Kontakt s prirodom u suvremenom dobu

urska_wiegele

Urška Wiegele

Sažetak

Učitelji unosimo u živote učenika mnogo više od podučavanja gradiva. Cijeloga života učimo ih kako da izrastu u pozitivne ličnosti (osobnosti) i pronađu načine suočavanja s današnjim svijetom. Prirodno okruženje nudi dodatnu vrijednost u stjecanju trajnijeg znanja i pruža učitelju neograničen izvor mogućnosti za učenje usredotočene svjesnosti. Budnost odnosno usredotočena svjesnost predstavlja jedan od suvremenih pristupa podučavanja i omogućuje nam da se umirimo, dišemo, postanemo usredotočeni i obratimo pozornost na sadašnji trenutak. Tijekom višegodišnjeg podučavanja prikupila sam vježbe za trening (uvježbavanje) usredotočene svjesnosti u prirodi, koje sada stalno koristim u nastavi. Vježbe su namijenjene djeci u vrtićima i učenicima razredne nastave. Usredotočena svjesnost je vještina koju treba vježbati svaki dan. Tako postaje način našeg svakodnevnog života, a samim time učinak je još veći.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, prirodno okruženje, podučavanje, mlađa djeca

Uvod

Učiteljica sam prvog i drugog razreda, pa moram uvijek iznova razmišljati o načinima vođenja zanimljivijeg i opuštenijeg nastavnog sata, kako bi učenici doista dobili najviše što mogu. Djeca su sve nemirnija, opterećenija, previše izložena televiziji, računalnim igrama, telefonima. Brzi podražaji kradu im pažnju i zbog toga se ne znaju zaustaviti odnosno umiriti i koncentrirati na trenutnu situaciju. Potrebno je uvesti promjene. Stoga sam odlučila iskoristiti kratke vježbe usredotočene svjesnosti i tako pokušati pobuditi u njima pozornost i želju za nečim novim te na taj način ponovno privući sve njihove niti u svoje roke.

S obzirom na to da ih cijeloga života učimo kako da izrastu u pozitivne ličnosti (osobnosti) i pronađu načine suočavanja s današnjim svijetom, željela sam posvetiti više pažnje emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta. Vježbanjem usredotočene svjesnosti njihov svakodnevni život može se značajno poboljšati jer ona pomaže u razvoju emocionalne razine. Usredotočena svjesnost uči nas o tome kako postati svjestan sadašnjeg trenutka, ovdje i sada, kroz prihvaćanje i suosjećanje. Općenito nas uči da budemo zahvalni na onome što imamo u danom trenutku i svjesni da to nije samo po sebi razumljivo odnosno logično.

Usredotočena svjesnost i priroda

Usredotočena svjesnost (eng. mindfulness) je stanje odnosno način fokusiranja na svjesnost svog doživljavanja (osvještavanje vlastitog iskustva), koji je popraćen stavom prihvaćanja, otvorenosti i znatiželje. Zahvaljujući usredotočenoj svjesnosti, učimo usmjeriti svoju pozornost na trenutačno iskustvo u danom trenutku, tijekom kojeg postajemo svjesni svojih misli, tjelesnih osjećaja i vanjskog događanja (Černetič, 2011).

Životni stil se s godinama jako promijenio. Djeca provode više vremena pred različitim ekranima, što negativno utječe na njihovu dobrobit i zdravlje. Rješenje ovog problema pronaći ćemo u kontaktu s prirodom, koji je za prethodne generacije predstavljao nešto što je samo po sebi razumljivo. Upravo ovaj korak odnosno kontakt s prirodom čini mi se iznimno važnim i u školi.

Tijekom boravka u prirodi, naša se usredotočena svjesnost odnosno budnost povećava. Sve se odvija mirnije, sporije. Lišće šušti, ptice cvrkuću, trava se miče, a već u sljedećem trenutku opet imamo tišinu. I sve to pozitivno utječe na nas. Misli se smiruju i počinjemo razmišljati o danom trenutku, ovdje i sada. Šetnje prirodom smanjuju našu psihičku iscrpljenost, smiruju um i povećavaju kreativno razmišljanje. Aktivnosti u prirodi poboljšavaju pamćenje, smanjuju stres, povećavaju samopouzdanje i potiču lučenje endorfina.

