Programming for the 21st century

ivana_HM

Ivana Hrastović Mandarić

Sažetak

Od 9. prosinca 2019. do 10. prosinca 2019.godine sudjelovala sam na radionici profesionalnog usavršavanja u Briselu, Belgija, pod nazivom ”Programming for the 21st century” u organizaciji European Schoolnet-a (EUN) i Agencije za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU). Stručno usavršavanje bilo je organizirano u učionici Future Classroom Lab-a, a sudionici su bili iz različitih europskih država. U sklopu usavršavanja upoznala sam se sa sljedećim temama: Exploring education technology and flexible learning spaces, Visual programming languages, Robotics, Code Week, Making and tinkering, Analytical thinking and problem-solving, Computational thinking i Computer science unplugged. Izuzetno sam zadovoljna stečenim znanjem o inovativnim i interdisciplinarnim pristupima poučavanju, razvoju kreativnog mišljenja kroz primjenu kompjuterske tehnologije u nastavi i poticanju timskog rada u rješavanju problema.

Ključne riječi: stručno usavršavanje, Future Classroom Lab, Robotics, Code Week, programming.

Od 9. prosinca 2019. do 10. prosinca 2019. godine sudjelovala sam na radionici profesionalnog usavršavanja u Briselu, Belgija, pod nazivom ”Programming for the 21st century” u organizaciji European Schoolnet-a (EUN) i Agencije za mobilnost i programe Europske unije (AMPEU).

Stručno usavršavanje bilo je organizirano u Briselu u prostoru učionice Future Classroom Lab-a koja pruža inovativan i interaktivan pristup učenju i podijeljena je u šest zona: Interact, Present, Develop, Investigate, Create i Exchange.

Na radionici su sudjelovala ukupno dvadeset i tri sudionika iz različitih europskih zemalja: Austrije, Hrvatske, Cipra, Litve, Malte,Moldavije, Poljske i Portugala.

Prije odlaska na samu radionicu dobili smo detaljne upute od Agencije za mobilnost i programe Europske unije vezano uz smještaj i lokaciju ureda European Schoolnet-a te vrlo korisne informacije o korištenju javnog prijevoza u Briselu.Također smo kao predaktivnost odradili registraciju na Schoology platformi https://www.schoology.com/ i ukratko se predstavili na zajedničkom Padletu https://padlet.com/elinajokisalo/programming2019

PrSlika 1-upoznavanje sudionika radionicevi dan, 9. prosinca, registrirali smo se kao sudionici radionice u Future Classroom Lab-u i međusobno smo se upoznali kroz zanimljive interaktivne aktivnosti.

Slika 1. Upoznavanje sudionika radionice

Efi Saltidou održala je prezentaciju i predavanje na temu Exploring education technology and flexible learning spaces te nas je upoznala s radom Future Classroom Laba. Za razliku od običnih, tradicionalnih učionica, inovativna učionica u Future ClassrSlika 2-Future Classroom Laboom Lab-u omogućava aktivno učenje u digitalnom okruženju,potiče učenika na istraživanje i kritičko mišljenje,te omogućava razvoj suradnje i timskog rada.

Slika 2. Future Classroom Lab

Sljedeću prezentaciju održala je Irene Peteraki i predstavila nagrađene ovogodišnje etwinning projekte kao primjere dobre prakse i upoznala nas s etwinning resources. Slijedile su dvije radionice koje je vodila Efi Saltidou na temu Visual programming language: Scratch i MakeyMakey u kojoj smo bili podijeljeni u radne skupine i uspješno odradili zadatke koristeći Scratch, dinamičan vizualni programski jezik za kreiranje različitih animacija s odabranim likovima.

Vrlo zanimljiva je bila i radionica Robotics u kojoj smo se upoznali s mogućnostima korištenja robotike i kodiranja u nastavi različitih predmeta,te smo u radnim timovima sudjelovali u rješavanju problemskog zadatka iz robotike. Na konkretnim primjerima iz Slika 3-Odjel robotike u FCLnastave uvjerili smo se da je uistinu moguće integrirati robotiku u većinu nastavnih predmeta i da rad na rješavanju određenog problemskog zadatka iz robotike potiče učenika na razmišljanje, aktivno učenje i inovativan pristup u pronalaženju rješenja.

Slika 3. Odjel robotike u Future Classroom Lab-u

Uz pomoć aplikacije Actionbound skenirali smo dobiveni QR kod i sudjelovali u interaktivnom zadatku scavanger hunt u aktivnosti Interactive city walk te smo se na taj način upoznali s centrom Brisela i kulturno-povijesnim znamenitostima grada.Ujedno je to bilo i vrijeme Adventa u Briselu tako da je obilazak samog centra grada bio posebno dojmljiv. Uvečer je organizirana i zajednička neformalna večera gdje smo kroz druženje i ugodan razgovor imali priliku i bolje upoznati sudionike radionice i razmijeniti iskustva u radu.

Drugi dan, 10. prosinca, Jessica Massini je prezentirala temu Code Week i upoznala sudionike s mogućnostima uključivanja učenika i škola u obilježavanje Code Weeka kroz različite aktivnosti kodiranja.Slijedila je radionica Making and tinkering u kojoj smo u radnim skupinama izrađSlika 4-Upute za izradu 3D čestitke primjenom znanja o strujnom kruguivali 3D čestitku uz primjenu znanja o strujnom krugu. Za uspješnost u ovom zadatku bio je potreban odličan timski rad i suradnja,ali i originalnost i kreativnost u pristupu rješavanja zadanog problema.

Slika 4. Upute za izradu 3D čestitke primjenom znanja o strujnom krugu

Naír Carrera održala je predavanje na temu Analytical thinking and problem-solving, Computational thinking i Computer science unplugged.

Završna aktivnost bila je vezana uz osmišljavanje budućeg projekta – Designing an eTwinning project in programming i kreiranje projektnih timova. Uspostavljena je suradnja sa sudionicima iz Austrije i Poljske te je izrađen okvirni plan budućeg eTwinning projekta. Projekt je predstavljen ukratko i dogovorene su planirane projektne aktivnosti koje će uključiti aktivno učenje,programiranje u Scratchu te uključivanje u Code Week aktivnosti. Na kraju radionice podijeljeni su certifikati sudionicima za uspješnu provedbu svih aktivnosti.

Izuzetno sam zadovoljna stečenim znanjem na ovoj radionici profesionalnog usavršavanja i preporučila bih prijavu na ovakve oblike stručnog usavrSlika 5-Dodjela Certifikata sudionicima radionicešavanja svim odgojno-obrazovnim djelatnicima, jer iz prve ruke mogu naučiti puno o suvremenim metodama rada u učionicama budućnosti te trendovima u poučavanju, ali i povezati se s kolegama iz drugih europskih škola i dogovoriti buduću suradnju kroz provedbu zajedničkih projekata.

Slika 5. Dodjela Certifikata sudionicima radionice

Literatura

  1. https://www.mobilnost.hr/hr/natjecaji/
  2. http://www.eun.org/professional-development/future-classroom-lab
  3. https://www.schoology.com/

Statistika u učionici

branko_rumenovic

Branko Rumenović, univ.spec.oec.

Eurostat je organizirao radionicu za nastavnike pod nazivom „Statistics for the Classroom“ koja se održala u Francuskoj ,u Parizu 05. i 06. listopada 2019. godine. Radionica je bila namijenjena različitim profilima nastavnika koji se bave proučavanjem statistike, od matematičara, ekonomista, geografa do informatičara, fizičara i povjesničara. Pored nastavnika iz različitih zemalja Europske unije, radionici su prisustvovali i predstavnici Eurostata i organizacije European Schoolnet.

Eurostat je statistički ured Europske unije čije sjedište je u Luksemburgu. Ovaj ured prikuplja različite statističke podatke s područja Europske unije, ali i šire. Eurostat je osnovan 1953. godine, a ključnu ulogu ima prilikom dostavljanja različitih statističkih podataka Europskoj komisiji i drugim europskim institucijama.

