Suhozidna gradnja – senzibilizacija

andrejaPC

Andreja Perhavec Čok

Sažetak

U nastavku je predstavljen tijek aktivnosti čiji cilj je razvijati senzibilitet prema baštini i kraškom suhom zidu. Nismo dovoljno svjesni koliko je za naš život i postojanje važan naš odnos prema prirodi, okolišu u kojem živimo i baštini naših predaka.

Ključne riječi: suhozidna gradnja, kameniti zid, senzibilizacija

Uvod

Suhozidna gradnja je vještina zidanja bez uporabe veziva (žbuke). Kamenje drži sila teže i znanje graditeljstva koje su nekad poznavali, a i danas znaju postaviti pravi kamen na pravo mjesto. Pritom koriste raspoloživ, neobrađen kamen dobiven čišćenjem i uređivanjem zemljišta u neposrednoj blizini. Znanje polaganja kamenja na suho bez uporabe veziva, osnovna je i temeljna tehnika gradnje, prije svega na Kraškom području i u Istri te predstavlja jedan od osnovnih uvjeta preživljavanja u kamenitom kraškom i istarskom svijetu. Kamenitim zidovima ograđivali su polja, gmajne, njive i vrtove i na taj način spriječili da bura odnosi plodno tlo. U tehniku suhozida ugrađeni su i potporni zidovi – brane, zaklone od bure, izvore okružene zidinama, potoke, bunare, ledenice, mostove, željezničke nasipe, kuće, svinjce, stepeništa itd. Na željezničkim prugama na Kraškom području u tehniku suhe gradnje postavljeni su zidovi protiv požara i bure, koje su gradili do 70-ih godina 20. stoljeća. Suhozidnu gradnju danas većinom koriste za održavanje i obnovu postojećih zidova i objekata. Kod popravaka i gradnje suhih zidova koriste se jednostavnim alatima i pomagalima (lopata, kramp, čekić…). Na Kraškom području počeli su je oživljavati 90-ih godina 20. stoljeća, a nakon 2000. godine počeli su izvoditi akcije obnove i demonstracije. Umjetnost suhih kamenih zidova 2018. godine uvrštena je na Unescov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koja prepoznaje vještinu suhozidne gradnje u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj, Cipru, Sloveniji i Švicarskoj.

Glavni dio

Vježbe senzibilizacije uključila sam u nastavne satove za rekreaciju i usmjeravanje pažnje.

U programu senzibilizacije važnu ulogu ima doživljavanje koje sam nadopunila razvojem pozornosti i osjećaja kao oruđa za spoznavanje svijeta. Cjelovito istraživanje obuhvaća sve čovjekove potencijale, uključujući racionalno i intuitivno razmišljanje, koje u procesu učenja u programu senzibilizacije zaokružuje faza izražavanja i kreativnosti. Suhi zidovi i uređenje pokrajine svjedoci su vremena, kada je osjećaj prema prirodi bio veoma živ i pun poštovanja.

Vježbama senzibilizacije potaknula sam učenike 2. i 3. razreda da dožive kamen kao vrijednost, baštinu Kraškog područja.

1. aktivnost: Moj kamen

MOJ KAMENUčenik bira kamen, dodirne ga, pomiriše. Opisivali su kamen po dodiru i mirisu. Uspostavili su kontakt s njime. Nakon aktivnosti opisivali su svoj kamen.

Izjave učenika:

“Moj kamen je gladak, topao, miriše po banani. Sliči na kinder jaje.”
”Moj kamen je gladak, hladan. Njime se mogu rashladiti. Miriši kao moje čisto rublje.”

2. aktivnost: Pjesma kamena

PESEM KAMNA
Učenik bira dva kamena. Udara kamenom o kamen i osluškuje zvukove, odnosno melodiju. Glasom imitira zvuk. Melodiju ponavlja različitim kamenjem.

Zamišlja pjesmu, koju pjeva kamen. Pjeva pjesmu kamena. Pridružuje mu se prijatelj i zajedno sviraju pjesmu kamena.

3. aktivnost – Putovanje u kamen

POTOVANJE V KAMENUčenici legnu na tlo i udobno se namjeste. U rukama drže kamen. Uz ugodnu glazbu u mašti kreću na putovanje u njegovu unutrašnjost. Pripovijedam im zanimljivu priču. Kada uočim da sa zanimanjem slušaju, počinjem govoriti tišim glasom i naposljetku šapćem. Time se povećava koncentracija djece koja pozornije slušaju. Na pitanje “kako se osjećaš?” dobivam zanimljive odgovore.

“Ja sam kamen na travnjaku. Gledam oblake. Gledam sunčani zapad. Dolaze mi prijatelji. Igramo se Babaroge. Svi smo veseli. Osjećam se jedinstveno.”

“Pao sam sa Škofeljskog mosta. Dobro je da sam pao u rijeku Reku. Rijeka me vodi dalje. Na putu se susrećem s mnogo životinja koje mi pričaju o svojim životima. Naposljetku pristajem u moru. Vidim ribe, koje plivaju u mojoj blizini. Vidim oca i brata koji rone. Osjećam se fantastično.”

4. aktivnost – Prirodni materijal, suhi zid

NARAVNI MATERIAL

Prije škole učenicima je ponuđen različiti nastavni materijal. Koriste ih po vlastitoj prosudbi i mašti. Okušavaju se u izradi suhozida.


5. Aktivnost „Priče kraškog suhog zida i kamena“

U okviru aktivnosti Partnerstva za očuvanje i popularizaciju kraške suhozidne gradnje raspisan je i etnološki natječaj za kraške osnovnoškolske učenike pod naslovom “Zgode kraškog suhog zida i kamena”.

Učenici su se kod starijih sugrađana raspitali o i dokumentirali: – razna svjedočanstva o događajima iz života starijih stanovnika Kraškog područja povezanima sa suhozidom.

Primjer: »Prošlih godina je u našem selu živio muškarac koji je dobro savladao znanje od gradnji suhozida. Uživao je u rukovanju kamenjem i često se bavio suhozidom. Ako se zid na njegovoj parceli srušio, uvijek ga je popravljao tako da je zidao i po susjedovoj parceli. Zid se ponekad rušio »slučajno«. Uvijek ga je popravljao poskrivećki, da ga nitko ne bi vidio.«

Zaključak

Učenici su se potpuno uživili u vježbe senzibilizacije. Vježbe su potekle su ugodnoj, smirenoj atmosferi. Učenici su se rado igrali s kamenjem, nosili su ih svojim kućama. Kao i oni koji su veoma živahni i imaju manju sposobnost pozornosti i koncentracije, potpuno su se umirili i prepustili se vođenju. Budući da nije bilo ometajućih podražaja iz okoline, svi su učenici mogli urediti i izraziti svoje misli. Takve aktivnosti trebali bi češće uključivati u nastavu, ali to ne radimo zbog vremenskih pritisaka. Međutim, povremeno je potrebno izaći iz okvira i učiniti to.

Literatura

  1. Belingar, Eda … [et al.], 2014, PRIRUČNIK kraške suhozidne gradnje.
  2. Park Škocjanske jame, Slovenija
  3. Opis jedinice žive kulturne baštine, preuzet 9.5.2019. s internetske stranice: http://www.mk.gov.si/fileadmin/mk.gov.si/pageuploads/Ministrstvo/Razvidi/RKD_Ziva/Rzd-02_00051.pdf

Nastava bez radnih bilježnica

katarina_plut

Katarina Plut

Sažetak

U prošlosti je bilo moguće saznati djetetove “želje” u prvim danima pohađanja škole: učenjem osnovnih informacija o svijetu. Bilo je za očekivati 20190920_084941da će učiteljica te informacije, odnosno nova znanja djetetu – svom učeniku posredovati svojim riječima koje će djeca pozorno slušati. Međutim, u današnje vrijeme – djeca nemaju naviku slušanja, djeci je svega dosta, djeca su frustrirana zbog konstantnog bombardiranja s informacijama, otuđena su od socijalnog života, statična (nema dovoljno kretanja) – i zato su u školi nemirna, agresivna, hiperaktivna.

Zbog suvremenog načina života učiteljica je radi iscrpljenosti i birokratskih obveza često primorana tražiti nekakve prečace – udžbenike i radne bilježnice – koji djetetu pružaju već sve pripremljeno, ne bi li tako sačuvala malo vremena za sebe. Predano radi za tuđu djecu, a u zahvalu dobiva pritužbe od strane roditelja i djece, izvrgnuta je općem preziru. Je li tome doista tako?

Ključne riječi: početak pohađanja škole, udžbenici, radne bilježnice, samostalan rad.

Rad učiteljica svake je godine sve teži. Razlozi za to su različiti.

U prošlosti je bilo moguće saznati djetetove “želje” u prvim danima pohađanja škole: učenjem osnovnih informacija o svijetu. Bilo je za očekivati da će učiteljica te informacije, odnosno nova znanja djetetu – svom učeniku sama posredovati. Bilo je za očekivati da će se nastava provoditi pomoću ploče i bilježnice. Bilo je za očekivati da će učenik učiteljičino tumačenje pozorno slušati sjedeći u klupi.

Međutim, u današnje vrijeme – djeca nemaju naviku slušanja, dosta im je svega, frustrirana su zbog konstantnog bombardiranja informacijama, otuđena su od socijalnog života, statična (nema dovoljno kretanja) – i zato su u školi nemirna, agresivna, hiperaktivna. Zahvaljujući dostupnosti informacija, većina djece na početku pohađanja škole već poznaje slova, ali ne zna čitati – razumjeti tekstove i potražiti informacije.

Nastava se odvija uglavnom u sjedećem položaju – statično, rješavanje zadaća u radnim bilježnicama – unošenje, praćenje, bojanje. Učenje slova (čitanja i računanja) kroz trogodišnje opismenjavanje, učenje čitanja s razumijevanjem…

Učenik ima nastavu najčešće 5 do 6 sati dnevno. Nastava se sastoji od slušanja praćenja, zapisivanja, bojanja … u radnim bilježnicama. Budući da u slobodno vrijeme nema dovoljno kretanja, statičnost za vrijeme nastave i pasivnost djeteta u školi postaju problematične (nemirnost, hiperaktivnost). Učenje informacija nije nikakav izazov – toga je djeci dovoljno već na klik, mozak uglavnom koriste za pamćenje podataka. U školi najviše vremena provode kao pasivni slušatelji, usredotočeni na vlastiti rad. Djeci nudimo stalno nove i sve novije djelatnosti, ali njima je odmah svega dosta, ne znaju biti ustrajna.

20191021_112729Zbog suvremenog načina života učiteljica često radi iscrpljenosti i birokratskih obveza traži prečace – udžbenike i radne bilježnice, koji djetetu nude sve već unaprijed pripremljeno, kako bi sačuvala malo vremena za sebe. Predano radi za tuđu djecu, a u zahvalu dobiva pritužbe od strane roditelja i djece, izvrgnuta je općem preziru. Službene obveze obavlja duboko u noć … i unatoč tome bezbroj puta joj se prigovara kako ništa ne radi, kako joj praznici traju 2 mjeseca…

Udžbenici i radne bilježnice – da ili ne

Pod riječju “udžbenik” podrazumijeva se svaki pisani materijal što ga djeca dobivaju s namjerom da rješavaju zadaće i prate sadržaj koji se obrađuje.

Rad s udžbenicima i radnim bilježnicama učenicima ne predstavlja izazov, ima prvenstveno tu svrhu da djeca nauče u tekstu, odnosno zadaćama potražiti odgovore na pitanja koja su postavljena, da potom te odgovore zapamte te ih reproduciraju u pismenom ili usmenom provjeravanju i ocjenjivanju znanja. Učenje pomoću udžbenika ne potiče kod učenika postavljanje pitanja, traženje (raznolikih) odgovora, samostalno istraživanje, rješavanje problema, inovativnost, divergentnost mišljenja… ne potiče zapravo aktivnu ulogu učenika.

Udžbenik je ograničavajući čimbenik i za učiteljicu. Ona je s udžbenikom stavljena u zadani okvir rada, ne treba razmišljati o značenju zadaća i njihovoj ulozi u postizanju ciljeva, o smjernicama i ishodištima nastave. Većina udžbenika sadrži već unaprijed izrađene pripreme za nastavu, tako da se njena uloga sastoji jedino u tome da prati naputke (iz udžbenika) i njihovo prenošenje u razred. Istini za volju, takav rad ne zahtijeva neki veći intelektualni napor.

Udžbenik, dugoročno gledano, čini učiteljicu pasivnom i nimalo izvornom. I ona takav svoj odnos prenosi u razred, što kod učenika izaziva dodijalost, nemotiviranost i dosađivanje.