Zahvaljujući kraćim vježbama usredotočene svjesnosti, možemo povećati učinkovitost učenja u školi i prirodi.

Uključivanje vježbi usredotočene svjesnosti u nastavni proces

Podučavanje najmlađe djece u školi zahtijeva od učitelja stalno mijenjanje aktivnosti i pronalaženje rješenja za privlačenje dječje pažnje. Učenje u prirodi donosi dodatnu vrijednost u nastavi jer je to prostor za igru ​​i boravak, opuštanje i meditaciju.

Na početku biramo kraće vježbe, koje postupno produžavamo. Vježbe bi trebale biti jednostavne, a govor takav da nas djeca razumiju i da je način izražavanja prilagođen njima. Svaku vježbu prvo pokazujemo, a zatim je izvodimo zajedno s djecom. Iskoristimo humor tijekom izvođenja vježbi kako bi se učenici zabavili i opustili što više.

Važno je ne tjerati dijete u nešto što mu nije ugodno. Ako se učenicima ne sviđa vježba, prekidamo je ili koncipiramo na neki drugi način.

Vježbe za trening (uvježbavanje) usredotočene svjesnosti u prirodi

U nastavku ću predstaviti nekoliko vježbi koje najčešće izvodim s učenicima u prirodi.

VJEŽBA DISANJA

Predstavlja osnovnu vježbu koju izvodimo prije svake sljedeće. Učenici pronalaze i zauzimaju svoja mjesta. Izvodimo vježbe disanja. Govorimo mirno i razgovijetno. Učenici udahnu kroz nos i broje do 3, a izdahnu kroz usta. Neka izdah uvijek bude za barem jednu jedinicu duži od udaha. Vježbu ponovimo nekoliko puta. Pokušajmo se usredotočiti isključivo na disanje. Ako nam misli nekuda pobjegnu, budimo toga svjesni i pokušajmo svoju pozornost preusmjeriti na disanje.

TRBUŠNO (DIJAFRAGMALNO) DISANJE

Fotografija 1Tijekom šetnje potražimo šišarku ili kamen. Pronađemo prikladno mjesto gdje svi učenici mogu ležati na podu. Nađeni predmet polažemo na trbuh i dišemo. Promatramo kako se predmet pri udisanju diže, a pri izdisanju spušta.

Fotografija 1. Trbušno disanje

DISANJE UZ OPONAŠANJE ZVUKOVA ŽIVOTINJA PRI IZDISAJU

Učenici sjede u krugu. Izvodimo vježbe disanja. Kažemo im da udahnu kroz nos, a da pri izdisaju oponašaju zvuk životinje (pčela, zmija, ovca, koza, krava itd.).

KAKAV JE OSJEĆAJ?

Fotografija 2Učenici sjede u krugu i imaju zatvorene oči. Izvodimo vježbe disanja. Kažemo da ćemo jednom učeniku položiti predmet iz prirode na dlan (kamen, koru, grančicu smreke, cvijet, češer itd.). Neka učenik opiše svoje osjećaje najbolje što može (Kakav je predmet na osnovi dodira? Jeste li pogodili što je to? Je li vam nešto smetalo tijekom opipavanja predmeta?). Vježbu ponovite nekoliko puta.

Fotografija 2: Kakav je osjećaj?

ZRNO PO ZRNO POGAČA (KAMEN PO KAMEN PALAČA)

Fotografija 3Krenimo prema obližnjem potoku. Neka učenici potraže što više kamenja i pokušaju ga uporabiti za gradnju tornja. Pritom bi trebali svu pozornost usmjeriti na konstrukciju i ravnotežu skulpture kako se ne bi srušila.

Fotografija 3: Kamen po kamen palača

KALJENJE POTOKA

Učenici traže štapove uz potok. Njima zagrebu dno potoka. Promatraju kako se voda zamućuje. Pitamo učenike vide li dno potoka. Oni zatim povlače štapove i promatraju što se događa s vodom.

KORA DRVETA

Učenici potraže različita stabla. Zatvaraju oči i dodiruju deblo. Razmišljaju o tome kakvi su osjećaji kada im dlanovi klize po kori.

ŠTO ČUJEM?

Zaustavljamo se s učenicima na prikladnom mjestu. Izvodimo vježbe disanja. Kažemo im da prvo zatvore oči i usredotoče se na zvukove u prirodi. Razmišljaju o onome što čuju (šuštanje, šuškanje, cvrkut ptica, žubor potoka …).