European Schoolnet je mreža 34 europska ministarstva obrazovanja sa sjedištem u Brusselu. To je neprofitna organizacija koja je osnovana 1997. godine. European Schoolnet pomaže školama kako bi postale pedagoški učinkovitije u upotrebi informacijsko-komunikacijske tehnologije te daje podršku nastavnicima i učenicima kako bi razvili potrebne vještine za digitalno društvo.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske predložio je Eurostatu nastavnike koji u Hrvatskoj rade na prezentaciji statistike u svakodnevnom životu kao i njeno stalno prisustvo u neposrednom nastavnom procesu. Na radionici u Parizu sudjelovalo je pet nastavnika iz Hrvatske.

Statistika u Gimnaziji i strukovnoj školi Bernardina Frankopana u Ogulinu

Učenici smatraju da je statistika skup netočnih podataka. To je njihov najčešći odgovor na prvom satu kada pitam što je statistika. Često na početku znaju izjaviti kako im to nije zanimljivo za proučavanje i teško za učenje. Nakon nekoliko sati mijenjaju prvotno mišljenje i počinju sa zanimanjem sudjelovati u nastavnom procesu. Učenici su često uključeni u razne aktivnosti i projekte koji doprinose tome da im predmet bude sve zanimljiviji.

Sve je započelo 2012. godine kada su učenicima predstavljena istraživanja o broju stanovnika Tounja i ogulinskog kraja. 2013. godine Gimnazija iz Ogulina postaje jedna od rijetkih organizacija iz Hrvatske koja se uključuje u proslavu međunarodne godine statistike STATISTICS2013. O tom projektu i aktivnostima iz Ogulina pišu i novine iz Brussela „The Wall Street Journal“. S učenicima obilježavam Svjetski dan statistike 2015. godine, te redovito Europski dan statistike koji se slavi 20. listopada. Kako bi učinio nastavu statistike još atraktivnijom 2015. godine pokrećem eTwinning projekt pod nazivom „The population of my region“ koji 2016. godine Agencija za mobilnost i programe Europske unije nagrađuje nacionalnom oznakom kvalitete. Sve aktivnosti vezane uz navedeni projekt kao što su npr. radovi učenika, vijesti i novosti redovito se objavljuju na mrežnim stranicama škole i grada Ogulina kako bi bio aktualan i transparentan.

Statistička olimpijada 2017./2018. godine kod učenika pobuđuje veliko zanimanje. Prijavljuje se 16 timova s oko 40 učenika. 2018./2019. godine prijavljeno je 13 timova s oko 30 učenika. Tim „nekužim“ kojeg čine učenici Paolo Glavić i Sven Brozović koji se obrazuju za zanimanje ekonomist 2019. godine ulazi u finale državnog natjecanja. Istim učenicima u mjesecu lipnju gradonačelnik Grada Ogulina dodjeljuje priznanje za promicanje znanja i ugleda Grada Ogulina.

Uvidjevši da učenici vole sudjelovati u eTwinning projektima, 2018./2019. godine uključujemo se u projekt „Statistika naša svagdašnja“. I ovaj je projekt dobio eTwinning Quality Label, nacionalnu oznaku kvalitete. Učenici su se uključili i u obilježavanje Večeri matematike i to radionicom „Statistika kroz igru“. Statistika je čimbenik koji se koristi u različitim aktivnostima od Građanskog odgoja i obrazovanja, projekata (Regionalna potpora inkluzivnom obrazovanju, Pokreni promjenu – prihvaćanje razlika kroz interkulturalno obrazovanje i volontiranje, Europski tjedan vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju), istraživanja (Stavovi učenika o razlikama između usmjerenja) pa sve do suradnje s udrugama (Udruga Ekonom).

Posebno nas veseli suradnja s Državnim zavodom za statistiku, koji nam redovito šalje informacije o Statističkoj olimpijadi. 2017. i 2019. godine organizirali smo stručni posjet za učenike u Državni zavod za statistiku.

Sve aktivnosti i projekti pomažu u prezentaciji statistike u svakodnevnom životu, buđenju želje kod učenika za učenjem statistike, ali i stvaranjem ozračja da je statistika važna i zanimljiva u životu.

Uvođenje statistike u učionicu – radionica u Parizu

Radionica u Parizu okupila je različite profile nastavnika iz Europske unije koji se bave statistikom. Eurostat je organizirao ovu radionicu u svrhu uvođenja statistike u učionice diljem Europe. Tijekom radionice nastavnici su mogli izreći svoje mišljenje o novim pedagoškim metodama koje je Eurostat razvio. Isto tako mogli su se upoznati s novim didaktičkim metodama koje nudi Eurostat te istovremeno razviti mrežu suradnje za nove projekte.

Na uvodnom izlaganju Martine Hahn, sudionici su upoznati s Eurostatom i planom rada sudionika na radionici. Moderirajući radionicu voditeljica je interaktivno prikupljala informacije od nazočnih, a predstavljaju materijal za nova istraživanja.

Predstavnici European Schoolnet organizacije predstavili su načine praktičnog rada u školama. Govorilo se o tome kako unijeti statistiku u kurikulum, koje alate koristiti u nastavnom procesu, kako poraditi na interdisciplinarnosti i sl. Sudionici su kroz rad u skupinama osmišljavali kako na interdisciplinarni način pristupiti učenju statistike.

Jo Roislien održao je predavanje „Inovativne metode poučavanja statistike“ u srednjoškolskom obrazovanju. Nastavnici su imali priliku vidjeti kako se statistika može na zanimljiv način približiti učenicima, uz pomoć različitih medija i ostalih tekovina 21. stoljeća.

Louise Corselli-Nordblad održala je atraktivno predavanje „Statistika za početnike“. Predavačica je predstavila mrežnu stranicu Statistics Explained, na kojoj se mogu pronaći različite digitalne publikacije, animacije i fotografije za objašnjenje tema vezanih za stanovništvo, tržište rada, bruto društveni proizvod, inflaciju, financije i sl. Na clip_image002toj stranici može se pronaći godišnje izvješće Eurostata, publikacija The EU in the world u kojoj se mogu pronaći podatci o ljudima, ekonomiji i okolišu. Ova stranica formirana je kao wiki-baza na kojoj se može pronaći oko 900 članaka u kojima se prezentira i objašnjava statistika.

Slika 1. Mrežna stranica Statistika za početnike
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Main_Page

Zanimljiva je i vizualizacija alata „Mladi Europljani“, u kojoj svaka mlada osoba može usporediti sebe s drugom mladom osobom iz drugih zemalja Europe.

Slika 2. i 3. Podatci za mladu osobu iz Hrvatske

clip_image004clip_image006
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/cache/infographs/youth/index_en.html

U-on line kvizu https://ec.europa.eu/eurostat/cache/quiz/?lang=en učenicima su na raspolaganju tri minute da odgovore na što je moguće više pitanja iz nekoliko statističkih clip_image008područja: opća statistika, ekonomija i financije, stanovništvo i siromaštvo, industrija, trgovina i usluge, poljoprivreda i ribarstvo, međunarodna trgovina, prijevoz, okoliš i energija te znanost i tehnologija.

