Experiment in after school care

alenka_drobnic

Alenka Drobnič

Summary

The article presents the experimental work in after school care which was carried out with 2nd grade students. The preparation of students for the experiment is presented, and a worksheet is attached with the described purpose of the exercise, the necessary material and a description of the implementation. The experimental work was carried out in after school care during two school hours. The presented exercise is easy to prepare and perform. When choosing an experiment in the sandbox, we focused on exploring natural phenomena in nature. The workflow was designed according to the principles of formative monitoring, such as experimential learning, collaboration, creativity, planning, motivation, perseverance and reasoning.

Key words: experiment, volcano, performance, observation.

1. Introduction

The experiment at all levels of education is intended to observe and study various natural phenomena, acquire skills, learn about different measurement procedures, process measurements, display measurements, and connect theory and nature. With the help of the experiment, students get answers to questions that “swarm in their heads”. Pupils in the second grade thus acquire knowledge in an understandable way and at the same time learn to apply the acquired knowledge in practice.

In the second grade of primary school, students discuss the thematic set Space, in which they get to know different landscapes around the world and learn about ways of presenting the geographical environment in a sandbox or on a map or globe. When performing the experiment, we chose a sandbox, as this is located on the school playground.

The experiment performed by the students in the sandbox is simple and does not require much effort, neither to prepare nor to perform.

Through the experiment in a sandbox, we learned to form a volcanic cone out of sand, learned about the components of a volcano, and found that its eruption is caused by high pressures in the magma chamber. The children actively participated in the process of work (planning, implementation) and evaluation, as they found that nature has the power of destruction and rebirth.

We used different methods: practical knowledge (making a volcano) and skills of observation, experimentation and reasoning.

2. Volcano

2.1. Preparing students for the experiment

In order to perform the experiment, it was necessary to properly prepare the students, to acquaint them with the purpose of performing the experiment, with the necessary material and aids for the implementation and the method of implementation. Great emphasis was placed on protecting students at work. The experiment was performed partly by the students themselves and partly with the help of the teacher. The teacher introduced the theoretical part to students and guided them during practical work.

2.2. Performing an experiment in a sandbox

The experiment was performed with students who attend after school care. The students got acquainted with the theoretical work in the classroom. With the help of the teacher’s presentation and the World Wide Web, they learned what a volcano is, they learned its shape with its components, and the reason for their action. The experimental part was performed in the school sandbox.

During the task, the students were divided into two groups. Each group was given a worksheet with basic instructions (a picture of the volcano, a list of equipment, and instructions) and a box of equipment that were important to perform the exercise.

Each group formed a volcano in the sandbox with the help of sand. It had to have the shape of a cone. The sand was too dry to form a cone, so water was added to it and the formation of the volcano went smoothly.

Picture 1Picture 2
Picture 1. Volcanic cone formation     Picture 2. Experimental experience of sand

Each volcano has a magma chamber, a main vent through which magma flows and a crater. For this purpose, a pot was placed inside the cone. The bottom of the pot represented the magma chamber, the central part represented the main vent, and the upper edge represented the volcanic crater.

Film 1. Relaxed children during creating of their volcano

More than 200 g of baking soda was poured into the magmatic center of the volcanic cone, then 2 dl of white distilled vinegar was slowly poured into the pot. Baking soda began to foam when in contact with vinegar. Foam abruptly began to climb up the main vent of the volcano and penetrated from the crater and spilled abruptly along the volcanic cone.

There was a lot of enthusiasm among the students: smiles and satisfaction on young faces, shouts and screams of joy, laughter…

The second group used baking powder instead of baking soda. This eruption was modest, with no intense rustling and foaming. The magma reached the top of the volcano’s throat, bubbling in the crater area, but did not spill over the cone.

By observing both eruptions, the students found that there were differences between the eruptions. Some may be smaller and less intense, others more extensive and jerky. According to the students, more extensive and jerky eruptions influence the spillage of lava on the surface and the formation of lava flows, which can change the natural environment with each eruption. Such areas are dangerous to human life, according to students. They can leave destruction in settlements and towns.

image

2.3. Findings

The preparation and implementation of the experiment was a professional challenge for the teacher, and for the students who attend after school care certainly a different and interesting school lesson. The lesson aroused a lot of interest, enthusiasm and, above all, offered practical knowledge and personal experience. When planning, a lot of attention had to be paid to the gradual presentation of the new topic, the safety of the students in carrying out the experiment and the consistency in the production. The students were very motivated, curious and full of expectations for the work. With great interest and enthusiasm, they carried out the set tasks. At the final evaluation, the students expressed a wish that they would like even more such work during after school care.

3. Conclusion

After school care is an “extension” of a lesson that a teacher can take as a personal challenge and offers children topics and activities that will be based on a common challenge, personal experience that will arouse curiosity in students and stimulate countless questions. Modern forms of teaching are based on the active work of students and experiment is certainly such a form of work. The knowledge acquired is more lasting, as the real life experience is the one that shows certain natural phenomena much more clearly and helps to draw cconclusions by the students.

4. Resources

  1. Bevc, V. (1997): Pouk geografije v naravi, Zavod Republike za šolstvo, Ljubljana.
  2. Kunaver, J., Černe, A., Kert, B., Klemenčič, M., Lovrenčak, F., Pak, M. (1989): Geografija. Domača pokrajina. Priročnik za geografsko spoznavanje domače pokrajine, Mladinska knjiga, Ljubljana.
  3. Novak, L., 2018. Formativno spremljanje na razredni stopnji. Priročnik za učitelje. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  4. Učni načrt za spoznavanje okolja v osnovni šoli. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucninacrti/obvezni/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf (pridobljeno: 27. 2. 2021).
  5. Van Cleave, V. (1997): Geografija za vsakega otroka, Učila, Tržič.
  6. Ivanšek, D. (1999): Spoznavanje domače pokrajine, priročnik za učitelje, Rokus 1999, Ljubljana.

Međupredmetna nastava na otvorenom

marjetka_hocevar

Marjetka Hočevar

Sažetak

U članku želim predstaviti iskustvo održavanja nastave na otvorenom koje se pokazalo kao primjer dobre prakse. U trenutnim vremenima epidemije to iskustvo je možda čak i dragocjenije, budući da je usmjereno na održavanje nastave u prirodi.

Učenici drugog razreda OŠ Tržišče jako se raduju cjeloživotnom obrazovanju i često se njime služe. Jedna od takvih aktivnosti bila je međupredmetna poveznica s nastavom upoznavanja okoliša, književnosti i tjelesnog odgoja koju smo proveli na livadi i u šumi. Tog dana je dodatna vrijednost odgoja bio zaključak kada smo si skuhali ljekoviti ekološki čaj. Tog dana smo zaista mnogo uživali s učenicima, stekli mnogo praktičnog znanja te, prije svega, mnogo se kretali na otvorenom.

Ključne riječi: nastava na otvorenom, iskustveno učenje, domaći čaj.

1. Uvod

Povratak učenika u školu nakon što su one bile zatvorene gotovo četiri mjeseca donijelo je veliku radost, nešto briga i, istovremeno, veliku brigu na teret učiteljima. Kao učitelji, u brizi za zdravlje svih osoba uključenih u rad odgojno-obrazovnih ustanova dužni smo se pridržavati velikog broja preporuka i uputa za sprečavanje zaraze novim koronavirusom Jedna od tih je što češće izvođenje nastave na otvorenom, ako je to moguće.

Svi mi koji se bavimo odgojem i obrazovanjem znamo da aktivnosti na otvorenom značajno pomažu zdravom razvoju osobnosti (Skribe-Dimec, 2014). Učitelji mogu takvu nastavu pripremiti tako da bude jeftina, zdrava, zabavna i u skladu s održivim razvojem. Pored toga, to će pomoći u osobnom i društvenom razvoju djece i postizanju drugih ciljeva.

2. Nastava izvan učionice

U literaturi se upotrebljavaju različite definicije za nastavu na otvorenom. Skribe-Dimec (2014) navodi da je to organizirano obrazovanje koje se odvija izvan školskih zgrada. Možemo ju izvoditi na različitim lokacijama: u okolici škole, u prirodu, u urbanim okruženjima, na poljoprivrednim gospodarstvima, u parkovima ili u ustanovama koje se bave nastavom na otvorenom (CŠOD, poljoprivredne škole), u zoološkim i botaničkim vrtovima, u muzejima, kazalištima, galerijama, itd. Iz navedenoga možemo vidjeti kako je nastava na otvorenom vrlo širok pojam koji uključuje opsežan spektar aktivnosti. Učitelji moraju biti svjesni te činjenice i češće približiti prirodu i kretanje učenicima.

3. Prednosti nastave na otvorenom

Izvođenje nastave na otvorenom ima brojne pozitivne učinke na dijete, njegov kognitivni, emocionalni i društveni razvoj te na njegovo zdravlje. Sve više stručnjaka zalaže se za nastavu na otvorenom, budući da priroda učenicima pomaže razumjeti okoliš i prirodu te ih potiče na fizičku aktivnost. Vrijeme provedeno u prirodi pozitivno utječe na zdravlje i dobrobit te učenicima omogućuje da nauče procjenjivati i upravljati rizicima (Mramor, 2015).

4. Provedene aktivnosti

U nastavku ću predstaviti primjer dobre prakse te kako smo u 2. razredu OŠ Tržišče proveli aktivnosti cjeloživotnog učenja. Međupredmetno smo povezali nastavu književnosti, upoznavanja okoliša te tjelesnog odgoja.

U razredu smo s učenicima najprije pročitali slikovnicu Mojiceje Podgoršek, naslova „Eko čarovniška škola“ (Eko-škola za čarobnjake). Detaljno smo razgovarali o pročitanoj knjizi, objasnili nepoznate riječi, potražili glavnu temu bajke i povezali je sa svakodnevnim životom. Bajku su učenici također nacrtali u bilježnicu. Potom smo razgovarali o biljkama u vrtu, što sve sadimo i sijemo kod kuće te koje biljke naši roditelji upotrebljavaju u kuhanju. Nakon toga smo razgovor usmjerili na prirodu. Detaljnije nas je zanimalo koje biljke možemo naći u prirodi, a mogu se upotrijebiti ili konzumirati. Moramo samo prepoznati i zgrabiti sve što nam priroda nudi. Nakon toga smo prikupljali prijedloge što si sve možemo sami pripremiti iz samoniklih, ekoloških biljaka koje možemo naći u prirodi. Došli smo na ideju da ćemo negdje nakon epidemije, kada budemo naročito morali brinuti za svoje zdravlje i zdravlje svih drugih, pripremiti čaj od svježe ubranih biljaka. Tako ćemo krenuti u bitku s virusima koji nas u tom trenutku okružuju sa svih strana.

Potom smo otišli u proljetnu šetnju na obližnje brdo. Put nas je vodio kroz šumu i livade. Promatrali smo prirodu koja se još uvijek budi. Divili smo se pupoljcima na drveću i grmlju te njihovom otvaranju, promatrali smo vrijeme koje postaje sve ljepše, a temperature sve više. Pritom smo se pošteno razgibali, uživali u svježem zraku, upoznali mnogo novog cvijeće i, prije svega, ubrali svježe biljke za pripremu čaja. Ubrali smo cvjetove jaglaca, ljubičica, podbijela, tratinčica, cvjetove maslačka, mlade listove šumskih jagoda i ljekoviti plućnjak. Upoznali smo još mnogo drugih vjesnika proljeća koje nismo dodali u čaj: šafran, kukurijek, ciklama, bijela šumarica, i dr. U šetnji smo razgovarali o prirodi te kako možemo i sami pomoći da okoliš bude čišći. Nažalost, na putu smo vidjeli previše otpada. Učenici su samoinicijativno dali prijedlog da sljedeći put sa sobom uzmemo vreće za smeće i očistimo put. Vrlo rado ćemo to učiniti čim nam se pruži prva prilika.

Slika1Slika2Slika3Slika 1. Ljubičice                     Slika 2. Jaglaci                     Slika 3. Plućnjak

Nakon toga smo u školi prokuhali vodu i od svježe ubranih biljaka pripremili odličan čaj. Dodali smo mu i domaći med od lokalnih proizvođača i limun. Jedva smo čekali da se ohladi kako bi mogli nazdraviti ekološkim, ljekovitim i proljetnim napitkom.

Slika4Slika5
Slika 4. Priprema čaja          Slika 5. Živjeli!

Tog dana su i učiteljica i učenici uživali u nastavi. Najbolje od svega je da smo pritom mnogo toga naučili.

