Novac kao nastavno pomagalo

sanja_suncic

Janja Sunčič

Sažetak

Tematika novca se po nastavnom planu i programu prezentira i učenicima drugih razreda. Djeci u ovoj dobi, naročito djeci s posebnim potrebama, također je potrebna konkretizacija gradiva. U svom radu specijalni i rehabilitacijski pedagog posvećuje mnogo vremena iskustvenom učenju, što pomaže pri lakšem percipiranju gradiva. Činjenica je da djeca sa slabijom općom poučenošću trebaju više vremena za svladavanje određenog gradiva. Na satima dodatne stručne pomoći jača se i svijest o novcu i rukovanju novcem kod djece s posebnim potrebama. Brojanje i rukovanje novcem u kabinetu dodatne stručne pomoći provodi se u obliku raznih igara uloga, upravljanjem kupnjom slatkiša u trgovini. Učenici stječu znanja iz ovog područja na iskustveni način i s velikim zadovoljstvom.

Ključne riječi: novac, dodatna stručna pomoć, iskustveno učenje, posebne potrebe, opća poučenost.

1. Uvod

Osim teorijskih znanja, učenicima nižih razreda osnovne škole potrebna je i konkretizacija nastavnog gradiva. Kod većine djece koja prestupe školski prag zapaža se dobra opća poučenost. Neka djeca pokazuju slabiju opću poučenost pa je važno prezentirati im gradivo kroz iskustveno učenje. Naime, na ovaj način djeca brže usvajaju znanje i lakše pamte ono što su naučili. S obzirom na to da su nastavni planovi vrlo opsežni, učiteljima često ostane vrlo malo vremena za konkretizaciju gradiva. Kao specijalni pedagog posvećujem mnogo vremena iskustvenom učenju. Ovakav pristup posebno se sviđa učenicima s posebnim potrebama. Motiviraniji su za rad i lakše usvajaju gradivo. Iskustveno učenje predstavlja način povezivanja teorije i prakse, ali moram naglasiti da osobno iskustvo igra vrlo važnu ulogu, jer autori mnogih studija smatraju da najbolje učimo kada nešto uradimo sami. Cilj iskustvenog učenja na temu novca je da učenici nauče što je novac, gdje ga mogu dobiti, zašto nam je potreban, da savladaju brojanje kovanica i novčanica te da na iskustven način dožive rukovanje novcem.

2. Značaj iskustvenog učenja

Iskustveno učenje danas je vrlo popularna tema među pedagoškim radnicima. Stručnjak u ovom području, Jean Piaget, otkrio je da je učenje kroz iskustvo najprikladnije za učenike koji su na razini konkretno logičkog razmišljanja. Marentič Požarnik (1992) navodi da iskustveno učenje proizlazi iz jednostavne potrebe za povezivanjem teoretskog znanja s praktičnim znanjem. Početke načina podučavanja koji omogućuje iskustveno učenje možemo pronaći u 30-im godinama prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Za iskustveno učenje je karakteristično da je motivacija za ovu vrstu učenja viša nego kod učenja koje pružaju drugi načini podučavanja. Ovakav način podučavanja pokazao se uspješnim naročito u nižim razredima osnovne škole. Marentič Požarnik (1992) smatra da iskustveno učenje pomaže pri stjecanju osobina koje su ljudima potrebne u kasnijem životu. Riječ je o sposobnosti snalaženja u nepredvidljivim, složenim socijalnim situacijama, za koje ne postoji jedan unaprijed određen točan odgovor odnosno rješenje.

Slovenska stručnjakinja Barica Marentič Požarnik, koja se bavila proučavanjem iskustvenog učenja, navodi da takvo učenje pomaže u razvoju osobina koje će ljudima biti neophodne u budućnosti, a to su: sposobnost fleksibilnog prilagođavanja novim okolnostima, osobna autonomija, osjetljivost za sebe i druge, sposobnost komuniciranja i suradnje, mogućnost holističke percepcije, sinteze i integracije (Marentič Požarnik, 1992).

Iskustvena nastava zahtijeva prethodnu pripremu, koja treba biti što detaljnija i temeljitija. Faza planiranja tako obuhvaća utvrđivanje učeničkih potreba, njihovih postojećih sposobnosti, očekivanja i navika u ovom načinu rada. Nakon toga slijedi definiranje ciljeva i planiranje konkretnog iskustva, zajedno s potrebnim pomagalima i prostorom (Marentič Požarnik, 1992).

Danas su nastavni planovi i programi preplavljeni različitim, opsežnim gradivima. Mnogo je učenja napamet koje kao način stjecanja znanja donosi prave muke pojedinim učenicima, posebno učenicima s posebnim potrebama. Učitelji razredne nastave nastoje učenicima prezentirati gradivo na razumljiv način, odnosno kroz iskustveno učenje, što im omogućuje povezivanje vlastitog iskustva s teorijom. Prije svega, o učitelju ovisi hoće li se upustiti u takav način podučavanja. Kao što je već istaknuto, učitelji su u vrlo složenoj situaciji zbog opsežnog nastavnog gradiva koje zahtijeva nastavni plan.

Iskustveno učenje usredotočeno je na iskustvo koje pomaže učeniku razumjeti određeno gradivo odnosno temu. Zahvaljujući ovakvom načinu stjecanja znanja, učenici su motiviraniji za rad i lakše uče. Marentič Požarnik (1992) navodi da se korisna vrijednost iskustvenog učenja očituje u tome što takvo učenje pomaže osvijestiti iskustva i ideje čija se koncepcija sučeljava sa znanstvenim pojmovima i idejama. Pritom učenik mijenja svoje predodžbe ili ih uključuje u svoje postupke.

2.1. Provedba iskustvenog učenja

Specijalni pedagog stavlja veliki naglasak na iskustveno učenje. Ovakav način nastave je najizraženiji kod učenika razredne nastave, a posebno kod djece s posebnim potrebama. Učenici su motivirani za rad, postavljaju pitanja, evaluiraju stečeno znanje.

U školskoj 2019.-2020. godini provodilo se iskustveno učenje na temu novca među učenicima drugih razreda. Djeca nisu imala iskustva u vezi s novcem. Iako govorimo o sedmogodišnjacima, ova djeca nikada nisu dotakla novčanicu ili kovanicu. Tijekom tradicionalnog učenja u razredu nisu shvaćali značaj brojanja novca, nisu razlikovali kovanice od novčanica. Treba naglasiti da je njihova opća poučenost bila vrlo slaba.

Cilj iskustvenog učenja bio je da učenici kroz igru ​​nauče o novcu, brojanju i rukovanju njime.

U samom planiranju moraju se uzeti u obzir faze iskustvenog učenja. Nakon pomnog razmatranja nastavnog plana i programa za drugi razred, proveden je plan iskustvenog učenja. Osnovnu smjernicu predstavljala je konkretizacija. Napravila sam improvizirani novac. Pomoću računala sam potražila uzorke novčanica i kovanica.

Zasnovala sam i igru ​​kroz koju učenici učvršćuju stečeno znanje. Učenicima drugog razreda u kabinetu je predstavljen novac u fizičkom obliku. Uzeli su novac u ruke i pažljivo ga promatrali (slika 2).

imageimage
Slika 1. Prodaja i kupnja                      Slika 2. Brojanje novca

Potom su se upoznali s novcem odnosno naučili što je novac, gdje ga dobivamo, čemu služi i gdje ga čuvamo. Koristeći improvizirani novac prebrojali su eure i cente. Nakon što su usvojili vrijednosti u eurima, započeli smo igru na temu trgovine, gdje je jedan učenik imao ulogu prodavača, a drugi kupca (slika 1). Nakon izvjesnog vremena dječaci su stekli znanje o novcu te su pokazali uspjeh na pismenoj provjeri znanja. Na kraju školske godine, tijekom kratke šetnje, dobili su priliku sami kupiti slatkiše u maloj trgovini. Svaki od njih ponio je novčanik u kojem su bila dva eura. Dječaci su s oduševljenjem spremili novčanike u džepove i krenuli prema školskom okruženju, gdje se nalazi mala trgovina. Pokazala sam im kako da preuzmu košare za kupnju. Obilazili su police i divili se izloženim stvarima na njima. Zaustavili su se ispred police sa slatkišima i odabrali lizalice. Morali su provjeriti imaju li dovoljno novca da ih kupe. Prišli su blagajni i pripremili novac. Svatko je platio svoju lizalicu. Nakon plaćanja uputili smo se prema školi. Dječaci su tamo prebrojali vraćeni novac. Trebala im je podrška tijekom brojanja, ali motivacija za brojanje bila je jako visoka. Nakon završenog sata zamolili su me da ih jednog dana ponovno odvedem u trgovinu.

3. Zaključak

Provedba odnosno implementacija iskustvenog učenja bila je uspješna. Dječaci su brzo usvojili znanje o novcu. Morali su steći što više vlastitih iskustava, jer su jedino tako mogli povezati teoriju s praksom. Cilj je bio postignut. Dječaci su pokazali veliki entuzijazam za ovakav način podučavanja. Tijekom iskustvenog učenja jačale su se i socijalne vještine koje su im neophodne za svakodnevni život.

4. Literatura

  1. Fajdiga, T., Izkustveno učenje na gozdni učni poti, diplomsko delo (2006). Ljubljana, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta.
  2. Marentič Požarnik, B. (1992). Sistemska povezanost med sestavinami načrtovanja, izvajanja in vrednotenja izkustvenega učenja. Sodobna pedagogika 43 (3-4), str. 101-117.

Stanice za učenje

katja_SI

Katja Širca Ilinčič

Sažetak

Korištenje stanica za učenje u sklopu nastave engleskog jezika vrlo je poželjno pri osmišljavanju atraktivnijih sadržaja nastavnih sati. Umjesto frontalne nastave, učenici rade individualno, u parovima ili manjim grupama, a učitelj samo usmjerava i prati rad. Takav način rada donekle pruža učenicima autonomiju u učenju, jer se mogu prebacivati odnosno kretati ​​između stanica tijekom obavljanja različitih zadataka i izvedbe aktivnosti te ostati na stanicama onoliko dugo koliko im je potrebno. Stanice za učenje također predstavljaju izvrstan način diferencijacije u nastavi, jer učenici koji pokazuju manje znanja mogu odvojiti više vremena za određene zadatke, a sposobnijim učenicima možemo osigurati stanice za učenje sa zahtjevnijim i složenijim zadacima.

Ključni pojmovi: stanice za učenje, nastava engleskog jezika, diferencijacija

Uvod

Kao profesorica engleskog jezika, nastojim postići što učinkovitije učeničko korištenje stranog jezika. Također želim potaknuti samostalno i aktivno učenje, prilagođeno individualnim potrebama i interesima učenika. Heterogene grupe učenika karakteriziraju učenici različitih predznanja engleskog jezika. U takvim slučajevima stanice za učenje predstavljaju vrlo učinkovito nastavno oruđe koje omogućuje unutarnju diferencijaciju pri izvedbi nastave. Naime, učenici rješavaju zadatke različitim brzinama, te u njihovom odabiru imaju određeni stupanj slobode. Kada učenici biraju između različitih stanica ili aktivnosti, imaju više autonomije u učenju te više opcija odabira u skladu sa svojim sposobnostima i interesima. U ovom članku naglašavam prednosti uvođenja stanica za učenje u nastavni proces, a predstavljam i neke primjere stanica za učenje koje učitelji engleskog jezika mogu koristiti pri izvedbi svojih sati.

Stanice za učenje

Zahvaljujući stanicama za učenje stvaramo spektar raznolikih aktivnosti ili zadataka koje raspoređujemo na različitim mjestima u učionici ili izvan nje, primjerice u školskom hodniku. Učenici tako kruže od stanice do stanice dok ne završe određeni broj zadataka. Ovisno o broju učenika, možemo zasnovati stanice koje zahtijevaju individualni rad, rad u parovima ili manjim grupama. Nastava s uvedenim stanicama za učenje može se izvoditi i na otvorenom. S obzirom na to da će učenicima biti omogućeno više kretanja, rad na otvorenom će ih dodatno motivirati na učenje, a učitelju će biti pružena mogućnost postavljanja većeg broja stanica jer će imati više prostora na raspolaganju.

U svrhu diferencijacije možemo odrediti stanice ili broj zadataka koji su obvezni za sve učenike, a za učenike s boljim znanjem engleskog jezika možemo osigurati dodatne stanice sa zadacima na zahtjevnijoj razini.

Vrste stanica za učenje

Preporučuje se da se aktivnosti stanica za učenje osmisle tako da omoguće obuku koja se odnosi na sve četiri komunikacijske vještine: slušno i čitalačko razumijevanje te govornu i pisanu komunikaciju. Također možemo oblikovati stanice na kojima učenici vježbaju samo gramatiku ili grade svoje vokabulare, a nastavu možemo dodatno obogatiti uvođenjem “IKT stanice” koja sadrži interaktivni sadržaj. Učitelj prilagođava broj stanica za učenje prema veličini učionice i broju učenika. Pri tome je važno osmisliti što raznovrsnije aktivnosti kako bi učenici zahvaljujući njima utvrdili različite jezične vještine.

U nastavku predstavljam nekoliko primjera aktivnosti koje se mogu uključiti u rad na stanicama za učenje.

  • Stanica za čitanje

Možemo postaviti jednu ili više stanica s aktivnostima kojima provjeravamo razumijevanje pročitanog teksta. Na primjer, učenicima ponudimo za čitanje kraći tekst, a zatim njihovo razumijevanje pročitanog teksta provjerimo pitanjima, dopunjavanjem rečenica, popunjavanjem tablica, zadacima tipa true/false i slično. Učenicima za promjenu možemo ponuditi i samostalne rečenice iz priče koje potom moraju složiti točnim redoslijedom.