Slika 4. Kviz – područja
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/cache/quiz/?lang=en

Predavanje „My region, My Europe – Why regional statistics matters?“ održala je Teodora Brandmuller. Predavačica je predstavila mrežni alat My region, koji daje različite podatke o regijama, gradovima, gradskim regijama i ruralnim područjima. Prema tom alatu Hrvatska je podijeljena na dvije regije: Kontinentalna Hrvatska i Jadranska Hrvatska. 

clip_image010

Slika 5. Usporedba broja stanovnika Jadranske Hrvatske i drugih regija
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/web/regions-and-cities

U alatu „Regional and cities illustrated“ https://ec.europa.eu/eurostat/cache/RCI/ nalaze se statistički podaci o ekonomiji, stanovništvu, zdravlju, obrazovanju, tržištu rada, turizmu, digitalnoj ekonomiji i društvu, poljoprivredi, prijevozu te o znanosti i tehnologiji.

clip_image012

Slika 6. Nezaposlenost na tržištu rada po regijama 2018. godine
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/cache/RCI/

Alat pod nazivom „Statistički atlas“ daje interaktivni pregled karata za različite teme. Na kartama se mogu pregledavati podatci iz Eurostat godišnjaka, Nomenklature teritorijalnih jedinica za statistiku, korištenja zemljišta te popis stanovništva.

clip_image014

Slika 7. Stopa nezaposlenosti mladih od 15. do 24. godine
Izvor: http://ec.europa.eu/eurostat/statistical-atlas/gis/viewer/themes/

Alat „My region“, može se koristiti i kao mobilna aplikacija. Internetski alat za igranje „My capital in a bubble“ prikazuje podatke za glavne gradove u clip_image016EU, EFTA-i te u zemljama kandidatima. Alat „My region“ pruža i podatke iz različitih publikacija kao što je npr. Eurostatovo godišnje izvješće.

Slika 8. Zadovoljstvo stanovnika zdravstvenim uslugama, liječnicima i bolnicama u svom gradu
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/cache/BubbleCapital/index.html?lg=en

Internetski alat „The European Pillar of Social Rights“ pruža brojne informacije o jednakim mogućnostima i pristupima tržištu rada, uvjetima rada te o socijalnoj zaštiti i clip_image018inkluziji svih stanovnika Europske unije. Tako se npr. mogu pronaći podatci o sudjelovanju odraslih osoba u učenju.

Slika 9. Sudjelovanje odraslih u učenju, 2018. godine
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/web/european-pillar-of-social-rights

Britta Gauckler održala je predavanje pod nazivom „Available Games, e-learning & more“. Na mrežnim stranicama https://ec.europa.eu/eurostat/help/first-visit/tools nalaze se mobilne aplikacije: „My region“, „Country profiles“ i „EU economy“.

Predstavljen je projekt „DIGICOM“ čiji cilj je modernizacija komunikacije i širenje europske statistike. Kroz različite aplikacije za igru želi se afirmirati statistika kao jedna od bitnih znanosti za učenje. Navedeni su primjeri aplikacija iz Slovenije, Grčke, Poljske, Španjolske, Portugala i Italije. Predstavljena je i mrežna stranica koja daje pregled različitih materijala za učenje te igara na temu statistike.

Sudionici su imali priliku vidjeti i europsku platformu „School Education Gateway“. Ta mrežna platforma nudi različite informacije o on-line seminarima, istraživanjima i sl.

Poseban naglasak stavljen je na „Europsko statističko natjecanje“ clip_image020https://www.esc2019.eu/, i https://www.esc-2020.eu/ u kojem pored 14 zemalja Europe sudjeluje i Republika Hrvatska. Ovo natjecanje u Hrvatskoj provodi Državni zavod za statistiku, a Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana iz Ogulina sudjeluje od samog početka.

Slika 10. Plakat Europskog statističkog natjecanja 2019./2020.
Izvor: https://www.esc-2020.eu/

Predstavnici GOPA Com. sudionicima radionice predstavili su ideje za Eurostat’s teachers videos. Eurostat planira izraditi videa na teme statistike, tržišta rada, energije, globalnih ciljeva održivog razvoja i sl. koji bi pomogli nastavnicima prilikom uvođenja statistike u školu.

Zaključak

Radionica o uvođenju statistike u učionicu bila je prilika za usvajanje novih znanja o statistici, ali i za povezivanje s nastavnicima iz drugih europskih zemalja te za razmjenu iskustava iz područja podučavanja statistike.

Vrlo je važno naglasiti činjenicu da su organizatori neprestano tražili povratnu informaciju od sudionika čime se pokazala ozbiljnost i kvaliteta radionice. Svi su se sudionici aktivno uključivali u sva predavanja dajući svoja mišljenja i iskustva o podučavanju statistike kao i atraktivnosti iste koja raste iz godine u godinu.

Web-alati koji su prezentirani na pojedinim radionicama mogu uvelike doprinijeti pozitivnom ozračju proučavanju statistike te dinamičnosti u odnosu učenik – statistika – nastavnik.

Literatura

  1. Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat/about/overview
  2. European Schoolnet, http://www.eun.org/about;jsessionid=B4D2DEC9814FF61E88730EA1A447A06A
  3. Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana, http://gimnazija-strukovnabfrankopana-ogulin.skole.hr/ppromjenu
  4. Statistics Explained, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Beginners:Statistics_4_beginners
  5. My region, https://ec.europa.eu/eurostat/web/regions-and-cities
  6. Learning corner, https://europa.eu/learning-corner/home_en
  7. School Education Gateway, https://www.schooleducationgateway.eu/en/pub/index.htm
  8. Europsko statističko natjecanje, https://www.esc2019.eu/ , https://www.esc-2020.eu/
  9. Državni zavod za statistiku, https://www.dzs.hr/
  10. Statistička olimpijada, https://olimpijada.dzs.hr/

Skuša među dabrovima

ela_veza

Ela Veža

image-„Hoćeš li sa mnom na Balaton?”
-„Balaton? Mađarska? Zvuči zanimljivo, al nije mi nešto napeto.”
-”Na Dabar radionicu!”
-”E pa to je druga stvar. Smiješak Što ne kažeš? Naravno! Tko bi to propustio!”

Otprilike ovako je izgledao Darijin poziv na Bebras International Task Workshop, svjetski susret velikih mozgova i dabroljubaca koji se svake godine odvija u svibnju, a ove godine od ponedjeljka, 13. svibnja do petka, 17. svibnja 2019. u susjednoj Mađarskoj. I dok je u istom tjednu dio svijeta pratio Eurosong u Haimovom Tel Avivu te birao naj-pjesmu, u mađarskom Balatonkeneseu glasalo se za naj-zadatak.

Dabroovisnici iz cijelog svijeta na godišnjoj radionici birali su, preuređivali, prilagođavali, uljepšavali zadatke kako bi naredno natjecanje bilo bolje od prethodnog, a zadaci još maštovitiji.

Mi vas (ne) poznajemo

Ahto iz Estonije, Vernon iz Vijetnama, Arnheiður s Islanda, Mewati iz Indonezije samo su neka od imena novih zanimljivih ljudi koji su se prvi put susreli i sudjelovali u radu grupe pod spretnim vodstvom Anne iz Italije.

Humberto, Икрамов, Jiří, Milan, Haris, Haim, Andrej, Bohdan, Mile, Илья, Margot, Špela i još njih stotinjak iz šezdesetak zemalja družili su radeći i uživajući u rješavanju problema cijeli tjedan. Sagledavanje zadanih problema iz različitih perspektiva, uglova, kutova ili kantuna s raznolikim geografskim i nacionalnim obilježjima daju poseban draž ovom svakogodišnjem susretu.

clip_image002 clip_image004

To je pravi zadatak

Hoće li zadatak koji je Margot ocijenila prelaganim za njene desetogodišnjake biti pretežak za moje učenike? Hoće li zadatak koji bi Špela prihvatila ipak biti vraćen na doradu? Kako ćemo ocijeniti i usuglasit se oko zadataka koji sam ocijenila visokom ocjenom, a moj suradnik u paru veoma niskom? Hoće li kolega koji ne zna niti riječ engleskog ipak pronaći način da ga svi razumiju? Sve su to situacije koje su se neprimjetno i lagano rješavale u hodu jer je ekipa imala samo jedan zajednički cilj, a to je odabrati najbolje moguće zadatke za buduće natjecatelje.

