Razvoj fonoloških vještina

kod male djece

mateja_lesnicar

Mateja Lešničar

Sažetak

Dobro razvijena razina fonološke svijesti omogućava djetetu da razvije vještinu čitanja. Omogućuje mu da postane pismeno uspješan jer mu razvoj omogućuje da bude svjestan strukture jezika kroz svijest o najmanjim govornim elementima od kojih su riječi sastavljene. U prvom razredu, kada se djeca upoznaju s opismenjavanjem, provodimo fonološke aktivnosti osvještavanja na različite načine. Prilagođavamo ih individualnim potrebama djece. Važno je pravovremeno prepoznati dječje sposobnosti i njihove individualne potrebe. Razvijena razina fonoloških vještina omogućuje djetetu razvoj vještine čitanja. Fonološka svijest omogućuje mu uspješno savladavanje početnog čitanja.

Ključne riječi: fonološka svijest, učenje čitanja, početna pismenost.

Uvod

Fonološka svijest je spektar sposobnosti koji obuhvaća manipulaciju i prepoznavanje dijelova govora, npr. prepoznavanje glasova, rime i slogova. Pravilno razvijena fonološka svijest preduvjet je za ovladavanje čitanjem i pisanjem. Čitanje je vještina koja osim pisanja omogućava uspješnu pismenu komunikaciju. Temelji se na razvoju govora i prisutan je na svim razinama ljudskog života, od predškolske do odrasle dobi. Uz fonološku svijest, za čitanje su važni i obrada, razvijeni rječnik, razumijevanje i tečno čitanje. Možda ćete imati poteškoća s učenjem čitanja. Važno je rano pronaći uzrok problema i pružiti učenika odgovarajuću pomoć i podršku. Ako su poteškoće u čitanju posljedica problema i deficita fonološke svijesti, također ih se može prevladati treninzi za razvijanje fonološke svijesti. Među vještinama i sposobnostima važnim za učenje čitanja su fonološka svijest, razvijeni rječnik, razumijevanje čitanja i tekuće čitanje. Fonološka svijest dio je fonoloških i kognitivnih sposobnosti pojedinca. To je sposobnost prepoznavanja, raščlanjivanja i manipuliranja pojedinačnim glasovima govornog jezika (Schnitzer, 2008).

Središnji dio

Važna sposobnost u savladavanju čitanja je rječnik. Čitanje rječnika posebno je važno pri čitanju. Nakon što učenici razviju svoj vokabular i osnovne vještine čitanja, važno je da razumiju ono što čitaju. Razumijevanje čitanja znači da učenik razumije što tekst komunicira, što je ujedno i najviši cilj u učenju čitanja. Tečno čitanje također pridonosi boljem razumijevanju čitanja, omogućujući čitatelju da u trenu prepozna pojedinu riječ, razumije fraze i koristi naglaske tako da čitanje zvuči kao govorni jezik. Prepoznajući riječ, čitatelj uspostavlja vezu u mozgu sa značenjem te riječi (Konza, 2011). Problemi u fonološkoj svijesti rezultiraju problemima u području pismenosti. Učenici koji imaju problema ili nedostatke u području fonološke svijesti imaju poteškoća u prepoznavanju i razdvajanju i kombiniranju glasova. Problemi se javljaju kod mlađe djece. Sustav slušne svijesti razvija se normalno, ali sporije nego kod druge djece.

Jezik kojim dijete govori vrlo je važan. O tome ovisi razvoj fonološke svijesti. Fonološku svijest učenici brže stječu iz jezičnih područja u kojima je pisanje riječi jednostavno (manje fonema) nego iz područja u kojima je pisanje riječi složenije i gdje je za dekodiranje potrebno i leksičko znanje. Učenici iz zemalja koji govore engleski jezik stoga mogu imati veće poteškoće u učenju čitanja nego učenici iz zemalja u kojima je pisani jezik sličniji govornom (Anthonyin Francis, 2005; Araujo i sur., 2013).

Koje su vještine rane pismenosti?