VJETROVIT DAN

Učenici se okreću prema vjetru i analiziraju osjećaj dok im kosa i odjeća lepršaju na Fotografija 4vjetru. Razmišljaju o osjećaju koji vjetar izaziva na njihovim licima.

SRCE

U šumi učenici crtaju palicom veliko srce na tlu te razmišljaju o onima koje vole i zašto ih vole. Zatim polažu dlanove na svoja srca i kažu sebi da se vole.

Fotografija 4. Srce

KIPOVI

Učenici su podijeljeni u manje grupe. Vođa grupe snažno zavrti ostale članove grupe i pusti ih. Svaki učenik mora tijekom zaustavljanja napraviti što ljepši kip. Pobjeđuje onaj koji napravi najljepšu figuru odnosno statuu i postaje novi vođa.

GRADSKA VREVA

Pođimo u šetnju gradom. Učenicima dajemo upute o načinu odabira jedne stvari koju će brojiti tijekom promatračke šetnje. Npr. brojenje crvenih automobila, ljudi u sivim jaknama, kuća s bijelim fasadama, ljudi s naočalama …).

HOD PREMA UPUTAMA

Učenici se kreću prema našim uputama. Isprva hodaju mirno, zatim brže i na kraju lagano trče. Pritom promatraju svoje disanje. Usredotočuju se na dubok udah kroz nos i polagani izdah kroz usta.

MAPA TIJELA

Učenici vježbaju u parovima. Jedan učenik stoji, a drugi mu rukama dodiruje dijelove tijela govoreći koji dio dodiruje. Uvijek počinjemo od glave i nastavljamo prema donjem dijelu tijela. Završavamo u predjelu glave (glava, ramena, laktovi, zapešća, bokovi, koljena, gležnjevi i leđa). Zatim zamijenimo uloge.

VRTULJCI

Svaki učenik potraži svoje mjesto, ispruži ruke i pazi da nikoga ne dodiruje. Izvodimo vježbe disanja. Učenicima kažemo da će se pretvoriti u vrtuljke (počinju se okretati). Zatim se zaustavljaju uz odbrojavanje 3, 2, 1. Govore nam o svojim osjećajima tijekom okretanja.

Zaključak

Učitelji provode značajan dio dana s djecom. Zahvaljujući vježbama za treniranje usredotočene svjesnosti, možemo im pomoći u postizanju uravnoteženog zdravog razvoja cijelog organizma na fizičkoj i duhovnoj razini. Djeca uče pravilno disati i promatrati fizičke, mentalne i emocionalne procese u sebi. Pokušavaju ih osvijestiti i razumjeti. Na ovaj način bolje će spoznati sebe i razumjeti druge.

Neka usredotočena svjesnost postane dio njih.

Literatura

  1. Černetič, M. (2011). Nepresojajoče zavedanje in psihoterapija. Kairos, 5(3–4):37–48.
  2. Snel, E. (2019). Sedeti pri miru kot žaba: vaje čuječnosti za otroke (in njihove starše). Celje: Zavod Gaia planet.
  3. Škobalj, E. (2017). Čuječnost in vzgoja. Maribor: Ekološko-kulturno društvo za boljši svet.

Igraonica u prirodnom okruženju

magda_humar

Magda Humar

1. Uvod

Igraonicu u šumi djeci smo ponudili kako bismo ih uključili u kreativnije istraživačke igre i drugačiji način stjecanja znanja. Priroda je osnovna ljudska vrijednosti i potiče iskustveno učenje u prirodnom okruženju. Šuma sa svojim raznolikom terenom i materijalom djeci pomaže u istraživanju korištenjem različitih osjeta, potiče ih na kretanje, stvaranje i razmišljanje. Kretanje im daje osjećaj ugode, sigurnosti, sreće te se na taj način osjećaju dobro. Iskustva su intenzivna i korisna. Djeca o svojim doživljajima pričaju drugima i pritom razvijaju komunikacijske sposobnosti. U šumi pronalaze doticaj sa sobom, opuštaju se i jačaju zdravlje.

