Skuša među dabrovima

ela_veza

Ela Veža

image-„Hoćeš li sa mnom na Balaton?”
-„Balaton? Mađarska? Zvuči zanimljivo, al nije mi nešto napeto.”
-”Na Dabar radionicu!”
-”E pa to je druga stvar. Smiješak Što ne kažeš? Naravno! Tko bi to propustio!”

Otprilike ovako je izgledao Darijin poziv na Bebras International Task Workshop, svjetski susret velikih mozgova i dabroljubaca koji se svake godine odvija u svibnju, a ove godine od ponedjeljka, 13. svibnja do petka, 17. svibnja 2019. u susjednoj Mađarskoj. I dok je u istom tjednu dio svijeta pratio Eurosong u Haimovom Tel Avivu te birao naj-pjesmu, u mađarskom Balatonkeneseu glasalo se za naj-zadatak.

Dabroovisnici iz cijelog svijeta na godišnjoj radionici birali su, preuređivali, prilagođavali, uljepšavali zadatke kako bi naredno natjecanje bilo bolje od prethodnog, a zadaci još maštovitiji.

Mi vas (ne) poznajemo

Ahto iz Estonije, Vernon iz Vijetnama, Arnheiður s Islanda, Mewati iz Indonezije samo su neka od imena novih zanimljivih ljudi koji su se prvi put susreli i sudjelovali u radu grupe pod spretnim vodstvom Anne iz Italije.

Humberto, Икрамов, Jiří, Milan, Haris, Haim, Andrej, Bohdan, Mile, Илья, Margot, Špela i još njih stotinjak iz šezdesetak zemalja družili su radeći i uživajući u rješavanju problema cijeli tjedan. Sagledavanje zadanih problema iz različitih perspektiva, uglova, kutova ili kantuna s raznolikim geografskim i nacionalnim obilježjima daju poseban draž ovom svakogodišnjem susretu.

clip_image002 clip_image004

To je pravi zadatak

Hoće li zadatak koji je Margot ocijenila prelaganim za njene desetogodišnjake biti pretežak za moje učenike? Hoće li zadatak koji bi Špela prihvatila ipak biti vraćen na doradu? Kako ćemo ocijeniti i usuglasit se oko zadataka koji sam ocijenila visokom ocjenom, a moj suradnik u paru veoma niskom? Hoće li kolega koji ne zna niti riječ engleskog ipak pronaći način da ga svi razumiju? Sve su to situacije koje su se neprimjetno i lagano rješavale u hodu jer je ekipa imala samo jedan zajednički cilj, a to je odabrati najbolje moguće zadatke za buduće natjecatelje.

Teško zamislivo

O kakvom je skupu riječ najbolje će opisati činjenica da 5 kišnih dana baš nikome nije smetalo. Neki su ipak prošetali,…bar oko hotela. Za uživanje u ljepotama Balatona treba pronaći neki adekvatniji način i doći drugi put (ako vam je baš „napeto”).

Ima još za naše prilike teško zamislivih slika. Dva uobičajena pitanja s kojim se najčešće susrećemo na našim skupovima su: „Koliko ovo traje?” i „Kad je pauza?”. Pauza za kavu koja u domaćim prilikama uvijek traje duže, na ovoj radionici nije ni trebala. Oni koji su se odlučili poći na pauzu između dva zadatka su najčešće željeli samo usporedi kakvo je stanje u drugim grupama, pogledati zanimljivosti na plakatima u holu, uhvatiti koji QR kod za nagradno natjecanje ili eventualno upoznati neko novo lice.

„Poć leć?”

I dok „naš svit” voli odraditi posao do večere ovdje su plenarna predavanja svaku večer započinjala nakon večere te trajala i do 23:00 sati. Naravno, ne trebamo baš uvijek kopirati druge. Smiješak s namigivanjem Na postvečernjim predavanjima dogovaralo se i demokratski donosilo odluke o daljnjem radu ove zajednice, ali i rješavao jedan svjetski problem: čija je čokolada bolja Belgijska il Švicarska. Naravno, nisu još probali … (našeg budućeg sponzora?)

Gdje će se održati naredna radionica potpuno je nebitno jer teško se pronađe i vremena za spavanje, a kamoli za isprobavanje spa ili wellnes zone hotela (poslušajte savjet stručnjaka ).

image

Naredna radionica u Južnoj Koreji može zvučati zanimljivo, ali potpuno je svejedno gdje se nalazi mjesto iz kojeg nećete imati potrebu za izlaskom pet dana.

Sviđa vam se napisano? Ako se nađu sponzori nastavak slijedi …možda i iduće godine.

(Ne)matematička priča (ili što kad se matematičari raspišu)

ela_veza

Ela Veža

“U životu je najvažnije imat dobru priču.” – rečenica je s kojom se složilo cijelo društvo dok je matematičarki nevidljivi upitnik lebdio iznad glave. Naravno ekipa se uglavnom sastojala od turističkih djelatnika i zaposlenika raznoraznih uslužnih djelatnosti. Odnosno osoba kojima je posao bio dobro prodati određeni proizvod…” Ali to nije sve, ako požurite dobit ćete i….!”

Svaka čast razrednim pjesničkim dušama iz MIOC-a Bari, Nuiću, pa i Snježani (pardon Željani), ali ova matematičarka nikad nije osjetila pjesničku ili spisateljsku inspiraciju. Ok, možda bi i mogla posložiti koji haiku. Ipak brojevi su i tu.

Poezija i proza, priče i pričice, bajke i basne, opisi i dijalozi pisanje i brisanje nisu za nju dok je matematika tu. (Rima il štima?)
Lako je zapisati 2+2=4 ili ako nekome nije, također zapis 2+2 <>4 i cijeli matematički svijet razumije o čemu je riječ. Bez ikakvog pridjeva i zareza. A s druge strane, što je pisac u svom literarnom djelu htio reći? “ Ajde, pogodi sad?“ Nikad ono što misliš, već što profa kaže. Zna se tko pobjeđuje, a tko unaprijed gubi u srazu priče i zadatka.

I sad (da tako kažemo) stigoše u modu matematičke priče. “Da sam htjela bit Krleža ne bih studirala matematiku.” nebrojeno puta ponovila je tu rečenicu dok bi kao “informatičarka” obavljala zadaću učitelja hrvatskoga jezika i teškom mukom pisala obavijesti za web. Dobro raditi i stvari koje ne voli karakteristika je matematičara.…I to se nauči, sve studirajući matematiku x ili y godina.

Na seminaru za matematičare stiže zadatak. Napiši matematičku priču!!! Možeš sam ili u društvu, ali po tim i tim pravilima.

imageKakva priča? Jedino što zna je da ne želi priču, pogotovo ne matematičku. Ma ni bilo koju drugu. Voli pričati, ali ne voli priče. Možda se to može nazvati i traumama iz djetinjstava, ali priče, bajke i basne nisu njen svijet. Kod nje prolazi samo Kušanov prepoznatljiv svijet.

Ono po čemu pamti određenu priču su nelogičnosti i neodgovorena pitanja. Eventualno bi se trebala zadovoljiti odgovorima – „..ali tako ide priča“.
Kao i svakom djetetu pričali su joj priče, bajke, basne uglavnom o pobjedi dobra nad zlom, istine nad laži, ljubavi nad mržnjom. Crvenkapica, Trnoružica, Ivica i Marica, Pepeljuga, priče brače Grimm, Ezop…Svim tim pričama je zajedničko da postoje u različitim verzijama, ali mala tvrdoglava glava bi uvijek nanjušila problem.

