Motiviranje učenika za čitanje

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o čimbenicima koji utječu na djetetovu motiviranost za čitanje, o poticanju na čitanje, kako kod kuće tako i u školi te o strategijama čijim se primjenama tijekom duljeg razdoblja pridonosi većoj zainteresiranosti djece za čitanje. Prikazana je uloga ponude primjerenog gradiva u školskoj knjižnici za čitatelje koji oklijevaju ili nisu motivirani te metoda Testa pet prstiju koja učenicima pomaže u odabiru primjerenih riječi.

Ključne riječi: čitanje, motivacija za čitanje, poticaju za čitanje

Uvod

„Motiviranje za čitanje pokušaj je rješavanja teškoća u odgoju čitatelja. Pritom treba znati da je čitanje veliki intelektualni napor. Sami sebe teško tjeramo na čitanje, a još manje želimo vanjske podražaje i upute o tome kako postati dobar čitatelj. Neka djeca sama po sebi postaju dobri čitatelji. Vodi ih se prema tome, kod kuće vlada primjerena atmosfera: roditelji čitaju časopise, imaju veliku knjižnicu koju i koriste, kupuju nove knjige, potiču čitanje kod djece, podupiru poticaje škole koji se odnose na čitanje i knjige… No, takvih obitelji nema mnogo.” (Sarto, 2015: 19)

Motiviranost za čitanje koja se usko povezuje s uspjehom učenika ovisi o unutarnjim i vanjskim motivacijskim čimbenicima. Unutarnji motivacijski čimbenici proizlaze iz želje, interesa, radosti, radoznalosti i potrebe pojedinaca za čitanjem, dok vanjski čimbenici na nesigurnog čitatelja utječu kao snažan podražaj kroz dobre ocjene, pohvale, priznanja, nagrade itd. Onima slabijima, kod kojih čitanje još nije automatizirano, koji čitaju manje i odbijaju čitati, kao i nemotiviranim učenicima koji izbjegavaju i učenje, moramo pomoći da otklone otpor prema pisanoj riječi. Za to će biti potrebni trajni poticaji koji će pobuditi njihovu radoznalost i čitanje pretvoriti u ugodnu aktivnost pa čak užitak.

Poticanje čitanja

Cilj poučavanja čitanja je tečno čitanje s razumijevanjem pri čemu ne smije izostajati poticanje unutarnje motivacije djeteta za čitanjem i biranjem gradiva po vlastitom nahođenju. Pritom eventualni izostanak ili nedovoljan broj vanjskih motivacijskih podražaja na dijete ne dovode do toga da bi ono počelo izbjegavati čitanje. Možda ne ćemo uspjeti od sve djece napraviti motivirane čitatelje, no važno je da djeca nauče vještinu čitanja koristiti u različitih okolnostima. Motiviranje za čitanje je proces kojemu je, kako bi urodio plodom, potrebno posvetiti dulje razdoblje. U tome nam pomažu različiti čitalački poticaji koje možemo koristiti u školi ili kod kuće.

Samostalan izbor tekstova

Ako dijete ne želi čitati, čitanje zasigurno neće zavoljeti ako ga na to prisiljavamo. Prisilnim čitanjem i vremenskim ograničenjima u njemu ćemo pobuditi još veći otpor prema čitanju, zato je bolje da s djetetom dogovorimo samo količinu teksta koju će pročitati, ne koliko vremena mora čitati, a gradivo za čitanje neka odabere samo.

Naizmjenično čitanje

Neka dijete čita u nazočnosti odraslih jer naše ga slušanje dodatno motivira. Možemo čitati zajedno i izmjenjivati se: u početku samo pojedine redove, odlomke, poglavlja i na kraju cijele stranice. Cilj takvog čitanja nije poticanje lijenosti djeteta, već poticanje njegova zanimanja.

Svakodnevni savjeti o čitanju

Dijete na čitanje možemo poticati svakodnevnim sitnicama: čitanjem popisa za kupovinu kad ga pošaljemo u trgovinu, čitanjem naslova časopisa na prodajnim policama, čitanjem naziva proizvoda, ulica, naziva trgovina i cestovnih oznaka.

Vježbenice i listići za čitanje

Ilustracija Marjana Mančka u knjizi PedenjpedU nižim razredima osnovne škole vježbenice za čitanje već su nekoliko godina izvrstan poticaj. U njima učenici pišu po nekoliko rečenica i crtaju odabrani motiv, dok listiće za čitanje popunjavaju naslovima knjiga koje su pročitali. Roditelji to potvrđuju svojim potpisom, a učiteljica dodaje nagradni žig.

Slika 1. Ilustracija Marjana Mančka u knjizi „Pedenjped”

Čitanje kao igra

Kao pomoć u motivaciji za čitanje postoje i jednostavne strategije čitanja u obliku igara koje je osmislila Montserrat Sarto, s namjerom poticanja odgoja za čitanje. Nekoliko njih bit će prikazano u nastavku. M. Sarto (2015.) tvrdi da je motiviranje za čitanje – odgoj koji se temelji na unutarnjem djelovanju. „/…motivacija za čitanje znači prodrijeti u dubinu pojedinca, nisu to ludorije, buka ili zabava. Nažalost djeca danas nisu navikla na tišinu. /…/ Djetetu je potreban posrednik koji će mu usaditi čitanje, koji će biti most između njega i knjige, koji će mu ukazati na važnost čitanja i pratiti ga do kraja procesa kojim će od njega stvoriti čitatelja i to tako dugo dok dijete ne postigne potpunu samostalnost.” (Sarto, 2015: 22-24)

Varaš se!

Ova je strategija namijenjena predškolskoj djeci i učenicima prva tri razreda osnovne škole. Tekst treba biti prilagođen dobi djece kako bi ga ona mogla pratiti. Tako će lakše primijetiti pogreške.

  • Djeci glasno i polako pročitamo tekst.
  • Pitamo ih je li ih priča zabavila, koji im je lik bio najdraži i koji su dio priče najbolje zapamtili.
  • Kažemo im da ćemo im priču pročitati ponovno.
  • Tijekom čitanja mijenjamo pojedine riječi, koristimo sinonime, antonime, mijenjamo imena osoba itd. Djeca moraju upozoriti na pogrešku čim ju uoče, zato pozorno slušaju i pritom se dobro zabavljaju.

A čije je to?

Uspjeh ove strategije ovisi o izboru slikovnice koja mora sadržavati jasne i izražajne ilustracije koje djeci olakšavaju doticaj s književnim likovima. Na uspješno izvođenje ove strategije utječe i dovoljan broj djece, njihova sposobnost prepoznavanja predmeta i povezivanja s književnim likovima.

  • Slikovnicu čitamo na glas, a nakon što smo ju pročitali djecu podsjećamo na nekoliko najvažnijih događaja vezanih za glavne likove.
  • Svima zajedno pokazujemo crteže ili fotografije predmeta koje možemo povezati s tekstom.
  • Ponovno im pokazujemo crteže odnosno fotografije, sada svakom djetetu pojedinačno. Pitamo ih kojem liku pripada određeni predmet; svako dijete koje točno odgovori, osvaja jedan bod.
  • Ukupan broj bodova govori nam koliko su pažljivo djeca slušala priču i promatrala ilustracije.

Pričam priču

Strategija je namijenjena djeci koja još ne čitaju dobro, kako bi mogla nakon odslušane priče prepričati je uz pomoć naših pitanja.

  • Djeca sjede u polukrugu; nakon što smo im pročitali priču s njima porazgovaramo o onim događajima koji su im se najdublje urezali u pamćenje.
  • Nakon zajedničkog iznošenja sadržaja, svakom učeniku postavljamo pitanje i tražimo da se odgovor temelji na sadržaju teksta ili na ilustraciji. Postavljamo im pitanja različitih razina zahtjevnosti i pazimo da sva djeca budu podjednako aktivna.
  • Svako dijete svojim odgovorom stvara svoj dio priče.

Uloga školske knjižnice

Školska knjižnica ima važnu ulogu u razvoju i očuvanju motiviranosti učenika za čitanje. Neodlučnim čitateljima i onima kod kojih već postoji razvijen otpor prema čitanju u pomoć se može priskočiti gradivom koje je po opsegu i zahtjevnosti teksta primjereno njihovim čitalačkim vještinama. To su:

  • kratki, nezahtjevni i dovoljno zanimljivi tekstovi,
  • grafički privlačni i aktualni časopisi,
  • priče uređene u obliku stripa,
  • slikopisi i privlačne slikovnice,
  • knjige povezane s interesom djeteta,
  • knjige koje su djetetu izazovne,
  • čak i „debele knjige” koje ne djeluju odbojno na njihovu pozornost, već imaju malo teksta s većim razmakom između redova; u tom će slučaju biti ponosni što su pročitali „takvu debelu” knjigu,
  • knjige s debljim listovima i velikim slovima te kraćim poglavljima.

Test pet prstiju

Pri odabiru gradiva za čitanje učenici si mogu pomoći i metodom nazvanom Test pet prstiju; ova je metoda namijenjena utvrđivanju primjerenosti teksta koji služi kao motivacija za čitanje:

  • odaberi knjigu koja ti se sviđa,
  • otvori ju na sredini,
  • pokušaj pronaći stranicu bez ilustracija tj. slika,
  • započni čitati na vrhu stranice i nastavi sve dok ne naiđeš na nepoznatu riječ,
  • na tu riječ stavi svoj mali prst,
  • nastavi čitati i prste stavljaj na svaku riječ koja ti nije poznata,
  • ako si upotrijebio sve prste i prije nego si pročitao cijelu stranicu, ta je knjiga za tebe vjerojatno previše zahtjevna. (Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju (b. d.))

Zaključak

Čitanje nije samo jedna od temeljnih vještina koja je djeci potrebna za školovanje. Ono zahtijeva i napor zbog čega ga mnogi stariji učenici izbjegavaju. Motivacija za čitanje odlučujući je čimbenik uspješnog čitanja i razumijevanja. Želimo da se djeca rado vraćaju čitanju i da ga nikada ne zanemare. U tome im pomažemo uvođenjem raznih dosjetki pomoću kojih čitanje (p)ostaje igra, a igra je najučinkovitiji alat za upoznavanje svijeta.

Literatura

  1. Breznik, J. in Nose, J. (b. d.). Najin otrok slabo bere…kako mu lahko pomagava? Preuzeto 9. 2. 2019. s http://193.2.241.66/puconci/files/navbra.pdf
  2. Marjanovič Umek, L, Fekonja Peklaj, U. in Pečjak, S. (2012). Govor in branje otrok: ocenjevanje in spodbujanje. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.
  3. Sarto, M. (2015.). Strategije motiviranja za branje: z izkušnjami slovenskih motivatork in motivatorjev. Medvode: Malinc.
  4. Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju. (b. d.) Preuzeto 9. 2. 2019. s http://www2.arnes.si/~osljikbo1s/strategije.pdf

Fotografija

Proces učenja čitanja

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o procesu učenja čitanja kojemu je cilj da učenik tijekom osnovnoškolskog obrazovanja što brže razumije tekst. Opisane su najčešće teškoće s kojima se učenici susreću i vježbe koje im u takvim slučajevima mogu mnogo pomoći. Predstavljena su i pomagala za čitanje te važnost uporabe odgovarajućeg gradiva u ostvarivanju željenog cilja.

Ključne riječi: čitanje, učenje čitanja, teškoće u čitanju, vježbe čitanja

Uvod

Čitanje je temeljna čovjekova vještina koja mu je potrebna i koju on koristi cijeli svoj život. Kao osnovni element informacijske pismenosti, neodvojivo je povezano s učenjem. „Mogućnost učenja čitanja /…/ još i više se naglašava u osnovnoj školi, kao jedinoj obveznoj obrazovnoj ustanovi. Zato je njen rad u području opismenjavanja i učenja čitanja još važniji, jer svima daje osnovna znanja i vještine u opsegu koji i one učenike koji ne nastavljaju formalno obrazovanje, čini sposobnima ovu vještinu razvijati i upotrebljavati za različite oblike obrazovanja.“ (Novljan, 1997: 76) „Čitanje nije samostalna aktivnost, već nadogradnja govora odnosno govora povezanog s prepoznavanjem i razumijevanjem grafičkog, vizualnog zapisa riječi, kod čega svaki znak predstavlja jedan glas /…/. Kako bi mozak mogao naučiti čitati, najprije mora svladati govor, zato često opažamo da djeca koja ranije počnu govoriti i lijepo se izražavaju, počnu i ranije s lakoćom čitati.“ (Kako otroka naučiti brati?, 2018.)

Učenje čitanja ne započinje tek upoznavanjem pojedinačnih slova u školi, već mnogo ranije. Uloga roditelja u ranom djetinjstvu pri tom je iznimno važna. Svojim pozitivnim i nadahnjujućim pristupom pisanoj riječi, djetetu čitalačke dobi, oni su najveći uzor na njegovu putu razvoja u samostalnog čitatelja. Dijete se rano upoznaje s riječima, slovima i glasovima i time usvaja svoje prve važne čitalačke korake.

Početci čitanja u školi

Čitanje je osnovno sredstvo za učenje. Neka djeca čitati nauče i prije nego krenu u školu. Većina, kako bi dosegla primjereni stupanj zrelosti za sudjelovanje u procesu učenja čitanja, pričeka školske klupe jer to nije lagan zadatak i potrebno mu je posvetiti mnogo vježbe i upornosti. Čitanje je djeci napor koji pokušavaju izbjeći i radije se odlučuju za igranje. Ali zajedničkim snagama postiže se najviše, zato čitanju treba pristupiti na primjeren način, korak po korak.