Vještine koje bi djeca trebala ovladati prije početka pismenosti dijele se na vještine dekodiranja i vještine kritičkog razmišljanja.

Vještine dekodiranja uključuju djetetovo prepoznavanje i razumijevanje tiska i djetetove percepcije glasova ili fonološke svijesti. Ove vještine uključuju djetetovu sposobnost prepoznavanja slova, riječi i simbola u tiskanom materijalu, djetetovo razumijevanje da tekst slijedi s lijeva u desno, da su slova grupirana u jedinice kako bi tvorila riječ i da se tiskani tekstovi pojavljuju na različitim mjestima ( na letcima, u novinama, na ambalaži i slično). Istovremeno, ova skupina vještina uključuje i djetetovo razumijevanje da se riječi mogu raščlaniti na manje sloge, slova ili zvukove i da slova odgovaraju određenim zvukovima.

Izuzetno je važno ne samo poznavanje slova ili glasova, već i djetetovo razumijevanje značenja ili sadržaja priča, bajki i drugih tekstova. Dijete možda ne zna mnoge riječi sadržane u određenom tekstu, može i lošije razumjeti uzrok događaja u priči i obratiti pažnju samo na stvarne događaje i na određene informacije date u priči. Druga skupina vještina tako uključuje vještine kritičkog razmišljanja, koje zahtijevaju od djeteta da oblikuje ideje na temelju svog prethodnog znanja i iskustva te da razvije razumijevanje koje nadilazi ono što je dano u tekstu i priči.

Važna vještina kritičkog razmišljanja je dječji rječnik. Šire od dječjeg rječnika, dijete zna i razumije više riječi, što znači da je lakše učiti nove izraze iz sadržaja, a razumije i pozadinu priče ili razumije sadržaj u tekstu koji je napisan “između redaka”. Potonje mu omogućuje identificiranje dijelova sadržaja koji nisu izravno navedeni u određenoj priči. Vještine kritičkog razmišljanja uključuju sposobnost razgovora, što doprinosi djetetovom izražavanju njegovih znanja i razmišljanja, kao i djetetovom razvoju jezičnih vještina u razgovoru.

Dijete s pravilno razvijenom fonološkom sviješću razumije da je govor sastavljen od riječi i da su one sastavljene od manjih cjelina (slogovi i slova ili glasovi). Ta djeca razumiju da postoji veza između slova i glasa ili razumiju da svako slovo odgovara određenom glasu. Djeca s problemima u području fonološke svijesti najčešće pokazuju poteškoće u prepoznavanju, kombiniranju i odvajanju glasova.

Aktivnosti za razvoj fonološke svijesti

Aktivnosti koje promiču razvoj fonološke svijesti uključuju:

  1. tražite rime (na primjer, pronađite što se rima s riječi mačka, tj. šapa, patka …),
  2. •određivanje duljine riječi po slogovima (na primjer, prebrojavanje broja sloga u riječi vrt, tj. jedan slog),
  3. prepoznavanje prvog, posljednjeg i srednjeg sloga u riječima (na primjer, označite prvi slog u riječi kokoš, tj. slog ko),
  4. prepoznavanje prvog, posljednjeg i srednjeg glasa u riječima (na primjer, prepoznavanje prvog glasa u riječi automobil, tj. glas a),
  5. prebrojavanje glasova u riječi (na primjer, prebrojavanje broja glasova u riječi mačka, tj. pet),
  6. prepoznati slova i glasove (na primjer, pokažite određeno slovo i glas u svojem ime),
  7. pravopis i glasovanje (na primjer, slova ili zvukovi imena članova obitelji).

Zaključak

U procesu početnog učenja čitanja i pisanja potrebno je procijeniti dječju fonološku svijest i utvrditi njezin razvoj. Posebno je važno pravovremeno prepoznati probleme djeteta. Kako bi se potaknuo razvoj fonološke svijesti kod djeteta, nije potrebno pribjegavati posebnim didaktičkim pomagalima niti započeti s izradom materijala. Najučinkovitije je stimulirati djetetovu fonološku svijest spontano u svakodnevnim aktivnostima i rutinama, tijekom svakodnevnih razgovora, igranjem i zajedničkim čitanjem knjiga koje dijete voli i odabire za sebe.