Trnoružica je odspavala 100 il 1000 godina nebitno ( označimo godine sa x), a ostarila je…ni dana? Ni ona ni njeno kraljevstvo. I pitanje je tu : ” Je li princ mlađi od nje 80 ili 980 godina (odnosno x-20 godina?) jer on odspavao u ovoj priči nije.

Crvenkapica nije razlikovala ba4ku od vuka, pa koliko ružna je bila baka? A unuče? 😉

Ivica i Marica prve večeri se vratiše kući prativši trag po kamenčićima koje je putem bacao Ivica. Drugog dana bacao je mrvice kruha koje su ptičice pojele pa se nisu mogli vratiti kući. Zar se samo matematička glava zapitala tko je odnio kamenčiće. Kako i drugog dana nije mogao pratiti kamenčiće koji su svijetlili u mraku. Možda ih je mogla odnijeti svraka? No to ne piše?

A tek Pepeljuga, čarolija prestala u ponoć i sve se vratilo u normalu. Ali ostale su staklene cipelice? Heloooouuu za njih čarolija ne vrijedi? Koji je to broj cipela koji odgovara samo njenoj nozi? Je li ta iznimka, matematičko postoji jedinstven!?

I sad u novu priču bi da ne promaši temu trebala uplesti Ivanu Brlić-Mažuranić ( da kratica je IBM i nije računalo), kojoj crtica ili ne označava djedovo prezime. Njeni ljubitelji će reći naša poznata spisateljica, a skup ili podskup (za sada lako prebrojiv) kojem pripada matematičarka će je povezati sa strašnim slikama iz lektire.

Kosjenka i Regoč priča je koje se matematičarka danas uopće ne sjeća. Prisjeća se ilustracije Regočeve duge kose i Kosjenke u košari na Regočevom ramenu. Od priče pamti, naravno samo problem. Isti problem koji je mučio i kod Palčića ili Gulliverovih putovanja. Tko je prave veličine? U kojem svijetu matematičarka živi. Je li velika kao Gulliver ili mala kao Liliputanci. Koga bi mogla sresti svojim putem? Regoča ili Kosjenkinu košaru? Piscima očito to nije bitno, ali maloj matematičarki je. Red veličine u matematici je itekako bitan. Matematičarka se ne boji tek tako malih bubica. Ako ih sebi zorno može zamisliti nekoliko puna većim od nje. Brrr

Na kraju ispada da uvodna rečenica vrijedi i za matematičare. Možemo ubaciti za svaki život barem jednu dobru priču. Ova je nematematička priča uz to s promašenom temom. Točnije priča jedne matematičarke koja zna kako promašiti temu. Totalno promašiti temu. Ali možda je priča dobra? A kažu da je to u životu najvažnije…imati dobru priču.

Iz toga slijedi…

Ako je dobro za sve, onda vrijedi i za matematičare! Da, ako žele dobiti potvrdu o usavršavanju o matematičkim pričama. Smiješak s namigivanjem

Dokaz proturječjem ili pričom,… smislit ćemo već neku. Znamo da barem matematičari imaju maštu.

POGOVOR (čiča-miča nije još gotova priča)

Da bi priča imala sretan kraj važno je napisati sve kako je točno bilo. Dakle, iznimno nadahnuta Nina svoju je priču o bratu Jaglancu i sestrici Rutvici napisala u trenu za vrijeme samog stručnog usavršavanja matematičara. Priču je rado podijelila sa svojom kolegicom Blaženkom i timom u kojem se našla ova (ne)spisateljica. Blaženka je okupila skup matematičara na blaženom Facebooku gdje se izmijenilo ideja i…ideja. Adela je uz Dajaninu inicijativu s lakoćom posložila svog Stribora u Šumu. Privukli su i Marka koji je ribaru Palunku dao smisao (života). Krug se samo širio i širio. A zapisana je i ova (ne)matematička priča ( il’ možda jadikovka) koja zbog “uvik kontra” vjerojatno ne bi bila zapisana da nije pravih matematičara koji vole priče.

POPOGOVOR

clip_image004Od svih tih priča nastao je i niz igrokaza za Splitsku večer matematike, tematska izložba, radionice i predavanja i nagradna igra. A matematičarka na kraju nije mogla odoljeti izazovu, otvorila je lektiru i posložila rečenice, ali u IBM integrame. Smiješak s namigivanjem

Ne zaboravite u životu je važno imati dobru priču. Možemo indukcijom provjeriti je li i najvažnije. Smiješak s namigivanjem

Pametnica i u mom razredu

ela_veza

Ela Veža

Početkom drugog polugodišta školske godine 2015./16. Mogu se pohvaliti da je nastava matematike u mom razredu ušla u novi milenij. U matematičku učionicu koja je za nekadašnje prilike bila odlučno opremljena ( spužva, kreda, kreda u boji, nekoliko metara zelene ploče s dijelom koji ima i ucrtanu mrežu) montirana je pametna ploča dimenzija XxY i cijene x999,99 kn.

I što sad? Može sve ostati kao i do sada( što bi neki rekli “za istu plaću”), a mogu krenuti s korištenjem nove igračke, odnosno istraživanjem, isprobavanjem, griješenjem i učenjem na greškama. Raspitivanjem kod kolegica koje već neko vrijeme imaju učionicu iz ovog doba nisam stekla neka posebna predznanja, ali nisam se susrela ni s posebnim predrasudama što je jako dobar znak.
U nedostatku boljih materijala o korištenju ovog uređaja u učionici matematike odlučila sam voditi bilješke koje ovim putem dijelim.

Prvi dan s Pametnicom pohitala sam u školu sat vremena prije kako bih se pripremila za IMG_20160115_123528sat u 8c razredu. Graf kvadratne funkcije pokušat ću uz pomoć Geogebre pojednostavniti. I prije sam se uz tu lekciju znala pripomoći Geogebrom, a sad je izazov i to što smo prilikom prve demonstracije Geogebre naišli na poteškoće dupliranja slika unutar. No nakon instalacije Geogebre na laptop riješili smo taj problem. Kako još uvijek nismo online u učionici računalo smo pripremili u informatičkom kabinetu.
Provjera domaćeg rada nije nikad bila jednostavnija. Jedino što se nisam odmah sjetila da učenici unose svoje točke u koordinatni sustav ili još bolje pokušaju pogoditi određenu točku, a točnost provjeravamo unošenjem funkcije. Na taj način lako se uoči čije točke nisu dobre, a na isti način možemo lako provjeriti i zadatke na ispitu znanja. Naredni sat je u planu funkciju drugog korijena. Najprije kredom (da se ne zaboravi), a onda opet ljubljena Gea.

Već drugi dan se pokazalo da svakodnevna upotreba Pametnice nije uvijek najbolje rješenje, pogotovo ako laptop čuvamo u ormaru, ode vrijeme. No, da ne gubimo previše vremena zadatak sam napisala kredom na zelenu ploču. Malo je potrajalo dok su se spojili projektor i laptop zbog prekratkog kabela koji ne ostavlja puno prostora za rad učitelju za računalom. Za sada samo potvrđujem pretpostavku da je Pametnica zanimljiva za korištenje učenicima, a nama malo starijima praktičnije je sjedeći za računalom.