Međutim, ljudima trebaju izazovi. Izazov nastane kad znamo što želimo postići i svjesni smo da put do cilja moramo sami pronaći. To podjednako vrijedi za učenika i za učitelja. Ako učiteljica želi izazov predočiti učenicima, mora i sama imati nekakav izazov.

20191106_093322Ljudi se uče pomoću različitih kanala – vidljivih, slušnih, pokretnih. Svaki pojedinac uči se preko točno određenog kanala mnogo učinkovitije nego preko nekih drugih. Učenje iz udžbenika predstavlja vidljiv kanal, nema tu vremena za kretanje, igru i opuštanje, uopće nema toga za vrijeme takve nastave.

Čini mi se vrlo značajnim da se učiteljica kod nastave pridržava određenih načela, kako bi učenike što više poticala na istraživanje, motiviranost… učenici bi trebali biti što aktivniji, a učiteljica bi trebala biti organizator rada u razredu, ona bi trebala ponuditi izazov, a sam učenik trebao bi odrediti sadržaj, vremenski okvir, zahtjevnost obavljene zadaće.

Kod kupovanja školskih potrepština – udžbenika, radnih bilježnica, bilježnica i ostalih potrepština roditelji obveznih učenika potroše različite količine novca. No, udžbenici se u Sloveniiji u većini slučajeva mogu posuditi iz školskog udžbeničkog fonda te mogu na taj način biti besplatni.

Prilično velik financijski zalogaj predstavlja kupovanje školskih potrepština na samom početku školske godine.

Uloga učiteljice

Učiteljica predstavlja značajnu te istovremeno glavnu figuru u školi, budući da neposredno ostvaruje odgojno-obrazovne zadaće. I sama se svakodnevno neposredno susrećem s učenicima, prenosim im znanje te istovremeno utječem na oblikovanje učenikove osobnosti, bio on toga svjestan ili ne. U mom radu s učenicima mora mi na prvom mjestu biti stručnost. To znači da o meni ovisi kvaliteta škole.

Učiteljica nastupa u školi na nekoliko razina: kao službenica, stručnjakinja, osoba i osobnost te usmjeravateljica… Na svakoj od tih razina tijesno je povezana s određenom vrstom posla.

Obitelj koja želi biti slobodna mora u prvom redu omogućavati učiteljima i školama da se osjećaju slobodnima.

Sama na to gledam tako da učiteljica poučava u određenoj skupini koja ima svoju 20191106_093351dinamiku, svoje sposobnosti, svoje mogućnosti… Nema skupine koja bi bila posve jednaka nekoj drugoj skupini, na primjer, skupini koju sam imala prošle godine, ili skupini koju ću imati jednom u budućnosti.

Svoj rad prilagođavam onoj skupini i onim pojedincima kojima držim nastavu i s kojima se družim. Tako, na primjer, ove školske godine učenici u razredu s kojim se družim već drugu godinu učenici znatiželjno “prihvaćaju” sve što im kažem da rade… mogla sam se istovremeno baviti malim i velikim pisanim slovima. Na taj način već smo do kraja ožujka naučili sve četiri abecede te se do kraja školske godine možemo posvetiti funkcionalnoj pismenosti. Ali to nije jedini sadržaj.

Nije nužno da će se ta priča ponoviti kod moje sljedeće generacije.

S polazišta majke i učiteljice mogu kazati:

  • za roditelje je kupovina školskih potrepština bez radnih bilježnica mnogo jeftinija, školska torba učenika mnogo lakša, a “gradiva” za rad na prvi je pogled manje …
  • kao učiteljica imam u svom radu mogućnost većeg izbora određenih zadaća, držanja nastave izvan učionice, predavanja gradiva na različite načine …

U svom poslu želim slušati sebe i dijete koje stoji preda mnom.

Literatura

  1. Škalič, M., Selič, M., 2019. Ugotovitve prve delavnice “V prvo triletje brez učbenikov” (Konstatacije prve radionice »U prvo trogodište bez udžbenika«) [online]. Dostupno na:
  2. http://projekt9.si/vec-o-projektu/blog/ugotovitve-delavnice-v-prvo-triletje-brez-ucbenikov.aspx [30. 1. 2020.]
  3. Selič, M.,: 2 paketa razlogov za šolo brez učbenikov (2 paketea razloga za školu bez udžbenika) [online]. Dostupno na: http://projekt9.si/vec-o-projektu/blog/2-paketa-razlogov-za-solo-brez-ucbenikov.aspx
  4. [30. 1. 2020.]
  5. Hozjan, D., Avtonomija učitelja (Autonomija učitelja) [online]. Dostupno na:
  6. https://studentski.net/gradivo/umb_pef_rp1_ped_sem_strokovna_avtonomija_ucitelja_01. [25. 3. 2020.]

Preveo na hrvatski jezik: Božidar Brezinščak Bagola

Lutka – odličan medij za komunikaciju

natasa_cupeljic

Nataša Čupeljić

Sažetak

Između učitelja i učenika, lutka je odličan medij za komunikaciju. Lutka u djeci budi snažne emocije jer djeluje kao posrednik u komunikaciji i na taj način poboljšava međuljudske odnose i može pružiti opušteno ili dinamično funkcioniranje u učionici. Lutka je sredstvo koje učitelju olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava.
Lutka koja govori engleski jezik igra posebnu ulogu za učenike. Uz lutku, učenici nesvjesno uče nove riječi, strukture rečenica i kreću prepreke govoru stranog jezika. Trenutak kada učitelj animira lutku glasom i pokretima, izaziva učenike da spontano iskuse verbalnu i neverbalnu komunikaciju između učenika i lutke. Učenici koji nemaju širok vokabular ili su na neki drugi način nesigurni, lakše će i bolje razgovarati s lutkom nego s učiteljem.

Ključne riječi: lutka, komunikacija, engleski jezik, učenici i učitelj.

Uvod

“Što više znate, više vrijedite”, izreka je koja se primjenjuje kada govorimo o učenju i poznavanju stranih jezika. Čuvanje i promocija višejezičnosti jedno je od temeljnih načela Europske unije. Preferirana formula za jezične vještine je 1 + 2; svaki Europljanin trebao bi savladati svoj materinji i dva strana jezika. Jedan od njih trebalo bi, naravno, biti engleski, a drugi, primjerice, jezik susjedne zemlje, drugi europski ili svjetski jezik. (Jazbec, Oštir, Dnevnik 2009) Učenjem stranog jezika djeca se mogu susresti vrlo rano. Bilo putem televizije, glazbe, ili ih roditelji upisuju na kurs stranog jezika. U posljednje vrijeme prilično je popularan jezični tečaj Helen Doron, koji bi trebao biti prikladan za djecu od 3. mjeseca starosti nadalje. Osnovna ideja temelji se na uvjerenju da je učenje stranog jezika najučinkovitije kada ga sistematski učimo na prirodan i spontan način – baš kao i materinski jezik. (Doron, 2013). Učenje engleskog jezika već nude mnogi vrtići, a djeca osnovne škole susreću se s engleskim jezikom u izbornom predmetu u prvom razredu. U odjelu produženog boravka, gdje predajem dva puta tjedno, odlučila sam začiniti određene sate lutkom koja govori engleski jezik. Učenici su dobro reagirali na lutku i dobro je primili, jer to vide kao prijatelja u igri, oponašajući ga, što je odlično za učenje stranog jezika, engleskog.

Lutka u razredu – odličan medij za komunikaciju

Svaki novi susret sa novim učiteljima može biti vrlo stresan za učenika. Svaki učenik treba vremena da se navikne na novog učitelja, upozna novo okruženje za učenje i stekne učiteljevo povjerenje. Lutka je alat koji učitelju pomaže u ovom kognitivnom procesu. Nakon određenog vremena, kada se “led razbije”, učitelj može pohvaliti učenika s lutkom, razgovarati, stvarati, oblikovati odnose, utješiti učenika … Lutka je učitelju od velike pomoći u postavljanju granica, stavova, mišljenja, pravila i normi. (Majaron, 2000)

Svrha korištenja lutaka na engleskom u odjelu produženog boravka nije samo učenje engleskog jezika, nego i nesvjesno ponavljanje i konsolidacija onoga što su se naučili na nastavi engleskog tijekom redovnih nastava, kako bi se potaknula kreativnost kroz igru ​​i izražavanje osjećaja. Najmlađa djeca osnovne škole već žive u “čarobnom svijetu” (Cvetko, 2010), gdje je sve moguće. Njihova se spontana igra ne podudara s ‘stvarnim’ svijetom, što se odražava na njihove proizvode koje karakteriziraju nelogičnost i nepravilnost. Lutka kombinira elemente stvarnog i nestvarnog svijeta, pa je posebno vrijedna jer jača djetetove emocije, empatiju i razvija socijalne vještine (Majaron, 2017). U rukama učitelja lutka je prijateljska, razumljiva, umiruje učenike u različitim stresnim situacijama, doprinosi boljoj socijalizaciji grupe, upoznaje djecu s novim temama i sluša ih (Majaron i Korošec, 2006).

Primjer dobre prakse

Tijekom lekcije produženog boravka svaki je učenik sastavio svoju lutku. Lutka koja govori engleski jezik napravila je i svoju lutku. Promišljenim pristupom pravljenju lutke svaki je učenik stvorio svog krajnjeg partnera za učenje, prijatelja. Sve upute za izradu diktirale su lutke učitelja engleskog jezika. Učenici nisu imali većih poteškoća u razumijevanju, ali ako su imali pitanja, uvijek su se obraćali učiteljskoj lutki.

Cilj je, pored samog proizvoda, da učenici dvosmjerno komuniciraju na engleskom jeziku, koriste nove riječi i steknu praktičnu lekciju o nesavršenosti koja nastaje zbog pogrešaka u izradi lutke.

Izradom vlastite lutke učenici su mogli brzo primijetiti da ideja o tome kako su lutke sazrele u njihovim mislima nije isto kao ono što su napravili svojim rukama. Međutim, njegova je lutka bila posebna za svakog učenika, jer je to sam napravio prvi put. Za neke krajnji proizvod nije bio “ispravan”, jer neki od učenika nisu razumjeli upute ili ih jednostavno nisu slijedili. Tako su izrezali rupu za usta, iako je bilo upućeno da naprave liniju. U ovom se trenutku podsjećamo da su sve upute dane u engleskom jeziku.

Pogreška je ključna za cijeli postupak izrade. To je postignuto uz pomoć lutke koja govori engleski jezik, koja je također sama napravila svoju lutku i imala s njom dosta problema. Učeći i sklapajući, oni su lutku doživljavali i prihvaćali kao svoju razrednicu, a ne kao učitelja koji daje upute.

Zaključak

Učenje engleskog jezika treba biti zabavno za učenike, pa je važno da nastavnik u poučavanju koristi odgovarajuće metode poučavanja. Nastava engleskog jezika najmlađim osnovnoškolcima stoga bi se trebala odvijati kroz pjevanje, ples, slikanje, čitanje bajki i lutki.

Lutka koja govori engleski jezik može biti stalni pomoćnik učitelja ili zvijezda u učionici koja povremeno zamjenjuje učitelja. Učenici se vezuju za lutku, vole je i vjeruju joj. Učenici se ne srame lutke, jer s njom razgovaraju tijekom cijele igre i govore joj samo engleske riječi. Dakle, govor engleskog jezika postaje sve ruteniji za učenike, jer oni postaju opušteniji sa svakim posjetom lutki. Lutka može učiniti bilo što, jer nije ograničena ničim. Ima čarobnu moć koja omogućuje djetetu da iskorači iz stvarnog svijeta i izgubi se u svijetu mašte u kojem nema straha, stida, stranaca i nevolja.

Dakle, ima li smisla upotreba lutaka na engleskom jeziku? Pitanje koje bi trebalo biti retoričko.

Literatura

  1. Cvetko, I. (2010). Veliko malo prstno gledališče, Radovljica: Didakta.
  2. Doron, H. (19. 3. 2013). What is different about the Helen Doron English method in comparison to competitors?, https://www.youtube.com/watch?v=KQX_UdsG4qQ (pridobljeno: 11. 5. 2020)
  3. Jazbec S., Lipavic Oštir A. (4. april 2009). Otroci in učenje tujih jezikov, Dnevnik: https://www.dnevnik.si/1042256984 (pridobljeno: 10. 5. 2020)
  4. Majaron, E. (2017). Vera v lutko. Razmišljanja o lutkovni umetnosti. Ljubljana: Mestno gledališče Ljubljansko.
  5. Majaron, E. (2000). Lutka – pomočnica našega svagdašnja. Split. Dječji vrtić Marjan.
  6. Majaron. E., Korošec H. (2006). Otrokovo ustvarjanje z lutkami. V Borota B., Geršak V., Korošec H. in Majaron E. (ur.). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper.

