Kulturna baština i školska knjižnica

ruza_jozic

Ruža Jozić

Sažetak

Zadaća je suvremene škole promicanje odgoja koji doprinosi razumijevanju korijena vlastite nacionalne kulture, čuvanju i promicanju kulturne baštine, kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta. Temeljne su vrijednosti od kojih polazi naš sustav odgoja i obrazovanja: cjeloviti razvoj osobe, čuvanje nacionalne baštine, promicanje europske dimenzije kroz izgradnju društva znanja. Nacionalni okvirni kurikulum (str.14.) ističe: „Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnoga, kulturnog i nacionalnog identiteta pojedinca. Danas u doba globalizacije, u kojem je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni identitet, svoju kulturnu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu.”

Ključne riječi: kulturna baština, kulturni identitet učenika, izložbe i školski projekti.

Uvod

Uz Izvedbeni godišnji program rada školski knjižničar izrađuje program kulturnih aktivnosti (obilježavanje obljetnica, izložbe, susreti, predstavljanja knjiga, popularna predavanja za učenike i sl.), koje će provesti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole. Kurikulum kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice obuhvaća razne oblike učenja i istraživanja u koje uključujemo učenike, gdje oni pokazuju svoje razne sposobnosti, znanja, kreativnost i kompetencije kroz informacijsku i medijsku pismenost, likovne talente, literarno, fotografsko ili neko drugo umijeće. Knjižničar je dužan kroz svoj odgojno-obrazovni rad i kulturne aktivnosti promicati humane i demokratske vrijednosti kao što su: dostojanstvo ljudske osobe, slobodu i pravednost, domoljublje i mir u svijetu, društvenu jednakost i solidarnost, dijalog, toleranciju i snošljivost, rad, poštenje, zdravlje; očuvanje čovjekova okoliša i ostale ljudske vrijednosti. Potrebno je kroz različite školske aktivnosti izgrađivati i razvijati svijest kod učenika o kulturnom identitetu i očuvanju kulturne baštine. Učenici trebaju znati povijest i kulturu svoga naroda, grada ili mjesta u kojem žive; upoznati njegovu kulturnu i prirodnu baštinu; upoznati pojedince koji su u bližoj i daljoj prošlosti doprinijeli razvoju i napretku svoga naroda ili zavičaja; značajne osobe koje su unaprijedile kulturu, umjetnost, znanost i gospodarstvo; kao i oni pojedinci koji su vrijednosti svoga nacionalnog i kulturnog identiteta širili izvan granica svoje domovine.

Kulturna baština u programu školske knjižnice

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u Čl. 4 st. 1. naglašava: škola je dužna: „Osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima; razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta.”

Kako je naglasilo Ministarstvo kulture RH povodom otvaranja Europske godine kulturne baštine 2018. godine: Kulturna baština je tkivo naših života i društava. Okružuje nas u gradovima u kojima boravimo, doživljavamo je neposredno u krajolicima, u susretima s raznovrsnim arhitektonskim ostvarenjima, skulpturama, arheološkim kopnenim kao i podvodnim nalazištima. Ne čine je samo književnost, umjetnost i umjetnički predmeti već i tradicijska znanja i umijeća, zanati koje učimo, priče koje pričamo, hrana koju jedemo, glazba koju slušamo i filmovi koje gledamo. Kulturna baština okuplja zajednice i gradi zajedničko razumijevanje mjesta u kojima živimo. (Ministarstvo kulture RH: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19214, pristupljeno 20. 5. 2020.)

„Jedna od važnih zadaća suvremene škole jest promicanje odgoja koji doprinosi razumijevanju korijena vlastite nacionalne kulture, njegovanju, čuvanju i promicanju kulturne baštine, kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta, te osvješćivanju kulturne baštine u globalizacijskim procesima. Ispravno shvaćen odgojno-obrazovni proces pomaže pojedincima da postanu svjesni svojih korijena kao uporišnih točaka koje im omogućuju da odrede svoje mjesto u svijetu, ali ih ujedno poučavaju poštovanju za druge kulture.” ( Zbornik Identitet kao odgojno-obrazovna vrednota, 2011.)

Što čini kulturni identitet učenika? Pripadnost određenom narodu, naciji, etničkoj zajednici i državi u kojoj je rođen ili gdje živi; pripadnost mjestu i gradu u kojem živi; običaji naroda ili skupine u kojem se obrazuje; vjera, religija u kojoj je rođen ili koju prakticira; jezik kojim govori – materinji jezik i standardni jezik; pismo kojim se služi u svakodnevnom životu; kulturna baština naroda, mjesta, gradova, domovine; sveukupna kultura, umjetnost i znanost naroda kojem pripada, njegova povijest i znamenite osobe koje ju čine.

Što čini hrvatski kulturni identitet? Hrvatski jezik, uz bogatstvo dijalekata i narječja; latinično pismo (uz uporabu glagoljice tijekom stoljeća); pripadnost zapadnome civilizacijskom krugu, s bogatom i raznolikom narodnom kulturom; pripadnost kršćanstvu, uz uvažavanje i drugih religija: islama i židovstva; tisućljetna kultura, umjetnost i književnost na hrvatskom jeziku, od 7. st. do danas; bogata kulturna baština – materijalna i nematerijalna.

Kulturna baština materijalna i nematerijalna, zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a njena zaštita i proučavanje, jedan je od važnih čimbenika za afirmaciju kulturnog identiteta svakog naroda. To je segment u kojem izgrađujemo kulturni identitet naših učenika i promoviramo kulturnu baštinu. Kulturna i javna djelatnost – obavezni dio Godišnjeg programa rada školskog knjižničara. Kurikulum kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice – dokument koji čini Školski kurikulum. Kroz taj program knjižničar planira za svaku školsku godinu razne kulturne aktivnosti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole i lokalnom sredinom. Kroz međupredmetne teme školski knjižničar ima mogućnost poticati izgradnju osobnog i kulturnog identiteta učenika i promicati kulturnu baštinu. Knjižničar je dužan kroz svoj odgojno-obrazovni rad i kulturne aktivnosti promicati humane i demokratske vrijednosti kao što su: dostojanstvo ljudske osobe, slobodu i pravednost, domoljublje i mir u svijetu, društvenu jednakost i solidarnost, dijalog, toleranciju i snošljivost, rad, poštenje, zdravlje, očuvanje čovjekova okoliša i ostale ljudske vrijednosti. Potrebno je kroz različite školske aktivnosti izgrađivati i razvijati svijest kod učenika o kulturnom identitetu i očuvanju kulturne baštine. Učenici trebaju znati povijest i kulturu svoga naroda, grada ili mjesta u kojem žive; upoznati njegovu kulturnu i prirodnu baštinu. Upoznati pojedince koji su u bližoj i daljoj prošlosti doprinijeli razvoju i napretku svoga naroda ili zavičaja. Upoznati značajne osobe koje su unaprijedile kulturu, umjetnost, znanost i gospodarstvo; kao i oni pojedinci koji su vrijednosti svoga nacionalnog i kulturnog identiteta širili izvan granica svoje domovine. Ključne kompetencije koje učenici stječu kroz realizaciju kulturnih sadržaja:

  • izgrađuju kulturne spoznaje, kreativno se izražavaju u raznim oblicima (glazba, likovni radovi, fotografija, video i filmski radovi, književni oblici, školski list i sl.); pišu, oblikuju i stvaraju nove kreativne jezične sadržaje;
  • proširuju kompetenciju učenja: istražuju, sintetiziraju, usvajaju i koriste informacije za učenje u sličnim situacijama;
  • razvijaju digitalnu kompetenciju, sigurno i kritički primjenjuju IKT; oblikuju nove sadržaje, razmjenjuju informacije i prezentiraju ih drugima u školi i lokalnoj sredini.
  • razvijaju društvene i građanske kompetencije: poštuju ljudska prava, uvažavaju kulturnu raznolikost, cijene svoje vrijednosti, prihvaćaju druge i drukčije.

Kulturna baština u aktivnostima školske knjižnice i kulturnoj djelatnosti škole obuhvaća:

  • izložbe o znamenitim osobama, književnicima, umjetnicima, izumiteljima ; o kulturnoj i prirodnoj baštini i znamenitostima svoga kraja, grada i domovine; o krajolicima, spomenicima i sl.
  • susrete s povjesničarima, arheolozima, istraživačima, etnolozima, jezikoslovcima, znanstvenicima,
  • kreativne radionice: likovne, filmske, literarne, radionice ručnih i kreativnih radova i sl.
  • projekti i istraživački radovi iz područja kulturne baštine, o znamenitim osobama iz područja kulture, umjetnosti i znanosti
  • posjeti: muzejima, arhivima, ustanovama u kulturi i znanosti (HAZU, NSK), spomen-područjima, spomen-domovima poznatih osoba, lokalitetima i sl.

Knjižnica je često ogledalo i kulturna iskaznica svake škole, a knjižničar kreator kulturne i javne djelatnosti u školi. Izložbom obilježavamo značajne datume, obljetnice, događaje i ličnosti iz raznih područja. Zato je uvijek važno planiranje, suradnja s učenicima i nastavnicima, kao i vanjskim suradnicima: narodnim knjižnicama, muzejima i ustanovama u kulturi i znanosti. Izložbom, kao dijelom knjižnične djelatnosti, potičemo: obrazovanje i kreativnost učenika, radoznalost, istraživanje izvora, utjecaj na svijest o okolišu, otkrivanje manje poznatih autorskih djela, suradnju s drugim institucijama, razvoj ugleda knjižnice u školi i u javnosti (kod roditelja i u lokalnoj sredini). Sadržaji uz izložbe kojima educiramo učenike su: stručno-popularna predavanja, tribine i razgovori o određenoj temi, kreativne radionice i pokusi za učenike, promocije i predstavljanje stručno-popularnih knjiga, književni susreti i sl. U izložbama školskog knjižničara poželjni su likovni i kreativni radovi učenika, to je promocija njihovoga rada, kreativnosti i likovnog izričaja. Sve naše izložbe su i edukacijske izložbe, jer ih radimo najčešće u korelaciji s nastavnim sadržajima pa ih priređujemo zajedno s predmetnim nastavnicima i učenicima. Izložba je rezultat procesa, rada, suradnje i znanja knjižničara, čija je svrha spoznavanjem i interpretacijom prikazati unaprijed osmišljen, izabran, oblikovan, obrađen i određen sadržaj kao i umijeće komuniciranja baštinom, poticaj i poziv svakom građaninu (učeniku) na susret sa znanjem i na korištenje novih informacija. (Tica, 2017).

S učenicima možemo provoditi i kreativne radionice: likovne, filmske, literarne, radionice ručnih i kreativnih radova i sl. I to su dobri i korisni oblici edukacije učenika, osobito ako ih provodimo sa stručnjacima za određena područja; projekte i istraživačke radove iz područja kulturne baštine, o znamenitim osobama iz područja kulture, umjetnosti i znanosti, posjeti muzejima, arhivima, ustanovama u kulturi i znanosti, spomen-domovima poznatih osoba i lokalitetima. Ove sam školske godine 2019./20. provela s učenicima u školskoj knjižnici Gimnazije Sesvete mnoge aktivnosti, koje su bile vezane za kulturnu baštinu:

  • istraživačke radove: Sedam priča o sedam desetljeća NP Plitvička jezera; Sto godina Bauhausa (1919.); Česi u Zagrebu; Sesvete – kulturna baština, spomenici i arheološki nalazi.
  • školske projekte: NP Plitvice; U ritmu glazbe! – Hrvatska narodna glazba; Lektira slikom Bauhausa; Oslikana glagoljica; Zavičajnost u školi i drugi.
  • izložbe: Hrvatska glazba, običaji, nošnja; Glagoljica – pismo, znak, slika; Oslikana glagoljica; Lektira slikom Bauhausa; Jezik roda moga; Zavičajnost u školi; Stogodišnjica Šimićeve zbirke Preobraženja (1920.).
  • stručno-popularna predavanja za učenike: Darko Žubrinić: Glagoljica kao jezična baština; Nada Bezić: Glazbenici koji su oblikovali povijest grada Zagreba; akademik Vladimir Paar: STEM i hrvatski znanstvenici; Petar Feletar: Hrvatske povijesne ceste.
  • promocije knjiga: Nada Bezić: Glazbene šetnje Zagrebom; Petar Feletar: Hrvatske povijesne ceste

Planirane sadržaje i aktivnosti koje nismo mogli provesti u školi, u vrijeme epidemije korona virusa i nastave na daljinu, ostvarili smo kao digitalne sadržaje koje su učenici svih razreda dobili od školske knjižničarke preko aplikacije Microsoft Teamsa, a mnoge smo izložbe i školske projekte objavili u digitalnoj aplikaciji ISSUU na linku: https://issuu.com/rjozic/docs/.