Prvi teži zadatak u Smart softwareu za mene je pisanje razlomaka pomoću tipkovnice na ploči. Kako zadatak nije predug upisah ga pomoću tipkovnice, a učenik ga je riješio pišući perom. Taj povijesni zadatak s potpisom rješavača smo spremili za uspomenu u memoriju. Kod drugog zadataka su mi sami učenici preporučili da sjednem za računalo jer sam brža jer je tipkovnica na ploči razdvojena na tri dijela,…pa ti sad traži zagrade 😉

Drugi i treći tjedan proletjeli su munjevitom brzinom. Još uvijek bi se pokoji učenik znao nasmijati drugom zbog nespretnog korištenja novog alata, ali kad bi bio pred pločom brzo bi shvatio u čemu je problem. Istražujemo i učimo zajedno. Možemo pisati i velika slova “ko jaja” jer se ploča može proširiti u…beskonačnost? (Ovo bi moglo biti jedno od pitanja za instruktore).

Četvrti tjedan je ploča u punom pogonu. Šestaši oduševljeno ulaze u učionicu jer naslućuju što ćemo raditi. Zbrajanje i oduzimanje cijelih brojeva, ali ovaj put bez krede i spužve. :))

Zadatke iz udžbenika umjesto na zelenu upisujem na pametnu ploču. Ne ide mi loše ni s “okomitom” tipkovnicom, ali očigledno sam brža s “vodoravnom”. Naravno mogu se pripremiti i gotovi zadaci, ali što bih onda radila? Kako bih istraživala, kopIMG_20160115_123359ala, griješila i na greškama učila zajedno s učenicima,… oduševljenim učenicima. Naravno bit će i toga, možda i previše, ali polako.

Nakon napisanih par zadataka brzo smo uočili da zadatke trebam pisat pomoću tipkovnice, a oni će “perom”. I ako pogriješe njihova gumica neće obrisati tako napisan zadatak. To nam je prvo pravo otkriće.

„Otkriće 2“: Dvostrukim klikom otvaram text box i mogu lako ispravljati napisano.

„Otkriće 3“: Pomoćne računske radnje možemo raditi sa strane, samo uzeti neku nježniju nijansu. Dogovor je pao. Rješenja tamnije, a pomoćne radnje svjetlijom bojom. Zadatke ipak crnom na bijeloj podlozi

BISER 1 : Nakon što sam napisala zadatak učenik izlazi pred ploču, a ja mu po običaju dodajem, umjesto krede……prst .

BISER 2: Nakon što je nazovimo ga Pucko pogriješio, odjednom mrlja… kao što je radio do sada, ploču je pokušao obrisati rukavom Smiješak s namigivanjem

BISER 3: ili pametan zaključak iz prve klupe: Ova Pametnica nije puno pametnija od zelene ploče! Jednako se griješi.

Prisjećam se svog prvog kontakta s pametnom pločom na ICT Edu edukaciji za edukatore u Carnetu 2008. godine, ako se ne varam. Tom prilikom smo educirani i za upotrebu AdobeConnecta, alata koji je u svojim pionirskim danima štekao kod pet mikrofona, a danas se redovito tim istim alatom organiziraju stručno usavršavanje. Pitam se je li edukacija bila prije svog vremena ili kaskam s tehnologijom nakon njenog vremena?

Nakon mjesec dana korištenja prvi pokušaj uvoza Word dokumenta s razlomcima u Smart Notebook nije uspio. Pokušaj sa copy/paste je djelomično uspješan jer su se razlomci poprilično nestašno rasporedili. No, idemo dalje, korak naprijed ili natrag? Učenici sve više namjerno griješe kako bi se duže mogli igrati pločom. Uvodimo pravilo, takvim ponašanjem će drugi put više čekati na red.

BISER: Jučer sam na taj način otkrila i jednu njenu “manu”. Rezultate s natjecanja pokazah na pametnici u Excelu, a učenici fino prstima po bodovima, najprije nehotice.., a potom…hotimice Smiješak s namigivanjem

Mladi kolega pripravnik iskazao je interes za upotrebu pametne ploče. Oduševljen je rezultatom uz zaključak da je ipak treba znati pametno koristiti. Ovo je potpuno drugačiji način razmišljanja o nastavi, o načinu prezentiranja tj izlaganja i objašnjavanja. Sad mi potpuno smiješno izgleda plan ploče.

U međuvremenu je Izašao članak o upotrebi IKT-a u Splitskim školama na online izdanju regionalnih novina. Na slici su naši učenici koji su prije edukacije učitelja isprobali mogućnosti Pametnice. Još jedan dokaz kako treba samo učiti od učenika.

Isti učenici su se imali priliku iskazati ugostivši liječnicu koja ih je trebala upoznati s problemima ovisnosti. Pripremila je prezentaciju računajući na platno i projektor. Iznenadila se kao i mi da prezentaciju može “vrtiti” dodirom na platno. To nam je bila prva ppt prezentacija na pametnoj ploči. Za sada najviše nedostaje desni klik ako ste se kojim slučajem naviknuli na njega. Jako lijep osjećaj kada gostu možeš pružiti nešto novo i zanimljivo, a on to radosno prihvati. Tijekom travnja ugostili smo i učiteljice informatike kojima je to bio prvi susret s novom pametnom igračkom.

Dok živimo s Pametniciom „bez veze“ istražujem materijale izdavačkih kuća te otkrivam zanimljivosti koje su možda mnogim nastavnicima promakle. Samo jedna kuća ima lako dostupne materijale koji se mogu koristiti offline, a dvije kuće ne nude niti minimum offline materijala. Samo online uz prijavu. Nadam se da će u skoroj budućnosti te stvari biti izmjenjene te će svi edukativni materijali za korištenje u nastavi biti lako dostupni svima koji ih žele koristiti.

Žao mi je što izdavačke kuće nisu još prepoznale te vrijednosti i na drugačiji način pokušale doći do dobiti, a ne na uštrb onih koji žele učiti. Otvorenošću bi mogli imati puno više koristi … Možda jednog dana i to zaživi?

Naravno na sreću mojih učenika postoji dosta radnih materijala koji nisu u oblaku i mogu se slobodno koristiti u razredu. Ponosna sam na zajednicu matematičara na čelu s Antoniom Horvatek i Šimom Šuljićem koji su primjer svima kako dijeliti i umnožavati znanje. Izdavači, učite od onih koji su se dokazali.

Proljetni praznici rezultirali uvođenjem bežičnog interneta u školu, a samim tim i u matematičku učionicu. Uskoro nailazimo na poteškoće neposlušnog kursora. Krivo optužujem učenicu da dodiruje ekran, no ispostavilo se da to nije problem. Moja isprika. Moguće da nismo još instalirali sav potreban softvare kojemu je licenca godinu dana. Razmišljanje o licenci i poteškoće oko instalacije ponukale su me da malo proučim što nam se sve nudi uz sam školski identitet AAI@skole.hr. „ Puno lipih stvari“ pronađete na www.edu.hr ili https://office365.skole.hr/ .

Ipak i dalje vjerojatno zbog instaliranja, deinstaliranja, update(a) i sl. ploča ponekad zna biti tvrdoglava i pisati po svome. Ako tko zna rješenje neka javi.

Sad više nema nikakve zapreke za korištenje svega dostupnog na online prostranstvima u realnom vremenu. Ok, osim Bring own devices jer ne znam je li to dozvoljeno školskim kućnim redom.

Konac školske godine smo dočekali uz kvizove napravljene u Kahootu i Plickersu. Pravi užitak!