  • Stanica za slušanje

Ako imamo mogućnost, možemo pripremiti aktivnost kojom provjeravamo slušno (auditivno) razumijevanje učenika. Za takvu stanicu trebamo računalo ili mobilni telefon i slušalice. Takvu stanicu najprikladnije je postaviti izvan učionice (na školskom hodniku ili u uredu pored učionice) kako učenike ne bi ometali drugari iz razreda tijekom slušanja. Auditivno razumijevanje može se provjeriti i postavljanjem pitanja, ispunjavanjem tablica, zaokruživanjem točnih odgovora i slično.

  • Govorna stanica

Stanica za učenje s aktivnostima koje potiču glasovnu komunikaciju može se postaviti ako učenici rade u parovima ili manjim grupama. Prikladne aktivnosti na govornoj stanici su, na primjer: igra uloga, diskusija na određenu temu, intervju i drugo.

  • Stanica za pisanje

Na stanici za pisanje učenici mogu raditi sami, u parovima ili u manjim grupama. Na temelju redoslijeda sličica mogu napisati priče ili pjesme, opisati osobu, napisati pisma ili razglednice.

  • Stanica za utvrđivanje i širenje rječničkog blaga (vokabulara) ili stanica za utvrđivanje gramatike

Na ovakvim stanicama učenici mogu u svrhu utvrđivanja fonda riječi povezivati sličice s riječima, tražiti značenje riječi, rješavati križaljke i slično. Zadaci kojima se provjerava gramatika mogu se odnositi na sastavljanje rečenica od pojedinačnih riječi ili umetanje glagola koji nedostaju.

  • IKT stanica

Ako imamo računalo ili tablet, učenicima možemo ponuditi i stanicu s interaktivnim sadržajem. Po mom iskustvu, takva stanica je i najposjećenija, jer učenici vole rješavati interaktivne online zadatke.

Priprema i uloga učitelja

Korištenje stanica za učenje pri izvedbi nastave ima brojne prednosti, ali zahtijeva i opsežnu pripremu od učitelja. Priprema ima ključni značaj jer se zadaci i aktivnosti moraju planirati promišljeno. Stanice za učenje vrlo je smisleno koristiti u svrhu utvrđivanja ili provjere znanja prema obrađivanom naučnom sklopu. U tom slučaju učitelj najprije odabire ciljeve svakog nastavnog sklopa, a zatim predviđa aktivnosti kojima će te ciljeve provjeriti. Aktivnosti bi trebale biti što raznovrsnije, a učenici bi trebali uvježbavati sve četiri komunikacijske vještine na engleskom jeziku: slušno i čitalačko razumijevanje (razumijevanje pročitanog teksta) te govornu i pisanu komunikaciju.

Prilikom zasnivanja stanica za učenje moramo uzeti u obzir veličinu učionice, broj učenika i vrijeme koje imamo na raspolaganju. Učitelj najprije mora upoznati učenike sa sadržajima pojedinačnih stanica i objasniti upute za izvođenje zadataka, kako bi se izbjeglo kasnije ponavljanje uputa. S učenicima se također dogovaram o broju stanica koje moraju posjetiti i o vremenu koje imaju na raspolaganju za rad na pojedinačnoj stanici. Tijekom rada učitelj se kreće između stanica i prati rad učenika. Na taj način izbjegavamo frontalnu nastavu, a učitelj postaje tek pratitelj i koordinator događanja.

Na kraju takvog sata uvijek je smisleno napraviti i analizu. Neka učenici kažu što smatraju dobrim i izdvoje sve potencijalne nedostatke. Na taj će način preuzeti još aktivniju ulogu u procesu učenja, a učitelj će sljedeći put zahvaljujući njihovim odgovorima lakše prilagoditi stanice ili aktivnosti učenja.

Zaključak

Korištenje stanica za učenje pri izvedbi nastave engleskog jezika ima brojne pozitivne učinke. Omogućuje diferencijaciju i autonomiju te potiče motivaciju učenika za učenje. Zahtijeva od učitelja dobro promišljanje i pripremu za nastavu, iako kasnije učenici preuzimaju aktivnu ulogu u učenju, a učitelj samo prati i usmjerava njihov rad. Možemo se dogovoriti s učenicima da sami odaberu broj stanica koje će posjetiti ili da oni odaberu redoslijed ako to dopuštaju broj učenika i veličina učionice. Nastavu koja uključuje stanice za učenje moguće je dodatno obogatiti izvedbom na otvorenom ili korištenjem IKT oruđa, pri čemu se preporučuje da u radu obuhvatimo što raznovrsnije aktivnosti i tako potaknemo učenike na uvježbavanje koje ujedinjuje sve četiri jezične vještine.

Upoznavanje kemijskih pojmova

maja_verhovsek

Maja Verhovšek

Sažetak

Djeca su znatiželjna, voljna istraživati ​​i otkrivati ​​nepoznati svijet oko sebe. Istražujući i otkrivajući kemijske sadržaje, djeca formiraju temeljna znanja o tome kako priroda funkcionira, što čini okoliš u kojem živimo, zašto su stvari onakve kakve ih vidimo. Na taj način stječu drugačiji, dublji pogled na svijet, prirodu i interakcije u njoj. Najvažniji je način na koji djeci prezentiramo pojmove. Svaka aktivnost koju provodimo mora imati svoje značenje, koje dijete ne može pravilno razumjeti bez pomoći učitelja/odgajatelja. On mora preuzeti ulogu voditelja, savjetnika, vodiča i pomagača, usmjeravajući i usmjeravajući dijete kada je to potrebno. Stalno promatra i razmišlja što dijete uči, kako uči. Na temelju zapažanja izrađuje plan daljnjeg rada i na taj način podupire djetetov razvoj. Mora prezentirati nove sadržaje i pojmove na način da djeca otkriju i nauče nešto novo, rješavaju nove probleme i provjeravaju djelovanje kognitivnih zakonitosti u novim područjima. Važno je da ono potiče dijete i vodi ga do pravih rješenja, a da mu ne predlaže rješenja.

Ključne riječi: kemija, stimulacija, razmišljanje, poučavanje, razvoj.

Uvod

Učenje znanosti počinje kada su djeca najznatiželjnija i radoznala, a to je upravo u vrijeme prije polaska u školu. Djeca moraju biti dovoljno zrela da prihvate apstraktne sadržaje (biologiju, kemiju, fiziku), jer tek tada mogu sama tražiti objašnjenja, a učitelji/odgajatelji im samo pomažu, čineći tako male početne dječje teorije osnovom za stvarna znanstvena objašnjenja (Krnel , 1993.).

Djeca prema svom kognitivnom razvoju sama izgrađuju pojmove i razvijaju teorije, ali te ideje nisu u stanju međusobno povezati. Vodenim proučavanjem i promatranjem, kao i odgovarajućim eksperimentima, moguće je najmlađe priviknuti na metode znanstvenog rada i olakšati prijelaz s naivnog u racionalno poimanje svijeta. Stoga je pedagoški rad od velike važnosti, koji od učitelja/odgajatelja s dobrim poznavanjem razvoja karakteristike djeteta zahtijeva svakodnevno unaprijed planirani oblik rada, korištenje odgovarajućih metode i oblici nastave, koji uključuju razgovor o temi i evaluaciju minulog rada. Pedagoški rad se može odvijati na više načina. Prvi se zalaže za pripremu aktivnosti koje su planirane na način da se kroz vlastito iskustvo, vlastito istraživanje ili aktivno učenje omogući primanje novih informacija (Skribe-Dimec, 2007).

Dakle, učitelj/odgajatelj ne predstavlja apsolutni izvor informacija, već samo nudi podršku u pronalaženju, odabiru i korištenju informacija. Njihova je dužnost osigurati različite alate i resurse kojima djeca mogu istraživati, te moraju biti dobro upoznati s putevima istraživanja i eksperimentiranja te uzeti u obzir različite putove razvoja koncepta koje je već definirao Vygotsky (Sentočnik, 2002; Žist i Oblak, 2004).

Središnji dio

Kako bi učenje bilo što uspješnije, djeca se prije svega moraju uključiti u nove sadržaje, kojima biste se željeli obratiti. Stoga učitelji/odgajatelji od same djece crpe nove sadržaje i tako ih pripremaju za novo učenje, bavljenje novim sadržajima i pojmovima bez njihova znanja. Također kasnije je bitna bliska suradnja i umrežavanje između odgajatelja i djece koja zajedno planiraju tijek aktivnosti i povezano učenje. U razdoblju prije polaska u školu perceptivne sposobnosti djetetovih osjetila tek se razvijaju i izoštravaju. Stoga je važno ovo vrijeme iskoristiti za razne vježbe promatranja i kontinuirano izražavanje osjećaja i uvida. Govorom dijete razvija i sposobnost mišljenja jer osjeća potrebu da izrazi svoje osjećaje i misli i podijeli ih s drugima (Papotnik i sur., 2005.).

Djetetu trebamo pružiti što više kreativnih situacija, kroz kojima može ostvariti svoje želje i zadovoljiti svoju znatiželju istraživačkim nadahnućem. Tako će i biti dijete je postalo aktivnije i kreativnije.

Učitelji/odgajatelji trebaju pripremiti okruženje kako bi dijete u njemu moglo učiti na temelju samootkrivanja. Imaju moć odvesti djecu u svijet koji im je stran, ali nevjerojatno privlačan. Bitno je da dijete iz njega može naučiti osnove potrebne za razumijevanje kako svijet funkcionira. Stoga je tim važnije da učitelj/odgajatelj bude motiviran za rad, da dobro poznaje sadržaj i da se dobro pripremi za provedbu aktivnosti. Motivacija, dopunjena odgovarajućim stručnim i pedagoškim kompetencijama, važna je smjernica ili karakteristika o kojoj ovisi ekološki odgoj. I B. Marentič Požarnik (2000) i Hofer (u Cencič i Cenčič, 2002) u svom radu.

Evo nekoliko smjernica koje bi se učitelj/odgajatelj trebao pridržavati prilikom učenja novih pojmova:

• Mora se pripremiti za proces učenja, definirati pojmove koje će djeca imati upoznati i odlučiti kako će djeca kasnije moći koristiti ove pojmove. slijediti prezentacija ciljeva, pokrivajući izbor tipičnih karakteristika određenog koncepta. Onda mora odrediti uvjete koje dijete mora ispuniti prije nego što nauči nešto novo koncept (koje pojmove dijete već mora poznavati da bi upoznalo i razumjelo novo).

• Slijedi odlučivanje koje će biti karakteristike koncepta o kojem će učiti naglašeno i ignorirano.

• Nakon toga slijedi obvezna provjera djetetovog predznanja o pojmu i spoznaji verbalni izraz za pojam koji ćemo upoznati. Često u ovom kontekstu također koristi imenovanje nekih primjera ili sinonima za pojam koji upoznat ćemo se.

• Slijedi faza izvođenja operacija u kojoj se odvija transformacija i korištenje djece ideje u smjeru znanstvene interpretacije, a ova faza pronalaženja slučajeva gdje učitelj/odgajatelj pokušava konsolidirati koncept tražeći pozitivne i negativne primjere. Upoznavanje novog koncept završava provjerom novog znanja, definiranjem pojma zajedno s djece, stvaranje konceptualne mreže (uključivanje novog koncepta u sustav povezanih pojmovi) te prosudba i upotreba pojma. Stoga provjeri jesu li postavljene ciljeve i je li tijek rasprave bio primjeren.

• Na kraju, djeca, zajedno s učiteljem/odgajateljem, formuliraju definiciju pojma koji su upoznali i uključuju ga u svakodnevni razgovor.

Prilikom podučavanja pojmova u vrtiću i kasnije u školi, odgajatelj/učitelj se može susresti s različitim konceptima problemi uglavnom vezani uz razvojni stupanj djece. Koncepti koje razmatramo mogu biti jednostavno prezahtjevna i previše apstraktna za djecu (Marentič Požarnik, 2000).

U predškolskom razdoblju kemija je jedno od najprikladnijih područja istraživanja, jer su teme o kojima razgovaramo, stvari, predmeti i pojave sasvim konkretne za djecu. Autori dodaju da ovakve teme djeci omogućuju da skaču od betona na apstraktan način, što je vrlo važno za cjelokupni razvoj djetetove osobnosti. Kemijske aktivnosti uvijek motiviraju djecu i potiču ih na istraživanje i otkrivanje stvari, pojmova, pojavama. Kemikalije za njih djeca moraju nabaviti na temelju znanstvenih metoda koje uključuju postavljanje pitanja, stvaranje pretpostavki, pomno promatranje, postavljanje situacija za testiranje hipoteza i promjena pretpostavki na temelju novih činjenica (Armstrong, 2000).

B. Marentič Požarnik (2000) navodi dva puta u učenju pojmova djece. Prvi nabraja samostalno osmišljavanje i otkrivanje pojmova, a drugi put je tzv. usvajanje postojećih pojmova od odraslih. To se događa u procesu asimilacije i akomodacije na temelju pitanja i objašnjenja. Na taj način odrasli djeci uvode već postojeće pojmove kroz interpretaciju i korištenje slikovnog materijala. Djeca bi trebala jednako napredovati u upoznavanju pojmova, razvijanju konceptualnih struktura i razumijevanju prirodnih pojava i procesa, te razvijanju prirodoslovnih postupaka i oblikovanju stavova. Stečeno znanje kasnije treba koristiti u svakodnevnom razgovoru kako u vrtiću tako i kod kuće te po potrebi dodatno nadograditi objašnjenjima i zapažanjima, provjeravajući, a ujedno i produbljivanje djetetova razumijevanja prirodnih ili kemijskih pojmova. Razvoj pojmova tako ovisi o djetetovoj sposobnosti da uzme u obzir sve ključne karakteristike koje čine pojam.

