Igrajmo se starih igara

lea_kosak

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Igrajmo se starih igara predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Zdrava škola. Uključeni su bili drugašići iz Osnovne škole Center iz Novog mesta. Za istraživanje, upoznavanje i igranje starih slovenskih igara odlučila sam se jer iste imaju velik utjecaj na poštivanje i održavanje naše kulturne baštine. Istodobno, igre kod djece potiču komunikaciju, istraživanje, slobodu i kreativnost. Učenike je tema iznimno privukla. Rad se temelji na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazi iz potreba i interesa učenika. Kod svih aktivnosti prevladavala je pozitivna atmosfera, dobra dvosmjerna komunikacija, međusobno uvažavanje, poštivanje i ohrabrivanje te aktivna međusobna suradnja. Cijelo vrijeme zajedno smo nastojali ostvariti ciljeve koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su upoznavali stare slovenske igre: slušanje bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme, gledanje starih dječjih filmova, skupljanje starih igračaka i igranje s njima, igranje starih igara, slikanje starih igrica i igračaka. Završna evaluacija pokazala je uspješno postizanje postavljenih ciljeva.

Ključne riječi: stare igre, stare igračke, kulturna baština, interesna aktivnost, projektni odgojno-obrazovni rad, međusobna suradnja

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Igrajmo se starih igara odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 8 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Ciljevi projekta su: Učenici:

  • razlikuju prošlost i sadašnjost u svom životu te znaju da je životi ljudi u prošlosti bio drugačiji,
  • upoznaju aspekte života ljudi u prošlosti i danas (dom, prehrana, odjeća, rad, prijevoz),
  • poznaju značenje kulturne baštine,
  • navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
  • razvijaju međusobnu suradnju,
  • razvijaju motoričke sposobnosti,
  • jačaju samopouzdanje,
  • razvijaju odgovornost,
  • navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
  • prezentiraju i izvještavaju o svom radu.

Središnji dio

  1. Inicijativa

Inicijativa je spontano došla od učenika. Na sat interesne aktivnosti donijela sam staru praćku koju sam našla na potkrovlju svog pradjeda i prabake. Budući da su učenici bili oduševljeni starom praćkom i jako se zainteresirali za nju, dobili su zadatak da do sljedećeg sata donesu slike i fotografije starih igračaka s kojima su se igrali njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. Došli smo na ideju da će naša tema biti stare igre na što ćemo se usredotočiti u sljedećih nekoliko sati. Izveli smo oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje smo vezali uz izraz stare igre. Na ploči je stvorena tablična slika.

  1. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

Na sljedećem satu interesne aktivnosti učenici su predstavili slike i fotografije koje su donijeli u školu. Zatim smo pogledali ključne riječi koje su naveli uz izraz stare igre. Uz pomoć ideja učenika, tj. ključnih riječi odredili smo kojim ćemo aktivnostima ostvariti zadane ciljeve. Aktivnosti sam istodobno zapisivala na ploču. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati IGRAJMO SE STARIH IGARA. Zatim smo zajedno pogledali nacrt projekta i uslijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima žele sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

  • slušanjem bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme
  • gledanjem starih dječjih filmova,
  • skupljanjem starih igračaka i igranjem s njima,
  • igranjem starih igara,
  • slikanjem starih igara i igrački,
  • izradom plakata,
  • oblikovanjem izložbe i njezinom prezentacijom.

U nastavku vam predstavljam nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Slušanje bakinih i djedovih priča o djetinjstvu, igrama i igračkama u njihovo vrijeme

Na sat interesne aktivnosti pozvali smo nekoliko baka, djedova, prabaka i pradjedova naših učenika. Pričali su o svom djetinjstvu te o starim igrama i igračkama s kojima su se igrali. Učenici su ih s velikim zanimanjem slušali, zapisivali informacije i puno naučili.

3.2. Skupljanje starih igračaka

Na sljedeći sat interesne aktivnosti učenici su u školu donijeli stare igračke s kojima su se igrale njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. S njima su se poigrali, zatim ih skupili i napravili izložbu.

3.3. Igranje starih igara

Slika 1Učenici su se spontano podijelili u skupine prema tome koje igre su željeli igrati. Prva skupina igrala je igru ​​Na stolicama. Za igru ​​su im bile potrebne dvije stolice, marama i zavezana kuhinjska krpa. Igrači su odabranom igraču povezali oči maramom te ga postavili na dvije stolice tako da je stajao u raskoraku – svakom nogom na svojoj stolici. U ruku su mu stavili zavezanu kuhinjsku krpu. Ispod njega su jedan po jedan na sve četiri i što tiše puzali suigrači. Slijepi igrač pokušao je jednog od njih pogoditi krpom. Kada bi nekoga pogodio, zamijenili bi uloge

Slika 1. Na stolicama

Slika 2Druga skupina igrala je igru Bekselj. Za igru im je bila potrebna metla. Igrači su se podijelili u parove, dok je jedan igrač bio bez para. Parovi su se držali za ruke i plesali uz glazbu. Neupareni igrač je, međutim, plesao s metlom. U jednom trenutku je taj doviknuo “Bekselj” i bacio svoju metlu na pod. Igrači su tada morali pustiti ruke te si pronaći novi par. Budući da je igrač bez para uspio pronaći partnera, netko drugi je ostao bez para te morao plesati s metlom.

Slika 2. Bekselj

Treća skupina igrala je igru ​Frcanje kamenčićima. Za igru su im trebali kamenčići. Igrači su na pod nacrtali crtu i drvenim štapom na odgovarajućoj udaljenosti od nje iskopali plitku rupicu u zemlji. S crte su frcali kamenčiće u rupicu. Tko je uspio pogoditi rupicu, uzeo je svoj kamenčić iz nje i frcnuo svoj sljedeći kamenčić. Slika 3Ako nije pogodio rupicu, na redu je bio sljedeći igrač. Pobjednik je bio onaj koji je sakupio najviše kamenčića. Četvrta skupina igrala je igru ​​Lov na zečiće. Za igru ​​im je bila potrebna zavezana krpa. Igrači su odabrali lovca. Ostali su bili zečići. Zečići su skakali na sve četiri i bježali od lovca. On je mirno stajao i pokušao krpom pogoditi nekog od zečića. Zečić kojeg bi lovac pogodio postao je novi lovac.

Slika 3. Lov na zečiće

3.4. Slikanje starih igara i igračaka

Slika 4Učenici su se spontano podijelili u dvije skupine prema svojim željama likovnog stvaranja. Jedna skupina je bojicama i flomasterima slikala stare igračke, dok je druga skupina temperama slikala stare igre koje smo igrali prethodni sat.

Slika 4. Slikanje starih igračaka

Zaključak

Učenici su uložili puno truda u provođenju svih aktivnosti. Tijekom aktivnosti bili su motivirani i entuzijastični jer ih je tema jako privukla. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo izradili plakat te postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

  1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
  2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
  3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
  4. Cvetko, I. (2017). Otroške igre na Slovenskem od A do Ž. Celje; Ljubljana: Celjska Mohorjeva družba: Društvo Mohorjeva družba.
  5. Rice, C. (1996). Otroci skozi čas. Tržič: Učila.
  6. Millard, A. (1989). Ljudje nekoč. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
  7. Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012). Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 2. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
  8. Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 2: spoznavanje okolja v prvem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  9. Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
  10. Sokolov, C. (2021). Bilo je nekoč na deželi. Ljubljana: Mladinska knjiga.

Cultural heritage at school

simona_kastrevc

Simona Kastrevc

Abstract

The preferential task of the Dolž subsidiary primary school (Slovenia) is retaining cultural heritage. Objectives that define terms ‘past’, ‘natural heritage’ and ‘cultural heritage’ of the local village, the region and Slovenia, are written in curricula of individual subjects (nature study, society study, music, physical education). Teachers integrate elements of the cultural heritage into various thematic components of the subjects. At our school various activities, linked to the cultural heritage of the home village and the broader region, are carried out. Old folk customs, dances, children’s games are revived. Each year an exhibition of old items is prepared, and at least for one day the lessons are executed in the manner of a century ago.

Key phrases: cultural heritage, curriculum, inter-subject connection.

Introduction

Dolž is a small village in the Dolenjska region, situated at the foothills of Gorjanci and offering a great view of the Novo mesto basin. In clear weather even the Kamnik-Savinja Alps can be seen. The Dolž village was first mentioned in 1581. One can claim with certainty that Dolž is a rich chest offering plenty of various cultural heritage treasures.

The school is one of the centers of activities in Dolž and it has an important influence on keeping the cultural heritage alive. Reviving this heritage and keeping it alive is the school’s preferential task.

Curriculum and cultural heritage

The curricula contains the objectives, content, didactic recommendations and knowledge standards for individual obligatory, optional and non-obligatory subjects. Teachers must follow the curricula when teaching individual subjects.

The stated objectives reveal that the term ‘heritage’ appears in the curricula of various subjects.

Nature study

  • Pupils can differentiate the past and the present in their lives. They know life was different in the past.
  • They discover aspects of life in the past and in the present (dwelling places, nutrition, clothing, work, transportation).
  • They know the meaning of heritage.
  • Society study
  • Pupils discover life in the past (especially in the local region) and they compare it to life in the present.
  • They discover Slovenian cultural heritage and develop awareness of national and state identity.
  • They explore the past by using various sources and performing various activities (field work).
  • They discover past and present lifestyles.
  • They establish connections between an individual and various communities, the society, and their natural and cultural environment. They compare the past heritage and the present.
  • They develop a positive attitude towards the natural and cultural heritage.
  • They discover the past of their local village/region through the life of its inhabitants, and they compare it to the life in the present day.
  • They discover the natural and cultural heritage of their local village/region, and they understand why we must take care of it.

Music

  • Pupils develop a positive attitude towards the national music heritage.
  • In group and individually they sing folk songs – relaxed and in a lively manner.
  • They sing songs from the past and broaden their singing repertoire.
  • They perform folk dances.
  • They analize the flow of the song or an individual part with folk instruments.
  • They listen to folk music with monophonic or two-part singing.

Physical education

  • Pupils perform chosen folk dances.

Inter-subject connections

Inter-subject connections are integrated into the lessons by the teachers in a sensible manner. Thus the knowledge from various areas is connected and deepened. The above mentioned objectives show how the elements of cultural heritage can be connected and integrated into various thematic components of the lessons.

Cultural heritage-related activities at our school

  • “Gregorjevo”

According to ancient popular belief »Gregorjevo« is the first day of spring – the day when the birds »get married«. On Valentine’s day birds form pairs, while on Gregorjevo the get married. Quite a few customs related to this holiday are still alive – e.g., letting paper boats float on a river. At our school we maintain the custom from the Bela Krajina region, namely picking up the remains of the birds’ wedding. The day after Gregorjevo birds leave goodies for children who took great care for them during winter. The children look for sweets around the school building and when the treats are found they are fairly distributed and enjoyed.

  • Tech Day – Corn husking

2018 was the European year of cultural heritage, and the occasion was celebrated at our school as well. As a part of the Rastoča knjiga/Growing book project a tech day was carried out. Autumnal farming customs were revived – pupils husked corn. Work was diversified by telling stories and singing songs, accompanied by an accordion player. According to the custom the children found a sweet suPicture 1_Corn huskingrprise under the pile of corn. There was a feast after the work had been done – we prepared it ourselves. Useful decorative items were made of husks.

Picture 1. Corn husking

  • Sports day – Old children’s games

Each year a sports day is carried out, where the pupils revive old children’s games. The pupils always participate eagerly in these activities – older pupils teach the younger ones. The games are usually played during breaks and during after-school care, as well as at home. They also ask their grandparents about the old games.

  • School- and kindergarten teachers’ performance during the Week of the child

Activities during the Week of the child are also partly dedicated to maintaining the cultural heritage. Each year the school- and kindergarten teachers prepare a theatrical, puppet or dance show. Guided by a coworker we prepared a folk act called »Don’t go to school«. After the performance the children from the kindergarten and the school learned the dances and the games. The pupils wear gowns and vests during folk performances.

  • Old school and mini museum

2008 saw the first »Old school week« activities at our school, held within the context of the »50 years of subsidiary schools« project. Since then every year at least one day the lessons are carried out in the manner of a hundred years ago. The pupils and the teachers wear clothes as worn in that period. The boys wear vests, the girls wear gowns – the items were sown with the parents’ help at a workshop. The lessons are carried out without modern day interactive materials, workbooks and textbooks – the pupils use only pens and notebooks. Etiquette rules that were observed at school in the past are observed. The pupils answer each question in full sentences, in each sentence they use the respectful phrase »Miss teacher«. Also important is the morning pledge to be respectful, obedient and well-behaved.

The old-style lesson was also carried out during the celebration of 90 years of the Dolž school, when the audience itself was in the role of the pupils. The lesson was focused on grammar, spelling and composition.

Each year during the week of the old school a »mini museum« opens its door. The pupils and the teachers go to dusty attics to find old items that were once used in the kitchen, during farming chores and by craftsmen. The items are carefully inspected and described, and their function is established. Individual items are also put to use. Holes were drilled with hand drills, coffee was groundPicture 2_Mini museum with a coffee grinder, petroleum was poured into a paraffine lamp and then lit. The pupils also tried to wear a wicker basket on their heads.