Teško zamislivo

O kakvom je skupu riječ najbolje će opisati činjenica da 5 kišnih dana baš nikome nije smetalo. Neki su ipak prošetali,…bar oko hotela. Za uživanje u ljepotama Balatona treba pronaći neki adekvatniji način i doći drugi put (ako vam je baš „napeto”).

Ima još za naše prilike teško zamislivih slika. Dva uobičajena pitanja s kojim se najčešće susrećemo na našim skupovima su: „Koliko ovo traje?” i „Kad je pauza?”. Pauza za kavu koja u domaćim prilikama uvijek traje duže, na ovoj radionici nije ni trebala. Oni koji su se odlučili poći na pauzu između dva zadatka su najčešće željeli samo usporedi kakvo je stanje u drugim grupama, pogledati zanimljivosti na plakatima u holu, uhvatiti koji QR kod za nagradno natjecanje ili eventualno upoznati neko novo lice.

„Poć leć?”

I dok „naš svit” voli odraditi posao do večere ovdje su plenarna predavanja svaku večer započinjala nakon večere te trajala i do 23:00 sati. Naravno, ne trebamo baš uvijek kopirati druge. Smiješak s namigivanjem Na postvečernjim predavanjima dogovaralo se i demokratski donosilo odluke o daljnjem radu ove zajednice, ali i rješavao jedan svjetski problem: čija je čokolada bolja Belgijska il Švicarska. Naravno, nisu još probali … (našeg budućeg sponzora?)

Gdje će se održati naredna radionica potpuno je nebitno jer teško se pronađe i vremena za spavanje, a kamoli za isprobavanje spa ili wellnes zone hotela (poslušajte savjet stručnjaka ).

image

Naredna radionica u Južnoj Koreji može zvučati zanimljivo, ali potpuno je svejedno gdje se nalazi mjesto iz kojeg nećete imati potrebu za izlaskom pet dana.

Sviđa vam se napisano? Ako se nađu sponzori nastavak slijedi …možda i iduće godine.

Glas Slavonije za vukovarske gimnazijalce

organizirao radionicu „Djeca upoznaju medije“

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Vukovarski gimnazijalci u sklopu Dana medijske pismenosti doživjeli jedan nezaboravan novinarski dan u redakciji Glasa Slavonije i tvrtki Inchoo

Mediji su svuda oko nas i ne prođe niti jedan dan a da nismo pod utjecajem televizije, radija, tiskovina iliiInterneta. Mediji svakodnevno prenose raznolike informativne, edukativne i zabavne sadržaji koji imaju utjecaja na svakog od nas i kao takvi omogućuju nam shvaćanje svijeta ali i našeg mjesta u njemu. Oni koji su medijski pismeni mogu kontrolirati utjecaje medijskih poruka umjesto da dozvole da te poruke kontroliraju njih. Današnja su djeca najviše izložena utjecaju medija i iz tog razloga, nužno je razvijati programe medijske edukacije i u školama i integrirati medijsko opismenjivanje u nastavne planove. Medijska edukacija djeci olakšava razvoj kritičkog poimanja prirode masovnih medija, tehnika koje ti mediji koriste i u konačnici utjecaja koji mediji imaju na nas i cjelokupno društvo.

Imajući u vi3cdu sve navedeno, učenici 3c razreda prirodoslovno-matematičkog usmjerenja, vođeni svojim nastavnicama Sanjom Pavlović Šijanović i Kristinom Kristek, odlučili su podići svoje kompetencije i razinu svoga znanja o medijskoj pismenosti sudjelovanjem na radionici „Djeca upoznaju medije“ u Glasu Slavonije u Osijeku, u sklopu događanja Dani medijske pismenosti koji se održavaju u organizaciji Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja, od 8. do 12. travnja 2019.

U petak 29. ožujka, uputili smo se u Osijek, u redakciju Glasa Slavonije u kojem nas je dočekala novinarka i urednica rubrike Osijek, gospođa Ivana Rab Guljaš koja inchoo - pripremanam je iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva otkrila kako izgleda jedan radni dan u njihovoj redakciji i tko je za što zadužen i odgovoran. Učenici su imali priliku izravno razgovarati sa novinarima i urednicima te podijeliti svoja razmišljanja, doživljaj i percepciju novinarstva. Složili smo se da je novinarski posao zanimljiv, zahtjevan, često stresan i iznimno odgovoran jer krajnji cilj nije objavljivanje isključivo zanimljivih informacija, već, prije svega, važnih i istinitih. Glas Slavonije prati rad gradova, među kojima je i Vukovar te rad gradskih službi i županije a svatko u redakciji ima svoje sektore koje uređuje, poput ekonomije, sporta, kultura, novosti, oglasnika. Ono što čitamo rezultat je izlaska novinara i fotografa na teren gdje prikupljaju informacije intervjuima, razgovorima, fotografiranjem te po povratku u redakciju iste te informacije prenose u računalo i obrađuju dok glavni urednik rukovodi radom svih urednika pojedinih rubrika i novinara te odobrava i zadaje nove teme.

S obzirom da je naš zadatak bio izići na pravi novinarski teren i pripremiti reportažu, prvo smo morali odraditi deteljnu pripremu i upoznati koje su to odlike kvalitetne i zanimljivo napisane novinske reportaže. Teorija bez prakse ne vrijedi mnogo, te smo se uputili na naše odredište, u tvrtku Inchoo koja se već 10 godina bavi izradom, dizajnom i optimizacijom online trgovine. Dočekala nas je event koordinatorica Zrinka Antolović koja nas je provela kroz tvrku a mi smo ostali ugodno iznenađeni internim uređenjem koje odiše svjetlom, karakterističnim detaljima i nadasve ugodnom atmosferom. Saznali smo da im je u samom rasporedu prostora i idejama o uređenju, puno pomogla dizajnerica jungle roominterijera Jelena Havelka. Posebno nam se dojmila soba za sastanak koja izgleda poput džungle s lijanama (u kojima se skrivaju kablovi, jer ipak se radi o IT sektoru, ali je soba bez prozora i odlično rješenje za opuštanje i samovanje), likovi iz stripova na zidu i njihove poruke, tzv. “čarolija” velika fotelja iznad koje se nalaze lampice koje mijenjaju boje, ručno oslikani stolci i stolovi, ženski takozvani Che-Che kutak u kojem smo se i fotografirali, uredi sa nazivima američkih gradova i još mnogo toga. Nakon fotografiranja udobno smo se smjestili, okrijepili i saznali da u Inchoo tvrtki radi 50 zaposlenika i da su tijekom svoga rada spješno izradili 450 projekata s više od 150 klijenata iz 45 zemalja. Inchoo je tvrtka osnovana u Osijeku 2008. godine i pruža cjelovita rješenja na Magento platformi (profesionalno softversko rješenje za online trgovine bazirano na open-source tehnologiji) ali je i jedan od osnivača udruge Osijek Software City kojucenici 3ca potiče aktivnosti u lokalnoj IT zajednici organizirajući raznolika predavanja i radionice (i za nas su održali radionicu i pokazali nam prve korake u radu sa setom LEGO Mindostorms EV3), prakticiraju i studentske prakse te potiču i sudjeluju u organizaciji hackathonea. Dobili i smo zadatak osmisliti objavu na Instagram profile Inchoonet o našoj radionici ali kako se nismo uspjeli usuglasiti kako će u konačnici izgledati, odlučili smo biti iskreni pa objava izgleda ovako: Radionica je zamišljena da vukovarski gimnazijalci naprave ovu objavu ali se nisu mogli dogovoriti što će napisati! Zaključak koji se nametnuo nakon ovoga, da ćemo se oko reportaže morati puno više potruditi! Sa objavom je završilo i naše druženje u tvrtki Inchoo, a u Glasu Slavonije nas je čekala okrijepa u vidu pizze i soka. Poslijednje mjesto koje smo posjetili bila je radijska postaja u kojoj smo saznali kako se ostvaruje interakcija sa slušateljima, kako se promoviraju pozitivne vrijednosti u emisijama informativnoga programa, programa iz kulture, sporta, zdravlja i u emisijima za djecu. Saznali smo kao se bira glazba, kako se uključuje u eter i mnoštvo drugih zanimljivih informacija.