  1. ZRINSKI u hrvatskoj povijesti i kulturi – uz 400. oblj. smrti Nikole VII. Zrinskog
  2. Česi u Zagrebu – Doprinos Čeha razvoju Zagreba kroz povijest
  3. Antun Branko Šimić, uz stogodišnjicu Šimićeve zbirke Preobraženja (1920.)
  4. ANDRIJA Štampar – čovjek koji je unaprijedio svjetski zdravstveni sustav
  5. Knjige koje su mijenjale svijet – uz Svjetski dan knjige (22. travnja)
  6. Zavičajnost u školi – kulturna baština Sesveta
  7. Zlatne niti od Sesveta do prvostolnice

O našoj bogatoj kulturnoj i javnoj djelatnosti u Gimnaziji Sesvete u kojoj se bavimo i kulturnom baštinom, može se pročitati i u časopisu Povijest u nastavi, br. 30 / 2019., str. 100-105 u članku Morena Želle: Muzej Prigorja – zavičajna baština i zajednica, u kojem autorica Želle upravo opisuje višegodišnju uspješnu suradnju Muzeja Prigorja Sesvete i Gimnazije Sesvete u provedbi sadržaja kulturne baštine u školi.

Zaključak

Zadaća je suvremene škole promicanje i odgoja učenika, jer znanje je ono što učenici nauče u školi, a odgoj je ono što nose kroz život! Kulturna baština – vraća nas u prošlost i nadahnjuje za budućnost.

Literatura

  1. Identitet kao odgojno-obrazovna vrednota. Zbornik radova. (2011.) Ur. Mandarić, Valentina Blaženka; Razum, Ružica. Glas koncila. Zagreb.
  2. Ministarstvo kulture RH povodom otvaranja Europske godine kulturne baštine 2018.: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19214, (pristupljeno 20. 5. 2020.)
  3. Nacionalni okvirni kurikulum (str.14.) https://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf, (pristupljeno 20. 5. 2020.)
  4. Tica, Milka. (2017). Izložba u knjižnici. Naklada Jurčić. Zagreb.

Perkovački govor u nastavi hrvatskog jezika

ivana_arambasic

Ivana Arambašić

Sažetak

Osnovnu školu M. Gubec Piškorevci, u kojoj predajem hrvatski jezik osamnaestu godinu, pohađaju i učenici iz Novih Perkovaca. Stari Perkovci (Brodsko-posavska županija ) udaljeni su od Novih Perkovaca ( Osječko- baranjska županija) 3.5 km i utjecaj toga govora, rječnika i naglasnoga sustava neupitan je i za stanovnike Novih Perkovaca ,što zbog blizine susjednih mjesta, što zbog međusobnih rodbinskih i dobrosusjedskih odnosa. Učenici Novih Perkovaca se do viših razreda osnovne škole školuju u područnoj školi, a od petog razreda nastavljaju školovanje u Piškorevcima. Tu počinje i svojevrstan način prilagodbe na malo izmijenjen naglasni sustav riječi. Stari slavonski dijalekt od standardnoga jezika razlikuje se u svim gramatičkim razinama. Ta razlika najuočljivija je u naglasnom sustavu i po tome uvijek, s radošću, prepoznajem dijete iz Perkovaca. Kroz nastavu pismenog i usmenog izražavanja, nastojim istaknuti značaj zavičajnog idioma koji se s vremenom , na žalost, zatire. Pokušala sam leksičkim vježbama približiti ostalim učenicima staroperkovački govor koji je uvršten u kulturnu baštinu Republike Hrvatske.

Ključne riječi: hrvatski jezik, narječje, zavičajni govor, kulturna baština, zastarjelice.

Primjer aktivnosti

Učenici su imali zadatak na proizvoljnu temu napisati sastavak trodijelne strukture ili lirsku pjesmu koristeći svoj zavičajni govor. Odabrala sam nekoliko najuspješnijih radova i , uz pomoć njih, odlučila provesti leksičke vježbe. Željela sam tim aktivnostima približiti staroperkovački govor ostatku učenika koji ga ne govore. Na taj način su učenici uvidjeli i sličnosti, kao i razlike u govoru ,ali i upoznali se s nekim narodnim običajima svojih suučenika iz razreda.

Iz pjesama sam izdvojila riječi za koje sam smatrala da bi bile nepoznate većini učenika te im ponudila na listićima moguća rješenja , odnosno značenja tih riječi.

Svinjar

Na Urbarju baja svinje čuva.
Ponio je slanine i kruva.

U torbi se još nađe i vina,
za svinjara to je gozba fina.

Vatru loži, na nju drva meće
i slaninu polagano peče.

Kruva , masti, luka je narezo,
a i vina pomalo natezo.

Dok je baja slaninu pojio,
Sve je svoje svinje pogubijo.

Kake su to životinje lude?!
Malo prije sve su bile tude.

Ona Gara, ona to prednjači
Ni sa Bundom sad i´ neću naći.

Došo doma , dada s trima viče:
Da s’ sačuvo barem jedno svinče!

Bez večere ti ćeš ići leći,
A slaninu sutra nećeš peći.

Filip Šarčević, 8. razred

Zimska ponova

Kad snig selo zavije u bilo,
klompe i obojke obut mi je milo.

U njima gazim do kolebe male
ge su moje svinje i krave ostale.
Marvu ja namirit moram,
marvu sam naranio i na vašar se zaputio.

Ni mi žo krajcara i škuda
moram svojoj Mari kupit kožua.
Kožumali i brenovanu vestu
valjda će joj srce sad bit na mjestu.

Sa vašara idem, snig sad vije,
Mojoj Mari više ’ladno nije.
Maru grije kožuv s ogledali,
to je ono što mi srce rani.

Antun Adrić, 8. razred

U Perkovci

U srid sela Perkovaca
sjela mati novo platno tkati.

Bilo platno tkati
pa će sin novu rubinu imati.

Sin će novu rubinu imati
pa će pred svojom dragom zablistati.

Pred svojom će dragom zablistati,
a njoj će srce jače zakucati.

Srce će joj jače zakucati
pa će njemu poljubac dati.

Draga će mu poljubac dati,
a on će se sa njom vinčati.

S njom će se vinčati
pa će puno đece imati.

Antun Adrić

Pri izradi nastavnih listića, služila sam se alatom wordwall. (https://wordwall.net/hr/myactivities)

Učenike sam podijelila u četiri skupine i dala im nastavne listiće. Svaka je skupina trebala odrediti značenje istih riječi staroperkovačkoga govora, ali kroz različite zadatke. Nakon rješavanja listića, učenici su usporedili dobivene rezultate.

Listić 1. Spojite svaki par okviraimage

Listić 2. Označi točan odgovorimage


Listić 3.image

Listić 4. Križaljkaimage

(Sve ove aktivnosti mogu se provesti i uz pomoć tableta. )

Nakon završenih aktivnosti, predstavnik svake skupine iznio je rješenja svoje skupine. Zajedno su zaključili da su došli do istih rješenja.

Zajednički je zadatak bio iskoristiti naučene riječi iz staroperkovačkoga govora u rečenicama po svom izboru. Na taj su način učenici potvrdili razumijevanje značenja obrađenih riječi.

Zaključak

Nakon provedene evaluacije, zaključak je da su učenici zadovoljni ovim nastavnim satom. Posebno su bili zadovoljni učenici iz Novih Perkovaca jer su imali priliku upoznati nas sa svojim govorom i riječima, nama nepoznatima. Učenici su radom u skupini poticali na suradnju i inače manje aktivne učenike, razvijali kritičko mišljenje te surađivali i sa ostalim skupinama.

Listić 5. Evaluacijski listićimage

Literatura

1. Jagodar, Josip; Berbić Kolar, Emina: Kultura pamćenja Slavonskog Kobaša u povijesno- jezičnom kontekstu, Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, 2020 (monografija)

Domaći obrt u našem kraju

marija_srdinsek

Marija Srdinšek

Sažetak

U istraživačkom radu Obrt u našem kraju s učenicima smo u osnovnoj školi Videm, Područnoj školi Leskovec na izvannastavnoj aktivnosti iz povijesti odlučili istraživati obrte, koji su nekoć bili razvijeni u našem kraju.

Namjera rada bila je utvrditi koji su obrti bili razvijeni u domaćem kraju i kako se sukladno promjenama potreba stanovnika u kraju mijenjao broj obrtnika u pojedinim strukama. Zanimali su nas uzroci nastanka novih obrta i nestanka nekih od starih te kakav je značaj obrtničke tradicije kraja.

U našem kraju bio je razvijen domaći obrt koji se ispreplitao s prevladavajućom poljoprivredom i osiguravao stanovnicima dodatnu zaradu. Upravo uz pomoć domaćeg obrta ljudi su lakše preživjeli loše poljoprivredne godine i gospodarske krize.

Ova tema je novost, budući da još nitko prije toga nije istraživao domaće obrte u kraju. Poseban smisao rad dobiva nakon što usporedimo dobivene rezultate s današnjim stanjem.

Ključne riječi: domaći obrt, istraživački rad, kulturna baština.

Uvod

Predmet istraživanja je dakle obrt, za koji znamo da je jedan od najstarijih i najraširenijih gospodarskih djelatnosti. Budući da je s povijesnog stajališta to vrlo opširna tema, odlučili smo se ograničiti na određeno vrijeme i prostor. U radu smo postavili nekoliko temeljnih pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti:

  • koji su obrti postojali u kraju
  • na koji način se sukladno promjenama potreba stanovnika u kraju mijenjao broj obrtnika u pojedinim strukama
  • kakva je obrtnička tradicija kraja

Cilj zadaće: istražiti domaće obrte u kraju i detaljnije obraditi jedan obrt koji najviše odgovara lokalnim uvjetima i ima očuvanu arhivsku i drugu pisanu građu, obrtnički alat i proizvode te pruža mogućnost anketiranja obrtnika.

Prostor: kraj Zgornji Leskovec – razvedeno seosko naselje. Predviđamo da je u tom području bio razvijen takozvani domaći obrt koji se ispreplitao s poljoprivredom i osiguravao, osobito siromašnijim stanovnicima, mogućnost dodatne zarade.

Vrijeme: 20. stoljeće
Istraživači: učenici 7. i 8. razreda
Metode rada: prikupljanje podataka iz literature i izvora te terenskog rada (anketiranje, intervju, fotografiranje), komparativna analiza.

1. Nastanak obrta u Sloveniji

Učenici su se najprije uz pomoć literature upoznali s pojmom obrta, s njegovim nastankom i razvojem, s obrtničkim zakonima i domaćim obrtom.

U svrhu traženja izvora posjetili su i Povijesni arhiv Ptuj, gdje su tražili prvenstveno podatke o obrtnicima iz domaćeg kraja. Utvrdili su da je arhivske građe vrlo malo. Među zapisima ipak je pronađeno nešto podataka o obrtnicima u našem kraju, a to su bili pekari, mesari, kovači i postolari.

2. Domaći obrti u našem kraju

Do sljedećih podataka učenici su došli pomoću usmenih izvora, koje su prikupili uz pomoć informatora s terena. Posjetili su i starije žitelje i ispitali ih o obrtničkoj prošlosti kraja. Saznali su mnogo zanimljivosti.

U dvadesetom stoljeću u kraju su djelovali različiti domaći obrti koji su se ispreplitali s poljoprivredom. Obrtnici su većinom bili samouki, a obrtom su se bavili pretežito u zimsko vrijeme, kada nije bilo posla na polju i u vinogradu.

Najrašireniji domaći obrti u kraju:

2.1. Kovači

Kovanje je bilo jedan od najvažnijih obrta u kraju, posebno u razdoblju između dva rata i desetljeće nakon drugog svjetskog rata. U kraju su se nalazila četi2020-02-08 13.34.03 (sl.1)ri kovača. Kovanje je bio obrt povezan s poljoprivrednom djelatnošću. Kovač je brinuo o kovačkoj radionici, a supruga i djeca radili su u poljoprivrednom domaćinstvu. U kovačkim radionicama popravljali su se dijelovi alata, potkivali konji, obrađivala podvozja vozova, izrađivale su se motike, kose, sjekire, plugovi,…

Slika 1. Nekadašnja kovačka radionica u Maloj Varnici

2.2.  Bačvari ili pintari

Zbog vinogradskog područja u ovom je kraju bio vrlo razvijen bačvarski domaći obrt. U kraju je bilo čak šest bačvara, što nas nije iznenadilo, budući da je kraj važno vinogradarsko područje. Bačvari su izrađivali bačve, kade, brente (pute), škafove, drvene posude za mošt,…

2020-02-08 13.34.20 (sl.2)2020-02-08 13.34.54 (sl.3)
Slika 2. Bačvarski proizvodi         Slika 3. Bačvarska radionica

2.3. Stolari

Stolari su bili osobito cijenjeni obrtnici u kraju. Izrađivali su pretežito namještaj (stolove, klupe, stolice, ormare, krevete), vrata i prozorske okvire. Stolari su na seoskom području izrađivali i lijesove i posebne škrinje.