5. Poveznica s nastavnim planom i programom

Aktivnosti koje sam opisala kao primjer dobre prakse povezuju se s nastavnim planom i programom i uključuju važne obrazovne ciljeve (Interaktivni nastavni plan i program).

Slovenski jezik – književnost:

Učenici:

  • usvajaju i doživljavaju interpretativno pročitanu bajku;
  • produbljuju iskustva i razumijevanje te izražavaju mišljenja o pročitanoj priči;
  • navode razloge zbog kojih smatraju da je ekološko ponašanje junaka u književnom djelu važno.

Upoznavanje okoliša:

Učenici:

  • znaju objasniti kako sami aktivno doprinose zaštiti i održavanju prirodnog okoliša te uređivanju okoliša u kojem živimo;
  • uče da im zdrava prehrana i tjelesne vježbe omogućavaju rast i razvoj te da im pomažu očuvati zdravlje;
  • znaju prepoznati, navesti naziv i uspoređivati različita živa bića i okoliš.

Tjelesni odgoj

Učenici:

  • opušteno izvode prirodne oblike kretanja (različite oblike hodanja, trčanja i skokova);
  • sigurno izvode jednostavne zadatke kretanja;
  • upotrebljavaju osnovnu opremu za putovanje i poštuju pravila za sigurno hodanje.

6. Zaključak

Učenici su bili izrazito motivirani za rad pri izvođenju nastave u prirodi. Za vrijeme podučavanja su aktivno sudjelovali i samoinicijativno predlagali neke aktivnosti. Priroda, konkretnije šuma i livada, nude nam okruženje za učenje koje kod učenika budi pozitivne osjećaje, kreativne ideje, umiruje ih i pomaže im otkriti vlastite mogućnosti stvaranja. Smatram da bi svi učitelji trebali biti svjesni tih činjenica i češće se služiti nastavom izvan učionica.

Literatura

  1. Skribe-Dimec, D. (2014). Pouk na prostem (doktorska disertacija). Ljubljana: Sveučilište u Ljubljani, Pedagoški fakultet.
  2. Mramor, Š. (2015). Pouk na prostem pri predmetu spoznavanje okolja v drugem razredu osnovne šole (diplomski rad). Ljubljana: Sveučilište u Ljubljani, Pedagoški fakultet.
  3. Interaktivni nastavni plan i program. URL: https://dun.zrss.augmentech.si/#/ [datum pristupa 16. 5. 2021].

Čarobni svijet slova, riječi

natasa_cupeljic

Nataša Čupeljić

Sažetak

Učenici različitih sposobnosti i interesa dolaze u školsko okruženje. Učitelj uzima u obzir ove vještine i interese kada planira kako čitati i pisati. Razvoj pismenosti kod svakog se učenika razvija različito, pa je osim sustavne pismenosti važna i besplatna. Poticajno životno okruženje učenika igra tu važnu ulogu. Odrasli pomažu djetetu da prepozna vezu između slova i glasa. Dijete traži zapise slova, precrtava ih. U školi je njegov napor posvećen ljepoti pisanja i oponašanju učiteljevih slova. Učenje o slovima može se obaviti monografskim postupkom (slovo po slovo), složenim postupkom (cijela abeceda-slog) i kombinacijom oba postupka. U školi je kombinacija oba postupka prikladna zbog različitog individualnog predznanja učenika. Grafičke i motoričke vježbe, koje predstavljaju opuštanje i istovremeno vježbu za bolje pisanje, doprinose pravilnom i estetskom pisanju. Kako se dijete razvija, njegov se rukopis razvija, mijenja i individualizira.

Ključne riječi: čitanje, slova, pisanje, pismenost.

Uvod

Dijete samo rano otkriva da olovka i druge olovke ostavljaju tragove. Shvaća da je on zadužen za olovku i da je ovo novi oblik komunikacije. To je prije kaligrafske faze pisanja, koja uključuje precrtavanje slova, prije samog učenja pisanja. Dijete u tome pronalazi zadovoljstvo. Odrasli potiču djecu na to. Sustavnim učenjem slova i pisanja pojavljuje se kaligrafska faza. Pri pisanju simbola dijete pokušava oponašati učiteljev zapis grafičkih simbola. Djeca trebaju određene vještine i sposobnosti kako bi mogla postavljati grafičke znakove u prostor, pravilno ih usmjeravati i dizajnirati. Priprema djece za život i školu, osim vještina čitanja i računanja, uključuje i razvoj fine motorike prstiju. Razvoj je izuzetno važan i zahtijeva koordinirano funkcioniranje središnjeg živčanog sustava i mišićnog sustava. Stoga djeci moraju ponuditi dovoljno prilika i situacija za razvoj grube i fine motorike. Fina motorika je temelj koordinacije i započinje prijenosom predmeta iz ruke u ruku. Djeca koja imaju dobro razvijenu grubu i finu motoriku imaju manje problema na polju pismenosti i lakše ulaze u svijet pisanja riječi.

Središnji dio

Razvoj pisanja započinje u ranoj predškolskoj dobi. Prolazi kroz faze škrabanja, crtanja crta u određenom smjeru (vodoravno, okomito, kružno, s lijeva na desno i obrnuto) do spontanog pisanja velikih slova. Slova su nesavršeni oblici (Golli, 1991). U predškolskog djeteta četiri razine (grebanje, oblici, skice, crtanje) ukazuju na razvoj sposobnosti crtanja. Grebanje je prva faza koja karakterizira dvogodišnjake i ima smisla. Dvadeset osnovnih točaka (okomite, cik-cak linije) i sedamnaest postavljanja uzoraka točaka na papir mogu se otkriti na dječjim crtežima (Pečjak, 2009).

Dijete se raduje njegovoj motoričkoj sposobnosti. Kad otkrije da mu kapci ostavljaju tragove, zanimaju ga oblici (Zrimšek, 2003). Faza oblika je druga faza koja se javlja u dobi od tri godine. Dijete u tom razdoblju crta likove i neobične oblike. U trećoj fazi, fazi skice, dijete sastavlja složeniji apstraktni obrazac. Četvrta faza predškolske djece je faza crtanja. Većina djece to dosegne u dobi od 4 do 5 godina, a neka i ranije. Pisanje se razvija u pet razvojnih faza. Razine se temelje na onome što dijete govori ili radi dok piše. U prvoj fazi dijete polako razlikuje crtanje od pisanja. U drugoj fazi dijete počinje shvaćati da postoji mnogo oblika pisanja za pisanje različitih predmeta. Počinje se služiti likovima pisanog jezika i “čita” ih kao priče. Treća je faza pretpostavke glasa. Dijete postupno uči da svaki glas ima svoje slovo. U četvrtoj fazi dijete usklađuje glas s abecednim znanjem. Uz pomoć odrasle osobe na petoj razini gradi znanje o odnosu slova i glasa. Počinje se otkrivati ​​sustav ispravnog pisanja i razumijevanja. Pomoći odrasloj osobi presudno je jer djetetu omogućuje susret s tiskanim materijalom. Kroz to on uči određene zakone pisanja; slijeva udesno, od vrha do dna. Pisanjem dijete testira i razvija se te uči vještinu pisanja (Pečjak, 2009).

Na početku razvoja pisanog jezika prisutni su mnogi principi pisanja. Načelo ponavljanja djece koristi u ponavljanju osnovnih oblika i u crtanju osoba i simbola. Te simbole koristi prilikom pisanja i s njima može napisati dugu poruku ili priču. Počinje pisati gore lijevo, a kreće se slijeva udesno. U principu fleksibilnosti, dijete pokazuje koristeći slične likove jer želi stvoriti nove uzorke. Kada dijete koristi poznate likove u pisanju kako bi stvorilo nove riječi i duže priče, prisutan je generativni princip. Načelo inventara prisutno je u evidenciji djeteta kada dijete bez pomoći napiše ono što zna. Dijete tijekom pisanja zamjenjuje slova za riječi u principu kontrasta. Načelo skraćivanja javlja se kod petogodišnjaka kada se riječi namjerno skraćuju (Clay, 1975; sažeto nakon Grginič, 2005).

Na razvoj učenja pisanja utječu mentalne funkcije: percepcijske sposobnosti, graf motoričkih sposobnosti i kognitivne sposobnosti. Percepcijske sposobnosti uključuju postojanost percepcije – usporedbu oblika, vizualnu i slušnu diskriminaciju i kretanje očima. Holistička percepcija opada s razvojem djeteta, a analitička percepcija raste. Grafikon motoričkih sposobnosti obuhvaća finu motoriku, orijentaciju i koordinaciju pokreta očiju i ruku. Djetetu je to potrebno kako bi moglo nacrtati i napisati simbole te ih prostorno rasporediti.

Vještine pisanja razvijaju se različito za svakog učenika. Uz pomoć vježbi razvijaju se ove vještine. U vježbanju očnih i ostalih pokreta student vježba koordinaciju očiju i ruku raznim grafomotornim vježbama. Kroz vježbe motoričke i vizualne koordinacije učenik poboljšava vizualnu i motoričku koordinaciju, pomnije slijedi liniju, razvija trajnu pažnju, svjestan je poteza i može artikulirati svoje putovanje duž crte. Na razvoj pisanja utječu i ručne vještine koje učenika osvještavaju o pokretima koji tvore elemente slova. Vježbe za razvijanje ručnih vještina učenika dovode do sabranog slušanja i slijeđenja uputa. Učenje osnovnih poteza za slova i brojeve odvojeno je od učenja pisanja samih slova. Poremećene fine motoričke sposobnosti izražene su u polju grafomotorike: učenik nema razvijen stisak pincete i stoga ne drži olovku pravilno, nema razvijeno kružno kretanje, otežano formira kružne pokrete, nezgrapnu ruku ima, ne pomičite ga udesno. Za učinkovit razvoj fine motorike i rukovanja predmetima, pojedinac mora imati razvijenu zrelost. (Marjanovič Umek i Zupančič, 2004.). Ako se problemi pojave na polju pisanja, oni se počinju javljati kod učenika vrlo rano. Učenik ima problem s pisanjem, pritiskanjem baze, držanjem olovke, orijentacijom na listu, oblikovanjem potrebnih linija itd. Važno je razviti odgovarajuće strategije pomoći kako bi se pojedincu pomoglo da riješi probleme ili mu omogući prilagodbu procesa opismenjavanja (Žerdin, 2003).

Djeca koja imaju dobro razvijenu grubu i finu motoriku imaju manje problema s pismenošću i lakše ulaze u svijet pisanja riječi. U ovom se području mogu pojaviti problemi, kao što su: okretanje slova, mijenjanje slova, problemi s čitanjem i pisanjem. Stoga djeci moraju ponuditi dovoljno prilika i situacija za razvijanje grube i fine motorike.

Zaključak

Pisanje slova zahtjevan je i smišljen pokret. Ovim pokretom ne ovladavaju pojedina djeca. Možda su vješti u igranju, korištenju alata, plivanju i skijanju, ali to ne znači da su vješti i u pisanju. Rukopis je možda iskrivljen, slova nisu lijepo dizajnirana i jedva se prepoznaju. Pomoću grafičkih motoričkih vježbi font se može mijenjati i poboljšavati. U predškolskom i školskom razdoblju savjetuju integraciju aktivnosti koje razvijaju velike motoričke sposobnosti, finu motoriku i grafičke motorike u svakodnevni život obitelji. Djeca su znatno učinkovitija i prikladnije se razvijaju ako uče multisenzorno (svim svojim osjetilima) i ako uče iz svojih iskustava. U slučaju mlađe djece, provođenje aktivnosti za razvoj fine motorike i graf motorike bit će razvojna potreba, a u slučaju starije djece opuštanje od akademskih vještina.

Literatura

  1. Golli, D. (1991). Pismenost u prvom razredu. Novo mjesto: Pedagoški horizonti.
  2. Grginič, M. (2005.). Nova pismenost. Domžale: Izolit.
  3. Kordigel Aberšek, M. (2008). Didaktika književnosti za mlade. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje.
  4. Marjanovič Umek, L. in Zupančič, M. (2004). Razvojna psihologija. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete.
  5. Pečjak, S. (2009). Kroz igru ​​razvijamo komunikacijske vještine učenika. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje.
  6. Zrimšek, N. (2003). Početna pismenost: pismenost u predškolskoj dobi i prvom razredu devetogodišnje osnovne škole. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
  7. Žerdin, T. (2003). Poremećaji u jeziku, čitanju i pisanju: kako ih otkrivamo i ispravljamo. Priručnik za pomoć defektolozima i učiteljima u rješavanju problema s jezikom, čitanjem i pisanjem. Ljubljana: Mengeš.