Picture 2. Mini museum

Conclusion

One of key teaching objectives at Dolž subsidiary primary school is discovering Slovenian cultural heritage, as well as developing awareness of national and state identity. Various cultural heritage related activities and themes, that are integrated into lessons, largely contribute to the realization of this key task of our school. Pupils develop a positive attitude towards our ancestors’ history and discover life in the past and compare it to life in the present. School events for parents and other visitors are regularly made more interesting with dances, songs and games of our forefathers. The pupils like to include the elements of their home village’s cultural heritage in their leisure activities as well.

Sources

  1. Kurent, N. (2005). Praznično leto Slovencev: starosvetne šege in navade od pomladi do zime. Ljubljana: Družina.
  2. Curriculum. Society study. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_druzba_OS.pdf
  3. Curriculum. Music. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_glasbena_vzgoja.pdf
  4. Curriculum. Nature study. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf
  5. Curriculum. Physical education. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_sportna_vzgoja.pdf

Putevima naših predaka

lea_kosak

Lea Košak

Sažetak

U svom članku pod naslovom Putevima naših predaka predstavljam projektni odgojno-obrazovni rad koji se odvijao u sklopu interesne aktivnosti Fit školarac. Uključeni su bili učenici drugih razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Ovu temu sam odabrala jer pridonosi poštovanju i očuvanju naše kulturne baštine te jača svijest o njenoj važnosti još u djetinjstvu. Učenike je ova tema izuzetno privukla. Projektni rad se temeljio na aktivnom sudjelovanju učenika u raznim aktivnostima te proizlazio iz potreba i interesa učenika. U svim aktivnostima prevladavala je pozitivna atmosfera, dobra dvosmjerna komunikacija, uvažavanje, poštivanje te međusobno poticanje i suradnja. Cijelo vrijeme zajedno smo težili postizanju ciljeva koje smo si postavili. Kroz razne aktivnosti učenici su upoznavali živote naših predaka: tražili informacije o životu u prošlosti, prikupljali stare predmete, crtali i slikali stare predmete ugljenom, prikupljali stare igre i stare igračke te se njima igrali, razgledavali najstarije kuće u gradu i uspoređivali život u prošlosti sa životom danas. Konačna evaluacija pokazala je da smo uspješno postigli sve postavljene ciljeve.

Ključne riječi: kulturna baština, interesna aktivnost, projektni odgojno-obrazovni rad, međusobna suradnja, aktivno učenje.

Uvod

Za projektni odgojno-obrazovni rad pod nazivom Putevima naših predaka odlučila sam se jer sam željela da su svi učenici cijelo vrijeme aktivno uključeni u razne aktivnosti jer na taj način najkvalitetnije dolaze do izravne spoznaje i znanja, a time i realizacije postavljenih ciljeva. Pritom sam neprestano poticala, usmjeravala te pomagala učenicima u provođenju aktivnosti. Projektni odgojno-obrazovni rad izvodila sam u okviru interesne aktivnosti.

Trajanje izvođenja projekta: 8 nastavnih sati, povezanih u dva mjeseca.

Operativni ciljevi: Učenici:

  • znaju razlikovati prošlost i sadašnjost u svom životu i znaju da je život ljudi u prošlosti bio drugačiji,
  • upoznaju segmente života ljudi u prošlosti i danas (prebivalište, prehrana, odjeća, rad, prijevoz),
  • razumiju značenje kulturne baštine,
  • navikavaju se na samostalan i kreativan rad,
  • razvijaju međusobnu suradnju,
  • razvijaju motoričke sposobnosti,
  • jačaju samopouzdanje,
  • razvijaju odgovornost,
  • navikavaju se na promatranje i opušteno likovno izražavanje,
  • prezentiraju i izvještavaju o svom radu

Središnji dio

1. Inicijativa

Inicijativa je spontano potekla od učenika. Na nastavni sat interesne aktivnosti donijela sam vrlo staru krpenu lutku koju sam pronašla kod svoje prabake. Budući da su učenici bili oduševljeni starom lutkom i jako zainteresirani za nju, došli smo na ideju da će naša tema biti život u prošlosti, kojoj smo se posvetili sljedećih osam sati. Izveli smo Oluju ideja. Na moj poticaj, učenici su nabrajali ideje – ključne riječi koje su vezali uz riječ prošlost. Na ploči je stvorena tablična slika.

2. Skiciranje projekta i planiranje izvedbe

S učenicima smo pogledali ključne riječi koje su naveli uz riječ prošlost. Uz pomoć učeničkih ideja – ključnih riječi, odredili smo kojim ćemo aktivnostima postići postavljene ciljeve. Aktivnosti sam istodobno zapisivala na ploču. Dogovorili smo se da će se naš projekt zvati PUTEVIMA NAŠIH PREDAKA. Zatim smo zajedno pregledali nacrt projekta i slijedio je plan provedbe. Učenici su opušteno izrazili želje u kojim aktivnostima bi htjeli sudjelovati.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

  • traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o životu u prošlosti,
  • prikupljanje starih predmeta,
  • crtanje i slikanje starih predmeta ugljenom,
  • prikupljanje starih igara i igračaka,
  • igranje starim igračkama i igranje starih igara,
  • razgledavanje najstarijih kuća u gradu,
  • uspoređivanje života u prošlosti sa životom danas,
  • izrada plakata,
  • oblikovanje izložbe te prezentacija.

U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti.

3. Faza izvođenja projekta

3.1. Traženje informacija u knjigama i enciklopedijama o životu u prošlosti

Sljedeći sat s učenicima sam otišla u školsku knjižnicu, gdje smo posudili knjige i enciklopedije o životu u prošlosti. Učenici su se u razredu spontano podijelili u manje skupine prema svojim interesima. Jedna skupina je u literaturi istraživala stare kuće, druga skupina istraživala je stare predmete, treća skupina stare igre i igračke, četvrta skupina je istraživala školu u prošlosti, peta skupina sredstva prijevoza u prošlosti, šesta skupina rad ljudi u prošlosti, a sedma je skupina istraživala slobodno vrijeme ljudi u prošlosti. Skupine su pronašle važne informacije i zapisale ih na šeleshamer. Učenicima sam objasnila nove pojmove.

3.2. Prikupljanje starih predmeta

Slika 1Tijekom sljedećeg sata interesne aktivnosti dogovorili smo da učenici u školu donesu stare predmete koje su koristile njihove bake, djedovi, prabake i pradjedovi. Učenici su se spontano podijelili u skupine prema tome koje predmete su htjeli ponijeti u školu. Jedna je skupina donijela stari pribor za kuhanje, druga skupina je donijela pribor za šivanje, pletenje, glačanje, pranje…, a treća skupina pribor za slobodno vrijeme i vjerske obrede. Prikupili smo sve stare predmete i napravili izložbu

Slika 1. Izložba starih predmeta

3.3. Crtanje i slikanje starih predmeta ugljenom

Učenici su se spontano podijelili u tri skupine, prema interesima likovnog stvaranja. Nakon promatraSlika 2nja starih predmeta, sve tri skupine učenika iste su crtali i slikali ugljenom. Jedna skupina crtala je stari mlinac, druga skupina staru vagu, a treća skupina staro glačalo.

Slika 2. Izložba likovnih radova

3.4. Prikupljanje starih igara i igračaka

Učenici su se spontano podijelili u dvije skupine. Jedna skupina učenika je u školu donijela stare igre svojih baka, djedova, prabaka i pradjedova, dok je druga skupina donijela njihove stare igračke. Napravili smo izložbu. Učenici su se starim igračkama i igrali.

Slika 3Slika 4
Slika 3. Izložba starih igračaka        Slika 4. Igranje praćkom

3.5. Razgledavanje najstarijih kuća u gradu

Tijekom sljedećeg sata interesne aktivnosti s učenicima smo krenuli u razgledavanje najstarijeg djela Novog mesta, zvanog Breg. Razgledavali smo najstarije kuće u gradu.

3.6. Uspoređivanje života u prošlosti sa životom danasSlika 5

Učenici su se ponovno spontano podijelili u dvije skupine. Jedna skupina je tražila i izrezala slike života u prošlosti, dok je druga skupina tražila i izrezala slike života danas. Skupine su uspoređivale život u prošlosti sa životom danas i zajedno izradile plakat

Slika 5. Plakat – Život u prošlosti – Život danas

Zaključak

Učenici su se u provođenju svih aktivnosti veoma potrudili, a tijekom aktivnosti bili su vrlo motivirani i entuzijastični jer ih je tema zaista privukla. Ciljevi našeg projektnog rada bili su u potpunosti ostvareni. S učenicima smo izradili plakat te postavili izložbu svih proizvoda.

Literatura

  1. Program osnovnošolskega izobraževanja. Interesne dejavnosti za devetletno osnovno šolo. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
  2. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
  3. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
  4. Cvetko, I. (2017). Otroške igre na Slovenskem od A do Ž. Celje; Ljubljana: Celjska Mohorjeva družba: Društvo Mohorjeva družba.
  5. Rice, C. (1996). Otroci skozi čas. Tržič: Učila.
  6. Millard, A. (1989). Ljudje nekoč. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
  7. Caselli, G. (1988). Življenje skozi stoletja. Ljubljana: Domus: Mladinska knjiga.
  8. Antić, M., Bajd, B., Ferbar, J., Grgičević, D., Krnel, D., Pečar, M. (2012).
  9. Okolje in jaz: spoznavanje okolja za 2. razred: učbenik. Ljubljana: Modrijan.
  10. Hergan, I., Battelli, C., Kolar, M., Kovač, T. (2004). Dotik okolja 2: spoznavanje okolja v prvem razredu 9-letne osnovne šole: učbenik. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  11. Kolar, M. (2011). Učni načrt: Program osnovna šola: Spoznavanje okolja: Ljubljana. Ministrstvo za šolstvo in šport. Zavod RS za šolstvo.
  12. Košak Blumer, S. (2009). Sto narodnih noš na Slovenskem. Ljubljana: Prešernova družba.
  13. Macdonald, B. (2008). Zapisano s krvjo: kratka zgodovina civilizacije. Dob pri Domžalah: Miš.
  14. Sokolov, C. (2021). Bilo je nekoč na deželi. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  15. Gray, L. (2010). 120 zgodovinskih projektov. Radovljica: Didakta.

Kulturna baština i školska knjižnica

ruza_jozic

Ruža Jozić

Sažetak

Zadaća je suvremene škole promicanje odgoja koji doprinosi razumijevanju korijena vlastite nacionalne kulture, čuvanju i promicanju kulturne baštine, kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta. Temeljne su vrijednosti od kojih polazi naš sustav odgoja i obrazovanja: cjeloviti razvoj osobe, čuvanje nacionalne baštine, promicanje europske dimenzije kroz izgradnju društva znanja. Nacionalni okvirni kurikulum (str.14.) ističe: „Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnoga, kulturnog i nacionalnog identiteta pojedinca. Danas u doba globalizacije, u kojem je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni identitet, svoju kulturnu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu.”

Ključne riječi: kulturna baština, kulturni identitet učenika, izložbe i školski projekti.

Uvod

Uz Izvedbeni godišnji program rada školski knjižničar izrađuje program kulturnih aktivnosti (obilježavanje obljetnica, izložbe, susreti, predstavljanja knjiga, popularna predavanja za učenike i sl.), koje će provesti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole. Kurikulum kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice obuhvaća razne oblike učenja i istraživanja u koje uključujemo učenike, gdje oni pokazuju svoje razne sposobnosti, znanja, kreativnost i kompetencije kroz informacijsku i medijsku pismenost, likovne talente, literarno, fotografsko ili neko drugo umijeće. Knjižničar je dužan kroz svoj odgojno-obrazovni rad i kulturne aktivnosti promicati humane i demokratske vrijednosti kao što su: dostojanstvo ljudske osobe, slobodu i pravednost, domoljublje i mir u svijetu, društvenu jednakost i solidarnost, dijalog, toleranciju i snošljivost, rad, poštenje, zdravlje; očuvanje čovjekova okoliša i ostale ljudske vrijednosti. Potrebno je kroz različite školske aktivnosti izgrađivati i razvijati svijest kod učenika o kulturnom identitetu i očuvanju kulturne baštine. Učenici trebaju znati povijest i kulturu svoga naroda, grada ili mjesta u kojem žive; upoznati njegovu kulturnu i prirodnu baštinu; upoznati pojedince koji su u bližoj i daljoj prošlosti doprinijeli razvoju i napretku svoga naroda ili zavičaja; značajne osobe koje su unaprijedile kulturu, umjetnost, znanost i gospodarstvo; kao i oni pojedinci koji su vrijednosti svoga nacionalnog i kulturnog identiteta širili izvan granica svoje domovine.

Kulturna baština u programu školske knjižnice

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u Čl. 4 st. 1. naglašava: škola je dužna: „Osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima; razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta.”

Kako je naglasilo Ministarstvo kulture RH povodom otvaranja Europske godine kulturne baštine 2018. godine: Kulturna baština je tkivo naših života i društava. Okružuje nas u gradovima u kojima boravimo, doživljavamo je neposredno u krajolicima, u susretima s raznovrsnim arhitektonskim ostvarenjima, skulpturama, arheološkim kopnenim kao i podvodnim nalazištima. Ne čine je samo književnost, umjetnost i umjetnički predmeti već i tradicijska znanja i umijeća, zanati koje učimo, priče koje pričamo, hrana koju jedemo, glazba koju slušamo i filmovi koje gledamo. Kulturna baština okuplja zajednice i gradi zajedničko razumijevanje mjesta u kojima živimo. (Ministarstvo kulture RH: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19214, pristupljeno 20. 5. 2020.)