„Čitanje je proces koji neki učenici usvoje brzo, dok je drugima za to potrebno više vremena. Brojni su čimbenici koji utječu na čitanje i oni ovise o zrelosti djeteta te vanjskim utjecajima. Vrlo važan čimbenik koji odlučuje kako će brzo neko dijete usvojiti proces čitanja su njegove vizualne i zvukovne spoznaje, razlikovanje zvukovno sličnih glasova i vizualno sličnih slova. Učinkovitost pokretanja očiju i odgovarajuća širina područja čitanja pridonose uspješnom i brzom čitanju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 3)

Usvajanju vještine čitanja u početnoj se fazi posvećuje mnogo svakodnevne vježbe. Na početku djeca uče i prepoznaju pojedinačna slova i uče kako ih povezati u slogove. Više slogova povezuju u riječi, a riječi u tekst. U početnom razdoblju, kad djeca čitaju naglas, njihovo dobro vizualno i zvukovno opažanje od presudne je važnosti. Djeca slova razvrstavaju po obliku, prepoznaju glasove koji pripadaju različitim slovima i međusobno ih razlikuju.

„Kad dijete počne čitati njegov je cilj automatizacija čitanja i stjecanje brzine te razumijevanje onoga što je pročitalo. Što brže postigne taj cilj to će mu brže čitanje postati sredstvo za učenje. /…/ Sva djeca ne mogu čitanje automatizirati u jednakom razdoblju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 4) Ako čitanje ne postane automatsko dovoljno rano, učenicima ono predstavlja veliku prepreku na njihovom putu obrazovanja i brže realizacije postavljenih ciljeva.

Najčešće teškoće koje se javljaju prilikom čitanja povezane su sa slabim vizualnim i zvukovnim razumijevanjem koje se demonstrira kao:

  • „teškoće u prepoznavanju glasova u riječima,
  • teškoće s pravilnim redoslijedom glasova i slova u riječima,
  • teškoće u prepoznavanju i slaganju rima,
  • zamjena, ispuštanje, dodavanje slova,
  • teškoće u izgovaranju višesložnih riječi,
  • slaba razina prepoznavanja riječi, posebice nepoznatih riječi,
  • čitanje je uobičajeno polagano, zapinje i neujednačenog je ritma,
  • otpor prema čitanju“. (Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju, b. d.)

Vježbe čitanja

Za uklanjanje ovakvih teškoća djeci su vrlo korisne neke od vježbi prikazanih u nastavku; one ih pripremaju za čitanje i pomažu im u prvim koracima na putu do postizanja odgovarajuće brzine i razumijevanja pročitanog sadržaja. Sve su vježbe simetrično osmišljene i namijenjene učenicima od šeste do devete godine života. Opsežnije su prikazane u četiri radne bilježnice kompleta za učenika „Žarek v besedi”. (Lavrenčič i Bavčar, 2001b)

Igra očiju

  • vježbe za razvijanje i trening gibanja očiju,
  • vježbe za proširenje područja čitanja,
  • vježbe za raspoređivanje ilustracija i riječi na stranici.

Učenika navikavaju na fiksiranje i zadržavanje pogleda na jednoj točki i pomicanje s jedne točke na drugu, što je vrlo važna vještina kod čitanja. Navikavaju ga na razvijanje orijentacije i opažanje sadržaja cijele stranice, kako bi se upoznao sa strukturom teksta te mogao brzo i pregledno sam sastavljati stranice i bilježnice.

Slika 1.Slika 2.Slika 3.Slika 4.
Slike 1., 2., 3., 4. Primjeri zadataka

Glas, slog, riječ

  • vježbe za vezano čitanje,
  • vježbe za razvijanje sposobnosti praćenja redoslijeda znakova, slova, slogova, riječi, redaka i poglavlja.

Učeniku pomažu zvučno razlikovati glasove i riječi, što mu olakšava početno vezano čitanje.

Slika 5.Slika 6.Slika 7.
Slike 5., 6., 7. Primjeri zadataka

Tako su slična

  • vježbe koje djetetu pomažu usvojiti vještinu razlikovanja oblika, odnosno, prepoznati smjer sličnih slova: „e” i „a”, „d” i „b”, „m” i „n”.

Učenik brže napreduje u postizanju brzine čitanja.

Slika 8.Slika 9.Slika 10.Slika 11.
Slike 8., 9., 10., 11. Primjeri zadataka

Riječi su blago

  • vježbe za razvijanje vremenske orijentacije,
  • vježbe za razumijevanje pročitanog sadržaja.

Namijenjene su učenicima koji imaju teškoće s tehnikom čitanja. Pomažu im u stjecanju brzine čitanja i potpunom razumijevanju pročitanog sadržaja.

Slika 12.Slika 13.Slika 14.
Slike 12., 13., 14. Primjeri zadataka

Pomagala i primjerena gradiva za čitanje

Slika 15. Obojena ravnala za čitanjeNa putu usvajanje vještine čitanja većini djece pomažu njihovi prsti, obojena ravnala za čitanje i kartončići koji im olakšavaju praćenje teksta.

Slika 15. Obojena ravnala za čitanje

 

U učenju čitanja pomažu im i posebno pripremljeni listići za čitanje i šareni listići za čitanje povezani u blok, na kojima se djeca susreću sa svakom rečenicom posebno, a ponekad su im dodane i sličice. Pomažu im i igre riječi, brojalice i pjesmice koje ih pozivaju u čudesan svijet slova. Kako bismo ih poticali na čitanje, nudimo im kraće, zanimljive i likovno obogaćene sadržaje koji bude njihovo zanimanje. To su jednostavne slikovnice s malo teksta i bSlika 16. Šareni blokovi za čitanjeogate ilustracijama, uvijek dobro došli stripovi i dječji časopisi koji nude obilje zabave u rješavanju raznovrsnih zadataka. U razdoblju početnog opismenjavanja vrlo korisno pomagalo su i tekstovi sa sličicama („slikopisi”), koji svojom kombinacijom riječi i sličica u tekstu nude zanimljiv pristup učenju čitanja i djecu potiču na aktivno sudjelovanje u čitanju. Radi se o slikovnicama s jednostavnim, kratkim odlomcima, obično napisanim velikih tiskanim slovima, u kojima sličice u tekstu zamjenjuju pojedinačne riječi i djecu motiviraju na čitanje teksta do kraja.

SSlika 17. Slikopislika 16. Šareni blokovi za čitanje

Djeca trebaju čitati pomalo svaki dan. Za čitanje vrijedi zlatno pravilo, 10-15 minuta na dan. Tako će najbolje primijetiti napredak, veseliti se čitanju i dobiti volju za nastavak.

Slika 17. Slikopis

Zaključak

Konačni cilj učenja čitanja je automatizirano odnosno tečno čitanje s razumijevanjem. Za postizanje tog cilja djeca moraju proći dugi put koji je vrijedan svakog uloženog truda. Svladavanjem vještine čitanja lakše će usvojiti osnove učenja, oblikovati vlastiti pogled na svijet i moći kritički suditi o brojnim informacijama koje im donosi suvremeni svijet.

Literatura

  1. Kako otroka naučiti brati? (2018.). Preuzeto 10. 2. 2019.
  2. Kokalj, J. (b. d.). Kako otroku pomagati pri branju. Preuzeto 9. 2. 2019.
  3. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001a). Žarek v besedi: priročnik za učitelje. Nova Gorica: Educa.
  4. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001b). Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. Nova Gorica: Educa.
  5. Novljan, S. (1997.). Šolska knjižnica osnovne šole in prenova kurikuluma. V Pouk branja z vidika prenove: strokovno posvetovanje Bralnega društva Slovenije, 12. in 13. septembra 1996 (str. 75-83). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  6. Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju. (b. d.) Preuzeto 9. 2. 2019.

Fotografije

Osobni arhiv Lucije Ademoski, Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. (2001.) i https://www.google.si

Bogatstvo svijeta bajki i priča

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o značenju sudjelovanja bajki u životu djeteta. Prikazan je njihov nastanak i razvoj, a posebno je istaknuta uloga narodnih priča i klasičnih bajki jer one svojom simbolikom djeci nude neprocjenjivo iskustvo doživljavanja svijeta u razdoblju odrastanja. S bajkama i pričama se djeca susreću i u školskoj knjižnici – u njoj se nalazi pisano blago svijeta bajki.

Ključne riječi: bajke, narodne priče, klasične bajke

Uvod

Bajke su svojom jednostavnošću neizostavan dio odrastanja svakog djeteta; po svojem su nastanku i izvoru jedan od najstarijih oblika umjetnosti riječi. Mnoge od njih stigle su k nama iz bližih, ali i dalekih krajeva. Kao nepresušno vrelo ljudske mudrosti i snalažljivosti, bile su omiljene u svim razdobljima i u svim narodima koji su u njih ugrađivali svoje velike junake i važne simbole. Prije nego su zapisane, dugo su se vremena čuvale samo usmenom predajom. Putovanjima i seobama ljudi prenosile su se u mnoge države. Mijenjaju se kroz stoljeća, ali su sačuvane sve do današnjih dana. Prilagođavale su se različitim okolnostima, a zapisivane su onako kako su se pripovijedale iz generacije u generaciju.

Izvornom domovinom najljepših bajki smatra se Daleki Istok, odakle su se raširile po cijelom svijetu. One najstarije zabilježene potječu iz Egipta i Indije, a iza njih slijede i danas vrlo popularne arapske pripovijesti iz zbirke „Tisuću i jedna noć” (u Europu su u francuskom prijevodu stigle već u 18. st.), Straparolina zbirka novela „Ugodne noći” iz 16. st., Basilina zbirka priča Pentameron i Perraultova zbirka najpoznatijih narodnih priča pod naslovom „Priče majke guske” iz 17. stoljeća. Sva ova izdanja pripomogla su snažnom širenju bajki i priča u 19. st. pod dirigentskom palicom braće Grimm koja su sakupljala i svaki tjedan objavljivala narodno blago, a motive za vlastite bajke crpila i iz bogate narodne književnosti. (Wikipedia, 2019.). Svakako zaslužan za razvoj klasičnih umjetničkih bajki je i njihov suvremenik Hans Christian Andersen. On je narodnim motivima dodavao svoj osobni pečat koji je s vremenom prevladao u njegovim djelima. Kao plod bogate mašte pisaca bajki mnogo kasnije počele su se pojavljivati umjetničke bajke, uvelike prisutne u današnjem svijetu.

Slika 1.Slika 2.Slika 3.Slika 4.

Čar klasičnih bajki i narodnih priča

„Dijete bez bajki, bez svega što je neobično i lijepo, bilo bi poput starca, kao svijet bez ptičjeg pjeva i cvjetnih livada.” (Bevk, 1995: 5) Bajke su djeci vrlo primamljive, obogaćuju njihov cjelokupni razvoj, potiču ih, uveseljavaju, opuštaju, poučavaju, bude njihovu maštu, ukazuju na rješavanje problema s kojima se suočavaju, prikazuju životne običaje različitih ljudi, njihove osjećaje i životne spoznaje. „Dječje sazrijevanje kroz priču i bajku zasigurno je najblaži i najugodniji oblik učenja koji je ikada postojao.” (Gajser, 2002: 5)

S bajkama su odrastale brojne generacije, a njihova bogata simbolika prema kojoj oblikujemo svoje vrijednosti, neizostavna je i u svijetu suvremene djece. Čitajući takve priče u školskoj knjižnici zajedno s učenicima putujemo u, za njih teško razumljivu daleku prošlost, u jednostavno okruženje neobrazovanih ljudi koji u svojim domovima nisu imali televizor, radio, računalo, telefon itd., a one rijetke knjige koje su do njih dugo putovale predstavljale su im neizmjerno bogatstvo koje su brižljivo čuvali i cijenili. Umjetnost pripovijedanja bajki zato je i imala tako veliku važnost i živjela u gotovo svakoj obitelji.

Slušanje priča temelj je uspješnog učenja čitanja, zato ja ovakve satove u knjižnici održavam već niz godina i brižno ih njegujem. Čitanje ne namjenjujem samo djeci već i sebi samoj. Učenici istodobno upoznaju slovenske običaje kao neizostavan dio kulturne baštine. Tijekom čitanja želim osjetiti ugodu i tekst doživjeti na sličan način kao i oni sami. Kod odabira primjerenih pripovijesti koje pozitivno djeluju na razvoj djece, zadovoljavaju njihovu radoznalost i potiču maštu, u obzir uzimam stupanj razvoja djece, njihove potrebe i moguće teškoće s kojima se susreću u razredu, a njih mi unaprijed povjere njihove učiteljice. Izbjegavam čitanje modernih, uljepšanih, osuvremenjenih i pojednostavljenih inačica bajki koje previše posežu u literarni tekst, osiromašuju njegov smisao i poruku. Učenicima radije čitam kompletan tekst, iako im je ponekad, zbog zastarjelih pojmova, potrebno više objašnjavanja. Usprkos tome, slušaju ih otvorenih očiju, a nerijetko i otvorenih usta. Tada sam sasvim sigurna da su ih razumjeli i da su na njih djelovale čudesnom snagom. Neki učenici vole ih posuditi kako bi ih čitali kod kuće jer ih je sadržaj toliko ponukao da ih ponovnim čitanjem i slušanjem žele bolje razumjeti, otkriti sami sebe i odnose među ljudima.