Zaključujem da za upotrebu zelene ploče (osim osobnog iskustva kroz školovanje) nisam prošla nikakvu obuku. Dakle uz zahvalu i uvažavanje svih učitelja u mom školovanju na tom polju sam samouka. S druge strane prošla sam mnogobrojne edukacije za upotrebu pametne ploče (od kolega iz Pomorske škole Ikice i Gvozdanovića na CUC-u, kolege Vlahova, Buble, edukacije u Carnetu ). Iz sasvim opravdanog i racionalnog razloga molim da me se više ne vraća samo pred zelenu ploču. Želim koristiti sve što mi se pruža. Želim koristiti alate prema potrebi i zelenu, bijelu, crnu, pametnu ploču,..bez ikakvih predrasuda.

Kao što često čujemo: „ Ja to ne mogu jer nisam educiran/a!“ , ako me ikad itko pokuša vratiti samo pred zelenu ploču imam jaki kontraargument: „Ja za TO nikad nisam nigdje educirana, molim pametnu ploču, za nju sam se educirala…Imam i potvrde!“ Smiješak

Jeste li prisustvovali povijesnom webinaru?

ela_veza

Ela Veža

U utorak, 5. siječnja 2015. na webinaru ( online seminaru) učiteljima i nastavnicima više od tisuću osnovnih i srednjih škola članovi ekspertne skupine predstavili su rezultate dosadašnjeg rada na Cjelovitoj kurikularnoj reformi. Ova vijest objavljena je na mnogim portalima i tiskovinama. Možete pronaći i informaciju da je to do sada najveći webinar, ali ne i da je utorak, 5. siječnja 2016. bio povijesni dan u edukaciji svih učitelja i nastavnika.

Tek rijetki su primijetili da je tog neradnoga dana za učenike i radnoga za učitelje prvi put u povijesti organizirano online usavršavanje za sve učitelje i nastavnike u njihovim školama. Istina, učitelji i nastavnici redovito se stručno usavršavaju u svojim školama te na županijskim i državnim stručnim skupovima, mnogi su prisustvovali i webinarima grupno ili pojedinačno. Za nastavnike hrvatskog jezika već su se ustalili „Pisci na mreži“, matematičari prate „Razgovore matematičke“, informatičari se više i ne sjećaju svog prvog online seminara, a Etwinning edukacije za sve zainteresirane nastavnike odvijaju se gotovo na tjednoj razini. No ovim webinarom se ipak otišlo ogroman korak dalje.

Prvi put uz svesrdnu CARnetovu tehničku podršku ( na čelu sa strpljivim Hrvojem Liscem) omogućeno je svim zaposlenicima osnovnih i srednjih škola gotovo istovremeno prisustvovanje dvosatnom stručnom usavršavanju.

Uspješnost ovakvog načina edukacije je u najvećoj mjeri ovisio o ravnateljima koji su motivirali i animirali kolege te u školskim informatičkim učionicama (najčešće) organizirali praćenje seminara.

U većini škola za koordinatora ovog webinara ravnatelji su (uglavnom po inerciji) zadužili profesora informatike. Možda se nekim (rijetkim) informatičarima to i nije previše svidjelo, ali većina profesora informatike koja je naučila da konstantno uči i istražuje nešto novo je objeručke prihvatila ključnu ulogu u ovom trenutku ( stvaranja povijestiJ) kojim je započet najnoviji oblik komunikacije i edukacije. A samo održavanje webinara i „prezentiranje jednog klika na link“ iskorišteno je i za edukaciju svih nazočnih kolega.

Radoznalost i drugačiji pristup mogao se najbolje uočiti pri isprobavanju alata koji se koristio. Na probnom spajanju tehnička ekipa CARneta stavila se na raspolaganje i omogućila zainteresiranim nastavnicima da isprobaju sve mogućnosti alata Adobe Connect koje zbog velikog broja sudionika nije bilo moguće koristiti na samom webinaru.

Radoznali sudionici probnog webinara isprobali su zvuk, sliku, chat, dizanje ruke, aplauz, spojili su svoje mikrofone i kamere te otkrili blagodati grupnog i pojedinačnog chata. Tehnička podrška odgovarala je strpljivo na mnogobrojna pitanja te će na idućim webinarima ulogu školskog koordinatora ravnopravno preuzeti svi učitelji i nastavnici koji to žele.

Drugačijoj podjeli uloga u budućnosti se (kao profesorica informatike) svesrdno nadam. clip_image002Potrudila sam se pokazati da nije teško. A zbog orijentiranost na tehnički uspjeh ove edukacije nisam se uspjela koncentrirati na sam sadržaj webinara. Srećom snimljen je i možemo ja pogledati bilo kad i bilo gdje. Smile (izaberi jedan od tri).

Do narednog webinara! S novim školskim koordinatorom? Winking smile

Tallin – grad na jedan klik!

ela_veza

Ela Veža

vizuraZahvaljujući želji za istraživanjem i učenjem kolegice Nataše Hržić, OŠ Trstenik, Split se prije  dvije godine priključila Comenius projektu pod nazivom „The world around us – its cultural heritage and its landscapes“. Cilj projekta je prikazati sličnosti i razlike pojedinih dijelova Europe kroz prizmu kulturne baštine i prirodnih ljepota. U projektu je sudjelovalo 12 zemlja: Velika Britanija, Španjolska, Francuska, Njemačka, Poljska, Estonija, Grčka, Cipar, Italija, Rumunjska, Bugarska i naravno Hrvatska. Ostvareno je  sedam mobilnosti: Velika Britanija, Cipar, Italija/Hrvatska, Španjolska, Njemačka, Bugarska i Estonija. Na redovitim sastancima projektnog tima dogovarane sve aktivnosti i mobilnosti. 

Osim što sam u protekle dvije godine ( sudjelujući u projektnim aktivnostima )uvidjela da je ovo najbolji mogući način učenja među učiteljima i učenicima, ovladala sam i svim prednostima i nedostacima uređivanja stranica  na Twinnspaceu  . Ujedno sam ostvarila i svoje prve EU mobilnosti u Bugarsku i Estoniju. Svjesna vrijednosti ovakvog načina komunikacije i otvaranja vidika i ovim putem svoje dojmove rado dijelim dalje. Iako se bliži kraj projekta, a u svibnju smo u Estonije (Tallinu) i fizički rastali s ekipama iz ovog „mnogozemaljskog„ projekta ostala nam je sinteza, tj. da postavimo pitanja što smo vidjeli, čuli doživjeli, naučili gledanjem, slušanjem, interakcijom… Evo mojih dojmova:

Bugarska

Već na prvoj mobilnosti u Bugarsku osvjedočila sam se  da predznanje kojim rainterektivni muzejspolažem prije puta lako se da potvrditi ili opovrgnuti. Slovkajući natpise na ćirilici došla sam do zaključka  da nam se ipak isplatilo učiti to pismo u osnovnoj školi. Uz taksistovo poučavanje kako se naopako R (znak Я) čita kao „ja“ cijeli istok mi je bio pod nogama. Prepoznali smo i dosta sličnih riječi (turcizama): zelje, sač, sinija, figure, …naravno najčešće uz prebogatu trpezu.  Uz svu specifičnost bugarske glazbe i ritmova naša glazba im je potpuna nepoznanica. Tako da bi u nekom idućem projektu mogli povezati glazbu i matematiku od 7/8 do x/32.