2.4. Postolari ili šusteri

2020-02-08 13.35.20 (sl.4)Postolari su izrađivali cipele od kože koja je bila dostupna kod kuće (svinjska koža). Za ovaj oblik obrta bilo je značajno da je postolar na poziv poljoprivrednika izradio na imanju sve što je od njega naručio. U kraju je bilo pet postolara.

Slika 4. Postolarski stroj s radnim stolom i alatima

2.5. Kolari

2020-02-08 13.35.41 (sl.5)U kraju su se nalazila tri poznata kolara. Oni su izrađivali prvenstveno drvene dijelove vozova i plugova.

Slika 5. Proizvod domaćih kolara

2020-02-08 13.36.16 (sl.6)
2.6. Mlinarstvo

U kraju je djelovao i jedan mlinar. Poznato je da su u mlin dolazili i stanovnici susjednih naselja.

Slika 6. Mlin u Maloj Varnici

2.7. Izrada mlinova

2020-02-08 13.38.19 )sl.7)U kraju je djelovao i domaći obrtnik, samouk, koji je izrađivao električne mlinove za mljevenje žita. Izradio je čak stotinjak mlinova.

Slika 7. Mlin za mljevenje žita

2020-02-08 13.36.54 (sl.8)
2.8. Ostali domaći obrti

U kraju su postojali i slijedeći domaći obrti: tesari, krojači, krovopokrivači slamnatih krovova, pletači košara, predionice,…

Slika 8. Kolovrat

Zaključak

Učenici su u istraživačkom radu došli do sljedećih zaključaka:

  • U kraju je bio razvijen domaći obrt koji se ispreplitao s poljoprivredom i donosio stanovnicima dodatnu zaradu za lakše preživljavanje.
  • Značaj obrta mijenjao se i bio je ovisan o lokalnim potrebama stanovnika. To je vidljivo iz primjera kada je kovaštvo počelo propadati radi propadanja prijevozništva.
  • Drvene bačve su u prošlosti predstavljale značajan tržišni proizvod. Danas domaći obrt bačvarstva gubi borbu u konkurenciji s metalnom industrijom.
  • Napredak u razvoju tehnologije i industrijska proizvodnja pogodili su brojne domaće obrte u kraju. Danas su istraživani domaći obrti potpuno nestali.
  • Učenici su došli do zaključka da su pojedine grane domaćeg obrta u našem kraju pridonijele i baštini domaćih obrta u Sloveniji.
  • Učenici su svoj istraživački rad predstavili i drugim učenicima u školi.

Istraživački rad učenicima omogućava učenje iz vlastitog iskustva, što povećava kvalitetu i trajnost stečenog znanja. Učenici su u središtu događanja i razvijaju brojne vještine. Učitelj je u ulozi savjetnika, on učenike usmjerava i zalaže se za napredovanje svojih učenika prilikom timskog rada i međusobne suradnje, na javnim nastupima, prezentiranju svog rada,…

Literatura

  1. Bogataj, J. (1989). Domače obrti na Slovenskem. Ljubljana: DZS.
  2. Zgodovinski arhiv Ptuj. Obrtniki in Obrtni obrati okraja Ptuj.
  3. Fotografije – osobna arhiva.
  4. Informatori s terena.

Slikanje sa zemljom

andreja_trobec

Andreja Trobec

Sažetak

Podražaji iz vanjskog svijeta nadahnjuju učenike i potiču ih na likovno izražavanje. Najveću mogućnost za aktivno upoznavanje raznovrsnih likovnih materijala učenicima pružaju nastavni satovi Likovne kulture. U radu s prirodnim materijalima doživljavaju iskustva izravnog kontakta sa prirodom. U likovnom stvaralaštvu možemo upotrebljavati sve vrste materijala koje su učenici u određenoj dobi sposobni koristiti. Uz tako široku lepezu materijala, učitelj mora odabrati one s kojima će jačati umjetničko izražavanje učenika i razvijati njegovu kreativnost u pojedinom likovnom području. Odabir novih, različitih tehnika i materijala kod učenika potiče radoznalost jer ih suočava s novim izazovima.

Unatoč pojavi bezbrojnih modernih materijala, ne smijemo zanemariti prirodne materijale koji su nam dostupni gotovo na svakom koraku. Na njih često zaboravljamo; radije koristimo one poznatije i provjerenije ili one koje su nam u datom trenutku na dohvat ruke.

Polaznici Likovne grupe, na likovnoj radionici, su naučili kako zemlja može biti upotrebljiv prirodni likovni materijal. Navedenu likovnu tehniku detaljnije im je prezentirao slikar. Učenici su upoznavali novi način slikanja sa zemljom/tlom te praktičnim radom stvarali ovom vrstom likovne tehnike.

Ključne riječi: zemlja, slikanje, slikar, međugeneracijska suradnja, kulturna baština

Uvod

Zemlja/tlo je prebivalište mnogih organizama koji sa zrakom, tekućinama i mineralima daje određeni ton boji. Čovjek je već u prapovijesti upotrebljavao mineralne pigmente za oslikavanje zidova pećina. Umiješao je masnoću, krv ili urin kako bi produžio postojanost boje. Najčešće prikazani teme i motivi jesu životinjski motivi, ljudske figure i apstraktni likovi. Najstarije poznate špiljske slike naslikali su neandertalci prije više od 64 000 godina. Takve slike nalazimo u špiljama Maltravieso i La Pasiega u Španjolskoj.

Kako bismo upoznali likovnu tehniku slikanja sa zemljom u goste smo pozvali domaćeg amaterskog slikara Marjana Miklavca. Poznati slikar učenicima je prikazao rad slikara te ih upoznao s tehnikom slikanja prirodnim materijalom. Najveća pažnja praktičnom radu, stvaralaštvu, koji se odvijao u likovnoj radionici. Grupa je obuhvaćala učenike od 3. do 5. razreda.

Ciljevi radionice:

  • upoznati novu likovnu tehniku slikanja sa zemljom,
  • upoznati se s radom slikara,
  • spoznati zemlju kao likovno izražajno sredstvo i karakteristike plohe boja,
  • spontano se likovno izraziti u prikazu likovnog motiva,
  • upoznati kulturnu baštinu rodnog grada i oblikovati pozitivan stav prema zaštiti i cjelovitom očuvanju kulturne baštine.

1. Predstavljanje slikara učenicima

Marjan Miklavc je samouki slikar, rođen 1938. godine u mjestu Narni blizu Rima. Slikarstvom se ozbiljnije počeo baviti tek 1984. godine nakon uspješne samostalne izložbe u Maloj galeriji u Sežani. Status slikara je stekao obrazovanjem na raznim radionicama, kolonijama te ustrajnim radom. Poznat je po slikama s akvarelnim bojama, slikama naslikanim s teranom (vinorel) te slikama naslikanim sa zemljom. Najčešće prikazuje kršku pokrajinu s fokusom na arhitekturu i etnološku baštinu starih zanata. Budući da voli prenijeti svoje znanje na mlade i starije ljude, odlučili smo umjetnika pozvati da s nama provede likovnu radionicu. Njegove izabrane radove pogledali smo na prigodnoj izložbi koju je umjetnik imao u predvorju dvorane Rudolfa Cvetka u Senožečima.

2. Slikanje sa zemljom

Temelj slikanja sa zemljom je zemlja (zemljin pigment) i vezivo. Slikati možemo sa zemljom u različitim bojama. Boja zemlje određena je stijenom iz koje je tlo nastalo. Za slikanje smo koristili neobrađeno tlo zvano jerovica, koje je ujedno i zemlja našeg okoliša. Jerovica ili jerina (talijanski terra rossa) je plodno crveno smeđe tlo na Krasu. Karakterističnu crvenu boju daje joj akumulirano željezo.

2.1. Priprema zemlje

Slikar je učenike upoznao kako za svoje slikanje upotrebljava zemlju sa Vremščice. Vremščica je brdo (1027m) koja se nalazi u samoj blizini Senožeča. To je ujedno mjesto gdje se nalazi naša škola. Zemlju za slikanje možemo pripremiti sami. Zemlju koju u prirodi prikupimo moramo prije skladištenja dobro osušiti. Preporučuje se zemlju prikupiti u ljetnom sušnom razdoblju kada je prisutnost vode u zemlji manja. Prije upotrebe potrebno ju je dobro usitniti u prah. To najbolje radimo uz pomoć kamenog morta. Ako ga nemamo moguće je upotrijebiti tvrdu drvenu ploču. Prije skladištenja zemlju prosijemo kako bismo dobili sitne čestice.Skladištimo ju u dobro zatvorene, najbolje, staklene posude.

3. Praktični rad

Praktični rad je proveden u sljedećem slijedu aktivnosti:

  • priprema prostora,
  • predstavljanje umjetnika,
  • demonstracija pomagala i procesa slikanja sa zemljom,
  • odabir motiva i rasprava o motivu,
  • praktični rad učenika (učeničko stvaralaštvo)
  • evaluaciji rada učenika,
  • pospremanje.

3.1. Priprema prostora

U ovoj fazi rada s učenicima smo pripremili učionicu. Stolove smo rasporedili po učionici te ih zaštitili novinskim papirom. Ispred učionice pripremili smo prostor i pomagala slikaru za demonstraciju.

3.2. Predstavljanje umjetnika

Učenicima se slikar samostalno predstavio. Pokazao im je nekoliko svojih radova s različitim slikarskim tehnikama (akvarel, slika s teranom, slika sa zemljom). Pri prezentaciju pojedinog likovnog djela slikar je opisao postupke stvaranja djela. Učenici su umjetniku postavljali različita, vrlo zanimljiva pitanja.

3.3. Demonstracija pomagala i procesa slikanja sa zemljom

Likovna sredstva koja smo u radu koristili: špatule za slslika_1ikanje, drvene podloge (paleta), ravne četke različitih debljina, čavle, otpadni karton kao površinu za izražavanje. Slikar je učenicima najprije predstavio pomagala i način slikanja sa zemljom. S demonstracijom je pokazao kako uz dodavanje zemlje i ljepila kao veziva postupno nastaju svjetlije ili tamnije nijanse boja.

Slika 1. Slikar demonstrira likovnu tehniku

3.4. Odabir motiva i rasprava o motivu

Osim odabrane tehnike, velika pažnja posvećena je i odabiru motiva. Odabrali smo ga u rodnome gradu. Odlučili smo da naslikamo seosku mitnicu. Mitnica je značajna zgrada iz 13. stoljeća. Jedna je od rijetkih, sačuvanih srednjovjekovnih građevina sa značajnom funkcijom u Sloveniji. Ovdje su prikupljale pristojbe za robu koja se ukrcavala za vrijeme furmanstva na putu između središnje Slovenije i priobalnih krajevima Tršćanskog zaljeva.

Odabrani motiv predstavlja prepoznavanje mjesta i na širem području. Razlog samoj odluci temeljio se na svijesti o važnosti očuvanja kulturne baštine mjesta koje danas, nažalost, nezaustavljivo propada i nijemo tužno prkosi zubu vremena.

3.5. Praktični rad učenika

Svaki je učenik olovkom na otpadnom kartonu nacrtao obris odabranog motiva. Miješanjem zemlje i ljepila slikarske su plohe dobivale slike prošlosti. Za dobivanje tamnije nijanse učenici su dodavali tlo. nakon nanošenja boje dok je još bila svježa, struganjem čavlima na podlogu nastala je mrežasta struktura.

slika_2slika_3
Slike 2. i 3.: Savjetovanje pri radu i upute

3.6. Evaluacija rada učenika

Nakon dovršetka rada učenici su promatrali sve likovne radove. Svaki je učenik na svoj način dao mišljenje za likovni uradak i odabrani motiv. Slikar je završio druženje razgovorom naglasivši kako je svaka njihova slika jedinstvena. Svi učenici bili su izuzetno zadovoljni svojim radovima.

slika_4slika_5slika_6
Slike 4., 5. i 6.: Likovni radovi učenika

3.7. Pospremanje

Nakon završenog stvaralačkog rada uslijedilo je pospremanje likovnih pomagala i uređenje učionice.