Zaključak

Učenje kemijskih pojmova u ranoj dobi jedna je od aktivnosti s kojom možemo djeci približiti prirodu na njima najbliži i najdraži način. Svijet za djecu pristupamo na sustavan način na koji imaju priliku izraziti svoju znatiželju, radost i interese. Učenje kemije treba započeti kada djeca za to budu dovoljno zrela apstraktne sadržaje, jer sama djeca traže objašnjenja, a mi im u tome pomažemo sićušne početne dječje teorije postaju temelj za istinita znanstvena objašnjenja.

Literatura

  1. Armstrong, T. (2000). Prebudite genija v svojem otroku. Tržič: Založba Učila.
  2. Juriševič, M. (2012). Motiviranje učencev v šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
  3. Krnel, D. (1993). Zgodnje učenje naravoslovja. Ljubljana: Državna Založba Slovenije.
  4. Sentočnik, S. (2002). Kako do aktivnega, vseživljenjskega učenja. Zbornik prispevkov 2002. Simpozij Modeli poučevanja in učenja. Ljubljana: Narodna in univerzitetna knjižnica.
  5. Skribe-Dimec, D. (2007). Raziskovalne škatle: učni pripomoček za pouk naravoslovja.  Ljubljana: Modrijan.
  6. Papotnik, A., Katalinič, D. in Fošnarič, S. (2005). To zmoremo že sedaj. Z opazovanjem, raziskovanjem in ustvarjanjem v svetu naravoslovja in tehnike. Maribor: Izotech založba.
  7. Vygotski, L. S. (1977). Mišljenje i govor. Beograd: Nolit.
  8. Žist, D. in Oblak, I. (2004). Razvojna teorija Leva Semjonoviča Vigotskega. Socialna pedagogika.
  9. Wissiak Grm, K. (2011). Zanimiva kemija za mlajše otroke po didaktičnem pristopu »space teaching«. Ljubljana Naravoslovnotehniška fakultet

Važnost TZK u razrednoj nastavi

marica_mrso

Marica Mršo

Sažetak

U radu je prikazana važnost TZK u razrednoj nastavi. Opisani su učinci vježbanja na zdravlje učenika i uloga učitelja u provedbi zdravstvenog odgoja u školi.

Rad donosi prijedloge igara, vježbanja i kratak opis aktivnosti koje se mogu integrirati i svakodnevno provoditi u nastavi ako se nastavni dan dobro planira i organizira.

Ključne riječi: TZK, zdravstveni odgoj, igre, vježbanje, integrirane aktivnosti.

1. Uvod

Cilj zdravstvenog odgoja je uspješan razvoj djece i mladih kako bi odrasli u zdrave, zadovoljne uspješne, samosvjesne i odgovorne osobe.Program zdravstvenog odgoja temelji se na holističkom poimanju zdravlja tj. objedinjuje tjelesno, mentalno, emocionalno, socijalno i duhovno zdravlje u jednu povezanu i isprepletenu cjelinu.

Tjelesno zdravlje najčešće je pokretač cjelokupnog zdravlja djeteta.

Problematika suvremenog društva je u nedostatku vremena i preopterećenosti programima. Učenici nižih razreda provode svakodnevno 4 ili 5 sati na nastavi, od toga su samo 3 sata TZK tjedno u prvom i drugom razredu, a po 2 sata u trećem i četvrtom.Često su djeca i u slobodno vrijeme zakinuta za igru i pokret jer osim domaćih zadaća, postali su žrtva suvremene tehnologije i virtualnog svijeta koji ih zanese pa sate provedu mirujući pred ekranom. Takav način života usporava i fizički i mentalni razvoj djeteta.

2. Središnji dio

Učinak vježbanja na zdravlje učenika

Tjelesna aktivnost djece jedan je od najznačajnijih poticaja rasta i razvoja. Redovito vježbanje utječe na pravilnije držanje tijela, manje pretilosti, potiče učenike na aktivno Slika1bavljenje sportom i smanjuje agresivnost. Vježbanje potiče lučenje proteina neutrofina koji izravno djeluje na mozak te omogućuje lakše pamćenje. Osim toga luči se i endofrin, hormon sreće pa se postiže emocionalni napredak, a sve to pokreće i socijalni napredak djeteta.

Slika 1. Učinak vježbanja na emocije i socijalizaciju

Kako i kada djeci omogućiti više kretanja, igre, vježbanja i natjecanja u školi?

Brojne su mogućnosti koje učitelji mogu realizirati u školi: kroz kvalitetne sate TZK, kroz jutarnje vježbanje i rekreativne stanke, kroz planirane velike odmore, korelacijom sadržaja TZK s ostalim predmetima, na razrednim proslavama.

Važno je sate TZK odrađivati redovito i pomno programirati nastavu tako da sadržaji zadovoljavaju potrebe djeteta.

slika 2Svaki dan se može započeti s jutarnjim vježbanjem u učionici uz motoričke priče koje se mogu povezati s gradivom drugih predmeta tako da istovremeno ponavljamo gradivo i vježbamo. U takve motoričke priče možemo integrirati sadržaje lektire, zbivanja u prirodi, ponašanja u prometu i sl.

Slika 2. Motorička priča uz jutarnje vježbanje

Rekreativne stanke su neophodne na svakom satu, naročito u 1.i 2.r. One traju najviše pet minuta , ali imaju izuzetan učinak na pažnju i koncentraciju učenika. Prikladne aktivnosti su različite kratke energetske igre, glazbena stolica, vježbe u parovima ili s tenis lopticom za korekciju držanja kralježnice i za stopala, istezanje ili opuštanje uz glazbu, vježbe iz programa Brain Gym i sl. Energetske igre su naročito efikasne jer podižu raspoloženje stvaraju pozitivnu energiju za rad. Na primjeru sa slike sjedimo u krugu i pljesnemo rukama po svojim nogama, zatim susjedu slijeva, sebi pa susjedu zdesna i tako naizmjenično u ritmu kojim učiteljica izgovara po mome, po tvome. Posebno je zabavno ubrzavati pa naglo usporiti tempo.

slika 3slika 4
Slika 3. Masaža stopala                Slika 4. Masaža leđa

Veliki odmori od 10 ili 15 minuta mogu biti kvalitetno iskorišteni za igru ako učitelji preuzmu inicijativu i ponude učenicima prikladne sadržaje. Ovisno o prostoru u kojem se djece igraju možemo im ponuditi obruče, vijače, gumu za preskakanje koja je nepravedno nestala iz upotrebe. Djeca mogu igrati stolni tenis na školskim stolovima, a u školskom dvorištu hvatalice, lanca probijanca, mačke i miša, u podrumu dama, potezanje konopca i drugo.

slika 6slika 7
Slika 5. Provlačenje kroz obruč            Slika 6. Gumi-gumi

Učenje kroz igru se može organizirati na satima učenja ili ponavljanja gradiva obrazovnih predmeta. Bacanje i hvatanje lopte se može koristiti kod uvježbavanja tablice množenja i dijeljenja, kod memoriranja raznih pojmova kada onaj koji zadaje zadatak baca loptu, a učenik koji hvata daje odgovor.

U prvom razredu učimo zbrajati i oduzimati pomoću brojevne crte. Za tu prigodu možemo izraditi jednu veliku brojevnu crtu i zalijepiti je na pod. Učenici skaču po brojevnoj crti i s veseljem rješavaju zadatke.

Kroz igru se mogu uvježbavati i nazivi geometrijskih tijela-tako da učenici u krugu predaju tijela iz ruke u ruku u ritmu glazbe, a kada zaustavimo glazbu oni imenuju Slika 8geometrijsko tijelo koje im se nalazi u ruci.

Sat vježbanja može se organizirati i kroz štafetne igre. Učenici svakog reda štafetno odlaze na ploču riješiti zadatak, a pobjeđuje najbrža i najtočnija skupina.

Slika 7. Skakanje po brojevnoj crti

3. Zaključak

Većini učenika TZK je najdraži predmet. Osluškujući njihove želje i potrebe moramo mijenjati tradicionalne načine poučavanja jer obrazujemo djecu koja su budućnost. Ne želimo imati obrazovane ljude s enciklopedijskim znanjem, a nezadovoljne i lošega zdravlja.

Cilj ovakvog pristupa poučavanju je povezati vježbanje i igru sa svim ostalim nastavnim predmetima te ih što više integrirati u nastavni dan kako bi se svakodnevno podmirile biopsihosocijalne potrebe djece za kretanjem. Ovakvim pristupom možemo dovesti do promjene odnosa učenika prema školi općenito jer često se čuje da djeca ne voli ići u školu, ali vrlo rijetko čujemo da netko od učenika ne voli TZK. Mislim da je to putokaz!

4. Literatura

  1. Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zdravstveni odgoj, Priručnik za učitelje i stručne suradnike u razrednoj nastavi, Zagreb, 2013.g.
  2. Dr.Vladimir Findak, Metodika tjelesne i zdravstvene kulture,priručnik za nastavnike razredne nastave, Školska knjiga Zagreb, 1989.g.
  3. Vladimir Findak,Tjelesna i zdravstvena kultura u osnovnoj školi,priručnik za nastavnike razredne nastave, Školska knjiga Zagreb, 1986.g.

Društvene igre na početku školovanja

mojca_kravcar

Mojca Kravcar

Sažetak

Društvene igre vrlo su važne na početku školovanja za razvoj intelektualne, socijalne i emocionalne strane učenikove osobnosti. Pomoću njih učenici razvijaju suradnju i solidarnost prema drugima. Pomažu im u međusobnom upoznavanju, razvijanju pozitivnih međuljudskih odnosa, a time i znatno doprinose povoljnijoj društvenoj klimi u razredu. Suzdržaniji, introvertirani učenici, koji se inače teško uključuju u grupu, kroz igru se opuštaju i lakše razvijaju kontakte sa ostalima. Društvene igre mogu se upotrijebiti u svim fazama procesa učenja: za motivaciju, stjecanje znanja, učvršćivanje gradiva i za opuštanje.

Ključne riječi: društvene igre, međusobni odnosi, sudjelovanje, integracija, učenje.

Uvod

Kroz igru učenici uče, upoznaju svijet i prijatelje, opuštaju se, jačaju socijalne vještine. Na ovaj način izgrađuju pozitivnu sliku o sebi na zabavan, povezujući i koristan način. Korištenje društvenih igara u školi također utječe na bolje međusobne odnose, čime se učenici osjećaju bolje u razredu. Također ima utjecaj na život u odrasloj dobi, jer će im olakšati integraciju u društvo i bolje funkcioniranje u njemu. Na početku igre neka ne traju predugo. Mlađi učenici imaju kratkotrajnu koncentraciju i manje strpljenja, a kasnije neka se produžuje trajanje igara. Svaka igra ima upute i pravila kojih se učenici moraju pridržavati. Kroz igru učitelj upoznaje učenike na različite načine i vidi kako reagiraju u grupi. Ako primijeti da je netko odgurnut, pokušava ga, uz pomoć ovih igrica, bolje uključiti u društvo. Društvene igre se najčešće izvode u krugu. Tako su svi učenici u izravnom kontaktu, imaju osjećaj pripadnosti grupi i jednakosti.

Glavni dio

Društvene igre od iznimne su važnosti za razvoj intelektualne, društvene i emocionalne strane osobnosti učenika, pogotovu na početku njihovog školskog obrazovanja. Naime, učenici su se prisiljeni suočiti s novom, nepoznatom okolinom, nepoznatim učiteljima i učiteljicama te školskim sustavom, što je poprilično drugačiji od vrtića.

Cilj predstojećeg članka je da vas upoznam sa nekima od društvenih igara koje često koristim u svom radu s učenicima. Biram ih prema trenutačnim ciljevima koje želim postići i krajnjem cilju što je uvijek nepromjenljiv, a to je pomoći učenicima u savladavanju spomenutih izazova.

Igre na početku školske godine

Cilj igara je da olakšaju međusobno upoznavanje učenika i njihovo pamćenje imena drugih učenika u razredu. Kako bi to postigla, biram igre u kojima se pojedinci predstavljaju imenom. Učenici kroz igru gube suzdržanost i strah od javnog nastupa.

Primjeri igara:

Zeleni krokodil
Učenici sjede ili stoje u krugu. Igru počinjem s riječima: „Moje ime je_____, s moje lijeve strane sjedi_____, a s moje desne sjedi zeleni krokodil.“ Učenik s desne strane odgovara: »Ja nisam zeleni krokodil. Moje ime je ______, s moje lijeve strane sjedi____(ponovi ime učenika s lijeve strane), a s moje je desne strane zeleni krokodil.“

NAPOMENA: Igra završava kada svi učenici kažu svoje ime.

Stolica s moje desne strane prazna je
Svaki od učenika sjedi na svojoj stolici u krugu. Jedna je stolica prazna. Učenik koji sa svoje desne strane ima praznu stolicu kaže: »Stolica na mojoj desnoj je prazna, želim da tu sjedne…« (prozove ime nekoga iz razreda).

NAPOMENA: Igra traje toliko dugo, dok god se učenicima čini zabavna. Učenici moraju uvijek koristiti riječ »želim«.

Igre za komunikaciju i oblikovanje skupine

Učenici kretanjem na zabavan način uče primjerenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Primjeri igara:

Molekule
Učenici se uz glazbu slobodno kreću po prostoru. Kada viknem neki broj, primjerice četiri, učenici se moraju udružiti u grupe (molekule) po četiri. Onaj koji ostane sam mora napraviti neku zabavnu vježbu te nakon toga viknuti sljedeći broj.

NAPOMENA: Druge moguće izvedbe: učenici mogu skakati ili puzati po prostoru. Igra traje od 3 do 5 minuta.