Poučavanje s kreativnim pokretom

stasa_berkopec

Staša Berkopec

Sažetak

Djeca su još uvijek neispisan list papira i svako naše djelovanje imat će značajan utjecaj na njihov daljnji razvoj. U današnjem vremenu i napretku moderne tehnologije dobivamo puno informacija, a djeca su u tome već vješta i pregledavanjem interneta odmah dobivaju ono što traže ili čak i više nego što bi željeli. Znanje je stoga svima dostupno u ogromnim količinama, pa djeci treba ponuditi nešto više u odgojno-obrazovnim institucijama. Moramo ih naučiti kako izaći iz sebe i pokazati im putove kreativnosti. I sama vrlo često u nastavi koristim metodu kreativnog kretanja, koja je holistička metoda učenja. U ovoj metodi, osim uma, sudjeluje i cijelo tijelo, tako da učenici uče i istovremeno se kreću i razvijaju kreativno mišljenje. U nastavku ću predstaviti što je kreativni pokret i neke primjere dobre prakse u 5. razredu kod različitih predmeta.

Ključne riječi: kreativni pokret, aktivnost, učenje, 5. razred.

Kreativni pokret

Metoda kreativnog kretanja način je rada koji učitelji sve više koriste i u predškolskom i u osnovnom obrazovanju. Pomoću nje možemo naučiti razne sadržaje i ciljeve obveznih predmeta. Kreativni pokret može biti poticaj za rad, opuštanje, izražajno sredstvo ili metoda rada. Priručnik Kulturno-umjetničko obrazovanje definira kreativni ples kao ples u kojem istražujemo pokret, sami izmišljamo pokrete, stvaramo ih, povezujemo i tako oblikujemo plesni pokret. Uz izgled i oblik pokreta važniji su njegova kvaliteta, izražajnost, poruka, proces stvaranja i povezivanja među ljudima (Meško i sur., 2011).

U kreativnom pokretu kao integriranoj metodi odgojno-obrazovnog rada, učenici s aktivnim kretanjem tijela percipiraju i upoznaju obrazovne sadržaje. Uključuje psihomotorne, iskustvene i kognitivne komponente. Kroz iskustveno učenje pamćenje je puno brže i uspješnije, a uz to kreativni pokret utječe na djetetov cjeloviti razvoj. Može se koristiti kod svakog predmeta u osnovnoj školi, nezamjenjiv je i u vrtiću. Učitelji i odgajatelji uglavnom i prečesto koriste tradicionalne metode poučavanja, ali one nisu uvijek učinkovite; naime, djeca su živahna i zaigrana bića, teško uspijevaju mirno sjediti tijekom cijelog procesa učenja unatoč stankama između. Minute o zdravlju koje učitelji uključuju u obrazovni proces nemaju toliko pozitivnih i svestranih učinaka kao kreativni pokret. To, osim pokreta, uključuje i umjetničku i kreativnu komponentu, podiže motivaciju djece i povezanost grupe, stvara pozitivno radno ozračje.

Međutim, kreativni pokret može djelovati i kao terapija koja koristi djeci s različitim posebnim potrebama. Dijete koristi svoju energiju za svoje osobite oblike kretanja, što znači da odabire i usmjerava svoje ponašanje i iskopava određene obrasce. Ova terapija tako utječe na duševnost kroz tijelo (Kroflič, 1999).

Primjeri dobre prakse u 5. razredu

Matematika

Učenici hodaju po ritmu glazbe po prostoru tako da se ne zalete u drugoga i svojim pokretom povlače različite crte. Pritom im kažem kakve bi linije trebale biti: ravne, vijugave, cik-cak, isprekidane. Kad glazba prestane, oni s najbližom trojicom učenika formiraju grupu i prave bilo koje geometrijsko tijelo. Tako izvrsno koristimo kretanje po prostoru i na zanimljiv način dobijemo grupe učenika. Potom dajem zadatke da pokažu sljedeće geometrijske pojmove: točka (sva tri načina označavanja), polutraka, crta, pravac. Sve grupe rade istovremeno. Također im kažem da pokažu crtu i označe je (malim slovima), pokažu i označe točku (velikim slovima). Učenicima se ovaj način ponavljanja jako sviđa, jer je neobičan za matematiku gdje postoji mnogo frontalne nastave.

Na isti način, u 5. razredu možemo naučiti nove pojmove o krugu: tangenta, sekunda, pasanta, tetiva.

Slovenski

Definirali smo jedan pokret koji će predstavljati interpunkcijske znakove (točka, zarez, uskličnik, upitnik), velika i mala slova. Na ploči sam projicirao primjer napisane čestitke bez velikih početnih slova i interpunkcije. Polako sam čitala riječ po riječ, a učenici su pokretom postavljaju točne interpunkcijske znakove odn. veliko početno slovo.

Društvo

U društvu smo razgovarali o pojedinim prirodnim jedinicama Slovenije i razgovarali o karakteristikama svake jedinice, naime od čega ljudi uglavnom žive i od čega su živjeli u prošlosti.

Učenici stoje u skupinama od po 4 u obliku dijamanta. Učenik ispred pokazuje pokret, a ostala tri iza njega ponavljaju, a zatim se okreću za 90 stupnjeva i sljedeći učenik na čelu grupe je vođa i pokazuje pokret. Ovim smo načinom rada učili novo gradivo vezano za alpski i predalpski svijet. Učenici su samostalno obrađivali različito gradivo. Jedna je skupina imala aktivnosti iz prošlosti (lončarstvo, ostakljenje, izrada tkanina, …), druga običaje i navike (kravlji i ovčarski bal), a posljednje dvije skupine predstavljale su današnje ljetne i zimske aktivnost (planinarenje, brdski biciklizam, skijanje, trčanje na skijama),….). Nakon svake grupne prezentacije, ostali su učenici pokušali su pogoditi što se pokazuju, a zatim smo razgovarali o svemu prikazanom i detaljnije objasnili gradivo.

Glazbena umjetnost

Satove glazbene umjetnosti uvijek započinjemo skupnim plesom. Učenike sam odmah podučila na prvom satu jednostavnom plesu koji uključuje ponavljajuće pokrete i odvija se više na mjestu. To je postala naša rutina i nikad im nije bilo teško, već naprotiv, motiviralo ih je za rad. U drugoj polovici godine, kada su već plesali sami, nadogradili smo ga u vezi s gradivom o kojem smo razgovarali na nastavi. Učili smo o trajanju nota, stankama i načinima takta. Napisali smo 4/4 taktni način na ploči i napunili 8 različitih taktova s notama i stankama. Učenici su ritmizirali taktove pljeskajući, a kasnije dodavali razne pokrete umjesto pljeskanja. Uputa je bila sljedeća: svaka nota u taktu mora imati svoj pokret. Ako imamo cijelu notu, moramo izmisliti ponavljajući pokret u prostoru, tijekom stanki ne radimo ništa. Ovaj pokret su ponovili nekoliko puta kako bi se zapamtio i stvorena je jedinstvena koreografija pojedinca , koju smo dodali na kraj našeg skupnog plesa.

Prirodoslovni dan na daljinu: Slovenski tradicionalni doručak

Svake godine u školi imamo dan aktivnosti pod nazivom Slovenski tradicionalni doručak, a ovaj se put odvijao na daljinu. Učenici su samostalno obradili literaturu o važnosti pčela, njihovim proizvodima i danu slovenske hrane, a zatim smo se sreli na video konferenciji. Podijelila sam ih u grupe i imali su 10 minuta da pripreme odgovore na pitanja, kako ih ne bi čitali već pokazivali s pokretom i svi su učenici morali sudjelovati. Pokazali su razvoj pčelinjih mladica, kako pčele proizvode med, zašto kažu da biljke i čovjek bez pčela mogu izumrijeti. Učenici su već bili navikli raditi s kreativnim pokretima, a prezentacije su bile izvrsne. Oni nisu rutinski čitali odgovore, već su morali razmišljati o njima, konkretizirati ih i predstavljati drugim učenicima na način koji bi bio razumljiv.

Odgovori učenika nakon rada s kreativnim pokretom:

  • Zaista volim takav način ponavljanja jer zapamtim više stvari.
  • Svidjelo mi se jer smo mašti dali više prostora i bilo je zabavno.
  • Naučili smo puno, dvoje učenika napokon su bili prisiljeni raditi zajedno i uspješno su odradili posao.
  • Pomoglo mi je pri testu, jer sam imao bolju predstavu o stvarima.
  • Zbližili smo se i učili.
  • Bilo je sjajno jer smo svi mogli raditi zajedno.
  • Bilo je zabavno jer smo radili s pokretom i puno naučili.

Zaključak

Metoda kreativnog kretanja koju koristim na nastavi često mi pokazuje kako učenici mogu biti kreativni, koliko više zapamte i kako se pozitivno mijenja klima u učionici. Kao učitelji, ne bismo se trebali bojati da možda nismo najvještiji u pokretu i plesu, jer ovdje učenici igraju glavnu ulogu. Moramo im omogućiti slobodu i pružiti im priliku da se izraze na način na koji žele i osjećaju se.

Literatura

  1. Kroflič, B. (1999). Ustvarjalni gib – tretja razsežnost pouka. Ljubljana: Znanstveno publicistično središče.
  2. Meško, N., Geršak, V., Pikalo, P., Rupnik, V. in Kasjak, M. (2011). Plesna umetnost. V: Bucik, N., Požar Matijašič, N., Pirc, V. (ur.), Kulturno-umetnostna vzgoja. Priročnik s primeri dobre prakse iz vrtcev, osnovnih in srednjih šol – dopolnjena spletna različica. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport in Zavod RS za šolstvo, str. 255–268. Pridobljeno dne 16. 6. 2021 s spletne strani http://www.zrss.si/kulturnoumetnostnavzgoja/publikacija.pdf

Novac i odgovorna potrošnja – radionica

valentina_milohanic

Valentina Milohanić

Sažetak

Učenici 5. razreda upoznali su se na Satu razrednika s temom novca i odgovorne potrošnje povodom Svjetskog i Europskog tjedna novca (22. – 26. ožujka).

Uz pomoć digitalnog obrazovnog materijala opisana je povijest upotrebe novca i kune kao hrvatske novčane jedinice. Definirani su pojmovi potrošnja i potrošač, potreba i želja, konzumerizam i odgovorna potrošnja. Učenici su trebali izdvojiti svoje potrebe i želje te nacrtati vlastiti novac.

Cilj aktivnosti provedenih na satu bio je potaknuti učenike na razmišljanje o tome što im stvarno treba i što je potreba, a što želja te osvijestiti ih kako treba biti odgovoran potrošač.

Ključne riječi: novac, odgovorna potrošnja, potreba, želja.

1. Uvod

Kako bi se mladi suočili sa svijetom u kojem je trošenje važnije od štednje, važno je razvijati financijsku pismenost već u osnovnoj školi. Financijska pismenost obuhvaća osnovna financijska znanja, stavove i ponašanja koji su potrebni za donošenje ispravnih financijskih odluka. Financijska pismenost je i misaoni proces koji koristimo prilikom donošenja odluke u vezi novca.[1]

Povodom Svjetskog i Europskog tjedna novca na Satu razrednika provedena je radionica na temu Novac i odgovorna potrošnja. Na radionici su sudjelovali učenici 5. razreda koji su se upoznali s potrebom postojanja novca te upotrebom novca kroz povijest, novčanicama kune koje su upotrebi i koje nisu u upotrebi te pojmovima vezanim uz potrošnju (potrošnja, potrošač, potreba, želja, odgovorna potrošnja).

2. Glavni dio

Aktivnost: Novac

U uvodnoj aktivnosti učenici su usmeno nizali svoje asocijacije na pojam novac.

Uz pomoć digitalnog obrazovnog materijala (https://wke.lt/w/s/GCDesF) definiran je pojam novac, opisana je povijest novca i kune. Učenici su analizirali fotografije novčanica kuna te su trebali zaključiti što je zajedničko svim novčanicama te koja novčanica više nije u upotrebi.

Aktivnost: Potrošnja i potrošač

Zatim su objašnjeni pojmovi potrošnja i potrošač. Učenici su usmeno odgovorili na pitanja: Jesi li ti potrošač? Što sam sve danas potrošio/la?

Nakon što su objašnjeni pojmovi odgovorna potrošnja i konzumerizam, učenici koji su smatrali da ih opisuje konzumerizam trebali su podignuti ruku. Komentirali su zašto su podignuli ruku za konzumerizam, odnosno zašto nisu.