4. Zaključak

Učenike je oduševio dodir s prirodnim materijalom. Njihove su slike dočaravale izgled stare fotografije uhvaćene u prošlosti. Tijekom obilja materijalnih dobara postali smo svjesni iskonske moći prirode u obavljanju aktivnosti koja je potaknula učenike na iskazivanje svoje kreativnosti. Kroz aktivno provođenje slobodnog vremena i druženje sa slikarom učenici su upoznali važnost međugeneracijske suradnje. Osjetili su bogatstvo nasljeđa kulturne baštine svoga mjesta i razumjeli važnost očuvanja ostavštine za buduće generacije. Jedinstvena umjetnička djela učenika ukrasit će zidove višenamjenskog prostora škole i sačuvati uspomenu na nezaboravno poučno poslijepodne.

Literatura

  1. Dolenc, E. 1994. Senožeče: skupnost na prepihu. Zbirka Življenje na Krasu 2. uredniški odbor zbirke in Rubic Trade Koper. Ljubljana.
  2. Lotz, J., Veser, T., Virant, Š. 1998. naravna in kulturna dediščina. Jugozahodna Evropa. DZS. Ljubljana.
  3. Tomšič Čerkez, B., Tacol, T. 2010. Likovne kuharije. Uporabne likovne tehnike. Mladinska knjiga. Ljubljana.
  4. Urbanistično arhitekturna delavnica Senožeče 2011-2012. 2012. Kulturna dediščina in sodoben razvoj naselja Senožeče. Fakulteta za arhitekturo, Univerza v Ljubljani. Ljubljana.
  5. Članak Najstarejše jamske poslikave ustvarili neandertalci.,preuzeto,24. 11. 2019.
  6. Članak Sežanski slikar Marjan Miklavec je pri 81 letih obnovil staro domačijo., preuzeto 24. 11. 2019.
  7. Fotografije – osobna arhiva

Nekada su znali, znamo li još uvijek?

lidija_seserko

Lidija Šešerko

Sažetak

Bašina oko nas – prati nas na svakom koraku. Neovisno o tome u kojem je obliku susrećemo i upoznajemo, uvijek nas oplemenjuje i daje nam nešto novo. Zajedno s vrtićkom djecom i učenicima osnovne škole, otvorenih očiju promatrali smo nasljeđe oko nas. Učenici su u različitim radionicama stvarali svoje proizvode i iste predstavili na izložbi.

Radionice za očuvanje kulturne baštine izvodile su se kroz čitavu školsku godinu, a najintenzivnije tijekom rujna i listopada.

Detaljnije smo istraživali stare obrte kojima su se bavili djedovi i bake učenika, a kojima su zarađivali za svakidašnji kruh ili su to radili samo da skrate slobodno vrijeme u hladne zimske večeri.

Učenici su stvarali u tri različite grupe i tako praktično upoznali tri različita zanata.

U prvoj radionici djeca su upoznala značenje i razvoj kamenoklesarstva u Halozama.

U drugoj radionici upoznavali su staklarstvo.

U trećoj radionici upoznali su stari zanat koji se naziva filcanje.

Očuvanje kulturne baštine nije važno samo da bismo se prisjetili kako su živjeli naši preci, već i značajno utječe na očuvanje narodne svijesti.

Ključne riječi: kulturna baština, ljudski zanati, kamenoklesarstvo, staklarstvo, filcanje

Uvod

Poticajne obrazovne okoline zasigurno su pokretač razvoja, neposredno obrazovanja, a posredno cjelokupnog društva. Takve okoline sa stajališta obrazovnog procesa obilježavaju prvenstveno dva utjecajna čimbenika: nastavna metodologija i pri tome upotrijebljena tehnologija. (Aberšek, 2014.).

Projektni rad koji u svim razredima izvodimo na nastavi iz povijesti izlazi iz gore navedenog. Ishodište kod planiranja su razvojni stupanj učenika, nastavni plan, stručna literatura i lokalne znamenitosti. Pri tome nastavu temeljimo na načelima međupredmetne suradnje i povezujemo se sa prirodoslovnim predmetima (biologija, kemija, prirodoslovlje), tehnikom i tehnologijom, likovnom umjetnošću te poviješću i zemljopisom.

Broj učenika u našim razredima je malen, stoga je i rad tome prilagođen. Trudimo se što više slijediti smjernice suvremenih oblika nastavnog rada. Ponekad mali broj učenika može biti prednost, budući da se moguće posvetiti svakom pojedincu, moguće ga je savjetovati, voditi i brzo primijetiti njegov napredak, a može biti i prepreka jer je broj grupa manji te je teže ponuditi učenicima širu ponudu tema za istraživanje.

Projektni rad je lakše izvediv ukoliko je satnica fleksibilna.

Fleksibilna satnica omogućava:

  • povećanje različitosti metoda i oblika rada i posljedično samostalnost učenika u procesu stjecanja znanja i vještina,
  • povećanje stupnja individualizacije i unutarnje diferencijacije,
  • rasterećenje učenika i učitelja te povećanje zadovoljstva svih involviranih u nastavni proces,
  • rast međupredmetnog povezivanja.

Projekt koji predstavljam izvodila sam s učenicima završnih razreda osnovne škole sa sljedećim ciljevima:

  • povećana aktivna i samostalna uloga učenika na nastavi,
  • razvoj kompleksnog razmišljanja,
  • međupredmetno povezivanje na redovnoj nastavi,
  • razvoj ključnih kompetencija (učenje za učenje, socijalne vještine, ručne vještine, informacijsko-komunikacijske kompetencije, traženje rješenja…),
  • zalaganje za napredak učenika u timskom radu, međusobnoj suradnji, uporabi IKT (Informacijsko-komunikacijske tehnologije)…

Primjer dobre prakse

Očuvanje narodnih običaja jedan je od važnijih ciljeva koje trebamo postići na nastavi iz povijesti u trećoj trijadi. Običaji, navike i život ljudi u prošlosti tema je koja se u vertikalnom smjeru pojavljuje u svim razredima osnovnog školovanja i, budući da se naša škola nalazi u okolišu gdje je kulturna baština značajno prisutna u svakodnevnom životu, zajedno s učenicima izbornog predmeta Upoznajmo posebnosti domaćeg zavičaja prihvatila sam se istraživanja tradicionalnih zanata kojima su stanovnici zarađivali za svakidašnji kruh ili su to radili samo da skrate slobodno vrijeme u hladne zimske večeri.

S učenicima smo stoga na nastavi najprije istraživali koji su zanati tipični za domaći kraj. Istraživali su putem interneta, tražili pisane izvore u knjižnici te ispitivali bake, djedove i starije mještane o ovoj temi.

Na području Slovenije poznajemo brojne tradicijske i umjetničke zanate koji su za svaku pokrajinu posebno izraziti i tipični. U Štajerskoj su tipični domaći zanati oblikovanje proizvoda od drveta, vunenih proizvoda i proizvoda od gline, a od umjetničkih obrta staklarstvo (glažutarstvo) i izrada tekstilnih proizvoda.

Nakon istraživačkog rada uslijedile su radionice u kojima su učenici aktivno sudjelovali.

Izveli smo tri radionice. Svaki učenik prisustvovao je svim radionicama. U svakoj od radionica imali smo i pozvanog gosta koji je učenicima detaljno obrazložio razvoj i značajke tog zanata te detaljno opisao postupak rada.

1. radionica: KAMENOKLESARSTVO

U toj radionici učenici su upoznali kamenoklesarstvo kao zanat koji je pružao svakidašnji kruh mnogim žiteljima Haloza. Na šumovitom području Loga na jugozapadnim obroncima Slika 1Macelja već se u 18. stoljeću razvila kamenarska djelatnost – lom kamena i izrada brusova od ložanskog kamena, kao što su mještani nazvali tamošnji kvarcni pješčenjak. Kamene kapele, portali, stepenice i kipovi svjedoče o cvjetajućem kamenarskom obrtu već u 17. stoljeću.

Slika 1. Kamenoklesarska radionica

Slika 2Svatko od učenika je primio svoj komadić kvarcnog pješčenjaka te alat za obradu. Kamen su učenici najprije lijepo izbrusili i obradili ga, a nakon toga u njega ugravirali motiv prema svom izboru.

Slika 2. Pomagala za rad

2. radionica: STAKLARSTVO

Slika 3Staklarstvo ili glažutarstvo ima jaku tradiciju u Halozama i razvilo se na osnovu kvarcne rude koju nalazimo u čitavom okolišu.

Slika 3.  Slikanje na staklu

U ovoj radionici učenici su upoznali postupak nastajanja i oblikovanja stakla, primili su svoj komadić stakla, koji su s posebnim bojama i oslikali.

slika 4Slika 5
Slika 4 i 5: Konačan proizvod

3. radionica: FILCANJE

Filcanje je postupak kod kojeg ručno filcamo obojane komadiće vunenih vlakana. Poznamo dvije tehnike filcanja; mokro i suho. Učenici su u radionici radili na mokar način. Pri tome je nastajao vuneni filc. Proizvodi sSlika 6u prirodni, uvijek unikatni, štite od vrućine i mraza. Možemo izrađivati papuče, kape, torbe, nakit, vunene mekane igračke i još mnogo toga.

Slika 6. Izrada nakita

Naš proizvod koji smo izradili bio je lančić ili narukvica ili upotrebljiv privjesak za ključeve. Učenici su u radionici dobili potrebna pomagala – drvenu kuglicu, neočešljanu, lagano obojenu vunu, sapunicu i vrpcu. Nakon određenog postupka kuglicu su obukli u filc i lijepo je oblikovali.

Zaključak

U okviru projekta željeli smo svim opisanim aktivnostima potaknuti svijest učenika o značaju očuvanja kulturne baštine i značaju bogatstva kulturne baštine rodnog zavičaja i tako osvijestiti odgovoran odnos do prošlosti.

Takav način rada s učenicima ima poseban značaj, budući da na zabavan i praktičan način uči o vještinama koji su poznavale njihove bake te također pridonosi očuvanju nacionalnog identiteta.

Literatura

  1. Aberšek, B., 2014. Miselni preskok v izobraževanju. Univerza v Mariboru, Fakulteta za naravoslovje in matematiko, (Prijevod: Aberšek, B., 2014. Misaoni preskok u obrazovanju. Univerza u Mariboru, Fakultet za prirodoslovlje i matematiku),
  2. Pristupljeno: https://www.solazaravnatelje.si/wp-content/uploads/2014/11/Miselni-preskok-v-izobra%C5%BEevanju_gradivo_OK-2_lektorirano.pdf (15. 8. 2019.)
  3. NASTAVNI plan. Program osnovna škola. Geografija [Elektronički izvor] /predmetna komisija Karmen Kolnik … [et al.]. Ljubljana: Ministarstvo za školstvo i šport: Zavod RS za školstvo,
  4. Pristupljeno:http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_zgodovina.pdf (25.8.2019.),
  5. Pristupljeno: http://www.zrss.si/pdf/240611114513_gla__priporocila_in_opozorila.pdf
  6. (28. 8. 2019)

Fotografije: Vlastiti izvor

Danom škole obilježen Dan Europe

samanta_MC_suzanaP

Samanta Matejčić Čotar i Suzana Poljak

Do uvođenja kurikularne reforme u sve hrvatske škole dijeli nas svega nekoliko mjeseci. Iza nas su deseci sati stručnog usavršavanja, rješavanja Loomena, iščitavanja novih kurikuluma, proučavanja iskustava iz ostalih europskih država. Kako se ne bi svo to stečeno znanje temeljilo samo na teoriji, Osnovna škola Jurja Dobrile iz Rovinja cijelu je školsku godinu radila na jednom neuobičajenom projektu u kojem su glavnu ulogu imali učenici, dok su im učitelji bili mentori koji su ih vodili i usmjeravali u njihovom istraživačkom radu.

imageNaime, u rujnu prošle godine, u sklopu Erasmus+ projekta DARE and SHARE! pokrenut je eTwinning projekt Country from a box kojem je cilj bio upoznavanje ostalih europskih država obilježavajući pritom 2018. godinu kao Europsku godinu kulturne baštine. Ideja je bila da pronađemo po jednu školu u svakoj od 28 zemalja EU te s njima poštanskim putem razmijenimo kulturološke kutije kojima ćemo jedni drugima predstaviti svoju zemlju kroz osam kategorija. Dogovoreno je da u kutiju postavimo po jedan predmet ili više njih kojima ćemo predstaviti nacionalne simbole (zastavu, himnu, razglednicu glavnog grada), uobičajene riječi na materinjem jeziku prirodne i kulturne ljepote, tradicionalnu igru, gastronomiju, zavičajnu legendu, najbolje sportaše, izume i izumitelje, tradicionalnu glazbu i ples. Pozvali smo zainteresirane škole i u čas okupili 16 zainteresiranih koji su nam se pridružili. Cijelo prvo polugodište trajale su pripreme i dogovori oko odabira materijala za našu kutiju…učenici su istraživali hrvatske ljepote, kulturnu baštinu, jelovnike iz različitih hrvatskih regija, tradicionalne plesove, učili o hrvatskim izumiteljima, sportašima, znanstvenicima.