Literatura

  1. Anthony, J. L., Francis, D. J. (2005). Development of Phonological Awareness. Current Directions in Psychological Science.
  2. Brooks-Gunn, J., Duncan, G. J. (1997). The effects of poverty on children.The Future of Children.
  3. Golli, D., Grginič, M. in Kozinc, A. (1996). ABC Govorimo, poslušamo, pišemo, beremo (Priročnik za učitelje 1.del). Trzin: Izolit.
  4. Košir, J. (2010). Formativno spremljanje bralnega napredka na osnovi postopka spremljanja tekočnosti branja, ki temelji na kurikulumu. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
  5. Marjanovič Umek, L., Krajnc, S., Fekonja, U. (2006). Otroški govor: razvoj in učenje. Domžale, Izolit.
  6. Pečjak, S. (2007). Stopenjskost pismenosti –kaj je in kako jo udejanjati v naših šolah. V J. Vintar (ur.), Stopenjskost pri usvajanju pismenosti. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  7. Povše, B. (2013). Razvoj jezikovnih spretnosti s pomočjo didaktičnega pripomočka »Črkovni park« v prvem razredu osnovne šole. Diplomsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.

Proces učenja čitanja

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o procesu učenja čitanja kojemu je cilj da učenik tijekom osnovnoškolskog obrazovanja što brže razumije tekst. Opisane su najčešće teškoće s kojima se učenici susreću i vježbe koje im u takvim slučajevima mogu mnogo pomoći. Predstavljena su i pomagala za čitanje te važnost uporabe odgovarajućeg gradiva u ostvarivanju željenog cilja.

Ključne riječi: čitanje, učenje čitanja, teškoće u čitanju, vježbe čitanja

Uvod

Čitanje je temeljna čovjekova vještina koja mu je potrebna i koju on koristi cijeli svoj život. Kao osnovni element informacijske pismenosti, neodvojivo je povezano s učenjem. „Mogućnost učenja čitanja /…/ još i više se naglašava u osnovnoj školi, kao jedinoj obveznoj obrazovnoj ustanovi. Zato je njen rad u području opismenjavanja i učenja čitanja još važniji, jer svima daje osnovna znanja i vještine u opsegu koji i one učenike koji ne nastavljaju formalno obrazovanje, čini sposobnima ovu vještinu razvijati i upotrebljavati za različite oblike obrazovanja.“ (Novljan, 1997: 76) „Čitanje nije samostalna aktivnost, već nadogradnja govora odnosno govora povezanog s prepoznavanjem i razumijevanjem grafičkog, vizualnog zapisa riječi, kod čega svaki znak predstavlja jedan glas /…/. Kako bi mozak mogao naučiti čitati, najprije mora svladati govor, zato često opažamo da djeca koja ranije počnu govoriti i lijepo se izražavaju, počnu i ranije s lakoćom čitati.“ (Kako otroka naučiti brati?, 2018.)

Učenje čitanja ne započinje tek upoznavanjem pojedinačnih slova u školi, već mnogo ranije. Uloga roditelja u ranom djetinjstvu pri tom je iznimno važna. Svojim pozitivnim i nadahnjujućim pristupom pisanoj riječi, djetetu čitalačke dobi, oni su najveći uzor na njegovu putu razvoja u samostalnog čitatelja. Dijete se rano upoznaje s riječima, slovima i glasovima i time usvaja svoje prve važne čitalačke korake.

Početci čitanja u školi

Čitanje je osnovno sredstvo za učenje. Neka djeca čitati nauče i prije nego krenu u školu. Većina, kako bi dosegla primjereni stupanj zrelosti za sudjelovanje u procesu učenja čitanja, pričeka školske klupe jer to nije lagan zadatak i potrebno mu je posvetiti mnogo vježbe i upornosti. Čitanje je djeci napor koji pokušavaju izbjeći i radije se odlučuju za igranje. Ali zajedničkim snagama postiže se najviše, zato čitanju treba pristupiti na primjeren način, korak po korak.