Rečenica od koje se još dugo neću oporaviti je: „ Informatika je obligatna!“. Da informatika je obavezan  predmet od prvog razreda osnovne škole . Nakon što u prva dva razreda nauče ergonomski koristiti računala i pisati u programu za obradu teksta, u trećem razredu izrađuju svoje prezentacije i videouratke. U sklopu školskog kompleksa imaju i liječnika. Uspoređujući udžbenike matematike za 5. i 7. Razred uočila sam da imamo dosta sličnosti u programu, ali njihov je ipak  dosta opširniji. Povratkom u svoj 7. razred odmah  sam prenijela informaciju kako njihovi bugarski vršnjaci u 5. Razredu (kub) uče ono sto će oni tek u 8. I kome je teže?  Ocjene od 5 do 10 unose se u dnevnik kao i kod nas, ali u zbornici leži i ogromna knjiga (veća od naše matične) u koju svaki nastavnik mora upisati svoje sate na kraju dana. Nismo vidjeli e-dnevnik i e- maticu, ali imaju tri informatičke učionice s pametnom pločom , projektorom i kako kažu „terminalima“. Zaključak: Bugarska je u matematici i informatici miljama ispred nas. (Ne pasti u depresiju…)

Estonija

Još uvijek svježa je moja druga mobilnost  u sklopu Comenius projekta OŠ Trstenik ostvarena u svibnju u Tallin Estonija.

Znala sam da je u vrijeme dok sam pohađala osnovnu školu ta zemlja ( uz susjedne dvije Litvu i Latviju) težila ostvarivanju svoje samostalnosti. Sigurna sam da mom tadašnjem nastavniku priča o samostalnosti sovjetskih republika nije bila u planu i programu, ali očito sam imala sreću da imam učitelja i školu ispred vremena te smo imali priliku stjecati znanja koja nisu strogo propisana jedinstvenim planom i programom. 

Krug ljudi u kojem se krećem, Estoniju će prije svrstati u Skandinaviju nego SSSR. S pravom ili ne može se zaključiti već pri dolasku u zračnu luku. Ostajemo zapanjene dizajnom i različitošću originalnih ideja koje je nemoguće prepričati. I nakon povratka enigma je ostala neriješena što se krije u muškom WC-u  iza vrata na kojima piše Man stuff only? Izgledom, bojama i tekstom na ženskoj strani veoma smo zadovoljne. Koja žena bi mogla ne nasmiješiti se na  natpis „Is it a sun or did you just smile?“ …..

Glavni grad Tallin mogli smo upoznati preko prekrasnih televizijskih razglednica za vrijeme održavanja Eurovizije. A pravi ugođaj EU druženja mogli smo osjetiti i na ovom putovanju pošto se posljednja večer našeg dvogodišnjeg druženja u projektu poklopila s finalnom večeri Eurosonga koji smo pratili na središnjem gradskom trgu umotani u dekice i navijajući za sve članice našeg projekta. Doživljaj jedinstven i nezaboravan, kao kad je Toto 1992. u Zagrebu  pobijedio s „Insieme-united, united  Europe“.

festivalska pozornicaKad smo kod glazbe i festivala još nam je ostala velika enigma posjet prekrasnoj festivalskoj pozornici na otvorenom. Nije enigma pozornica, već festival koji se održava svako PET godina. Kako to objasniti ikome u Splitu? 

Inače, prvi dan našeg boravka u ovom prekrasnom sredovjekovnom gradiću iskoristili smo za posjet veoma modernom televizijskom tornju. Koliko je toranj visok i kako se  radio valovi se šire u krugo radijusa 90 km  piše na zidovima pri ulazu u muzej što sigurno učitelji matematike dobro iskorištavaju u svojim posjetima s učenicima tornju za zanimljive zadačiće . Osim toga na interaktivnim ekranima može se iščitati dobar dio povijesti , a kako je toranj na neki način simbol osamostaljenja 1991. i zbog načina prezentiranja naše voditeljice moglo se zaključiti da raniju povijest i ne (pre)poznaju. Pronašli smo (za sedmaše ) gradivo iz vjerojatnosti i statistike. Na interaktivnim ekranima možete jednostavno izračunati kolika je  vjerojatnost da u Estoniji naiđete na nekog kao vi sami ili naučite nešto o stupnjevima i radijanima. Učiteljska mašta baš radi svašta. A tek s kurikulumskim pristupom .Smile

Oduševljenost njihovim muzejima i interaktivnim sadržajima u njima nastavila se i u preostala dva savršeno tehnološki i opremljena suvremena muzeja koja smo imali prilike posjetiti. Znači li to da muzeji postaju  veoma zanimljiva mjesta ili ja samo starim? 

Sam koncept da kroz muzej posjetitelj šeće s karticom pomoću koje sve zanimljive sadržaje koje ne stigne iščitati može sebi poslati na mail oduševljava. A tek  mogućnosti snimanja i fotografiranja nečega što možete poslati kao razglednicu nekome tko nije s vama u danom trenutku sigurno će obradovati primatelja. Od jedara i jedrilica, elisa aviončića do prave podmornice kroz koju možete prošetati. Sve na jednom mjestu. Radionica za djecu  i video-igrice, mogućnosti izrade svojih fotografija i filmova, simulacije broda koji tone ., do edukativnih sitnica iz fizike pomoću kojih se jednostavno mogu savladati pojmovi otpora, topline, princip nastajanja virova u vodi ili prolaska broda sustavom kanala, način rada radara za otkrivanje u moru….

Naravno sve uz suvremeni dizajn i budno oko voditelja. 

Da nisu to samo dva slučajno odabrana muzeja pokazao je i teći u kojem su za nas svečani prigodni program dobrodošlice pripremila djeca iz vrtića.  Uz zanimljivu glazbenu igru imali smo priliku vidjeti prepariranog tuljana , stari način izrade konzervi, kao i porculanske garniture servisa za jelo…

Radni školski dan proveli smo u školskom kompleksu  koji obuhvaća na jednom mjestu sve  od vrtića do srednje škole. 

Na ulazu u školu običan hrvatski učitelj odmah ostaje fasciniran portom točnije recepcijom s koje nas ljubazne domaćice upućuju u jedno od četiri krila. Pred ravnateljskim kancelarijama dočekuje nas ljubazna tajnica ravnateljice, a u zbornici za jednim od okruglih stolova grupica učitelja vjerojatno dogovara neki zajednički projekt. Prostor ravnateljičinog kabineta  veći je od mnogih naših zbornica. 

Uz svaka ulazna vrata u učionicu nalazi se staklena ploha kroz koju se može vidjeti cijeli razred, ali i radoznali učenici mogu vidjeti što je na hodniku. Ne znam kako bi to kod nas funkcioniralo, ali gotovo sam sigurna da ovi učenici niti ne primjećuju vanjske događaje na hodniku.

Velika dvorana za koncerte i predstave, a na zastoru duž cijele visine ispisana je školska himna. „Ajme di mi živimo!“ Ali to nije sve. Informatička učionica s projektorom, pametnom pločom i ergonomski planiranim radnim mjestima. Susjedna prostorija naziva se Server. Prostorija prostrana, s računalima i okruglim stolom . U manjoj prostorijici do fizički je smješten server, a na podu u velikom kovčegu nemarno odloženo  tridesetak tableta. AHHH

U vrtiću koji je izgleda noviji dio kompleksa sav namještaj je u obliku geometrijskih tijela. Lopte za pilates (odnosno za rad na računalima) kotrljaju se po zbornici umjesto fotelja, i zelene vreća fotelje. Ravnateljica kaže da je na ideju o ovom zdravom i zabavnom namještaju došla za vrijeme posjeta Silicijskoj dolini.