imageimageimage

Na kraju istraživačkog rada odlučili smo našim vršnjacima Hrvatsku predstaviti ne samo kao domovinu naših srebrnih nogometaša, već su se u kutiji, pored brošure o hrvatskim sportašima i nogometne lopte s potpisima hrvatskih nogometaša našli i hrvatski izumi poput kravate, Mikado čokolade kao prve čokolade s rižom na svijetu, padobran Fausta Vrančića, memory kartice s prirodnim i kulturnim ljepotama Hrvatske, magnet sa slovom glagoljice, tradicionalni hrvatski primorski i kontinentalni jelovnik, istarski fuži i pazinski cukerančići, legenda o tome kako se sagradila pulska Arena, pljočke kao tradicionalna igra, slikovnica o Hrvatskoj i Šegrt Hlapić, naša domaća valuta – kune i još mnogo toga. Pripremanje i pakiranje kutija bila je prilika za učenike da obnove znanje o svojoj zemlji, a uzbuđenje je raslo kada su u školu počele pristizati kutije iz partnerskih škola.

imageimageimage

Učenici su se kroz ovaj projekt imali prilike upoznati sa sadržajem pristiglih kutija i došli do novih saznanja o Njemačkoj, Austriji, Portugalu, Rumunjskoj, Italiji, Švedskoj, Grčkoj, Finskoj, Litvi, Estoniji, Francuskoj, Cipru, Sloveniji, Španjolskoj, Danskoj i Poljskoj.

Kako ne bi sve to ostalo nezabilježeno, odlučili smo u Europskom tjednu obilježiti i Dan Europe te smo ovogodišnji Dan škole zamislili kao šetnju kroz zemlje Europske unije. Svaki je razred predmetne nastave spojio s jednim razrednom razredne nastave i krenulo se u osmišljavanje i priprema prezentacije određene zemlje. Na svakom je štandu bila predstavljena jedna država na temelju materijala koje smo dobili u kutiji, ali i na temelju istraživanja o određenoj zemlji koju su učenici samostalno odrađivali kroz satove povijesti, geografije, stranih jezika, satova razrednika.

imageimageimage

Na talijanskom štandu dočekali su nas šareni proizvodi koje svi dobro poznajemo – panettone, nutella, ferreo rocher, maketa Kosog tornja iz Pise, plesala se pizzica, Pinokio nas je upoznao s prirodnim i kulturnim ljepotama, jela se pizza. Francuska nam se predstavila kroz gastronomiju – čuvene madeleine, francuske sireve i vina, plesao se can-can, upoznavala zemlja kroz etape čuvenog Tour de Francea. Španjolci su nas zabavili flamencom i naučili, između ostalog, da je dizajn za lizaljke Chupa Chups osmislio Picasso.

Na austrijskom štandu plesao se bečki valcer, naučili smo ponešto o Sacher torti, Klimtu i Mozartu. O Rumunjskoj smo saznali kroz priče koje nam je pričao glasoviti Drakula, na grčkom štandu kušali smo grčku salatu, testirali umjerenost kroz Pitagorinu čašu, učili korake sirtakija. S Pipi smo istraživali Švedsku, istražili Afroditin otok – Cipar, Dansku prikazali kroz Andersenove bajke, čuvene legiće i Risalamande – tradicionalni danski božićni puding, saznali točnu adresu Djeda Božićnjaka u Finskoj i naučili nešto o finskim saunama kao mjestu susreta i sastavnog dijela svakodnevnog života Finaca.

imageimageimage
imageimageimage

Nadopunili smo svoja znanja i o Poljskoj – rodnoj zemlji Nikole Kopernika, Portugalu čiji je Cabo da Roca najzapadnija točka Europe, Estoncima kojima je jedinima na svijetu osiguran besplatni brzi internet i koji su izumili Skype, Nijemcima koji su izumili gumene Haribo bombone i još mnogo toga čime smo znanje o susjednim zemljama produbili i na kreativan način istraživanjem otkrili. Svi prisutni mogli su također svoje znanje o pojedinim državama provjeriti u kvizu za vrijeme trajanja manifestacije i osvojiti slatke nagrade

imageimageimage
imageimageimage

Osobito bogat bio je štand naše zemlje, jer su učenici četvrtih razreda u sklopu eTwinning projekta Upoznajmo Hrvatsku! razmijenili kutije s devet škola iz različitih hrvatskih županija pa su i oni imali prilike nastavni sadržaj obogatiti proučavanjem zavičajnih kutija i otkriti ponešto o svojoj zemlji. Saznali su tako da je morčić simbol Rijeke, da je mandolat tradicionalna dalmatinska slastica, da se zagrebačka kremšnita od ostalih razlikuje po čokoladnoj glazuri, da se prozor još zove obluk, pendžer, barkun, fineštrin, da se Bjelovar naziva „Grad sira“, da je Kopački rit najstariji park prirode u Hrvatskoj i još mnogo toga. Čuvenu bajku Šuma Striborova preveli smo na zavičajna narječja, predstavili svoja tradicionalna jela, naučili plesne korake nekoliko plesova, upoznali se sa prirodnim i kulturnim ljepotama naše zemlje.

imageimage

Sva znanja stečena za vrijeme realizacije ovih projekata prezentirana su na Danu škole koji je ujedno bio prilika da učenici pokažu svojim gostima trud koji su uložili u realizaciju ove manifestacije u kojoj su uživali svi – učenici, učitelji i njihovi roditelji. Zadovoljstvo je na kraju vidjeti s kolikim su žarom učenici pripremali svoje točke istražujući Hrvatsku i Europu obogaćujući na taj način znanja koja dobivaju formalnim putem kroz Nastavni plan i program. Tome u prilog govore i nastojanja Škole da i dalje nastavimo s provedbom ovakvih projekata koji kod učenika i kod učitelja potiču kreativnost te razmjenu iskustva s kolegama iz ostalih europskih zemalja.

Sve ostale detalje, kao i fotografije s Dana škole možete pogledati na internetskoj ili FB stranici škole.

 

Očuvanje kulturne baštine u školi

andreja_masten

Andreja Masten

Sažetak

S projektom Očuvanje kulturne baštine u školi sam predstavljanjem kurenta kao maske naše okoline, pratila cilj očuvanja vjerovanja, običaja i tradicije naših predaka. Projekt je proveden izrađivačem opreme za kurenta, upoznavanjem s poviješću kurenta i njegovog značenja danas. U nastavku, učenici su sami izradili kurent masku od materijala koje su imali kod kuće. Kroz kreativni proces izrade maske učenici su naučili povijesno značenje lika, potvrdili nužnost grupnog rada, što se odrazilo na zadovoljstvo i entuzijazam učenika, te pozitivnu energiju.

Ključne riječi: projektna studija kurent, kulturna baština, oprema kurenta, poklade

1. Uvod

Kurent je oduvijek poticao ljudsku maštu, bilo znanstvenog istraživanja, likovne ili književne umjetnosti. Potječe s relativno malog područja u središtu Ptujskog polja s centrom u Markovcima.

U Osnovnoj školi Gorišnica, gdje podučavam, vrijeme poklade je nešto posebno, isto vrijedi i za cijelo Ptujsko i Dravsko polje te Haloze. Tu je također sačuvana većina pokladnih maski. Glavna pokladna manifestacija s karnevalom na Ptuju je već više od pola stoljeća najveća takva manifestacija u Sloveniji.

Ti su događaji bliski učenicima našeg okruženja. Kurent je vrijedna tradicija, odnosno kulturna baština, koja je također uključena u UNESCO-ov popis kao nematerijalna kulturna baština čovječanstva.

2. Projektni rad

Kako bismo skrenuli pozornost na tu činjenicu, odlučili smo se u 3. razredu za projektno-nastavni rad na temu očuvanja kulturne baštine u školi. U projektnom radu učenici stječu mnoga znanja i iskustva, razvijaju svoje vještine, a sam način rada potiče uspješan društveni i emocionalni razvoj djece. Rad se temelji na iskustvenom učenju, gdje učenici samostalno rade i suoblikuju radni proces s indirektnim usmjeravanjem i poticanjem nastavnika. Važna je također sama suradnja među učenicima, budući da se sa suradnjom razmjenjuju znanja, iskustva o zakonima rada u skupini i tako jedni od drugih mnogo nauče.

2.1. Posjeta obrtnika

U razredu nas je posjetio obrtnik koji se bavi izradom kostima za kurente. Učenicima se predstavio u svojoj kurentskoj opremi, što je izazvalo njihovo veliko zanimanje i te su mu postavili mnoga pitanja. Učenici su željeli, da saznaju:

  • Koliko je teška kurentova oprava?
  • Ko može, da nosi opravu kurenta?
  • Koji material se koristi za izradu opreme-kostima kurenta?
  • Kakav je proces i tehnika izrade maske?
  • Htjeli su saznati karakteristiku kurenta nekada i danas?

Obrtnik je učenicima predstavio svaki dio odjeće i praktično im pokazao, kako se pravi kurentova maska. Upoznao ih je, da se nekada smatralo da kurentovu odjeću može obući samo neoženjeni momak, dok danas svatko može biti kurent, mogu biti djeca kao i žene.

2.2. Učenici kurenti

U razredu imamo učenike, koji su kurenti. Oni su se predstavili ostalim učenicima u kostimima i podijelili svoje osjećaje o tome, kako je kada se stavi maska kurenta, šta rade kao kurenti, kako djeluju u društvu kurenta, tko jih prati. Gotovo svi učenici u razredu željeli su staviti kurentovu masku, kostim i zvono, pomaziti ježinku i skočiti kao pravi kurent.

2.3. Izrada maske od papirnate vrećice

Učenici su od kuće donijeli deblju papirnu vrećicu, koju su mogli staviti na glavu. Prvo su izrezali rupe za oči i usta. Zatim su od krep papira izrezali veće trake kvadratnog oblika u bež, žućkastoj ili smeđoj boji, što je predstavljalo ovčje krzno od kojeg je izrađena prava kurentova maska. Trake su zalijepili preko cijele površine vrećice s obje strane. Nos i jezik su posebno izradili od tvrdog crvenog papira i zalijepili na masku. Na podlogu jezika, od bijelog papira su kao ukras nalijepili četverokutove. Od tvrđeg bijelog papira oblikovali su 20190213_120442oči koje su zalijepili oko otvora za oči. Iz rafije su napravili kurentove brkove, a bijeli grah zalijepili su na jezik kurenta. Sastavne dijelove lica su zalijepili na prednju stranu vreće. Oni koji su uzeli za »model« haloškog kurenta napravili su iz tvrđeg crnog ili bijelog kartona kurentske rogove i pričvrstili ih za rubove gornjeg dijela maske. Za kurenta s Ptujskog i Dravskog polja, učenici su umjesto rogova na bočnim stranama zalijepili guščje perje koje su donijeli od kuće.

20190213_12365820190214_090302

3. Zaključak

U provedbi projekta učenici su stekli mnogo novih znanja i iskustava. Bili su oduševljeni posjetom profesionalnog izrađivača opreme za kurenta. Upoznali su se s karakteristikama kurenta, njegovom ulogom u povijesti nekada i danas, te se susreli s pojmom “kulturne baštine” i razvili pozitivan odnos u smislu njezinog očuvanja. Izradili su vlastiti proizvod pri čemu su razvijali ručne vještine, maštu i osjećaj za estetiku, navikavali su se na pripremu, uređenje i čišćenje radnog prostora, povezivali su dijelove u cjelinu i aktivno se uključivali u rad i sudjelovanje u skupini. Prilikom izrade maske bili su kreativni, radni, među njima je vladala stalna suradnja, koja je potvrdila potrebu za timskim radom, osjećalo se zadovoljstvo učenika i pozitivna energija.

Projekt smo završili vlastitim maskama i zaplesali ples kurenta u učionici.