„Čitanje je proces koji neki učenici usvoje brzo, dok je drugima za to potrebno više vremena. Brojni su čimbenici koji utječu na čitanje i oni ovise o zrelosti djeteta te vanjskim utjecajima. Vrlo važan čimbenik koji odlučuje kako će brzo neko dijete usvojiti proces čitanja su njegove vizualne i zvukovne spoznaje, razlikovanje zvukovno sličnih glasova i vizualno sličnih slova. Učinkovitost pokretanja očiju i odgovarajuća širina područja čitanja pridonose uspješnom i brzom čitanju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 3)

Usvajanju vještine čitanja u početnoj se fazi posvećuje mnogo svakodnevne vježbe. Na početku djeca uče i prepoznaju pojedinačna slova i uče kako ih povezati u slogove. Više slogova povezuju u riječi, a riječi u tekst. U početnom razdoblju, kad djeca čitaju naglas, njihovo dobro vizualno i zvukovno opažanje od presudne je važnosti. Djeca slova razvrstavaju po obliku, prepoznaju glasove koji pripadaju različitim slovima i međusobno ih razlikuju.

„Kad dijete počne čitati njegov je cilj automatizacija čitanja i stjecanje brzine te razumijevanje onoga što je pročitalo. Što brže postigne taj cilj to će mu brže čitanje postati sredstvo za učenje. /…/ Sva djeca ne mogu čitanje automatizirati u jednakom razdoblju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 4) Ako čitanje ne postane automatsko dovoljno rano, učenicima ono predstavlja veliku prepreku na njihovom putu obrazovanja i brže realizacije postavljenih ciljeva.

Najčešće teškoće koje se javljaju prilikom čitanja povezane su sa slabim vizualnim i zvukovnim razumijevanjem koje se demonstrira kao:

  • „teškoće u prepoznavanju glasova u riječima,
  • teškoće s pravilnim redoslijedom glasova i slova u riječima,
  • teškoće u prepoznavanju i slaganju rima,
  • zamjena, ispuštanje, dodavanje slova,
  • teškoće u izgovaranju višesložnih riječi,
  • slaba razina prepoznavanja riječi, posebice nepoznatih riječi,
  • čitanje je uobičajeno polagano, zapinje i neujednačenog je ritma,
  • otpor prema čitanju“. (Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju, b. d.)

Vježbe čitanja

Za uklanjanje ovakvih teškoća djeci su vrlo korisne neke od vježbi prikazanih u nastavku; one ih pripremaju za čitanje i pomažu im u prvim koracima na putu do postizanja odgovarajuće brzine i razumijevanja pročitanog sadržaja. Sve su vježbe simetrično osmišljene i namijenjene učenicima od šeste do devete godine života. Opsežnije su prikazane u četiri radne bilježnice kompleta za učenika „Žarek v besedi”. (Lavrenčič i Bavčar, 2001b)

Igra očiju

  • vježbe za razvijanje i trening gibanja očiju,
  • vježbe za proširenje područja čitanja,
  • vježbe za raspoređivanje ilustracija i riječi na stranici.

Učenika navikavaju na fiksiranje i zadržavanje pogleda na jednoj točki i pomicanje s jedne točke na drugu, što je vrlo važna vještina kod čitanja. Navikavaju ga na razvijanje orijentacije i opažanje sadržaja cijele stranice, kako bi se upoznao sa strukturom teksta te mogao brzo i pregledno sam sastavljati stranice i bilježnice.

Slika 1.Slika 2.Slika 3.Slika 4.
Slike 1., 2., 3., 4. Primjeri zadataka

Glas, slog, riječ

  • vježbe za vezano čitanje,
  • vježbe za razvijanje sposobnosti praćenja redoslijeda znakova, slova, slogova, riječi, redaka i poglavlja.

Učeniku pomažu zvučno razlikovati glasove i riječi, što mu olakšava početno vezano čitanje.

