Igraonica u prirodnom okruženju

magda_humar

Magda Humar

1. Uvod

Igraonicu u šumi djeci smo ponudili kako bismo ih uključili u kreativnije istraživačke igre i drugačiji način stjecanja znanja. Priroda je osnovna ljudska vrijednosti i potiče iskustveno učenje u prirodnom okruženju. Šuma sa svojim raznolikom terenom i materijalom djeci pomaže u istraživanju korištenjem različitih osjeta, potiče ih na kretanje, stvaranje i razmišljanje. Kretanje im daje osjećaj ugode, sigurnosti, sreće te se na taj način osjećaju dobro. Iskustva su intenzivna i korisna. Djeca o svojim doživljajima pričaju drugima i pritom razvijaju komunikacijske sposobnosti. U šumi pronalaze doticaj sa sobom, opuštaju se i jačaju zdravlje.

2. Značenje učenja u prirodnom okruženju

Igraonica u prirodi djetetovu ulogu pretvara u aktivnu, donosi mu više mogućnosti za istraživanje i otkrivanje, utječe na bolje međusobne odnose, poboljšava koncentraciju i motivaciju. Igra u šumu, koja se kroz godišnja doba neprestano mijenja, postaje kreativnija, poboljšava djetetove sposobnosti promatranja i potiče njegovu maštu. Nudi mu mnogo izazova, uči ga odgovornosti do sebe i drugih te potiče djetetov razvoj na više područja.

3. Igraonica u šumi

Kao stručne radnice došle smo do zaključka da je djeci potrebno mnogo kretanja stoga smo se na početku školske godine s djecom dogovorile da ćemo imati igraonicu u šumi. U grupi je bilo ukupno 22 djece od čega 17 dječaka. Dogovorili smo se da ćemo igraonicu u prirodi posjećivati u svim godišnjim dobima. Prvi posjet smo izveli već u rujnu. Pričali smo o pravilima i primjerenom ponašanju u šumi jer u šumi žive životinje. Igraonicu smo očistili te je označili trakama u boji koje smo vezali za stabla. Unutar imaginarne granice djeca su imale puno zanimljivih aktivnosti. Slušala su zvukove prirode, doživljavala tišinu i unutarnji mir. Pomoću štapova su pisala po tlu šume, tražila i promatrala boje prirode, hodala po granama, penjala se preko srušenih debala, skrivala se iza stabala, grlila ih, gladila i slušala što će im reći. Tijekom jeseni su brala plodove koje su u igraonici sortirala te od njih izrađivala različite figurice. Ispod grmića, iza korijenja, ispod lišća i grana su tražila skrivena blaga. Od prirodnih materijala su stvarala i oblikovala različite oblike. Pritom su utvrđivala matematičke izraze za geometrijska tijela i likove. Kada su utvrdila da su puževe kućice slične kugli i da su drveća s iglicama slična trokutu, doživjela su novo iskustvo te bila oduševljena svojim spoznajama. Najviše im se utisnuo u sjećanje pronalazak donje čeljusti šumske životinje. Djeca su odmah utvrdila da su kosti gotovo jednake i simetrične, osim što je jedna imala više zuba. U dječjem vrtiću smo pomoću stručne literature utvrdili da donja čeljust pripada jelenu. Jednog proljetnog dana u blizini šumskog kutića smo čuli i njegovo glasanje.

Slobodna igra djece u šumi je bila vrlo bogata. Djeca su se podijelila u grupe. Od grana su gradila kućice. Biljka penjačica im je služila kao ljuljačka. Djeca su se igrala vojnika, obitelji, sjekla drva, „palila vatru“ pomoću štapova, igrala se skrivača te u božićno vrijeme, na inicijativu dječaka, ukrasila drvce ukrasima od prirodnih materijala. Djeca su na taj način željela uljepšati praznike i životinjicama. Neki dječaci su uživali na srušenom drvetu koje im je predstavljalo brod, djevojčice su izradile kočiju i ljuljačku. U čast olimpijskih igara od štapova smo napravili »olimpijsku vatru«.

clip_image002 clip_image004
Slika 1 i 2. U šumskoj igraonici

4. Zaključak

Djeci moramo već u ranom djetinjstvu omogućiti kontakt s prirodom. Šuma im je nudila aktivno učenje kako u usmjerenim, tako i u slobodnim aktivnostima. Njihova igra je bila umirena i tiša. Potrebno im je bilo manje upozorenja nego u zatvorenom prostoru. S ovakvim načinom rada ćemo nastaviti i ubuduće jer igraonica u prirodnom okruženju pozitivno utječe na djetetov razvoj i doživljaj prirode. Nakon dobro obavljenog zadatka djeca su izrazila sreću i zadovoljstvo te prave osjećaje. Svako dijete je spontano izrazilo svoju osobnost te su se i povučenija djeca u šumi osjećala opuštenije te se izražavala verbalno i neverbalno. Svako dijete je napredovalo na području kretanja. Svaki prirodni materijal kojega su djeca pronašla u šumi bio je važan za njihov intelektualni, osjećajni i socijalni razvoj. Djeca koja redovito posjećuju prirodu zadržavaju pozitivan odnos do prirode i kao odrasli.

5. Literatura

http://eprints.gozdis.si/2052/1/Prirocnik_za_ucenje_in_igro_v_gozdu_9_10_(1).pdf, pribavljeno 8. 8. 2018

Fotografije: osobni arhiv.

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Primjeri dobre prakse i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.