Aktivnost: Potreba i želja

Objašnjeni su pojmovi potreba i želja te primjer odgovorne, odnosno neodgovorne potrošnje na primjeru hrane. Učenici su sastavili svoj popis potreba i želja (1 do 2 primjera). Uz pomoć aplikacije Wordart izrađeni su oblaci riječi s njihovim željama i potrebama.

SVJETSKI I EUROPSKI TJEDAN NOVCASVJETSKI I EUROPSKI TJEDAN NOVCA

Aktivnost: Moja kovanica/novčanicaSVJETSKI I EUROPSKI TJEDAN NOVCA

Na kraju sata učenici su dobili kreativan zadatak da izrade svoj primjerak kovanice ili novčanice uz pitanja: Tko/što bi krasilo tvoju kovanicu/novčanicu? Zašto? Koju bi vrijednost imala?

Na temelju učeničkih radova izrađen je plakat.Radovi učenika nastali tijekom aktivnosti uključeni su digitalni obrazovni sadržaj koji je korišten za obradu teme: https://wke.lt/w/s/GCDesF .

3. Zaključak

Učenici su usvojili neke od osnovnih pojmova financijske pismenosti kao što su novac, potreba i želja te odgovorna potrošnja. Svidjele su im se aktivnosti koje su provedene: razgovor o potrošnji i iznošenje što su potrošili toga dana, pisanje potreba i želja te crtanje vlastitog novca. Posebno im se svidjelo kada su svoje potrebe i želje vidjeli u oblacima riječi te plakat s njihovim novčanicama i kovanicama. Na Satu razrednika nastavit ćemo provoditi aktivnosti vezane za financijsku pismenost.

4. Literatura

  1. Ivanov, Marijana, Barbić, Dijana, Lučić, Andrea, Moj novac, moja budućnost, udžbenik o osobnim financijama za srednje škole, Štedopis, Institut za financijsko obrazovanje, 2019.
  2. novac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021., https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44191 (Pristupljeno 23. ožujka 2021.)
  3. kuna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021., https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34619 (Pristupljeno 23. ožujka 2021.)
  4. Blažina, Boris, Novac kroz povijest, https://povijest.hr/drustvo/politika/novac-kroz-povijest/ (Pristupljeno 23. ožujka 2021.)
  5. Financijska pismenost za srednje škole, https://www.stedopis.hr/financijska-pismenost-za-srednje-skole/ (Pristupljeno 23. ožujka 2021.)
  6. Europski i svjetski tjedan novca, https://www.hife.hr/ (Pristupljeno 23. ožujka 2021.)

[1] Ivanov, Barbić, Lučić, 2019.

Početno opismenjavanje

uz pomoć osjetila

aleksandra_ZP

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Početno opismenjavanje namijenjeno je učenicima koji uče slova i pripremaju se za funkcionalnu pismenost. Ona ovisi o tome koliko su dobro učenici završili opismenjavanje. U početnom opismenjavanju posebnu pozornost posvećujem vizualnom razaznavanju, glasovnom prepoznavanju, grafomotorici. U vizualnom razaznavanju mnoga djeca pogrešno pišu velika slova. Često imaju i problema s različitim malim slovima, koja su različito orijentirana (b-d, p-b, p-g). Iz ovoga slijedi da je sposobnost razlikovanja slova povezana s orijentacijom. Učenici imaju mnogo poteškoća u glasovnom razlikovanju riječi, što utječe na uspješnost čitanja i pisanja. Zato početne vježbe opismenjavanja provodim cjelokupno sa svim osjetilima.

Ključne riječi: opismenjavanje, osjetila, funkcionalna pismenost, diferencijacija.

1. Uvod

Kao učiteljica u prvim razredima osnovne škole, ustanovila sam da je manje od polovice djece pri ulasku u prvi razred adekvatno razvila predčitačke i predpisačke vještine. Zato razvijam poticajno okruženje i pritom iskorištavam brojne mogućnosti koje nam pruža naš svakodnevni život. Često se susrećem s problemima koji prate opismenjavanje. Provodim puno vremena pronalazeći relevantne sadržaje i aktivnosti. Neke sadržaje dobila sam na edukacijama, neke sam našla u knjigama i časopisima, neke sam sastavila samostalno. Željela bih vam predstaviti primjere dobre prakse.

2. Najvažnije vježbe za razvoj osjetila

Vizualne percepcije razvijam izvođenjem vježbi u kojima učenici traže iste ili različite predmete ili slike. Traže predmete iste boje ili nijanse. Traže nedostajuće elemente.

Slika 1Slušne percepcije razvijam sa slušanjem različitih zvukova (pretakanje vode, presipanje sjemena, metalni zvukovi, kidanje papira …).

Kušanje ima vrlo moćan učinak na pamćenje. Zato potičem učenike da uče kušajući kiselo, slano, slatko, gorko, prepoznajući voće …

Mirisne percepcije kod učenika razvijam prepoznavanjem različitih začina, meda, voća …

Taktilnu percepciju potičem s identificiranjem predmeta, osoba, dodirivanjem različitih materijala (krupice, pliš, zrnje itd.).

Davanje uputa

Prvo dajem učenicima jednostavne upute (s jednom ili dvije informacije), zatim informacije sa zahtjevnijim uputama (tri, četiri informacije), a zatim informacije sa suprotnim uputama (učenik radi suprotno od onoga što čuje).

Vježbe za početno opismenjavanje

Svaki učenik ima individualne sklonosti u učenju, pa su i opismenjuju različitom brzinom i na različite načine. Neki od njih već su razvili određene vještine i stoga brže prelaze s rješavanja jednog zadataka na drugi. Upravo zbog toga na početku novih sadržaja uvijek provjerim njihovo predznanje i ponovimo vještine prethodnog sata. Učenici koji nisu savladali vještine prethodne lekcije, ponavljaju je s jednostavnim zadacima. Rad diferenciram tako da u njega uključujem različite metode rada i izazove.

Vertikalna linija: Donesem žutu loptu (sunce) u krug. Pitam učenika na što ih podsjeća žuta lopta. Kada pogode da je to sunce, stanem na stolicu i pokažem gdje je sunce. Također učenici prstom pokažu sunce, a zatim loptu spustim na pod. Učenici, međutim, Slika 2polako spuštaju prst i pokazuju put lopte.

Ponavljam vježbu izlazeći na travu s učenicima. Učenici s prstom ocrtavaju put rasta trave odozdo prema gore. U učionici traže predmete koji imaju vertikalne linije i povlače prst preko njih.

Položim na pod list iz bloka i gore nacrtam žuto sunce i zelenu travu odozdo. Žutom bojom učenici crtaju vertikalne crte i istodobno ponavljaju: »Odozgo prema dolje.« Kada svi učenici nacrtaju okomite linije odozgo prema dolje, ja uzmem zelenu boju i nacrtam liniju odozdo prema gore. Svi učenici to ponove, istodobno glasno ponavljajući: »Odozdo prema gore.« Pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

Vodoravna linija: Donesem dvije staklene čaše u krug, jedna je do polovice napunjena vodom. Čaše pažljivo idu u krug, a svaki učenik prelijeva vodu iz jedne u drugu. Kada svi učenici završe prelijevanje, vodim razgovor o vodi u čaši kako bih došli do pojma vodoravan. U učionici traže predmete koje imaju vodoravne linije i crtaju prstom po njima.

Postavim list u sredinu kruga i nacrtam jabuku s desne strane, a leptira na lijevoj strani. Nacrtam vodoravnu liniju od jabuke do leptira crvenom bojom i govorim: »Vodoravna linija.« Vježbu ponavljaju svi učenici istodobno govoreći: »Vodoravna linija.« I ovdje pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

U sredini kruga također postavim kutiju s poveznim kockama i sastavim dvije kocke, sljedeći učenik dodaje kocku i pazi da linija ostane vodoravna. Učenici sastavljaju dugu vodoravnu liniju. Vježbu možemo završiti tako da učenici u krugu oduzimaju kocke.

Lijevo, desno: Donesem pladanj narezanih crvenih jabuka u krug. Učeniku koji sjedi pored mene dam pladanj, a lijevom rukom uzmem krišku jabuke i pojedem je. Učenici jedni drugima predaju pladanj i svaki učenik s lijevom rukom uzme krišku jabuke pojede je.

Uzmem plišanog leptira u desnu ruku. Predam ga učeniku koji sjedi pored mene. Mora ga uzeti desnom rukom. Zadatak je gotov kad opet dobijem leptira.

Uzmem pladanj s krupicama i nalijepim jabuku s lijeve strane, leptira s desne strane. Učenici povlače liniju s prstom i izgovaraju: »S lijeva na desno,« da utvrde oba pojma. Ako učenik pogriješi, vježbu pravilno ponovi. Zadatak je završen kada svi učenici odrade vježbu.

Uzmem kartončić s crvenom i plavom štipaljkom. Predam je učeniku s moje lijeve strane. On uzme jednu štipaljku i kaže: »Crvena štipaljka je na lijevoj strani.« ili: »Plava štipaljka je na desnoj strani.« Podigne štipaljku i preda je sljedećem učeniku.

Duge i kratke riječi:  Stavim dugu i kratku vrpcu u sredinu kruga. Izaberem dva učenika. Jedan ima vrlo dugo ime, a drugi vrlo kratko. Svaki od njih kaže svoje ime. Kažem učenicima da je svaka vrpca za jednog učenika i pitam ih uz koju bi se vrpcu postavili učenici. Kada utvrde da je dugačka vrpca za dugačka imena, a kratka vrpca za kratka, svaki učenik se postavlja u red k vrpci koja označava duljinu njegovog imena. Zajedno zaključimo kojih imena u našem razredu ima više.

Vrpce ostaju u sredini kruga, a ja dodam različite predmete. Uzmem predmet, imenujem ga i otkrijem je li riječ duga ili kratka. Postavljam ga ka odgovarajućoj vrpci. Vježbu nastavlja učenik s moje lijeve strane. Ostali učenici tiho prate rad i utvrđuju je li zadatak obavljen pravilno. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Vježbu nadograđujemo tako da učenici sa zavezanim očima opipavaju predmete koje smo prethodno razvrstali. Oni imenuju predmet i kažu je li riječ duga ili kratka. Ostali učenici, odmičući dlanove, pokazuju duljinu riječi.

Vježbe u slogovanju: Učenici ustanu i stupaju u mjestu. Čekam da svi uđu u jednakomjerni ritam. Učenici se pozdravljaju i prenose loptu. Pozdrav je gotov kada lopta dođe natrag do mene. U ritmu izgovaram: »Ja sam Aleksandra.« Učenici ponove: »Vi ste Aleksandra.« Zatim učenik s moje lijeve strane nastavlja. Igra se može igrati i pljeskanjem. Svaki učenik utvrdi koliko je puta zapljeskao.

Nastavljam igru tako da npr. zapljeskam dva puta. Ustaju svi učenici koji u imenu imaju dva sloga. Istodobno provjeravam jesu li ustali pravi učenici.

Robota stavim u krug. Učenicima kažem da robot robotski govori rezanjem riječi. Robotski pozdravim učenike (po-zdra-vlje-ni). U sredini kruga su zatvorene posude koje sadrže hranu jakog mirisa (jagode, med, cimet, lavanda, polovica limuna, banana, kiseli krastavci, kobasica …). Učeniku na lijevoj strani dam robota, on odabere jednu posudicu, otvori je i pomiriše, te robotski kaže riječ. Zatim daje robota sljedećem učeniku. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Mjerimo riječi: U krug donesem pladanj s krupicama. Izgovorim svoje ime i vučem prstom preko krupica. Dajem pladanj učeniku s moje lijeve strane koji izmjeri duljinu svoga imena crtanjem linije.

Sličice stavim u sredinu kruga tako da je dio slika sakriven. Svaki učenik ima napravljenu zvečku od sjemena. Odabere jednu sličicu i presipanjem sjemena u zvečku označi duljinu riječi. Učenici zvukom određuju je li riječ duga ili kratka. Kad svi učenici završe, sličice se zamijene tako što ih daju lijevom susjedu.

Vježbe za prepoznavanje glasova: Lopta (žoga) putuje u krug. Desnom rukom se rukujem i pozdravim učenika s moje lijeve strane, a lijevom rukom mu pružim loptu. Kada mi se lopta vrati, učenici riječi lopta određuju prvi glas, tako da ga naglašavaju i lagano razvuku. Zatim ponovimo vježbu tražeći druge riječi koje počinju s glasom ž.