„Jedna od važnih zadaća suvremene škole jest promicanje odgoja koji doprinosi razumijevanju korijena vlastite nacionalne kulture, njegovanju, čuvanju i promicanju kulturne baštine, kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta, te osvješćivanju kulturne baštine u globalizacijskim procesima. Ispravno shvaćen odgojno-obrazovni proces pomaže pojedincima da postanu svjesni svojih korijena kao uporišnih točaka koje im omogućuju da odrede svoje mjesto u svijetu, ali ih ujedno poučavaju poštovanju za druge kulture.” ( Zbornik Identitet kao odgojno-obrazovna vrednota, 2011.)

Što čini kulturni identitet učenika? Pripadnost određenom narodu, naciji, etničkoj zajednici i državi u kojoj je rođen ili gdje živi; pripadnost mjestu i gradu u kojem živi; običaji naroda ili skupine u kojem se obrazuje; vjera, religija u kojoj je rođen ili koju prakticira; jezik kojim govori – materinji jezik i standardni jezik; pismo kojim se služi u svakodnevnom životu; kulturna baština naroda, mjesta, gradova, domovine; sveukupna kultura, umjetnost i znanost naroda kojem pripada, njegova povijest i znamenite osobe koje ju čine.

Što čini hrvatski kulturni identitet? Hrvatski jezik, uz bogatstvo dijalekata i narječja; latinično pismo (uz uporabu glagoljice tijekom stoljeća); pripadnost zapadnome civilizacijskom krugu, s bogatom i raznolikom narodnom kulturom; pripadnost kršćanstvu, uz uvažavanje i drugih religija: islama i židovstva; tisućljetna kultura, umjetnost i književnost na hrvatskom jeziku, od 7. st. do danas; bogata kulturna baština – materijalna i nematerijalna.

Kulturna baština materijalna i nematerijalna, zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a njena zaštita i proučavanje, jedan je od važnih čimbenika za afirmaciju kulturnog identiteta svakog naroda. To je segment u kojem izgrađujemo kulturni identitet naših učenika i promoviramo kulturnu baštinu. Kulturna i javna djelatnost – obavezni dio Godišnjeg programa rada školskog knjižničara. Kurikulum kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice – dokument koji čini Školski kurikulum. Kroz taj program knjižničar planira za svaku školsku godinu razne kulturne aktivnosti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole i lokalnom sredinom. Kroz međupredmetne teme školski knjižničar ima mogućnost poticati izgradnju osobnog i kulturnog identiteta učenika i promicati kulturnu baštinu. Knjižničar je dužan kroz svoj odgojno-obrazovni rad i kulturne aktivnosti promicati humane i demokratske vrijednosti kao što su: dostojanstvo ljudske osobe, slobodu i pravednost, domoljublje i mir u svijetu, društvenu jednakost i solidarnost, dijalog, toleranciju i snošljivost, rad, poštenje, zdravlje, očuvanje čovjekova okoliša i ostale ljudske vrijednosti. Potrebno je kroz različite školske aktivnosti izgrađivati i razvijati svijest kod učenika o kulturnom identitetu i očuvanju kulturne baštine. Učenici trebaju znati povijest i kulturu svoga naroda, grada ili mjesta u kojem žive; upoznati njegovu kulturnu i prirodnu baštinu. Upoznati pojedince koji su u bližoj i daljoj prošlosti doprinijeli razvoju i napretku svoga naroda ili zavičaja. Upoznati značajne osobe koje su unaprijedile kulturu, umjetnost, znanost i gospodarstvo; kao i oni pojedinci koji su vrijednosti svoga nacionalnog i kulturnog identiteta širili izvan granica svoje domovine. Ključne kompetencije koje učenici stječu kroz realizaciju kulturnih sadržaja:

  • izgrađuju kulturne spoznaje, kreativno se izražavaju u raznim oblicima (glazba, likovni radovi, fotografija, video i filmski radovi, književni oblici, školski list i sl.); pišu, oblikuju i stvaraju nove kreativne jezične sadržaje;
  • proširuju kompetenciju učenja: istražuju, sintetiziraju, usvajaju i koriste informacije za učenje u sličnim situacijama;
  • razvijaju digitalnu kompetenciju, sigurno i kritički primjenjuju IKT; oblikuju nove sadržaje, razmjenjuju informacije i prezentiraju ih drugima u školi i lokalnoj sredini.
  • razvijaju društvene i građanske kompetencije: poštuju ljudska prava, uvažavaju kulturnu raznolikost, cijene svoje vrijednosti, prihvaćaju druge i drukčije.

Kulturna baština u aktivnostima školske knjižnice i kulturnoj djelatnosti škole obuhvaća:

  • izložbe o znamenitim osobama, književnicima, umjetnicima, izumiteljima ; o kulturnoj i prirodnoj baštini i znamenitostima svoga kraja, grada i domovine; o krajolicima, spomenicima i sl.
  • susrete s povjesničarima, arheolozima, istraživačima, etnolozima, jezikoslovcima, znanstvenicima,
  • kreativne radionice: likovne, filmske, literarne, radionice ručnih i kreativnih radova i sl.
  • projekti i istraživački radovi iz područja kulturne baštine, o znamenitim osobama iz područja kulture, umjetnosti i znanosti
  • posjeti: muzejima, arhivima, ustanovama u kulturi i znanosti (HAZU, NSK), spomen-područjima, spomen-domovima poznatih osoba, lokalitetima i sl.

Knjižnica je često ogledalo i kulturna iskaznica svake škole, a knjižničar kreator kulturne i javne djelatnosti u školi. Izložbom obilježavamo značajne datume, obljetnice, događaje i ličnosti iz raznih područja. Zato je uvijek važno planiranje, suradnja s učenicima i nastavnicima, kao i vanjskim suradnicima: narodnim knjižnicama, muzejima i ustanovama u kulturi i znanosti. Izložbom, kao dijelom knjižnične djelatnosti, potičemo: obrazovanje i kreativnost učenika, radoznalost, istraživanje izvora, utjecaj na svijest o okolišu, otkrivanje manje poznatih autorskih djela, suradnju s drugim institucijama, razvoj ugleda knjižnice u školi i u javnosti (kod roditelja i u lokalnoj sredini). Sadržaji uz izložbe kojima educiramo učenike su: stručno-popularna predavanja, tribine i razgovori o određenoj temi, kreativne radionice i pokusi za učenike, promocije i predstavljanje stručno-popularnih knjiga, književni susreti i sl. U izložbama školskog knjižničara poželjni su likovni i kreativni radovi učenika, to je promocija njihovoga rada, kreativnosti i likovnog izričaja. Sve naše izložbe su i edukacijske izložbe, jer ih radimo najčešće u korelaciji s nastavnim sadržajima pa ih priređujemo zajedno s predmetnim nastavnicima i učenicima. Izložba je rezultat procesa, rada, suradnje i znanja knjižničara, čija je svrha spoznavanjem i interpretacijom prikazati unaprijed osmišljen, izabran, oblikovan, obrađen i određen sadržaj kao i umijeće komuniciranja baštinom, poticaj i poziv svakom građaninu (učeniku) na susret sa znanjem i na korištenje novih informacija. (Tica, 2017).

S učenicima možemo provoditi i kreativne radionice: likovne, filmske, literarne, radionice ručnih i kreativnih radova i sl. I to su dobri i korisni oblici edukacije učenika, osobito ako ih provodimo sa stručnjacima za određena područja; projekte i istraživačke radove iz područja kulturne baštine, o znamenitim osobama iz područja kulture, umjetnosti i znanosti, posjeti muzejima, arhivima, ustanovama u kulturi i znanosti, spomen-domovima poznatih osoba i lokalitetima. Ove sam školske godine 2019./20. provela s učenicima u školskoj knjižnici Gimnazije Sesvete mnoge aktivnosti, koje su bile vezane za kulturnu baštinu:

  • istraživačke radove: Sedam priča o sedam desetljeća NP Plitvička jezera; Sto godina Bauhausa (1919.); Česi u Zagrebu; Sesvete – kulturna baština, spomenici i arheološki nalazi.
  • školske projekte: NP Plitvice; U ritmu glazbe! – Hrvatska narodna glazba; Lektira slikom Bauhausa; Oslikana glagoljica; Zavičajnost u školi i drugi.
  • izložbe: Hrvatska glazba, običaji, nošnja; Glagoljica – pismo, znak, slika; Oslikana glagoljica; Lektira slikom Bauhausa; Jezik roda moga; Zavičajnost u školi; Stogodišnjica Šimićeve zbirke Preobraženja (1920.).
  • stručno-popularna predavanja za učenike: Darko Žubrinić: Glagoljica kao jezična baština; Nada Bezić: Glazbenici koji su oblikovali povijest grada Zagreba; akademik Vladimir Paar: STEM i hrvatski znanstvenici; Petar Feletar: Hrvatske povijesne ceste.
  • promocije knjiga: Nada Bezić: Glazbene šetnje Zagrebom; Petar Feletar: Hrvatske povijesne ceste

Planirane sadržaje i aktivnosti koje nismo mogli provesti u školi, u vrijeme epidemije korona virusa i nastave na daljinu, ostvarili smo kao digitalne sadržaje koje su učenici svih razreda dobili od školske knjižničarke preko aplikacije Microsoft Teamsa, a mnoge smo izložbe i školske projekte objavili u digitalnoj aplikaciji ISSUU na linku: https://issuu.com/rjozic/docs/.

  1. ZRINSKI u hrvatskoj povijesti i kulturi – uz 400. oblj. smrti Nikole VII. Zrinskog
  2. Česi u Zagrebu – Doprinos Čeha razvoju Zagreba kroz povijest
  3. Antun Branko Šimić, uz stogodišnjicu Šimićeve zbirke Preobraženja (1920.)
  4. ANDRIJA Štampar – čovjek koji je unaprijedio svjetski zdravstveni sustav
  5. Knjige koje su mijenjale svijet – uz Svjetski dan knjige (22. travnja)
  6. Zavičajnost u školi – kulturna baština Sesveta
  7. Zlatne niti od Sesveta do prvostolnice

O našoj bogatoj kulturnoj i javnoj djelatnosti u Gimnaziji Sesvete u kojoj se bavimo i kulturnom baštinom, može se pročitati i u časopisu Povijest u nastavi, br. 30 / 2019., str. 100-105 u članku Morena Želle: Muzej Prigorja – zavičajna baština i zajednica, u kojem autorica Želle upravo opisuje višegodišnju uspješnu suradnju Muzeja Prigorja Sesvete i Gimnazije Sesvete u provedbi sadržaja kulturne baštine u školi.

Zaključak

Zadaća je suvremene škole promicanje i odgoja učenika, jer znanje je ono što učenici nauče u školi, a odgoj je ono što nose kroz život! Kulturna baština – vraća nas u prošlost i nadahnjuje za budućnost.

Literatura

  1. Identitet kao odgojno-obrazovna vrednota. Zbornik radova. (2011.) Ur. Mandarić, Valentina Blaženka; Razum, Ružica. Glas koncila. Zagreb.
  2. Ministarstvo kulture RH povodom otvaranja Europske godine kulturne baštine 2018.: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=19214, (pristupljeno 20. 5. 2020.)
  3. Nacionalni okvirni kurikulum (str.14.) https://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf, (pristupljeno 20. 5. 2020.)
  4. Tica, Milka. (2017). Izložba u knjižnici. Naklada Jurčić. Zagreb.

Perkovački govor u nastavi hrvatskog jezika

ivana_arambasic

Ivana Arambašić

Sažetak

Osnovnu školu M. Gubec Piškorevci, u kojoj predajem hrvatski jezik osamnaestu godinu, pohađaju i učenici iz Novih Perkovaca. Stari Perkovci (Brodsko-posavska županija ) udaljeni su od Novih Perkovaca ( Osječko- baranjska županija) 3.5 km i utjecaj toga govora, rječnika i naglasnoga sustava neupitan je i za stanovnike Novih Perkovaca ,što zbog blizine susjednih mjesta, što zbog međusobnih rodbinskih i dobrosusjedskih odnosa. Učenici Novih Perkovaca se do viših razreda osnovne škole školuju u područnoj školi, a od petog razreda nastavljaju školovanje u Piškorevcima. Tu počinje i svojevrstan način prilagodbe na malo izmijenjen naglasni sustav riječi. Stari slavonski dijalekt od standardnoga jezika razlikuje se u svim gramatičkim razinama. Ta razlika najuočljivija je u naglasnom sustavu i po tome uvijek, s radošću, prepoznajem dijete iz Perkovaca. Kroz nastavu pismenog i usmenog izražavanja, nastojim istaknuti značaj zavičajnog idioma koji se s vremenom , na žalost, zatire. Pokušala sam leksičkim vježbama približiti ostalim učenicima staroperkovački govor koji je uvršten u kulturnu baštinu Republike Hrvatske.

Ključne riječi: hrvatski jezik, narječje, zavičajni govor, kulturna baština, zastarjelice.