Ako pogledate kartu uočit ćete da je Helsinki preko puta  Talina, ali ako niste dobro informirani nećete niti razmišljati o putovanju preko te „bare“. Ipak Finska nije Brač ni pa se iz Talina do Helsinkija može poći i na jednodnevni izlet. 

Ugođaj na brodu koji za prekratka dva sata savlada baltički zaljev je bila moja motivacija za izlet. Od početnog oduševljenja uređenjem  wc do programa na brodu, animatora, kviza i binga pokušavam sa smiješkom zamisliti slično na relaciji Split-Stari Grad.

Helsinki u nedjelju skoro kao Venecija, kupuju se karte za brodove koji vode na otočiće…pazari se u luci, pjeva u parku, reklamira na ulici, jede na travi, prosvjeduje u parku, diskutira pod šatorima,…ali i vjerovali ili ne uspijeva cjenkati s prodavačem nektarina. Pa 6 komada umjesto za 2 eura daje i za 1 . Ne vjerujem da je rođen u Finskoj.

Online kupnju karata smo savladali još prilikom prvih rezervacija avionskih karata iz Splita.

Samostalno štampanje karata u zračnoj luci u Oslu bez posebne pomoći osoblja smo uspješno savladali još u dolasku, no na odlasku iz Talina smo zapeli jer od četiri terminala, jedan ne radi, a ubrzo smo shvatile da ne radi ni drugi. Hoću li sad morati razuvjeravati  svoje prijatelje da ipak nije riječ o „Skandinaviji“? Ne, jer u blizini uočavam jednostavan anketni aparat s četiri smajlića od mrguda do najveselijeg te na najjednostavniji način možemo ostaviti svoj utisak. Samo jednim klikom. 

Da to bi bio moj doživljaj Estonije i Baltika. Sve na jedan klik! Smile

Sunčana strana stranica

ela_veza

Ela Veža

Bilo jedno mjesto, bila jedna škola, … učiteljica, …web stranica… Mogla bi tako započeti priča o starim, u pravilu boljim vremenima na koju se logično nadovezuju nova vremena koja tek dolaze, ne nužno i lošija. Priča o školskim web stranicama otvorenim 2008. u CARNetovom CMS-u ( dakle, te web stranice nisu više prvašice) lako bi se uklopila u našu temu o sigurnijem internetu. Svaka priča o webu je i priča o onima koji stvaraju sadržaje za web.

To bi bila priča o web stranici škole koja je nedavno nakon dugog niza godina prvi put promijenila izgled (moguće i na bolje), ali uz gubitak nekih vrijednih sadržaja. Slike koje su krasile ili barem obilježavale naslovnicu u proteklom periodu teško ćete pronaći. Fotografije s naslovnice koje su služile da prosječni korisnik interneta na prvu (točnije na jedan klik) stvori određenu predodžbu o mjestu i školi zamijenjene su veselim crtežom razigrane djece. Znamo da slika govori 1000 riječi, a pogledom na naslovnicu lako se stvori slika o vlasniku web sadržaja .

Kao što znamo web stranice škola godinama uređuju i na njima objavljuju svoje sadržaje malobrojni učitelji. Trude se na najrazličitije načine privući i potaknuti kolege da im se pridruže u stvaranju materijala za objavljivanje, želeći rad škole, učitelja i učenika učiniti vidljivim svim zainteresiranima. U ponavljanju da pošalju sadržaji za objavu dosadni su i sebi, a kamoli ne drugima.

Kako jedna lasta ne čini proljeće, da bi stranica o kojoj pišem funkcionirala, točnije bila redovito ažurirana jedna učiteljica (nazovimo je Briška ) počela je pisti članke. Iako pisati ne zna i ne voli (nećemo reći mrzi jer učiteljice ne poznaju mržnju) potvrdilo se još jednom da nikad ne smiješ reći nikad. Znamo da želja za učenjem ljude tjera i na nemoguće, pa tako i nju na pisanje.

Koliko je bilo u njenoj moći nastojala je prezentirati školska i mjesna događanja te prenijeti većinu važnih obavijesti učenicima, roditeljima i svim zainteresiranima. Stalnim izmjenama i poboljšanjima u Carnetovom CMS-u istraživala je svaku promjenu. Principom pokušaja i pogrešaka učila je na vlastitim greškama. Preko razrednika pokušavala je educirati i roditelje na roditeljskim sastancima (više ili manje uspješno). Na web stranici objavljivane su isključivo autorske fotografije i sadržaji. Strogo se vodilo računa o autorskim pravima, pravilima privatnosti, ali i etici i bon-tonu. Učenici su objavljivali svoje tekstove i fotografije, očuvali su i web područne škole koja je jedan period ostala bez učenika. Pisali su o značajnim ljudima iz njihovog kraja. Radovali su se svakom zabilježenom kliku kao i povećanoj posjećenost nakon zanimljivih objava na naslovnici. Godinama su veoma zapaženo sudjelovali u akcijama „Sigurniji internet za djecu i mlade“.

Lokalni tjednik često je koristio sadržaje objavljene na web stranicama te ih uz male modifikacije objavljivao (bez navođenja izvora). Našim entuzijastima je to možda pomalo i godilo iako su potajno u sebi priželjkivali neku reakciju, ispriku,.. dokaz etičnosti?

Naša učiteljica, Briška znala je da promjene nastaju postepeno i polako. I samo oni koji su to silno željeli mogli su uočiti pomak. Korak naprijed, možda mravlji, kornjačin ili pužev? Ali ipak, korak naprijed Smile

Polako, s vremenom pojavili su se učitelji spremni svoje uratke podijeliti s drugima. Pridružila se i ravnateljica, pritisnuta zakonskim odredbama, ali i sama svjesna važnosti prezentiranja škole na najbolji način. Ravnateljica je nastojala sve češće javno pohvaliti i time usrećiti učenike koji vole vidjeti svoje radove.

I sad bi ovo mogla biti ni previše lijepa niti previše tužna priča, ali priču ne piše pisac već učiteljica kojoj pisanje nikad nije bila velika ljubav. Pisati je počela imajući pred sobom cilj, a to je komunikacija s onima koje zanima što se događa u maloj školi.

Priča bi mogla imati tužan, pomalo depresivan kraj o uzaludnom trudu s veoma malim efektima. Možemo naslutiti razočaranje i povrijeđenost učiteljice kad je otkrila da je netko bez objašnjenja i najave uklonio njen višegodišnji rad i trud. Netko drugi bi možda bio i ljut, ali ne i učiteljica po pozivu koja vidi samo sretan kraj.

Kao što znamo učiteljice su uvijek na sunčanoj strani ulice i učiteljica Briška je danas veoma sretna. Shvatila je da više nije potrebna za opstanak web stranice. Ima nasljednike, učitelje koji su uvidjeli važnost održavanja web stranica pomoću kojih svoj rad mogu učiniti vidljivim i dostupnim svima. Možda taj rad još nije reprezentativan, ali veliki korak naprijed je i samo razvijanje svijesti o važnosti objavljivanja sadržaja i redovitom ažuriranju.

Ima li većeg uspjeha za učiteljicu nego da učenika zainteresira za svoj rad?