Razumijevanjem simbolike bajki stvarni događaji u životu djeteta dobivaju pravu težinu i smisao. Priče im svojim simbolima ukazuju na to kako se uhvatiti u koštac s teškoćama u svakodnevnom životu. Omogućuju im donošenje odluke, tješe ih i daju im nadu u lijepu budućnost. Djecu navikavaju na spoznavanje i prepoznavanje različitih strana života koji nije uvijek lijep i sretan. Priče ih upoznaju s osnovnim ljudskim događajima, primjerice rođenjem, starenjem i smrću, s načinom prihvaćanja nedaća i bolesti te strpljivošću. Djeca tako uče razumjeti i prihvaćati i one manje lijepe okolnosti koje su sastavni dio života. Postaju svjesni da su ljudi međusobno različiti. U bajkama su osobe prikazane jednoznačno – dobre ili zle – nikada ambivalentno – istovremeno dobre i loše. Kroz bajke djeca uče o sustavu vrijednosti kao što su ljubav, dobrota, hrabrost, razumijevanje, strpljivost, poštovanje, dobronamjernost, sloboda itd. i činjenici da osim njih postoje drugi ljudi i živa bića koje moraju znati poštovati i slušati.

„Dijete u bajkama upoznaje dobrobiti prirodnih utjecaja: toplinu sunca, sjenu drveća, ljepotu i miris cvijeća, leptira i pjeva ptica. A to nije samo bajka, to je stvarni život! Kroz bajku dijete rano uči da mu je priroda saveznik, da ju mora razumjeti i s njom se povezati. Pritom se već vrlo rano u djetetu budi ekološka svijest. Ono ima osjećaj da u prirodi čovjek nikada nije sam, jer tu je drveće da ga svojom sjenom štiti od vrućine, mjesec koji obasjava tamu noći, puževi sa svojim kućicama, cvrčci koji pjevaju na travnjaku i još mnogo toga. Naravno da za sve to mora imati otvorene oči! Dijete s pričom povezuje prirodu, pojmove i misli, i personificira ih. Svijet mašte tako za njega postaje stvarnost: „Sve loše i nepošteno bit će uvijek kažnjeno, a dobrota se nagrađuje!” U tome leži odgojna vrijednost priče. Priče cijeli život ostaju duboko utisnute u čovjeku. „A siromah ostaje onaj tko ih nije imao prilike slušati!” (Milčinski i Pogačnik-Toličič, 1992: 26)

Zaključak

Dječji svijet je bajkovit i u njemu je sve istinito. Djeca ga doživljavaju puna radoznalosti i čuđenja pa su baš zato bajke za njih uvjerljive i istinite. U njima se sve događa na razini čuda koja djecu začaraju, privuku i nude im pregršt životne radosti. Tako se one na neprimjetan način uvlače u njihov doživljaj stvarnog života. Izražavaju njihov unutarnji svijet koji im je razvojno blizak, a time i stvaran. Potiču bujnu maštu koja im nudi brojne mogućnosti rješavanja zadataka i problema u budućnosti, pomažu im bolje razumjeti samoga sebe. Narodne priče i klasične bajke svojom nas mudrošću, duhovitošću i imaginativnošću povezuju i obogaćuju. U tome je njihova tajna i ljepota i zato za njima posežemo uvijek iznova.

Literatura

  1. Bevk, F. (1995.). Zlata voda. Ljubljana: Karantanija, Slovenska knjiga.
  2. Bolhar, A. (ur.). (1980.). Slovenske pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. Brodnik, B. (2016.). Pravljice nekoč in danes: klasične in sodobne pravljice ter njihov odnos do dobrega in zla (Diplomski rad, Fakulteta za družbene vede).
  4. Gajser, Z. (2002.). Kako so knjižničarke tudi pravljičarke . Šolska knjižnica, 12(1), 5-6.
  5. Milčinski, J. in Pogačnik-Toličič, S. (1992.). Pravljica za danes in jutri. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  6. Unuk, J. (ur.). (2008.). Slovenske pravljice. Ljubljana: Nova revija.
  7. Wikipedia. Pravljica. Pridobljeno s https://sl.wikipedia.org/wiki/Pravljica
  8. (2. 2. 2019).
  9. Zalokar Divjak, Z. (2002.). Brez pravljice ni otroštva. Krško: Gora.

Fotografije

https://www.google.si

Motiviranje učenika za čitanje

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o čimbenicima koji utječu na djetetovu motiviranost za čitanje, o poticanju na čitanje, kako kod kuće tako i u školi te o strategijama čijim se primjenama tijekom duljeg razdoblja pridonosi većoj zainteresiranosti djece za čitanje. Prikazana je uloga ponude primjerenog gradiva u školskoj knjižnici za čitatelje koji oklijevaju ili nisu motivirani te metoda Testa pet prstiju koja učenicima pomaže u odabiru primjerenih riječi.

Ključne riječi: čitanje, motivacija za čitanje, poticaju za čitanje

Uvod

„Motiviranje za čitanje pokušaj je rješavanja teškoća u odgoju čitatelja. Pritom treba znati da je čitanje veliki intelektualni napor. Sami sebe teško tjeramo na čitanje, a još manje želimo vanjske podražaje i upute o tome kako postati dobar čitatelj. Neka djeca sama po sebi postaju dobri čitatelji. Vodi ih se prema tome, kod kuće vlada primjerena atmosfera: roditelji čitaju časopise, imaju veliku knjižnicu koju i koriste, kupuju nove knjige, potiču čitanje kod djece, podupiru poticaje škole koji se odnose na čitanje i knjige… No, takvih obitelji nema mnogo.” (Sarto, 2015: 19)

Motiviranost za čitanje koja se usko povezuje s uspjehom učenika ovisi o unutarnjim i vanjskim motivacijskim čimbenicima. Unutarnji motivacijski čimbenici proizlaze iz želje, interesa, radosti, radoznalosti i potrebe pojedinaca za čitanjem, dok vanjski čimbenici na nesigurnog čitatelja utječu kao snažan podražaj kroz dobre ocjene, pohvale, priznanja, nagrade itd. Onima slabijima, kod kojih čitanje još nije automatizirano, koji čitaju manje i odbijaju čitati, kao i nemotiviranim učenicima koji izbjegavaju i učenje, moramo pomoći da otklone otpor prema pisanoj riječi. Za to će biti potrebni trajni poticaji koji će pobuditi njihovu radoznalost i čitanje pretvoriti u ugodnu aktivnost pa čak užitak.

Poticanje čitanja

Cilj poučavanja čitanja je tečno čitanje s razumijevanjem pri čemu ne smije izostajati poticanje unutarnje motivacije djeteta za čitanjem i biranjem gradiva po vlastitom nahođenju. Pritom eventualni izostanak ili nedovoljan broj vanjskih motivacijskih podražaja na dijete ne dovode do toga da bi ono počelo izbjegavati čitanje. Možda ne ćemo uspjeti od sve djece napraviti motivirane čitatelje, no važno je da djeca nauče vještinu čitanja koristiti u različitih okolnostima. Motiviranje za čitanje je proces kojemu je, kako bi urodio plodom, potrebno posvetiti dulje razdoblje. U tome nam pomažu različiti čitalački poticaji koje možemo koristiti u školi ili kod kuće.

Samostalan izbor tekstova

Ako dijete ne želi čitati, čitanje zasigurno neće zavoljeti ako ga na to prisiljavamo. Prisilnim čitanjem i vremenskim ograničenjima u njemu ćemo pobuditi još veći otpor prema čitanju, zato je bolje da s djetetom dogovorimo samo količinu teksta koju će pročitati, ne koliko vremena mora čitati, a gradivo za čitanje neka odabere samo.

Naizmjenično čitanje

Neka dijete čita u nazočnosti odraslih jer naše ga slušanje dodatno motivira. Možemo čitati zajedno i izmjenjivati se: u početku samo pojedine redove, odlomke, poglavlja i na kraju cijele stranice. Cilj takvog čitanja nije poticanje lijenosti djeteta, već poticanje njegova zanimanja.

Svakodnevni savjeti o čitanju

Dijete na čitanje možemo poticati svakodnevnim sitnicama: čitanjem popisa za kupovinu kad ga pošaljemo u trgovinu, čitanjem naslova časopisa na prodajnim policama, čitanjem naziva proizvoda, ulica, naziva trgovina i cestovnih oznaka.

Ilustracija Marjana Mančka u knjizi PedenjpedVježbenice i listići za čitanje

U nižim razredima osnovne škole vježbenice za čitanje već su nekoliko godina izvrstan poticaj. U njima učenici pišu po nekoliko rečenica i crtaju odabrani motiv, dok listiće za čitanje popunjavaju naslovima knjiga koje su pročitali. Roditelji to potvrđuju svojim potpisom, a učiteljica dodaje nagradni žig.

Slika 1. Ilustracija Marjana Mančka u knjizi „Pedenjped”

Čitanje kao igra

Kao pomoć u motivaciji za čitanje postoje i jednostavne strategije čitanja u obliku igara koje je osmislila Montserrat Sarto, s namjerom poticanja odgoja za čitanje. Nekoliko njih bit će prikazano u nastavku. M. Sarto (2015.) tvrdi da je motiviranje za čitanje – odgoj koji se temelji na unutarnjem djelovanju. „/…motivacija za čitanje znači prodrijeti u dubinu pojedinca, nisu to ludorije, buka ili zabava. Nažalost djeca danas nisu navikla na tišinu. /…/ Djetetu je potreban posrednik koji će mu usaditi čitanje, koji će biti most između njega i knjige, koji će mu ukazati na važnost čitanja i pratiti ga do kraja procesa kojim će od njega stvoriti čitatelja i to tako dugo dok dijete ne postigne potpunu samostalnost.” (Sarto, 2015: 22-24)

Varaš se!

Ova je strategija namijenjena predškolskoj djeci i učenicima prva tri razreda osnovne škole. Tekst treba biti prilagođen dobi djece kako bi ga ona mogla pratiti. Tako će lakše primijetiti pogreške.

  • Djeci glasno i polako pročitamo tekst.
  • Pitamo ih je li ih priča zabavila, koji im je lik bio najdraži i koji su dio priče najbolje zapamtili.
  • Kažemo im da ćemo im priču pročitati ponovno.
  • Tijekom čitanja mijenjamo pojedine riječi, koristimo sinonime, antonime, mijenjamo imena osoba itd. Djeca moraju upozoriti na pogrešku čim ju uoče, zato pozorno slušaju i pritom se dobro zabavljaju.

A čije je to?

Uspjeh ove strategije ovisi o izboru slikovnice koja mora sadržavati jasne i izražajne ilustracije koje djeci olakšavaju doticaj s književnim likovima. Na uspješno izvođenje ove strategije utječe i dovoljan broj djece, njihova sposobnost prepoznavanja predmeta i povezivanja s književnim likovima.

  • Slikovnicu čitamo na glas, a nakon što smo ju pročitali djecu podsjećamo na nekoliko najvažnijih događaja vezanih za glavne likove.
  • Svima zajedno pokazujemo crteže ili fotografije predmeta koje možemo povezati s tekstom.
  • Ponovno im pokazujemo crteže odnosno fotografije, sada svakom djetetu pojedinačno. Pitamo ih kojem liku pripada određeni predmet; svako dijete koje točno odgovori, osvaja jedan bod.
  • Ukupan broj bodova govori nam koliko su pažljivo djeca slušala priču i promatrala ilustracije.

Pričam priču

Strategija je namijenjena djeci koja još ne čitaju dobro, kako bi mogla nakon odslušane priče prepričati je uz pomoć naših pitanja.

  • Djeca sjede u polukrugu; nakon što smo im pročitali priču s njima porazgovaramo o onim događajima koji su im se najdublje urezali u pamćenje.
  • Nakon zajedničkog iznošenja sadržaja, svakom učeniku postavljamo pitanje i tražimo da se odgovor temelji na sadržaju teksta ili na ilustraciji. Postavljamo im pitanja različitih razina zahtjevnosti i pazimo da sva djeca budu podjednako aktivna.
  • Svako dijete svojim odgovorom stvara svoj dio priče.

Uloga školske knjižnice

Školska knjižnica ima važnu ulogu u razvoju i očuvanju motiviranosti učenika za čitanje. Neodlučnim čitateljima i onima kod kojih već postoji razvijen otpor prema čitanju u pomoć se može priskočiti gradivom koje je po opsegu i zahtjevnosti teksta primjereno njihovim čitalačkim vještinama. To su:

  • kratki, nezahtjevni i dovoljno zanimljivi tekstovi,
  • grafički privlačni i aktualni časopisi,
  • priče uređene u obliku stripa,
  • slikopisi i privlačne slikovnice,
  • knjige povezane s interesom djeteta,
  • knjige koje su djetetu izazovne,
  • čak i „debele knjige” koje ne djeluju odbojno na njihovu pozornost, već imaju malo teksta s većim razmakom između redova; u tom će slučaju biti ponosni što su pročitali „takvu debelu” knjigu,
  • knjige s debljim listovima i velikim slovima te kraćim poglavljima.

Test pet prstiju

Pri odabiru gradiva za čitanje učenici si mogu pomoći i metodom nazvanom Test pet prstiju; ova je metoda namijenjena utvrđivanju primjerenosti teksta koji služi kao motivacija za čitanje:

  • odaberi knjigu koja ti se sviđa,
  • otvori ju na sredini,
  • pokušaj pronaći stranicu bez ilustracija tj. slika,
  • započni čitati na vrhu stranice i nastavi sve dok ne naiđeš na nepoznatu riječ,
  • na tu riječ stavi svoj mali prst,
  • nastavi čitati i prste stavljaj na svaku riječ koja ti nije poznata,
  • ako si upotrijebio sve prste i prije nego si pročitao cijelu stranicu, ta je knjiga za tebe vjerojatno previše zahtjevna. (Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju (b. d.))

Zaključak

Čitanje nije samo jedna od temeljnih vještina koja je djeci potrebna za školovanje. Ono zahtijeva i napor zbog čega ga mnogi stariji učenici izbjegavaju. Motivacija za čitanje odlučujući je čimbenik uspješnog čitanja i razumijevanja. Želimo da se djeca rado vraćaju čitanju i da ga nikada ne zanemare. U tome im pomažemo uvođenjem raznih dosjetki pomoću kojih čitanje (p)ostaje igra, a igra je najučinkovitiji alat za upoznavanje svijeta.