Primjer aktivnosti

Učenici su imali zadatak na proizvoljnu temu napisati sastavak trodijelne strukture ili lirsku pjesmu koristeći svoj zavičajni govor. Odabrala sam nekoliko najuspješnijih radova i , uz pomoć njih, odlučila provesti leksičke vježbe. Željela sam tim aktivnostima približiti staroperkovački govor ostatku učenika koji ga ne govore. Na taj način su učenici uvidjeli i sličnosti, kao i razlike u govoru ,ali i upoznali se s nekim narodnim običajima svojih suučenika iz razreda.

Iz pjesama sam izdvojila riječi za koje sam smatrala da bi bile nepoznate većini učenika te im ponudila na listićima moguća rješenja , odnosno značenja tih riječi.

Svinjar

Na Urbarju baja svinje čuva.
Ponio je slanine i kruva.

U torbi se još nađe i vina,
za svinjara to je gozba fina.

Vatru loži, na nju drva meće
i slaninu polagano peče.

Kruva , masti, luka je narezo,
a i vina pomalo natezo.

Dok je baja slaninu pojio,
Sve je svoje svinje pogubijo.

Kake su to životinje lude?!
Malo prije sve su bile tude.

Ona Gara, ona to prednjači
Ni sa Bundom sad i´ neću naći.

Došo doma , dada s trima viče:
Da s’ sačuvo barem jedno svinče!

Bez večere ti ćeš ići leći,
A slaninu sutra nećeš peći.

Filip Šarčević, 8. razred

Zimska ponova

Kad snig selo zavije u bilo,
klompe i obojke obut mi je milo.

U njima gazim do kolebe male
ge su moje svinje i krave ostale.
Marvu ja namirit moram,
marvu sam naranio i na vašar se zaputio.

Ni mi žo krajcara i škuda
moram svojoj Mari kupit kožua.
Kožumali i brenovanu vestu
valjda će joj srce sad bit na mjestu.

Sa vašara idem, snig sad vije,
Mojoj Mari više ’ladno nije.
Maru grije kožuv s ogledali,
to je ono što mi srce rani.

Antun Adrić, 8. razred

U Perkovci

U srid sela Perkovaca
sjela mati novo platno tkati.

Bilo platno tkati
pa će sin novu rubinu imati.

Sin će novu rubinu imati
pa će pred svojom dragom zablistati.

Pred svojom će dragom zablistati,
a njoj će srce jače zakucati.

Srce će joj jače zakucati
pa će njemu poljubac dati.

Draga će mu poljubac dati,
a on će se sa njom vinčati.

S njom će se vinčati
pa će puno đece imati.

Antun Adrić

Pri izradi nastavnih listića, služila sam se alatom wordwall. (https://wordwall.net/hr/myactivities)

Učenike sam podijelila u četiri skupine i dala im nastavne listiće. Svaka je skupina trebala odrediti značenje istih riječi staroperkovačkoga govora, ali kroz različite zadatke. Nakon rješavanja listića, učenici su usporedili dobivene rezultate.

Listić 1. Spojite svaki par okviraimage

Listić 2. Označi točan odgovorimage


Listić 3.image

Listić 4. Križaljkaimage

(Sve ove aktivnosti mogu se provesti i uz pomoć tableta. )

Nakon završenih aktivnosti, predstavnik svake skupine iznio je rješenja svoje skupine. Zajedno su zaključili da su došli do istih rješenja.

Zajednički je zadatak bio iskoristiti naučene riječi iz staroperkovačkoga govora u rečenicama po svom izboru. Na taj su način učenici potvrdili razumijevanje značenja obrađenih riječi.

Zaključak

Nakon provedene evaluacije, zaključak je da su učenici zadovoljni ovim nastavnim satom. Posebno su bili zadovoljni učenici iz Novih Perkovaca jer su imali priliku upoznati nas sa svojim govorom i riječima, nama nepoznatima. Učenici su radom u skupini poticali na suradnju i inače manje aktivne učenike, razvijali kritičko mišljenje te surađivali i sa ostalim skupinama.

Listić 5. Evaluacijski listićimage

Literatura

1. Jagodar, Josip; Berbić Kolar, Emina: Kultura pamćenja Slavonskog Kobaša u povijesno- jezičnom kontekstu, Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, 2020 (monografija)

Domaći obrt u našem kraju

marija_srdinsek

Marija Srdinšek

Sažetak

U istraživačkom radu Obrt u našem kraju s učenicima smo u osnovnoj školi Videm, Područnoj školi Leskovec na izvannastavnoj aktivnosti iz povijesti odlučili istraživati obrte, koji su nekoć bili razvijeni u našem kraju.

Namjera rada bila je utvrditi koji su obrti bili razvijeni u domaćem kraju i kako se sukladno promjenama potreba stanovnika u kraju mijenjao broj obrtnika u pojedinim strukama. Zanimali su nas uzroci nastanka novih obrta i nestanka nekih od starih te kakav je značaj obrtničke tradicije kraja.

U našem kraju bio je razvijen domaći obrt koji se ispreplitao s prevladavajućom poljoprivredom i osiguravao stanovnicima dodatnu zaradu. Upravo uz pomoć domaćeg obrta ljudi su lakše preživjeli loše poljoprivredne godine i gospodarske krize.

Ova tema je novost, budući da još nitko prije toga nije istraživao domaće obrte u kraju. Poseban smisao rad dobiva nakon što usporedimo dobivene rezultate s današnjim stanjem.

Ključne riječi: domaći obrt, istraživački rad, kulturna baština.

Uvod

Predmet istraživanja je dakle obrt, za koji znamo da je jedan od najstarijih i najraširenijih gospodarskih djelatnosti. Budući da je s povijesnog stajališta to vrlo opširna tema, odlučili smo se ograničiti na određeno vrijeme i prostor. U radu smo postavili nekoliko temeljnih pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti:

  • koji su obrti postojali u kraju
  • na koji način se sukladno promjenama potreba stanovnika u kraju mijenjao broj obrtnika u pojedinim strukama
  • kakva je obrtnička tradicija kraja

Cilj zadaće: istražiti domaće obrte u kraju i detaljnije obraditi jedan obrt koji najviše odgovara lokalnim uvjetima i ima očuvanu arhivsku i drugu pisanu građu, obrtnički alat i proizvode te pruža mogućnost anketiranja obrtnika.

Prostor: kraj Zgornji Leskovec – razvedeno seosko naselje. Predviđamo da je u tom području bio razvijen takozvani domaći obrt koji se ispreplitao s poljoprivredom i osiguravao, osobito siromašnijim stanovnicima, mogućnost dodatne zarade.

Vrijeme: 20. stoljeće
Istraživači: učenici 7. i 8. razreda
Metode rada: prikupljanje podataka iz literature i izvora te terenskog rada (anketiranje, intervju, fotografiranje), komparativna analiza.

1. Nastanak obrta u Sloveniji

Učenici su se najprije uz pomoć literature upoznali s pojmom obrta, s njegovim nastankom i razvojem, s obrtničkim zakonima i domaćim obrtom.

U svrhu traženja izvora posjetili su i Povijesni arhiv Ptuj, gdje su tražili prvenstveno podatke o obrtnicima iz domaćeg kraja. Utvrdili su da je arhivske građe vrlo malo. Među zapisima ipak je pronađeno nešto podataka o obrtnicima u našem kraju, a to su bili pekari, mesari, kovači i postolari.

2. Domaći obrti u našem kraju

Do sljedećih podataka učenici su došli pomoću usmenih izvora, koje su prikupili uz pomoć informatora s terena. Posjetili su i starije žitelje i ispitali ih o obrtničkoj prošlosti kraja. Saznali su mnogo zanimljivosti.

U dvadesetom stoljeću u kraju su djelovali različiti domaći obrti koji su se ispreplitali s poljoprivredom. Obrtnici su većinom bili samouki, a obrtom su se bavili pretežito u zimsko vrijeme, kada nije bilo posla na polju i u vinogradu.

Najrašireniji domaći obrti u kraju:

2.1. Kovači

Kovanje je bilo jedan od najvažnijih obrta u kraju, posebno u razdoblju između dva rata i desetljeće nakon drugog svjetskog rata. U kraju su se nalazila četi2020-02-08 13.34.03 (sl.1)ri kovača. Kovanje je bio obrt povezan s poljoprivrednom djelatnošću. Kovač je brinuo o kovačkoj radionici, a supruga i djeca radili su u poljoprivrednom domaćinstvu. U kovačkim radionicama popravljali su se dijelovi alata, potkivali konji, obrađivala podvozja vozova, izrađivale su se motike, kose, sjekire, plugovi,…

Slika 1. Nekadašnja kovačka radionica u Maloj Varnici

2.2.  Bačvari ili pintari

Zbog vinogradskog područja u ovom je kraju bio vrlo razvijen bačvarski domaći obrt. U kraju je bilo čak šest bačvara, što nas nije iznenadilo, budući da je kraj važno vinogradarsko područje. Bačvari su izrađivali bačve, kade, brente (pute), škafove, drvene posude za mošt,…

2020-02-08 13.34.20 (sl.2)2020-02-08 13.34.54 (sl.3)
Slika 2. Bačvarski proizvodi         Slika 3. Bačvarska radionica

2.3. Stolari

Stolari su bili osobito cijenjeni obrtnici u kraju. Izrađivali su pretežito namještaj (stolove, klupe, stolice, ormare, krevete), vrata i prozorske okvire. Stolari su na seoskom području izrađivali i lijesove i posebne škrinje.

2.4. Postolari ili šusteri

2020-02-08 13.35.20 (sl.4)Postolari su izrađivali cipele od kože koja je bila dostupna kod kuće (svinjska koža). Za ovaj oblik obrta bilo je značajno da je postolar na poziv poljoprivrednika izradio na imanju sve što je od njega naručio. U kraju je bilo pet postolara.

Slika 4. Postolarski stroj s radnim stolom i alatima

2.5. Kolari

2020-02-08 13.35.41 (sl.5)U kraju su se nalazila tri poznata kolara. Oni su izrađivali prvenstveno drvene dijelove vozova i plugova.

Slika 5. Proizvod domaćih kolara

2020-02-08 13.36.16 (sl.6)
2.6. Mlinarstvo

U kraju je djelovao i jedan mlinar. Poznato je da su u mlin dolazili i stanovnici susjednih naselja.

Slika 6. Mlin u Maloj Varnici

2.7. Izrada mlinova

2020-02-08 13.38.19 )sl.7)U kraju je djelovao i domaći obrtnik, samouk, koji je izrađivao električne mlinove za mljevenje žita. Izradio je čak stotinjak mlinova.

Slika 7. Mlin za mljevenje žita

2020-02-08 13.36.54 (sl.8)
2.8. Ostali domaći obrti

U kraju su postojali i slijedeći domaći obrti: tesari, krojači, krovopokrivači slamnatih krovova, pletači košara, predionice,…

Slika 8. Kolovrat

Zaključak

Učenici su u istraživačkom radu došli do sljedećih zaključaka:

  • U kraju je bio razvijen domaći obrt koji se ispreplitao s poljoprivredom i donosio stanovnicima dodatnu zaradu za lakše preživljavanje.
  • Značaj obrta mijenjao se i bio je ovisan o lokalnim potrebama stanovnika. To je vidljivo iz primjera kada je kovaštvo počelo propadati radi propadanja prijevozništva.
  • Drvene bačve su u prošlosti predstavljale značajan tržišni proizvod. Danas domaći obrt bačvarstva gubi borbu u konkurenciji s metalnom industrijom.
  • Napredak u razvoju tehnologije i industrijska proizvodnja pogodili su brojne domaće obrte u kraju. Danas su istraživani domaći obrti potpuno nestali.
  • Učenici su došli do zaključka da su pojedine grane domaćeg obrta u našem kraju pridonijele i baštini domaćih obrta u Sloveniji.
  • Učenici su svoj istraživački rad predstavili i drugim učenicima u školi.

Istraživački rad učenicima omogućava učenje iz vlastitog iskustva, što povećava kvalitetu i trajnost stečenog znanja. Učenici su u središtu događanja i razvijaju brojne vještine. Učitelj je u ulozi savjetnika, on učenike usmjerava i zalaže se za napredovanje svojih učenika prilikom timskog rada i međusobne suradnje, na javnim nastupima, prezentiranju svog rada,…

Literatura

  1. Bogataj, J. (1989). Domače obrti na Slovenskem. Ljubljana: DZS.
  2. Zgodovinski arhiv Ptuj. Obrtniki in Obrtni obrati okraja Ptuj.
  3. Fotografije – osobna arhiva.
  4. Informatori s terena.

Slikanje sa zemljom

andreja_trobec

Andreja Trobec

Sažetak

Podražaji iz vanjskog svijeta nadahnjuju učenike i potiču ih na likovno izražavanje. Najveću mogućnost za aktivno upoznavanje raznovrsnih likovnih materijala učenicima pružaju nastavni satovi Likovne kulture. U radu s prirodnim materijalima doživljavaju iskustva izravnog kontakta sa prirodom. U likovnom stvaralaštvu možemo upotrebljavati sve vrste materijala koje su učenici u određenoj dobi sposobni koristiti. Uz tako široku lepezu materijala, učitelj mora odabrati one s kojima će jačati umjetničko izražavanje učenika i razvijati njegovu kreativnost u pojedinom likovnom području. Odabir novih, različitih tehnika i materijala kod učenika potiče radoznalost jer ih suočava s novim izazovima.