Košara voća
Učenici stavljaju stolice u krug te nakon toga na njih sjedaju. Podijelim ih u grupe: grupa jabuka, kruška, banana … Stojim u sredini kruga. Kada kažem, primjerice: »Banane-jabuka«, učenici tih grupa moraju zamijeniti mjesta. Ako viknem: »Košara je pala!«, tada svi učenici moraju zamijeniti stolice. Učenik koji ostane bez stolice, nastavlja s prozivanjem.

NAPOMENA: Grupe se mogu nazivati po povrću, stvarima…

Igre za pažljivo slušanje i brzo reagiranje

Učenici razvijaju pažljivo slušanje, slušanje uputa i brzo reagiranje.

Primjeri igara:

Pismo imam za one….
U krugu je jedna stolicu manje od ukupnog broja učenika u razredu. Učenici moraju, kada čuju dogovorenu riječ, pokušati sjesti na jednu od stolica. Onaj koji ostane bez stolice onda kaže, primjerice: „Pismo imam za sve one koji imaju crvenu majicu!“ Svi s crvenom majicom moraju zamijeniti stolice, a osoba u sredini mora iskoristiti priliku te sjesti na jednu od oslobođenih stolicu. Onaj koji ostane bez stolice, opet »donosi novu poštu« s nekom drugom porukom.

NAPOMENA: Na kraju igre možemo obaviti razgovor o tome koje su nam stvari zajedničke, a u kojima se razlikujemo.

Štap koji govori
Onaj koji ima u rukama štap koji govori, ima posebnu moć govora. Međutim, posebna moć sviju ostalih je da ga slušaju. Učenici si u krug međusobno dodaju štap. Tko ne želi govoriti, daje štap sljedećem. Svatko treba ispričati što mu se dogodilo prethodni dan, nešto zanimljivo što su radili kod kuće ili nešto zabavno.

NAPOMENA: Umjesto štapa mogu se koristiti i lutka, lopta ili neki drugi predmet.

A ja jesam…
Učenici sjede u krugu. Odabrani učenik započinje igru izjavom u kojoj koristi negaciju te baca zavezani rupčić odabranom učeniku. Drugi učenik mora uhvatiti rupčić i odgovoriti: „A ja jesam!“ I nastaviti igru ​​na isti način.

Primjer: „Danas nisam dobrog raspoloženja.“ „A ja jesam!“

NAPOMENE: Početna izjava može biti i obrnuta tako da drugi učenik mora koristiti negaciju, primjerice: „Danas sam loše spavao“, a drugi odgovora: „A ja nisam“.

Igre za razvijanje prijateljstva i dobrih odnosa

Pomažu u rješavanju sukoba i neugodnih situacija, jačaju prijateljstva i osjećaj odgovornosti te sigurnosti, poboljšavaju spremnost za pomoć drugima.

Primjeri igara:

Ljudske prepreke
Učenici su u početku podijeljeni u dvije veće grupe. Jedna grupa dijeli se u parove ili trojke te formira žive prepreke. Druga polovica učenika dijeli se u parove. Jedan od učenika u paru ima zavezane oči trakom ili maramicom, a drugi ga pomoću glasa mora voditi preko prepreka. Onda mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Razgovaramo o tome koliko je važno pomagati jedni drugima i osjećati se sigurnima u tome, a uz to razvijamo osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima.

Nevidljivi prijatelji
Učenici najprije naprave krug. Zatim zatamnimo sobu i puštamo tihu glazbu. Svatko bira nekoga koga će „nevidljivo“ pratiti. Svi se polako kreću po prostoru. Kada glazba prestane, svatko skače prema onome koga je odabrao i hvata ga za ramena. Ovom vježbom učenici spontano pronalaze nove prijatelje.

NAPOMENA: Kada priđu prijatelju, mogu mu poželjeti ugodan dan, potapšati ga po glavi …

Igre za opuštanje

Učenici se opuštaju, jedni prema drugima se ponašaju brižno i umiljato.
Primjeri igara:

Metenje
Učenici su podijeljeni u parove. Jedan iz para leži na trbuhu, a drugi kleči pored njega. Učenik koji kleči rubom dlanova klizi po tijelu onoga koji leži kao da skuplja mrvice na stolu. Kada presudi da je već pomeo sve mrvice, podiže ih objeručke te ustaje i odnosi ih u kantu za smeće gdje ih istrese. Zatim mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Na ovaj način mogu “počistiti” loše raspoloženje, ljutnju, glasnoću …

Ogledalo
Učenici se podijele u parove nakon čega se moraju okrenuti jedan prema drugome. Jedan pokazuje različite pokrete i mijenja izraze lica (mogu biti i smiješni), a drugi ga pokušava imitirati što je točnije moguće. Nakon određenog vremena, mijenjaju uloge. Pri tom je važno da to naprave u potpunoj tišini.

NAPOMENA: Pokreti mogu biti i ritmički uzorci.

Igre promatranja

Svrha ovih igara je u tome da učenici pažljivo promatraju zbivanje i uočavaju promjene koje se dešavaju. Učenici promatraju i sebe i druge.

Primjeri igara:

Što se promijenilo
Učenici su podijeljeni u dvije grupe koje su poredane na način da su okrenute jedna prema drugoj. Svaki učenik ima samo jednu minutu za pažljivo promatranje onoga koji stoji nasuprot njega. Nakon toga, oba se reda moraju okrenuti tako da se ne vide i da si pokazuju leđa. Za vrijeme dok su okrenuti jedan od drugoga, moraju promijeniti nešto na sebi. Zatim se ponovno okreću jedni prema drugima i pokušavaju ustanoviti u čemu se promijenio onaj koji im stoji nasuprot.

NAPOMENA: Kasnije im možemo dati uputa neka promijene dvije ili tri stvari.

Detektiv
Učenici naprave krug. Učenik volonter je detektiv koji mora na početku igre izići iz učionice. Za vrijeme njegove odsutnosti zajedno biramo učenika koji će voditi igru. Vođa igre mora nakon povratka detektiva izvoditi nasumične pokrete, a druga ga djeca moraju tajno promatrati i imitirati. Cilj igre je da detektiv pokuša ustanoviti tko u stvari vodi igru. Kada detektiv otkrije vođu igre, onda bira svog nasljednika.

NAPOMENA: Igra traje najviše pet minuta.

Zaključak

Učenici vole sudjelovati u društvenim igrama. Preporučeno je svakodnevno uključivanje društvenih igara u nastavu u različitim fazama učenja. Društvene igre doprinose boljem usvajanju znanja, većoj motivaciji i boljoj socijalizaciji. Odlično su rješenje za učenje i rješavanje sukoba u učionici. Izvrstan su dodatak nastavi i to osobito na početku školske godine jer je koncentracija učenika u tom razvojnom razdoblju još relativno kratka.

Literatura

  1. Lamovec, T. (1993). Spretnosti v medosebnih odnosih. Ljubljana: Center za psihodiagnostična sredstva.
  2. McGrath, H. in Francey, S. (1996). Prijazni učenci, prijazni razredi. Učenje socialnih veščin in samozaupanja v razredu. Ljubljana: DZS.
  3. Virk Rode, J. in Belak Ožbolt, J. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana. Zavod republike Slovenija za šolstvo.
  4. https://igramose.blogspot.com/p/socialne-igre.html (2020).

Cultural heritage at school

simona_kastrevc

Simona Kastrevc

Abstract

The preferential task of the Dolž subsidiary primary school (Slovenia) is retaining cultural heritage. Objectives that define terms ‘past’, ‘natural heritage’ and ‘cultural heritage’ of the local village, the region and Slovenia, are written in curricula of individual subjects (nature study, society study, music, physical education). Teachers integrate elements of the cultural heritage into various thematic components of the subjects. At our school various activities, linked to the cultural heritage of the home village and the broader region, are carried out. Old folk customs, dances, children’s games are revived. Each year an exhibition of old items is prepared, and at least for one day the lessons are executed in the manner of a century ago.

Key phrases: cultural heritage, curriculum, inter-subject connection.

Introduction

Dolž is a small village in the Dolenjska region, situated at the foothills of Gorjanci and offering a great view of the Novo mesto basin. In clear weather even the Kamnik-Savinja Alps can be seen. The Dolž village was first mentioned in 1581. One can claim with certainty that Dolž is a rich chest offering plenty of various cultural heritage treasures.

The school is one of the centers of activities in Dolž and it has an important influence on keeping the cultural heritage alive. Reviving this heritage and keeping it alive is the school’s preferential task.

Curriculum and cultural heritage

The curricula contains the objectives, content, didactic recommendations and knowledge standards for individual obligatory, optional and non-obligatory subjects. Teachers must follow the curricula when teaching individual subjects.

The stated objectives reveal that the term ‘heritage’ appears in the curricula of various subjects.

Nature study

  • Pupils can differentiate the past and the present in their lives. They know life was different in the past.
  • They discover aspects of life in the past and in the present (dwelling places, nutrition, clothing, work, transportation).
  • They know the meaning of heritage.
  • Society study
  • Pupils discover life in the past (especially in the local region) and they compare it to life in the present.
  • They discover Slovenian cultural heritage and develop awareness of national and state identity.
  • They explore the past by using various sources and performing various activities (field work).
  • They discover past and present lifestyles.
  • They establish connections between an individual and various communities, the society, and their natural and cultural environment. They compare the past heritage and the present.
  • They develop a positive attitude towards the natural and cultural heritage.
  • They discover the past of their local village/region through the life of its inhabitants, and they compare it to the life in the present day.
  • They discover the natural and cultural heritage of their local village/region, and they understand why we must take care of it.

Music

  • Pupils develop a positive attitude towards the national music heritage.
  • In group and individually they sing folk songs – relaxed and in a lively manner.
  • They sing songs from the past and broaden their singing repertoire.
  • They perform folk dances.
  • They analize the flow of the song or an individual part with folk instruments.
  • They listen to folk music with monophonic or two-part singing.

Physical education

  • Pupils perform chosen folk dances.

Inter-subject connections

Inter-subject connections are integrated into the lessons by the teachers in a sensible manner. Thus the knowledge from various areas is connected and deepened. The above mentioned objectives show how the elements of cultural heritage can be connected and integrated into various thematic components of the lessons.

Cultural heritage-related activities at our school

  • “Gregorjevo”

According to ancient popular belief »Gregorjevo« is the first day of spring – the day when the birds »get married«. On Valentine’s day birds form pairs, while on Gregorjevo the get married. Quite a few customs related to this holiday are still alive – e.g., letting paper boats float on a river. At our school we maintain the custom from the Bela Krajina region, namely picking up the remains of the birds’ wedding. The day after Gregorjevo birds leave goodies for children who took great care for them during winter. The children look for sweets around the school building and when the treats are found they are fairly distributed and enjoyed.

  • Tech Day – Corn husking

2018 was the European year of cultural heritage, and the occasion was celebrated at our school as well. As a part of the Rastoča knjiga/Growing book project a tech day was carried out. Autumnal farming customs were revived – pupils husked corn. Work was diversified by telling stories and singing songs, accompanied by an accordion player. According to the custom the children found a sweet suPicture 1_Corn huskingrprise under the pile of corn. There was a feast after the work had been done – we prepared it ourselves. Useful decorative items were made of husks.

Picture 1. Corn husking

  • Sports day – Old children’s games

Each year a sports day is carried out, where the pupils revive old children’s games. The pupils always participate eagerly in these activities – older pupils teach the younger ones. The games are usually played during breaks and during after-school care, as well as at home. They also ask their grandparents about the old games.

  • School- and kindergarten teachers’ performance during the Week of the child

Activities during the Week of the child are also partly dedicated to maintaining the cultural heritage. Each year the school- and kindergarten teachers prepare a theatrical, puppet or dance show. Guided by a coworker we prepared a folk act called »Don’t go to school«. After the performance the children from the kindergarten and the school learned the dances and the games. The pupils wear gowns and vests during folk performances.

  • Old school and mini museum

2008 saw the first »Old school week« activities at our school, held within the context of the »50 years of subsidiary schools« project. Since then every year at least one day the lessons are carried out in the manner of a hundred years ago. The pupils and the teachers wear clothes as worn in that period. The boys wear vests, the girls wear gowns – the items were sown with the parents’ help at a workshop. The lessons are carried out without modern day interactive materials, workbooks and textbooks – the pupils use only pens and notebooks. Etiquette rules that were observed at school in the past are observed. The pupils answer each question in full sentences, in each sentence they use the respectful phrase »Miss teacher«. Also important is the morning pledge to be respectful, obedient and well-behaved.

The old-style lesson was also carried out during the celebration of 90 years of the Dolž school, when the audience itself was in the role of the pupils. The lesson was focused on grammar, spelling and composition.

Each year during the week of the old school a »mini museum« opens its door. The pupils and the teachers go to dusty attics to find old items that were once used in the kitchen, during farming chores and by craftsmen. The items are carefully inspected and described, and their function is established. Individual items are also put to use. Holes were drilled with hand drills, coffee was groundPicture 2_Mini museum with a coffee grinder, petroleum was poured into a paraffine lamp and then lit. The pupils also tried to wear a wicker basket on their heads.

Picture 2. Mini museum

Conclusion

One of key teaching objectives at Dolž subsidiary primary school is discovering Slovenian cultural heritage, as well as developing awareness of national and state identity. Various cultural heritage related activities and themes, that are integrated into lessons, largely contribute to the realization of this key task of our school. Pupils develop a positive attitude towards our ancestors’ history and discover life in the past and compare it to life in the present. School events for parents and other visitors are regularly made more interesting with dances, songs and games of our forefathers. The pupils like to include the elements of their home village’s cultural heritage in their leisure activities as well.