Nastava na daljinu – problem ili izazov

petra_jesih

Petra Jesih

Sažetak

Svaki učenik jest individuum. Djeca u osnovnoj školi svakodnevno suočavaju se s različitim zahtjevima na obrazovnom, socijalnom, motoričkom, bihevioralnom, emocionalnom i vještinskom području. Svaki učenik ima svoj način kako sve to radi. Pojedinci su samostalni i uspješni, imaju potporu roditelja i ostalih članova obitelji. A postoje i oni drugi koji nemaju nikoga koji bi radio sa njima i ostanu sami sa svojim izazovima. Svima, a najviše ovim drugima, u trenutačnoj situaciji kad imamo nastavu na daljinu možemo pomoći mi, učitelji.

Ključne riječi: učenje, nastava na daljinu, tehnologija.

1. Uvod

Učiteljica sam razredne nastave koja sam se kao i svi ostali prvi put snašla ispred izazova “kako početi s nastavom na daljinu?”

Uvijek postoje dvije mogućnosti: ili postati frustrirana učiteljica jer neću učiti na stari već znani način ili naći različite oblike, kako s IKT tehnologijom početi učiti na daljinu. Biti učitelj nije jednostavno, pogotovo ne u ovim danima. Ali trebamo ostati smireni, strpljivi i samopouzdani. Lakše bi bilo ostati u nekim tradicionalnim, starim okvirima i raditi kao što smo prije. Ali sada je vrijeme za promjenu.

2. Izazov

U ponedjeljak, 16.3.2020 počeo je moj izazov nastave na daljinu. Svim roditeljima i učenicima preko telefona poslala sam moj telefonski broj, e-mail adresu i aplikaciju Viber. Zajedno smo napravili razrednu grupu i tako počeli komunicirati. Na internetsku stranicu škole svako sam jutro u osam stavila zadatke pojedinačnog predmeta. Kod predmeta matematika počeli smo s dijeljenjem gdje je podroban opis postupka obavezan. Tražila sam najbolji mogući način da im to približim. Prethodno sam objašnjavanje gradiva snimila na telefon i slala im snimak putem aplikacije. Učenike, koji su imali probleme, nazvala sam i još jednom sve objasnila u video pozivu. Polako, strpljivo i uz visoku dozu optimizma svi su se naučili dijeljenje dvoznamenkastim brojem. Učenici su prvi tjedan svoje zadaće fotografirali i slali mi ih preko aplikacije Viber. Ja sam ih pogledala i svakome slala povratnu informaciju. U drugom tjednu poslužila sam se aplikacije Youtube. Snimila sam zadaće i slala ih učenicima da su me mogli i čuti i vidjeti. Stvorila sam mrežnu učionicu, napravila PowerPoint prezentacije, gdje su me mogli učenici i vidjeti i čuti. Tako sam pokušala motivirati i privući pažnju za učenje na poseban način. Naime, neki učenici nisu prihvaćali ovakav rad i teško ih je bilo motivirati da otvore program, slušaju me i nakon toga prave bilješke za učenje.

Obrazovanje i znanje veoma su važni. Potrebno je raditi, učiti se. Ali to nije sve. To je samo ishodište i temelj. Djeca trebaju usvojiti i vještine za cijeli život.

“Tvoje pravo obrazovanje počinje kad napustiš školu.”

Robert Kiyosaki

2. 1. Aktivnosti

U trećom tjednu nastave na daljinu realizirali smo Svjetski dan zdravlja. Učenici su pripremili zdrav doručak, snimili su se kako peru ruke i stvorili logotip Ostani kući. Zatim su vani pravili i vježbe budnosti. Svaki je bio kreativan na svoj način i na temelju iskustva posjedovao znanje i razvio kreativno mišljenje i maštu.

„Jedini način kako možete odlično raditi svoj posao je da volite to što radite. Ako to još niste pronašli, nastavite tražiti. Nemojte se predati. Kao i sa svim stvarima koje se tiču srca, znat ćete kada ste ga pronašli. I, kao svaka dobra veza, postajat će sve bolje kako godine prolaze. Stoga nastavite tražiti dok ne pronađete. Nemojte se smiriti.“

Steve Jobs

Nedostajali su mi učenici , pa sam četvrti tjedan sa njima uspostavila kontakt aplikacijom ZOOM. Vidjeli smo se, pričali o događajima, kako su, a napravili smo i školski sat. Učenici su rješavali zadaće i bili zadovoljni jer su me mogli pitati ako nešto nisu razumjeli. Naša nastava još uvijek traje tako. Imamo nekoliko aplikacija i kanala, Viber, online učionicu, internetsku stranicu škole, e-mail, ZOOM, Youtube. Nakon rješavanja zadaće učenicima uvijek napišem povratnu informaciju, jer djeca trebaju znati koliko su uspješni kod samostalnog rada. Ja mislim da je to jedini i pravi način nastave na daljinu, jer učenici trebaju znati koliko i na kakav način trebaju još raditi da bi imali što bolje rezultate. A najbitnije je da vole raditi.

ZOOM videoSlika 1. Zoom video s učenicima

3. Zaključak

Kvalitetno obrazovanje nije sinonim za punu glavu činjenica i podataka. Svaki učenik ima svoju metodu: jedan će napisati pjesmu, drugi će se učiti napamet, treći će napraviti bilješke, neki će napraviti umne mape. Svaki će na svoj način doći do pojedinog obrazovnog cilja. Zašto ne?

“Tko traži cilj ostat će prazan kad ga uhvati, ali tko nađe put do tog cilja, uvijek će ga nositi u sebi.”

Nejc Zaplotnik

4. Literatura

  1. Košmrl, S. 2019. Srčni učitelj. Trbovlje: Založba 5ka

Eksperimentalno učenje engleskog

tina_sabec

Tina Šabec,

Sažetak

Eksperimentalno učenje je većinom nazočno na predmetima znanosti i tehnologije, dok se na području učenja stranih jezika može naći manje primjera dobre prakse. Budući da vjerujemo da bi efekti eksperimentalnog učenja mogli biti jako dobri i u nastavi engleskog jezika, ovu smo metodu testirali u 5. razredu. Kombinirali smo različite metode: neovisni istraživački rad, skupni rad, razumijevanje čitanja, eksperimentalno učenje i eksperimentalni rad. Tema našeg eksperimenta bili su mjesečevi krateri. Već tijekom procesa stjecanja znanja iskustvo je bilo izuzetno pozitivno, a na kraju je, prema istraživanju velika većina učenika bila oduševljena drugačijim načinom učenja. Svakako ćemo koristiti iskustva stečena u ovom projektnom radu i u drugim razredima, kao i u bavljenju ostalim sadržajima učenja u ovom odjeljku.

Ključne riječi: eksperimentalna nastava, strani jezici, engleski jezik, mjesečevi krateri.

Uvod

Učestalo pitanje koje postavlja učitelj je- kako planirati različite oblike i metode učenja (uključujući eksperimentalni rad) , kako bi učenici tijekom njega stekli smislena interdisciplinarna znanja. U opisanom slučaju, riječ je o vezi između znanosti i stranog jezika. Budući da je eksperimentalno učenje do sada bilo malo prisutno u nastavi stranih jezika, željeli smo provjeriti kako će učenici prihvatiti ovaj oblik rada i kakvi će biti rezultati.
Učenici petog razreda sa kojim smo proveli eksperiment su vrlo znatiželjni, marljivi i kreativni. Ne treba im puno vanjskog poticanja za školski rad, pogotovo ako je to postavljeno malo drugačije, jer imaju visoko razvijenu unutarnju motivaciju, želju za stjecanjem novih znanja, za napredak i pohvale učitelja.

Jedro

U radu u nastavi oslanjali smo se na sljedeća teorijska polazišta, za koja smo pretpostavili da će imati pozitivan utjecaj na tijek lekcije:
Laboratorijsko-eksperimentalna metoda učenja rada omogućava intenzivnu mentalnu, emocionalnu i kreativnu provedbu aktivnosti učenika. Poseban je značaj u razvijanju radoznalosti, radne kulture i suradnje među ljudima. (Tomić, 2003)
Važno je da prilikom eksperimentiranja možemo samostalno i namjerno uzrokovati određene pojave koji se događaju u prirodi i u učionici. Otkrivajući zakonitosti ovog fenomena, promatramo i mijenjamo uvjete. (Cenčič i Cenčič, 2002)
Zadatak učitelja je upoznati učenike s planiranim promatranjem, objasniti svrhu eksperimenta, predstaviti korištene uređaje i potaknuti ih da predvide pretpostavke ishoda eksperimenta.

Faze eksperimenta logično slijede sljedećim redoslijedom: postavljanje pretpostavki, postavljanje problema, odabir varijabli, odabir uslužnih programa, postavljanje, planiranje izvršenja, provođenje i analiza mjerenja i provjeravanje pretpostavki.
Neki eksperimenti se mogu izvesti vrlo brzo i rezultati se dobivaju odmah, dok je za druge potrebno duže čekanje. Mlađi učenici su naklonjeni vidjeti rezultate odmah i naš eksperiment im je to omogućio. Kombinirajući promatranje i povezujući nekoliko varijabli, učenici su utvrdili odnose među njima.
Učitelj ima dvije mogućnosti prilikom eksperimentiranja: može eksperiment izvesti sam ili eksperiment prepustiti učenicima. U našem slučaju, učenici su eksperiment izveli sami, uz pomoć učitelja.

Tečaj lekcije:
1. U uvodnom dijelu lekcije učenici u skupinama čitaju različite tekstove o mjesečevim kraterima iz enciklopedija i internetnih izvora na engleskom jeziku. Dok su čitali, pripremili su izvatke o tome što su krateri, gdje ih nalazimo i što utječe na njihovu veličinu i oblik.
  2. Nakon toga slijedila je priprema potrebnog pribora za eksperiment: metalna tava, brašno, kakao, mrSlika 1amor, kuglice i kamenje raznih veličina. Sve riječi (pomagala i materijali) imenovani su na engleskom jeziku uz pomoć rječnika.

Slika 1. Pripreme za eksperiment,
imenovanje materijala na engleskom jeziku

3. Učenici su prvo stavili 3 centimetra brašna u metalnu tavu, a zatim ih posipali kakaom. Brašno je jezgra mjeseca, a kakao je kora.
4. Mramori, kugle i stijene raznih veličina, koji predstavljaju asteroide i komete koji se sudaraju s mjesečevom površinom, zatim su s raznih visina i uglova bacani u tavu.
  Tijekom eksperimenta, promatrali su kako visina, masa i kut “asteroida” utječu na veličinu i oblik “mjesečevih kratera”.

Slika 2Slika3
Slika 2 i 3: Stvaranje mjesečevog kratera

5. Na kraju su zapisali svoja otkrića u bilježnice i tijekom sljedećeg školskog sata dovršili razrednu izložbu u engleskom kutku.

Slika 4Slika 5
Slika 4. Mjesečevi krateri     Slika 5. Izložba u engleskom kutku

Zaključak

Učenici su tijekom procesa eksperimenta bili vrlo motivirani. Pažljivo su slušali upute jer su željeli da njihov pokušaj uspije. Vršnjačka suradnja u skupinama također je bila vrlo živahna i učinkovita. Učeniku slabijih sposobnosti za učenje je brzo pomogao vršnjak iz razreda, rad je bio ravnomjerno podijeljen i eksperiment je uspješno završen.
Eksperiment je učenicima bio zanimljiv jer je estetski privlačan i sadrži neke elemente drame.
Iskustvo stjecanja fonda riječi na stranom jeziku na nešto drugačiji način također je bilo pozitivno. Budući da su učenici čuli, vidjeli, osjećali i bili fizički aktivni u svakom trenutku, učenje je bilo prilagođeno vidnim, slušnim i kinestetičkim osobinama učenika. Tako se je novostečeni engleski fond riječi uspio još više usidriti u dugoročnom sjećanju učenika.
Nakon predavanja, velika većina učenika u upitniku ocijenila je da im je lekcija bila vrlo zanimljiva (95%), 5% je bilo zanimljivo i nije bilo zanimljivo nikome u razredu. Svi učenici i dalje žele slične sate u budućnosti, tako da ću definitivno u svoj individualni plan rada uključiti nekoliko sati posebnih oblika rada, uključujući eksperimentalne.

Literatura

  1. Cencič, M. in Cenčič, M. (2002) Priročnik za spoznavno usmerjen pouk. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Kucljak, M. (2013) Eksperimentalno delo pri pouku predmeta Spoznavanje okolja v drugem razredu. Diplomsko delo. Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  3. Tomić, A. (2003) Izbrana poglavja iz didaktike. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Center za pedagoško izobraževanje.

Usklađen razred

aleksandra_ZP

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Svakodnevno se djeca bombardiraju s različitim pozitivnim i negativnim impulsima sa svih strana. Stoga su u razredu često odsutni, neaktivni ili hiperaktivni. U takvim situacijama kvalitetan školski rad nije moguć. U razredu je potrebno stvoriti uvjete za pedagoški rad, od kojih će svaki pojedinac uzeti najviše.