Puni dojmova i ideja o tome kako ćemo izraditi našu reportažu, priveli smo i naše druženje kraju. Zaključili smo da biti novinar nije nimalo lak zadatak. Na svom putu do reportaže, uvidjeli smo da novinari moraju uspostaviti dobar kontakt s ljudima iz raznih područja jer su svi oni potencijalni izvori informacija i ukoliko im to ne pođe za rukom, teško da će moći do potrebnih informacija. Uz to što moraju biti odlučni, ljubazni i uporni, moraju biti iznimno praktični, snalažljivi i promišljati o svakoj situaciji. Uvijek moraju iskazivati zainteresiranost i znati postaviti prava pitanja a za prava pitanja nije dovoljno samo znanje i znatiželja već i ogromna doza hrabrosti. Moraju biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Shvatili smo da novinarstvo proširuje vidike, čini ljude zrelijima i mudrijima i da biti novinar nije samo posao već i strast prema istini. Možda naša reportaža ne bude savršena, ali savršeno je već to što smo imali priliku biti novinari na jedan dan i što sa sigurnošću možemo ustvrditi da smo se u Vukovar, našu školu, naše domove, vratili medijski pismeniji i sa puno većom dozom kritičkog promišljanja o sadržajima koje nam mediji nude a svoja znanja ćemo kroz naše buduće aktivnosti prenositi i drugim učenicima i sa poštovanjem ćemo gledati na novinarsku profesiju!

Izdelovanje ptičjih gnezdilnic

tadeja_bogdan

Tadeja Bogdan

Uvod

DSC_0942Na naši šoli OŠ Srečka Kosovela Sežana so učenci od 4. do 9. razreda vpisani v različne izbirne predmete, ki si jih vsako leto sami izberejo po lastnih željah in interesih. Med njimi je tudi izbirni predmet Tehnika, ki poglablja, razširja in nadgrajuje predmeta naravoslovje in tehnika v četrtem in petem ter tehnika in tehnologija v šestem razredu. Predmet omogoča učencem poglobitev in sintezo nekaterih temeljnih znanj s tehničnega področja in povezavo z drugimi predmetnimi področji. Razširja osnovna spoznanja o tehnoloških lastnostih posameznih gradiv in praktična znanja, spretnosti in delovne navade pri uporabi orodja, pripomočkov, strojev in naprav za oblikovanje in obdelavo gradiv.

Učenci si v delovnem procesu pridobivajo znanje, ki ga tudi utrjujejo, poglabljajo ter razvijajo  spretnosti in sposobnosti. Učenci uporabljajo gradiva, ki jih lahko obdelujejo in preoblikujejo, kot so les, papirna gradiva, kovina, umetne snovi in druga primerna gradiva, ki jih lahko uporabijo v različnih kombinacijah.

Izpeljava delavnice 

V jesenskem času so učenci izdelali ptičje hišico, katere so oblikovali s prepletanjem beke,DSC_0943 zato je bila spomladanska delavnica izdelovanja ptičjih gnezdilnic več kot imenitna ideja. Pri tem sta nam bila v izjemno pomoč predstavnika Parka Škocjanskih jam, ki sta tudi prinesla material in pripomočke za delo povsem brezplačno. Na šoli smo izjemno veseli, da imajo lokalna društva velik posluh za soljudi, saj je veliko učencev iz socialno šibkejših družin, ki si vseh dodatnih aktivnost brez donacij ne bi mogli zaželeti.

Park Škocjanskih jam je svetovna dediščina in je vpisana v UNESCO. Konvencijo o varstvu svetovne kulturne in naravne dediščine je sprejela Generalna konferenca UNESCO 16. novembra 1972 v Parizu, veljati pa je začela 1976. Cilj konvencije je ugotavljati, zavarovati, predstavljati in prenašati kulturno in naravno dediščino svetovnega pomena bodočim rodovom. Škocjanske jame so bile vpisane v seznam svetovne dediščine 28. 11. 1986.

Škocjanske jame so predvsem naravni pojav izjemne svetovne vrednosti, postavljen ob bok Grand Canyonu, Velikemu koralnemu grebenu, Galapagosu, Mount Everestu, itn.

Datum: 15. 3. 2018  

Zbirno mesto: učilnica tehnike

Najprej so si učenci pripravili delovni prostor, pripomočke za delo in sestavne dele ptičje DSC_0944gnezdilnice. Pred izdelovanjem so poslušali predavanje o pticah, ki živijo v našem delu Slovenije.

Gospod je učencem povedal, da v Parku škocjanskih jam najprej opazimo divje skalne golobe, ki se v jatah spreletavajo in gnezdijo pod samim stropom vhodnih jamskih dvoran. Prav tam pa gnezdi tudi kolonija manj poznanih planinskih hudournikov. Skale nudijo tudi občasen dom in gnezdišče veliki uharici, sokolu selcu in krokarju. Prepadne stene nudijo zimsko prebivališče plezalčku, ki med skalnimi razpokami stika za pajki in drobnimi nevretenčarji. Preplet pestrih habitatov v parku se kaže v prisotnosti številnih gozdnih in travniških vrst ptic. Tam lahko srečamo od vlagoljubnih vrst ptic dna udornic, kot je primer stržek do povsem toploljubnih vrst ptic, med njimi številnih strnadov, srakoperjev in škrjancev.

Učenci so na fotografijah (Powerpoint predstavitev) opazovali, kakšen ptič je smrdokavca, čuk, skovik, pogorelček, brglez in plavček. Tudi mladiče uvrščamo v dve skupini:

  1. goliči ali gnezdomci so tisti mladiči, ki čakajo v gnezdu, da jim odrasli prinesejo hrano;
  2. begavci pa so tisti mladiči, ki že prvi dan iščejo sami hrano.

Ptiči valijo različno dolgo in tudi število jajc je različno. Ker jedo različno hrano, imajo DSC_0945različno obliko kljuna. Enako je z nogami, različen način premikanja po podlagi, je pripomogel do različnih oblik nog.

Po enournem zanimivem in poučnem predavanju je sledilo delo, ki so ga učenci nestrpno pričakovali. Vsak učenec je prav spretno izdelal svojo gnezdilnico.

Pri tem je potreboval kladivo in žeblje. Pomembno je, da učenec zna poimenovati orodja, pripomočke in stroje, ki jih uporablja tekom celotnega šolskega leta. Kladivo so ustrezno uporabljali, kdor pa je imel težave pri zabijanju žebljev in sestavljanju, je prosil za pomoč. Pri delu so si radi medseboj pomagali in s tem gojili medsebojno kulturo odnosov. Na koncu so svoj izdelek tudi vrednotili in se strinjali, da so pri zabijanju žebljev že kar spretni, na kar so tudi izjemno ponosni.  

Webp.net-resizeimage

Najbolj srečni pa so bili, da so svoj izdelek odnesli domov. S seboj so vzeli tudi opazovalni list, ki ga bodo skrbno izpolnjevali tekom leta.

Zaključek

Tehnično področje se ukvarja z resničnimi predmeti, njihovim ustvarjanjem in uporabo. Zato učenci lesene predmete opazujejo v resničnem svetu in delo pri izbirnem predmetu mora biti usmerjeno v samostojnost dela, da učenci sami načrtujejo potek izdelave, nato izdelek izdelajo in tudi vrednotijo uspešnost opravljenega dela. Pri tem pridobivajo nova znanja in spretnosti, odkrivajo in razvijajo svoje sposobnosti ter oblikujejo pogled na naravo in svojo vlogo v njej. Učenci so bili med uro izjemno aktivni. Uživajo pri delu z lesom, kot tudi z drugimi materiali.