Literatura

  1. Breznik, J. in Nose, J. (b. d.). Najin otrok slabo bere…kako mu lahko pomagava? Preuzeto 9. 2. 2019. s http://193.2.241.66/puconci/files/navbra.pdf
  2. Marjanovič Umek, L, Fekonja Peklaj, U. in Pečjak, S. (2012). Govor in branje otrok: ocenjevanje in spodbujanje. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.
  3. Sarto, M. (2015.). Strategije motiviranja za branje: z izkušnjami slovenskih motivatork in motivatorjev. Medvode: Malinc.
  4. Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju. (b. d.) Preuzeto 9. 2. 2019. s http://www2.arnes.si/~osljikbo1s/strategije.pdf

Fotografija

https://www.google.si

Dijete i ilustrirana knjiga

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o značenju ilustracija pomoću kojih djeca uspostavljaju prvi dodir s knjigom. Ilustracije su prvi likovni rad s kojim se djeca susreću već u ranom djetinjstvu. Dobre ilustracije pomažu im u intenzivnom doživljavanju teksta, njegovom boljem razumijevanju i razvijanju mašte te ih potiču na čitanje. Prikazani su kriteriji utvrđivanja kvalitete ilustracije kao i niz slikovnica za djecu s posebnim potrebama, primjerice taktilne slikovnice.

Ključne riječi: ilustracije, ilustratori, slikovnice, kvaliteta ilustracija, taktilne slikovnice

Uvod

„Ilustracija je vrsta likovne umjetnosti kod koje su, kao i kod ostalih oblika slikarstva, važni likovni elementi: linija, boja, svjetlo i sjene, oblici, struktura i kompozicija. /…/ Ilustracija obogaćuje literarno djelo i igra vrlo važnu ulogu u predškolskom razdoblju djeteta te kasnije tijekom školovanja, kako u njegovom otkrivanju likovnog izlaganja različitih pripovijetki tako i u dubljem doživljavanju i razumijevanju teksta. Potiče čitanje i istovremeno i dječje zanimanje za vlastito likovno stvaralaštvo.” (Avguštin, 2003: 103)

Djeca se s ilustracijom susreću već u najranijem pred-čitalačkom razdoblju, kad posežu za leporellima – jednostavnim 3D slikovnicama u kojima se preko cijele stranice nalaze slike životinja, biljaka i različitih predmeta koji ih okružuju. U dobi od dvije do tri godine upoznat će kartonske slikovnice – knjige s vrlo izdržljivim stranicama od kartona koje djecu uvode u pisani svijet slikovnica te prve knjige s tankim listovima kojima ostaju vjerni i u nižim razredima osnovne škole.

Uloga ilustracija

U hijerarhiji naših osjetila vid zauzima prvo mjesto. Djeca čitaju priče u slikama mnogo ranije nego ih čitaju napisane riječima. Na taj način otkrivaju i upoznavaju izmišljene likove koje je za njih stvorio netko drugi. U ilustracijama se elementi svakodnevnog života isprepleću s elementima mašte, zato imaju važnu ulogu u razvoju pojmova kod djece. Pozornost koju djeca pridaju ilustracijama ovisi o vanjskim i unutarnjim čimbenicima. Vanjske čimbenike čine podražaji kao što su intenzivnost, veličina, gibanje, kontrast pozadine i likova, dok se unutarnji čimbenici odnose na naše vrijednosti, potrebe, motive, osjećaje i očekivanja. Pozornost djece brzo prelazi s jednog podražaja na drugi, stoga ih moramo znati potaknuti na gledanje slikovnica. Djeca predškolske dobi imaju skromna iskustva o svijetu pa im zato ilustracije obogaćuju njihovo zamišljanje predmeta, osjećaja i događanja te su izvrsna motivacija za kasnije čitanje knjiga.

Autorske slikovnice bez teksta djecu potiču na samostalnu interpretaciju događaja i Slika 1. Ilustracija Damijana Stepančiča u knjizi ''Zgodba o sidru''sastavljanje priče na temelju ilustracija, čime se razvijaju mašta i jezične sposobnosti. Precizno promatranje ilustracija omogućuje im snažan doživljaj jer im nudi sve što je potrebno za razumijevanje priče.

Slika 1. Ilustracija Damijana Stepančiča u knjizi „Zgodba o sidru”

Ilustracije djeci stvaraju poseban ugođaj. Čitanje uz njihovu pomoć traje kratko, a djeca bez posebne prisile usvajaju različite tehnike likovnog jezika. Ilustracije kod njih izazivaju kako pozitivne tako i negativne osjećaje. Općenito vrijedi: što je u slikovnicama više slika to ih djeca radije čitaju. Gledanje slika nudi im odmor od čitanja, a likovni govor ilustracija prenosi i mnoštvo drugih informacija koje čitanjem djeca mogu provjeriti i pridodati svojim očekivanjima. Važnu ulogu imaju i živopisne boje koje potiču njihovo zanimanje za cijelu priču.

„Dijete promatra ilustracije, međusobno ih uspoređuje; ako ne zna sadržaj na temelju redoslijeda slika pokušava zaključiti o čemu se radi; primjećuje da se na nekim ilustracijama pojavljuju isti likovi te da se ponegdje pojavljuje isti ili vrlo sličan okoliš, da se određeni elementi mijenjaju, razvijaju /…/ Dijete detaljno proučava ilustracije, tone u njih i otkriva skrivene, jedva primjetne sitnice. Pritom uživa i uči.” (Zupančič, 2012: 6)

Slika 2. Ilustracija Kestutisa Kasparavičiusa u knjizi ''Trapaste zgodbe''Ilustracije, koje prate zahtjeve teksta, govore same po sebi – s njima literarni tekst dobiva novu snagu. Vezane su uz sadržaj i raspoloženje iskazano u tekstu, a ponekad kazuju više i od samog teksta. Prikazuju motive kojih nema u tekstu pa se djeca lakše povezuju s cijelom pričom. Na licima junaka mogu razabrati njihovo raspoloženje, iako ono u tekstu nije posebno opisano. A ono što je već dovoljno naglašeno i opisano u tekstu nije potrebno isticati i na ilustraciji.

Slika 2. Ilustracija Kestutisa Kasparavičiusa u knjizi „Trapaste zgodbe”

Kvaliteta ilustracija

„Kvalitetna ilustracije može biti vrlo jednostavna ili komplicirana, crtež ili slika, realistična ili apstraktno obojena. Ne djeluje šablonski, već živo i uvjerljivo.” (Avguštin, 2003: 103)

„Značaj dobre, kvalitetne ilustracije za razvoj djeteta može se usporediti s važnošću kvalitetnog literarnog ili glazbenog djela. /…/ Dijete nema razvijen osjećaj za likovno /…/ dobro, vrijedno i kvalitetno. Nažalost, upravo je obratno. Djecu mami sladunjavost, prezasićenost boja, vanjski sjaj, pretjerano ukrašavanje, nepotrebni dodaci, svjetleći elementi, ukratko sve čime se isticanjem vanjskog izgleda prikriva siromaštvo sadržaja. /…/ Dobru ilustraciju prije svega odlikuje visoka likovna kvalitetu. /…/ Govor linija, oblika, boja i njihovih odnosa, svijetlog i tamnog, teksture i njihovog suodnosa mora biti usklađen i uravnotežen. /…/ Dobra ilustracija je likovno pročišćena, što znači da ne sadrži nepotrebne likovne elemente. /…/ Na kvalitetnoj ilustraciji prikazani prostor djeluje realno, moguće. /…/ Tople i intenzivne boje optički približavaju, dok hladne daju osjećaj udaljenosti. /…/ Kvalitetna ilustracija sadrži zanimljive kutove gledanja, primjerice naglašenu žablju perspektivu odnosno pogled od dolje ili ptičju perspektivu odnosno pogled od gore. /…/ Svi predmeti i osobe na ilustraciji moraju se ponašati u skladu s istom logikom prostora. Tako dijete razvija sposobnost percepcije zakonitosti prostora u kojem živi i u kojem se radnje, o kojima mu govore ilustracije, odvijaju. /…/ Kvalitetni ilustratori uspijevaju prikazati raspoloženje teksta koji ilustriraju. U tome važnu ulogu igra odabir odgovarajuće likovne tehnike, materijala i načina izražavanja, kao i osobni dodir ilustratora ili ilustratorice odnosno njegov ili njezin stil.” (Zupančič, 2012: 6-11)

Taktilne slikovnice

Slijepa i slabovidna djeca u svom okruženju dobivaju manje poticaja za razvoj od ostale djece zato slikovnice moraju biti prilagođene njihovom opažanju. Za njih su primjerene taktilne slikovnice koje, nažalost, ne mogu u potpunosti nadomjestiti slikovni sadržaj. Namijenjene su slijepoj i slabovidnoj djeci, ali i djeci koja vide. Tekst je u njima otisnut Slika 3. Ilustracija Zvonka Čoha u taktilnoj slikovnici ''Žiga špaget gre v širni svet''uvećanim slovima i posebnim, Brailleovim pismom (brajicom). Njihova zastupljenost u knjižnicama koje posjećuju djeca sa razvijenim svim osjetilima, potiče empatiju prema vršnjacima s posebnim potrebama.

Slika 3. Ilustracija Zvonka Čoha u taktilnoj slikovnici „Žiga špaget gre v širni svet”

Zaključak

Djeca svijet doživljavaju najprije gledanjem, a tek se kasnije sporazumijevaju riječima. Ilustracije u knjigama njihov su prvi doticaj s likovnom umjetnošću, zato neka one budu kvalitetne i raznovrsne. Pomoću ilustracija djeca razvijaju kreativnost i stvarni svijet ujedinjuju sa svijetom mašte i snova. Likovni govor možemo otkriti pozornim promatranjem likovnih djela, a za njihov potpuni doživljaj djeca, jednako kao i odrasli, trebaju odvojiti više vremena.

Literatura

  1. Avguštin, M. (2003). Slovenska knjižna ilustracija. V Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (103-109). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Kermauner, A. (2009). Tipne slikanice za slepe, Otrok in knjiga, 36(74) 85-91.
  3. Majhen, Z. (2004). Zaznavanje slikovnih in drugih znakov pri predšolskem otroku. Otrok in knjiga, 31(59), 51-55.
  4. Rot Gabrovec, V. (2003). Branje podob. V Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (99-102). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Zupančič, T. (2012). Kakovostna književna ilustracija za otroke. Otrok in knjiga, 39(85), 5-16. Preuzeto s https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-LATXVY24/4d773199-5dcc-45ca-96f8-d5add097cae2/PDF

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

Djeca doseljenici u novom školskom okruženju

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

Članak prikazuje trud koji škola ulaže u uključivanje djece doseljenika, koji imaju status učenika stranca, u novo školsko okruženje. Prikazane su aktivnosti u koje su uključeni svi učenici, a čija je svrha razvijanje tolerancije i prihvaćanje različitosti, kao i održavanje dodatnih satova pomoći učenicima doseljenicima u učenju slovenskoga jezika. Značajnu pomoć boljem razumijevanju stranih kultura pruža školska knjižnica, koja odgovarajućim izborom gradiva učenicima omogućuje upoznavanje i razumijevanje drugih kultura, religija i običaja.

Ključne riječi: učenici doseljenici, međukulturalnost, novo nastavno okruženje, različitost, prihvaćanje

Uvod

Ljudi se već stoljećima sele u različite krajeve svijeta. To ni za Sloveniju nije ništa novo, jer i ovamo doseljavaju ljudi iz različitih država. Svaki doseljenik ima svoj razlog napuštanja domovine i preseljenja u novo okruženje, a djeca obično ne mogu utjecati na konačne odluke svojih roditelja. Suočeni smo sa suživotom različitih kultura i religija te, shodno tome, potrebom međusobne suradnje u društvu koje je drugačije od onog na koje smo bili godinama naviknuti. Autohtono stanovništvo živi u skladu sa svojim starim običajima, a doseljenici se pitaju kako uopće živjeti u novom okruženju drugačije kulture, običaja, jezika i kako što uspješnije postati dio društva. S ovim se izazovom susreću i djeca obvezne školske dobi koja, zbog nerazumijevanja jezika, mogu osjećati veliki pritisak. U njihovom uključivanju u odgojno-obrazovni sustav moramo im pomoći svi zajedno, kako stručni djelatnici tako i sami učenici.

Različitost kultura

Osnovnu školu France Bevka pohađa nekoliko učenika drugih nacionalnosti. Ti učenici imaju jednako pravo na obvezno osnovnoškolsko obrazovanje kao i slovenska djeca; mi im pomažemo da se što uspješnije uključe u naš odgojno-obrazovni sustav osiguravajući im motivirajuće okruženje za njihov napredak u učenju te na društvenom i osobnom planu. Svjesni smo činjenice da svoj djeci treba osigurati jednake mogućnosti uključivanja u rad i život škole. Sa željom da se ne bi osjećali manje vrijednima, posebnu pozornost posvećujemo razvoju tolerancije različitosti i prihvaćanju drugačijeg. Djeca uče poštovati različite kulture, religije i jezike, a na to potičemo i njihove roditelje.