Učenici se moraju u razredu dobro osjećati. Moraju imati pozitivan odnos s drugim učenicima u razredu i s učiteljem. To stvara pozitivnu klimu u učionici, što je osnova dobrog pedagoškog procesa. Tada će biti primjetan napredak svakog učenika i rado će dolaziti u školu. Učitelj će biti opušteniji, uspješniji i posljedično zadovoljniji.

Ključne riječi: pozitivna razredna klima, usredotočena pažnja, opuštanje, smirivanje.

Uvod

Učitelji u svom radu ostvaruje svoje ciljeve obrazovnog rada kroz svoje pedagoško znanje, osobno iskustvo, prateći nastavni plan i program, koristeći različite tehnologija učenje. Sve gore navedeno stalno povezujemo, te se uz to još prilagođavamo učenicima. Stoga moramo biti vrlo inovativni. Nakon 23 godine radnog iskustva u nižim razredima osnovne škole, prikupilo se nešto korisnih uputa za pedagošku praksu, koje u mojim razredima uvijek privuku pažnju učenika.

Na fakultetu nas nisu učili kako se nositi sa situacijama u kojima stvari krenu naopako. Zato sam na vlastitu inicijativu tražila rješenja u knjigama, na seminarima, putem praktičnih savjeta drugih učitelja. Ispitala sam ono za što sam smatrala da može dati pozitivne rezultate.

Prepoznavanje klime

Već prilikom ulaska u razred pokušavam otkriti kakva je današnja atmosfera u učionici. Budući da podučavam od 1. do 3. razreda, raspoloženje pojedinih učenika i atmosfera u učionici mogu biti različiti svaki dan, čak i za vrijeme same nastave, atmosfera se može brzo promijeniti. Prije početka školskog dijela trebamo postići zajednički ritam i zajedničko disanje. Kada su učenici uznemireni, disanje im je poremećeno, srčani ritam je poremećen. Moraju se smiriti prije rada. Poziv na rad mora biti zanimljiv, uvijek drugačiji, jer je to jedini način da se privuče pažnja učenika. Misli i znanje učenika jako su ometani prije sata nastave, a posao učitelja je da mu pomogne misli sažeti. Učenicima nedostaje smirenje, pa je važno da se učenici na početku sata polako smire, kako bi mogli iskusiti svim svojim osjetilima i da ih učenje privuče.

Prvih pet minuta

Zbog toga započinjemo nastavu s vježbanjem mozga. Na početku nastave učenici popiju vodu. Nastavljamo s vježbama za kretanje preko tjelesne sredine, kako bismo aktivirali obje polovice mozga. Ove vježbe su:

  • Križno kretanje (vježba za bolju koordinaciju, izdržljivost, koordinaciju pokreta, vid, sluh itd.)

a) naizmjenično podižemo jednu nogu i suprotnu ruku, vježba se može izvoditi i sjedeći, ili 1. slikasa zatvorenim očima,
b) iza leđa, dodirujemo s rukom suprotno stopalo,
c) polako ispružamo ruku i suprotnu nogu, s time potičemo usredotočenost,
d) između pojedinačnih križnih kretanja poskočimo.

Slika 1. Križno kretanje

  • Ležeća osmica (vježba poboljšava rad očnih mišića, opušta oči, vrat, ramena, povećava usredotočenost, ravnotežu …)
  • Tijek: određujemo središnju točku, koja bi trebala biti na razini očiju, udobno se namjestimo. Osmice crtamo prvo jednom rukom, a zatim drugom2. slika. Kada to savladamo, crtamo s obje ruke istovremeno u suprotnim smjerovima. Počinjemo crtati u sredini. Možemo crtati i zatvorenih očiju. Pri crtanju možemo mrmljati, povećavajući s tim opuštenost. Možemo crtati po zraku ili na različitim podlogama. Isprva veće, a onda sve manje.

Slika 2. Ležeća osmica

  • Okretanje glave (vježba potiče disanje, opuštanje, usredotočenost …)
  • Tijek: Polako glavu prevrćemo s jedne na drugu stranu kao da je to neka teška lopta i duboko dišemo. Ako osjetimo napetost u vratu, možemo ostati na tom mjestu i napraviti male krugove s nosom kako bismo oslobodili napetost. Vježba se može izvoditi sa zatvorenim očima. Izbjegavamo kruženja kod kojih naginjemo glavu natrag.

Tijekom nastave

Tijekom učenja radimo vježbu ljuljačka za opuštanje dok sjedimo. Ova vježba opušta donji dio leđa i masira mišiće donjeg dijela kukova i mišiće na stražnjici. Vježba također stimulira živce u bokovima, koji su zbog prekomjernog sjedenja postali lijeni. Ova vježba 3. slikačini da cijelo tijelo radi bolje. Vježba se izvodi na nekoj tvrdoj podlozi, oslanjamo se na dlanove ili podlaktice, savijajući noge i njišući se naprijed-natrag. Također se možemo kretati kružnim pokretima kako bismo oslobodili pokret prvo u jednom kuku, a zatim u drugom.

Slika 3. Ljuljačka

Kad se djeca posvađaju, tuguju. U razredu se osjeti napetost i puno negativne energije. Trudim se skrenuti pažnju učenika s igrom čujem nešto lijepo. Učenicima podijelim listiće različitih boja. Zamolim ih da se sjete je li im netko rekao nešto lijepo i da to napišu. Dajem im vremena za razmišljanje. Oni napišu misao na list i ne potpisuju se. Listove pokupim i radosno čitam njihove misli. U ovoj igri djeca se smiruju, opuštaju i napune pozitivnom energijom.

Buku u razredu usmjeravam s igrom strojevi. Kad su učenici bučni, napravim veliko uho i slušam, pitam se, tražim. Učenike pitam čuju li i oni npr. zvuk motorne pile, bušilica, treskanje posuđa… Učenici se brzo umire i počinju slušati. Kažem da me glava boli od takve buke. Pitam ih da li i oni to čuju. U međuvremenu se učenici smire i počinju slušati, a šapatom kažem da smo bili preglasni u razredu i da mi se činilo kao bušenje stroja. Sažimam koliko je sada ugodno tiho i šaputanjem nastavim školski sat.

Ova vježba također razvija slušanje. Smatram da učenici slušaju vrlo slabo. Ono što čujemo utječe na naše raspoloženje. Naš je svijet prepun različitih zvukova koji se isprepliću. Učenici trebaju čiste zvukove kako bi stekli znanje i iskustvo. Ako želimo dijete naučiti materinji jezik, strane jezike ili glazbu, moramo mu pomoći da zna na što obratiti pažnju. Zato se kad god imam vremena zaustavim i usmjerim učenike da slušaju sve vrste zvukova, šumova…

Vježbe za razvijanje osjećaja vremena

Tijekom odmora učenici su glasni, razigrani, uronjeni u svoje razgovore, produžujući odmor. Često se ne mogu umiriti i pripremiti za nastavak nastave. Tada često počnem na ploči pisati brojeve od jedan pa naprijed (sekunde). Zaustavim se kad se učenici smire. Tada im kažem koliko smo vremena potrošili i morat ćemo nadoknaditi to, bilo bržim radom ili s više domaćih zadaća. Nakon nekoliko ponavljanja, učenici se smiruju u roku od 10 sekundi.

U prvom razredu stanem između njih i s podignutim rukama pokažem krug, što znači da oko mene oni sjednu u krug. Pohvalim one koji to brzo urade.

Često privučem njihovu pažnju uključivanjem i isključivanjem svjetla ili dođem kod njih govoreći tako da samo otvaram usta.

Učenici se brzo smiruju kad na ploču napišem: Koliko dugo možete biti tihi? Ponovimo ovu vježbu više puta i dobijemo najbolji rezultat dana, tjedna, mjeseca… Zatim ih zamolim da tu tišinu koriste i za školski rad.

Zaključak

Predstavila sam samo nekoliko primjera koji su vrlo uspješni s mojim učenicima. Svojim pristupom rješavam samo djelić problema koje pedagoška struka donosi. Potičem učenike da se smatraju odgovornima, da preuzmu kontrolu nad vlastitim učenjem, dajem im odskočnu dasku. Učenici kažu da su ove igre vrlo zabavne. Otkrila sam i da je promjena rada mnogo jednostavnija ako uključim učenike kao nositelje rada. Nakon što savladaju vježbe, većinu tih vježbi izvode učenici. Objasnim im koja je njihova uloga u nastavi. Imamo određeni red tko vodi vježbu za mozak, pazi da nije previše glasno u učionici, usmjerava vrijeme… Učenici ove zadatke jako vole i pažljivo obavljaju. U razredu vlada pozitivna klima i ugodna radna atmosfera. Ostane više vremena za slobodnu igru, za kojom djeca u prvom razredu osnovne škole imaju veliku potrebu.

Literatura

  1. Brain Gym Slovenija® (2008). Kaj je Brain Gym.
  2. Peternel, S. (2005) Prvih pet minut
  3. Smith, J. (2012). Iznajdljivi učitelj

Fotografije: vlastiti izvor

Od ideje do proizvoda – glazbeni instrumenti

od otpadnog materijala

alenka_strafela

Alenka Štrafela

Sažetak

Želja učenika da pjevaju, plešu, sviraju glazbene instrumente i svijest da glazba ima pozitivne učinke na cjelokupni razvoj pojedinca i da je glazba oduvijek bila poznata kao lijek, probudila je ideju izrade glazbenih instrumenata.

Budući da je naša škola uključena u projekt Eko škola, s ekološkog stajališta smo za proizvodnju glazbenih instrumenata odabrali ambalažni otpad i materijale koje smo prikupili u prirodi.

U 1. razredu smo rad planirali projektno, jer smo s tim postigli da su učenici aktivni, da se bave problemima sadržaja učenja i da ih povezuju međupredmetno.

Na satima glazbene umjetnosti upoznali smo narodnu glazbu i pjevali narodne pjesme. U sklopu kulturnog dana otišli smo do ptujskog dvorca, gdje smo pogledali kolekciju narodnih instrumenata i na nekim svirali.

Tijekom nastave likovnih umjetnosti učenici su izrađivali vlastite instrumente – zvečke i kišne štapove. Dijelovi ambalažnog otpada korišteni su za izradu, a materijali iz prirode koje su sami sakupili korišteni su kao punilo.

Zvečke su korištene za stvaranje pratnje uz pjevanje narodnih pjesama. Također su naučili plesati narodni ples.

Učenici su bili kreativni, motivirani i inovativni u svom radu. Provedba nastave u obliku projektnog rada pokazala se uspješnom.

Ključne riječi: projektni rad, kreativno izražavanje, stvaranje, suradnja, ekologija, otpadni materijali, glazbeni instrumenti.

Kako je došla ideja?

Učenici prvog razreda, koje podučavam i s kojima provodim puno vremena, želju da svakodnevno pjevaju, plešu, sviraju glazbene instrumente izražavali su svakodnevno. Dopadalo im su slušanje različitih žanrova glazbe, smirivanje uz glazbu, igranje uz zvuke glazbe, plesanje i sviranje različitih instrumenata.

Rad je započet projektno s ciljem da učenici pokažu i iskažu već stečena iskustva odnosno usvojena znanja te da steknu nova saznanja i znanja. Uključili smo veći broj osjetila učenika čime smo potakli akciju i aktivirali situaciju učenja, jer takvo učenje također pokreće istodobnu aktivaciju kognitivne, emocionalne, motoričke i socijalne sfere učenikove osobnosti.

Svijest da glazba ima pozitivne učinke na cjelokupni razvoj pojedinca i da je glazba oduvijek poznata kao lijek probudila je ideju izrade glazbenih instrumenata. Ideja je potekla od učenika koji su željeli imati glazbeni instrument na dohvat ruke i koristiti ga više puta dnevno za opuštanje. To je bio vodeći princip našeg projekta.

Campbell (2004) ističe pozitivne učinke slušanja klasične glazbe, npr. Mozart. Ako roditelji nauče svjesno koristiti Mozartovu glazbu u djetetovom životu, to može imati dubok utjecaj na njega ili nju, čak i prije njihovog dolaska na svijet.

Instrument odnosno glazbeni instrument Drew (1995) definira kao vrstu pripreme kojom izvodimo glazbu. Kaže da glazbeni instrument može biti svaka stvar koja proizvodi neki zvuk ili ton. U instrumente uključuju i glas čovjeka.

Kod izbora tematike smo se vodili činjenicom da se u to vrijeme održavaju Dani europske kulturne baštine i željeli smo aktivno sudjelovati u učenju o kulturi u našoj povijesti te u završnom događaju s vlastitim doprinosom.