Oblikujemo glino

marjeta_dornig

Marjeta Dornig

Eno od področij likovnega ustvarjanja v prvem izobraževalnem obdobju je oblikovanje v trodimenzionalnem prostoru. Učenci se srečajo z različnimi materiali, spoznavajo različne postopke za oblikovanje. Uporabljajo papir, karton, raznovrstno embalažo od plastenk do škatlic, naravne materiale, žice, vrvice, plastelin, glino. Pri delu z različnimi materiali učenci razvijajo motorične spretnosti, pridobivajo si občutek za oblikovanje kipa, uporabijo svojo domišljijo, spomin in ideje.

Od vseh materialov pa je glina prav gotovo nekaj posebnega. Ta naraven material učenci zelo radi gnetejo in oblikujejo, če pa ob tem nastane še lep izdelek, jim je to še toliko bolj v veselje.

Z učenci smo tekom let naredili nekaj zanimivih izdelkov iz gline. Za izdelek smo potrebovali dve do štiri ure. Prvi dve uri za modeliranje, drugi dve uri za barvanje, če smo izdelek pobarvali. Izdelke iz gline smo pred barvanjem sušili tri tedne. Lahko bi se namesto barvanja odločila tudi za peko v peči.

Prva dva izdelka narejena v reliefni tehniki sta primerna za učence v drugem razredu, druga dva pa zahtevata malo več spretnosti in sta primerna za učence v tretjem razredu.

Ptički

imageReliefna tehnika oblikovanja gline se mi je zdela najbolj enostavna za prvo oblikovanje z glino. Odločila sem se, da bomo izdelali ptička.

Na trši karton sem narisala ptička in ga izrezala. To je bila šablona ptička. Pripravila sem več takšnih šablon.

Učencem sem povedala, da bomo oblikovali z glino. Naredili bomo ptička, ki bo imel luknjico za vrvico, da ga bomo lahko obesili na vejo. Ptička bomo okrasili s palčko in kasneje tudi pobarvali s temperami.

Učenci so zaščitili mize z reklamnim papirjem in pripravili palčke s katerimi boimagedo ptičku narisali krila in oči. Namesto palčk za ražnjiče bi lahko uporabili tudi zobotrebce. Delati bo treba hitro, saj se glina hitro suši in bolj je suha težje se oblikuje.

Vsak od učencev je dobil svoj kos gline. Najprej so glino oblikovali v okrog pol do en centimeter debelo ploščo, veliko toliko, da so nanjo lahko položili šablono ptička. Pazili so, da gline niso premočno stiskali, da se ne bi prijela na podlago.

Na glino so položili šablono ptička in jo s palčko obrobili. Odstranili so odvečno glino in nastal je relief ptička. S palčko so mu narisali oči, krila, po svoje okrasili še s pokrovčkom imageflomastra ter naredili luknjico za vrvico. Ptička so previdno obrnili na drugo stran in ga s palčko okrasili tudi tam. Ko je bil ptiček natančno izdelan, so ga odnesli sušit na za to pripravljeno polico.

Po tritedenskem sušenju so ptička pobarvali z gosto tempera barvo, zavezali vrvico in ga dali sušit. Barve so izbrali po svojem občutku. Ko so se ptički posušili, so jim nadeli vrvico in pripravljeni so bili za razstavo na veji.

Sovica

imagePrav tako narejena z reliefno tehniko. Učenci so iz gline najprej oblikovali krog, ki so ga na spodnjem delu okrasili z odtisi zamaška flomastra. Nato so prepognili levi del proti polovici in še desni del, da so nastala krila, ki so jih okrasili s črtami z zobotrebcem ali palčko. Sledil je še prepogib zgornjega dela proti sredini, da je nastala glava. Oblikovali so še ušeska na desnem in levem zgornjem robu, narisali oči ter dodali kljunček. Dokončano sovico so dali za tri tedne sušiti. Sovice nismo pobarvali, ker so jo oblikovali iz rjave gline.

imageimage

Posodica za nakit

imageZa modeliranje posodice sem izbrala tehniko oblikovanje svaljkov in povezovanje v posodo.

Po uvodni ponovitvi kiparskih pojmov, so učenci povedali kako se morajo pripraviti na delo z glino. Vedeli so, da morajo z delom pohiteti, ker se glina ko je suha težje gnete in oblikuje.

imageUčence sem povabila okrog mize in jim pokazala kako naredijo svaljke iz gline. Če svaljke nato zvijejo, bodo dobili dno posode. Stene bodo gradili tako, da bodo postavljali svaljke enega na drugega. Na koncu lahko naredijo še roč ali kakšen okrasek iz svaljka na zunanji strani posodice. Pri tem morajo zelo paziti, da ga bodo dobro pritrdili, da ne bo pri sušenju odpadel.

clip_image013Učenci so dobili svoj kos gline in pričeli oblikovati. Nastajale so zanimive in presenetljivo različne posodice. Ko so bile končane, so učenci na listek napisali ime in posodico dali na omaro sušit.

Po treh tednih so jih še pobarvali.

 

Vrtnica za mamico

Bližal se je materinski dan in treba je bilo pripraviti darilo za mamice. Odločila sem se, da bomo izdelali vrtnico iz gline.

Po uvodu in ponovitvi kako oblikujemo z glino, sem učencem pokazala postopek izdelave vrtnice in končen izdelek. Razdelila sem jim glino in skupaj smo najprej oblikovali sedem clip_image015različno velikih kroglic v približni velikosti frnikole. Kroglice so nato sploščili, da so dobili tanke kroge. Kroge so po velikosti postavili enega poleg drugega tako, da so se malo prekrivali. Pazili so, da se jim glina ni prijela na podlago. Kroge, ki so se držali skupaj so nato pričeli zvijati od najmanjšega do največjega, da je nastal cvet. Cvet so na spodnjem delu stisnili.

Oblikovali so še dva ovalna lista in z zobotrebcem narisali listu žile. Lista so z vodo prilepili clip_image017pod cvet. Vrtnico so dali sušit za tri tedne.

 

Po treh tednih so vrtnico pobarvali z roza ali rdečo tempera barvo, liste pa s temno zeleno barvo. Vrtnice so odnesli domov in jih podarili mamicam.

Zaključek

Oblikovanje gline je vedno zanimivo, saj jo učenci radi gnetejo, nastajajo pa tudi lepi, izvirni izdelki. Učencem je bilo delo všeč, vsi so se poglobili v svoj izdelek in se potrudili. Pri delu sem spodbujala razvijanje njim lastne izrazne zmožnosti, zato so nastali različni izdelki, to se je videlo še posebno pri posodicah.

Literatura

  1. http://4crazykings.blogspot.si/2009/04/howtomakequickclayowl.html
  2.  http://elementaryartfun.blogspot.si/2013/05/clayrosesformothersday.html

Besedilo in fotografije: Marjeta Dornig, OŠ Križe

„Pisanje na leđima“

radionica prevencije nasilničkog ponašanja među učenicima

zoran_hercigonja

Zoran Hercigonja

Sažetak

U sklopu razrednog projekta „Prevencija nasilničkog ponašanja među učenicima“ provedena je radionica „Pisanje na leđima“ kojom se dotaknuo kontekst nasilja iz „zasjede“, gdje su učenici neizravnim putem izrazili svoja mišljenja i stavove o učenicima koji su sjedili do njih. Cilj ove radionice, bio je osvijestiti učenike o činjenici kako često neizravnim putem uzimamo preveliku slobodu nepromišljeno izražavajući svoja nezadovoljstva drugima ujedno vređajući te druge oko sebe. Radionica je također trebala omogućiti razvoj empatije i prosocijalnog ponašanja među učenicima te usmjeriti učenike u razvoju samopouzdanja i sigurnosti oko sebe.