Našu školu pohađaju ili su pohađala djeca iz različitih država, primjerice Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije, Rusije, Ukrajine, Poljske, Dominikanska Republike, Kine, Turske, Demokratske Republike Kongo i SAD-a. Već na ulasku u školu posjetitelji mogu osjetiti motivirajuće međukulturalno okruženje i doživjeti ga kao nešto pozitivno. S tom smo namjerom učenike doseljenike i pozvali na izradu plakata na kojima su oni predstavili svoje države, a na karti svijeta zastavicom smo označili njihov položaj. U predvorju je izvješena i „Deklaracija o vrijednostima, nastojanjima i postupanju Bevkovaca s različitim narodnostima u našoj školi”. Nju su sastavili predstavnici razrednih odjela koji s ponosom sudjeluju u radu školskog parlamenta. Natpisi na stubištima istaknuti na različitim jezicima ukazuju na kulturnu raznolikost naše škole.

Slika 1. Pod Bevkovim krovomSlika 2. Kulturna raznolikost
Slika 1. Pod Bevkovim krovom           Slika 2. Kulturna raznolikost

Satovi razrednika

Drugačije i različito nas obogaćuju, no toga smo nažalost svjesni tek kad dovoljno upoznamo stranu kulturu. U suprotnom, sve što je tuđe radije odbacujemo ili se nad time čak i zgražamo. Kako bi izbjegli predrasude, učitelji na satovima razrednika, a povremeno i u redovnoj nastavi, pozornost posvećuju podučavanju o pravima čovjeka i upoznavanju drugih kultura. Traženjem sličnosti među različitim ljudima učenici mogu najbolje i najlakše razumjeti pojam raznolikosti. Na suradnju pozivamo i učenike doseljenike koji na svoj način predstavljaju države iz kojih dolaze, njihove običaje, životne navike, praznike, jezike, religiju, izgled i odjeću stanovnika, pismo itd. Ti su satovi ujedno i najuspješniji, jer se najviše dojme njihovih školskih prijatelja koji ih prihvaćaju s odobravanjem, a učenici doseljenici u razredu vrlo često nakon toga dobivaju i potpuno novi status.

Obrazovanje i suradnja

Ulaskom u novo školsko okruženje mnogi učenici doseljenici ne govore slovenski jezik, dok drugi svojim skromnim vokabularom i razumijevanjem samo osnovnih izraza i uputa mogu samo djelomično pratiti nastavu. Susreću se s različitim teškoćama koje, uz kulturne razlike proistječu prije svega iz nepoznavanja slovenskoga jezika. Za njih, koliko god je to moguće, organiziramo različite individualne satove pomoći i ostavljamo im dovoljno vremena da se u takvom novom okruženju oslobode straha, da se opuste i steknu povjerenje. Mlađi učenici lakše prihvaćaju preseljenje i lakše se uključuju u društvo vršnjaka, dok kod starijih učenika moguće probleme postupno uklanjamo osiguravanjem odgovarajuće stručne pomoći. Intenzivno surađujemo s roditeljima koje istovremeno upoznajemo s napretkom njihove djece u učenju i socijalizaciji.

Učenici sa statusom učenika stranca imaju na raspolaganju najviše dvije godine za prilagodbu te za provjeru i ocjenjivanje stečenih znanja. Na početku školske godine stručni timovi izrađuju individualne programe aktivnosti za djecu i utvrđuju njihovo predznanje. Škola Ministarstvu predaje zahtjev za odobravanje dodatno potrebnih satova pomoći u učenju slovenskoga jezika, koji se organiziraju individualno ili u skupini, a održavaju ih učitelji razredne nastave ili nastavnici slovenskoga jezika.

Učenike čeka mnogo posla u području širenja vokabulara, a zajedničkim zalaganjem možemo postići mnogo. U slučajevima kad ne postoji jezik povezivanja služimo se i online prevoditeljskim alatima. Stupanj i opseg učenja prilagođeni su potrebama učenika. Na početku se najviše pozornosti posvećuje učenju osnovnih riječi, imenovanju predmeta, prostora i osoba koje učenici najčešće susreću u školi; na primjer stolac, stol, ormar, vrata, ploča, učionica, učitelj, školski prijatelji itd. Nastavlja se s učenjem pozdrava i osobnog predstavljanja, primjerice: tko sam, odakle dolazim, što me raduje, koji jezik govorim itd. Svoje razumijevanje učenici nadograđuju u društvenim igrama, čitanjem knjiga pisanih jednostavnim jezikom, druženjem sa školskim prijateljima …

Naš je glavni cilj da se svi učenici osjećaju ugodno i prihvaćeno. Djecu se potiče na pomaganje njihovim školskim prijateljima doseljenicima uključenima u različite školske i izvanškolske aktivnosti. Tako je bilo i u vrijeme praznika. U prosincu, na dan održavanja „Bevkovog bazara”, roditelji učenika stranih narodnosti ugodno su nas iznenadili bogatom ponudom kulinarskih delicija država iz kojih dolaze, a na kulturnom događanju za roditelje, glazbom, pjesmom i plesom slovenski i učenici doseljenici s oduševljenjem i izvrsnom suradnjom predstavili su kulturnu raznolikost naše škole.

U školskoj knjižnici

Kao knjižničarka susrećem se s mladim čitateljima kao pojedincima različitih čitateljskih ukusa. Djeci doseljenicima knjižnica se može približiti odgovarajućim izborom knjiga i na njihovom materinjem jeziku. Odgovarajućom ponudom tekstova knjižnica može postići da se u njoj učenici ugodno osjećaju i potaknuti ih na čitanje i istraživanje. U našoj knjižnici uspješno je zastupljena i literatura koja slovenskim učenicima omogućuje uspoređivanje svoje i strane kulture, tj. međukulturalno čitanje, i u njoj mogu dobiti odgovore na brojna pitanja koja se zbog predrasuda javljaju kad se druže s novim školskim prijateljima. Grupnim čitanjem dječje literature o različitosti već i one najmanje učenike potičem na toleranciju, sa željom da bolje razumiju navike drugih kulturnih okruženja. Čitanje literature kroz koju učimo o i stereotipima, dobar je temelj međukulturalnog odgoja, jer nam pomaže upoznati različitosti svjetova i životnih navika.

Slika 3. Knjige za najmlađe o različitostimaSlika 4. Upoznavanje stranih kultura kroz priče
Slika 3. Knjige za najmlađe o različitostima  Slika 4. Upoznavanje stranih kultura kroz priče

Zaključak

Djeca sa statusom učenika stranca dolaze u školu s veoma različitim predznanjem. Suočavaju se s drugačijim okolišem i nastavom. Rad s njima predstavlja izazov, naročito ako ne postoji jezik povezivanja koji bi nam olakšao međusobno sporazumijevanje. Zato kao ono najvažnije ostaje naša empatija, prihvaćanje njihovih kultura, redovita suradnja s roditeljima i razumijevanje, čime stječemo potrebno povjerenje. U cijelom tom poslu ne smijemo zaboraviti na slovensku djecu koju također trebamo slušati, pomagati im i voditi ih prema što boljem suživotu s djecom doseljenicima. To je najljepša nagrada za naš trud.

Literatura

  1. Ajdišek, B. (2017). Pouk z učenci priseljenci. Razredni pouk, 19(2), 42-46.
  2. Angelov, I., Jevšnik, A. in Arh, L. (2018). Medkulturni projekt. Razredni pouk, 20(1), 39-
  3. Peterlin, K. (2016). Otrok tujec v prvem razredu. Pedagoška revija za predšolsko vzgojo in prvi triletji. 25(5/6), 84-89.
  4. Zver, N. (2011). Poučevanje migrantskega dečka v četrtem razredu. Razredni pouk, 13(2-3), 120-123.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski

Vrijeme za bajke uz slikovnice

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

Članak predstavlja svojstva slikovnica kao vrlo omiljene literature za mlade uz čiju pomoć djeca čine prve korake u svijet književnosti. Jednostavne priče djecu privlače na čitanje, a primamljive ilustracije kroz cijelu priču pomoć su im u razumijevanju novih riječi i dubljem doživljavanju sadržaja slikovnice. Prikazana je priprema za provedbu i sam tijek omiljenog vremena za bajke u knjižnici s učenicima nižih razreda Osnovne škole France Bevka. Njihova je svrha vježbanje pozornosti i slušne koncentracije, širenje vokabulara, učenje izražavanja riječima i detaljnog promatranja ilustracija koje djeci pomažu u razumijevanju cijelog teksta.

Ključne riječi: slikovnice, ilustracije, vrijeme za bajke, školske knjižnice, čitanje

Uvod

Slikovnice su vrlo popularna i široko rasprostranjena literatura s kojom se djeca susreću već u predškolskoj dobi, a rado za njima posežu i u nižim razredima osnovne škole. Riječ je o djetetovim prvim “pravim knjigama” s jednostavnim tekstom koji krase šarene i maštovite ilustracije uz koje se lakše užive u priču. U slikovnicama se obično logički isprepliću i nadopunjuju tekstualni i likovni elementi, što je jedan od glavnih razloga zašto ih najmlađi učenici toliko vole. Slikovnice ih pozivaju na čitanje i intenzivno doživljavanje nevjerojatnog svijeta mašte, stoga knjižničari kod savjetovanja prilikom posudbe trebaju posebnu pozornost obratiti na čitateljeve sposobnosti i iskustva, razinu zahtjevnosti slikovnica te na prepoznavanje njihovih različitih funkcija (estetska, poučna, odgojna, maštovita, zabavna i iskustvena).

Privlačnost slikovnica

U radu s najmlađim čitateljima i posjetiteljima školske knjižnice, svake godine promatram Slika 1.kako nakon ulaska u knjižnicu žure do polica na kojima se nalaze njima najprivlačnije knjige. Prije posudbe uzmu si vremena za slikovnice i dobro ih pregledaju. Posebnu pozornost posvećuju koricama, koje moraju biti dovoljno zanimljive i uvjerljive. Na osnovi njihova izgleda najčešće odlučuju hoće li slikovnicu posuditi ilSlika 2.i ne. Ilustracije moraju biti žive, smiješne, šarene i dovoljno privlačne za dječje oči. Čitatelje početnike najviše privlači vizualni izgled knjiga, ali s vremenom važni postaju kako tekst tako i razumijevanje priče. Kratke rečenice s jednostavnim rječnikom djeci donose veliku radost i privlače ih na posudbu, a detaljne i bogate ilustracije pomažu im razumjeti značenje nerazumljivih riječi i lijepo ih vode kroz priču.

Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici

Učenici nižih razreda vole posjećivati školsku knjižnicu tijekom cijele školske godine.

O grupnim posjetima uvijek se unaprijed dogovorim s učiteljima jer je knjižnica tada namijenjena samo odabranom dijelu učenika, zato su bibliopedagoški sati oni koje jedva čekaju. Učenici upoznaju knjižnicu kao cjelinu, a posebnu pozornost posvećujem našem druženju s knjigama, odnosno vremenu za bajke.

U prvim godinama školovanja djeca knjige i čitanje još ne povezuju s nastavom i školskim obvezama, nego im predstavljaju ugodu. Za tu svrhu biram zanimljive bajke u obliku slikovnica duljine primjerene dobi djece, jer ih želim privući na pozorno slušanje i gledanje ilustracija. Kriterij za izbor su likovna i literarna kvaliteta slikovnica. Odlučujem se za one koje same po sebi potiču djecu na opažanje, ispitivanje i pričanje o posebnim doživljajima. Svjesna sam da je svako književno djelo svijet za sebe te da se i djeca međusobno vrlo razlikuju, zato dinamiku vremena za bajke stalno prilagođavam reakcijama i raspoloženju učenika. Želim im ponuditi cjelovit doživljaj knjige, zato čitanju pristupam promišljeno i interaktivno. S čitanjem nikada ne brzam, jer spontanom uključivanju djece u čitateljski doživljaj pridajem veliku važnost.

Djeca se na literarno-estetski doživljaj knjige pripremaju tako da se udobno smjeste na jastuke na sredini knjižnice, umire se i u tišini pričekaju da slikovnica „progovori“. Kod pokazivanja korica pitam ih mogu li već iz njezina naslova i izgleda predvidjeti priču koju knjiga nudi. Djeca pažljivim promatranjem i razmišljanjem uspostavljaju prvi kontakt s knjigom. Slikovnice im uvijek predstavljam tako da su stranice okrenute prema djeci. Posebnu pozornost posvećujem „govoru“ ilustracija koje djecu za vrijeme slušanja posebno privlače i dobar su temelj za kasniji razvoj razgovora. Tijekom dinamičnog čitanja koje prilagođavam karakteristikama književnih likova i raspoloženju koje pobuđuju ilustracije stalno provjeravam prate li učenici priču i razumiju li značenje riječi. Želim postići da ih tekstovi dirnu, da ih osjete i da o njima razmišljaju. Glasno čitanje teksta, kojim razvijaju slušnu percepciju informacija i obogaćuju fond riječi, djeca istodobno prate promatranjem ilustracija na koje različito reagiraju. Neka su djeca pomni promatrači, dok druga trebaju neke poticaje i naputke u otkrivanju svih pojedinosti koje one nude. Sadržaj bajki povezuju s doživljajima iz svoje svakidašnjice i paralelno razvijaju razgovor o proteklim događajima, tako da tijekom vremena za bajke često saznam nešto novo.

Nakon završetka slušanja bajke djeca na kratkom odmoru srede svoje dojmove, a zatim slijede njihove reakcije na tekst. Još jednom polako prolazimo kroz slikovnicu i pažljivo promatramo ilustracije. Djeca tako uče detaljno promatrati, usmjeravati pozornost, razvijati koncentraciju i povezati svijet mašte sa stvarnim svijetom. Postavljam im različita pitanja u vezi sa sadržajem knjige, primjerice zašto im se bajka svidjela, koji ih je lik najviše zabavio, što su najviše zapamtili. Razgovaramo o naučenim novim riječima, neobičnim frazama, kujemo rime, poigravamo se sa slovima i riječima, a mnogo vremena posvećujemo i razgovoru o postupcima, ponašanju i karakteristikama književnih junaka. Djeca reagiraju spontano, uče izražavati se riječima, strpljivo prate razmišljanja i reakcije svojih školskih kolega i otkrivaju svoje osjećaje te osjećaje drugih. Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici pozitivno je iskustvo i dobra motivacija za otkrivanje nepoznatoga, jer učenicima predstavlja putovanje u svijet nezaboravnih doživljaja za kojima stalno žude.