Unatoč pojavi bezbrojnih modernih materijala, ne smijemo zanemariti prirodne materijale koji su nam dostupni gotovo na svakom koraku. Na njih često zaboravljamo; radije koristimo one poznatije i provjerenije ili one koje su nam u datom trenutku na dohvat ruke.

Polaznici Likovne grupe, na likovnoj radionici, su naučili kako zemlja može biti upotrebljiv prirodni likovni materijal. Navedenu likovnu tehniku detaljnije im je prezentirao slikar. Učenici su upoznavali novi način slikanja sa zemljom/tlom te praktičnim radom stvarali ovom vrstom likovne tehnike.

Ključne riječi: zemlja, slikanje, slikar, međugeneracijska suradnja, kulturna baština

Uvod

Zemlja/tlo je prebivalište mnogih organizama koji sa zrakom, tekućinama i mineralima daje određeni ton boji. Čovjek je već u prapovijesti upotrebljavao mineralne pigmente za oslikavanje zidova pećina. Umiješao je masnoću, krv ili urin kako bi produžio postojanost boje. Najčešće prikazani teme i motivi jesu životinjski motivi, ljudske figure i apstraktni likovi. Najstarije poznate špiljske slike naslikali su neandertalci prije više od 64 000 godina. Takve slike nalazimo u špiljama Maltravieso i La Pasiega u Španjolskoj.

Kako bismo upoznali likovnu tehniku slikanja sa zemljom u goste smo pozvali domaćeg amaterskog slikara Marjana Miklavca. Poznati slikar učenicima je prikazao rad slikara te ih upoznao s tehnikom slikanja prirodnim materijalom. Najveća pažnja praktičnom radu, stvaralaštvu, koji se odvijao u likovnoj radionici. Grupa je obuhvaćala učenike od 3. do 5. razreda.

Ciljevi radionice:

  • upoznati novu likovnu tehniku slikanja sa zemljom,
  • upoznati se s radom slikara,
  • spoznati zemlju kao likovno izražajno sredstvo i karakteristike plohe boja,
  • spontano se likovno izraziti u prikazu likovnog motiva,
  • upoznati kulturnu baštinu rodnog grada i oblikovati pozitivan stav prema zaštiti i cjelovitom očuvanju kulturne baštine.

1. Predstavljanje slikara učenicima

Marjan Miklavc je samouki slikar, rođen 1938. godine u mjestu Narni blizu Rima. Slikarstvom se ozbiljnije počeo baviti tek 1984. godine nakon uspješne samostalne izložbe u Maloj galeriji u Sežani. Status slikara je stekao obrazovanjem na raznim radionicama, kolonijama te ustrajnim radom. Poznat je po slikama s akvarelnim bojama, slikama naslikanim s teranom (vinorel) te slikama naslikanim sa zemljom. Najčešće prikazuje kršku pokrajinu s fokusom na arhitekturu i etnološku baštinu starih zanata. Budući da voli prenijeti svoje znanje na mlade i starije ljude, odlučili smo umjetnika pozvati da s nama provede likovnu radionicu. Njegove izabrane radove pogledali smo na prigodnoj izložbi koju je umjetnik imao u predvorju dvorane Rudolfa Cvetka u Senožečima.

2. Slikanje sa zemljom

Temelj slikanja sa zemljom je zemlja (zemljin pigment) i vezivo. Slikati možemo sa zemljom u različitim bojama. Boja zemlje određena je stijenom iz koje je tlo nastalo. Za slikanje smo koristili neobrađeno tlo zvano jerovica, koje je ujedno i zemlja našeg okoliša. Jerovica ili jerina (talijanski terra rossa) je plodno crveno smeđe tlo na Krasu. Karakterističnu crvenu boju daje joj akumulirano željezo.

2.1. Priprema zemlje

Slikar je učenike upoznao kako za svoje slikanje upotrebljava zemlju sa Vremščice. Vremščica je brdo (1027m) koja se nalazi u samoj blizini Senožeča. To je ujedno mjesto gdje se nalazi naša škola. Zemlju za slikanje možemo pripremiti sami. Zemlju koju u prirodi prikupimo moramo prije skladištenja dobro osušiti. Preporučuje se zemlju prikupiti u ljetnom sušnom razdoblju kada je prisutnost vode u zemlji manja. Prije upotrebe potrebno ju je dobro usitniti u prah. To najbolje radimo uz pomoć kamenog morta. Ako ga nemamo moguće je upotrijebiti tvrdu drvenu ploču. Prije skladištenja zemlju prosijemo kako bismo dobili sitne čestice.Skladištimo ju u dobro zatvorene, najbolje, staklene posude.

3. Praktični rad

Praktični rad je proveden u sljedećem slijedu aktivnosti:

  • priprema prostora,
  • predstavljanje umjetnika,
  • demonstracija pomagala i procesa slikanja sa zemljom,
  • odabir motiva i rasprava o motivu,
  • praktični rad učenika (učeničko stvaralaštvo)
  • evaluaciji rada učenika,
  • pospremanje.

3.1. Priprema prostora

U ovoj fazi rada s učenicima smo pripremili učionicu. Stolove smo rasporedili po učionici te ih zaštitili novinskim papirom. Ispred učionice pripremili smo prostor i pomagala slikaru za demonstraciju.

3.2. Predstavljanje umjetnika

Učenicima se slikar samostalno predstavio. Pokazao im je nekoliko svojih radova s različitim slikarskim tehnikama (akvarel, slika s teranom, slika sa zemljom). Pri prezentaciju pojedinog likovnog djela slikar je opisao postupke stvaranja djela. Učenici su umjetniku postavljali različita, vrlo zanimljiva pitanja.

3.3. Demonstracija pomagala i procesa slikanja sa zemljom

Likovna sredstva koja smo u radu koristili: špatule za slslika_1ikanje, drvene podloge (paleta), ravne četke različitih debljina, čavle, otpadni karton kao površinu za izražavanje. Slikar je učenicima najprije predstavio pomagala i način slikanja sa zemljom. S demonstracijom je pokazao kako uz dodavanje zemlje i ljepila kao veziva postupno nastaju svjetlije ili tamnije nijanse boja.

Slika 1. Slikar demonstrira likovnu tehniku

3.4. Odabir motiva i rasprava o motivu

Osim odabrane tehnike, velika pažnja posvećena je i odabiru motiva. Odabrali smo ga u rodnome gradu. Odlučili smo da naslikamo seosku mitnicu. Mitnica je značajna zgrada iz 13. stoljeća. Jedna je od rijetkih, sačuvanih srednjovjekovnih građevina sa značajnom funkcijom u Sloveniji. Ovdje su prikupljale pristojbe za robu koja se ukrcavala za vrijeme furmanstva na putu između središnje Slovenije i priobalnih krajevima Tršćanskog zaljeva.

Odabrani motiv predstavlja prepoznavanje mjesta i na širem području. Razlog samoj odluci temeljio se na svijesti o važnosti očuvanja kulturne baštine mjesta koje danas, nažalost, nezaustavljivo propada i nijemo tužno prkosi zubu vremena.

3.5. Praktični rad učenika

Svaki je učenik olovkom na otpadnom kartonu nacrtao obris odabranog motiva. Miješanjem zemlje i ljepila slikarske su plohe dobivale slike prošlosti. Za dobivanje tamnije nijanse učenici su dodavali tlo. nakon nanošenja boje dok je još bila svježa, struganjem čavlima na podlogu nastala je mrežasta struktura.

slika_2slika_3
Slike 2. i 3.: Savjetovanje pri radu i upute

3.6. Evaluacija rada učenika

Nakon dovršetka rada učenici su promatrali sve likovne radove. Svaki je učenik na svoj način dao mišljenje za likovni uradak i odabrani motiv. Slikar je završio druženje razgovorom naglasivši kako je svaka njihova slika jedinstvena. Svi učenici bili su izuzetno zadovoljni svojim radovima.

slika_4slika_5slika_6
Slike 4., 5. i 6.: Likovni radovi učenika

3.7. Pospremanje

Nakon završenog stvaralačkog rada uslijedilo je pospremanje likovnih pomagala i uređenje učionice.

4. Zaključak

Učenike je oduševio dodir s prirodnim materijalom. Njihove su slike dočaravale izgled stare fotografije uhvaćene u prošlosti. Tijekom obilja materijalnih dobara postali smo svjesni iskonske moći prirode u obavljanju aktivnosti koja je potaknula učenike na iskazivanje svoje kreativnosti. Kroz aktivno provođenje slobodnog vremena i druženje sa slikarom učenici su upoznali važnost međugeneracijske suradnje. Osjetili su bogatstvo nasljeđa kulturne baštine svoga mjesta i razumjeli važnost očuvanja ostavštine za buduće generacije. Jedinstvena umjetnička djela učenika ukrasit će zidove višenamjenskog prostora škole i sačuvati uspomenu na nezaboravno poučno poslijepodne.

Literatura

  1. Dolenc, E. 1994. Senožeče: skupnost na prepihu. Zbirka Življenje na Krasu 2. uredniški odbor zbirke in Rubic Trade Koper. Ljubljana.
  2. Lotz, J., Veser, T., Virant, Š. 1998. naravna in kulturna dediščina. Jugozahodna Evropa. DZS. Ljubljana.
  3. Tomšič Čerkez, B., Tacol, T. 2010. Likovne kuharije. Uporabne likovne tehnike. Mladinska knjiga. Ljubljana.
  4. Urbanistično arhitekturna delavnica Senožeče 2011-2012. 2012. Kulturna dediščina in sodoben razvoj naselja Senožeče. Fakulteta za arhitekturo, Univerza v Ljubljani. Ljubljana.
  5. Članak Najstarejše jamske poslikave ustvarili neandertalci.,preuzeto,24. 11. 2019.
  6. Članak Sežanski slikar Marjan Miklavec je pri 81 letih obnovil staro domačijo., preuzeto 24. 11. 2019.
  7. Fotografije – osobna arhiva

Nekada su znali, znamo li još uvijek?

lidija_seserko

Lidija Šešerko

Sažetak

Bašina oko nas – prati nas na svakom koraku. Neovisno o tome u kojem je obliku susrećemo i upoznajemo, uvijek nas oplemenjuje i daje nam nešto novo. Zajedno s vrtićkom djecom i učenicima osnovne škole, otvorenih očiju promatrali smo nasljeđe oko nas. Učenici su u različitim radionicama stvarali svoje proizvode i iste predstavili na izložbi.

Radionice za očuvanje kulturne baštine izvodile su se kroz čitavu školsku godinu, a najintenzivnije tijekom rujna i listopada.

Detaljnije smo istraživali stare obrte kojima su se bavili djedovi i bake učenika, a kojima su zarađivali za svakidašnji kruh ili su to radili samo da skrate slobodno vrijeme u hladne zimske večeri.

Učenici su stvarali u tri različite grupe i tako praktično upoznali tri različita zanata.

U prvoj radionici djeca su upoznala značenje i razvoj kamenoklesarstva u Halozama.

U drugoj radionici upoznavali su staklarstvo.

U trećoj radionici upoznali su stari zanat koji se naziva filcanje.

Očuvanje kulturne baštine nije važno samo da bismo se prisjetili kako su živjeli naši preci, već i značajno utječe na očuvanje narodne svijesti.

Ključne riječi: kulturna baština, ljudski zanati, kamenoklesarstvo, staklarstvo, filcanje

Uvod

Poticajne obrazovne okoline zasigurno su pokretač razvoja, neposredno obrazovanja, a posredno cjelokupnog društva. Takve okoline sa stajališta obrazovnog procesa obilježavaju prvenstveno dva utjecajna čimbenika: nastavna metodologija i pri tome upotrijebljena tehnologija. (Aberšek, 2014.).

Projektni rad koji u svim razredima izvodimo na nastavi iz povijesti izlazi iz gore navedenog. Ishodište kod planiranja su razvojni stupanj učenika, nastavni plan, stručna literatura i lokalne znamenitosti. Pri tome nastavu temeljimo na načelima međupredmetne suradnje i povezujemo se sa prirodoslovnim predmetima (biologija, kemija, prirodoslovlje), tehnikom i tehnologijom, likovnom umjetnošću te poviješću i zemljopisom.

Broj učenika u našim razredima je malen, stoga je i rad tome prilagođen. Trudimo se što više slijediti smjernice suvremenih oblika nastavnog rada. Ponekad mali broj učenika može biti prednost, budući da se moguće posvetiti svakom pojedincu, moguće ga je savjetovati, voditi i brzo primijetiti njegov napredak, a može biti i prepreka jer je broj grupa manji te je teže ponuditi učenicima širu ponudu tema za istraživanje.

Projektni rad je lakše izvediv ukoliko je satnica fleksibilna.

Fleksibilna satnica omogućava:

  • povećanje različitosti metoda i oblika rada i posljedično samostalnost učenika u procesu stjecanja znanja i vještina,
  • povećanje stupnja individualizacije i unutarnje diferencijacije,
  • rasterećenje učenika i učitelja te povećanje zadovoljstva svih involviranih u nastavni proces,
  • rast međupredmetnog povezivanja.