Zakotrljam loptu nekom od učenika. On kaže svoje ime i naglašava prvi glas, tražimo i druge riječi koje počinju tim glasom. Učenik nastavlja igru prebacujući loptu sljedećem učeniku. Ponavljamo i vježbu za posljednji glas u imenu.

Učenicima podijelim predmete, koje potom polože ispred sebe. Kažem učenicima da bih željela kupiti predmet od učenika s moje lijeve strane. Učenik kaže da ga poklanja ako pogodim prvi i posljednji glas. Igru promijenimo tako da učenicima kažem da bih željela kupiti predmet i izgovorim prvi i posljednji glas. Učenik koji ima takav predmet daje mi ga i sam nastavlja igru. Pravilo je da se svaki predmet kupuje samo jednom, tako da svi učenici stignu na red.

Sve ove vježbe izvodimo prvo za prvi glas, zatim za posljednji i na kraju za sve glasove koji su u određenoj riječi.

Kada učenici razviju orijentaciju, slušnu percepciju, svjesnost o glasovima, poslušaju upute, određuju duljinu riječi, razvijaju vizualne percepcije, započinjemo s čitanjem slova. U učenju slova također se pomažem svim osjetilima, kao i pokretom i pjesmicama koje su navedene u knjizi Pismenost i razvoj svih osjetila.

5. Zaključak

Učenicima želim pružiti poticajne predčitačke i predpisačke aktivnosti u skladu s njihovim razvojem i u skladu s individualnim potrebama. Shvatila sam da ako učenici vrlo dobro usvoje predčitačke sposobnosti, imaju mnogo manje poteškoća s čitanjem i pisanjem. Naravno, u radu se moraju uzeti u obzir razlike među učenicima, pa se rad često vrši u manjim skupinama. Jednom kada utvrdim razlike među učenicima, lakše mi je prilagoditi nastavu. Naglašavam razigrani razvoj vještina koje prethode opismenjavanju, a time i razvoj pozitivnog stava prema opismenjavanju. U svom radu polazim od iskustvenog učenja. To povećava pamćenje i aktivnost učenika.

Učenike treba poticati na istraživanje, jer im se tako pokazuje da imamo povjerenja u njih i njihove sposobnosti. Time jačamo njihovu znatiželju, neovisnost, samopouzdanje i kreativnost.

6. Literatura

  1. Heacox, D. (2009.):Diferencijacija za uspjeh svih
  2. Doljak, M. (2012.): Individualizirano i diferencirano opismenjavanje u 1. razredu OŠ. Diplomski rad. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
  3. Štupnikar, M. (2010.): Opismenjavanje i razvoj svih osjetila

Fotografije (vlastiti izvor)

Tehnički dan – pečemo kekse

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

U vremenu rada na daljinu, odnosno nastave na daljinu, učitelji smo prisiljeni upotrijebiti svu inovativnost i metode rada koje učeniku omogućuju samostalan rad. Izvedba dana aktivnosti je jedan od načina rada kod kojeg si možemo dopustiti opuštenost. U članku ću vam predstaviti izvođenje tehničkog dana za učenike prvog razreda.

Ključne riječi: tehnički dan, škola na daljinu, učenici.

Abstract

At the time of online classes it became necessary for teachers to be innovative, trying to make use of all those methods that enable a child to start working as independently as possible. The project »activity days« is one such method, allowing us to work at a more relaxed pace. The article presents how a project day was organized and carried out for the first graders.

1. Uvod

U vremenu proglašene pandemije, kad su u Sloveniji zatvorili vrtiće i osnovne škole, učitelji razredne nastave koji predajemo prvim razredima, pripremili smo učenicima aktivnosti za prirodoslovne, sportske i kulturne dane.

U prosincu smo za djecu pripremili tehnički dan. Željeli smo, da učenici zajedno sa svojim roditeljima na zabavan i kreativan način upoznaju Svetog Nikolu i Djeda Božićnjaka, te kroz priče upoznaju značenje prijateljstva, bliskosti i međusobne pomoći.

2. Dani aktivnosti u osnovnoj školi

Nastavni plan prvoga razreda osnovne škole predviđa izvođenje drugih oblika rada s učenicima, a tu spadaju kulturni, sporstki i tehnički dan. Dani aktivnosti dio su obaveznog programa i predstavljaju međupredmetnu povezanost određenog predmeta i discipline. Učitelji aktivnosti planiramo na aktivima na početku školske godine, tako da ih možemo uključiti u plan rada škole.

Dani aktivnosti predstavljaju 15 dana aktivnosti u vremenu nastave, a pojedinačni dan se izvodi u opsegu 5 školskih sati. Po planu rada u prvom razredu imamo 4 kulturna dana, 3 prirodoslovna dana, 5 sportskih dana i 3 tehnička dana.

Konceptom dana aktivnosti, koji je usvojio Nacionalni kurikularni svet i Strukovni svet RS za splošno obrazovanje (1998), dani aktivnosti su planirani tako da potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samoinicijativu, samostalno promatranje, usvajanje iskustava i znanja za razvijanje spretnosti te samostalno rješavanje problema.

3. Planiranje tehničkog dana

Kako bismo učenicima i prvenstveno roditeljima olakšali rad za školu od kuće, te kako bismo im ponudili zanimljivije aktivnosti, odlučili smo kako ćemo u vremenu nastave na daljinu organizirati tehnički dan. Počeo je prosinac, najsvečaniji mjesec u godini, mjesec pun očekivanja i čarolije. U domovima iz naših kuhinja miriše po svježe pečenim kolačima i keksima.

Odluka da organiziramo tehnički dan baš u ovo vrijeme nije bila teška. Tema dana aktivnosti povezana je s praznicima. Djeca će kod kuće s roditeljima upoznati priču o božićnim štrudlama, peći će kekse i kolače, razgovarati o nadolazećim praznicima, njihovom značenju i tradiciji.

4. Izvedba tehničkog dana na daljinu

Za nesmetanu izvedbu smo roditeljima na e-mail dan prije poslali popis svih sastojaka, koje će trebati Slika 1sljedeći dan kod pečenja keksa.

Uvod u tehnički dan je bila priča o božićnim štrudlama, koja svojom poukom djeci poručuje kako biti sam nije lijepo i ugodno. Svatko želi imati prijatelje, svatko želi imati društvo jer je tako sve mnogo ugodnije i lakše.

Slika 1. Recepti

Za tu priliku smo učiteljice prvih razreda snimile videosnimak. Snimkom smo detaljno pokazale izradu tijesta za božićne štrudle i kekse.

Slika 2Slika 3Slika 2. Priprema videosnimka              Slika 3. Prikaz rada

Učenici su u svojoj domaćoj okolini, uz pomoć roditelja ili starije braće i sestara, pekli i stvarali dobrote, kojima su se zasladili u nadolazećim svečanim danima. Kao dokaz o uspješno obavljenom tehničkom danu, učenici su poslali fotografije dobrota koje su pripremili. Pošteno su nam rasle zazubice kod pregledavanja slastica.

Slika 4Slika 5
Slika 4. Keksi1                               Slika 5. Keksi2

Slika 6
Slika 6. Keksi3

Za zaključak tehničkog dana, učenici su izradili novogodišnje ukrase, kojima će ukrasiti svoju sobu ili možda kuću. Izraditi će pahuljice iz papira. Ova aktivnost izrade ukrasa također je bila prikazana kratkim videom kojeg su pripremile učiteljice. Učenici su kao povratni informaciju poslali fotografije svojih radova i time je tehnički dan bio uspješno zaključen. Na sljedećoj video konferenciji upitali smo učenike i njihove roditelje o dojmovima tehničkog dana. Svi su pohvalili ideju, a nas učitelje time potaknuli k nastavku takvog načina rada.

Slika 7Slika 8
Slika 7. Pahuljice iz papira         Slika 8. Šarene pahuljice

5. Zaključak

Slovenski pjevač Vlado Kreslin izvodi pjesmu naslova Sve se može. Izvođenjem tehničkog dana naziva Pečemo kekse, dokazali smo da se sve može. U slozi je moć i gdje je volja je put. Povratne informacije učenika i njihovih roditelja bile su pozitivne te su se svi na praznicima častili pečenim dobrotama.

6. Literatura

  1. Dnevi dejavnosti (1998). Nacionalni kurikuralni svet in Strokovni svet Republike Slovenije za splošno izobraževanje. Pridobljeno https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf, 4. 12. 2020

Obiteljsko čitanje

daniela_calusic

Daniela Čalušić

Sažetak

Svi se rado prisjetimo kako su nam mama ili baka, možda sestra ili brat čitali bajku koju smo toliko voljeli pa smo ju željeli slušati stalno ispočetka? Bajke su vrlo korisne za djecu i njihov razvoj.

Obitelj ima značajan utjecaj na razvoj djetetove pismenosti. „Stručnjaci danas posebno ističu važan utjecaj obiteljskoga okruženja na razvoj individualne pismenosti: djeca koja su dobila više poticaja na polju pismenosti u kućnom okruženju uspješnija su u opismenjavanju i učenju.“ (L. Knaflič, 2009., str. 5). U nižim razredima osnovne škole čitanje i pripovijedanje vrlo su važni. Primijetila sam kod djece koja nauče čitati, kako njihovi roditelji više ne sudjeluju u zajedničkom čitanju. U ovom radu predstavljam načine motiviranja obiteljskog čitanja.

Ključne riječi: obiteljsko čitanje, motivacija, slikovnice.

Uvod

“Ako želite imati pametnu djecu, ispričajte im bajke. Ako želite imati još pametniju djecu, ispričajte im još više bajki “(A. Einstein).

M. Grginič (2006) piše, da bi se čitanje naglas djeci trebalo odvijati od rođenja i trajati do djetetove osam godina, čak i kad već nekoliko godina samostalno čita (L. M. Morrow, 2001; u Grginič, 2006).

Škola igra važnu ulogu u razvijanju motivacije za čitanje, ali dijeli je i s roditeljima i drugim čimbenicima (knjižnica, vršnjaci). Zahvaljujući roditeljima djeca se upoznaju sa svojim prvim knjigama (S. Pečjak, N. Bucik, A. Gradišar, C. Peklaj, 2006).

Mlađoj djeci trebali bi čitati roditelji, bake i djedovi, braća i sestre. L. M. Morrow (2001., u Grginič, 2006.) podsjeća, kako bi čitanje trebalo postati običaj u isto vrijeme i na istom mjestu svaki dan, po mogućnosti navečer. Vrijeme prije spavanja je odgovarajuće za cijelu obitelj. Roditelji i djeca se smiruju, uspostavljaju redovito čitanje, naviku koja dugoročno utječe na dječje čitanje, jer navečer samostalno posegnu za knjigom. Roditelji moraju prihvatiti i ohrabriti dijete kao aktivnog člana obiteljskog čitanja, prihvatiti njegove komentare i pitanja, povezujući ih sa stvarnim iskustvima kad god je to moguće.

Priče pričamo svaki dan. Slušajući dijete uči, pripovijeda što se dogodilo, kome, kako, gdje. Kad pripovijeda o sebi nauči organizirati svoje misli odvajajući važno od beznačajnog. Shvaća da može pričati priče na različite načine. Čitanje je važno. Uvijek se čitalo djeci, a to je provjeren i učinkovit način prenošenja kulture, društvenih i ljudskih vrijednosti na mlade. Priča privlači djetetovu pažnju i održava znatiželju. Dijete želi slušati priče koje voli. Odrasli izvještavaju kako su naučili čitati i pisati kad su u ranom djetinjstvu iznova slušali priče. (Knaflič, 2009.)

Motivacija za čitanje

Slovenski istraživači S. Pečjak i A. Gradišar (2012) definirali su motivaciju za čitanje: „Motivacija za čitanje shvaća se kao sinonim za različite motivacijske čimbenike koji osobu potiču na čitanje, daju smisao procesu čitanja i tako pomažu pojedincu da ustraje u cilju i želji za ponavljanjem čitalačkog iskustva (da bi se ponovno doživjelo).“ (str. 71)

Obiteljsko čitanje

Stručnjaci potvrđuju da čitanje utječe na razvoj moždanih stanica, potiče kognitivni i emocionalni razvoj djece. Djeca koja odrastaju gledajući televiziju ne razvijaju jezične vještine kao što bi to učinila s čitanjem. Za to vrijeme između roditelja i djece pletu se emocionalne veze koje su važne za čitav život. Roditelji i obitelj igraju važnu ulogu jer ovo razdoblje karakterizira naglasak na iskustvenim aktivnostima koje doprinose razvoju pismenosti. Uz to oni imaju moć povezivanja djetetovih interesa u zajedničkome čitanju. Ako dijete voli plesati, u knjižnici možemo posuditi knjigu o plesu i ako je ikako moguće, biramo različite žanrove. Istraživanje je također pokazalo da su čitanje i pisanje povezani s djetetovim razvojem i to je složen proces učenja. Učenje čitanja i pisanja lakše je s dobrim poznavanjem jezika čemu pomažu čitanje i pripovijedanje odraslih, kao i razgovor o pročitanomu. Dijete proširuje rječnik, svoje horizonte te povećava interes za slušanje. (L. Knaflič, 2009.)