Slika 5.Slika 6.Slika 7.
Slike 5., 6., 7. Primjeri zadataka

Tako su slična

  • vježbe koje djetetu pomažu usvojiti vještinu razlikovanja oblika, odnosno, prepoznati smjer sličnih slova: „e” i „a”, „d” i „b”, „m” i „n”.

Učenik brže napreduje u postizanju brzine čitanja.

Slika 8.Slika 9.Slika 10.Slika 11.
Slike 8., 9., 10., 11. Primjeri zadataka

Riječi su blago

  • vježbe za razvijanje vremenske orijentacije,
  • vježbe za razumijevanje pročitanog sadržaja.

Namijenjene su učenicima koji imaju teškoće s tehnikom čitanja. Pomažu im u stjecanju brzine čitanja i potpunom razumijevanju pročitanog sadržaja.

Slika 12.Slika 13.Slika 14.
Slike 12., 13., 14. Primjeri zadataka

Pomagala i primjerena gradiva za čitanje

Slika 15. Obojena ravnala za čitanjeNa putu usvajanje vještine čitanja većini djece pomažu njihovi prsti, obojena ravnala za čitanje i kartončići koji im olakšavaju praćenje teksta.

Slika 15. Obojena ravnala za čitanje

 

U učenju čitanja pomažu im i posebno pripremljeni listići za čitanje i šareni listići za čitanje povezani u blok, na kojima se djeca susreću sa svakom rečenicom posebno, a ponekad su im dodane i sličice. Pomažu im i igre riječi, brojalice i pjesmice koje ih pozivaju u čudesan svijet slova. Kako bismo ih poticali na čitanje, nudimo im kraće, zanimljive i likovno obogaćene sadržaje koji bude njihovo zanimanje. To su jednostavne slikovnice s malo teksta i bSlika 16. Šareni blokovi za čitanjeogate ilustracijama, uvijek dobro došli stripovi i dječji časopisi koji nude obilje zabave u rješavanju raznovrsnih zadataka. U razdoblju početnog opismenjavanja vrlo korisno pomagalo su i tekstovi sa sličicama („slikopisi”), koji svojom kombinacijom riječi i sličica u tekstu nude zanimljiv pristup učenju čitanja i djecu potiču na aktivno sudjelovanje u čitanju. Radi se o slikovnicama s jednostavnim, kratkim odlomcima, obično napisanim velikih tiskanim slovima, u kojima sličice u tekstu zamjenjuju pojedinačne riječi i djecu motiviraju na čitanje teksta do kraja.

SSlika 17. Slikopislika 16. Šareni blokovi za čitanje

Djeca trebaju čitati pomalo svaki dan. Za čitanje vrijedi zlatno pravilo, 10-15 minuta na dan. Tako će najbolje primijetiti napredak, veseliti se čitanju i dobiti volju za nastavak.

Slika 17. Slikopis

Zaključak

Konačni cilj učenja čitanja je automatizirano odnosno tečno čitanje s razumijevanjem. Za postizanje tog cilja djeca moraju proći dugi put koji je vrijedan svakog uloženog truda. Svladavanjem vještine čitanja lakše će usvojiti osnove učenja, oblikovati vlastiti pogled na svijet i moći kritički suditi o brojnim informacijama koje im donosi suvremeni svijet.

Literatura

  1. Kako otroka naučiti brati? (2018.). Preuzeto 10. 2. 2019.
  2. Kokalj, J. (b. d.). Kako otroku pomagati pri branju. Preuzeto 9. 2. 2019.
  3. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001a). Žarek v besedi: priročnik za učitelje. Nova Gorica: Educa.
  4. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001b). Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. Nova Gorica: Educa.
  5. Novljan, S. (1997.). Šolska knjižnica osnovne šole in prenova kurikuluma. V Pouk branja z vidika prenove: strokovno posvetovanje Bralnega društva Slovenije, 12. in 13. septembra 1996 (str. 75-83). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  6. Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju. (b. d.) Preuzeto 9. 2. 2019.

Fotografije

Osobni arhiv Lucije Ademoski, Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. (2001.) i https://www.google.si