Kako učiteljice često vole koristiti metafore, ovo je priča o procvatu jedne tanke stabljike trešnje. Trešnja sad već ima i nekoliko mladih grančica. Naša učiteljica, možda i ne doživi, ali sa sunčane strane ulice vidi ogromnu rascvjetanu krošnju koja će uroditi mnogobrojnim velikim sočnim plodovima.

Učiteljica pionir u relativno kratkom vremenu postala je učiteljica veteran, više nije lasta koja (ne) čini proljeće. Ostaje joj samo da na kraju svoje priče poželi dug i siguran let svim mladim lastanima po bespućima interneta.

Nešto novo, nešto staro – SID 2015

ela_veza

Ela Veža

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta 2015 i sudjelovanje u akciji Sigurniji Internet za Ela Radić 5. razred OŠ Gradac (457x640)djecu i mlade u mojoj praksi nikad nije sporno unatoč povremenim pitanjima ima li smisla ustrajati u nečemu gdje teško nalaziš istomišljenike jer dio učitelja još ne uviđa važnost edukcije učenika o opasnostima na koje mogu naići u online okruženju. Dodatni stimulans dale su mii mlade kolegice, buduće profesorice informatike koje su tih dana trebale odraditi svoja ispitna predavanja.

Priliku da ukažem na važnost učitelja informatike u odrađivanju teme o sigurnijem korištenju interneta unutar plana i programa nastave informatike, ali i građanskog odgoja nikako nisam željela prepustiti slučaju. Ovu tematiku smatram veoma bitnom pa sam i mlade kolegice htjela upoznati s važnošću svih aktivnosti koje provodimo u veljači.

Niz godina predajem informatiku upravo u petim razredima. Ponekim učenicima sam prvi učitelj s kojim pričaju o svojim iskustvima na mreži. U pravilu učenici su spremni čitav sat samo pričati i postavljati pitanja o svemu što ih zanima. Nakon što zajedno odradimo odabrane sadržaje koje ranije pripremim učenici bi obično crtali u programu Bojanje. Najčešće bi gledali i čitali priče o Beskonačnoj šumi, smijali se na animirane crtiće o Crvenkapici i modernoj baki, te pronalazili mnoštvo sadržaja na zadanu temu.

Ove godine imamo novi udžbenik i radnu bilježnicu koji su veoma bogati sadržajima o sigurnijem internetu, a vrijedna ekipa iz Pet za net nam je pripremila kompletan kurikulum kao neiscrpan izvor novih ideja.

Rijetko koji učitelj voli se ponavljati, te unatoč već uhodanom putu željela sam i ove godine unijeti nešto novo kako bih učenike još više privukla i potakla da dobro promisle prije nego što kliknu.

Zahvaljujući učiteljskim društvenim mrežama i kolegici Arjani Blažić zainteresirala sam se za Plickers.

Zašto Plickers? Jer je jednostavan za upotrebu i ne iziskuje posebna materijalna sredstva. Plickers je jednostavan alat koji ću ubuduće koristiti za provjere znanja. Potreban je samo mobitel s instaliranom aplikacijom u koju se unaprijed unesu pitanja i odgovori te kartice ( nazvala sam ih QR code kartice) za svakog učenika.

Ovom prilikom kako smo tek započeli obradu teksta u petom razredu učenicima sam na papirima pripremila mali kviz koji su trebali što vjernije prepisati na računalu.

Svoje novonastale dokumente uz još jedno novo pitanje podijelili su u razrednoj grupi na Edmodu koji koristimo od samog početka školske godine. Na Edmodu smo već dijelili crteže izrađene u programu Bojanje te nije bilo većih problema s dodavanjem novih tekstualnih dokumenata. Pitanja iz kviza su ujedno i pitanja koja sam spremila u Plickers.

Zadnji dio sata učenicima sam podijelila kartice, objasnila kako određeni položaj kartice označava određeni odgovor te pokrenula pitanja ranije unesena u aplikaciju. Da su pažljivo slušali prvi dio sata potvrdili su propitujući me smijem li ih slikati koristeći Plickers. Ubrzo smo vidjeli da Plickers bilježi samo njihove odgovore, a ne fotografira ih. Također učenicima sam priznala da je ovo i meni prvo korištenje Plickersa te da ćemo zajedno ispitati funkcionalnost ovog noviteta. Ne trebam ni spominjati koliko je učenicima bilo drago da isprobaju nešto novo i do sada nepoznato u nastavi.

Plickers – alat po mojoj mjeri

ela_veza

Ela Veža

U listopadu prošle godine, imala sam priliku zahvaljujući kolegici Ljiljani Jeličić iz Gimnazije Metković (u sklopu IPAQ PETA projekta ) upoznati Klikere (Classroom Response system) u nastavi matematike. Klikeri su zgodnan alat za blic provjeru znanja s veoma brzim analizom podataka.

20150310_181726Dok ispitivač prikazuje pitanja, svaki ispitanik u ruci drži uređaj nazvan Kliker te pritiskom na određeni gumb šalje točan odgovor u prijemnik. Ispitivač na računalu prati pristigle odgovore koji se lako mogu usporediti i prikazati tablično ili grafikonima.

Netko je od tada prisutnih sudionika edukacije iz matematike Klikere usporedio s najbržim prstom u nekad popularnom kvizu. Ova za mene nova tehnička naprava oduševila je sve nazočne.

Ipak za moju školu Klikeri su preskupi.

Već u studenom sam se uvjerila kako od novog ima još novije. Na edukaciji za učitelje informatike u Carnetu kolegica Vesna Tomić prezentirala je rad uz aplikaciju Kahoot. Nešto još jednostavnije. Nisu potrebni posebni uređaji. Dovoljno je da sudionici imaju mobitel (ili računalo) kojim pristupaju kvizu nakon što dobiju pripadajući kod od ispitivača. Odgovore na pitanja daju mobitelom ili računalom, a ispitivač jednostavno vidi tko je najbrži, koliko je točnih odgovora, kako pristižu odgovori,…Brzo, jednostavno i bez dodatnih troškova ako imate mobitele/ računala s pristupom internetu.

Kahoot je zgodan za korištenje u nastavi informatike jer učenici mogu sudjelovati sa svojih računala, ali van informatičkog kabineta još uvijek ga u mojoj školi ne možemo koristiti.

Zahvaljujući društvenim mrežama i kolegici Arjani Blažić upoznala sam Plickers. Ta besplatna aplikacija ne iziskuje nikakve dodatne troškove. Klikere i mobitele/računala iz prethodnih primjera u ovoj aplikaciji zamijenile su crno-bijele kartice (papirnati klikeri) . Nakon tiskanja na običnom papiru papirnati klikeri se mogu koristiti dok se ne potrgaju. Svakom učeniku potrebna je jedna kartica na kojoj su ovisno o položaju kartice odgovori a, b, c ili d.

20150313_100221U aplikaciju učitelj može unaprijed unijeti imena učenika po razredima te svakom od učenika dodijeliti karticu s odgovarajućim brojem. Kartice smo zbog sličnosti nazvali QR code kartice. Pitanja s odgovorima unesu se unaprijed u aplikaciju, a mogu se koristiti u svim razredima i ponavljati više puta.

Osim kartica za svakog učenika i mobitela/tableta s foto-aparatom na kojem je instalirana aplikacija nije potrebno ništa više (niti projektor ako pišete pitanja i odgovore na ploči) pa ovu aplikaciju možete koristiti u bilo kojoj učionici.

Plickers je jednostavan alat koji ću ubuduće koristiti za provjere znanja.