Ključne riječi: prosocijalno ponašanje, nasilje, prevencija

Uvod

Međuvršnjačko nasilje u školskoj okolini, manifestira se na različite načine, najčešće kao fizičko maltretiranje i nanošenje fizičkih ozlijeda drugim učenicima. Fizičko nasilje prati također i poznati oblik verbalnog nasilja i zlostavljanja, koje se manifestira kroz izrugivanje, javno omalovažavanje, povredu dostojanstva osobe. Iako posotji više tipova međuvršnjačkog nasilja u školama; navedeni tipovi su najuestaliji. Na pojavu nasilja reagira se tek onda kada se pojave prve ozbiljne posljedice takvog ponašanja. Često ignoriramo ranije uzroke nasilničkog ponašanja ili njegove prvotne znakove koji su vrlo teško prepoznatljivi, a mogu biti od velike pomoći kod utvrđivanja nasiničkog ponašanja među učenicima. Škole se trude spriječiti pojavu nasilnog ponašanja među djecom u školi radom na primarnoj prevenciji razvijanjem prosocijalnog ponašanja uključivanjem učenika u suradnički i timski rad na nekoj aktivnosti kojom uče životne vještine. Školski stručni suradnici se također trude čestim intervencijama i projektima uključiti učenike u razvijanje samopouzdanja, potvrđivanja sigurnosti i stvaranja pozitivne slike o sebi. Uz spomenute intervencije, zanemaruju se neizravni načini izražavanja učenikovih stavova prema drugom učeniku. Učenici će mnogo jednostavnije izraziti svoje mišljenje i stav prema drugom učeniku neizravnim načinom izražavanja. Tako će biti lakše utvrditi trenutačno stanje samopouzdanja tog učenika i njegovu sigurnost u njega samoga. Upravo se tom problematikom bavila provedena radionica.

Materijali, ciljevi metode i tijek radionice

Radionica „Pisanje na leđima“ provedena je u VII. Osnovnoj školi Varaždin na satu razrednog odjela nad učenicima 6. razreda. Radionici je prisustvovala grupa od petnaest učenika 6. razreda. Radionica je dio razrednog projekta „PREVENCIJE NASILNIČKOG PONAŠANJA MEĐU UČENICIMA“.Temeljni ciljevi radionice, bili su povezani s ciljevima spomenutog razrednog projekta.

Ciljevi:

  • Spriječiti pojavu nasilnog ponašanja među djecom u školi radom na primarnoj prevenciji (razvijanjem samopouzdanja učenika i pozitivne slike o sebi, učenjem životnih vještina)
  • Razvijati empatiju i prosocijalno ponašanje te poticati druženje, suradnju i prijateljske odnose među učenicima
  • Informirati učenike i roditelje o vrstama i oblicima nasilja i zlostavljanja te o mogućim mjerama prevencije
  • Podučiti djecu kako ispravno reagirati na nasilje i zaštititi sebe i druge.

Temeljni cilj radionice bio je preko vođenih aktivnosti dovesti učenike do zaključka da se osjećamo moćnije i jače vrjeđajući druge te da je to odraz naše nesigurnosti, nedostatka samopouzdanja te da nam vrijeđanje služi kao paravan da bismo prikrili svoej slabosti i sigurnost u same sebe.

Materijali i metode:

Za ostvarenje navedene radionice bilo je potrebno:

  • petnaestak papira u boji,
  • selotejp traka
  • flomaster za pisanje
  • plave omotnice
  • bijeli origami ukrasi u obliku golubice.

Tijek aktivnosti:

Petnaest učenika 6. razreda od čega deset učenica i pet učenika sudjelovali su u radionici. Najprije su razmjestili školske klupe i stolice posložili u krug. Između stolaca su ostavili dovoljan razmak tako da su se mogli okretati oko stolca za 180°. Učenici su mogli birati pokraj koga će sjediti u aktivnostima radionice.

Prva aktivnost

Prva aktivnost je bila uzajamna masaža žeđa. Učenici su se okrenuli najprije svojem desnom susjedu i laganim pokretima ruku masirali leđa otvorenih dlanova. Prilikom provedbe ove aktivnosti, vladao je blagi žamor i smijeh. U istoj vježbi učenici su se okrenuli do svojeg susjeda ulijevo i nastavili blagu masažu leđa. Atmosfera je bila vrlo ugodna i vladao je blagi žamor.

Druga aktivnost

Nakon te vježbe, učenici su se trebali ponovno okrenuti svojem desnom susjedu i grubljom masažom masirati leđa susjeda stinutih šaka. Istu radnju, ponovili su i okrenuvši se susjeud slijeva. Atmosfera blagog žamora je postepeno prelazila u negodovanje, nezadovoljstvo i grube komentare pojedinih učenika.

Treća aktivnost

Po završetku te aktivnosti, učenici su se vratili u prvotni položaj. Svakome od njih, razrednik je podijelio jedan A4 papir u boji, selotejp traku i flomastere za pisanje. Učenci su trebali svojem prvom susjedu na leđa nalijepiti papir i čekati daljnje upute.

Četvrta aktivnost

Nakon uspješnog pričvršćivanja papira na leđa, učenici su se trebali okrenuti lijevom susjedu i napisati prvu asocijaciju vezanu za osobu ispred sebe na papir na leđima. Nakon toga su se okrenuli desnom susjedu i ponovili istu proceduru.

Tada je uslijedilo pitanje od strane razrednika: „Kako se sada osjećaš kada ti netko piše po leđima?“ Na to pitanje su učenici odgovarali pojedinačno u krugu. Najčešći odgovor je bio: „Osjećam se glupo“. No pokreti učeniak su govorili nešto drugo. Učenici su bili dosta uznemireni i nesigurni. Uslijedilo je i drugo pitanje: „Čega se najviše bojiš da ti piše na leđima?“. Na to pitanje učenici nisu odgovarali. Izmotavali su se i tražili način kako bi izbjegli to pitanje. Pokreti učenika odavali su nervozu i uznemirenost.

Peta aktivnost

Po završetku te aktivnosti, učenici su svojem susjedu s desna trebali na leđa napisati što žele promijeniti na osobi ispred sebe (Što želiš promijeniti na drugome ispred sebe?). Isto su trebali ponoviti i na susjedu s lijeva.

Šesta aktivnost

Nakon te aktivnosti uslijedilo je čitanje sadržaja listića. Svaki učenik je u krugu na glas pročitao sadržaj lista skinutog s leđa. Odgovori na pitanje „Što želiš promijeniti na drugome ispred sebe?“ najčešći odgovori su bili: Želim da promijeni majicu jer jo bolje stoji plava…Želim da češće igramo nogomet…Ništa. Odgovori su se odnosili najčešće na neke uobičajene stvari poput odijevanja, izgleda i druženja, a opet neki su napisali samo Ništa da bi se što prije riješili pitanja. Kada smo se vratili na raniji sadržaj gdje su učenici trebali napisati prvu asocijaciju vezanu za osobu ispred sebe, postali su uznemireni. Poneki učenici suodbijali pročitati sadržaj papira. Pregledom tog sadržaja, došlo se do zaključka da je sadržaj bio uvredljiv i nanosio povredu osobe. Naravno nije se radilo o neprimjerenom rječniku, ali je sadržaj odražavao vrlo neugodne i uvredljive misli o drugim učenicima.

Taj sadržaj nastavnik nije pročitao na glas zbog zaštite osobe svakog pojedinog učenika. No on je postao vrlo dobar materijal prema kojem su vodile aktivnosti radionice. Nastavnik je na temelju toga vodio razgovor s učenicima kako se ponekad osjećamo moćnije i jače vrijeđajući druge te da to često predstavlja paravan i dokaz da tako skrivamo vlastitu nesigurnost i slabosti. Nakon toga sus uslijedila pitanja kojima se smanjila napetost među učenicima: „Jeste li mislili da je to što ste napisali moglo povrijediti nekoga?“ i „Možemo li se šaliti, a da pritom ne povrijedimo druge? “. To su bila pitanja nad kojima su učenici razmišljali.