Slika 4

4. Literatura

  1. Brence Andrej (2006), Muzejske zbirke na ptujskom gradu, Regionalni muzej Ptuj
  2. Gačnik Aleš (2000), Snaga tradicije kurentovanja i karneval na Ptuju, ZRS Bistra Ptuj Lala, Giz Poetovio Vivat
  3. Kuret Niko (1984), Maske slovenskih regija; Znanstveni istraživački centar SAZU, Institut za slovensku etnologiju
  4. Novak H. (1990): Projektno nastavni rad, drugačiji put do znanja. Ljubljana: Državna naklada Slovenije.
  5. Kos Rada (2017), Prostočasnik e-zima
  6. Remec Miha, Mrtvi kurent (1960), Ljubljana, Prosvjetni servis

Projekt, ki je združil preteklost s sedanjostjo

in povezal štiri države

katja_hodnik

Katja Hodnik

Uvod

Da bi mladi bolj poznali pomen tradicije in dediščine svojega kraja in da bi v dediščini ponovno odkrivali koristne stvari za današnji čas, je bil eden glavnih razlogov za mednarodni projekt z naslovom Kaj so roke naših babic znale. V projektu so sodelovale štiri šole povezane preko eTwinning-a, spletnega portala skupnosti evropskih šol, ki pedagoškim delavcem, ki delajo v šolah po Evropi, omogoča povezovanje, sodelovanje, razvijanje projektov, izmenjavo izkušenj. Naša šola OŠ Šentjernej kot vodilna partnerica v projektu je sodelovala s tremi tujimi partnerskimi šolami iz Srbije, BiH in Hrvaške: OŠ Olga Milošević Smederevska Palanka, OŠ Svet Sava Foča in OŠ Blage Zadre Vukovar.

Predstavniki učiteljev in učencev OŠ Šentjernej so obiskali vse partnerice na Hrvaškem, v BiH in Srbiji. Vse šole pa so s svojim predstavniki obiskale Šentjernej in sodelovale na zaključni konferenci.

Predstavitev dejavnosti OŠ Šentjernej

Učenci so se projekta zelo veselili, saj so vedeli, da bodo dejavnosti v šoli drugačne, zanimive in predvsem praktične. Skoraj v vsakem oddelku od 2. do 6. razreda so, kot bi odgrinjali tančico, pokukali v svet preteklosti in mu podali roko sedanjosti.

Od lanskega oktobra do danes so prehodili zanimivo pot raziskovanja, spoznavanja, učenja in ustvarjanja. Na šoli se je tako odvilo okoli 25 različnih aktivnosti, ki jih je vodilo več kot 30 mentorjev.

Dejavnosti projekta smo razdelili v štiri sklope, ki jih povezuje skupna misel.

… PRAZEN ŽAKELJ NE STOJI POKONCI …

… so znali reči v preteklosti in tudi danes. Hrana je osnovna potreba in snov, ki nas povezuje. Ljudje so včasih znali preživeti s tistim, kar so pridelali doma. Zelenjavni vrt je bil pred vsako hišo, vsaka družina, ki je imela kaj zemlje jo je obdelovala. Tudi sadovnjake z domačimi sortami sadja so imeli. Kuhali so stare, preizkušene jedi. Nekatere med njimi so spoznali tudi naši učenci.

imageV 3. c so spoznavali zelišča, jih poizkušali in delali namaze. Poleg ostalih vitaminov v hrani so odkrili vitamin L – ljubezen. Hrana ima drugačen okus, če je narejena z ljubeznijo. 3. d je presenečeno ugotavljal, da je bilo suho sadje včasih pravimagea dragocenost, zlasti hruške, ki so bile sladke kot bomboni. Povabili so Hanino babico, da jim je povedala recept za sadni kruh, rezali so hruške na krhlje in jih posušili.

imageSladke dejavnosti so se veselili tudi učenci, ki prejemajo dodatno strokovno pomoč, saj so zvezke in učbenike zamenjali z maso za piškote.

Učenci 4. d in sedmošolci z gosti iz Poljske so spoznali, da je bil kruh pri naših prednikih in je še danes v našem jeziku pojem, ki pomeni življenje in preživetje:

  • priti do kruha,
  • biti kruha lačen,
  • biti kruha sit,
  • spraviti otroka do kruha.

Na Dolenjskem so gospodinje krasile božične kruhe z rožicami in pticami. Izdelovale so testene ptičke – »tičke«, ki so otrokom prinašale zdravje in moč. Da na šentjernejskih poljih uspevajo različne vrste žita, so spoznali prvošolci in drugošolci, ko so jih obiskale članice Društva kmetic Šentjernej in jim pokazale, kako se izdelajo pletenice, ptički, parkeljni, polžki, prašički in rožice.

image

Ostali četrtošolci so poizkušali tudi jedi iz mladosti dedkov in babic. Pripravljali so ocvirkovo in riževo potico, koruzne in ajdove žgance, zaroštani močnik, kruhove makarone, krompir v oblicah, flancate, praženo ječmenovo kavo… Tako kot četrtošolci so tudi šestošolci pridno zbirali različne recepte in jih nato zapisali pri uri gospodinjstva.

Drugošolci so se odpravili po poteh kulturne dediščine. Najdlje so se zadržali v kmečki hiši, kjer so spoznali črno kuhinjo in v krušni peči spekli okusno pogačo. Ko so čakali na dobrote iz krušne peči, so prisluhnili zgodbam o tem, kako so nekoč živeli, se pomerili v metanju podkev …

Šentjernejska dolina je bila včasih znana po lončarstvu. Babice so nam povedale, da so imele njihove mame in stare mame v kuhinji veliko lončenih posod. Kupovale so jih na sejmih ali pri lončarju. Žganci iz take posode so bili še bolj okusni. Posebna je bila posoda za vino, imenovana »firkl«,iz »latvice« so otroci pili mleko. Danes g. Silvija Goršin prenaša znanje, ki ga je prejela od deda in očeta. Tretješolci so pri njej izdelali skodelico, člani oblikovalnega krožka pa so sami izdelali še ostale glinene posode.

imageimageimage

Nit skozi šivankino uho

Nekoč se je veliko pletlo, kvačkalo, šivalo, klekljalo …, potem pa smo ob poplavi strojno izdelanih dodatkov malo pozabili na doma narejene izdelke.

Ročna dela so v svetu po raziskavah že dolgo znana kot delo, ki ima pomembno vlogo pri imagerazvoju finomotoričnih spretnosti, čutnega zaznavanja, sproščanja, umirjanja uma in bistrenja misli. »Možgani odkrivajo, kar prsti raziskujejo.« Roke so čudovit in natančen inštrument, s katerim se namreč izrazi srednji del človeškega bitja – srčni del. Da je temu res tako, so v pol leta spoznali tudi nekateri učenci.

Mnogi med njimi so potrebovali veliko poguma in volje, da so se lotili šivanja, klekljanja, pletenja in kvačkanja. Pri oblikovalnem krožku so tako nastale blazinice, pri pletenju so si najbolj vztrajni spletli šal, kvačkali so majhne in večje prtičke, izdelali majhno volneno kapico in še kaj. Četrtošolci so pri likovni umetnosti izvirne čipke predstavili tudi z likovnim izdelkom. Petošolci so klekljali in šivali že v šoli v naravi na Vojskem, na tehniškem dnevu pa našili čudovite petelinčke. Ustvarjalna žilica se je širila in spretni prsti so ustvarjali tudi pred, med in po pouku. Tudi babice so iz svojih pletilk obrisale prah in pomagale z nasveti. Telo se je umirilo. Čas je tekel drugače. Izkusili so tišino in nepopisno veselje ob uspehu.

imageimageimage

Četrtošolci so pri pouku angleščine spoznali, da so se oblačila, ki so jih nosili nekoč, precej imagerazlikovala od današnjih. Kakšni so bili materiali, vzorci in kroji oblačil oziroma narodnih noš v naši domači pokrajini in v tujih deželah, so si lahko ogledali tudi na delavnici oblačilne dediščine, ki so jo učenci naše šole z mentorico folklorne skupine pripravili v sodelovanju z gosti s Poljske.

Da čas hitreje mine

Zvečer s kurami spat,
zjutraj s ptički vstat,
dan je treba iskat.

Če si človek čas pravilno razporedi, ga je dovolj. Ljudje so vedno našli čas za delo in sprostitev, kjer so lahko izražali svojo ustvarjalnost in uresničevali nove ideje. Umetnost navdihuje, osmišlja in bogati naš vsakdan.

imageVsak čebelar je že od nekdaj ponosen na svoj čebelnjak in poslikane panjske končnice. Petošolci so to starodavno umetnost obudili in nastale so čudovite poslikave, ki so danes lahko lepo darilo.

Zanimivo je bilo tudi pri pouku zgodovine, v okviru katerega so šestošolci raziskovali, s kakšnimi igračami so se igrali dedki in babice. Babice so se seveda igrale s punčkami, ki so bile iz cunj. Podobne so izdelali tudi učenci sami. Drugošolci so sami so na karton izdelali španimageo ali mlin, od doma pa so prinesli fižolčke in koruzo in igra se je lahko začela. Zanimive so se jim zdele še ristanc, brk in igre s kamenčki. Domišljija nekoč tako kot danes ni poznala meja.

Gobelini so bili posebna strast babic, ki so ure in ure vtikale iglo, da so nastajale slike, ki so krasile stene. Ta izziv naše učence še čaka. Zaenkrat so si ogledali le razstavo prababice Ane.

imageDedje so svojo umetniško žilico pokazali, ko so izdelovali praktične predmete, kot so metle, vile, grablje in košare. Namesto v trgovino so šli v gozd. Prikaz izdelave kmečkega orodja so spoznali učenci 4. b, ko jih je obiskal Žigov očka.

Tudi ličkanje koruznih storžev so znali včasih koristno uporabiti. Iz njega so pletli copate, cekarje, različne peharje in podstavke. Pri oblikovalnem krožku so razmišljali, kako bi ga lahko koristno uporabili – v njihovih glavah se je rodila zanimiva ideja in iz njega so spletli kitke, iz le-teh pa oblikovali snežinke – tako so nastali čudoviti novoletni okraski. Na eni izmed delavnic, ko so na šoli gostovali učenci iz poljskih Myslenic, je iz ličkanja nastal tudi LOGO PROJEKTA.

imageNi lepšega, kot ob dolgih večerih poslušati pravljice in napete zgodbe iz ust dedkov in babic. Se strinjate? Prisluhnili so jim četrtošolci in jih nekaj tudi zapisali. Da lahko zgodbe pripovedujejo tudi stare fotografije, so pri pouku slovenščine spoznavali šestošolci in se naučili marsikaj o življenju nekoč. Zanimivo je bilo, da so nastajale predvsem ob pomembnih imagedogodkih (krst, birma, poroka, pogreb …), kasneje pa tudi ob drugih priložnostih.

Slovenskih pregovorov o vremenu so se dotaknili petošolci pri pouku angleščine, jih prevedli in opremili z ilustracijami. Nekaj starih slovenskih pregovorov pa so zbrale in zapisale članice interesne dejavnosti Čudežne besede.

Ob bistrem potoku

Podružnična šola Orehovica se je vključila v projekt Kaj so roke naših babic znale tudi s tedenskim projektom Ob bistrem potoku.

imageUčenci so se z učitelji podali na pot ob potoku Pendirjevka, kjer so nekoč hodili njihovi dedje in babice po vodo. Ogledali so si naravne pregrade, ki so služile napajanju živine in pranju perila. Povabili so dedke in babice, da so jim povedali, kako soimage se oskrbovali z vodo nekoč, in predstavili, kako se je pralo perilo. Zbirali so pregovore, peli so z ljudskimi pevkami pesmi o vodi, iz gline ustvarjali posode za vodo ipd. Šteli in obiskali so vodnjake in začutili spoštljiv odnos dedov in babic do pitne vode, ko le-ta še ni pritekla s pipe.

Zaključek

Cilji projekta so bili spoznati ročna dela in izdelke, ki so jih izdelovale naše babice; skozi dejavnosti omogočiti učencem izkušnje izmenjave znanj s povezovanjem z vrstniki iz drugih držav – partnerskih šol; spoznati pomen tradicije in kulturne dediščine kraja; spodbuditi ročno ustvarjanje učencev; spodbuditi ustvarjalnost izražanja skozi motive, oblike in materiale, ki so jih tradicionalno izdelovali v kraju; izdelati ustvarjalne, zanimive, drugačne izdelke, navdihnjene s tradicijo; razviti skrb mladih za ohranjanje kulturne dediščine; spoznavati druge kulture in drugačne oblike izražanja; razvijati občutek skupnosti in pripadnosti obenem pa razumevanje in spoštovanje kulture drugega; pridobivanje izkušenj sodelovanja (sodelovalnega učenja) z vrstniki drugih držav in kultur; komunikacija v angleškem jeziku.