Dani europske kulturne baštine i Tjedan kulturne baštine godišnji su projekti koji predstavljaju praznik baštine, koji okupljaju profesiju, odgajatelje, školsku mladež, lokalne zajednice, društva i zainteresiranu javnost radi prepoznavanja, otkrivanja, zaštite i širenja pozitivnog stava prema baštini.

Rad smo planirali projektno s učenicima prvih razreda, jer smo s tim postigli da su učenici aktivni, da se bave problemima sadržaja učenja i da ih povezuju međupredmetno. Da bismo povećali učinak učenja, pokušali smo postići cilj koristeći više osjetila.

Projektno nastavni rad

Projektno nastavni rad jedan je od didaktičkih sustava poduke namijenjen učenicima da dođu do znanja i razvijaju vještine vlastitim radom, koje su vezane za stvarne životne događaje oblikovane projektima učenja. Sastoji se od učitelja, učenika, sadržaja i didaktičkih sredstava (Kramar, 2009).

Korištenjem modela projektnog učenja kod učenika razvijamo rješavanja problema i suradničkog učenja. Bezjak (2006) navodi da se projektni rad temelji na projektnoj strukturi rada, koja poboljšava međusobne odnose svih koji su uključeni u proces.

Način rada za projektno učenje karakterizira činjenica da se učenici ne fokusiraju samo na njegovu provedbu, već i tijekom rada uče i vlastitim aktivnostima obogaćuju svoja znanja i sposobnosti. Od frontalne nastave razlikuje se po tome što je to planirana aktivnost koja bi trebala biti pokrenuta iz djetetove unutarnje potrebe uz stalno vođenje učitelja (Novak, 2009).

Temeljno je obilježje projektnoga učenja da se učenici uključuju u probleme sadržaja učenja. Problem rješavaju cjelovito, povezujući sadržaje učenja o istoj problematici s dva ili više srodnih područja. Sam rad govori o principu interdisciplinarnosti. Planiranje i provedba projekta učenja s tematikom pripreme proizvoda od otpadnih materijala naglasak stavlja na iskustveno učenje. Važno je da učenici teže postizanju cilja koristeći sva osjetila kako bi maksimizirali učinak učenja. Sama tema je konkretna i životno orijentirana. Uključivanje interesa učenika, njihove potrebe i sposobnosti s izborom tematike projekta moguće je ukomponirati tako da mogu birati između različitih materijala iz kojih će izrađivati proizvode. To su materijali koji se mogu dobiti u kućnom okruženju, te tako mogu povezati temu projekta učenja sa stvarnom životnom situacijom.

Ciljevi rada našeg projektnog učenja:

  • izraditi glazbene instrumente za stvaranje glazbenih pratnji,
  • upoznati postupke izrade,
  • izvoditi praktične aktivnosti,
  • razvijati ručne vještine,
  • steći i primijeniti znanja i iskustva,
  • korisno koristiti otpadnu ambalažu za proizvodnju glazbenih instrumenata.

Postupak rada:

  • obilazak zbirke narodnih instrumenata,
  • priprema materijala, pribora, izrada plana,
  • bojenje,
  • lijepljenje sastavnih dijelova,
  • sastavljanje sastavnih dijelova,
  • izložba,
  • obilazak zbirke narodnih instrumenata.

Na satima glazbene umjetnosti upoznali smo narodnu glazbu, narodne instrumente i pjevali narodne pjesme.

Svijest da djeca rjeđe posjećuju izložbe i muzeje nego što bi to bilo poželjno, potaknulo nas je organiziranju kulturnog dana u dvorcu Ptuj. Pogledali smo kSLIKA 1olekciju narodnih instrumenata. Tijekom stručnog prezentiranja učenici su upoznali karakteristike pojedinih instrumenata i njihovu uporabu. Neke glazbene instrumente također su svirali.

Slika 1. Obilazak zbirke narodnih instrumenata, sviranje na instrumentima

Tijekom nastave likovne umjetnosti učenici su izradili SLIKA 2vlastite instrumente – zvečke i kišne štapove. Dijelove ambalažnog otpada koristili su za izradu, a materijali iz prirode koje su sami sakupili korišteni su kao punilo.

Slika 2. Korištenje otpadne ambalaže

Nekim zvečkama dodali su različite žice da bi instrumenti stvarali različite zvukove. Kad su sve dijelove sastavili i zalijepili, oslikali su i obojili glazbene instruSLIKA 3mente, dodatno ih likovno opremivši. Stvoreni su korisni glazbeni instrumenti – zvečke s umjetničkim dodirom.

Slika 3. Bojenje

SLIKA 4SLIKA 5
Slika 4. Punjenje glazbenih instrumenata           Slika 5. Izložba u prostorijama škole

Tijekom sati glazbe, učenici su sa zvečkama napravili pratnju prilikom pjevanja narodnih pjesama. Također su naučili plesati narodni ples.

Zvečke su učenici koristili na vlastitu inicijativu i za vrijeme odmora, povezivali se u skupine i stvarali vlastite glazbene interpretacije.

Zaključak

U školi je za završetak Dana europske kulturne baštine bio organiziran događaj na kojem su učenici nastupali i za izvođenje glazbene točke koristili glazbene instrumente koje su samostalno stvorili. Ti instrumenti su nam služili tijekom cijele školske godine kao i sljedeće školske godine na satovima glazbe.

Učenici su bili kreativni, motivirani i inovativni tijekom rada. Provedba nastave u obliku projektnog rada pokazala se uspješnom.

Uključili smo kognitivne, iskustvene i psihomotorne aspekte tako da su učenici razvijali kreativne vještine. Tako su do znanja dolazili aktivno, kroz istraživanje i kreativno razmišljanje.

Literatura

  1. Campbell, D. (2004). Mozart za otroke: prebujanje otrokove ustvarjalnosti in mišljenja s pomočjo glasbe. Ljubljana: Založba Tangram.
  2. Dnevi evropske kulturne dediščine in teden kulturne dediščine. Ljubljana, september 2018. http://www.bled.tv/dnevi-evropske-kulturne-dediscine-in-teden-kulturne-dediscine/.

  3. Drew, Helen (1995): Moja prva velika knjiga o glasbilih. Ljubljana: Mladinska knjiga.

  4. Kramar, M. (2009). Pouk. Nova Gorica: Educa, Melior.
  5. Novak, H., Žužej, V., Glogovec, V. Z. (2009). Projektno učno delo kot učni model v vrtcih in osnovnih šolah.
  6. Revija Bodi eko. Zdravljenje z glasbo – kako nam glasba pomaga do boljšega počutja? Ljubljana, rujan 2019.

Perkovački govor u nastavi hrvatskog jezika

ivana_arambasic

Ivana Arambašić

Sažetak

Osnovnu školu M. Gubec Piškorevci, u kojoj predajem hrvatski jezik osamnaestu godinu, pohađaju i učenici iz Novih Perkovaca. Stari Perkovci (Brodsko-posavska županija ) udaljeni su od Novih Perkovaca ( Osječko- baranjska županija) 3.5 km i utjecaj toga govora, rječnika i naglasnoga sustava neupitan je i za stanovnike Novih Perkovaca ,što zbog blizine susjednih mjesta, što zbog međusobnih rodbinskih i dobrosusjedskih odnosa. Učenici Novih Perkovaca se do viših razreda osnovne škole školuju u područnoj školi, a od petog razreda nastavljaju školovanje u Piškorevcima. Tu počinje i svojevrstan način prilagodbe na malo izmijenjen naglasni sustav riječi. Stari slavonski dijalekt od standardnoga jezika razlikuje se u svim gramatičkim razinama. Ta razlika najuočljivija je u naglasnom sustavu i po tome uvijek, s radošću, prepoznajem dijete iz Perkovaca. Kroz nastavu pismenog i usmenog izražavanja, nastojim istaknuti značaj zavičajnog idioma koji se s vremenom , na žalost, zatire. Pokušala sam leksičkim vježbama približiti ostalim učenicima staroperkovački govor koji je uvršten u kulturnu baštinu Republike Hrvatske.

Ključne riječi: hrvatski jezik, narječje, zavičajni govor, kulturna baština, zastarjelice.

Primjer aktivnosti

Učenici su imali zadatak na proizvoljnu temu napisati sastavak trodijelne strukture ili lirsku pjesmu koristeći svoj zavičajni govor. Odabrala sam nekoliko najuspješnijih radova i , uz pomoć njih, odlučila provesti leksičke vježbe. Željela sam tim aktivnostima približiti staroperkovački govor ostatku učenika koji ga ne govore. Na taj način su učenici uvidjeli i sličnosti, kao i razlike u govoru ,ali i upoznali se s nekim narodnim običajima svojih suučenika iz razreda.

Iz pjesama sam izdvojila riječi za koje sam smatrala da bi bile nepoznate većini učenika te im ponudila na listićima moguća rješenja , odnosno značenja tih riječi.

Svinjar

Na Urbarju baja svinje čuva.
Ponio je slanine i kruva.

U torbi se još nađe i vina,
za svinjara to je gozba fina.

Vatru loži, na nju drva meće
i slaninu polagano peče.

Kruva , masti, luka je narezo,
a i vina pomalo natezo.

Dok je baja slaninu pojio,
Sve je svoje svinje pogubijo.

Kake su to životinje lude?!
Malo prije sve su bile tude.

Ona Gara, ona to prednjači
Ni sa Bundom sad i´ neću naći.

Došo doma , dada s trima viče:
Da s’ sačuvo barem jedno svinče!

Bez večere ti ćeš ići leći,
A slaninu sutra nećeš peći.

Filip Šarčević, 8. razred

Zimska ponova

Kad snig selo zavije u bilo,
klompe i obojke obut mi je milo.

U njima gazim do kolebe male
ge su moje svinje i krave ostale.
Marvu ja namirit moram,
marvu sam naranio i na vašar se zaputio.

Ni mi žo krajcara i škuda
moram svojoj Mari kupit kožua.
Kožumali i brenovanu vestu
valjda će joj srce sad bit na mjestu.

Sa vašara idem, snig sad vije,
Mojoj Mari više ’ladno nije.
Maru grije kožuv s ogledali,
to je ono što mi srce rani.

Antun Adrić, 8. razred

U Perkovci

U srid sela Perkovaca
sjela mati novo platno tkati.

Bilo platno tkati
pa će sin novu rubinu imati.

Sin će novu rubinu imati
pa će pred svojom dragom zablistati.

Pred svojom će dragom zablistati,
a njoj će srce jače zakucati.

Srce će joj jače zakucati
pa će njemu poljubac dati.

Draga će mu poljubac dati,
a on će se sa njom vinčati.

S njom će se vinčati
pa će puno đece imati.

Antun Adrić

Pri izradi nastavnih listića, služila sam se alatom wordwall. (https://wordwall.net/hr/myactivities)

Učenike sam podijelila u četiri skupine i dala im nastavne listiće. Svaka je skupina trebala odrediti značenje istih riječi staroperkovačkoga govora, ali kroz različite zadatke. Nakon rješavanja listića, učenici su usporedili dobivene rezultate.

Listić 1. Spojite svaki par okviraimage

Listić 2. Označi točan odgovorimage


Listić 3.image

Listić 4. Križaljkaimage

(Sve ove aktivnosti mogu se provesti i uz pomoć tableta. )

Nakon završenih aktivnosti, predstavnik svake skupine iznio je rješenja svoje skupine. Zajedno su zaključili da su došli do istih rješenja.

Zajednički je zadatak bio iskoristiti naučene riječi iz staroperkovačkoga govora u rečenicama po svom izboru. Na taj su način učenici potvrdili razumijevanje značenja obrađenih riječi.

Zaključak

Nakon provedene evaluacije, zaključak je da su učenici zadovoljni ovim nastavnim satom. Posebno su bili zadovoljni učenici iz Novih Perkovaca jer su imali priliku upoznati nas sa svojim govorom i riječima, nama nepoznatima. Učenici su radom u skupini poticali na suradnju i inače manje aktivne učenike, razvijali kritičko mišljenje te surađivali i sa ostalim skupinama.

Listić 5. Evaluacijski listićimage

Literatura

1. Jagodar, Josip; Berbić Kolar, Emina: Kultura pamćenja Slavonskog Kobaša u povijesno- jezičnom kontekstu, Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, 2020 (monografija)

Razigrano učenje pismenosti

manca_moskon

Manca Moškon

Sažetak

Temeljni cilj školovanja je da se djeci u što poticajnijem školskom okruženju nude što bolji uvjeti za stjecanje što kvalitetnijeg znanja (Polak, 2008.). Učenje pismenosti predstavlja prvi korak do tog cilja, budući da je to proces učenja čitanja i pisanja. Stoga je učenje pismenosti vrlo složen proces koji moramo približiti djeci, ako želimo dobre rezultate.