Zaključak

Slikovnice nude bogatstvo riječi, misli i znanja kojima djeca grade svoj pogled na svijet. Slušanje bajki koje se čitaju naglas u školskoj knjižnici i pozorno pregledavanje ilustracija svojevrstan je događaj koji učenicima omogućuje odmak od svakidašnjice i putovanje u zemlju mašte. Uz pomoć ilustracija djeca lakše prate priču, a uz usredotočenost na slušanje razvijaju svoju slušnu percepciju i obogaćuju fond riječi. Slikovnice su s malom količinom teksta i bogatstvom likovnih elemenata izvrstan poticaj za zabavno čitanje i dobar izazov za zajedničke završne razgovore o pročitanim tekstovima te kreativne aktivnosti.

Literatura

  1. BEREMO skupaj: priročnik za spodbujanje branja. (2003.). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Newman, N. (2017.). Vzgajanje strastnih bralcev: 5 preprostih korakov do uspeha v šoli in življenju. Maribor: Hiša knjig, Založba KMŠ.
  3. Sarto, M. (2015.). Strategije motiviranja za branje: z izkušnjami slovenskih motivatork in motivatorjev. Medvode: Malinc.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

Poticajno okruženje školske knjižnice

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

Članak prikazuje važnost poticajnog i uređenog okruženja školske knjižnice, odgovarajućeg izbora knjižnične građe te važnost uloge osposobljenog i motiviranog knjižničara u radu s mladim čitateljima i posjetiteljima školske knjižnice. Predstavljene su čitateljske aktivnosti koje utječu na razvoj djetetovih čitateljskih navika, a u školama se održavaju već godinama. Glavna je zadaća školske knjižnice poticati mlade na kvalitetno čitanje i odgojiti ih u samostalne korisnike knjižnice koji se u nju rado vraćaju.

Ključne riječi: čitanje, školske knjižnice, knjižničari, knjižnično okruženje, čitateljske inicijative

Uvod

Školska knjižnica je informacijsko, nastavno i kulturno središte škole koje se svojom građom i aktivnošću uključuje u sva područja njezina odgojno-obrazovnog rada. Knjižnični prostor i građa uvjet su za rad knjižnice, a dušu joj daju knjižničari i posjetitelji koji u nju rado dolaze. Školska knjižnica namijenjena je svim učenicima i zaposlenicima škole, a za mnoge od njih prva je i možda jedina knjižnica koju će u svojem životu posjetiti.

Uloga knjižničara

Školska knjižnica kao prostor za samostalno učenje, traženje informacija te poučavanje većih skupina učenika jedno je od najpoticajnijih nastavnih okruženja. Posebno kada u njoj radi knjižničar motiviran iz dubine srca, koji nije samo stručni radnik nego i savjetnik, slušatelj, a često i osoba od povjerenja. Njegov je rad bogat i donosi mnoštvo izazova. Mlade čitatelje privlači ponajprije svojim ljubaznim odnosom punim poštovanja te vremenom koje im pritom posvećuje prilikom posjeta. Knjižničarev rad ne obuhvaća samo nabavu i stručnu obradu knjižnične građe, savjetovanje kod izbora i posudbe nego i informiranje te mnoge druge radnje među kojima se ističe odgojno-obrazovni rad. Učenike uči upotrebljavati knjižnicu, informacijske izvore i rješavati informacijske probleme. Često im pomaže pri rješavanju domaćih zadaća, priprema za govorne nastupe, prezentacije plakata i pri izradi seminarskih radova, s ciljem odgajanja u samostojne korisnike knjižnice.

Školska knjižnica i čitanje

U modernoj školi knjižnica treba biti organizirana tako da pruža otvoreno okruženje za učenje. U nju zalaze cijeli razredi učenika, manje skupine i pojedini učenici pa bi prostor trebao biti prikladan za različite vrste aktivnosti. Knjižnične zbirke trebaju biti bogate i aktualne te zastupljene na različitim medijima. Poticanjem posjeta knjižnici učenici dobivaju Slika 1. Omiljeni školski prostorpriliku i mogućnost za raznoliko čitanje. Knjižnicu vide kao zanimljivo mjesto koje ih dovoljno privlači da se u njega rado vraćaju. U privlačnoj, svijetloj, preglednoj i uređenoj knjižnici osjećaju se dobro, posebno kad se u njoj rado zadržavaju njihovi prijatelji i kad bez problema mogu pronaći željenu građu.

Slika 1. Omiljeni školski prostor

Čitanje i knjižnica nerazdvojno su povezani. Čitanje je najbolji način učenja i vrlo važno za razvoj svestrane pismenosti. Školska knjižnica različitim aktivnostima može utjecati na razvoj djetetovih navika čitanja, a preduvjet je za to dostupna, dobro opremljena, korisna i uređena knjižnica koja učenicima često predstavlja prostor za druženje. U njoj se vole zateći pod odmorom i pričekati nastavak nastave. Različitim oblicima motivacije i bogatom knjižničnom građom školski knjižničari umnogome mogu pridonijeti čitateljskim uspjesima svojih učenika, posebno onih s poteškoćama u čitanju. Poticanje mladih na kvalitetno čitanje jedan je od temeljnih zadataka školske knjižnice koji je važan motivacijski čimbenik u poticanju čitanja za cijeli život. Pri savjetovanju o izboru građe knjižničari moraju posebno paziti na dob, sposobnost i potrebe korisnika knjižnice. Nuđenjem prilika za raznovrsno čitanje potičemo najmlađe na njezino redovito posjećivanje te druženje s vršnjacima.

Čitateljske inicijative

U knjižnicama se tijekom cijele školske godine održavaju aktivnosti za poticanje čitanja (književne zagonetke, tematske izložbe, posjeti književnih stvaralaca, satovi bajke, kvizovi, izbor najknjige…) kojima se razvija pozitivan odnos djeteta prema knjigama, potiče radoznalost te ih se usmjerava na putu prema postajanju sve zahtjevnijim čitateljima. U mnoštvu učenicima privlačnih elektroničkih medija i izvora knjižničari se suočavaju s izazovom kako učenike uvijek iznova zainteresirati za čitanje književnih djela i poučnih knjiga na papiru. Mnogo vremena posvećujemo skupnim posjetima knjižnici, kad učenike navodimo na samostalnu uporabu informacijskih izvora, a najmlađi uz pozorno pregledavanje ilustracija posebno rado slušaju čitanje bajki te sudjeluju u razgovorima o sadržaju knjige.

Knjižnica u Osnovnoj školi Francea Bevka vrlo je posjećena i popularna među učenicima. U njoj se vole zadržavati prije nastave, pod odmorima i još dugo nakon završetka nastave, kad s prijateljima korisno provode svoje slobodno vrijeme i uz obilje školskih obveza vole pretraživati police. Uz ustaljene aktivnosti čitanja koje se u školi održavaju već godinama učenicima usađujemo pozitivan odnos prema knjižnici te ih potičemo na njezinu uporabu.

Posjeti prvoškolaca petkom

Redovitom posjećivanju knjižnice i posudbi knjiga želimo privući i najmlađe školarce, koji u rujnu u pratnji svojih nastavnika jedva čekaju prvi posjet školskoj knjižnici. Taj je posjet uvijek svečan jer učenici dobivanjem iskaznice i službeno postaju članovima školske knjižnice i kući ponosno odnose prvu knjigu koju su odabrali posve sami. Petak je tijekom cijele školske godine namijenjen upravo njima. Učenici razvijaju zanimanje za čitanje, uče o primjerenom ponašanju u knjižnici, postupku posuđivanja, važnosti redovitog vraćanja knjiga te postaju sve samopouzdaniji korisnici knjižnice.

Čitateljska značka i Ljubljana čita

Oduševljeni čitatelji svake godine jedva čekaju početak sezone čitanja, kad počinju čitati za čitateljsku značku. Tijekom skupnih posjeta ponovimo zašto je njezin početak baš 17. rujna, na dan zlatnih knjiga, odnosno zbirke Zlatna knjiga, koju su vrlo rado čitali i njihovi roditelji. To je dan rođenja i smrti pisca za mlade Francea Bevka, velikog zagovornika čitanja. Za njegovim knjigama mladi rado posežu i danas, a naša je škola po njemu dobila i ime. Na taj se dan posebno razvesele prvoškolci, kojima Društvo Čitateljska značka Slovenije – ZPMS već nekoliko godina zaredom daruje originalnu slovensku slikovnicu. Na prvi dan škole i Gradska općina Ljubljana u okviru projekta Ljubljana čita daruje im originalnu slovensku slikovnicu, a ne zaboravlja ni na četvrtoškolce, koji knjigu na dar dobivaju prilikom prvog skupnog posjeta školske knjižnice.

Slika 2. Knjige na dar Društva Čitateljska značka Slovenije - ZPMS i Gradske općine Ljubljana

Slika 2. Knjige na dar Društva Čitateljska značka Slovenije – ZPMS i Gradske općine Ljubljana

Učenici tijekom cijele školske godine vole čitati i za EKO čitateljsku značku i Čitateljske iskrice, čime lijepo nadopunjuju marljivo čitanje za slovensku, englesku, njemačku i francusku čitateljsku značku. Na kraju dobivaju priznanja, a zlatni čitatelji, koji su svih devet godina revno čitali za slovensku čitateljsku značku, sudjeluju i na završnom cjelodnevnom izletu u inozemstvu, pozvani su na priredbu u Cankarevu domu i dobivaju lijep dar u vidu knjige.

Rastem s knjigom

Dana 8. rujna svake godine počinje nacionalni projekt Rastem s knjigom čiji je cilj osnovnoškolce i srednjoškolce motivirati za čitanje kvalitetnih i originalnih književnih djela za mlade slovenskih autora te ih potaknuti na posjećivanje opće knjižnice. U projektu od samog početka sudjeluje i naša škola. Posjeti općoj knjižnici koji traju dva školska sata među sedmoškolcima uvijek su dobro primljeni. Učenici se upoznaju s općom knjižnicom, knjižničnim informacijskim znanjem, novijom književnošću za mlade te pogledaju prezentacijski film povezan sa sadržajem darovane knjige.

Zaključak

Profesionalno uređena i dobro vođena knjižnica koja navodi učenike na samostalan rad i učenje prostor je u kojem djeca otkrivaju tajne čitanja, dobivaju nova znanja te razvijaju kritičko mišljenje. Putem tekstova upoznaju različne svjetove, sebe i proširuju svoj vokabular. Dobro opskrbljena knjižnica privlači čitatelje, obrazuje ih i potiče na istraživanje različitih knjižnica i u budućnosti. Školska knjižnica treba ostati ugodno okruženje koje učenicima jamči užitak u čitanju, potiče ih na istraživanje i otkrivanje novih ideja.

Literatura

  1. Černigoj, K.; Markič, N. (2007). Knjižničarjeve zmožnosti (kompetence) v trikotniku učitelj – učenec – knjižničar. Šolska knjižnica, 17(1), 12-18.
  2. Fekonja, R. (2004). Branje in pismenost: vloga šolske knjižnice pri spodbujanju branja. Šolska knjižnica, 14(3), 132-139.
  3. Litrop, N. (2013). Šolska knjižnica OŠ Franceta Prešerna Črenšovci v projektu bralne pismenosti. Šolska knjižnica, 23(1), 44-51.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski

Strip je vječan

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

Zaljubljenika u strip ima mnogo jer za njime posežu čitatelji svih dobi. Pričanje priča u slikama velika je motivacija za čitatelje početnike i predstavlja univerzalni jezik svih ljudi sveta. Nekad cijenjena literatura s godinama je zauzela mjesto „devete umjetnosti“ koja se u različitim žanrovima nametnula i u virtualnom svijetu.

Ključne riječi: stripovi, Miki Muster, čitanje, razvoj stripa

Uvod

„Imate li Mikija Mustera?“ obično pitaju najmlađi čitatelji koji hrle u školsku knjižnicu i nestrpljivo čekaju na poznati zvuk čitača crtičnih kodova koji označuje da su posuđenu knjigu uspješno vratili. Zatim žure u najomiljeniji kutak knjižnice gdje se nalaze „najbolje“ knjige, kako ih vole nazivati. Te knjige nisu preteške, ali ni prelagane. To se vidi već izdaleka, jer su najpohabanije, najčešće ih treba popraviti i kupiti. Djeci pružaju ono što najviše vole, a to je zabava!

Jezik slika razumiju svi i stripova nikad dosta. Ali svaki strip nije dovoljno dobar strip. Najbolji je onaj koji je posuđen, na koji se može i dulje čekati, a svaki je dan potražnja za njim. Istina, moje ponude alternativnih knjiga nisu uvijek uspješne. A kad jesu, obično uslijedi dječje pitanje: „Hoće li se brzo vratiti?“ Zaljubljenika u strip je mnogo jer za njime posežu i oklijevajući čitatelji koji malim još nesigurnim korakom ulaze u svijet književnosti.

Što je strip?