Sources

  1. Kurent, N. (2005). Praznično leto Slovencev: starosvetne šege in navade od pomladi do zime. Ljubljana: Družina.
  2. Curriculum. Society study. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_druzba_OS.pdf
  3. Curriculum. Music. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_glasbena_vzgoja.pdf
  4. Curriculum. Nature study. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf
  5. Curriculum. Physical education. (2011). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod Republike Slovenije za šolstvo. From https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_sportna_vzgoja.pdf

Due to covid teaching outdoors

melita_irman

Melita Irman

Abstract

New corona virus occurred over the night and completely changed our lives. It also changed our school work. We all wish for having lessons at school in front of the pupils and not online, that is why we have to strictly follow the hygienic measures. In addition, the best thing is to spend as much time as possible in nature. In my article I want to present a few examples of how lessons can be carried out outside of the classroom. Teachers who work with younger pupils and teach them all subjects have more opportunities to take the pupils outside and can easily adjust their timetable.

Key words: lessons, pupils, covid, nature.

Introduction

New corona virus heavily cut into our lives and forced us to change our perspective on lessons. Over the night we were forced to start teaching online. Then we got back to school facilities and were told to have as many lessons as possible outdoors. I took my pupils outdoors several times even before this. In my experience, pupils comprehend content taught outdoors with more interest and enthusiasm. I am going to present a few examples of good practice of teaching outdoors subjects like Slovene, maths and science.

1. Advantages of outdoors lessons

Children who are involved in outdoor games are more independent, confident and skilful. Being out in the fresh air is a great advantage. We can carry out lessons in the school surroundings, like school yard, playground or nearby meadow. The richest place for teaching and learning outdoors is a forest. The most important thing here is that pupils love and really enjoy lessons carried out in this way and that they actually memorize much more.

Outdoor physical activities and learning are connected when teaching outdoors. Physical activities also have a positive effect on brain functioning. They help to release stress, burnout, they restore attention and concentration, and improve our well-being in general. Physical activities in nature also have effect on our physical health. Learning something new by visiting a meadow or forest leaves a different impact on children. Learnt knowledge gets meaning and becomes long-term knowledge. Teaching outdoors changes pupils’ role from often passive and sitting on the spot into active and suits them down to the ground.

2. Examples of teaching outdoors

Teachers of younger pupils can teach all subjects outdoors and make interdisciplinary connections. Outdoor lesson can be carried out regardless of season or weather. We can play various didactic activities outside. Pupils need some guidance form the teacher when they observe, listen, watch, feel and smell the environment, so they can completely experience it with all their senses. I am going to present some examples and ideas of teaching and revising the learnt content for different school subjects outdoors.

We can easily replace a school desk by using a hard grounding. Pupils can sit on foam cushions and put their mats with worksheets, notebooks or workbooks on their knees. This way we can revise content already learnt outside and enjoy some fresh air. Work in groups is another possibility that we can easily carry out outdoors, because groups can move further away one from the other and work without disturbing each other. Pupils, learning individually, through various activities outdoors proves to be the most effective of all.

When teaching Slovene we can practise comprehension and implementation of instructions, find synonyms, hypernyms, form different sentences. By naming phenomena, plants, animals, objects etc., we enrichen our vocabulary. We develop gross and fine motor skills by drawing lines with sticks on the ground or in snow. This way we can teach writing letters as well. Reading fairy tales to our pupils in a meadow or in a forest is a special experience for them. They can later pick up natural materials and use it for dramatization or illustrating the fairy tales.

We can achieve aims of all parts of the syllabus when teaching maths outdoors. Pebbles help pupils with counting, displaying the numbers and calculating. Using the concrete materials pupils assimilate the connection of calculation and multiplication. Teaching outdoors is highly recommended when introducing multiplication table. We can discuss objects’ features by observing the environment, pick up materials of different thickness and length. All that picked up material can also be classified by various criteria into different groups or sets according to size, form, colour etc. We can teach how to write numbers, for example, pupils can use wooden sticks to write numbers on the ground, chalk to write numbers on asphalt, or we write the number with some natural material and display it concretely. We can collect various information from nature and then differently display them. In addition, we can draw geometric shapes on the ground or make them out of fruits, find geometric shapes and bodies in nature. We can also assess and measure distance between trees, height and circumference of trees. In nature we find some symmetric things as well. Either we can look for them or pupils make symmetrical objects or images from natural materials (leaves, branches, pebbles etc.).

It is important that pupils learn subjects like science, technology and social studies through experiential learning. We can visit various natural and artificial environments, where pupils observe and learn how they work and what they consist of. We can go outside in all seasons and pupils learn about how nature changes and basic facts of each season. They can learn about different weather conditions, meteorological phenomena and measure the amount of rain and snow. So, a rainy day is absolutely no obstacle, but an excellent opportunity for measuring the amount of rain. This way pupils spend at least a little of their time at school outdoors despite the bad weather, they get some fresh air, take a walk and learn something new at the same time. In winter we can do experiments with ice, study the states of water, measure the air temperature, observe snowflakes, look for tracks in snow etc. In spring and summer, pupils learn about trees and flowers. They can smell and experience them with all senses, which is priceless compared to looking at the photos in their textbooks. Pupils learn about different ways of plants reproducing. Teachers can prepare an orientation run for pupils, where they train their reading of simple maps and orientation in nature. By doing all of the above they train their social skills as well.

3. Conclusion

Nature offers active learning because of its wide spectre of materials for learning activities, games and exploring. Teaching pupils who spend more time in nature is more effective, experiential, fun and relaxing. We all wish that pupils would like to be at school and teaching them by using various methods outdoors, in nature, and more often, certainly is one of the possibilities to achieve this aim.

My personal experience of teaching outdoors is very good. Pupils learn quickly, because all the activities have a meaning, besides they involve games and lots of physical activities. I hope these presented examples of teaching outdoors will encourage other colleague teachers to use them in their teaching practice.

Hrvatski jezik i Povijest kroz poučavanje

o holokaustu

mira_racic

Mira Racić

Sažetak

U članku sam opisala na koji način povezujem sadržaje Hrvatskoga jezika i Povijesti kroz nastavno gradivo koje se odnosi na holokaust. Suodnos između ova dva predmeta odnosi se na stvaralačke zadatke koje sam zadavala učenicima analizirajući različite povijesne izvore – od video-materijala, igranih filmova i djela za cjelovito čitanje. Budući da je cilj odgoja i obrazovanja cjelovitost u poučavanju, ovakvim se pristupom određenom nastavnom gradivu učenicima pruža mogućnost analize i promišljanja o povijesnim događajima kroz različite perspektive te ih na taj način potičemo na razvoj kritičkog promišljanja.

Ključne riječi: korelacijsko-integracijski sustav, holokaust, povijesni izvori, stvaralački zadatci.

Uvod

S obzirom na broj sati te količinu nastavnih sadržaja, Hrvatski je jezik kao nastavni predmet najopsežniji te je stoga važan i za razumijevanje i svladavanje gradiva svih ostalih predmeta. Isto tako, učenjem hrvatskoga jezika, učenicima se omogućuje razumijevanje i prihvaćanje međukulturnih razlika te uočavanje i prevladavanje kulturnih i jezičnih stereotipa i predrasuda pri čemu poštuju i uvažavaju jezike drugih naroda (Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj, 2019.). Prihvaćanje međukulturnih razlika te prevladavanje stereotipova i predrasuda prema drugima, zadaća je i predmetnog područja književnost i stvaralaštvo jer će učenici razvijajući svoje čitateljske kompetencije te izražavajući svoje dojmove o pročitanom kroz stvaralačke uratke, razvijati kulturne kompetencije te međukulturalno razumijevanje. Iz tih je razloga gotove nemoguće ne ostvariti suodnos predmeta Hrvatski jezik s velikom većinom drugih predmeta koji se poučavaju u osnovnoj školi, a samim se time ističe i svrha obrazovanja i poučavanja, a to je cjelovitost odgoja i obrazovanja upravo kroz ostvarivanje suodnosa nastavnih predmeta.

Polazeći iz vlastitog iskustva, koje se odnosi na poučavanje i Hrvatskoga jezika i Povijesti u osnovnoj školi, usuđujem se konstatirati da je upravo kroz ova dva predmeta i najlakše ostvariti suodnos, pogotovo kroz predmetno područje književnost i stvaralaštvo i to kroz cjelovita književna djela ili ulomke koji se interpretiraju na nastavi, a koji se tematski ili vremenski dotiču povijesnih događaja ili osoba s kojima se učenici susreću i kroz nastavni predmet Povijest.

Holokaust u nastavi Hrvatskog jezika i Povijesti

S obzirom na to da je pristup nastavi Hrvatskoga jezika metodički organiziran kroz metodičke sustave, pri odabiru književnoga teksta koji će se interpretirati, potrebno je voditi računa i o odabiru metodičkog sustava kroz koji će se djelo ili ulomak obraditi. Metodički je sustav zamisao izvođenja nastavnog procesa koja je određena međusobnim odnosom i ulogom čimbenika toga procesa izvođenja, a to su književni tekst (nastavni sadržaj), učenik, učitelj, organizacijski oblici te nastavne metode i sredstva (Bežen, 2008.). S obzirom na značenje pojma metodički sustav, valja imati na umu cilj koji želimo postići s učenicima pri obradi određenog nastavnog sadržaja ili interpretaciji književnoga teksta prije nego odlučimo prema kojem metodičkom sustavu ćemo planirati svoj nastavni proces. Upravo to tvrdi i Težak – za isti nastavni predmet ne postavlja se uvijek ista, nego i vrlo različita svrhovna odredba, iz čega proizlazi i različit izbor sadržaja (Težak, 198.). Pri interpretaciji književnih tekstova ili djela za cjelovito čitanje, a s obzirom na to da je upravo kroz te nastavne sate moguće ostvariti najviše suodnosa s drugim predmetima, najčešće se koristi korelacijsko-integracijski sustav. To pak ne znači da se književnom tekstu ne može pristupiti kroz neki drugi metodički sustav, npr. problemsko-stvaralački ili interpretativno-analitički, ali u kontekstu suvremene nastave, upravo korelacijsko-integracijski sustav pruža više mogućnosti i neke prednosti u obradi književnoga teksta.

Nastavne sadržaje s kojima se učenici susreću tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja u višim razredima osnovne škole, a koji se odnose na razdoblje holokausta i Drugog svjetskog rata, s obzirom na svrhu poučavanja o takvim događajima, najbolje obraditi upravo kroz korelacijsko-integracijski sustav. Taj je sustav, naime, pogodan za takve sadržaje jer pruža razumijevanje nastavnih sadržaja iz različitih perspektiva – kroz nastavne predmete Povijest, Hrvatski jezik, ali i kroz Građanski odgoj i obrazovanje te kroz gotovo sva područja predmeta Hrvatski jezik.

U Drugome je svjetskom ratu, tijekom holokausta, stradalo 1 500 000 djece. Našim je učenicima teško predočiti tragičnost i razmjere stradavanja djece ili civila isključivo kroz tu brojku. Na nastavi Povijesti, učenici učeći o tim događajima, dobivaju povijesnu sliku o prostoru i vremenu tih tragičnih događaja, nauče osnovne činjenične podatke, uzroke i posljedice pojedinih događaja, analiziraju povijesne izvore (pisane izvore, videomaterijale i fotografije), ali teško dobivaju sliku o tome da se iza tih činjenica, podataka, brojki, kriju prava ljudska bića, koja su prije tih tragičnih događaja imala svoje živote i imena i prezimena prije negoli su postali dijelom statističkih podataka. Upravo iz tih razloga Ministarstvo znanosti i obrazovanja već dugi niz godina ostvaruje suradnju s različitim ustanovama diljem svijeta čija je zadaća dati učiteljima nove smjernice u poučavanju u holokaustu, a kao rezultat takve suradnje koja se i dalje odvija i produbljuje novim spoznajama, nastao je dokument Preporuke za podučavanje i učenje o holokaustu u kojemu učitelji svih predmeta koji se u svome radu s učenicima dotiču tema vezanih uz holokaust i razdoblje Drugog svjetskog rata, mogu pronaći detaljne i kvalitetne smjernice kako bi kod svojih učenika razvijali znanja o holokaustu, osiguravajući točnost u razumijevanju i znanju te podižući svijest o mogućim posljedicama antisemitizma; kako bi bili sposobni kreirati angažirano nastavno okruženje za učenje o holokaustu; kako bi promicali kritičko i refleksivno razmišljanje o holokaustu, uključujući sposobnost odbijanja negiranja i iskrivljavanja holokausta te kako bi doprinijeli obrazovanju o ljudskim pravima i sprečavanju genocida (Preporuke za podučavanje i učenje o holokaustu, 2020.). Preporuke su nastale u suradnji s Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust te se svake godine nadopunjuju i proširuju, a i za učitelje povijesti i sve one koji se u svom poučavanju susreću s holokaustom, svake se godine organizira višednevni državni seminar Poučavanje o holokaustu na kojem učitelji imaju mogućnost slušati predavanja brojnih svjetskih povjesničara te razmjenjivati iskustva i ideje na radionicama.

Povijesni izvori za ostvarivanje suodnosa Povijesti i Hrvatskoga jezika

U nastavku ću predstaviti aktivnosti i stvaralačke zadatke koji se mogu iskoristiti kao polazišta za obradu nastavnih sadržaja koji se odnose na holokaust, a mogu se iskoristiti i na satima Hrvatskoga jezika i na satima Povijesti kroz upotrebu različitih povijesnih izvora, filmskih ili književnih predložaka.

Dora Rivkina i Thomas Kulka

Dora je rođena u židovskoj obitelji u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije. Imala je dvije sestre, jednu mlađu, a jednu stariju. Prije rata, više od trećine stanovnika Minska, činili su Židovi. Dora je s obitelji živjela u Novomesnitarskoj ulici u samom središtu Minska. Dorin je otac radio u državnoj tvrtki koja se bavila proizvodnjom namještaja.