Tijekom godina moje prakse utvrdila sam da je učenje puno učinkovitije ako se spoji sa igrom i kretanjem djece. Tada daje bolje rezultate. Učenici lakše prate i slijede nastavu.

U članku ću predstaviti primjer dobre prakse – kako preko igre učvršćivati velika tiskana slova –pisanje, čitanje, kako povezivati predmete (slovenski jezik, matematika, poznavanje okoliša i sport) te kako razvijati i jačati učenje putem suradnje među učenicima.

Ključne riječi: učenje pismenosti, pisanje, čitanje, igra, kretanje, učenje putem suradnje među učenicima.

1. Uvod

Učenje pismenosti znači da se učenike nauči čitati i pisati. Područje čitanja od velike je važnosti, jer su usvojena tehnika čitanja i razvijene sposobnosti razumijevanja pročitanog nužne za uspjeh i razvoj svakog djeteta u školi (Ropič, 1996).

Djeca svaki dan moraju preraditi/pročitati puno informacija. Stručnjaci stalno traže nove tehnike i metode za poboljšanje čitalačke učinkovitosti u djece i odraslih (preuzeto prema Ropič, 1996).

Učenje pismenosti je složen proces. Mi, učitelji, koristimo različite tehnike i metode koje nadograđuju i poboljšavaju tehniku čitanja učenika, povećavaju njihovu riznicu riječi i poboljšavaju razumijevanje kod čitanja (Ropič, 1996).

Početno čitanje i pisanje djeci se mora približiti na primjeren način. Iskustvo djeteta koje je dijete steklo u ranoj dobi, utječu na daljnji tijek njegovog školovanja (preuzeo prema Ropič, 1996.).

Kod čitanja i pisanja radi se o procesu. U prvoj fazi je izuzetno važno da djeca čuju glasove – da znaju odrediti prvi i zadnji glas i srednje glasove. Nakon toga određuju duljinu riječi – kratke ili dugačke riječi. Riječi rastavljaju na slogove i kasnije ih izgovaraju. A važne su i grafomotoričke vježbe – oblikovanje crta pomoću uzica, crtanje različitih crta, rezanje papira…

Dalje se učenici uče i imenovati slova, a i pokušavaju sami napisati slova odnosno oblikovati poteze slova. Istodobno se uče i čitati.

Puno razmišljam o tome kako da učenje čitanja i pisanja približim djeci. U procesu učenja pismenosti veliku ulogu ima i igra, kretanje i mašta. Uz igru, kretanje i uz pomoć mašte učenici puno lakše uče i brže pamte. Također je važno i učenje putem suradnje između učenika. Učenici koji već dobro vladaju čitanjem i pisanjem pomažu učenicima kojima je potrebno vodstvo, usmjeravanje i pomoć. Učenici mogu biti odlični motivatori.

2. Primjer dobre prakse

Nastavni sat koji ću predstaviti je prepletanje učvršćivanja poznavanja velikih tiskanih slova, igre, mašte, kretanja i učenja putem međusobne suradnje između učenika.

Sat učvršćivanja velikih tiskanih slova provodim tako da učenici usvoje sva slova, npr. u mjesecu svibnju.

Na početku sata pitam učenike da li se sjećaju zlatne ptice koja je prije određenog vremena na satu matematike ostavila gnijezdo sa zlatnim jajima (kinder plastična jajca). U jajima su bili računi. Kažem im da je tada zlatna ptica izgubila nekoliko jaja. Učenici po razredu traže zlatna jaja. Pronađena jaja donose u krug. Učenicima kažem da moramo utvrditi jesmo li pronašli sva jaja. A kažem im da nam je dobra vila napisala i nekoliko tragova. Dobri čitači pročitaju naznake.

Naznake:

IZGUBLJENIH JAJA IMA MANJE OD PET. IZGUBLJENIH JAJA IMA VIŠE OD DVA.

BROJ IZGUBLJENIH ODGOVARA JEDNOJ OD BROJKI IZ BAJKE.

KOLIKO PRAŠČIĆA NASTUPA U BAJCI S VUKOM? SJEĆATE LI SE BAJKE U KOJOJ SVAKI PRAŠČIĆ GRADI SVOJU KUĆICU?

KOLIKO OBOJENIH DIJELOVA IMA NA NAŠOJ ZASTAVI?

Učenici utvrđuju koliko ima izgubljenih jaja i jesu li pronašli sva jaja. Ako nisu, odlaze u potragu za njima.

U krugu dodirnem svako jaje i spoznam da je nešto unutra. Učenici utvrđuju što bi to moglo biti u jajima. Otvaram prvo jaje i razvrstavam slova. Pojedini učenici imenuju slova. Učenici iz spomenutih slova sastavljaju riječ. Na isti način sastavljaju i drugu i treću riječ. Pojedinci pročitaju riječi VJEŽBA, MAJSTOR, RAD. Riječi zapisujem na ploču. Razgovaramo o svakoj riječi. Učenike upitam da li nam zlatna ptica želi nešto poručiti.

Učenici utvrđuju da iz riječi mogu sastaviti poznatu poslovicu VJEŽBA ČINI MAJSTORA. Poslovicu zapisujem na ploču. Razgovaramo o značenju te poslovice. Djeci kažem da moramo vježbati, ako se želimo naučiti čitati i pisati.

Takva je najava sata. Nakon toga se rad odvija u grupama od dvoje/troje učenika. Dajem upute za rad. U razredu ima šest postaja. Na svakoj postaji sjedi najviše četiri/pet učenika.

Postaje:

1. Sastavljanje riječi iz slogova (na kartončićima). Riječ prepisuju u bilježnicu.

SLIKA 1slika1
Slika 1. Sastavljanje riječi

2. Od slova sastavljaju riječi. Kao pomoć mogu koristiti slovarica. Riječi zapisuju u bilježnicu (ABC Igraonica –Igra dinosaurus)1

SLIKA 2slika2
Slika 2. ABC Igraonica – Igra Dinosaurus i slovarica

3. Učenici odabiru sličicu2, daju joj ime i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu. (Sličice i riječi razvrstane su u tri kutijice prema složenosti – od kraćih do duljih riječi.

SLIKA3
Slika 3. Sličice i riječi (sličice – ABC karte)

4. Učenici odabiru sličicu3 s riječi kojoj daju ime/pročitaju i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu.

Slika 4
Slika 4. Sličice s riječima i riječi (sličice – ABC karte)

5. Na trakama su označeni prostorčići koji čekaju i u koje se umeću slova4. Učenici uz pomoć sličica postavljaju slova u prazne prostorčiće. Pročitaju riječ na kartončiću i prepisuju je u bilježnicu. Ovu aktivnost ponove barem tri puta, i to drugim riječima.

Slika 5
Slika 5. Trake s riječima i slova (Trakovi – slovarica)

6. Kocke – na duljim kockama napisane su riječi. Učenici odaberu riječ. U kutiji su kocke na kojima su napisani slogovi ili slova. Učenici traže pojedine slogove ili slova i manje kocke slažu na dulju kocku, sve dok ne sastave riječ koja je napisana na duljoj kocki. Riječ prepisuju u bilježnicu.

slika 6slika6
Slike 6. Razigrane kocke

Dajem upute: Svaki par mora napraviti barem tri postaje i na svakoj postaji sastaviti/zapisati barem tri riječi. Oni učenici koji već pišu rečenice, na svakoj postaji zapisuju rečenicu.

Učenici koji zadaću naprave brže i čekaju na slobodno mjesto za sljedeću zadaću, rješavaju dodatne zadaće:

  • Pisanje slova/riječi flomasterom na veliki list papira, prstom namočenim u gris ili kredom na manje ploče.
  • Sastavljanje slova u abecedu – slovarica.
  • Čitanje slikopisa.

Na kraju ocjenjujemo rad – Koje su vam se postaje sviđale i zašto? Koje vam se nisu sviđale? Je li bilo problema?

Sat završavam završnom mišlju: Ako želimo postati dobri čitači i ako želimo naučiti se pravilno pisati, moramo vježbati. Učenike potičem da kod kuže s roditeljima čitaju i vježbaju pisanje slova i riječi, a kasnije i rečenica.

Nastavni sat može se provoditi i kao blok sat. Možda je i bolje tako, jer se učenici mogu posvetiti zadaćama, a kod pisanja slova, riječi i rečenicu još su i precizniji. Ako im između zadaća treba kretanje, tijekom sata možemo im ponuditi kratke igre za opuštanje, primjerice deklamacije kretnjama, plesne igre ili odmor za piće.

3. Zaključak

Proces učenja pismenosti vrlo je važan i dugotrajan. Učenici imaju različita predznanja, a žive i u okruženjima koja se međusobno razlikuju, jedna su poticajnija od drugih itd. Ali, još uvijek puno učenika ima poteškoće u pisanju i čitanju. Nastava im se često čini nezanimljiva. Ne žele pisati i čitati. Stoga im se nastava mora približiti.

Čitanje i pisanje koje je povezano s igrom i kretanjem ima veći učinak. Učenici brže i bolje postignu napredak. Učenici jako vole igre, jer im se čine zabavne i privlačne.

Djeca imaju potrebu za igrom i kretanjem i stoga je od velike važnosti da li znamo spojiti igru s učenjem. Takvo učenje u razred donosi radni nemir koji se mora znati voditi i usmjeravati, a prema potrebi i davati pomoć. Mi, učitelji, promatrači smo na takvim satovima. O učenicima se možemo puno toga naučiti.

Vrlo važan aspekt je i razvijanje učenja putem međusobne suradnje između učenika. Ovakva suradnja u razredu može donijeti puno dobre volje i opuštenog ozračja. A poznato je da lakše učimo ako smo opušteni i ako nam pomaže netko koga dobro poznajemo i u kojeg imamo povjerenje.

Djeci je za uspješno učenje potrebno opušteno i poticajno okruženje u kojem će najlakše razviti svoje potencijale.

U nastavu unosim puno igre i kretanja, i time sve učenike potičem na aktivnost u radu. Učenici su opušteni pa su rezultati bolji. Svjesna sam da veliki broj učenika koji sjede brzo gubi koncentraciju i pozornost. Stoga im se moraju pripremiti zadaće i aktivnosti koje će im u glavama napraviti misaoni nemir i potaknuti ih na kretanje i traženje novih rješenja. Takva djeca dobro će savladati pisanje i čitanje i bit će spremni na sve zadaće koje ih očekuju u narednim godinama školovanja.

4. Literatura

  1. Polak A. (2008). Učitelji, učenci in starši o prvem triletju osnovne šole. Ljubljana: Grafika 3000.
  2. Ropič M. (1996). Podaljšano opismenjevanje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  3. Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
  4. Grginič M. (2009). ABC karte. Domžale: Izolit.
  5. Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.

__________________________

1 Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
2 Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
3 Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
4 Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.

Projekt reljefna slika

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

Predstavit ću, kako s učenicima šestog razreda na satovima likovne umjetnosti istražujemo reljefnu sliku. Učenici su na zadanu temu ‘Pogled kroz prozor’ istraživali načine izrade reljefne slike. Likovni radovi su nastajali različito, a kad ih povežemo u cjelinu djeluju vrlo maštovito i kreativno. Na kraju smo napravili izložbu slika koje su predstavljale različite priče.

Ključne riječi: projektni rad, reljefna slika, kreativnost, učenici.

1. Uvod

Projekti na satovima likovne umjetnosti su uvijek zanimljivi, a rad može biti vrlo raznolik. Cilj cijelog projekta je istražiti različite priče učenika te ih povezati s prošlošću i sadašnjošću. Velik je izazov za učitelja motivirati i poticati učenike da stvaraju na različite načine.

2. Stvaralaštvo reljefne slike

Reljef je način kiparskog oblikovanja. Proizvoljan motiv se oblikuje tako da ne stoji samostalno već je integralno vezan na podlogu, ali ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu nego je dio većeg umjetničkog sklopa. Likovi su djelomično udubljeni u pozadinu, a djelomično izbočeni. Da dobijemo reljefnu sliku obično pojedine dijelove oblikujemo iz gline, mijesimo, oduzimamo i sastavljamo u cjelinu. Za stvaranje reljefnog prikaza je bitno, da je motiv izbočen ili udubljen u ravninu pozadine. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Slično je i s reljefom u slikarstvu gdje također vrijede određeni zakoni. Reljef prikazuje, opisuje neki događaj. To možemo vidjeti, osjetiti. Očituje se svjetlom i sjenom te pri tom dobivamo osjećaj volumena. Igra svjetla i sjene čini reljef živim, dinamičnim. Promatranje i razumijevanje umjetničkog djela daje gledatelju nove dimenzije i mogućnosti za istraživanje. Temu ili motiv otkrivamo tako, da probamo prepoznati priču te moguće simboličko značenje predstavljenog.

image
image
image
Slika 1. Izložba prvi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

3. Projektni rad “Pogled kroz prozor”

U projekt sam uključila učenike šestih razreda. Njihov zadatak je bio da s tušem nacrtaju sebe, kako gledaju kroz prozor. Pri ilustriranju prozora su imali slobodne ruke. Učenike sam motivirala na kreativnost i izražavanje na vclip_image008lastiti način. Pritom su učenici poštivali svojstva materijala s kojim su stvarali i istovremeno s njim brižno postupali.