2. Značenje učenja u prirodnom okruženju

Igraonica u prirodi djetetovu ulogu pretvara u aktivnu, donosi mu više mogućnosti za istraživanje i otkrivanje, utječe na bolje međusobne odnose, poboljšava koncentraciju i motivaciju. Igra u šumu, koja se kroz godišnja doba neprestano mijenja, postaje kreativnija, poboljšava djetetove sposobnosti promatranja i potiče njegovu maštu. Nudi mu mnogo izazova, uči ga odgovornosti do sebe i drugih te potiče djetetov razvoj na više područja.

3. Igraonica u šumi

Kao stručne radnice došle smo do zaključka da je djeci potrebno mnogo kretanja stoga smo se na početku školske godine s djecom dogovorile da ćemo imati igraonicu u šumi. U grupi je bilo ukupno 22 djece od čega 17 dječaka. Dogovorili smo se da ćemo igraonicu u prirodi posjećivati u svim godišnjim dobima. Prvi posjet smo izveli već u rujnu. Pričali smo o pravilima i primjerenom ponašanju u šumi jer u šumi žive životinje. Igraonicu smo očistili te je označili trakama u boji koje smo vezali za stabla. Unutar imaginarne granice djeca su imale puno zanimljivih aktivnosti. Slušala su zvukove prirode, doživljavala tišinu i unutarnji mir. Pomoću štapova su pisala po tlu šume, tražila i promatrala boje prirode, hodala po granama, penjala se preko srušenih debala, skrivala se iza stabala, grlila ih, gladila i slušala što će im reći. Tijekom jeseni su brala plodove koje su u igraonici sortirala te od njih izrađivala različite figurice. Ispod grmića, iza korijenja, ispod lišća i grana su tražila skrivena blaga. Od prirodnih materijala su stvarala i oblikovala različite oblike. Pritom su utvrđivala matematičke izraze za geometrijska tijela i likove. Kada su utvrdila da su puževe kućice slične kugli i da su drveća s iglicama slična trokutu, doživjela su novo iskustvo te bila oduševljena svojim spoznajama. Najviše im se utisnuo u sjećanje pronalazak donje čeljusti šumske životinje. Djeca su odmah utvrdila da su kosti gotovo jednake i simetrične, osim što je jedna imala više zuba. U dječjem vrtiću smo pomoću stručne literature utvrdili da donja čeljust pripada jelenu. Jednog proljetnog dana u blizini šumskog kutića smo čuli i njegovo glasanje.

Slobodna igra djece u šumi je bila vrlo bogata. Djeca su se podijelila u grupe. Od grana su gradila kućice. Biljka penjačica im je služila kao ljuljačka. Djeca su se igrala vojnika, obitelji, sjekla drva, „palila vatru“ pomoću štapova, igrala se skrivača te u božićno vrijeme, na inicijativu dječaka, ukrasila drvce ukrasima od prirodnih materijala. Djeca su na taj način željela uljepšati praznike i životinjicama. Neki dječaci su uživali na srušenom drvetu koje im je predstavljalo brod, djevojčice su izradile kočiju i ljuljačku. U čast olimpijskih igara od štapova smo napravili »olimpijsku vatru«.

clip_image002 clip_image004
Slika 1 i 2. U šumskoj igraonici

4. Zaključak

Djeci moramo već u ranom djetinjstvu omogućiti kontakt s prirodom. Šuma im je nudila aktivno učenje kako u usmjerenim, tako i u slobodnim aktivnostima. Njihova igra je bila umirena i tiša. Potrebno im je bilo manje upozorenja nego u zatvorenom prostoru. S ovakvim načinom rada ćemo nastaviti i ubuduće jer igraonica u prirodnom okruženju pozitivno utječe na djetetov razvoj i doživljaj prirode. Nakon dobro obavljenog zadatka djeca su izrazila sreću i zadovoljstvo te prave osjećaje. Svako dijete je spontano izrazilo svoju osobnost te su se i povučenija djeca u šumi osjećala opuštenije te se izražavala verbalno i neverbalno. Svako dijete je napredovalo na području kretanja. Svaki prirodni materijal kojega su djeca pronašla u šumi bio je važan za njihov intelektualni, osjećajni i socijalni razvoj. Djeca koja redovito posjećuju prirodu zadržavaju pozitivan odnos do prirode i kao odrasli.

5. Literatura

http://eprints.gozdis.si/2052/1/Prirocnik_za_ucenje_in_igro_v_gozdu_9_10_(1).pdf, pribavljeno 8. 8. 2018

Fotografije: osobni arhiv.