Kao mlada djevojka, Dora je bila sportski tip i voljela je plivanje i ples. U drugom razredu, odabrana je za glavnu plesnu ulogu u novSlika 1. Dora Rivkinaogodišnjoj priredbi u školi. Bila je i članica Mladih pionira, sovjetske dječje organizacije koja se bavila proučavanjem sovjetske povijesti, odlazili su na putovanja…

(PRIJEVOD S ENGLESKOG JEZIKA, IZVOR: https://www.yadvashem.org/)

Slika 1. Dora Rivkina

ZADATCI:

a) Što misliš, kako je dalje tekao Dorin život? Napiši nekoliko rečenica. Poslušaj kako su Dorin život zamislili ostali učenici u razredu.
b) Na zemljovidu pronađi Bjelorusiju i grad Minsk. Na internetu istraži kako danas izgleda grad Minsk.

Thomasovi su roditelji bili Židovi. Njegov je otac, Robert Kulka, bio poslovan čovjek u moravsko gradu Olomoku. Njegova majka, Elsa Skutezka, je bila mlinarica iz Brna. Njegovi su roditelji bili dobro obrazovani i govorili su češki i njemački jezik. Vjenčali su se 1933. i odlučili živjeti u Robertovom rodnom gradu Olomocu. Thomas se rodio godinu nakon vjenčanja Slika 2. Thomas Kulkaroditelja, a kada je napunio 3 godine, obitelj mu se preselila u Brno, majčin rodni grad. U ožujku 1939., nekoliko tjedana prije Thomasovog 5. rođendana, nacisti su okupirali grad Brno. (…)

(PRIJEVOD S ENGLESKOG JEZIKA, IZVOR: https://www.yadvashem.org/)

Slika 2. Thomas Kulka

ZADATAK:

Na temelju onoga što si pročitao/pročitala o Thomasu, izradi tablicu u kojoj ćeš usporedno prikazati događaje iz Thomasovog života i događaje koji se odnose na razdoblje prije i sam tijek Drugi svjetski rat u tome periodu (izdvoji događaje koje smatraš ključnima za to razdoblje, možeš ih izdvojiti i više).

Tablica 1. Primjer popunjene tablice

image

Na brojnim mrežnim stranicama koje su posvećene proučavanju holokausta, učitelji mogu pronaći velik broj podataka o žrtvama holokausta pa i podatke o njihovom životu prije stradavanja u Drugom svjetskom ratu. Prije nego što se učitelji odluče na korištenje tih podataka, svakako je preporuka da se provjeri njihova vjerodostojnost, primjerenost učenicima, a budući da su podatci uglavnom pisani na stranim jezicima, učitelji ih mogu koristiti ukoliko su njihovi učenici sposobni razumjeti strani jezik ili prevesti na hrvatski jezik. Isto tako, učitelji Hrvatskoga jezika ili Povijesti u ovakvim primjerima mogu ostvariti i suradnju s učiteljima stranih jezika te na taj način ostvariti suodnos i sa stranim jezicima. Mrežne stranice Međunarodne škole za poučavanje o holokaustu Yad Vashem https://www.yadvashem.org/ imaju bogatu i vrlo detaljnu kolekciju podataka o žrtvama holokausta te ih svakako preporučujem učiteljima ukoliko se odluče na ovakav pristup poučavanju.

Opera Brundibar

Brundibar su u originalu izvodila djeca iz koncentracijskog logora Terezina, u okupiranoj Čehoslovačkoj. Ime dolazi iz češkog kolokvijalizma za bumbSlika 3. Opera Brundibarara. U logoru je opera prikazana 55 puta, a gotovo svi sudionici deportirani su u Auschwitz. Većina je život završila u plinskim komorama (Izvor: Centar za promicanje tolerancije i sjećanja na holokaust Zagreb).

Slika 3. Opera Brundibar

Učitelji koristeći ovaj povijesni izvor mogu ostvariti suodnos i s predmetom Glazbena kultura ili čak suradnju s učiteljima glazbene kulture. Naime, zatočenici u getima ili koncentracijskim logorima vrlo su se često bavili nekim vrstama umjetnosti, iako to zvuči potpuno suludo s obzirom na situaciju u kojoj su se nalazili. Kako su sami preživjeli kasnije izjavljivali, pjevanje, pisanje pjesama, crtanje i slikanje, ili čak bavljenje potpuno (ne)uobičajenim stvarima (poput zapisivanja recepata), pomoglo im je da zadrže ljudskost u tim nehumanim uvjetima i da ne zaborave na svoju čovječnost. S obzirom na sve navedeno, učiteljima se pruža mogućnost da učenicima prikažu holokaust i iz drugih perspektiva, a ne samo iz povijesne, a u tome i jest bit korelacijsko-integracijskog metodičkog sustava.

ZADATCI:

a) Pogledaj isječak na sljedećoj poveznici. Istraži u kojim je uvjetima, kada i gdje nastala opera Brundibar čiji su isječak pogledao/pogledala. Svoje istraživanje predstavi učenicima iz razreda u obliku plakata ili u nekom interaktivnom digitalnom alatu.
b) Istraži kako su nacisti iskoristili izvođenje ove dječje opere u svrhu promidžbe nacističkog režima.
c) Saznaj je li opera doživjela svoje moderno izdanje. Tko je redatelj hrvatske verzije dječje opere? Kada je ona izvedena i gdje?

Igrani film Lea i Darija (2011.)

Igrani film Lea i Darija redatelja Branka Ivande iz 2011. godine opisuje život djevojčice Leje Deutsch, najmlađe glumice koja je ikada glumila u Slika 4. Lea i DarijaHrvatskom narodnom kazalištu. Lea je bila djevojčica židovskoga podrijetla koju su svojevremeno nazivali i hrvatskom Shirley Temple, a svoj je život tragično izgubila u vagonu na putu u Auschwitz.

Slika 4. Lea i Darija

ZADATCI:

a) Na mrežnim stranicama istraži koga su nazivali hrvatskom Shirley Temple, čudom od djeteta i hrvatskom Annom Frank. Ima li sličnosti u sudbini koju je doživjela Lea sa sudbinom Anne Frank? Koju sličnost uočavaš?
b) Napiši osvrt na pogledani film u kojem ćeš iznijeti kritički stav prema stradanju djece i civila u ratnim okolnostima općenito. Svoj osvrt napiši u obliku teksta trodijelne strukture. U dogovoru s učiteljem/učiteljicom i učenicima u razredu, izradi rubriku za vrednovanje osvrta te u razredu provedite vrednovanje učeničkih uradaka.
c) Napiši preporuku svojim vršnjacima zašto bi trebali pogledati film Lea i Darija. Preporuku napiši u word dokumentu te u razredu organizirajte dijeljenje preporuka učenicima u školi ili mjestu u kojem živiš.
d) Prouči članke 14., 22., 24., 35. i 66. Ustava Republike Hrvatske na sljedećoj poveznici.

Pronađi primjere u filmu u kojima su ugrožena takva prava. Uz svaki članak Ustava možeš navesti i više primjera. Članke prepiši na papir, izreži i zalijepi na papir većeg formata. Ispod svakog članka dokaži primjerima i situacijama iz filma da su glavnoj junakinji filma bila ugrožena upravo ta prava.

Svjedočanstvo Ruth Pizhier

Kolekcija svjedočanstava osoba koje su preživjele holokaust nalazi se na internet stranicama Međunarodne škole za poučavanje o holokaustu Yad Vashem. Svjedočanstva su vrlo duga i potresna te je preporuka učiteljima da prije gledanja sadržaja s učenicima sami pogledaju svjedočanstvo te izaberu ono koje je za njihove učenike najprimjerenije. Učitelji također mogu učenicima prikazati samo isječak ili neke dijelove svjedočanstva. Isto tako, gotovo su sva svjedočanstva na stranim jezicima(engleskom, mađarskom, poljskom ili hebrejskom) i bez prijevoda te odluka o tome hoće li u svom poučavanju upotrijebiti svjedočanstvo ovisi o učitelju i njegovim spoznajama o tome koliko su njegovi učenici sposobni razumjeti isto. Detaljne upute o Slika 5. Ruth Pizhierkorištenju svjedočanstava u nastavi, učitelji mogu proučiti u Preporukama za podučavanje i učenje o holokaustu na sljedećoj poveznici.

Slika 5. Ruth Pizhier

Svjedočanstvo Ruth Pizhier nalazi se na ovoj poveznici, a moja je preporuka učiteljima da odaberu dio koji smatraju najprikladnijim za svoje učenike.

ZADATCI:

a) Usmeno odgovori na pitanja: Kakav je život Ruth imala prije nego je proživjela holokaust? Gdje je živjela? Što se dogodilo s Ruth u vrijeme holokausta? Kakva je bila sudbina njezine obitelji? Kako je to utjecalo na njezin kasnSlika 6. Dječak-u-prugastoj-pidžamiiji život?
b) Kakav dojam na tebe ostavlja svjedočanstvo koje si pogledao/pogledala? Iznesi svoja razmišljanja u pisanom ili usmenom obliku.

John Boyne: Dječak u prugastoj pidžami (igrani film, djelo za cjelovito čitanje, ulomak za čitanje)

Slika 6. Naslovnica romana Dječak

Dječak u prugastoj pidžami roman je irskoga književnika Johna Boyna prema kojemu je 2008. godine snimljen višestruko nagrađivani istoimeni film, a glavni su protagonisti filma vršnjaci Bruno i Šmuel. Bruno je sin vojnog zapovjednika logora, a Šmuel je zatvoren u istome logoru te njih dvojica u tim strašnim vremenima pronalaze zajedničke teme, a na svijet i događaje oko sebe gledaju nevinim dječjim očima.

ZADATCI:

a) Izdvoji stvarne i nestvarne povijesne događaje iz pročitanog djela/pogledanog igranog filma. Prikaži ih u usporednoj tablici.
b) Pripremi dvominutno izlaganje o tome zašto je i kako je pisac prikazao holokaust očima dječaka u ovome romanu. Svoje izlaganje predstavi učenicima u razredu. U suradnji s učiteljem/učiteljicom, izradi rubriku za vrednovanje izlaganja.
c) Napiši preporuku o tome zašto bi svi tvoji vršnjaci trebali pročitati roman Dječak u prugastoj pidžami. U preporuci ne prepričavaj sadržaj knjige i ne otkrivaj njegov završetak. Preporuku napiši u obliku teksta trodijelne strukture od najmanje 100 riječi. U suradnji s učiteljem/učiteljicom, preporuke učenika iz razreda izloži na vidljivo mjesto u školi.
d) Napiši pismo Bruninom tati. U pismu kritički napiši sve što misliš o njegovim postupcima. Upozori ga na kršenje ljudskih i građanskih prava.
e) U romanu dječak Smuel u jednom trenutku govori Bruni da je iz Poljske, iz Krakova. Istraži što se dogodilo u Krakovu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Što se dogodilo sa Židovima? Što je geto? Svoje istraživanje predstavi u nekom digitalnom alatu, npr. Sway ili PowerPoint.
f) Istraži tko su Pravednici među narodima. Tko dobiva to odlikovanje i zašto? Saznaj ima li u Hrvatskoj Pravednika među narodima? Svoje istraživanje predstavi u obliku plakata koji možeš izraditi i u nekom digitalnom alatu. U suradnji s učenicima iz razreda, napravite virtualnu izložbu plakata.
g) Na mrežnim stranicama istraži koji su igrani filmovi tematski povezani s holokaustom. Kratko predstavi svaki film (navedi redatelja, godinu nastanka, glavne glumce…) te popis filmova izloži na vidljivom mjestu u školi ili školskoj knjižnici.

Dnevnik Anne Frank (djelo za cjelovito čitanje)

Djelo Dnevnik Anne Frank ne nalazi se na popisu obaveznih djela za cjelovito čitanje prema Kurikulumu za nastavni predmet HrvatSlika 7. Dnevnik Anne Frankski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj i smatram to velikim nedostatkom popisa djela za cjelovito čitanje. Međutim, s obzirom na slobodu koja je dana učiteljima hrvatskoga jezika u odabiru djela za cjelovito čitanje koja nisu obavezna, učiteljima se otvara mogućnost da sa svojim učenicima ipak interpretiraju ovo djelo za koje smatram da treba biti nezaobilazno za učenike viših razreda osnovne škole.

Slika 7. Dnevnik Anne Frank

Vrijednost ovoga djela nije samo u tome što će učenici vrijeme holokausta promatrati kroz oči njihove vršnjakinje već i u tome što će kroz upoznavanje s djevojčicom Annom Frank spoznati temeljne životne i ljudske vrijednosti te o njima promišljati.

ZADATCI:

a) Osmisli i uvježbaj izlaganje u trajanju do 3 minute u kojem ćeš iznijeti zašto je važno pročitati knjigu Dnevnik Anne Frank. Svoj ćeš govor izvesti na satu lektire, a u suradnji s učenicima i učiteljem/učiteljicom, izradi rubriku prema kojoj ćeš vrednovati vlastito izlaganje i izlaganja drugih učenika.
b) Iz pročitanog djela/ulomka, izdvoji citat koji te se najviše dojmio. Svoja razmišljanja o odabranom citatu napiši u obliku teksta trodijelne strukture.
c) Posjeti Kuću Anne Frank na poveznici: https://www.annefrank.org/en/. Virtualno prošeći muzejskim dijelom. Iznesi svoj doživljaj viđenoga.
d) Na mrežnim stranicama ili u suradnji sa školskom knjižnicom, istraži koja su još književna djela tematski povezana s holokaustom. Kratko predstavi svako djelo (navedi autora i godinu nastanka, te ukratko radnju) te popis književnih djela izloži na vidljivom mjestu u školi ili školskoj knjižnici.
e) Istraži kako je objavljen Dnevnik Anne Frank – tko ga je pronašao, objavio, kada i s kojim ciljem.
f) U suradnji s učiteljima/učiteljicama iz Hrvatskoga jezika i Povijesti, osmisli aktivnosti kojima ćete u tvojoj školi obilježiti 27. siječnja – Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.