Slika 2.  Izložba slika drugi dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Nastali likovni radovi vrlo su maštoviti. Zanimljivo je na koji način su se pojedini učenici prihvatili posla i rješavali likovni problem. Jedni su prozore uobličili kao drvene grilje, drugi su napravili različite rolete. Kod nekih su se prozori samo ukrivili ili prekrivali. Bojom i različitim uzorcima koje su povezali u cjelinu, učenici su pokazali kreativnost. Dok su neki učenici reljef oblikovali s namjerom preciznog i osjetljivog promatranja, drugi su probudili maštu na svoj način. Učenici su promatrali okoliš te se prepustili unutrašnjem osjećaju i istraživanju svojih utisaka na jedinstven način.

clip_image010clip_image012clip_image014
clip_image016clip_image018clip_image020
clip_image022clip_image024clip_image026
Slika 3. Slike pojedinih radova učenika na izložbi “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

Slike pojedinih radova učenika pokazuju kako učenici različito pristupaju radu. Reljefom je prikazana dinamika slike te neograničenost kreiranja i izražavanja na sebi svojstven način. Boja dodatno naglašava prikazanu izvedbu reljefa.

clip_image028clip_image030
Slika 4. Izložba treći dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

U prostorijama škole s učenicima smo napravili izložbu. Sabrani na jednom mjestu izloženi likovni radovi su imali poseban čar. Pogledi kroz prozor su odražavali istraživanja učenika te smo sa zanimanjem promatrali šta se skriva u slijedećem pogledu kroz prozor i kako su učenici rješavali zadani likovni problem.

clip_image032

Slika 5. Izložba četvrti dio “Pogled kroz prozor” (fotografija Špela Ivančič)

5. Evaluacija

Likovni radovi su plodovi osjećaja te nam daju uvid u to, kako je čovjek sazrio u društvu. Izražavaju iskustva iz unutrašnjeg i vanjskog svijeta te opisuju okolnosti u kojima su nastali. Učenici su se povezali s okolicom i na temelju doživljenog izradili svoj uradak. Likovni radovi govore o tome kako smo različiti. Mogućnost stvaranja na sebi svojstven način nas obogaćuje.

6. Zaključak projekta

Značajka umjetničkog reljefa je želja za prepoznavanjem priča i značenja predstavljenog. Interpretirajući likovne radove izložbe »Pogled kroz prozor« dobivamo uvid u probuđene osjećaje učenika, njihova iskustva i interakciju s okolinom. Izložba je pokazala kreativnost učenika u 6. razredu osnovne škole.

Literatura

  1. Butina, M. (1997). O Slikarstvu. Ljubljana: Debora.
  2. Lynton, N. (1994). Zgodba moderne umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. Tepina, B. (2006). Spoznajmo likovni svet 9. Ljubljana:Modrijan.
  4. https://sl.wikipedia.org/wiki/Relief_(umetnost)

Jutarnji sastanak svih dionika

brigita_hocevar

Brigita Hočevar

Sažetak

Naslov članka je „Jutarnji sastanak svih dionika“. Svrha je članka predstaviti jutarnji sastanak svih dionika u vrtićkoj skupini. Jutarnji sastanak dio je svakodnevne rutinske skrbi koja utječe na razvoj predškolskog odgoja, a uključuje pojedinačne aktivnosti i pravila koja se primjenjuju tijekom jutarnjeg sastanka te ulogu djeteta i odgojitelja.

Ključne riječi: jutarnji krug, predškolska djeca, odgojitelj.

Uvod

Kao odgojitelj većinu vremena provodite s aktivnom djecom koja donose vlastite odluke i rješavaju probleme. Međutim, u nekom trenutku dana potrebno je okupiti sve dionike i zajedno planirati. U našoj grupi to nazivamo jutarnjim krugom. Jutarnji krug dio je svakodnevne rutine tijekom koje se cijela grupa okuplja i djeluje kao jedno. Jutarnji krug mnogo je više od rasprave o vremenu, odnosno tjednim i mjesečnim aktivnostima. Cilj je suradnja, poštovanje i slušanje.

Jutarnji krug vrijeme je kada odgojitelj zajedno s djecom planira posao koji taj dan želi obaviti. U davnim vremenima krug je bio simbol jedinstva i j1 JUTRANJI SUSRET ednakosti, a svi njegovi članovi su ravnopravni. S obzirom na važnost kruga, svaka bi osoba u njemu trebala biti ravnopravan dio grupe u kojoj su važne misli, ideje i dogovori koji se poštuju. Trajanje jutarnjeg kruga ovisi o odgojitelju, njegovu nastavnom stilu, dobi djece, kurikulu i samoj grupi.

Slika 1. Jutarnji susret

Vrijeme jutarnjeg kruga različito je u svakoj grupi jer se i one također razlikuju. Prema mom iskustvu, jutarnji krug se iz dana u dan mijenja. Odgojitelja odlikuje prilagodljivost što znači da u trenutku kada planirana aktivnost ne uspije, on mora promijeniti plan ili ga napustiti. Održavajte svoj jutarnji krug što je kraće moguće, posebice za prvi dobni raspon. Za stariju djecu, međutim, sastanak se odvija s pozdravom, kalendarskim obilježavanjem, vremenom, pregledom djece koja su prisutna i odsutna, pregledom plana i onim što se planira obaviti taj dan. Može ga se nadopuniti zagonetkama, prepričavanjem lokalnih vijesti, pjevanjem, učenjem zapisa, sportskim vijestima, pričama… Vrijeme djetetova razdoblja pozornosti i, posljedično, trajanje jutarnjeg kruga postupno se produžuju tijekom godine.

Jutarnji krug omogućuje uključenost sve djece, a moraju se primjenjivati određena pravila. Djeca sudjeluju u izradi pravila i dogovora. Na primjer, znaju podignuti ruku kad žele nešto priopćiti, znaju čekati u redu i ne ometati druge koji govore, znaju da svi imaju priliku govoriti i da ni jedan odgovor ili izjava nisu pogrešni.

Djeca trebaju rutinu jer se tako osjećaju sigurno i prihvaćeno. Svakodnevna rutina također potiče aktivno učenje, tako da njezina provedba mora biti dosljedna. Rutina omogućava djeci da predvide što će se dogoditi i imaju kontrolu nad onim što će raditi u određenim dijelovima dana. Tijekom svakodnevne rutine većina djece izražava svoje namjere, izvodi ih i razmišlja o onome što su učinili. Dnevna rutina je za dijete poticajan obrazovni i socijalni okvir i daje im osjećaj vremena.

Rutina u jutarnjem krugu ne znači da je potrebno pjevati iste pjesme tijekom cijele godine, ali 2 JUTRANJI SUSRETmože značiti da svaki tjedan pjevamo novu pjesmu ili plešemo na različitu glazbu. Djeca tako mogu predvidjeti što očekujemo od njih. Pjevanje pjesama na koje se djeca mogu kretati ili plesati, kao i kretanje općenito, ima dobar utjecaj na njih.

Slika 2. Jutarnji susret

Odgojitelji pokušavaju planirati aktivnosti koje će djecu uključiti u grupno učenje i povezivanje. To je uobičajeno vrijeme, vrijeme zajedništva, dijeljenja, ali i učenja. Prilikom susretanja s novom temom, umjesto da npr. oni kažu: „upoznat ćemo promet“, reći ćemo im „naučit ćemo kako možemo doći od jednog do drugog mjesta, to se zove prijevoz“. Zatim im pokazujemo različita vozila, traktore, avione, brodove, automobile, motore, bicikle… Pojedina djeca razgovaraju o vozilima kojima se svakodnevno koriste za kretanje od kuće do drugog mjesta. Na taj način mogu aktivno otkriti da čak i s pomoću vozila stižu na drugo mjesto, a riječ koja sve povezuje može se nazvati prometom.

Odgojitelji se trebaju pripremiti za jutarnji krug. Primjerice, priču čitamo unaprijed da bismo znali njezin sadržaj bilo da je sretna bilo tužna, da bismo znali kad mijenjamo ton glasa tijekom čitanja kako bismo imali vremena za razgovor i razmišljanje. Unaprijed pripremamo rekvizite, sve za to kratko vrijeme njihove pozornosti.

Odgojitelji ne mogu očekivati da sva djeca u krugu sjede mirno, u potpunosti usredotočena na prenošenje našeg znanja. Aktivnosti treba planirati od pasivnih do aktivnih. Započinjemo pozdravom koji izriče svako dijete u krugu, pritom nježno dotičući dijete pokraj sebe i govoreći: „Dobro jutro (npr. Maša)“. Pozdravi za3 KRETANJE UZ MUZIKUtim slijede u čitavom krugu, na isti način. Nakon toga se dežurna djeca određuju s pomoću fotografija djece, vremenskim znakom označavaju vrijeme i imenuju dan u tjednu. Zatim slijedi grupno kretanje uz glazbu ili pjevanje, društvene igre pokreta, glazbene didaktičke igre i igranje kolaborativnih igara. Na kraju su predstavljeni materijali i aktivnosti u kutku za igru.

Slika 3. Kretanje uz muziku

Nemirna djeca također su prisutna u jutarnjem krugu i ta djeca mogu biti vrlo neugodna. Takvoj djeci treba osigurati vlastiti prostor. Nemirno dijete premješteno je na drugo mjesto, po mogućnosti u blizinu odgojitelja ili pored njega. U svakom slučaju, dijete je još uvijek u krugu. Tako se osjećaju kao dio neke grupe, čak i ako ne žele sudjelovati, a isto vrijedi i za djecu koja su tiha i ne žele razgovarati jer ih krug potiče da sudjeluju.

Aktivnost treba odmah promijeniti ako je više djece nemirno, a često je kretanje najučinkovitije. Pjevanje pjesama s pokretom, plesanje uz glazbu, oponašanje pokreta životinja, glazbene didaktičke igre…

Djecu treba pohvaliti za njihovo sudjelovanje. Pohvale su vrlo važne, kao i povratne informacije kada djeca učine nešto što mi očekujemo od njih. Djeca nam žele ugoditi, iako se to ne čini uvijek tako.

Moramo biti svjesni da sve jutarnje aktivnosti koje izvodimo djeci ne mogu biti zanimljive, naša očekivanja moraju biti realna. Međutim, moramo biti fizički i mentalno prisutni. U međuvremenu, ne možemo razgovarati s kolegama ili roditeljima. Tada ćemo sigurno izgubiti pažnju djece. Nemojte kao nastavnici koristiti slučajeve poput „Ako se ne smiriš, reći ću tvojoj mami“ ili „Nazvat ću tvog oca“. To nisu učinkovite mjere za zadržavanje pažnje prisutnog djeteta. Djeca će jutarnji krug povezati s neugodnim osjećajem i iskustvom. U slučaju da je većina djece izgubila pažnju, odgojitelj mora dovršiti aktivnost. Tada možemo reći: „Mislim da predugo sjedimo, prijeđimo na sljedeću aktivnost i pročitat ću ovu zanimljivu priču kasnije.“

Kada odgojitelji primijete da se pažnja djece smanjuje, trebaju promijeniti aktivnost ili je prekinuti, uvijek na pozitivan način i nastaviti sa sljedećom aktivnošću. Odgojitelji nikako ne bi trebali biti robovi plana koji su izradili, nego promatrači raspona djetetove pažnje i sposobnosti.

Što su djeca rekla na jutarnjem sastanku:

„Svi sjedimo u krug u krug.“
„Dežurno dijete gleda vrijeme i označava ga u kalendaru.“
„Njegovatelj označava djecu na dužnosti na slikama.“
„Najradije obrišem stolove.“
„Sjedimo u krugu i klanjamo se prijatelju i mu kažemo dobro jutro. Lijepo je kad me netko pomiluje.“
„Ona koja je dužna brojati djecu gleda slike i okreće one slike djece iz vrtića.“
„U krugu pjevamo pjesme, pljeskamo, slušamo bajke.“
„Odgojiteljica u krugu govori nam što ćemo se igrati u kutku za igru i pokazuje kako rukovati s materijalima na stolovima.“

Zaključak

Jutarnji krug vrijeme je okupljanja u zajednici koja pruža predškolcima mogućnost rasta i razvoja na način koji je razvojno primjeren njihovoj dobi. Krug potiče poštovanje, jedinstvo, prihvaćanje i sudjelovanje te vodi do istog cilja. Potiče djecu na ključne kompetencije bez kojih krug ne funkcionira, poput razmišljanja, slušanja, promatranja, pripovijedanja i koncentriranja. Jutarnji krug mora biti zabavan i bezbrižan za dijete, a uvijek mora završiti pozitivnom aktivnošću koja smiruje djecu i priprema ih za novu aktivnost. U jutarnjem krugu djeca razvijaju vještine čitanja i propisivanja, jačaju samopoštovanje, osjećaj pripadnosti, poboljšavaju emocionalnu inteligenciju, povećavaju vještine rješavanja problema i spoznaju o tome kako njihovo ponašanje utječe na druge, preuzimaju veću odgovornost za svoje postupke i postupke prema drugima te razvijaju međusobne odnose.