Projekt koji predstavljam izvodila sam s učenicima završnih razreda osnovne škole sa sljedećim ciljevima:

  • povećana aktivna i samostalna uloga učenika na nastavi,
  • razvoj kompleksnog razmišljanja,
  • međupredmetno povezivanje na redovnoj nastavi,
  • razvoj ključnih kompetencija (učenje za učenje, socijalne vještine, ručne vještine, informacijsko-komunikacijske kompetencije, traženje rješenja…),
  • zalaganje za napredak učenika u timskom radu, međusobnoj suradnji, uporabi IKT (Informacijsko-komunikacijske tehnologije)…

Primjer dobre prakse

Očuvanje narodnih običaja jedan je od važnijih ciljeva koje trebamo postići na nastavi iz povijesti u trećoj trijadi. Običaji, navike i život ljudi u prošlosti tema je koja se u vertikalnom smjeru pojavljuje u svim razredima osnovnog školovanja i, budući da se naša škola nalazi u okolišu gdje je kulturna baština značajno prisutna u svakodnevnom životu, zajedno s učenicima izbornog predmeta Upoznajmo posebnosti domaćeg zavičaja prihvatila sam se istraživanja tradicionalnih zanata kojima su stanovnici zarađivali za svakidašnji kruh ili su to radili samo da skrate slobodno vrijeme u hladne zimske večeri.

S učenicima smo stoga na nastavi najprije istraživali koji su zanati tipični za domaći kraj. Istraživali su putem interneta, tražili pisane izvore u knjižnici te ispitivali bake, djedove i starije mještane o ovoj temi.

Na području Slovenije poznajemo brojne tradicijske i umjetničke zanate koji su za svaku pokrajinu posebno izraziti i tipični. U Štajerskoj su tipični domaći zanati oblikovanje proizvoda od drveta, vunenih proizvoda i proizvoda od gline, a od umjetničkih obrta staklarstvo (glažutarstvo) i izrada tekstilnih proizvoda.

Nakon istraživačkog rada uslijedile su radionice u kojima su učenici aktivno sudjelovali.

Izveli smo tri radionice. Svaki učenik prisustvovao je svim radionicama. U svakoj od radionica imali smo i pozvanog gosta koji je učenicima detaljno obrazložio razvoj i značajke tog zanata te detaljno opisao postupak rada.

1. radionica: KAMENOKLESARSTVO

U toj radionici učenici su upoznali kamenoklesarstvo kao zanat koji je pružao svakidašnji kruh mnogim žiteljima Haloza. Na šumovitom području Loga na jugozapadnim obroncima Slika 1Macelja već se u 18. stoljeću razvila kamenarska djelatnost – lom kamena i izrada brusova od ložanskog kamena, kao što su mještani nazvali tamošnji kvarcni pješčenjak. Kamene kapele, portali, stepenice i kipovi svjedoče o cvjetajućem kamenarskom obrtu već u 17. stoljeću.

Slika 1. Kamenoklesarska radionica

Slika 2Svatko od učenika je primio svoj komadić kvarcnog pješčenjaka te alat za obradu. Kamen su učenici najprije lijepo izbrusili i obradili ga, a nakon toga u njega ugravirali motiv prema svom izboru.

Slika 2. Pomagala za rad

2. radionica: STAKLARSTVO

Slika 3Staklarstvo ili glažutarstvo ima jaku tradiciju u Halozama i razvilo se na osnovu kvarcne rude koju nalazimo u čitavom okolišu.

Slika 3.  Slikanje na staklu

U ovoj radionici učenici su upoznali postupak nastajanja i oblikovanja stakla, primili su svoj komadić stakla, koji su s posebnim bojama i oslikali.

slika 4Slika 5
Slika 4 i 5: Konačan proizvod

3. radionica: FILCANJE

Filcanje je postupak kod kojeg ručno filcamo obojane komadiće vunenih vlakana. Poznamo dvije tehnike filcanja; mokro i suho. Učenici su u radionici radili na mokar način. Pri tome je nastajao vuneni filc. Proizvodi sSlika 6u prirodni, uvijek unikatni, štite od vrućine i mraza. Možemo izrađivati papuče, kape, torbe, nakit, vunene mekane igračke i još mnogo toga.

Slika 6. Izrada nakita

Naš proizvod koji smo izradili bio je lančić ili narukvica ili upotrebljiv privjesak za ključeve. Učenici su u radionici dobili potrebna pomagala – drvenu kuglicu, neočešljanu, lagano obojenu vunu, sapunicu i vrpcu. Nakon određenog postupka kuglicu su obukli u filc i lijepo je oblikovali.

Zaključak

U okviru projekta željeli smo svim opisanim aktivnostima potaknuti svijest učenika o značaju očuvanja kulturne baštine i značaju bogatstva kulturne baštine rodnog zavičaja i tako osvijestiti odgovoran odnos do prošlosti.

Takav način rada s učenicima ima poseban značaj, budući da na zabavan i praktičan način uči o vještinama koji su poznavale njihove bake te također pridonosi očuvanju nacionalnog identiteta.

Literatura

  1. Aberšek, B., 2014. Miselni preskok v izobraževanju. Univerza v Mariboru, Fakulteta za naravoslovje in matematiko, (Prijevod: Aberšek, B., 2014. Misaoni preskok u obrazovanju. Univerza u Mariboru, Fakultet za prirodoslovlje i matematiku),
  2. Pristupljeno: https://www.solazaravnatelje.si/wp-content/uploads/2014/11/Miselni-preskok-v-izobra%C5%BEevanju_gradivo_OK-2_lektorirano.pdf (15. 8. 2019.)
  3. NASTAVNI plan. Program osnovna škola. Geografija [Elektronički izvor] /predmetna komisija Karmen Kolnik … [et al.]. Ljubljana: Ministarstvo za školstvo i šport: Zavod RS za školstvo,
  4. Pristupljeno:http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_zgodovina.pdf (25.8.2019.),
  5. Pristupljeno: http://www.zrss.si/pdf/240611114513_gla__priporocila_in_opozorila.pdf
  6. (28. 8. 2019)

Fotografije: Vlastiti izvor

Danom škole obilježen Dan Europe

samanta_MC_suzanaP

Samanta Matejčić Čotar i Suzana Poljak

Do uvođenja kurikularne reforme u sve hrvatske škole dijeli nas svega nekoliko mjeseci. Iza nas su deseci sati stručnog usavršavanja, rješavanja Loomena, iščitavanja novih kurikuluma, proučavanja iskustava iz ostalih europskih država. Kako se ne bi svo to stečeno znanje temeljilo samo na teoriji, Osnovna škola Jurja Dobrile iz Rovinja cijelu je školsku godinu radila na jednom neuobičajenom projektu u kojem su glavnu ulogu imali učenici, dok su im učitelji bili mentori koji su ih vodili i usmjeravali u njihovom istraživačkom radu.

imageNaime, u rujnu prošle godine, u sklopu Erasmus+ projekta DARE and SHARE! pokrenut je eTwinning projekt Country from a box kojem je cilj bio upoznavanje ostalih europskih država obilježavajući pritom 2018. godinu kao Europsku godinu kulturne baštine. Ideja je bila da pronađemo po jednu školu u svakoj od 28 zemalja EU te s njima poštanskim putem razmijenimo kulturološke kutije kojima ćemo jedni drugima predstaviti svoju zemlju kroz osam kategorija. Dogovoreno je da u kutiju postavimo po jedan predmet ili više njih kojima ćemo predstaviti nacionalne simbole (zastavu, himnu, razglednicu glavnog grada), uobičajene riječi na materinjem jeziku prirodne i kulturne ljepote, tradicionalnu igru, gastronomiju, zavičajnu legendu, najbolje sportaše, izume i izumitelje, tradicionalnu glazbu i ples. Pozvali smo zainteresirane škole i u čas okupili 16 zainteresiranih koji su nam se pridružili. Cijelo prvo polugodište trajale su pripreme i dogovori oko odabira materijala za našu kutiju…učenici su istraživali hrvatske ljepote, kulturnu baštinu, jelovnike iz različitih hrvatskih regija, tradicionalne plesove, učili o hrvatskim izumiteljima, sportašima, znanstvenicima.

imageimageimage

Na kraju istraživačkog rada odlučili smo našim vršnjacima Hrvatsku predstaviti ne samo kao domovinu naših srebrnih nogometaša, već su se u kutiji, pored brošure o hrvatskim sportašima i nogometne lopte s potpisima hrvatskih nogometaša našli i hrvatski izumi poput kravate, Mikado čokolade kao prve čokolade s rižom na svijetu, padobran Fausta Vrančića, memory kartice s prirodnim i kulturnim ljepotama Hrvatske, magnet sa slovom glagoljice, tradicionalni hrvatski primorski i kontinentalni jelovnik, istarski fuži i pazinski cukerančići, legenda o tome kako se sagradila pulska Arena, pljočke kao tradicionalna igra, slikovnica o Hrvatskoj i Šegrt Hlapić, naša domaća valuta – kune i još mnogo toga. Pripremanje i pakiranje kutija bila je prilika za učenike da obnove znanje o svojoj zemlji, a uzbuđenje je raslo kada su u školu počele pristizati kutije iz partnerskih škola.

imageimageimage

Učenici su se kroz ovaj projekt imali prilike upoznati sa sadržajem pristiglih kutija i došli do novih saznanja o Njemačkoj, Austriji, Portugalu, Rumunjskoj, Italiji, Švedskoj, Grčkoj, Finskoj, Litvi, Estoniji, Francuskoj, Cipru, Sloveniji, Španjolskoj, Danskoj i Poljskoj.

Kako ne bi sve to ostalo nezabilježeno, odlučili smo u Europskom tjednu obilježiti i Dan Europe te smo ovogodišnji Dan škole zamislili kao šetnju kroz zemlje Europske unije. Svaki je razred predmetne nastave spojio s jednim razrednom razredne nastave i krenulo se u osmišljavanje i priprema prezentacije određene zemlje. Na svakom je štandu bila predstavljena jedna država na temelju materijala koje smo dobili u kutiji, ali i na temelju istraživanja o određenoj zemlji koju su učenici samostalno odrađivali kroz satove povijesti, geografije, stranih jezika, satova razrednika.

imageimageimage

Na talijanskom štandu dočekali su nas šareni proizvodi koje svi dobro poznajemo – panettone, nutella, ferreo rocher, maketa Kosog tornja iz Pise, plesala se pizzica, Pinokio nas je upoznao s prirodnim i kulturnim ljepotama, jela se pizza. Francuska nam se predstavila kroz gastronomiju – čuvene madeleine, francuske sireve i vina, plesao se can-can, upoznavala zemlja kroz etape čuvenog Tour de Francea. Španjolci su nas zabavili flamencom i naučili, između ostalog, da je dizajn za lizaljke Chupa Chups osmislio Picasso.

Na austrijskom štandu plesao se bečki valcer, naučili smo ponešto o Sacher torti, Klimtu i Mozartu. O Rumunjskoj smo saznali kroz priče koje nam je pričao glasoviti Drakula, na grčkom štandu kušali smo grčku salatu, testirali umjerenost kroz Pitagorinu čašu, učili korake sirtakija. S Pipi smo istraživali Švedsku, istražili Afroditin otok – Cipar, Dansku prikazali kroz Andersenove bajke, čuvene legiće i Risalamande – tradicionalni danski božićni puding, saznali točnu adresu Djeda Božićnjaka u Finskoj i naučili nešto o finskim saunama kao mjestu susreta i sastavnog dijela svakodnevnog života Finaca.

imageimageimage
imageimageimage

Nadopunili smo svoja znanja i o Poljskoj – rodnoj zemlji Nikole Kopernika, Portugalu čiji je Cabo da Roca najzapadnija točka Europe, Estoncima kojima je jedinima na svijetu osiguran besplatni brzi internet i koji su izumili Skype, Nijemcima koji su izumili gumene Haribo bombone i još mnogo toga čime smo znanje o susjednim zemljama produbili i na kreativan način istraživanjem otkrili. Svi prisutni mogli su također svoje znanje o pojedinim državama provjeriti u kvizu za vrijeme trajanja manifestacije i osvojiti slatke nagrade

imageimageimage
imageimageimage

Osobito bogat bio je štand naše zemlje, jer su učenici četvrtih razreda u sklopu eTwinning projekta Upoznajmo Hrvatsku! razmijenili kutije s devet škola iz različitih hrvatskih županija pa su i oni imali prilike nastavni sadržaj obogatiti proučavanjem zavičajnih kutija i otkriti ponešto o svojoj zemlji. Saznali su tako da je morčić simbol Rijeke, da je mandolat tradicionalna dalmatinska slastica, da se zagrebačka kremšnita od ostalih razlikuje po čokoladnoj glazuri, da se prozor još zove obluk, pendžer, barkun, fineštrin, da se Bjelovar naziva „Grad sira“, da je Kopački rit najstariji park prirode u Hrvatskoj i još mnogo toga. Čuvenu bajku Šuma Striborova preveli smo na zavičajna narječja, predstavili svoja tradicionalna jela, naučili plesne korake nekoliko plesova, upoznali se sa prirodnim i kulturnim ljepotama naše zemlje.

imageimage

Sva znanja stečena za vrijeme realizacije ovih projekata prezentirana su na Danu škole koji je ujedno bio prilika da učenici pokažu svojim gostima trud koji su uložili u realizaciju ove manifestacije u kojoj su uživali svi – učenici, učitelji i njihovi roditelji. Zadovoljstvo je na kraju vidjeti s kolikim su žarom učenici pripremali svoje točke istražujući Hrvatsku i Europu obogaćujući na taj način znanja koja dobivaju formalnim putem kroz Nastavni plan i program. Tome u prilog govore i nastojanja Škole da i dalje nastavimo s provedbom ovakvih projekata koji kod učenika i kod učitelja potiču kreativnost te razmjenu iskustva s kolegama iz ostalih europskih zemalja.