Zagotovo so bili cilji realizirani. Težko je opisati energijo na zaključni konferenci, ko so se otroci vseh držav treh dneh izredno povezali.

Vključeni v projekt smo mnenja, da tovrstne izmenjave bogatijo šolski prostor, širijo obzorja učiteljev in učencev ter skrbijo za prenašanje in negovanje tradicije iz roda v rod. Zagotovo bomo s takšnimi projekti še sodelovali.

Vodnjaki in kulturna dediščina

magda_humar

Magda Humar

1. Uvod

V vrtcu smo v projektu Vodnjaki in kulturna dediščina želeli približati otrokom pomen vodnjakov in jih seznaniti, da se ljudje in okolje skozi čas spreminjajo. Voda je bila v preteklosti pomemben vir za preživetje, kamen pa bistveni gradbeni material. Z otroki smo si ogledali bližnje vodnjake in drugo kulturno dediščino kraja, ki nas še danes opominja, kako so nekoč živeli.

2. Raziskovanje v igralnici

Na sprehodih smo večkrat opazovali vodnjake, ki so bili nekoč vir življenja, a so danes zapuščeni in ne služijo več svojemu namenu. Tudi na igrišču šole in vrtca stoji vodnjak, s katerim se vsakodnevno srečujejo otroci. Otroke so zanimivi vodnjaki, ki so bili nekoč vir pitne vode, pritegnili, zato smo se odločili, da jih pobližje spoznamo.

Pri tem smo sledili naslednjim ciljem:

  • otroci spoznavajo ožje družbeno okolje,
  • oblikujejo in dojemajo spremembe v kraju in načinu življenja,
  • razvijajo pozitivna čustva in občutek pripadnosti svojemu narodu ter ljubezen do kulturne dediščine,
  • odkrivajo pomen vodnjakov za življenje ljudi v preteklosti.

2.1. Iskanje podatkov

Najprej smo se o vodnjakih pogovarjali, da bi ugotovili predznanje otrok o njih, nato pa smo clip_image002s pomočjo različne literature pridobili veliko uporabnih informacij. Otroci so listali po knjigah, priročnikih, od doma prinašali stare fotografije in ohranjene predmete, ki so jih uporabili za vlačenje vode iz vodnjaka. Šolski otroci so nam pokazali makete notranjosti vodnjaka in filtrov, ki so jo izdelali pri etnološkem krožku.

Slika 1. Šolski vodnjak

2.2. Obiski starejših domačinov

V vrtec smo tudi povabili stare starše, da so nam pojasnili, kako so nekoč živeli in zakaj so gradili ob vsaki hiši vodnjake. Povedali so nam, da je šolski vodnjak nekoč služil za lovljenje deževnice, ki so jo uporabljali za pitje, pranje posode, pomivanje, zalivanje in podobno. Gozdar, ki nas je obiskal v vrtcu, je dejal, da je imela vsaka gozdarska hiša svoje zajetje vode. To so bile gozdarske »štirne«, ki so jih vzdrževali gozdni delavci. Omenil je še, da so obstajale vaške »štirne«, iz katerih so vaščani zajemali vodo, ko jim je zmanjkalo vode v domači.

Otroci, ki so imeli stare vodnjake pred domačo hišo, so iskali informacije o njih pri starših, ki so bili nad našim delom izredno navdušeni. Še posebej jih je zanimalo, kako velika je jama pod vodnjakom. Zgodbe so v vrtcu delili z vrstniki in se drug od drugega učili.

3. Raziskovanje na terenu

Ob lepem vremenu smo se vodnjake odpravili pogledat po bližnji okolici vrtca. Ugotovili smo, da so nekoč gradili okrogle, osmerokotne in četverokotne clip_image004vodnjake. Domačini so nam povedali, da so imeli prvotni vodnjaki pred več kot sto leti za zajemanje vode lesen kotliček, pritrjen na srobot, pozneje na vrv, nato pa na železno verigo. Pokrovi so bili leseni, obteženi s kamnom, nato kovinski, ki so bili ponekod pritrjeni na železno zanko, pozneje pa zaklenjeni s ključavnico. Ugotovili so še, da je veliko vodnjakov oziroma »štirn« imelo kovinski pokrov, železen vitel in razno okrasje nad pokrovom zato, ker so bili v kraju kovači, ki so to izdelovali.

Slika 2. Vitel, gibljiv petelin za okras, pokazatelj smeri vetra

Starejši krajani so nam razložili, da so tam, kjer so imeli ljudje veliko živine, zgradili po dva vodnjaka. Vanje se je po žlebu stekala voda s strehe. Najprej so bili žlebovi leseni, pozneje pa kovinski. Na začetku so vodnjake čistili ročno.

Otroci so tudi izvedeli, da je bila ta voda zelo pomembna, saj so jo uporabljali za kuhanje, pitje, pranje, napajanje živine … Bila je tako čista, da je ni bilo potrebno prekuhati.

Starejši so jim še razkrili, da so glavo vodnjaka klesali ročno za to posebej usposobljeni ljudje, ki so pri delu uporabljali različne kline, ročne žage in svedre, kladiva, sekire … Potrebno je bilo le poiskati dovolj veliko skalo in delo se je lahko začelo. Skale niso prenašali, ampak so jo obdelovali na mestu, kjer je bila najdena. Pretekli sta skoraj dve leti, dokler ni dobila svoje končne podobe. Ko je bila glava izdelana, so jo s pomočjo tramov naložili na voz in jo odpeljali.

V naši bližini smo si ogledali tudi dva naravna vodnjaka, ki sta bila zgrajena kot »voda za rezervo«.

4. Likovno ustvarjanje

Po ogledu vodnjakov na terenu smo vodnjake po spominu z ogljem tudi narisali in jih razstavili v naši garderobi. Otroci so bili pri risanju zelo ustvarjalni in domiselni. Nad svojimi izdelki so bili izredno navdušeni.

clip_image006Iz drobnih kamenčkov, ki smo jih prinesli s sprehoda, smo izdelali maketo vodnjaka in hiše. Na obstoječo maketo so z lepilom lepili kamenčke drug ob drugega. Z vzgojiteljičino pomočjo je nastala čudovita kmečka hiša z dvoriščem, na katerem je stal vodnjak.

Slika 3. Kmečko dvorišče z vodnjakom

5. Zaključek

Pri raziskovanju vodnjakov smo odkrili veliko zanimivosti, saj so bili pri njihovi izdelavi naši predniki iznajdljivi in domiselni. Otroci so ugotovili, da so si glave vodnjakov med seboj različne. Marsikateri vodnjak je prava umetnina. Občudovali so različne železne pokrove, vitle za vlačenje vode, kovinske kotliče, železna okovja in lično izdelane peteline ali puščice s stranmi neba na vrhu vodnjaka. Otroci so opazili, da nove hiše nimajo vodnjakov, kajti danes je v kraju napeljan vodovod.

Ob tem raziskovanju smo se vsi osebno bogatili, dozorevali ter spoznali, kakšno bogato kulturno dediščino so predniki zapustili v kraju in okolici.

Literatura

  1. Kurikulum za vrtce. (1999). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport_ Zavod RS za šolstvo.

Fotografije: Osebni arhiv.

Pesmi in jedi iz roda v rod

katja_hodnik

Katja Hodnik

Uvod

V vsakdanjem sodobnem življenju postaja skrb za varovanje in ohranjanje kulturne dediščine vedno bolj pomembna. Prav je, da se kulturna vzgoja začne že v otroštvu in se nadaljuje v nadaljnjih obdobjih izobraževanja, saj oblikuje zgodovinsko zavest in pozitiven odnos do varovanja in ohranjanja kulturne dediščine. Prav tako izoblikuje zavedanje, da človek kulturno dediščino ustvarja tudi v sedanjosti.

Zadnje čase z rahlo mero zaskrbljenosti spremljamo kako se naša družba spreminja in kako to vpliva na življenje mnogih družin. Razpoloženje je v veliki meri odvisno, kaj se dogaja v srcu družine -v kuhinji- in za mizo, kjer obedujemo in kjer vsakodnevni skupni obroki ponujajo obojim, odraslim in otrokom, idealno priložnost, da pokažejo, kako se počutijo.

Učencem smo s tedenskim projektom želeli približati odnos do hrane in petja nekoč in danes in jih spodbuditi k opazovanju preteklega časa, da spoznajo, da je vsak predmet, vsaka jed, vsaka pesem povezana z zgodbo o življenju ljudi v nekem preteklem obdobju.

Raziskovalna naloga

Pred začetkom tedna so učenci dobili nalogo, da raziščejo katere ljudske pesmi znajo zapeti stari starši, starši in jih poznajo tudi oni. Prav tako so ugotavljali katere jedi in pregovori se v njihovi družini prenašajo iz roda v rod. Učenci so zapisali katere jedi bi tudi oni radi znali pripraviti in tudi katere ljudske pesmi, ki jih znajo starši in stari starši bi se radi še naučili. Ugotavljali so ob katerih priložnostih se je pelo včasih in razmišljali o petju v družini danes.

Ugotovitve: Ugotovili so, da stari starši poznajo več pesmi kot starši. Le ti so jih prepevali ob različnih priložnostih, ki so bile povezane z delom na poljih in praznovanjih. Izmed mnogih pesmi smo izbrali deset najbolj poznanih ljudskih pesmi, ki jih znajo tri generacije

Jedi, ki so se jih starši naučili pripraviti po receptu svojih staršev so bile jabolčni štrudelj, močnik, ričet, žganci, orehova potica, štruklji… Učenci so izbrali jed, ki bi jo tudi sami radi znali pripraviti tako, kot jo znajo babice in mamice.

Raziskovalna naloga nas je ogrela in učencem sem predstavila dejavnosti, ki bodo potekale ob Tednu otroka. Po njihovih odzivih sem bila prepričana, da nas čaka zabaven teden.

Pohod do mlinarja

»Ob bistrem potoku Kobila je mlin, a jaz sem pa mlinarjev sin…«, nimageam je povedal g. Anton Rangus, ko smo po uri in pol hoje prispeli v Gorenje Vrhpolje. Že ob poti smo opazovali naravno in kulturno dediščino v naši okolici, a glavni cilj dneva je bilo spoznati mlinarstvo nekoč in danes. Toplino mlina smo začutili v spominski sobi, ko smo si ogledali stare predmete in poslušali zanimive zgodbe. Zavrteli smo mlinsko kolo in imagesi ogledali ribogojnico.

Kaj je žito? Kako ga pridobimo? Kako ga uporabljamo? Katere vrst žit poznamo? Spoznali smo tatarsko ajdo, ajdo, piro, ječmen , koruzo in proso. Potipali in povonjali smo zrna. Ogledali smo si sodoben mlin, skladišče in trgovino.

V kuhinji naših babic

Vsak razred se je odpravil h gospodinji, ki je za vse skuhala jed, ki jo je znala pripraviti že njena mamica. Najprej so poslušali recept, nato pa si ogledali še praktičen prikaz. Začutili so toplino in čar velike družine, saj so pripravljeno hrano tudi pojedli. Žganci in mleko ter močnik so bili nepozabni.

Skupaj smo po dobri malici še zapeli. Po prihodu smo strnili vtise. Pogovarjali smo se o bontonu pri jedi nekoč in danes. Poiskali smo nekaj razlik in podobnosti. Na plakat smo zapisali najbolj zanimive. Npr. Za mizo moramo sedeti tako, da se s komolci ne opiramo na mizo. Hrano prvi vzamejo odrasli, otroci morajo potrpežljivo počakati. Za mizo otroci vljudno odgovarjajo na vprašanja odraslih in ne silijo z besedo v ospredje. Pripombe o pripravi hrane niso primerne. Kadar na mizi kaj manjka, naj za tisto poskrbe otroci.(S.in E. Ružić, Bonton za otroke)

Pri lončarki

V učnem načrtu je zapisano, da splošni cilji pri spoznavanju okolja izhajajo iz kompetenc kot kombinacija znanja, spretnosti in odnosov, ki ustrezajo okoliščinam in prispevajo k uspešnemu življenju v družbi. Uresničujejo se z aktivnim spoznavanjem okolja in ustvarjanjem pogojev in priložnosti, ki bodo razvijale različne spretnosti in sposobnosti. Dnevi dejavnosti pa naj vzpodbujajo vedoželjnost, ustvarjalnost in samoiniciativnost učencev in učenk za samostojno reševanje problemov in pridobivanje izkušenj. Znanje različnih področij naj povezujejo v celoto.