Svakodnevno se susrećemo s raznim oblicima tiskanoga materijala. Većina djece upoznaje se s raznim oblicima tiska prije polaska u školu i stječe neko iskustvo u opismenjavanju. Dok gledaju televiziju, djeca se susreću sa slovima na ekranu te dok čitaju oglase, novine i časopise koje dobivaju u kućnom poštanskom sandučiću. Obiteljske proslave pozivaju nas da napišemo pozivnice, čestitke, popis gostiju, itd. Kućanski poslovi poput kuhanja, kupovine, hobija prikladne su prilike za učenje o korištenju pismenosti. Sada su u mnogim obiteljima roditelji radili od kuće, a dijete je imalo priliku promatrati njihov rad pomoću računala, pisati izvještaje, račune. Dakle, djeca stječu iskustvo da čitanje i pisanje nisu povezani samo s učenjem, nego da je pismenost važna i za život. (L. Knaflič, 2009.)

Obiteljsko čitanje mora se nastaviti razvijati i kad je dijete već postalo samostalni čitatelj. Roditelji bi trebali poticati čitanje, razgovarati o pročitanom. U tom razdoblju roditelji utječu na daljnje čitanje djece

U predškolskom su razdoblju slikovnice najprikladnije za čitanje i pripovijedanje.

Kako prepoznajemo dobru slikovnicu?

  • Ilustracije trebaju biti dovoljno bogate i detaljne kako bi priča mogla proizaći iz razgovora s djetetom.
  • Teksta je malo (samo rečenica ili dvije po stranici).
  • Tekst treba biti predvidljiv kroz ritam, rimu kako bi se djetetu olakšalo samostalno „čitanje“.
  • Priča mora privući i odrasle i djecu.
  • Sadržaj treba biti za djecu i o djeci tako da se mogu prepoznati.
  • Izdržljiva knjiga koja podnosi grubo rukovanje (šivane knjige). (P. Kropp, 2000.)

Savjeti dobre knjige za početnike čitanja

– Jednostavan rječnik

Metoda pet prstiju (Košak Babuder, 2011):

  • Odaberite knjigu koja vam se sviđa.
  • Otvorite je u sredini.
  • Pokušajte pronaći stranicu bez ilustracija ili slika.
  • Počnite čitati s vrha. Nastavite čitati dok ne dođete do riječi koju znate.
  • Stavite mali prst na nepoznatu riječ.
  • Nastavite čitati. Svaki put kad naiđete na riječ koju ne znate, stavite sljedeći prst na nju.
  • Ako vam ponestane prstiju prije nego što dođete do kraja stranice, knjigu je previše teško samostalno pročitati.
  • Ako niste koristili nijedan prst, knjiga vam je vjerojatno prelaka.
  • Ako ste potrošili manje od pet ili više od jednog ili dva prsta čitajući cijelu stranicu, knjiga je prikladna za vas.

– Ne previše teksta.
– Ilustracije bi trebale biti dio priče.
– Slova bi trebala biti relativno velika.
– Tekst bi trebao biti predvidljiv, ali ne toliko da bi bio dosadan. (P. Kropp, 2000.)

Primjeri dobre prakse

Adventske bajke

Iščekivanje božićnih blagdana za mene je posebno i emocionalno vrijeme. Djeca se također jako raduju božićnim blagdanima i čaroliji koju im možemo dočarati. Svake godine u prosincu učenicima pročitam više bajki, nego inače i odmah ujutro počinjemo čitati bajke uz svijeće. Ove godine zbog epidemije i školovanja na daljinu to nismo uspjeli, ali svakodnevno sam im snimala čitanje bajki i slala ih. Bilo je to adventsko vrijeme priča. Priče su mogli slušati sami ili s nekim od članova svoje obitelji. Svidjele su im se snimljene bajke o kojima smo kasnije razgovarali na videokonferenciji.

Dnevnik čitanja

Početkom školske godine učenicima sam podijelila dnevnike čitanja. Učenici čitaju najmanje 10 minuta dnevno, s roditeljima ili sami.

Čak i tijekom kućnog obrazovanja, učenici su nastavili čitati i prikupljati potpise za svaki pročitani dan. Kad su stigli do cilja, poslala sam im poštom bojanku sa čestitkom.

Čitanje bajki putem mrežne učionice

S učenicima smo čitali bajke putem mrežnih učionica. Tako smo započeli svaki tjedan. Dok smo čitali bajke u našem je društvu uvijek bio plavi medvjedić. Tog medvedića bi učenici u vrijeme bez epidemije nosili kući. Sa njim bi proveli nekoliko dana, čitali mu bajke i zapisivali ​​svoje pustolovine.

Suradnja s knjižničarom

Vrijedno je surađivati ​​s našim knjižničarima. Naša se knjižničarka rado odazvala suradnji i u više je navrata pripremila priču za učenike. Priča je bila tematski povezana s temom učenja o kojoj smo razgovarali tog tjedna. Budući da smo na satu likovne kulture imali zadatak izraditi hranilicu za ptice od otpadnoga materijala, naša je knjižničarka pripremila bajku Brin i kućica za ptice. Osim bajke, učenicima je predstavila i stručnu literaturu o pticama te im snimila kako kako izraditi kućicu od otpadnoga materijala. Učenici su napravili vrlo lijepe proizvode.

Bralna značka

U Sloveniji postoji projekt koji se zove Bralna značka. To je slobodna aktivnost za promicanje čitanja. Kroz videokonferencije nastavili smo pripovijedati i recitirati pjesme. Učenici knjigu ili pjesmu pročitaju sami ili uz pomoć roditelja i kasnije pripovijedaju i tako se mogao nastaviti taj projekt

Roditeljski sastanak

Suradnja s roditeljima je vrlo važna. Roditelji često trebaju smjernice o tome kako pomoći svojoj djeci tijekom opismenjavanja, posebno tijekom školovanja od kuće. Roditeljski sastanak posvetila sam čitanju i pisanju. Na taj sam način mogla naglasiti važnost čitanja i pisanja čak i dok su kod kuće.

Zaključak

Tijekom školovanja na daljinu svoju radost čitanja podijelila sam s učenicima. U ovo doba oluje učenici su mogli pronaći mir dok su slušali bajke. Budući da su razlike tako velike, ponegdje je čitanje rutina, dok u drugim obiteljima nema mjesta za čitanje. Mislim da je većina roditelja danas svjesna važnosti čitanja za svoju djecu. Zajedničko čitanje ili pripovijedanje prilika je da budemo zajedno s djetetom i da se zajedno dobro zabavimo.

Literatura

  1. Grginič, M. (2008). Vsak po svoji poti do pismenosti. Mengeš. Izolit.
  2. Grginič, M. (2006). Družinska pismenost. Domžale: Izolit.
  3. Bucik N., Grosman M., Kovač P., Štefan A., Marjanovič Umek L., Zupančič M., Knaflič L., …, T. Pogačar (2003). Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja. Ljubljana. Mladinska knjiga.
  4. Jamnik T. (1998). Knjižna vzgoja. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  5. Knaflič L., Bucik N., Lukan M., Štefan A., Mlakar I., Svetina P., …, Jelenc Krašovec S. (2009). Branje za znanje in branje za zabavo. Priročnik za spodbujanje družinske pismenosti. Ljubljana. Andragoški center Slovenije.
  6. Kropp P. (2000). Vzgajanje bralca. Tržič. Učila.
  7. Pečjak, S., Gradišar A. (2012). Bralne učne strategije. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  8. Pečjak, S., Bucik N., Gradišar A., Peklaj C. (2006). Bralna motivacija v šoli: merjenje in razvijanje. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Online nastava u likovnom

Rad s učenicima s posebnim potrebama

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja drugih predmeta. Uz to, roditelji dobivaju uvid u djetetov rad i mogućnost veće povezanosti s njim. Učenici s posebnim potrebama imaju više motoričkih problema, pa je roditeljska pomoć bila dobrodošla. To im je predstavljalo teret, pa je bilo potrebno predati zadatke koji su bili dovoljno jednostavni da su ih čak i učenici s većim poteškoćama mogli ispuniti.

Problemom opadanja motivacije tijekom rada od kuće bavili smo se na razne načine, tijekom praznika dolazili smo izrađivati ​​ukrase i predmete za dom i uz redovite pozitivne povratne informacije.

Posao je rađen s malim setom materijala i pribora, pa smo potaknuli upotrebu svakodnevnih predmeta iz kuće ili prirode. Promijenili smo slijed skupova učenja. U mjesecima prije zatvaranja škola koristili smo složenije tehnike ili materijale koji se ne mogu koristiti kod kuće i trebaju puno čišćenja nakon posla. Za kućne satove ostale su jednostavnije tehnike. Prijenos gradiva i zadatak morali su biti još detaljniji i postupniji nego u učionici.

Ključne riječi: učenje, kreativnost, motivacija, opuštanje, improvizacija.

Uvod

Učenje na daljinu, posebno u osnovnoj školi s nižim obrazovnim standardom, jedinstveni je izazov za učitelje i učenike. Zapravo smo očekivali dolazak drugog vala epidemije, pa su početkom godine razrednici e-mailom otvorili školske račune Arnes za sve učenike. Svi su vježbali otvaranje primljenih e-mailova, sastavljanje novih i otvaranje privitaka. Teži je zadatak bio priložiti fotografije radi povratne informacije učiteljima. Studenti su također ukratko upoznati s upotrebom alata Zoom i Viber. Kako sam svoj predmet prilagodila novim uvjetima, donosim u nastavku, kada ću podržati i rezultate aktivnosti učenika od 6. do 9. razreda.

Preuređivanje slijeda skupova učenja

Zbog svega navedenog, također sam morala promijeniti godišnji plan rada i pripremiti sebe i svoje učenike za njega u tehničkom (provedbenom) smislu. Godišnji plan sadrži nekoliko umjetničkih grana. Ovaj put započeli smo školsku godinu sa zahtjevnijim setovima, kako u smislu interpretacije nastavnog materijala, tako i u pogledu provedbe i složenosti materijala i pomagala. I na kraju, ali ne najmanje važno, prvo smo razgovarali o tehnikama koje su manje zahtjevne za rad kod kuće, u kućnim kuhinjama i dječjim sobama zbog zahtjevnijeg čišćenja radnog područja nakon posla.

Kreativnost

Crtanje, slikanje i modeliranje mogu se svjesno koristiti kao mostovi između ljudskog unutarnjeg i vanjskog svijeta (Mees-Christsteller, 1992. u Kustecu, 2017.). Učenici svoj vizualni jezik razvijaju prema svojoj osobnoj i unutarnjoj viziji. Taj razvoj može kočiti obilje motiva i određeni načini izražavanja kojima su učenici izloženi od najranije dobi. Sjetimo se samo utjecaja crtića, bojanki itd. Vrlo rašireni i popularni motivi mogu studentima pružiti (relativni) uspjeh proizvoda, ali od njih zahtijevaju manje mentalne energije, što smanjuje njihovu kreativnost i inhibira razvoj vlastitog umjetničkog izraza.

Već tijekom ljetnih praznika pripremala sam PowerPoint i Word prezentacije za područje crtanja, pisanja i kiparstva. Građu sam uglavnom crpio iz udžbenika većinskih škola i iz kurikuluma za likovnu umjetnost, ali koristila sam ih samo kao osnovu ili orijentaciju. Ovi su programi preteški za naše učenike, ali ni oni za prvu trijadu nisu im prikladni jer su prilagođeni maloj djeci. Morao sam dati materijal kojim sam raspolagao na takav način da je nastava likovne umjetnosti bila prikladna za učenike s prilagođenim programom. U tome sam si pomogao svojim nastavničkim iskustvom u ovoj školi. Znam da upute za lekciju, kao i sam materijal, moraju biti napisane jednostavno i logično, u malom opsegu, nadogradnja osnova postupna je, već raspravljeni sadržaj potrebno je ponoviti nekoliko puta. Ispravno je upotrebljavati tiskana slova i što manje posebnih izraza prilikom pisanja, također može biti korisno za neke riječi upotrijebiti sinonim, poznatiju riječ iz svakodnevnog života.