„Riječ strip znači crta odnosno uzak pojas, u njemu se nižu sličice koje čine priču. Teku vodoravno, s lijeve na desnu stranu, a redaka obično ima više. Dakle, sve počinje na prvoj crti! Nakon toga na redu su likovi. Likovi koji govore imaju riječi upisane u oblačiće. A svoj oblačić imaju i misli, tako da saznamo i ono o čemu junaci razmišljaju. Kako bi čitatelj stripa znao da je riječ o istoj osobi, ona na svim sličicama mora biti nacrtana i obojena jednako.“ (Kako nastaje strip?, 2014.)

„Strip je dakle svako pričanje priča u slikama i zato vrlo često ima jednostavne junake, karikirani crtež te smiješan ili akcijski sadržaj, a ima sve mogućnosti da bude i ganutljiva melodrama, detaljan portret neke osobe ili lukava politička satira. No može biti i samo dobra šala zbog koje ćemo se nekoliko minuta valjati od smijeha, a usput i naučiti nešto vrijedno o svijetu i ljudima oko nas. Upravo zato strip je često nešto posebno.“ (Lunaček, 2010a)

„Stripovske slike obično su jednostavnije od slika likovne umjetnosti /…/, jer nije cilj da se udubimo u svaku sliku posebno, nego da što prije prijeđemo na sljedeću, a s nje na sljedeću i tako sve do zadnje kako bismo saznali priču koju taj redoslijed slika priča. I tekstualni dio stripa obično je kraći i manje kompliciran od odlomaka iz nekog romana /…/, jer čitatelja ne smije previše zadržavati pri svakoj slici, nego ga treba voditi dalje kroz priču. /…/ No uistinu dobar strip zna upravo ta ograničenja okrenuti u svoju korist i u nekoliko poteza i samo nekoliko riječi dočarati uvjerljiv i dubok svijet.“ (Lunaček, 2010a)

Riječ je o laganijem štivu s mnogo slika koje nadopunjuju tekst. Čitateljima početnicima i onima koji još oklijevaju pomažu u lakšem prelasku sa slikovnica prema zahtjevnijoj literaturi. Sve više postaju nenametljiv i dobrodošao alat u nastavnom procesu, jer i zahtjevniji sadržaj djeci predstavljaju na zabavan i lagan način, što se pokazuje u njihovu bržem napredovanju u učenju.

Razvoj stripa

U obliku koji poznajemo danas strip se razvio u 20. stoljeću, a njegove zametke možemo pronaći još u davnoj prošlosti. „Kako su se pisma mnogih starih civilizacija sastojala od znakova ili hijeroglifa, malih sličica onoga što znači riječ, ti su stari zapisi vrlo slični stripovima. Još su bliži stripovima takozvani frizovi na vazama, stupovima i izbočinama zgrada u kojima su osobito u antičko doba pričali priče iz života junaka. /…/ Suvremeni izgled stripa počeo se razvijati tek s pronalaskom tiska /…/ The Yellow Kid, u prijevodu Žuti dječak konačno je utro put uporabi riječi unutar sličica, a ne izvan njih, i to u obliku oblačića koji izlaze iz usta junaka /…/, a po njegovoj žutoj košulji dobio je naziv i današnji ‘žuti tisak’.“ (Lunaček, 2010c)

Mukotrpan rad

Stvaranje stripova zahtjevan je posao koji vremenski premašuje uobičajeni radni dan. Neki crtači stvaraju ga klasičnim načinom, olovkom, kistićem, nalivperom…, a drugima je draža digitalna tehnika. Za strip su obično potrebna dva autora: spisatelj i ilustrator. A to je oboje bio naš Miki Muster. Velika legenda i pionir slovenskoga animiranog filma i stripa. Prilikom primanja Prešernove nagrade 2015. izjavio je: „/…/ kad sam bio dijete, maštao sam da ću zabavljati djecu, generacije djece. I mislim da sam u tome uspio /…/.“

Priče o Zvitorepcu, Lakotniku i Trdonji počeo je crtati još u pedesetim godinama 20. stoljeća, a oduševljenje njima ni danas nije splasnulo. Uvjerena sam da nikad ni neće nestati. Miki Muster jednostavno je predobar! Zbog toga je prisutno i toliko reprinta i izdanja u formatu albuma. Stripove je crtao ručno, kistićem, a u svojem radu bio je toliko vješt da mnogi nisu vjerovali što sve može stvoriti u tako kratkom vremenu. Bio je radoholičar koji je stvarao i po šesnaest sati na dan iako crtanje nije smatrao poslom. Crtao je za sebe i još se usput zabavljao.

A mnogobrojnim animiranim filmovima čiji je bio začetnik na slovenskom prostoru utisnuo se u sjećanje mnogim naraštajima, jer mnogi su odrastali s njima.

Slika 1. Dio izložbe u spomen na Mikija MusteraPrije svega s onima o zečićima koji prije odlaska u krevet brižno očiste zube. Pri posjetu izložbi posvećenoj Mikiju Musteru najmlađi učenici rado su se zaustavljali uz sličice sa zečićima CIK CAK i ispitivali me imamo li i takve stripove. Sigurno bi bili redovito posuđivani, i ne samo od djece.

Slika 1. Dio izložbe u spomen na Mikija Mustera

Ukorak s vremenom 2015., uz dopuštenje Mikija Mustera, na internetu se pojavila i vremenska aplikacija s njegovim poznatim likovima namijenjena korisnicima pametnih telefona i tableta u obliku kratkih i zabavnih animacija s vremenskim prognozama.

Jesu li stripovi primjereni za sve?

Nekad se smatralo da stripove čitaju manje obrazovani ljudi, zato su ih svrstavali među cijenjenu literaturu koja je s godinama zauzela mjesto koje joj pripada. Kao „deveta umjetnost“ postali su vrlo omiljena likovno-literarna vrsta koja se nametnula i u virtualnom svijetu gdje možemo naći desetke tisuća internetskih stripova različitih žanrova. Autori stripova mogu cijelu priču s malo teksta i odgovarajućim crtežima predstaviti jednako učinkovito kao i pisci i stvaratelji filmova. Mnogo je filmova i crtića snimljeno prema stripovima (Snoopy, Garfield, Asterix, Batman, Superman, Spiderman …) i mnogo je stripova nastalo prema predlošcima crtanih filmova (Miki Maus, Paško Patak, Šiljo i Pluton, Tom i Jerry…).

Gledamo li stripove ili čitamo?

S obzirom na to da stripove obično čine crteži i tekst u oblačićima, istodobno ih i gledamo i čitamo. Bitna su oba dijela jer se nadopunjuju. Postoje i nijemi stripovi bez teksta. No bez crteža stripova nema.

Kad djecu pitam kako čitaju stripove, kažu da se čitanje teksta i gledanje sličica isprepleće, ali ne znaju točno kojim redom to čine. Nekad mi neki od njih otkriju da u miru najprije pregledaju sve sličice pa tek onda počnu čitati. U tom slučaju za strip si zaista izdvoji vrijeme i potpuno mu se posveti.

A inače živahne učenike stripovi magično uvuku u svoj svijet. Za okolinu postanu potpuno neprimjetni, a ne ometa ih ni školsko zvono koje zove na nastavu. Udube se u serije stripova o Asterixu i Obelixu, Iznogudu, Luckyju Luku, Tintinu, Garfieldu, Titeufu, Kapetanu Gaćeši, Musetrovim junacima …, a sa zanimanjem čitaju i nadasve zabavne Mančkove Hribce kremenite i bajke u stripu (Grimmove bajke i Schmidtove Slovenske bajke (i jedna njemačka).

Slika 2. Musterovi junaciSlika 3. Martin KrpanSlika 4. Hribci kremenitiSlika 5. Slovenske bajke (i jedna njemačka)
Slika 2. Musterovi junaci   Slika 3. Martin Krpan   Slika 4. Hribci kremeniti   Slika 5. Slovenske bajke (i jedna njemačka)

Zaključak

Stripovi će uvijek imati mnogo vjernih čitatelja i uljepšavati im svakodnevicu. Ostat će velika motivacija za brže učenje čitanja i dobrodošla pomoć u razvoju čitateljskih sposobnosti. Bio na papiru ili ne, živio strip!

Literatura

  1. Kako narišemo strip? (2014). PIL, 66(7), 21.
  2. Lunaček, I. (2010a). Kaj je strip?. PIL, 62(travanj, posebna izdaja), 6-7.
  3. Lunaček, I. (2010b). Zakaj imamo radi stripe?. PIL, 62(april, posebno izdanje), 4-5.
  4. Lunaček, I. (2010c). Zgodovina stripa. PIL, 62 (april, posebna izdaja), 8-11.
  5. P. G., M. K. (11. 5. 2018). Umrl je Miki Muster, pionir slovenskega stripa. 
  6. Stergar, K. (2010). Strip ali knjiga? Kaj je boljše?. PIL, 62 (travanj, posebno izdanje), 24-25.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

1. svetovni dan čebel

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Uvod

Generalna skupščina Organizacije združenih narodov (OZN) je, na pobudo Slovencev in ob 100% podpori čebelarjev z vsega sveta, 20. maj razglasila za logotipsvetovni dan čebel, ki nas bo odslej vsako leto opozarjal na pomembnost ohranjanja čebel in njihovega življenjskega okolja, kakor tudi na njun pomen za celotno človeštvo. Veliko delo v treh letih prizadevanj za ta korak je opravil predsednik Čebelarske zveze Slovenije Boštjan Noč, ki že dolgo opozarja na ogroženost čebel in si prizadeva za njihovo uvrstitev na seznam ogroženih živalskih vrst.

Slika 1. Logotip svetovnega dneva čebel

Zakaj prav 20. maj?

To je dan rojstva Slovenca Antona Janše (1734-1773), začetnika sodobnega čebelarstva, in enega največjih tovrstnih strokovnjakov v tistem času. Na mesto prvega cesarsko-kraljevega učitelja čebelarstva na Dunaju ga je imenovala sama cesarica Marija Terezija.

”Anton Janša je v nemškem jeziku napisal dve temeljni čebelarski knjigi: Razprava o rojenju čebel (1771) in učbenik Popolni nauk o čebelarstvu. Ta je izšel po njegovi smrti, leta Anton Janša, pionir sodobnega čebelarstva1775. /…/ Cesarica Marija Terezija je po njegovi smrti izdala ukaz, po katerem so morali vsi čebelarski učitelji učiti po njegovih knjigah. Njegove čebelarske nasvete čebelarji upoštevajo še danes. Kot čebelar je Anton Janša spremenil velikost in obliko panjev, tako da jih je bilo mogoče sestaviti v bloke. Uveljavil je kranjski način umeščanja panjev v za to postavljene stavbe, čebelnjake, kakršne poznamo še danes. Zagovarjal je, da čebel nikoli ne smemo moriti in da jih je treba voziti na pašo.” (Anton Janša (1734-1773) /…/, b.d.)

Slika 2. Anton Janša, pionir sodobnega čebelarstva

Obeleževanje svetovnega dneva čebel, ki so simbol pridnosti, vztrajnosti, gospodarnosti, skrbnosti, modrosti itd. bo prav v mesecu maju potekalo zato, ker je na severni polobli to čas najbujnejšega razvoja čebel. Takrat so čebele najštevilčnejše in se začnejo razmnoževati, potrebe po opraševanju pa so največje. Na južni polobli je takrat jesenski čas spravila čebeljih pridelkov in z njim povezan čas medu.

Kot ambasadorke čistega okolja so čebele temelj človeškega prehranjevanja, saj se brez njih rastline ne bi mogle razmnoževati. Zaradi uporabe pesticidov, onesnaževanja okolja, podnebnih sprememb in naraščajočega števila svetovnega prebivalstva pa so vedno bolj ogrožene. Največji sovražnik čebel smo ljudje, ki se vse premalo zavedamo pomembnosti njihovega obstoja. V ta namen moramo že najmlajše seznanjati s pomenom njihovega obstoja, kakor tudi s problematiko velike onesnaženosti okolja, ki znatno vpliva na zdravje ljudi, rastlin in živali.

Albert Einstein je nekoč dejal: Ko bo umrla zadnja čebela, človeštvo ne bo živelo več kot štiri leta. Ko ni več čebel, ni več opraševanja, ni več rastlin, ni več živali, ni več ljudi.

Naravoslovni dan ‘Od čebele do medu’

Naši šestošolci so se v maju odpravili na naravoslovni dan v Čebelarski center Slovenije na Brdo pri Lukovici, kjer ima sedež tudi Čebelarska zveza Slovenije, ki že vrsto let zgledno sodeluje s šolami in z vrtci.

Čebelarski center SlovenijeSlika 3. Čebelarski center Slovenije

Učenci so v naravnem okolju lahko od blizu spoznali življenje čebel, od katerih je odvisna vsaka tretja žlica naše hrane. Ustrezno zaščiteni so si ogledali čebelnjake, spoznali organiziranost čebelje družine, delo in opremo čebelarja. Seznanili so se z zgodovino čebelarstva na Slovenskem in v spremstvu vodičke obiskali zeliščno-čebelarsko učno pot. Okušali so različne vrste medu in ostale čebelje pridelke. Izvedeli so, da je avtohtona kranjska sivka po zaslugi gorenjskih čebelarjev zaslovela na vseh kontinentih in da so množični pogini čebel v zadnjih letih resen pokazatelj, da v našem okolju ni vse tako, kot bi moralo biti. Še posebej pa so si zapomnili primerjavo matice in delavke, ki so si ju lahko skozi steklo tudi od blizu ogledali. Zelo presenečeni so bili nad velikostjo matice, ki je res občutno večja od delavke.