Tako smo v okviru projekta obiskali ga. Silvijo Goršin v Lončarskem ateljeju Polde.

Ga. Silvija izhaja iz lončarske družine, saj sta bila lončarja tako ded kot njen oče.

V toplem lončarskem ateljeju smo začutili ljubezen do gline, ki nam jo je lončarka opisala z vso toplino in pozitivnim odnosom. Spoznali smo postopek izdelovanja skodelice in se zavzeto lotili dela tako, da smo pozabili na lakoto. Izpod naših spretnih prstov so po navodilih nastajale skodelice. Vsi smo poslušali, opazovali, delali in oblikovali. Nobenega prepira, le strpnost, sodelovanje in želja po lepi in uporabni skodelici. Zanimive so bile tudi zgodbe očeta Poldeta, ki nam je z veseljem pomagal. Znanje se je prenašalo iz roda v rod.

Ljudske pevke prepevale z nami

Glede na to, da je v zadnjih stoletjih celotno kulturno življenje, kot tudi izobraževanje, doživelo velike spremembe, ljudje danes pojejo manj kot kadar koli prej.

Platon je dejal.„Mi pripisujemo izjemen pomen glasbeni vzgoji, ker ritem in harmonija prodrejo najgloblje v notranjost duše in tukaj predstavljajo najmočnejšo oporno točko, ki v vzgojo prinaša vrlino in človeka okrepi.“

imageTako smo želeli učencem pokazati, da nas petje povezuje. Povabili smo Ljudske pevke, upokojene gospe, ki jih povezuje ljubezen do petja in druženja. Sprva z nami nameravale zapeti nekaj dogovorjenih pesmi, a so nas pesmi povezale in prepevali smo skoraj uro. Učenci so znova in znova predlagali pesem, gospe so seveda večina ljudskih pesmi znale in z veseljem pele z nami. Medgeneracijska energija je bila nepozabna. Presenečeni smo bili vsi in zagotovo petje povzdiguje ljudi.

Društvo kmetic in hrana nekoč

Prehranjevanje ima simboličen pomen, ki pomembno vpliva na posameznika, igra pomembno vlogo pri izgradnji njegove identitete in občutkov nacionalne pripadnosti. Ti občutki se vselej konstruirajo skozi razliko do drugega, ki najpogosteje predstavlja nekaj tujega. Zato hkrati, ko uživamo določeno hrano, ki je pojmovana kot tradicionalna narodna hrana, ustvarjamo občutke povezanosti z našo etnično skupino

Društvo kmetic Šentjernej je prostovoljno združenje deklet in žena iz Šentjerneja in okolice. Društvo se zavzema za povezovanje in izobraževanje članic o prehrani, zdravju, urejanju doma in okolice. Članici društva smo povabili, da nam predstavijo košček svojega znanja. Oblečene v dolenjskih narodnih nošah so nam predstavile proseno kašo, ocvirkovo potico in močnik, jedi, ki so poleg žgancev, predstavljajo del naše kulturne dediščine.

Pregovori

Reki in pregovori so jezikovne strukture, ki jih mentalni spomin hrani kot samostojne enote: ko nam kdo pove začetek znanega pregovora, že poznamo njegov zaključek. Velika zbiralca pregovorov sta bila Vojteh Kurnik in Fran Levstik. Lahko vsebujejo dobeseden ali preneseni pomen. Ura slovenščine, ko smo se pogovarjali o rabi pregovorov doma je bila zabavna in poučna. Pregovori, ki so ohranjeni v naših družinah so bili naslednji:

Nobena juha se ne poje tako vroča kot se skuha.
Če kruhek pade ti na tla, poberi in poljubi ga.
Kdor ne dela, naj ne je.
S trebuhom za kruhom.
Iz te moke ne bo kruha.
Boljši spanec kot žganec.
Vse je šlo za med.
Pri kosti je mesa zadosti.
Lakota je najboljša začimba.
V vinu je resnica.
Kdor jezika špara, kruha strada.
Bogati ljudje živijo, da jedo. Jaz pa jem, da živim.
Prazna vreča ne stoji pokonci.Kakor pri delu, tako pri jelu.
Kdor prvi pride, prvi melje.
Sit lačnega ne razume.

Razstavi ob koncu projekta

imageimage

Zaključek

Projekt je ponovno pokazal prednost podeželja. Enostavno veš, da na ljudi na podeželju lahko računaš. Občutek pripadnosti in solidarnost sta za vzgojo otrok zelo pomembna. Naravno je, da smo med seboj povezani, da vzpostavljamo stike, komuniciramo in si pomagamo. Za spomin pa nam bo ostala tudi priložnostna knjižica receptov, fotografij, zapisov in pregovorov.

Literatura:

  1. JESPER J., 2012, Hura, gremo jest, Radovljica, Didakta d.o.o.
  2. RUŽIČ S. in E., 1983-84, Bonton za otroke, Ljubljana, Centar Gospić
  3. Orpheus
  4. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport
  5. Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti

Iskustvo provođenja međunarodnog Comenius projekta

marina_njers

Marina Njerš

Sažetak:

Međunarodni Comenius projekt provodi se u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica od kolovoza 2012. godine. Članak donosi pregled aktivnosti koje su učenici i nastavnici proveli tijekom prve godine provedbe projekta. Ukratko su opisane i mobilnosti tijekom projekta.

Ključne riječi: Comenius projekt, Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica, kulturna baština

Kao i mnogobrojni drugi nastavnici i ja sam istražujući nastavničke forume, portale, pohađajući seminare otkrila Agenciju za mobilnost i programe EU te eTwinning portal.

Nekoliko je razloga što sam se zainteresirala za programe EU. Želja za usavršavanjem je bila prvi razlog, zatim upoznavanje novih metoda rada, razmjena iskustva, rad u timu, teme koje nisu nužno vezane uz redovan rad na nastavi. Danas kad je projekt već godinu dana u provedbi vidim da su mi mnogo važnije neke druge stvari. Promatrati učenike i kolege iz moje i svih partnerskih škola tijekom provođenja projekta, snalaženje u nekim novim situacijama, izlaze u prvi plan. Zanimljivo je naglasiti da projekt čiji sam koordinator nije iz područja nastavnog predmeta koji predajem.

Preko eTwinning portala povezala sam se s kolegama koji su tražili partnere. Osnovne škole Scoala cu clasele I-VIII Nr. 8 Elena Rares Botosani iz Rumunjske i ADIYAMAN MERKEZ İNÖNÜ İLKÖĞRETİM OKULU iz Turske te srednje škole General secondary school “Georgi Izmirliev” Gorna Oryahovitsa iz Bugarske i PROTYPO PIRAMATIKO LYKIO PANEPISTIMIOY PATRAS iz Grčke surađivali su već prije na nekim projektima. U novi projekt priključili smo se mi Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica, srednje škole Gimnazjum nr 25 w Zabrzu iz Poljske i ISMA vidusskola “Premjers”, Riga iz Latvije i osnovna škola Școala cu clasele I-VIII Săveni iz Rumunjske. Ukupno osam škola iz sedam država. U natječajnoj prijavi bile su prijavljene i škole iz Portugala, Italije, Slovačke i Mađarske no nisu dobile financijska sredstva u nacionalnim agencijama.

Projekt je iz područja kulturne baštine ali kao i svaki projekt objedinjuje niz socijalnih, metodičkih i predmetnih područja. Uz razvijanje IT sposobnosti kod učenika (e-mail korespondencija, video konferencije, foto i video snimanje i obrada materijala, objavljivanje materijala na blogu projekta, na web stranici škole, pripremanje prezentacija, brošura) posebno je stavljen naglasak na timski rad i razvoj socio vještina. Naslov projekta je Save the PAST, live the PRESENT, IMAGINE the FUTURE. Mislim da je iz naslova lako dokučiti glavni cilj projekta. Učenici istražuju, raspravljaju, a na kraju i prezentiraju znanja i činjenice o povijesti kraja i zemlje, folkloru, običajima, monumentalnim spomenicima, arhitekturi, gastronomiji, biološkim rezervatima, prirodnim ljepotama. Na taj način čuvaju prošlost, a djelujući danas (npr. pravilnom prehranom) razmišljaju i o svojoj budućnosti.

Tijekom prve godine provedbe projekta realizirane su mobilnosti u Tursku, Grčku i Poljsku.

Turska škola ugostila nas je u studenom 2012. g. Osim raOLYMPUS DIGITAL CAMERAdnih sastanaka i prezentacija škole, grada i zemlje iz koje dolazimo, učili smo turski ples i pjesme, probali autohtonu tursku hranu, posadili Comenius šumu, te posjetili Mount Nemrut, Arsemiu, Pere i razgledali grad domaćina Adiyaman. Mobilnost su ostvarile nastavnice Marina Njerš i Martina Grgac.

Slika 1. Doček u Turskoj

 

U Grčkoj u Patrasu gostovali smo u travnju 2013. Učenici su tamo crtali divlji cvijet kraja iz kojeg dolaze (mi smo predstavili kockavicu), pjevali su stihove koje su sami napisali na glazbu grčkog učenika, prezentirali Dubrovnik, plesali sirtaki, natjecali se u trčanju na olimpijskom stadionu u Olimpiji (moram spomenuti: pomeli smo konkurenciju – učenik Ivan Generalić bio je najbrži u kategoriji učenika, a profesorice Marina Tomac – Rojčević, Mišela Lokotar i Marina Njerš osvojile su prvo, drugo i treće mjesto u kategoriji Slika 7. crtanje kockavice (640x360)profesorica). Razgledali smo Atenu, Patras, Naphilio, Epidaurus i Kouroutu. Putnici u Grčku su bili učenici: Ivan Generalić, Mirna Puhar, Lucija Sović i Dominik Dedić i nastavnice: Marina Tomac – Rojčević, Mišela Lokotar, Marina Njerš i Martina Grgac.

 

U svibnju 2013. boravili smo tjedan dana u Poljskoj u mjestu Zabrze. Osim dokumentacijskih posjeta logorima Auschwitz i Birkenau, Krakowu, Wadowicama, te rudnicima Guido i Wieliczka, učenici i nastavnici sudjelovali su u sportskim aktivnostima Slika 12. Hrvatski tim u Poljskoj (640x480)(sat aerobica, aquaaerobic, međunarodna odbojkaška utakmica), učili su poljski, izrađivali čestitke, crtali nošnje, plesali poljske tradicijske plesove, sadili sadnice u školskom vrtu, a posebno je bilo zanimljivo na satu hrvatskog jezika. Nastavnici koji su bili u Poljskoj su: Saša Kresojević, Iva Stanko, Darija Kivač i Marina Njerš, a učenici su: Davor Ćosić, Helena Bali i Lucia Balaško.

Na svakoj od mobilnosti bilo je organizirano gostovanje na nastavnim satima.

U šk.god. 2013./2014. planiraju se mobilnosti u Koprivnicu, zatim u Latviju, Bugarsku i Rumunjsku.

Osim mobilnosti učenici koji sudjeluju u provedbi projekta su tijekom godine provodili Slika 24. intervju s Daliborom Grubačevićem (640x480)brojne aktivnosti u svojoj školi. Realizirana je suradnja sa lokalnim društvima, obrtnicima, poznatim ljudima. Snimljen je tako video i foto materijal o božićnim običajima u Podravini u suradnjim s KUD-om „Fran Galović“ Peteranec, intervjuirani su podravski glazbenici Dalibor Grubačević i Natalija Imbrišak, održana je izložba jaslica autora Milana Generalića i Antuna Erdeca, održan je sat aerobica, zumbe i društvenih plesova u suradnji sa plesnim klubom „Ritam“ iSlika 27. Move to improve - aerobic day (424x317)z Zagreba, napravljen je film „Move to improve“, izrađeni su posteri o gastronomiji Podravine, prezentacije o poznatim slikarima, digitalni foto album aktivnosti, snimljena je pjesma i spot za nju u sklopu kampanje prevencije spolnih bolesti, učenici su pisali eseje na temu međugeneracijske solidarnosti An hour with my grandparents, projekt je promoviran na županijskom stručnom vijeću iz povijesti, na sjednicama Nastavničkog vijeća, te predstavljen na primanju u Županiji, održane su presice za SrceTv, HRT i VTV, a gostovali smo i na Radio Dravi i RKC-u.

Vijesti o projektu objavljujemo u lokalnim novinama, službenom blogu projekta i na stranici škole.

Financijska sredstva za provedbu projekta dodijeljena su na temelju natječaja Agencije za mobilnost i programe EU u okviru Programa za cjeloživotno učenje uz potporu Europske komisije.

‘This project has been funded with support from the European Commission. This publication [communication] reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.’