Zaključak

Svim ranije opisanim aktivnostima i zadatcima ostvaruje se suodnos Hrvatskoga jezika i Povijesti te se učenicima pruža mogućnost da određene povijesne sadržaje, u ovome slučaju razdoblje holokausta, proučavaju iz različitih perspektiva. Na taj ćemo ih način potaknuti na kritičko razmišljanje, razvoj društvene svijesti i pripadnosti, potaknut ćemo njihov osobni razvoj i osjećaj za identitet, a ono što smatram posebno važnim u ovakvom načinu poučavanja, jest da učenike naučimo da prepoznaju i uoče opasnosti od diskriminatornih razmišljanja, ksenofobije, rasizma, stereotipizacije i u najnovije vrijeme homofobije. Cilj nam je također da kod učenika potaknemo razvoj tolerancije i osjećaja za druge ljude, da ih potaknemo da budu aktivni građani svijeta, a najvažnije od svega – da ih potaknemo da djeluju protiv nepravde.

Literatura

  1. Bežen, A., 2008. Metodika – znanost o poučavanju nastavnog predmeta. Zagreb: Profil
  2. Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj, 2019. MZOS. Dostupno ovdje (pristupljeno: 19.10.2021.)
  3. Preporuke za učenje i poučavanje o holokaustu, 2020. Dostupno ovdje (pristupljeno 20.10.2021.)
  4. Težak, S., 1996. Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Zagreb: Školska knjiga
  5. Međunarodna škola za učenje i poučavanje o holokaustu Yad Vashem https://www.yadvashem.org/ (pristupljeno: 22.10. 2021)
  6. Ustav Republike Hrvatske, dostupno ovdje (pristupljeno: 22.10.2021.)
  7. Centar za promicanje tolerancije i sjećanja na holokaust Zagreb, dostupno na: https://centartolerancije.hr/ (pristupljeno: 22.10. 2021.)
  8. Kuća Anne Frank, dostupno na: https://www.annefrank.org/en/ (pristupljeno: 23.10. 2021.)
  9. Svjedočanstvo Ruth Pizhier, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=ykt0OsAoGYk&t=7s (pristupljeno: 23.10.2021.)

Učenje na otvorenom – Orijentacija karte

polona_gole

Polona Gole

Sažetak

Nastava na otvorenom danas postaje sve popularniji oblik poučavanja, budući da su učitelji svjesni da učenici sve više slobodnog vremena provode kod kuće iza zaslona. Drugi razlog može biti vrijeme epidemije gdje takav oblik podučavanja izbjegava zatvorene prostore i opasnost od zaraze.

Kurikulum za predmet Priroda i društvo petog razreda postavlja cilj orijentacije karata, što je najlakše izvesti na otvorenom.

Ključne riječi: lekcije na otvorenom, orijentacija, orijentacija karata.

1. Uvod

Učenje na otvorenom u modernoj školi nije samo učenje prirode u prirodi, već sve više i organizirano učenje izvan školskih zidova.

Danas većina učenika provodi popodne kod kuće pred ekranima, neaktivni. Roditelji ih čak i do škole prevoze automobilom i zbog toga se premalo kreću i nisu dovoljno na svježem zraku. Duži boravak u zatvorenom nije koristan jer se tijelo ne navikava na temperaturne razlike između godišnjih doba. Stoga je važno omogućiti učenicima boravak na otvorenom u različitim vremenskim uvjetima jer to poboljšava imunološki sustav i jača otpornost. Osim toga učenje na otvorenom potiče učenike da promatraju svoju okolinu jer nisu u stanju primijetiti sitnice oko sebe zbog česte upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija. (Barfod Karen Seieroe, 2010).

U našoj osnovnoj školi ne postoji posebna učionica na otvorenom pa smo iskoristili školsko igralište za ovu lekciju. Dan je bio oblačan i hladan, ali suh pa nije bilo razloga za odgađanje. Rad je trajao dva školska sata i po principu od poznatog do manje poznatog.

Kurikulum za Prirodu i društvo za peti razred postavlja cilj učenicima da se orijentiraju kompasom i raznim kartama (matična regija, Slovenija …). Već u četvrtom razredu svladali su glavne strane svijeta i naučili ih kompasom odrediti pa je prvi dio lekcije bio posvećen ponavljanju gradiva, a drugi dio učenju novog gradiva, naime orijentacija karte.

Učenici su bili podijeljeni u parove tako da je bolji učenik učio slabijeg. Učitelj ih je već u učionici podijelio u parove gdje su dobili i sve upute za rad na otvorenom. Učenici su sa sobom ponijeli mapu s radnim listićem, olovkom i zemljovidom. Kad su stigli na igralište, odmah su počeli raditi.

Aktivnost 1: Strane svijeta

Svaki par učenika dobio je karticu sa slikom na kariranoj podlozi i kredu. Jedan učenik diktirao je onom drugom što treba nacrtati spominjući samo bočne strane svijeta, što znači liniju prema sjeveru, liniju desno istočno, liniju dolje južno i liniju lijevo zapadnu. Međutim, jedan kadar na slici značio je korak na terenu. Drugi u paru je po diktatu kredom crtao po asfaltu. Na kraju se slika morala podudarati. Vježbu su ponovili mijenjajući uloge i okrećući kartu tamo gdje je bila druga slika.

slika1Cilj ovog zadatka je da učenici razumiju i učvrste pojmove sjever, jug, istok i zapad. Nešto teže slike sadržavale su i kose crte koje su označavale bočne strane svijeta (sjeveroistok, sjeverozapad, jugoistok i jugozapad).

Slika 1. Strane svijeta

Aktivnost 2: Orijentacija u okolici

Dalje je svaki par dobio kompas kojim je odredio sjever. Na radnom su listu napisali ime najbliže zgrade koju su primijetili na sjeveru, jugu, zapadu i istoku. Budući da je njihov rodni grad sliv, na radni su list napisali i ime najbližeg brda sa sve četiri glavne strane svijeta.

Zadatak je trebao ponoviti nastavni materijal o kojem se raspravljalo u četvrtom razredu, kako bi se mogli orijentirati u prostoru.

Aktivnost 3: Orijentacija karte

U ovoj aktivnosti učenici su slijedili pisane upute za orijentaciju karte. U aktivnosti 2 već su shvatili gdje je sjever pa je navigacija zemljovidom bila malo lakša. Kompas je postavljen na rub karte i rotiraslika2ni su zajedno dok igla na kompasu nije usmjerena prema sjeveru. Nakon što su dobili pravilno orijentiranu kartu, slijedili su daljnje upute. Na listu su imali napisanu rutu koju su prešli uz pomoć orijentirane karte. Na kraju putovanja čekala ih je nagrada.

Slika 2. Orijentacija karte

Zaključak

Kada izvodi nastavu na otvorenom, učitelj ima dvije mogućnosti: pripremiti aktivnosti koje se odvijaju vani i uključuju uporabu prirode ili pripremiti aktivnosti koje se odvijaju vani, ali bi se mogle odvijati i nepromijenjene u učionici. U oba slučaja neophodno je omogućiti učenicima boravak na svježem zraku, što se danas preporučuje,/ OVAJ DODATAK MI NIJE JASAN: epidemiološki problematično.

Učenici su tijekom sata bili izuzetno motivirani, rado su izvršavali sve spomenute zadatke. Proveli su dva školska sata vani, kretali se, surađivali, pomagali jedni drugima i promatrali svoju okolicu. Učenici nisu samo postigli cilj zapisan u Kurikulumu za Prirodu i društvo, već su i puno učinili za svoje tijelo.

Literatura

  1. Barfod Karen Seieroe (2010). Outdoor Education in Compulsory Education, a European Perspective. Encountering, Experiencing and Exploring Nature in Education 10th conference’s collection of papers, 22nd – 25th September 2010, Rateče – Planica, Slovenia, CŠOD Ljubljana.
  2. KURIKULUM – Društvo

Nastava tjelesnog odgoja na daljinu

robert_suholeznik

Robert Suholežnik

Sažetak

U članku sam opisao iskustvo u području tjelesnog odgoja tijekom rada na daljinu. Kad smo započinjali školsku 2020., nismo ni sanjali da ćemo u ožujku biti prisiljeni tražiti načine za podučavanje tjelesnog odgoja. Redovne jutarnje videokonferencije s učiteljima osmišljene su kako bi učenicima omogućili uspješan razvoj motoričkih sposobnosti. Svi znamo da je predmet tjelesni odgoj praktične prirode i da ga je vrlo teško podučavati putem računala. Za učenike i za nas korištenje Zoom-a bila je potpuno nova stvar. U svakom slučaju, učenje i međusobno komuniciranje putem računala ne može se uspoređivati s gledišta socijalne komponente u odnosu na nastavu tjelesnog odgoja u živo.

Ključne riječi: rad na daljinu, videokonferencije, motorički razvoj, Zoom, socijalna komponenta, osnovna škola, sport.

Uvod

Nitko nije mislio da će 2020. biti posebna za školsku nastavu. U trenu smo morali promijeniti način poučavanja, osmisliti nove pristupe, kako približiti svoj predmet djeci… što je u početku bila nemoguća misija. Pratili smo događaje diljem svijeta, ali nismo mislili da će bolest biti toliko ozbiljna i doći do nas. Istina je da se početkom ožujka pričalo o zatvaranju škola, ali nitko nije vjerovao da bi se to zapravo moglo dogoditi. Tako je praktički preko noći nastupilo vrijeme »corone« u kojem su se nastava i način rada potpuno promijenili.

Zatvaranje škola

Odluka o zatvaranju škola do poboljšanja zdravstvene situacije donesena je 13. ožujka. Završne upute bile su poslate učenicima i nastavno gradivo putem računala. Isprva se mislilo da će ovo stanje trajati samo nekoliko tjedana, no sve se to jako produljilo.

Rad na daljinu

Predajem tjelesni odgoj s dvoje kolega. Sastajali smo se svako jutro na videokonferenciji kako bismo razmijenili mišljenja o najboljem mogućem pristupu i aktivnosti učenika. Trebalo je uzeti u obzir razne okolnosti, od toga da neki nisu imali računala, kamere ili su imali loš signal za internet. Osim toga, postojao je i problem u broju djece u jednom kućanstvu te preklapanju zoom konferencija.

Svake nedjelje navečer slali smo djeci na njihovu Lopolis adresu gradivo koje će se obraditi tijekom tjedna. Bili smo svjesni da djeca ne mogu zajedno obraditi onoliko koliko mogu u školi. Jedan dio koji smo im poslali bio je teorijske prirode, a drugi dio praktične prirode. Praktični dio je obično bila vježba hodanja, koju smo s učenicima obrađivali preko zoom konferencije. Djeci smo u svrhu raznolikosti slali i sportske kvizove i sportske izazove. Učenici su nam slali slike i video zapise preko Lopolis, dokazujući svoje aktivno sudjelovanje.

Zoom konferencije

Zoom konferencije su se u početku održavale uživo dva puta tjedno, ali smo ih kasnije sveli na jednu zbog zdravstvenih učinaka (vida) i previše zoom konferencija. Mi, pedagozi tjelesnog odgoja, odlučili smo koristiti Zoom s djecom za sva pitanja oko planiranog rada, a većinu vremena smo bili fizički aktivni. Na svakoj zoom konferenciji radili smo obilazne vježbe s tri kruga. U ovoj vježbi slijedili smo tri pravila za motorički razvoj:

  • povećati broj otkucaja srca,
  • pojačati zadihanost,
  • preznojiti se.

U početku su vježbu vodili pedagozi tjelesnog odgoja, no s vremenom smo angažirali učenika/cu da vode ostale. Tako su se mnogi susreli s prvim takvim nastupima.

Povratak u školu

U svibnju ponovno smo se vratili u školu. Definitivno presretni što se ponovno vidimo uživo i provodimo nastavu kako smo navikli. Presretna su bila i djeca, jer je socijalna komponenta bila jako loša pri radu od kuće.

Do kraja školske godine još jednom smo utvrdili znanje koje smo prenijeli preko Lopolis-a i Zoom-a.

Početak nove školske godine i ponovno rad na daljinu

Početak nove školske godine bio je obećavajući. Identificirali smo nedostatak znanja kod djece i ponovno im predstavili odnosno ponovili nastavno gradivo.

Naravno, nismo zaboravili ni na mogući rezervni scenarij i ponovno zatvaranje škola, a time i rada na daljinu. U protekloj školskoj godini stekli smo mnogo znanja. Veliku podršku pružile su i Zoom konferencije pedagoga tjelesnog odgoja iz cijele Slovenije, gdje smo tjedno razgovarali o boljim načinima učenja na daljinu i primjerima dobre prakse. Orijentacije su bile na teme koje se mogu obrađivati na daljinu.

Bolje smo se pripremili za ponovno zatvaranje škola! Iz protekle godine sigurno smo puno naučili o mogućim komplikacijama rada s računalima, o nevolji djece, o našoj učinkovitosti u učenju. Sve ćemo to moći iskoristiti i poboljšati nastavu i dobrobit djece.

Zaključak

Svakako možemo reći da je tjelesni odgoj predmet koji je jako teško ili nemoguće predavati na daljinu. To je demonstracija i tijekom vježbanja korekcija pogrešnih pokreta. Također, odnos učitelj-učenik motivira i daje željene rezultate. Splet okolnosti natjerao nas je da se suočimo s novom tehnologijom za nas i da nastavu pokušamo izvesti najbolje što možemo. Moramo znati da je tjelesni odgoj predmet namijenjen kretanju, stjecanju novih znanja i prije svega zdravom načinu života, koji bi trebao pratiti djecu također u odrasloj dobi. U svakom slučaju, potrudili smo se s novim pristupima preko Zoom-a, koji su u početku bili pomalo strani, ali s vremenom smo se svi navikli na njih.