Sve ostale detalje, kao i fotografije s Dana škole možete pogledati na internetskoj ili FB stranici škole.

 

Očuvanje kulturne baštine u školi

andreja_masten

Andreja Masten

Sažetak

S projektom Očuvanje kulturne baštine u školi sam predstavljanjem kurenta kao maske naše okoline, pratila cilj očuvanja vjerovanja, običaja i tradicije naših predaka. Projekt je proveden izrađivačem opreme za kurenta, upoznavanjem s poviješću kurenta i njegovog značenja danas. U nastavku, učenici su sami izradili kurent masku od materijala koje su imali kod kuće. Kroz kreativni proces izrade maske učenici su naučili povijesno značenje lika, potvrdili nužnost grupnog rada, što se odrazilo na zadovoljstvo i entuzijazam učenika, te pozitivnu energiju.

Ključne riječi: projektna studija kurent, kulturna baština, oprema kurenta, poklade

1. Uvod

Kurent je oduvijek poticao ljudsku maštu, bilo znanstvenog istraživanja, likovne ili književne umjetnosti. Potječe s relativno malog područja u središtu Ptujskog polja s centrom u Markovcima.

U Osnovnoj školi Gorišnica, gdje podučavam, vrijeme poklade je nešto posebno, isto vrijedi i za cijelo Ptujsko i Dravsko polje te Haloze. Tu je također sačuvana većina pokladnih maski. Glavna pokladna manifestacija s karnevalom na Ptuju je već više od pola stoljeća najveća takva manifestacija u Sloveniji.

Ti su događaji bliski učenicima našeg okruženja. Kurent je vrijedna tradicija, odnosno kulturna baština, koja je također uključena u UNESCO-ov popis kao nematerijalna kulturna baština čovječanstva.

2. Projektni rad

Kako bismo skrenuli pozornost na tu činjenicu, odlučili smo se u 3. razredu za projektno-nastavni rad na temu očuvanja kulturne baštine u školi. U projektnom radu učenici stječu mnoga znanja i iskustva, razvijaju svoje vještine, a sam način rada potiče uspješan društveni i emocionalni razvoj djece. Rad se temelji na iskustvenom učenju, gdje učenici samostalno rade i suoblikuju radni proces s indirektnim usmjeravanjem i poticanjem nastavnika. Važna je također sama suradnja među učenicima, budući da se sa suradnjom razmjenjuju znanja, iskustva o zakonima rada u skupini i tako jedni od drugih mnogo nauče.

2.1. Posjeta obrtnika

U razredu nas je posjetio obrtnik koji se bavi izradom kostima za kurente. Učenicima se predstavio u svojoj kurentskoj opremi, što je izazvalo njihovo veliko zanimanje i te su mu postavili mnoga pitanja. Učenici su željeli, da saznaju:

  • Koliko je teška kurentova oprava?
  • Ko može, da nosi opravu kurenta?
  • Koji material se koristi za izradu opreme-kostima kurenta?
  • Kakav je proces i tehnika izrade maske?
  • Htjeli su saznati karakteristiku kurenta nekada i danas?

Obrtnik je učenicima predstavio svaki dio odjeće i praktično im pokazao, kako se pravi kurentova maska. Upoznao ih je, da se nekada smatralo da kurentovu odjeću može obući samo neoženjeni momak, dok danas svatko može biti kurent, mogu biti djeca kao i žene.

2.2. Učenici kurenti

U razredu imamo učenike, koji su kurenti. Oni su se predstavili ostalim učenicima u kostimima i podijelili svoje osjećaje o tome, kako je kada se stavi maska kurenta, šta rade kao kurenti, kako djeluju u društvu kurenta, tko jih prati. Gotovo svi učenici u razredu željeli su staviti kurentovu masku, kostim i zvono, pomaziti ježinku i skočiti kao pravi kurent.

2.3. Izrada maske od papirnate vrećice

Učenici su od kuće donijeli deblju papirnu vrećicu, koju su mogli staviti na glavu. Prvo su izrezali rupe za oči i usta. Zatim su od krep papira izrezali veće trake kvadratnog oblika u bež, žućkastoj ili smeđoj boji, što je predstavljalo ovčje krzno od kojeg je izrađena prava kurentova maska. Trake su zalijepili preko cijele površine vrećice s obje strane. Nos i jezik su posebno izradili od tvrdog crvenog papira i zalijepili na masku. Na podlogu jezika, od bijelog papira su kao ukras nalijepili četverokutove. Od tvrđeg bijelog papira oblikovali su 20190213_120442oči koje su zalijepili oko otvora za oči. Iz rafije su napravili kurentove brkove, a bijeli grah zalijepili su na jezik kurenta. Sastavne dijelove lica su zalijepili na prednju stranu vreće. Oni koji su uzeli za »model« haloškog kurenta napravili su iz tvrđeg crnog ili bijelog kartona kurentske rogove i pričvrstili ih za rubove gornjeg dijela maske. Za kurenta s Ptujskog i Dravskog polja, učenici su umjesto rogova na bočnim stranama zalijepili guščje perje koje su donijeli od kuće.

20190213_12365820190214_090302

3. Zaključak

U provedbi projekta učenici su stekli mnogo novih znanja i iskustava. Bili su oduševljeni posjetom profesionalnog izrađivača opreme za kurenta. Upoznali su se s karakteristikama kurenta, njegovom ulogom u povijesti nekada i danas, te se susreli s pojmom “kulturne baštine” i razvili pozitivan odnos u smislu njezinog očuvanja. Izradili su vlastiti proizvod pri čemu su razvijali ručne vještine, maštu i osjećaj za estetiku, navikavali su se na pripremu, uređenje i čišćenje radnog prostora, povezivali su dijelove u cjelinu i aktivno se uključivali u rad i sudjelovanje u skupini. Prilikom izrade maske bili su kreativni, radni, među njima je vladala stalna suradnja, koja je potvrdila potrebu za timskim radom, osjećalo se zadovoljstvo učenika i pozitivna energija.

Projekt smo završili vlastitim maskama i zaplesali ples kurenta u učionici.

Slika 4

4. Literatura

  1. Brence Andrej (2006), Muzejske zbirke na ptujskom gradu, Regionalni muzej Ptuj
  2. Gačnik Aleš (2000), Snaga tradicije kurentovanja i karneval na Ptuju, ZRS Bistra Ptuj Lala, Giz Poetovio Vivat
  3. Kuret Niko (1984), Maske slovenskih regija; Znanstveni istraživački centar SAZU, Institut za slovensku etnologiju
  4. Novak H. (1990): Projektno nastavni rad, drugačiji put do znanja. Ljubljana: Državna naklada Slovenije.
  5. Kos Rada (2017), Prostočasnik e-zima
  6. Remec Miha, Mrtvi kurent (1960), Ljubljana, Prosvjetni servis

Projekt, ki je združil preteklost s sedanjostjo

in povezal štiri države

katja_hodnik

Katja Hodnik

Uvod

Da bi mladi bolj poznali pomen tradicije in dediščine svojega kraja in da bi v dediščini ponovno odkrivali koristne stvari za današnji čas, je bil eden glavnih razlogov za mednarodni projekt z naslovom Kaj so roke naših babic znale. V projektu so sodelovale štiri šole povezane preko eTwinning-a, spletnega portala skupnosti evropskih šol, ki pedagoškim delavcem, ki delajo v šolah po Evropi, omogoča povezovanje, sodelovanje, razvijanje projektov, izmenjavo izkušenj. Naša šola OŠ Šentjernej kot vodilna partnerica v projektu je sodelovala s tremi tujimi partnerskimi šolami iz Srbije, BiH in Hrvaške: OŠ Olga Milošević Smederevska Palanka, OŠ Svet Sava Foča in OŠ Blage Zadre Vukovar.

Predstavniki učiteljev in učencev OŠ Šentjernej so obiskali vse partnerice na Hrvaškem, v BiH in Srbiji. Vse šole pa so s svojim predstavniki obiskale Šentjernej in sodelovale na zaključni konferenci.

Predstavitev dejavnosti OŠ Šentjernej

Učenci so se projekta zelo veselili, saj so vedeli, da bodo dejavnosti v šoli drugačne, zanimive in predvsem praktične. Skoraj v vsakem oddelku od 2. do 6. razreda so, kot bi odgrinjali tančico, pokukali v svet preteklosti in mu podali roko sedanjosti.

Od lanskega oktobra do danes so prehodili zanimivo pot raziskovanja, spoznavanja, učenja in ustvarjanja. Na šoli se je tako odvilo okoli 25 različnih aktivnosti, ki jih je vodilo več kot 30 mentorjev.

Dejavnosti projekta smo razdelili v štiri sklope, ki jih povezuje skupna misel.

… PRAZEN ŽAKELJ NE STOJI POKONCI …

… so znali reči v preteklosti in tudi danes. Hrana je osnovna potreba in snov, ki nas povezuje. Ljudje so včasih znali preživeti s tistim, kar so pridelali doma. Zelenjavni vrt je bil pred vsako hišo, vsaka družina, ki je imela kaj zemlje jo je obdelovala. Tudi sadovnjake z domačimi sortami sadja so imeli. Kuhali so stare, preizkušene jedi. Nekatere med njimi so spoznali tudi naši učenci.

imageV 3. c so spoznavali zelišča, jih poizkušali in delali namaze. Poleg ostalih vitaminov v hrani so odkrili vitamin L – ljubezen. Hrana ima drugačen okus, če je narejena z ljubeznijo. 3. d je presenečeno ugotavljal, da je bilo suho sadje včasih pravimagea dragocenost, zlasti hruške, ki so bile sladke kot bomboni. Povabili so Hanino babico, da jim je povedala recept za sadni kruh, rezali so hruške na krhlje in jih posušili.

imageSladke dejavnosti so se veselili tudi učenci, ki prejemajo dodatno strokovno pomoč, saj so zvezke in učbenike zamenjali z maso za piškote.

Učenci 4. d in sedmošolci z gosti iz Poljske so spoznali, da je bil kruh pri naših prednikih in je še danes v našem jeziku pojem, ki pomeni življenje in preživetje:

  • priti do kruha,
  • biti kruha lačen,
  • biti kruha sit,
  • spraviti otroka do kruha.

Na Dolenjskem so gospodinje krasile božične kruhe z rožicami in pticami. Izdelovale so testene ptičke – »tičke«, ki so otrokom prinašale zdravje in moč. Da na šentjernejskih poljih uspevajo različne vrste žita, so spoznali prvošolci in drugošolci, ko so jih obiskale članice Društva kmetic Šentjernej in jim pokazale, kako se izdelajo pletenice, ptički, parkeljni, polžki, prašički in rožice.

image

Ostali četrtošolci so poizkušali tudi jedi iz mladosti dedkov in babic. Pripravljali so ocvirkovo in riževo potico, koruzne in ajdove žgance, zaroštani močnik, kruhove makarone, krompir v oblicah, flancate, praženo ječmenovo kavo… Tako kot četrtošolci so tudi šestošolci pridno zbirali različne recepte in jih nato zapisali pri uri gospodinjstva.

Drugošolci so se odpravili po poteh kulturne dediščine. Najdlje so se zadržali v kmečki hiši, kjer so spoznali črno kuhinjo in v krušni peči spekli okusno pogačo. Ko so čakali na dobrote iz krušne peči, so prisluhnili zgodbam o tem, kako so nekoč živeli, se pomerili v metanju podkev …

Šentjernejska dolina je bila včasih znana po lončarstvu. Babice so nam povedale, da so imele njihove mame in stare mame v kuhinji veliko lončenih posod. Kupovale so jih na sejmih ali pri lončarju. Žganci iz take posode so bili še bolj okusni. Posebna je bila posoda za vino, imenovana »firkl«,iz »latvice« so otroci pili mleko. Danes g. Silvija Goršin prenaša znanje, ki ga je prejela od deda in očeta. Tretješolci so pri njej izdelali skodelico, člani oblikovalnega krožka pa so sami izdelali še ostale glinene posode.

imageimageimage

Nit skozi šivankino uho

Nekoč se je veliko pletlo, kvačkalo, šivalo, klekljalo …, potem pa smo ob poplavi strojno izdelanih dodatkov malo pozabili na doma narejene izdelke.

Ročna dela so v svetu po raziskavah že dolgo znana kot delo, ki ima pomembno vlogo pri imagerazvoju finomotoričnih spretnosti, čutnega zaznavanja, sproščanja, umirjanja uma in bistrenja misli. »Možgani odkrivajo, kar prsti raziskujejo.« Roke so čudovit in natančen inštrument, s katerim se namreč izrazi srednji del človeškega bitja – srčni del. Da je temu res tako, so v pol leta spoznali tudi nekateri učenci.