U razumijevanju zadatka učenici se oslanjaju na nekoliko komunikacijskih kanala odjednom (vid, sluh, riječ, pokret), pa im je uskraćena kombinacija svih ovih metoda na satu od kuće. Stoga su proizvode učinili zanimljivima “na svoj način”, jer nisu mogli kopirati ideje i rješenja od svojih kolega iz razreda. Ako sam studentima dao gotovo potpunu slobodu, neki su se “izgubili”, pa mora postojati neki okvir, ograničenje, smjer. U tom kontekstu studenti zatim izražavaju svoje ideje.

Likovna umjetnost kao terapija

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja ostalih školskih predmeta.

Čini mi se važnim naglasiti da cilj stvaranja nije savršena umjetnička kreacija, već proces stvaranja koji je usmjeren na osobni rast i samoostvarenje pojedinca. Za dijete je stvaranje igra, a ne zadatak. To znači da dijete opušteno stvara raznim umjetničkim sredstvima, a važnije od konačnog proizvoda su djetetova aktivnost i iskustvo oko nje (Geršak, 2010).

Mislim da nije važan samo rezultat, već i proces rada (izražavanja), pa nisam tražio od učenika da odmah započnu sa zadacima, već da za to odvoje malo vremena. A možda prije odrade i druge, posebno teške zadatke (matematika, slovenski jezik). Kad ovo ostane iza njih, moći će se opuštenije posvetiti umjetničkom stvaranju. Vikendi su također dobrodošli u tom pogledu kada će roditelji (skrbnici, pratitelji, itd.) Imati više vremena za njih. Uz pomoć umjetničkog izraza mogu se između njih dogoditi i različite komunikacije, ili kako kaže Valdes (u Krkoč Lasič, 2014): „umjetnička komunikacija otkriva mnogo više“). Verbalna komunikacija stoga nije jedina i ne nužno najuspješnija.

Materijali i likovna umjetnost

Likovna umjetnost je kreativan rad s umjetničkim materijalima: olovkom i papirom, tintom, bojama, kredom, ugljenom, kolaž-papirom, drvom, metalom, glinom itd. – sa svime što se može koristiti za plastično ili plastično izražavanje (Vogelnik, 2003. u Kustecu, 2017.).

Prije zatvaranja škola izrađivali smo kipove od gline, laminirali ih, slikali, miješali boje i tiskali. Međutim, u učenju na daljinu morali smo se ograničiti na olovke, bojice i možda čak i flomastere, jer je to bilo jedino što su učenici imali kod kuće. Za ljepilo sam im dao recept kako napraviti, kuhati, škrobiti uz pomoć roditelja. Najviše smo se fokusirali na crtanje u kombinaciji s pisanjem i grafičkim dizajnom. Također smo razgovarali o mobilnoj skulpturi – dizajnu mobitela i papira. Učenici su prvo tražili izgovore da ne mogu ići u trgovinu, da nemaju ništa kod kuće, ali nakon poticaja tražili su samo materijal i predmete koje su koristili kod kuće ili u prirodi.

Unutarnja i vanjska motivacija

Motivacija je želja da se nešto učini. Vanjska motivacija može biti opipljiva (procjena, prepoznavanje) ili psihološka (pohvala ili važan položaj u grupi). Unutarnja motivacija dolazi iz unutarnjeg zadovoljstva, iako može donijeti i “nagrade” (Motivacija, b. D.).

Učenici kojima je teško okupiti se u školi, na moje zadovoljstvo, postigli su bolje rezultate na poslu od kuće. Snimio sam aktivnosti učenika. Otkrio sam da su najaktivniji učenici bili učenici šestih razreda, prva dva tjedna čak 100%. Kasnije su se polako počeli udaljavati od školskog rada, što također primjećuju kolege, na kraju je aktivnost bila ukupno 72%. U prosjeku su svi učenici svih razreda izvršili 57% zadataka. Najlošije je prošao razred 9: 23%. Svi studenti koji su se u međuvremenu razboljeli kasnije su radili domaću zadaću. Zbog vanjske motivacije, aktivnost nekih učenika povećala se ili se čak pojavila u posljednjih tjedan dana prije dolaska u školu.

slika 1

U razdoblju prije i tijekom božićnih i novogodišnjih praznika primijetila sam porast aktivnosti učenika, jer su se umjetnički zadaci uglavnom odnosili na ukrase. Očito je da su se prepustili svečanom ozračju (unutarnja motivacija). Primjer: Učenik koji se nikada nije prijavio od kuće izvršio je samo jedan zadatak u kojem je iz kuhinje koristio „zlatne kuglice“ koje mi nemamo u školi i želio ih je upotrijebiti barem jednom.

slika 2slika 3slika 4

Potvrda, povratne informacije

Učnici trebaju povratnu informaciju, kao i potvrdu. Potonje nismo prenijeli u brojčanom obliku, već riječima ili “emotikonima”. Svi su bili pozitivni, ohrabrujući. Cijelo smo vrijeme težili opuštenoj atmosferi, jer ona potiče kreativnost. Pozitivne povratne informacije jačaju samopouzdanje, a to pomaže učenicima da nastave raditi.

Zaključak

Učenje na daljinu izazov je koji učiteljima i učenicima predstavlja niz problema koji su svi rješivi. Uz pomoć odgovarajućih uputa i uz sudjelovanje voljenih kod kuće. Ovo potonje također je izvrsna prilika za roditelje (ili druge umjesto njih) da se bolje upoznaju s procesom učenja, s učiteljima i, prije svega, sa svojom djecom. Za neke to nije ništa novo, ali za mnoge je prilika koju bi trebali iskoristiti. U isto vrijeme, naravno, svi smo sretni što je školovanje ponovno započelo na gotovo normalnim stazama.

Literatura

  1. Geršak, V. (2010). Art terapija za najmlajše. Preuzeto s https://www.ringaraja.net/clanek/umetnostna-terapija-za-najmlajse_1579.html
  2. Krkoč Lasič, S. (2014). Ko notranji svet postane viden. Preuzeto s https://www.dnevnik.si/1042619345
  3. Kustec, K. (2017). Uporaba izrazno-ustvarjalnih medijev v socialnem delu in sorodnih poklicih pomoči. Socialno delo, 56 (2), 81-98.
  4. Motivacija. (B.d.). Preuzeto s https://www.brstpsihologija.si/motivacija/

Svjetski dan animacije

jasmina_purgar

Jasmina Purgar

Svjetski dan animacije obilježava se od 2002. godine u spomen na dan kada je 1892. u Parizu organizirana prva projekcija animiranog filma. Različitim filmskim manifestacijama obilježava se u pedesetak zemalja na svim kontinentima. U sklopu nastave informatike ove su ga godine obilježili i naši učenici šestog razreda. Provedene aktivnosti karakteriziralo je povezivanje različitih znanja i vještina. Učenici su prošli kroz nekoliko faza stvaranja kratkog animiranog filma povezujući pritom znanja iz više nastavnih predmeta s vještinama rada na računalu. Ovom aktivnošću učenici su usvojili više obrazovnih ishoda uz mogućnost da se svaki od njih osjeća uspješnim te pokaže svoju kreativnost i domišljatost.

Ključne riječi: svjetski dan animacije, međupredmetne teme, 6.razred, videozapis, digitalni sadržaji.

Uvod

Kurikulum nastavnog predmeta informatike predviđa, za učenike u šestom razredu osnovne škole, usvajanje vještina u stvaranju različitih digitalnih radova. Jedan od mogućih zadatka za učenike jest stvaranje jednostavnijih animacija. Iako sama izrada animacija djeluje vrlo jednostavno njoj prethodi niz aktivnosti kako bi konačni rad bio što bolji i kako bi njime kvalitetno prikazali željeni sadržaj.

Kako bi učenici na zanimljiv način prošli kroz proces stvaranja animacije, odlučila sam s njima obilježiti Međunarodni dan animacije. Na taj su način učenici imali priliku pokazati svoju kreativnost kroz sadržaje koji su im bliski.

Izrada animacije

U motivacijskom dijelu nastavnog sata učenicima sam prikazala animirani film Baltazar. Nakon gledanja filma, kratko smo porazgovarali o viđenom te sam ih navela na razmišljanje o tome što sve prethodi izradi jednog animiranog filma. Kako bi sistematizirali sve etape izrade stvorili smo popis potrebnih predradnji. Svaki je učenik samostalno prolazio kroz sve etape a po potrebi se mogao konzultirati s ostalim učenicima ili učiteljem.

slika1_Etape izrade animiranog filma
Slika 1. Etape izrade animiranog filma

U prvoj fazi učenici su osmišljavali tijek radnje svog budućeg animiranog filma. Osim radnje i likova koji će se pojavljivati, morali su osmisliti i dijalog, te okruženje u kojem će se radnja događati. Učenici su imali priliku samostalno izabrati temu koju će obraditi i prikazati kroz animaciju. Nakon što su završili s pisanjem sadržaja učenici su mogli pristupiti izradi svog prvog animiranog filma.

Izbor alata za izradu animiranom filma

Za izradu animacija učenicima sam ponudila različite online alate. Nakon prezentiranja načina rada u pojedinom alatu, svatko je samostalno donio odluku koji će alat koristiti. Pritom su se vodili mogućnostima samog alata te scenarijem koji su osmislili u prethodnoj aktivnosti.

Ponuđeni online alati su FlipAnim te ABCYA Anime. Zajedničko im je da su besplatni, te dozvoljavaju preuzimanje gotovog rada na računalo. Alati su pregledni i jednostavni za uporabu, no učenicima dopuštaju drugačije razine slobode pri stvaranju radova. FlipAnim je alat u kojem učenici sami dizajniraju sve elemente, od pozadine do likova odnosno objekata koji se animiraju. S druge strane, ABCYA Anime nudi gotove predloške pozadine i likova čime i učenici koji nisu skloni crtanju mogu izraditi vizualno lijepe radove.

slika2_Radno okruzje alata za izradu animacija
Slika 2. Radno okružje alata za izradu animacija

Izrada animacije i pohrana

Nakon izbora alata, učenici su krenuli s izradom prvih animiranih filmova. Većina izrađenih radova bila je u formi animiranog crtanog filma. Gotove radove učenici su preuzeli na računala te ih pohranili u razredni portfolio. Završni dio nastavnog sata učenici su prezentirali svoje radove. Nakon prikaza pojedinog rada provodili smo vršnjačko vrednovanje, a kao završnu aktivnost učenici su izabrali nekoliko radova za predstavljanje na mrežnim stranicama škole.

Zaključak

Provođenjem ove aktivnosti navela sam učenike na razmišljanje o potrebi strukturiranog rada kako bi postigli željene rezultate. Kao pomoć u radu učenici su izdvojili upravo postavljanje jasnih koraka i ciljeva. Kroz provedene aktivnosti učenici su usvojili ishode iz više nastavnih predmeta i međupredmetnih tema, na zanimljiv način primjeren njihovoj dobi. Dodavanjem dodatnih zadataka ili pak izborom samo jednog alata za rad, ovu je aktivnost moguće provesti sa svim uzrastima učenika ovisno o njihovim sposobnostima.

Poveznice:

Projektna suradnja – razlistaj se !

ljubica_klanac

Ljubica Klanac

Sažetak

U članku je opisana projektna suradnja dviju škola, OŠ prof. Filipa Lukasa iz Kaštel Starog i OŠ Ivana Brlić – Mažuranić iz Orahovice povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige pod nazivom Razlistaj se .

Učenici četvrtih razreda izradili su knjigu o biljkama svog zavičaja.

Ključne riječi: projekt, suradnja, Mjesec hrvatske knjige, biljke.

Uvod

slika1Povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige, učenici 4.a i d razreda OŠ prof. Filipa Lukasa iz Kaštel Starog zajedno sa svojim učiteljicama Ljubicom Klanac i Esmom Sarajčev, te učenici 4. tih razreda OŠ Ivane Brlić – Mažuranić iz Orahovice zajedno s knjižničarkom, proveli su projekt Razlistaj se!

Slika 1. Mjesec hrvatske knjige 2020.