Literatura

  1. Kurikulum za vrtce (1999). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport in Zavod RS za šolstvo.
  2. Nemec, B., Kranjc, B. (2011). Razvoj in učenje predšolskega otroka: Učbenik za modul razvoj in učenje predšolskega otroka v programu predšolska vzgoja. Ljubljana: Grafenauer.
  3. Kroflič, R., Marjanovič Umek, L., Videmšek, M., Kovač, M., Kranjc, S., Saksida, I., Denac, O., Vrlič, T., Krnel, D., Japelj Pavešič, B. (2001). Otrok v vrtcu. Priročnik h Kurikulumu za vrtce. Maribor: Obzorja

Inovativne metode u poučavanju Fizike

danijelM_mirnaS

Danijel Markić i Mirna Stojanović

U današnje vrijeme je itekako bitno nastavu učiniti zanimljivom – u nastavni proces je bitno uključiti modernu tehnologiju, a kod samih učenika potaknuti aktivno učenje a da pri tome ne istisnemo ulogu učitelja/nastavnika iz samog nastavnog procesa.

Tradicionalni oblik nastave, utemeljen još u Viktorijansko doba učenicima 21.stoljeća više nije ni malo zanimljiv. Sputava ih vrijeme i način izvođenja nastave – frontalni način izvođenja nastave im je monoton i nezanimljiv (iako je u nekim situacijama nezamjenjiv). Strogo je „propisan“ sustav nagrađivanja (i kažnjavanja) učenika skalom ocjenjivanja. Naučeno gradivo, kod većine se samo suhoparno reproducira – guši se kreativnost učenika, daroviti učenici se zapostavljaju, a oni koji trebaju dodatnu pomoć ne uspijevaju je niti zatražiti, niti dobiti na razini koja im je potrebna. Samostalni rad i vježbanje gradiva kod kuće sve brže gubi svoj smisao. Plaćanje privatnih poduka i praćenje tutorijala na Internetu postaju svakodnevnica brojnih učenika i roditelja.

Danas živimo u turbulentnim vremenima – sve se izmjenjuje izrazito brzo, možemo reći gotovo eksponencijalno. Pri tome ne govorimo samo o klimatskim promjenama, migracijama stanovništva, naglim političkim i ekonomskim događanjima – govorimo i o tržištu rada na kojem će se za koju godinu naći i naši učenici.

Nagli razvoj tehnologije i razvoj svjetskih tržišta, svake godine zahtijevaju edukaciju učenika za barem nekoliko novih zanimanja. Učenici novih generacija moraju biti sposobni učiti sami, samostalno istraživati literaturu i brojne izvore na Internetu. Moraju biti sposobni i provjeriti kvalitetu prikupljenih informacija, provjeriti njihovu točnost i znanstvenu utemeljenost. Na osnovu njih moraju donositi i važne zaključke, bitne za njihov posao, ali i njihovu budućnost.

Na nama učiteljima i nastavnicima je sada velika odgovornost – moramo naučiti svoje učenike kako kvalitetno i samostalno učiti, kako učiti cijeli život i biti spreman na brojne, velike promjene tijekom radnog i životnog vijeka.

Uz sve što moramo uzeti u obzir i pripremiti ih za budućnost, ne smijemo izostaviti i druge ključne faktore poput interakcije sa drugima, navikavanja na rad u homogenim radnim skupinama, ali i razvijanja socijalnih vještina – naučiti ih kako se nametnuti kao vođa (ako za to postoje kvalitete) , kvalitetno organizirati rad u skupini, kako prezentirati (u budućnosti i prodati) dobru ideju, te pružiti potporu i pomoći slabijim članovima skupine.

Moramo iznaći načina zadržati ono „humano“ u njima, a pri tome ih pripremiti za cyber svijet. Pri tome se ne moramo brinuti da će nas kao učitelje i nastavnike ovakav način poučavanja istisnuti sa naših radnih mjesta – naša uloga, iako iza kulisa pozornice, postaje još veća i značajnija.

IMG_20191204_074215Slika 1. Učionica kao pozornica – rad u skupinama

Prateći što se sve dešava u sustavu školstva u Republici Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama lako se dolazi do zaključka da učenike moramo prvenstveno naučiti kritički čitati, razlučivati bitno od nebitnoga, te svoju ih poučiti kako kvalitetnu ideju dobro prodati na tržištu i pri tome zaštititi svoje interese.

Metode rada se mijenjaju, a onda se mora mijenjati i radna okolina. Učionica više ne smije biti mjesto gdje će nastavnik kontinuirano frontalno poučavati. Ona mora postati mjesto gdje će učenik aktivno učiti, razmjenjivati ideje sa ostalim sudionicima nastavnog procesa, izlagati svoje ideje, argumentirati i braniti svoje stavove i razmišljanja. Mjesto gdje će učenici raditi u homogenim skupinama, gdje će se odvijati suradničko učenje – mjesto gdje ćemo ih poučiti kako se istaknuti kao vođe koji se ističu svojim znanjima i sposobnostima, ali i kao kompletne osobe koje pomažu drugima i štite slabije.

Učionica će postati pozornica gdje glavne uloge igraju učenici, a nastavnici vode i promatraju proces iza kulisa.

Uz takva promišljanja i nove „trendove“ došli smo do ideje da za učenike drugih razreda srednje tehničke škole smjer mehatronika i elektrotehničar osmislimo skupni rad, u kojem će učenici ne samo prezentirati svoja znanja, već i sudjelovati u sumativnom vrednovanju ostalih kolega iz skupine ali iz razreda. Za početak smo odabrali jednu od lakših tema : Zaštita od električnog udara.


S obzirom da radimo u školi koja je na visokoj razini primjene modernih tehnologija – povezanost učenika na mreži Yammer je normalna pojava. Stoga smo učenicima petnaestak dana prije provođenja skupnog rada u razrednim skupinama na imenovanoj mreži objavili „pravila“ pripreme i provođenja istoga. Učenici su obaviješteni o temi skupnog rada, te da potrebne podatke mogu prikupiti iz bilo kojeg udžbenika za drugi razred srednje škole, sa edutorija, portala za učenje na daljinu Nikola Tesla ili bilo koje Internetske stranice. Na taj način smo htjeli napraviti poveznicu sa međupredmetnim temama učiti kako učiti i primjena IKT-a : samostalno pronađite podatke, pristupite im odgovorno, razlučite bitno od nebitnoga i pazite da prikupljeni podatci budu znanstveno utemeljeni. Naglašeno je da će raditi u skupinama, čiji članovi će se znati tek kada budu ulazili u učionicu. Na taj način smo ih htjeli potaknuti na što kvalitetniju pripremu za rad – nisu znali tko će im biti suIMG_20191212_184439radnici, pa je uspjeh za sada ovisio o vlastitoj pripremi za nastavni sat. Unaprijed su upoznati da će na ovim satima biti izvršeno sumativno vrednovanje u kojem će i oni sami sudjelovati.

Slika 2. Električni udar (primjer plakata)

Naravno, dobili su i objašnjenje kako. Nakon ulaska u učionicu i podjele u skupine, svaka skupina će izraditi vlastiti plakat/poster na zadanu temu na folijama ili papirima, te priborom za pisanje kojega su dobili od nastavnika/učitelja. Dok budu izrađivali iste, mogu surađivati i komunicirati unutar skupine, razmjenjivati ideje, ali ne smiju surađivati sa ostalim skupinama, koristiti zabilješke ili bilo kakav oblik tehnologije. Dok budu radili, nastavnik će pratiti njihov rad, voditi vlastite zabilješke o radu i aktivnostima unutar skupine. Dok ih bude obilazio, podijelit će im listiće gdje će se međusobno, objektivno, ocijeniti članovi skupina.

listićZamoljeni su da osim ocjene (od 2 do 5) napišu kratko objašnjenje zašto su odabrali baš tu ocjenu za svog kolegu iz radne skupine. Naravno, sami sebe ne ocjenjuju.

Slika 3. Listić za vršnjačko vrednovanje

Nakon ocjenjivanja unutar skupine, učenici prelaze na prezentaciju svojih uradaka – mogli su odabrati hoće li prezentirati jedan predstavnik skupine ili njih nekoliko (ako žele i svi članovi). Unaprijed su znali da svi moraju pažljivo pratiti prezentacije, jer će i njih vrednovati.

Učenici su unaprijed znali da na ovim nastavnim satima (preporuka dva nastavna sata) neće pokazati samo svoje znanje, već će i vrednovati znanje svojih kolega. Njihov doprinos konačnoj odluci jednak je udjelu nastavnika, 50 : 50. Na kraju nastavnog sata, popunit će evaluacijski listić o zadovoljstvu nastavnim satom, koji će pomoći nastavniku / učitelju da donese odluku hoće li u nastavni proces uvrstiti još ovakvih nastavnih sati ili ne.

Nakon detaljnih uputa, slijedilo je da osmislimo način kako podijeliti učenike u skupine. Najjednostavniji način je slučajni odabir u e dnevniku. Jedna od ideja je bila ispisati brojeve od 1 do 6 četiri puta (šest skupina od po četiri učenika)tako da pri ulasku u učionicu svaki učenik „izvuče“ jedan broj i na osnovu njega postane član određene radne skupine. Najkrecollageativnija od naših ideja je bila odabrati šest poznatih fizičara i njihove slike ispisati dva puta – jedna slika je stajala na radnom mjestu, a jedna je bila isječena poput puzzli na četiri dijela i svi su dijelovi bili izmiješani u jednoj posudi. Na ulasku u učionicu, u kojoj su bile priređene radne jedinice sa potrebnim priborom učenici su izvlačili po jedan segment i na osnovu njega potražili svoje mjesto u učionici.

Slika 4. Primjeri izrađenih plakata

U oba razreda, učenici su ozbiljno shvatili svoj zadatak, detaljno su proučili dobivene upute tako da sa odvijanjem nastavnog procesa nije bilo nikakvih poteškoća. Radna atmosfera je bila izvrsna, u njoj su uživali i nastavnici i učenici. Kada kažem nastavnici želim reći da smo kolega i ja bili „gostujući nastavnici“ jedan drugome na nastavnom satu, i na taj način puno bolje uočili prednosti i nedostatke sati. Kritika i pohvala je uvijek dobrodošla, pogotovo od kolege sustručnjaka.

Mali „problemi“ su nastali kod ocjenjivanja rada unutar skupine, jer pojedinci nisu bili objektivni pri ocjenjivanju. Znali smo pronaći argument „ Dao sam mu ocjenu odličan jer je on ipak moj kolega iz razreda“. Nismo zamjerili nikome, jer ipak 50% ocjene je na nama, a i učenici moraju uvježbati vršnjačko vrednovanje. Obradovalo nas je što su učenici iskreno priznali da je vrednovanje znanja složen i nimalo lak posao.

Kod prezentacije radova učenici su pokazali svoje govorničke sposobnosti. Ostatak razreda je lako uočio tko se dobro pripremio za nastavu, tko dobro poznaje gradivo, a tko se samo „provukao“.

Žao nam je što ne možemo prikazati video materijale sa nastavnih sati, ali vjerujemo da ćete i samo na osnovu slika shvatiti koliko smo svi bili zadovoljni provedenim skupnim radom.

IMG_20191204_083438Slika 5. Prezentacija rada jedne skupine

Ovu ideju smo pretočili i u metodičku preporuku, jer se ovaj način rada može primijeniti na bilo koju temu u bilo kojem nastavnom predmetu.

Kada započnete sa ovakvim načinom rada i kada shvatite da su učenici zadovoljni dobijete dodatni vjetar u leđa. Osmislite i druge inovativne metode rada – u nastavu smo uveli kvizove koji svojom formom podsjećaju na sve popularnije pub kvizove uz simbolične nagrade, Escaperoomove koje izrađujemo pomoću OneNote bilježnica i potičemo samovrednovanje učenika.

Iskreno se nadamo da će ovaj tekst mnoge od vas potaknuti na uvođenje novih metoda rada – na početku nije lako, ali zadovoljstvo postignutim uspjehom je veliko.