Mnogi med njimi so potrebovali veliko poguma in volje, da so se lotili šivanja, klekljanja, pletenja in kvačkanja. Pri oblikovalnem krožku so tako nastale blazinice, pri pletenju so si najbolj vztrajni spletli šal, kvačkali so majhne in večje prtičke, izdelali majhno volneno kapico in še kaj. Četrtošolci so pri likovni umetnosti izvirne čipke predstavili tudi z likovnim izdelkom. Petošolci so klekljali in šivali že v šoli v naravi na Vojskem, na tehniškem dnevu pa našili čudovite petelinčke. Ustvarjalna žilica se je širila in spretni prsti so ustvarjali tudi pred, med in po pouku. Tudi babice so iz svojih pletilk obrisale prah in pomagale z nasveti. Telo se je umirilo. Čas je tekel drugače. Izkusili so tišino in nepopisno veselje ob uspehu.

imageimageimage

Četrtošolci so pri pouku angleščine spoznali, da so se oblačila, ki so jih nosili nekoč, precej imagerazlikovala od današnjih. Kakšni so bili materiali, vzorci in kroji oblačil oziroma narodnih noš v naši domači pokrajini in v tujih deželah, so si lahko ogledali tudi na delavnici oblačilne dediščine, ki so jo učenci naše šole z mentorico folklorne skupine pripravili v sodelovanju z gosti s Poljske.

Da čas hitreje mine

Zvečer s kurami spat,
zjutraj s ptički vstat,
dan je treba iskat.

Če si človek čas pravilno razporedi, ga je dovolj. Ljudje so vedno našli čas za delo in sprostitev, kjer so lahko izražali svojo ustvarjalnost in uresničevali nove ideje. Umetnost navdihuje, osmišlja in bogati naš vsakdan.

imageVsak čebelar je že od nekdaj ponosen na svoj čebelnjak in poslikane panjske končnice. Petošolci so to starodavno umetnost obudili in nastale so čudovite poslikave, ki so danes lahko lepo darilo.

Zanimivo je bilo tudi pri pouku zgodovine, v okviru katerega so šestošolci raziskovali, s kakšnimi igračami so se igrali dedki in babice. Babice so se seveda igrale s punčkami, ki so bile iz cunj. Podobne so izdelali tudi učenci sami. Drugošolci so sami so na karton izdelali španimageo ali mlin, od doma pa so prinesli fižolčke in koruzo in igra se je lahko začela. Zanimive so se jim zdele še ristanc, brk in igre s kamenčki. Domišljija nekoč tako kot danes ni poznala meja.

Gobelini so bili posebna strast babic, ki so ure in ure vtikale iglo, da so nastajale slike, ki so krasile stene. Ta izziv naše učence še čaka. Zaenkrat so si ogledali le razstavo prababice Ane.

imageDedje so svojo umetniško žilico pokazali, ko so izdelovali praktične predmete, kot so metle, vile, grablje in košare. Namesto v trgovino so šli v gozd. Prikaz izdelave kmečkega orodja so spoznali učenci 4. b, ko jih je obiskal Žigov očka.

Tudi ličkanje koruznih storžev so znali včasih koristno uporabiti. Iz njega so pletli copate, cekarje, različne peharje in podstavke. Pri oblikovalnem krožku so razmišljali, kako bi ga lahko koristno uporabili – v njihovih glavah se je rodila zanimiva ideja in iz njega so spletli kitke, iz le-teh pa oblikovali snežinke – tako so nastali čudoviti novoletni okraski. Na eni izmed delavnic, ko so na šoli gostovali učenci iz poljskih Myslenic, je iz ličkanja nastal tudi LOGO PROJEKTA.

imageNi lepšega, kot ob dolgih večerih poslušati pravljice in napete zgodbe iz ust dedkov in babic. Se strinjate? Prisluhnili so jim četrtošolci in jih nekaj tudi zapisali. Da lahko zgodbe pripovedujejo tudi stare fotografije, so pri pouku slovenščine spoznavali šestošolci in se naučili marsikaj o življenju nekoč. Zanimivo je bilo, da so nastajale predvsem ob pomembnih imagedogodkih (krst, birma, poroka, pogreb …), kasneje pa tudi ob drugih priložnostih.

Slovenskih pregovorov o vremenu so se dotaknili petošolci pri pouku angleščine, jih prevedli in opremili z ilustracijami. Nekaj starih slovenskih pregovorov pa so zbrale in zapisale članice interesne dejavnosti Čudežne besede.

Ob bistrem potoku

Podružnična šola Orehovica se je vključila v projekt Kaj so roke naših babic znale tudi s tedenskim projektom Ob bistrem potoku.

imageUčenci so se z učitelji podali na pot ob potoku Pendirjevka, kjer so nekoč hodili njihovi dedje in babice po vodo. Ogledali so si naravne pregrade, ki so služile napajanju živine in pranju perila. Povabili so dedke in babice, da so jim povedali, kako soimage se oskrbovali z vodo nekoč, in predstavili, kako se je pralo perilo. Zbirali so pregovore, peli so z ljudskimi pevkami pesmi o vodi, iz gline ustvarjali posode za vodo ipd. Šteli in obiskali so vodnjake in začutili spoštljiv odnos dedov in babic do pitne vode, ko le-ta še ni pritekla s pipe.

Zaključek

Cilji projekta so bili spoznati ročna dela in izdelke, ki so jih izdelovale naše babice; skozi dejavnosti omogočiti učencem izkušnje izmenjave znanj s povezovanjem z vrstniki iz drugih držav – partnerskih šol; spoznati pomen tradicije in kulturne dediščine kraja; spodbuditi ročno ustvarjanje učencev; spodbuditi ustvarjalnost izražanja skozi motive, oblike in materiale, ki so jih tradicionalno izdelovali v kraju; izdelati ustvarjalne, zanimive, drugačne izdelke, navdihnjene s tradicijo; razviti skrb mladih za ohranjanje kulturne dediščine; spoznavati druge kulture in drugačne oblike izražanja; razvijati občutek skupnosti in pripadnosti obenem pa razumevanje in spoštovanje kulture drugega; pridobivanje izkušenj sodelovanja (sodelovalnega učenja) z vrstniki drugih držav in kultur; komunikacija v angleškem jeziku.

Zagotovo so bili cilji realizirani. Težko je opisati energijo na zaključni konferenci, ko so se otroci vseh držav treh dneh izredno povezali.

Vključeni v projekt smo mnenja, da tovrstne izmenjave bogatijo šolski prostor, širijo obzorja učiteljev in učencev ter skrbijo za prenašanje in negovanje tradicije iz roda v rod. Zagotovo bomo s takšnimi projekti še sodelovali.

Vodnjaki in kulturna dediščina

magda_humar

Magda Humar

1. Uvod

V vrtcu smo v projektu Vodnjaki in kulturna dediščina želeli približati otrokom pomen vodnjakov in jih seznaniti, da se ljudje in okolje skozi čas spreminjajo. Voda je bila v preteklosti pomemben vir za preživetje, kamen pa bistveni gradbeni material. Z otroki smo si ogledali bližnje vodnjake in drugo kulturno dediščino kraja, ki nas še danes opominja, kako so nekoč živeli.

2. Raziskovanje v igralnici

Na sprehodih smo večkrat opazovali vodnjake, ki so bili nekoč vir življenja, a so danes zapuščeni in ne služijo več svojemu namenu. Tudi na igrišču šole in vrtca stoji vodnjak, s katerim se vsakodnevno srečujejo otroci. Otroke so zanimivi vodnjaki, ki so bili nekoč vir pitne vode, pritegnili, zato smo se odločili, da jih pobližje spoznamo.

Pri tem smo sledili naslednjim ciljem:

  • otroci spoznavajo ožje družbeno okolje,
  • oblikujejo in dojemajo spremembe v kraju in načinu življenja,
  • razvijajo pozitivna čustva in občutek pripadnosti svojemu narodu ter ljubezen do kulturne dediščine,
  • odkrivajo pomen vodnjakov za življenje ljudi v preteklosti.

2.1. Iskanje podatkov

Najprej smo se o vodnjakih pogovarjali, da bi ugotovili predznanje otrok o njih, nato pa smo clip_image002s pomočjo različne literature pridobili veliko uporabnih informacij. Otroci so listali po knjigah, priročnikih, od doma prinašali stare fotografije in ohranjene predmete, ki so jih uporabili za vlačenje vode iz vodnjaka. Šolski otroci so nam pokazali makete notranjosti vodnjaka in filtrov, ki so jo izdelali pri etnološkem krožku.

Slika 1. Šolski vodnjak

2.2. Obiski starejših domačinov

V vrtec smo tudi povabili stare starše, da so nam pojasnili, kako so nekoč živeli in zakaj so gradili ob vsaki hiši vodnjake. Povedali so nam, da je šolski vodnjak nekoč služil za lovljenje deževnice, ki so jo uporabljali za pitje, pranje posode, pomivanje, zalivanje in podobno. Gozdar, ki nas je obiskal v vrtcu, je dejal, da je imela vsaka gozdarska hiša svoje zajetje vode. To so bile gozdarske »štirne«, ki so jih vzdrževali gozdni delavci. Omenil je še, da so obstajale vaške »štirne«, iz katerih so vaščani zajemali vodo, ko jim je zmanjkalo vode v domači.

Otroci, ki so imeli stare vodnjake pred domačo hišo, so iskali informacije o njih pri starših, ki so bili nad našim delom izredno navdušeni. Še posebej jih je zanimalo, kako velika je jama pod vodnjakom. Zgodbe so v vrtcu delili z vrstniki in se drug od drugega učili.

3. Raziskovanje na terenu

Ob lepem vremenu smo se vodnjake odpravili pogledat po bližnji okolici vrtca. Ugotovili smo, da so nekoč gradili okrogle, osmerokotne in četverokotne clip_image004vodnjake. Domačini so nam povedali, da so imeli prvotni vodnjaki pred več kot sto leti za zajemanje vode lesen kotliček, pritrjen na srobot, pozneje na vrv, nato pa na železno verigo. Pokrovi so bili leseni, obteženi s kamnom, nato kovinski, ki so bili ponekod pritrjeni na železno zanko, pozneje pa zaklenjeni s ključavnico. Ugotovili so še, da je veliko vodnjakov oziroma »štirn« imelo kovinski pokrov, železen vitel in razno okrasje nad pokrovom zato, ker so bili v kraju kovači, ki so to izdelovali.

Slika 2. Vitel, gibljiv petelin za okras, pokazatelj smeri vetra

Starejši krajani so nam razložili, da so tam, kjer so imeli ljudje veliko živine, zgradili po dva vodnjaka. Vanje se je po žlebu stekala voda s strehe. Najprej so bili žlebovi leseni, pozneje pa kovinski. Na začetku so vodnjake čistili ročno.

Otroci so tudi izvedeli, da je bila ta voda zelo pomembna, saj so jo uporabljali za kuhanje, pitje, pranje, napajanje živine … Bila je tako čista, da je ni bilo potrebno prekuhati.

Starejši so jim še razkrili, da so glavo vodnjaka klesali ročno za to posebej usposobljeni ljudje, ki so pri delu uporabljali različne kline, ročne žage in svedre, kladiva, sekire … Potrebno je bilo le poiskati dovolj veliko skalo in delo se je lahko začelo. Skale niso prenašali, ampak so jo obdelovali na mestu, kjer je bila najdena. Pretekli sta skoraj dve leti, dokler ni dobila svoje končne podobe. Ko je bila glava izdelana, so jo s pomočjo tramov naložili na voz in jo odpeljali.

V naši bližini smo si ogledali tudi dva naravna vodnjaka, ki sta bila zgrajena kot »voda za rezervo«.

4. Likovno ustvarjanje

Po ogledu vodnjakov na terenu smo vodnjake po spominu z ogljem tudi narisali in jih razstavili v naši garderobi. Otroci so bili pri risanju zelo ustvarjalni in domiselni. Nad svojimi izdelki so bili izredno navdušeni.

clip_image006Iz drobnih kamenčkov, ki smo jih prinesli s sprehoda, smo izdelali maketo vodnjaka in hiše. Na obstoječo maketo so z lepilom lepili kamenčke drug ob drugega. Z vzgojiteljičino pomočjo je nastala čudovita kmečka hiša z dvoriščem, na katerem je stal vodnjak.

Slika 3. Kmečko dvorišče z vodnjakom

5. Zaključek

Pri raziskovanju vodnjakov smo odkrili veliko zanimivosti, saj so bili pri njihovi izdelavi naši predniki iznajdljivi in domiselni. Otroci so ugotovili, da so si glave vodnjakov med seboj različne. Marsikateri vodnjak je prava umetnina. Občudovali so različne železne pokrove, vitle za vlačenje vode, kovinske kotliče, železna okovja in lično izdelane peteline ali puščice s stranmi neba na vrhu vodnjaka. Otroci so opazili, da nove hiše nimajo vodnjakov, kajti danes je v kraju napeljan vodovod.

Ob tem raziskovanju smo se vsi osebno bogatili, dozorevali ter spoznali, kakšno bogato kulturno dediščino so predniki zapustili v kraju in okolici.

Literatura

  1. Kurikulum za vrtce. (1999). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport_ Zavod RS za šolstvo.

Fotografije: Osebni arhiv.