Cilj projekta je bio razvijanje svijesti o važnosti očuvanja prirode, o odgovornom ponašanju prema prirodi i poticanje učenika na čitanje, te izrada knjige o biljkama našeg zavičaja. Kroz projekt su ostvareni ishodi iz Prirode i društva te razna odgojno – obrazovna očekivanja.

Ishodi

HJ OŠ C.4.1. Učenik izdvaja važne podatke koristeći se različitim izvorima primjerenima dobi.
PID OŠ A.4.1. Učenik zaključuje o organiziranosti ljudskoga tijela i životnih zajednica (istražuje organiziranost biljaka i životinja na primjeru životne zajednice, razlikuje životne uvjete u životnoj zajednici i povezuje ih s njezinom organiziranošću).
PID OŠ B.4.1.Učenik vrednuje važnost odgovornoga odnosa prema sebi, drugima i prirodi (opisuje važnost odgovornoga odnosa prema prirodi radi zaštite živoga svijeta, procjenjuje utjecaj čovjeka na biljke i životinje te njegovu ulogu u očuvanju ugroženih i zaštićenih vrsta).
PID OŠ A.B.C.D.4.1.Učenik uz usmjeravanje objašnjava rezultate vlastitih istraživanja prirode, prirodnih i/ili društvenih pojava i/ili različitih izvora informacija.

Odgojno- obrazovna očekivanja

GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE
goo C.2.1.Sudjeluje u zajedničkom radu u razredu.

ODRŽIV RAZVOJ
odr A.2.1. Razlikuje pozitivne i negativne utjecaje čovjeka na prirodu i okoliš.

OSOBNI I SOCIJALNI RAZVOJ
osr A.2.4.Razvija radne navike.

PODUZETNIŠTVO
pod B.2.1.Razvija poduzetničku ideju od koncepta do realizacije.

UČITI KAKO UČITI
uku B.2.4.4. Na poticaj učitelja, ali i samostalno, učenik samovrednuje proces učenja i svoje rezultate te procjenjuje ostvareni napredak.

IKT
ikt A.2.1.Učenik prema savjetu odabire odgovarajuću digitalnu tehnologiju za obavljanje zadatka.
ikt C.2.2.Učenik uz učiteljevu pomoć ili samostalno djelotvorno provodi jednostavno pretraživanje informacija u digitalnome okružju.

Trajanje projekta i aktivnosti

Iako je Mjesec hrvatske knjige trajao kroz mjesec listopad i studeni, odlučili smo produljiti vrijeme provedbe projekta da bi kvalitetnije odradili zadatke, stoga je projekt trajao od rujna do prosinca 2020. godine. Obje škole imaju status Međunarodnih eko škola te su proveli razne izvanučioničke aktivnosti.

Aktivnosti smo djeci prikazali i objasnili preko alata Genially.

Oko svoje kuće ili u okolici odabrali su tri biljke. Potrebno je bilo ubrati list ili cvijet biljke. Pomoću aplikacije Pl@ntNet raspoznavanje biljaka napisali su latinski i hrvatski naziv te biljke. Da bi aplikacija prepoznala biljku bilo ju je potrebno cijelu fotografirati.

Sušenje je svakako bio najbitniji proces. U prosjeku se biljke moraju sušiti barem dvadesetak dana, a neke biljke se suše i mjesec i više dana. Objasnili smo im kako mijenjati papir te pažljivo posložiti biljku. Nekim biljkama je bilo potrebno više vremena. Pomoću fotografija su imali objašnjen postupak.

Nakon sušenja uslijedilo je prešanje, dva povezana procesa. Postupak sušenja i prešanja je trajao oko 15 dana.

Blank Succulents and Cactus Page BorderUslijedilo je istraživanje o biljci koju su sušili te na posebnom papiru ili bilježnici napisati barem pet rečenica. Naglasili smo da pišu svojim rukopisom i da se ne prepiše sve s interneta. Zatim su crtali ili slikali biljke koje su proučavali, te je na kraju uslijedila izrada knjige o biljkama našeg zavičaja.

Slika 2. Naslovnica knjige Razlistaj se ! OŠ prof. Filipa Lukasa iz Kaštel Starog

Djeca su donijela svoje materijale, sve se posložilo, plastificiralo te se uvezalo u knjigu. Dio oko izrade knjige većinom su obavile učiteljice. Knjigu slika3smo poslali OŠ u Orahovici, a oni su nama poslali svoju, te je također napravljena u digitalnom obliku u alatu Bookcreator.

Slika 3. Naslovnica knjige partnera OŠ Ivana Brlić – Mažuranić iz Orahovice

Zaključak

Ovaj način rada djeci je bio jako zanimljiv, uživali su projektu, posebno u prešanju i sušenju biljaka te su lakše zapamtili pojedine podatke o biljkama. Tijekom rada na projektu iz nastavnog predmeta Priroda i društvo obrađivali smo različite zavičaje Republike Hrvatske te je ovo bio odličan način da se djeca upoznaju s brežuljkastim zavičajem. Naravno, bila im je privlačna suradnja s drugima, jer je inače u svakom projektu važna suradnja s partnerima.

Projekt je također predstavljen na Županijskom stručnom vijeću kao Primjer iz prakse.

Razvijamo ranu pismenost

tjasa_ovnicek

Tjaša Ovniček

1. Uvod

U predškolskom razdoblju odgojitelji postaju sve svjesniji važnosti rane pismenosti. U vrtiću stvaramo ugodno i podržavajuće okruženje u kojem možemo graditi na složenom procesu koji se sastoji od čitanja, pisanja, govora i slušanja. U našem odjelu (5 – 6 godina) djeca su svakodnevno suočena s raznolikim aktivnostima i metodama rada koje pripadaju vrtiću. Kroz igre primjerene za njihove godine i individualno sposobnost djeteta planirali smo s njima širok spektar aktivnosti na temu prometa. Kao odgojiteljica krenula sam planirati svoje ciljeve nastavnim planom i programom vrtića (Kurikuluma). U svom radu predstavit ću vam ciljeve s područja jezika.

Ključne riječi: rana pismenost, kurikularno područje jezičnih aktivnosti, promet.

Ciljevi na području jezika:

Dijete:

  • prepoznaje, igra, uživa u rimama, glasovnim i riječnim igrama,
  • uči se samostalno pripovijedati,
  • kreativno se jezično izražava,
  • u slušanju i pričanju bajke i drugih književnih djela razvija sposobnost maštanja o korištenju jezika, uči o moralnim i etičkim dimenzijama, doživljava književne događaje,
  • doživljava verbalnu komunikaciju kao izvor rješavanja problema,
  • dijete uči riječ, knjigu kao izvor informacija.

2. Razvijanje vještine prijepismenosti

Interes za čitanje Umjetnički tekst: Milan Petek Levkov: AVTOMOBILSKA PRAVLJICA – prilog. Predstavljam mjesečnu temu. Pročitala sam tekst “Bajka o autu”.

Pitanja djeci:

  • Kakva vozila znaš?
  • Gdje sve voze vozila? (vrste vozila)
  • U kojih od ovih vozila ste se vozili?
  • Domaća zadaća – donesi slike, crteže vozila.

Interes za čitanje – Neumjetnički tekst: Ministarstvo unutarnjih poslova policije: VARNO NA POTI V VRTEC-ŠOLO IN DOMOV – priloga. Predstavljam – prikazujem tekst – bojanku i čitam ju.

Pitanja djeci:

  • Tko nam je dao bojanku?
  • Koji je posao policije?
  • Na što moramo obratiti pažnju kada se krećemo cestom?

Koncept tiska

Pitanja djeci:

  • Što primjećujete u početnoj napisanoj riječi? (Prvo slovo razlikuje se po veličini od ostalih slova.)

Korištenje književne terminologije

Pitanja djeci:

  • Što je napisano na kraju rečenice?
  • Koliko riječi ima u jednoj rečenici?
  • Koliko slova ima jedna riječ?

Smjer tiska

Pitanja djeci:

  • Miha, pokaži mi gdje počinjemo čitati tekst? (Od vrha prema dolje – pokazuju.)
  • Tina, u kojem smjeru čitamo? (S lijeve na desno – pokazuju.)

Vokabular Nabrajanje propisa ili pravila o cestovnom prometu kojih se moramo pridržavati prilikom hodanja prometnom cestom.

Fluentnost broj riječi u rečenici.

Fleksibilnost broj različitih riječi u rečenici.

Pitanja djeci: (Glagol – kretanje pješaka)

  • Što pješak radi na pločniku? (hoda)
  • Što pješak radi na pješačkom prijelazu? (Stoji)
  • Što čini pješak da zaustavi automobile prije prelaska ceste? (gleda, podiže ruku)
  • Što pješak radi na pločniku prije nego što se upali zeleno svjetlo na semaforu? (čeka)
  • Što se događa s bravama kad vlak krene? (podižu se)
  • Što onda radimo na željezničkoj pruzi kad se brave podignu? (prelazimo)
  • Što pješak radi prije nego što vlak krene? (čeka)
  • Što ne možete sami raditi s biciklom na cesti? (voziti)
  • Guska red (jedan po jedan)
  • Brave (»rampa«)
  • Neovisno (bez roditeljske pomoći)

Manje poznate riječi: (krijesnica – »odsjevnik«)

Vizualna percepcija i vizualna diferencija Primjer izrada didaktičkog materijala

Grafomotorika – polukružne linije, krivulje

PRILOG:

Primjeri aktivnosti:

Pisanje uzoraka – jezik SLIKA 2.

Transkripcija svog imena – jezik. SLIKA 3.

Crtanje krivulja: ravna cesta, vijugava cesta, kružni tok, pješački prijelaz i crtanje vozila (automobil, brod, avion, vlak).SLIKA 4.

(pomoć za djecu s posebnim potrebama)SLIKA 5.

rezanje škarama – kretanje (fina motorika)SLIKA 6.

Društvene igre (Čovjek ne ljuti se u prometu , crtamo ceste – igra sa vozilima na kopnu, u zraku, u vodi, na tračnicama, skladamo sliku prometnog policajca – društvo). SLIKA 7.

Posjet policijske postaje – društvo.SLIKA 8.

Izrada policijskih šešira – umjetnost.SLIKA 9.

Oblikovanje vozila iz mase – umjetnost.SLIKA 10.

Orijentacija u smjeru strelice – matematika + pokret.SLIKA 11.

Orijentacija u smjeru strelice i izlet u nepoznato na ne prometnima stazama (matematika + priroda).SLIKA 12.

Rezanje škarama iz časopisa i sortiranje vozila prema vrsti prometa (matematika + kretanje).SLIKA 13.

Pripovijedanje uz knjigu malom djecom iz susjednih skupina – jezik.SLIKA 14.

3. Zaključak

Na kraju mjesečnog skupa napisala sam u analizo rada, da smo na uravnotežen način provodili razne aktivnosti na polju Kurikuluma. U međuvremenu, naše aktivnosti bile su međusobno povezane sa svim područjima djelovanja (kretanje, jezik, društvo, priroda, matematika i umjetnost).

Svima je dobro poznato, da djeca ne ulaze u školu kao tabula rasa ili prazan list papira. Dijete se susreće s pismenošću u svom kućnom okruženju, a kasnije u vrtiću i drugdje. Djetetov predškolski razvoj čitanja i pisanja odvija se uglavnom spontano i neprimjetno u svakodnevnim događajima sve dok u nekom trenutku ne prepozna prva slova ili riječi. Igra kao djetetova osrednja aktivnost ima važno ulogu pri pismenosti u nastajanju, kao što kroz simboličku igru ​​dijete razvija znanje o pismenosti i otkriva njegovo značenje, povezuje njegovu upotrebu sa svakodnevnim događajima u stvarnim okolnostima.

Dijete vidi znakove s natpisima na igračkama i u knjigama koje mu čitaju odrasli, piše popis za trgovinu ili recept za lijek… Na taj način stječe znanje o značenju i oblicima tiska i razvija želju, da sudjeluje i testira se u pismenosti (Grginič, 2005, str. 11).

Literatura

  1. Kurikulum za vrtce: predšolska vzgoja v vrtcih (1999). Ljubljana: Ministrstvo z šolstvo in šport in Zavod Republike Slovenije z šolstvo.
  2. Grginič, M. (2005). Porajajoča se pismenost. Zbirka Zrenja. Domžale: Izolit.
  3. https://www.policija.si/images/stories/Publikacije/PDF/PobarvankaVarnoVSolo.pdf
  4. https://sl.wikisource.org/wiki/Avtomobilska_pravljica
  5. Fotografije – vlasni arhiv.