Sa stripom do lakšega opismenjivanja

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

S učenicima drugog razreda osnovne škole upoznavali smo strip. Pomoću stripova mnogi učenici su dobili volju za čitanjem i oblikovanjem stripa. Nekad je strip bio zaboravljen, a sada je sazrio te na njega gledamo drukčije. Učenici su u parovima izradili vlastiti strip. Na kraju su stripove predstavili svojim kolegama i priredili izložbu stripova u razredu.

Ključne riječi: likovna umjetnost, slovenski jezik, strip, kreativnost, likovni rad.

1. Uvod

S učenicima smo obrađivali strip: kako je sastavljen i što je sve važno prilikom pisanja stripa. Upoznali smo nekolicinu stripova i njihove junake. Svrha zadatka je da učenici upoznaju nešto novo te da im se probudi želja za crtanjem stripa. Strip je negdje između slikovnice koju gledaju najmlađi i knjige koju čitaju malo starija djeca. Neke učenike je strip očarao već u prvom razredu, a sada u drugom razredu to je baš popularno štivo kojeg učenici uzimaju iz knjižnice i vole čitati.

2. Strip

20191216_130216, slika 1Stripovi privlače djecu te ih motiviraju za čitanje. Pri tome se vrlo uspješno navikavaju na čitanje, stječu potrebne vještine i znanja za kasnije čitanje opširnijih tekstova. Mnogi učenici brže otklanjaju poteškoće s razumijevanjem jezika. Pomoću stripa brže savladavaju nove riječi i obogaćuju rječnik.

Slika 1. Crtanje niza (sekvence) sličica (kadrova) s olovkom (fotografija Špela Ivančič)

2.1. Ustroj stripa

Strip je pripovijedanje priče s nizom sličica kojima je obično dodan kratki tekst. Preduvjet za nastanak stripa je slika odnosno crtež, značenje teksta je drugorazredno. Strip se može stvoriti bez teksta, ali ne i bez crteža. Tekst nije dodatak stripu nego samostalni sastavni dio koji zajedno s crtežem čini cjelinu. Tekst stripa čini grafičku komponentu kod koje se uzima u obzir oblik slova i oblačića za tekst te prostor u kojeg je tekst uključen.

Likovi moraju biti nacrtani jednostavno da čitatelj može prepoznati njihovu priču. Crtač likove prikazuje tako da su uvijek jednako odjeveni i imaju svoje karakteristike kao što su brkovi, šešir, brada, naočale … Tekst možemo nadomjestiti različitim znakovima ili simbolima.

2.1.1. Zvučni efekti

Stripovi uključuju i zvučne efekte. Što su slova veća i riječi duže, to je glasniji i duži zvuk. Nekim grafičkim simbolima predstavimo izgovoren i neizgovoren tekst (npr. simbol za hrkanje ZZZZZ, nešto se dogodi … Bang!, Booom, Auuuuuuč). Ovisno o priči, mijenjaju se i oblici (veličina, širina, visina, međusobna prepletenost ….) sličica.

20191217_130753, slika 220191217_130813, slika 2
Slika 2: Crtanje stripa u parovima (fotografija Špela Ivančič)

2.1.2. Oblici oblačića

Najčešće vidimo uobičajene oblike oblačića s “repićem” koji ilustriraju što lik govori. Oblačići koji su s likom povezani s manjim oblačićima ilustriraju njegove misli. Nazubljeni oblik oblačića je rezerviran za glasne krikove, viku, lupanje … Popratni tekst koji dodatno opisuje prizor zapisan je iznad ili ispod oblačića u pravokutnom okviru.

3. Izrada stripa

Učenici su strip najprije u cijelosti nacrtali olovkom. Iscrtali su okviriće i niz sličica (kadrova). Ovaj raspored je važan za zoran tijek priče. Sami su odredili grafički oblik stripa, veličinu sličica, oblik oblačića, vrstu fonta i izgled pojedinih sličica. Glavne junake 20191217_125042, slika 3odnosno osobe u priči iscrtali su u različitim položajima, karakternim situacijama, … Pritom su odabirali između totala odnosno općeg plana (osobe su malene, beznačajne) i krupnog plana (osobe su predstavljene izbliza, još uvijek vidljive u cijelosti). Kad su željeli povećati emocionalnu napetost izabrali su krupni plan. Potom su počeli zapisivati sastavljen strip, bojati i dodavati detalje, koji nisu bili zapisani olovkom.

Slika 3. Bojanje stripa po nizu sličica (fotografija Špela Ivančič)

3.1. Sličice

Učenici su sličice razvrstali u redove. Sličice se čitaju slijeva udesno, a zatim odozgo prema dolje. U većini primjera su sličice jednake veličine. S većim sličicama željeli su naglasiti značajnije događaje. U stripu se može prikazati i brzina kretanja. Tako u stripu dobijemo ritam događanja, kako priča raste ili se smiruje. Strip nas podsjeća na filmsku traku. Sličice mogu imati različite oblike: pogled kroz bravu ili dvogled, nazubljene rubove kod akcijskih prizora, oblik srca kod romantičnih prizora, valovite rubove kod scena fantastike. Ako lik skoči iz sličice i više se ne vidi, to dodatno naglašava radnju. Sličice mogu biti i bez ruba što ilustrira beskonačnost.

4. Evaluacija

Crtanje stripa je za učenike predstavljalo veliki izazov. Za vrijeme crtanja su upoznali mnogo novih stvari i pritom osjetili veliko zadovoljstvo što su uspjeli napraviti strip. Učenici su upoznali znača20191218_150801, slika 4jke stripa. Opažamo kako su istovremeno crtali i drugačije i slično. Njihovi su glavni junaci imali svoje priče koje su na kraju pročitali kolegama iz razreda.

Slika 4. Pričanje stripova kolegama iz razreda (fotografija Špela Ivančič)

5. Zaključak

Strip je prvo čitalačko iskustvo učenika s kojim obogaćuju riječnik i utažuju želju za maštanjem. Strip je jedan od dobrih načina poticanja kreati20191218_150210, slika 4vnog stvaralaštva na nastavi. Pomoću stripa možemo uspješno postići pismenost učenika u osnovnoj školi, što sam željela pokazati ovim člankom. Svi učenici su bili predani crtanju stripova i veseli konačnim uratkom.

Slika 5. Izložba stripova u razredu (fotografija Špela Ivančič)

Literatura

  1. Štandeker, Š.(2010). »Slogovna in vsebinska raznolikost stripovskega izraza« Tomaž Lavrič STRIPI/COMICS. Moderna galerija, Ljubljana, str. 5 – 10.
  2. McCloud S. (2011). Kako razumeti strip: o nevidni umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. https://sl.wikipedia.org/wiki/Strip,(15.15), 15.3.2019.

Roditelji u malo drukčijim susretima

– prezentacija književnosti

tea_kump

Tea Kump

Sažetak

Djeca od rođenja grade svoje znanje i svijest o zakonima pisanog jezika. To je dug proces. Usput dijete mora naučiti vezu između govornog i pisanog jezika te različitih funkcija i stalnih oblika pisanog jezika.

Međutim, kako bi se pismenost uspješno razvijala vrlo je važno da roditelji surađuju sa školom ili učiteljima.

U ovom članku voljela bih predstaviti primjer dobre prakse, odnosno kako u našoj školi u prvom razredu predstavljamo proces opismenjavanja roditeljima da bismo kasnije mogli na isti način pomoći svojoj djeci kod kuće kako bi izbjegla odstupanja.

Pozitivan utjecaj na čitateljsku pismenost djece uočava se u dobroj suradnji i poticanju roditelja u aktivnostima povezanim s opismenjavanjem.

Važno je podizati svijest roditelja o tome da obitelj ima važnu ulogu u razvoju pismenosti djece, tako da obitelji treba poticati da se uključe u pismenost već u predškolskom razdoblju djeteta. Međutim, u vrijeme stjecanja školske pismenosti, roditelji bi trebali potaknuti djecu da prevladaju poteškoće u savladavanju čitanja i pisanja.

Ključne riječi: pismenost, roditeljski sastanak, sudjelovanje, učenik, roditelji, učitelj.

Uvod

»Dijete je pismeno kada ovlada tehnikom čitanja (vještinom) čitanja, zna čitati s razumijevanjem i koristi to znanje u svim područjima života. Uživa u čitanju. No da bi se to dogodilo, potreban je poticaj i podrška roditelja.« (Mihelič, T. Utjecaj čitanja obiteljskih bajki na dječju pismenost. Ljubljana 2016. str. 15)

Razvoj čitanja i pisanja neprekidan je proces kroz koji svako dijete ili učenik prolazi prema individualnim poticajima. Djeca od rođenja grade svoje znanje i svijest o zakonima pisanog jezika.

Dijete usput mora naučiti vezu između govornog i pisanog jezika te različitih funkcija i stalnih oblika pisanog jezika. S vremenom dijete počinje biti svjesno smjera čitanja, povezanosti određenih pojmova uz glas i slovo, prepoznaje pojedina slova, čuje glasove u riječima (prvi glas, zadnji glas, glasovanje, slogove, prepoznaje pojedina slova, čuje sve glasove riječima) i pokušava pisati.

Glasovima pripisuje različite znakove. Dijete također čita pojedinačne riječi, ne samo holistički već pokušava razumjeti slova.

Pismenost se počinje pojavljivati ​​u kućnom okruženju. Tamo dijete stječe različita iskustva s opismenjavanjem, promatra roditelje tijekom kupovine (pisanje i čitanje popisa za kupnju), tijekom plaćanja računa, kuhanja (čitanje recepata), čitanja literature (poezija, pripovijedanje i drama), rješavanja križaljki, čitanja titlova TV emisija, pisanja razglednice, čestitke, čitanja i pisanja e-pošte, pisma… Roditelji su djetetu prvi uzori, a sudjelovanje u čitanju najvažniji je čimbenik početne čitateljske pismenosti.

Kako bi se čitateljska pismenost uspješno razvila, vrlo je važno da roditelji surađuju sa školom ili učiteljem. Čitanje kod kuće, uključivanje roditelja u čitanje i aktivnosti povezane sa školom te roditeljski poticaj iznimno su važni čimbenici koji utječu na čitateljsku pismenost djece.

Zbog važnosti i utjecaja koji obiteljska pismenost ima na razvoj školske pismenosti, uključivanje roditelja trebalo bi biti sastavni dio predškolskih i školskih programa. Komunikacija između kuće i škole mora se odvijati s obje strane.

Središnji dio

Kako bismo nama učiteljima i roditeljima još više olakšali posao i znali kako pomoći svojoj djeci, svake školske godine na odjelu organiziramo radionicu za roditelje u sklopu roditeljskog sastanka, na kojoj praktički provodimo nastavu, a roditelji upoznaju način na koji se prema njima ponašamo. U razredu pojašnjavamo kako bi roditelji mogli i FOTO 1 - jutarnji krugtrebali pomoći svojoj djeci kod kuće.

Zapravo radimo razmješteni po kutovima prostorije baš kao što to radimo svaki dan s djecom tijekom nastave. U »jutarnjem krugu« najprije se pozdravimo i svima zaželimo lijep dan.

Slika 1. Jutarnji krugFOTO 2 - slovo N

Slovo N oblikovano je bojicama, papirnatim trakama, plastelinom, žicom, vunom…


Slika 2. Slovo N

Proučavamo poteškoće u pisanju slova N. Slovo N je napisano na ploči. Zatim roditelje rasporedimo u kutove prostorije na različite načine.

FOTO 3 - kutovi po prostorijiFOTO 4 - kut
Slika 3. Kutovi po prostoriji                    Slika 4. Kut

Na ovoj radionici ili roditeljskom sastanku želimo svim roditeljima pokazati kako i zašto učimo učenike na takav način.

FOTO 5 - poteze za oblikovanje slova1. kut ili aktivnost: roditelji vježbaju pisanje slova N u zraku / na klupi / na leđima »razrednika« / na papiru / u prosutoj krupici / kredom na dasci / mokrom spužvom na dasci… Obraćamo pažnju na poteze prstom koji su potrebni za oblikovanje slova.

Slika 5. Poteze za oblikovanje slova

2. kut ili aktivnost: upotreba radne bilježnice za opismenjavanje. Roditelji čitaju upute u oblačiću i imenuju sličice. Odabiru riječ za svaku sliku, određuju mjesto glasa N u riječi. Označavaju mjesto glasa u okvirima pokraj slike. Paze na pokrete rukom, držanje olovke, sjedenje, razFOTO 6 - bilježnica za opismenjavanjemak između slova, oblik slova, orijentaciju na listu papira. Učenici promatraju proces povezivanja glasova u riječi – čitanje. Predstavljamo strategiju obvezivanja. U praksi su učenici podijeljeni u grupe prema razvijenim vještinama čitanja.

Slika 6. Bilježnica za opismenjavanje

1. kut ili aktivnost: potičemo »učenike« da traže riječi koje imaju početni glas N, završni glas N ili glas N u sredini.

FOTO 7 - traženje rječiSlika 7. Traženje riječi

Zaključak

Radionice za roditelje ili malo drukčiji roditeljski sastanak čine mi se važnima i korisnima kao primjer dobre prakse. Svake godine ih provodimo u prvom razredu kao oblik suradnje s roditeljima. Primjeri učenja pismenosti pokazuju se roditeljima prije nego što zapravo počnemo učiti slova s djecom. Većina je roditelja zadovoljna ovom metodom i velika im je pomoć i poticaj za rad kod kuće.

Literatura

  1. Mihelič, T. Utjecaj čitanja bajki u obitelji na čitateljsku pismenost djece. Ljubljana 2016. str. 15.