Ima li smisla?

ela_veza

Ela Veža

nagradjeni iz OS trstenikAkcija pod nazivom „Sigurniji internet za djecu i mlade“ je među učenicima i roditeljima u školama gdje radim rado prihvaćena od samog početka (što baš i ne bi mogla reći za sve učitelje). Prvih godina sudjelovanja u ovoj akciji, učenici bi čitali priče u obliku stripa sa stranica Sigurnost i zaštita djece na internetu kao što su Beskonačna šuma, Anini novi prijatelji ili za nešto starije učenike Rimska grupa te bi nakon toga u razredu poveli razgovor na zadanu temu. Na kraju bi oni mlađi u programu Bojanje izradili prigodne crteže, a stariji prezentacije ili nešto slično.

Veoma brzo smo se dosjetili da osim crtanja u programu Bojanje možemo u petom razredu izrađivati i slikopriče u programu za pisanje te je to bila jedna od inovacija kako bismo projekt prilagodili našim interesima i školskom programu.

SID 2 trstenikS godinama nastalo je i izrađeno mnoštvo učeničkih materijala . I dobrih i loših jer su u aktivnostima uvijek ravnopravno sudjelovali svi učenici. Prošle i pretprošle godine učenici su se oduševili animiranim filmovima o sigurnijem internetu s Crvenkapicom i bakom kao glavnim likovima ( Online Safety Kit – Little Red Riding Mood 1 , Online Safety Kit – Little Red Riding Mood 2 i Online Safety Kit – Little Red Riding Mood 3 )

Istina, filmovi su na engleskom jeziku te na prvo gledanje nisu svi učenici sve mogli razumjeti. Ali nakon zajedničkog gledanja filmića oni bolji bi na svoj način prepričali što su i kako vidjeli i razumjeli. Zsid trst 4animljivo je što su učenici gledajući isti film uočili potpuno različite detalje pa nam je to bio dodatni poticaj na još jedno gledanje kratkog filma kako bismo stvorili pravu sliku o odgledanom. Animirani film o baki bejbisiterici Granny’s safe babbysitting je ove godine bio pun pogodak i posebno se svidio učenicima. Iako detalji u filmu na koje sam kao učitelj htjela staviti naglasak se nisu podudarali s onim što su uočili učenici imali smo priliku uočiti i ljepotu različitog gledanja na istu stvar.

Posebno bi istakla zanimljive videoklipiće koji najavljuju SID 2014, SID 2013, SID 2012 i SID 2011 , s porukama koje učenici tog uzrasta uglavnom shvate tek nakon dodatnog razgovora o viđenom. Kako je Dan sigurnijeg interneta 2014 obilježavan uoči Valentinova prikladno smo odgledali film Love at first like .

SID TRSTENIKIpak s godinama čovjek se zasiti. Ono zbog čega sam kao učiteljica informatike osjetila lagani zamor te sam nakon pete godine sudjelovanja počela razmišljati o smislu sudjelovanja u ovoj akciji je što velik broj učenika ima otvoren FB račun još od drugog, trećeg ili četvrtog razreda tj. otvaraju profile čim se počnu socijalizirati i opismenjavati. I to je već toliko uobičajena pojava.

Ali ono što me je posebno iznenadilo je da postoji cijeli razred učenika koji niti ne zna da ne bi trebali imati otvoren svoj profil na društvenim mrežama , tj. nikad im nitko prije na to nije skrenuo pozornost.

Osobno sam mislila da sam svima dosadna sa svojom pričom o sigurnosti na internetu, a onda dobijem povratnu informaciju da posao ne radim kako i sama mislim da treba. Sad smile

Na svu sreću upravo ovih dana sam svjedok i jednog pozitivnog primjera. Smile
Učenik koji je u petom i šestom razredu veoma aktivno sudjelovao sa svojim radovima u našoj akciji te sam mu kao tadašnja učiteljica bila poprilično dosadna sa sigurnosti na internetu, ovih dana me potražio za brzinski savjet ( kao bivšu učiteljicu). I to putem FB.
Zašto to navodim kao pozitivan primjer?
Možda sam bila dosadna dok sam kao učiteljica informatike inzistirala da se sva naša komunikacija odvija putem službenih mail adresa u sustavu AAI@EduHr, ali sad kao bivšu učiteljicu, kad mu je bio potreban brzinski savjet pronašao me (preko naše zajedničke FB prijateljice-njegove mame) na najomiljenijoj društvenoj mreži. Na upit zašto nije poslao službeni mail, samo je odgovorio: „Pa ovo nam je bilo brže“ .

Što sam htjela reći ovim primjerom. U vrijeme kada je trebao učiti o sigurnosti na internetu, ovaj učenik je očito naučio i kako i kada koristiti pojedine društvene mreže na najadekvatniji način. Samim tim dao je jednu ideju kako osmisliti neku od narednih aktivnosti u sklopu ove vrijedne akcije. Ima smisla! Vidimo se i dogodine! Smile

Snježni DSI 2012

ela_veza

Ela Veža

Kako bi prosječni učitelj informatike obilježio DSI u svojoj školi? U petom razredu nakon odrađenog sata i odgledane priče kao što je „Beskonačna šuma“ ili nekog filmića, mogu se pozvati učenici da nacrtaju nešto u programu za crtanje. U šestom razredu odlično se uklapa izrada stripa u tekst procesoru, a mogu napisati (još bolje nacrtati) i slikopriču. Sedmaši mogu u proračunskim tablicama obraditi anketu o sigurnosti na internetu, a osmaši svoje prezentacije s kvizovima mogu prikazati učenicima nižih razreda.

Naravno, prosječni učitelj planirala i predavanje za roditelje.

A onda se dogodi da padne snijeg, u Dalmaciji, i sve stane. Baš u trenutku kad bi htjeli odraditi planirane aktivnosti. I što sad? Kako obilježiti DSI 2012? Od kuće? Sami? Možda se i može? Staviti obavijest na mrežnu stranicu škole? Pozvati učenike da malo prosurfaju po mnogobrojnim zanimljivim stranicama, naprave neki uradak i pošalju ga učiteljima. Valja pokušati, hoće li se tko javiti?

I upravo 7. veljače 2012. stiže prvo elektroničko pismo s radom učenice drugog razreda. 2012-02-07 12-46-05_0176Rad, naravno, odmah objavljujemo. Školske mrežne stranice ipak se čitaju. Stavit ćemo još koju poveznicu sa sadržajima o sigurnom ponašanju u online okruženju, ali i poneku sliku snijega (glavna tema se ne smije zanemariti). Polako pristižu i drugi radovi, i to ne samo radovi vezani za sigurnost na internetu. Učenici i učiteljice šalju svoje radove jer žele da budu objavljeni na mrežnoj stranici škole. Ravnateljica piše svoje prve obavijesti za našu mrežnu stranicu. Raduje se što uspješno dodaje slike, privitke i ostalo. Postaje prava mrežna urednica. Učiteljice traže dozvole za uređenje mrežnih stranica svog razreda! Školska mrežna stranica doživljava renesansu. Idemo dalje…

Mogu reći da je ovogodišnje obilježavanje (i to online) DSI u mojoj školi postiglo veliki uspjeh, a kako bismo rekli „školu (fizički) nije ni vidio“. I kako onda ne voljeti snijeg kad je toliko poticajan? Iako imamo još planova za ovu godinu, unaprijed se radujemo onom što će biti sljedeće godine (sa snijegom ili bez).