Opozorili so jih, da se moramo zavedati hudih posledic podnebnih sprememb, onesnaženosti okolja in škodljive uporabe pesticidov, ki so vzrok bolezni čebel in njihovega izumiranja. V današnjem času čebele brez pomoči čebelarjev ne morejo več preživeti. Ob pomanjkanju poletne paše jim morajo dovajati vodo in jih hraniti. Za njihovo ohranitev pa lahko veliko naredimo tudi sami s sajenjem medovitih rastlin, kot so paradižnik, paprika, buče, borovnice, jagode, sadno drevje, sivka, meta, rožmarin, timijan, žajbelj, origano, melisa, bazilika … V parkih naj bi raslo čim več kostanjev, lip in javorov, s čimer bi pomagali ne le čebelam, ampak tudi ostalim opraševalcem. Na polja bi se morala vrniti kraljica čebelje paše ajda, na travnike pa travniško cvetje, ki zaradi prehitre košnje vse bolj izginja. Z izginjanjem cvetočih rastlin pa izginja tudi bogat vir hrane za čebele.

Razstava v šolski avli-1Ob 1. svetovnem dnevu čebel so šestošolci z mentorico v šolski avli pripravili tudi zanimivo razstavo, v knjižnici pa smo na ogled postavili knjige s področja čebelarstva, ki jih je dopolnjeval izbor knjižic iz dolgoletne zbirke Čebelica s prav takšnim logotipom.

Slika 4. Razstava v šolski avli – 1

Razstava v šolski avli - 2Razstava v šolski avli- 3
Slika 5. Razstava v šolski avli – 2    Slika 6. Razstava v šolski avli – 3

 Razstava v knjižnicilogotip zbirke Čebelica
Slika 7. Razstava v knjižnici                           Slika 8. Logotip zbirke Čebelica

Tradicionalni slovenski zajtrk

Od leta 2012 na tretji petek v novembru obeležujemo dan slovenske hrane. V okviru tega dne na naši šoli poteka tudi projekt Tradicionalni slovenski zajtrk, ko otroci zaužijejo zajtrk iz živil slovenskega porekla (mleko, jabolko, kruh, med, maTradicionalni slovenski zajtrkslo). Tega dne se z njimi še posebej pogovorimo o zajtrku kot pomembnem obroku dneva, o prednostih uživanja lokalno pridelanih živil, o kulturi in pomenu zdravega prehranjevanja in gibanja, kakor tudi o pomenu čebelarstva in odnosa do okolja.

Slika 9. Tradicionalni slovenski zajtrk

Pobudnica projekta Čebelarska zveza Slovenije otroke v vrtcih in prvi triadi obdari in razveseli z izobraževalno zgibanko ‘Čebelica, moja prijateljica’, ki otroke v sliki in besedi na prijazen način seznani s čebelarstvom in z vlogo čebel pri pridelavi hrane, kakor tudi s pomenom čistega okolja za življenje čebel.

Čebelica – Moja prijateljica

Na dan medenega zajtrka, kot ga tudi radi poimenujemo, so se lansko leto tudi naši mladi pevci s harmonikarjem pridružili istočasnemu množičnemu prepevanju ponarodele pesmi Ansambla Lojzeta Slaka ‘Čebelar’ na različnih lokacijah po Sloveniji, s čimer so potrdili, da smo Slovenci res narod čebelarjev.

Literatura

  1. Anton Janša (1734-1773) : prvi cesarsko-kraljevi učitelj čebelarstva na Dunaju. (b.d.). Pridobljeno s http://visitzirovnica.si/kdo-je-bil-anton-jansa/
  2. Dan slovenske hrane. Pridobljeno s http://www.mkgp.gov.si/delovna_podrocja/promocija_lokalne_hrane/dan_slovenske_hrane/
  3. KDOR se čebel boji, medu ne dobi: paberkovanje po čebelarski dediščini. (2018). Celje: Celjska Mohorjeva družba: Društvo Mohorjeva družba.
  4. La. Da. (20. 5. 2018). Svet na pobudo Slovenije praznuje svetovni dan čebel. Pridobljeno s http://www.rtvslo.si/okolje/narava/svet-na-pobudo-slovenije-praznuje-svetovni-dan-cebel/455458
  5. 20. maj: svetovni dan čebel (b.d.)

Fotografije: osebni arhiv Lucije Ademoski in https://www.google.si

Motivacija za branje pri učencih z disleksijo

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Uvod

Otroci z disleksijo sodijo v posebno skupino oseb s specifičnimi motnjami učenja, kot so bralno – napisovalne učne težave. »Težave se lahko kažejo tudi na področju hitrosti predelovanja informacij, na področju kratkoročnega spomina, pravilnega zaporedja, slušne in/ali vidne zaznave, govorjenega jezika in motoričnih spretnosti. Povezana je zlasti z obvladovanjem in uporabo pisnega jezika, ki vključuje abecedni, številčni in glasbeni sistem simbolov. Motnje lahko prizadenejo enega ali več psiholoških procesov: pozornost, spomin, jezikovno procesiranje, časovno-prostorsko organizacijo informacij, orientacijo. /…/ Prevladuje pa spoznanje, da je disleksija dedna ter z leti ne mine, pač pa spremlja osebo vse življenje.« (Dolgan Petrič, 2007, str. 73) Disleksija zajema širok spekter motenj v branju in pisanju, vendar se vse motnje ne pojavljajo pri vsakem posamezniku.

Prepoznavanje težav

Otroke dislektike lahko razdelimo v dve skupini:

  1. začetne bralce, pri katerih želimo preprečiti pojav odpora do branja, zato je zelo pomembno, da jim čim prej ponudimo v branje literaturo, čim bolj prilagojeno njihovim bralnim potrebam,
  2. otroke, ki do branja že imajo odpor.

Učni primanjkljaji oz. težave se lahko pri njih pojavljajo v različnih kombinacijah in jakostih. V branje in pisanje morajo vložiti veliko več truda kot njihovi vrstniki in se zato hitreje utrudijo. Kljub temu, da berejo pravilno, ne razumejo vsebine prebranega. Branje se jim upira in ga odklanjajo. Težko prepoznavajo in razlikujejo črke, še posebej tiste, ki so si podobne po obliki (b/d, c/č, s/š, p/b) in obračajo zloge. Z velikim naporom sledijo večjemu številu informacij in si težko zapomnijo nove pojme. Medtem ko so lahko zelo uspešni na posameznih področjih (matematika, likovna umetnost, glasbena umetnost …) pa se na področju branja soočajo s težkimi ovirami, strahovi in neuspehom. Učenci, ki berejo težko, zato posledično tudi manj berejo in so nemotivirani. Svoje motnje se zgodaj zavejo in se branju izmikajo. Pravočasna skrb za bralno motivacijo je zato zelo pomembna. V želji po doseganju lažjega in prijetnejšega šolanja jim je treba pomagati odpraviti odpor do pisane besede in postopno vzbuditi ljubezen do branja. Učenci potrebujejo veliko spodbud in prilagoditev, ki jim branje olajšajo, obenem pa vzbudijo njihovo radovednost pri odkrivanju neznanega. Knjige jim je treba približati s sistematičnim, drugačnim in njim prijaznejšim načinom dela.

Zelo pomembno je zgodnje odkrivanje motenj branja že v začetnih letih opismenjevanja oz. v prvem triletju osnovne šole. Veščino branja, ki je osnova za uspešno učenje, odrasli prevečkrat dojemamo kot nekaj samoumevnega. Bistvo branja ni le poznavanje črk in njihovo povezovanje v zloge, besede in daljša besedila, ampak tudi razumevanje prebranega gradiva in njegova koristna uporaba. Branje je spretnost, ki se izboljšuje z vajo. Včasih pa, kljub vajam, otroci branja ne avtomatizirajo in ga zaradi neuspešnosti začnejo odklanjati. Avtomatizirana tehnika branja pa je pogoj za kasnejše branje z razumevanjem.

Metode dela in motivacija

Otrok ne smemo siliti h glasnemu branju pred razredom. Svoje branje z razumevanjem naj nadgradijo z igro vlog, s katero si utrjujejo samozavest. Otroci naj berejo takšno gradivo, ob katerem bodo uživali. Vseeno je, ali je to leposlovje ali pa poljudnoznanstveno gradivo. Pri branju naj si pomagajo s prstom, kartončkom, barvnim ravnilom ali z očali z barvnimi lečami. Pomembno je le, da branje doživljajo kot prijetno aktivnost, ob kateri se nasmejijo, prijetno vznemirijo, gradivo pa jih spodbudi k nadaljnjemu trudu in premagovanju težav. Okolje, v katerem se srečujejo s knjigo, naj bo prijetno in udobno. V njem naj bo deležen drobnih pohval za svoja prizadevanja, s katerimi si bo okrepil samozavest, lažje vstopal v interakcijo s sovrstniki, sčasoma pa si upal kaj prebrati tudi na glas.

Večina takšnih učencev pri začetnem učenju branja potrebuje ustrezno pomoč: nekateri pri usvajanju samih tehnik branja in njihovi avtomatizaciji, drugi pa pri usvajanju razumevanja prebranega. Branje jim moramo približati z različnimi oblikami branja (sestavljanje besedila iz posameznih delov, iskanje ustrezne ilustracije k prebranemu besedilu, igranje družabnih iger, poslušanje zgodb, ki jih na glas beremo knjižničarji, učitelji ali starši doma). (Lušina, 2007)

Pri otrocih, ki že imajo razvit velik odpor do branja, je naprej treba prekiniti krog odpora. Ponudimo jim lahko teden dni bralnega odmora. V tem času naj jim berejo drugi, tej fazi pa naj sledi tretji korak, ko otroci sami prevzamejo pobudo za branje, ne da bi bili v to prisiljeni. Berejo naj krajše humorne sestavke, basni, uganke, pesmice, plakate, rešujejo naj uganke in besede črkujejo. V pomoč so nam lahko humorne podloge besednih iger v slikanicah za dislektike (Medo reši vsako zmedo, Črviva zgodba, O polžku, ki je kupoval novo hišico …), ki jih spodbudijo, da knjige v celoti preberejo. Zaradi primernega besedila in ilustracij jih otroci laže berejo, hkrati pa spoznajo, da se z napačno prebranimi besedami pomen besedila povsem spremeni.

Notranja motivacija izhaja iz posameznikove notranje želje, radovednosti in potrebe po branju. Zunanji motivacijski dejavniki (nagrade, pohvale, ocene) pa vodijo k izogibanju branja, če potrditve izostanejo, ali niso v okviru pričakovanega. Motiviran bralec si želi brati in knjige izbira po lastni presoji in interesu. Učence z bralnimi težavami lahko motiviramo najprej z izborom ustreznega gradiva, ki bo vsebinsko in oblikovno prilagojeno njihovim potrebam in jih bo pritegnilo k branju. Pozorni moramo biti, da bo vsebina bralnega gradiva primerna otrokovim bralnim zmožnostim, besedilo enotno oblikovano z dovolj velikimi in razločnimi črkami enake velikosti (kombinacija tiskanih in pisanih črk je za učence zelo moteča) s kratkimi in jasnimi stavki, besede naj ne bodo pisane v vijugah ali navpično, vrstice naj bodo poravnane na levem robu, ilustracije naj bodo tople in privlačne ter dovolj odmaknjene od besedila, da ne motijo pri branju, površina papirja brez premaza, kontrast med črkami in ozadjem pa naj bo dovolj razločen. (Peruš Marušič, 2007)

Zaključek

Učenci naj si zastavijo lastne cilje (ločiti črke, ki so si podobne po obliki, povečati hitrost branja, razumeti prebrano, zmanjšati napor med branjem …), ob katerih bodo motivirani za nadaljnje delo. Otrokovih težav z branjem se morajo zavedati tako starši kot učitelji in s skupnimi napori delovati v smeri njihovega odpravljanja oz. vsaj ublažitve.

Knjižnica ima kot nevtralen prostor v šoli zelo pomembno vlogo pri razvoju bralne motivacije. V sodelovanju s specialnimi pedagogi lahko šolski knjižničar znatno vpliva na premostitev bralnih težav. V knjižničnem okolju z udobnimi bralnimi kotički se takšni učenci radi družijo z vrstniki brez prisile, dokazovanja in ocenjevanja.

»Vsi otroci, še posebej pa tisti, ki imajo bralne težave, morajo imeti možnost, da začutijo veselje ob poslušanju pesmi in zgodb, ki jim jih prebirata učiteljica ali knjižničarka ali jih preberejo sami s pomočjo učiteljice, knjižničarke, staršev. Zato naj bodo del zbirke za učence tudi otroške pesmice, knjige, prirejene za lažje branje, slikanice in revije. Tudi neknjižno gradivo ima pomembno vlogo pri premagovanju bralnih težav.« (Klavž Dolinar, 2007, str. 87)

S svojo prijaznostjo, potrpežljivostjo, z nevsiljivim svetovanjem, ustreznim izborom knjižnega in neknjižnega gradiva, s prilagojenim seznamom za bralno značko in domače branje je šolski knjižničar lahko v veliko oporo in spodbudo vsakemu učencu s tovrstnimi učnimi težavami. Knjige naj jim predstavi kot nekaj lepega in poučnega ter jih navaja na zbrano poslušanje. V šolski knjižnici naj bo vedno dobrodošel, ne glede na to, kakšen bralec je. S postopnim razvijanjem bralnih navad naj mu omogoči, da branje zanj postane nekaj prijetnega, ga vzljubi ter se ga več ne boji.

Literatura

  1. Dolgan Petrič, M. (2007). Knjižnične storitve za uporabnike s posebnimi potrebami. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 72-78.
  2. Klavžar Dolinar, M. (2007). Kako izboljšati branje pri učencih z bralnimi težavami. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 86-89.
  3. Lušina, I. (2007). Kako približati branje osebam s težavami pri branju. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 79-85.
  4. Peruš Marušič, B. (2007). Specialna pedagoginja s šolsko knjižničarko v šolski knjižnici. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 90-94.