Sedma aktivnost

Za kraj učenici su dobili plave omotnice u kojjima se nalazio origami ukras bijele golubice, simbol mira i praštanja. Učenici su trebali na krilo golubice napisati „poruku mira“ i u plavoj omotnici darovati odabranoj osobi unutar kruga.

Zaključak

Provedena radionica, vrlo je uspješno odrađena s važnom porukom: „Vrijeđanje drugih služi kao paravan iz akojega skrivamo vlastitu nesigurnost i slabost.“Također učenici su se suočili s neizravnim oblikom nasilja. Iskusili su osjećaj krivnje, grižnju savjest zbog sadržaja koje su uputili učenicima ispred sebe. Radionica je bila jedan praktičan način za demonstraciju nasilja prije manifestacije istog s ozbiljnim posljedicama na štetu učenika. Cilj ove radionice: osvijestiti učenike o činjenici kako često neizravnim putem uzimamo preveliku slobodu nepromišljeno izražavajući svoja nezadovoljstva drugima ujedno vređajući te druge oko sebe u potpunosti je ostvaren s pozitivnim rezultatom.

»DOBER TEK« dan dejavnosti v prvem razredu

marinka_kozlevcar

Marinka Kozlevčar

Koncept dni dejavnosti sta sprejela Nacionalni kurikularni svet na svoji 22. seji dne 23. junija 1998 in Strokovni svet Republike Slovenije za splošno izobraževanje na svoji 19. seji dne 15. oktobra 1998.

Dnevi dejavnosti vzpodbujajo vedoželjnost, ustvarjalnost in samoiniciativnost učenk in učencev, jih usposabljajo za samostojno opazovanje in pridobivanje izkušenj in znanja, za razvijanje spretnosti ter za samostojno reševanje problemov. Namenjeni so vsem učenkam in učencem in so vsebinsko pestri. (Povzeto tukaj.)

Dnevi dejavnosti potekajo po letnem delovnem načrtu šole, poudarek je na medpredmetnem povezovanju. Učenkam in učencem omogočajo utrjevanje in povezovanje znanja ter uporabo tega znanja. Najpomembnejše je praktično učenje in medsebojno sodelovanje. Učenci in učenke so na svoj način aktivni, ustvarjalni in samostojni. Posamezni dan dejavnosti traja pet pedagoških ur. Eden izmed dni dejavnosti je tudi naravoslovni dan.

V današnjem času je pomemben dejavnik pri načrtovanju in izvedbi dneva dejavnosti tudi strošek, ki ga imajo pri tem starši. Na naši šoli se trudimo, da bi bil čim manjši, zato veliko dejavnosti izvedemo v šoli pod vodstvom naših učiteljev in učiteljic.

Želim vam prikazati primer dobre prakse – naravoslovni dan v prvem razredu, ki se vsako leto izkaže kot zanimiv, poučen in pri učencih ter starših dobro sprejet.

V letošnjem šolskem letu imamo tri razrede prvošolcev. Naravoslovni dan smo zasnovali tako, da so bili učenci vseh razredov pri dejavnostih med seboj pomešani. Tako vzpodbujamo sodelovanje med učenci v razredu in tudi med oddelki. Nemalokrat se razvijejo nova prijateljstva. K naravoslovnemu dnevu smo povabili tudi učiteljico gospodinjstva z namenom, da učenci spoznavajo delavce šole in dejavnost še dodatno popestrimo.

Naravoslovni dan smo poimenovali Dober tek, vključeval pa je štiri različne delavnice:

  1. peka piškotov,
  2. sadna kupa,
  3. sadni napitek,
  4. zdrava prehrana (raziskava).

Učenci so bili razdeljeni v manjše skupine, kot so sicer v razredu. To nam je olajšalo delo, saj smo se lažje posvetili posameznikom.

Osnovna tematika je bila hrana, prehrana in spodbujanje učencev k zdravim načinom prehranjevanja. Pomembno je, da se učenci čimbolj zgodaj začnejo zavedati pomena varovanja zdravja.

Načrtovanje je potekalo v okviru strokovnega aktiva prvih razredov in učiteljice gospodinjstva.

Naš namen je bil uresničiti cilje predpisane v učnih načrtih. Ti cilji so, da učenci:

  • vedo, da jim zdrav način prehranjevanja, telesne vaje in počitek omogočajo rast in razvoj ter da jim pomagajo ohranjati zdravje,
  • spoznavajo pomen zdravja za človeka in načine za ohranjanje zdravja,
  • ugotavljajo, da nekatere stvari, ki jih dobijo v telo iz okolja, lahko škodijo,
  • vedo, da je treba upoštevati lastne interese in potrebe ter interese in potrebe drugih,
  • vedo, da se je potrebno na delo pripraviti in po njem pospraviti,
  • spoznajo pomen sporazumevanja in razvijajo sposobnosti za sporazumevanje,
  • vedo, da so del razreda, razred pa je skupnost,
  • poznajo osnovna šolska pravila,
  • znajo pojasniti kako sami dejavno prispevajo k varovanju in ohranjanju okolja (ločevanje odpadkov),
  • grafično prikažejo in predstavijo ugotovitve opazovanj, raziskav idr.,
  • oblikujejo in izpolnjujejo tabele,
  • razvijajo sposobnosti za grafično komuniciranje (uporaba simbolov),
  • delajo s pisnimi, slikovnimi in grafičnimi viri,
  • predstavijo podatke z dano preglednico in s figurnim prikazom (vrstičnim ali stolpčnim),
  • preberejo preglednico, prikaz z vrsticami oziroma stolpci in figurni prikaz,
  • utrjujejo vrstilne števnike,
  • ugotavljajo kaj se je zgodilo prej in kaj potem (sosledje dogodkov),
  • poznajo imena in priimke učiteljev in vzgojiteljev, ki jih učijo,
  • poznajo prostore in delavce v šoli.

Priprava na dejavnost

Teden dni pred dogodkom smo staršem poslali e-obvestilo o prihajajočem naravoslovnem dnevu:

Spoštovani starši,

v sredo, 29.3.2017, bomo imeli naravoslovni dan z naslovom Dober tek (zdrava prehrana). Naravoslovni dan bo potekal v šoli. Vsak otrok naj prinese:

1 pomarančo ali 1 limono,
predpasnik.

Deklice z dolgimi lasmi naj imajo lase spete.

Učencem in učenkam smo dan pred dejavnostjo povedali, kaj se bo naslednji dan v šoli dogajalo in jim dali navodila. Dobili pa so še nalogo: do naslednjega dne naj prinesejo vsaj pet sličic razne hrane, izrezanih iz reklamnih letakov. Na ta način učenec dobi zadolžitev, učiteljice pa lahko preverimo, kdo od njih je sposoben opraviti nalogo, ki je starši ne poznajo.

Kolegica, ki je bila koordinatorica, je pripravila podroben načrt skupin, čas trajanja posamezne delavnice ter prostor, kjer bo posamezna delavnica potekala.

slika

Potek dela

Učence smo razdelili v štiri skupine, vsaka skupina si je izbrala svoje ime (kuharji, kuharski šefi, mojstri, peki).

Vsaka učiteljica je v svoj razred odpeljala določeno skupino učencev, ki se je lotila svojega dela.

Prva skupina (kuharji) – peka piškotov

clip_image001Učenci so spoznali učiteljico gospodinjstva.

1.Pred delom so si obrisali nosove in si temeljito umili roke. Nadeli so si predpasnike.

2. Prebrali so recept, spoznali osnovne sestavine za testo in ga s pomočjo učiteljice zamesili.

 

clip_image003 clip_image005

clip_image007 clip_image009

3. Testo so razvaljali in z modelčki oblikovali piškote.

clip_image011 clip_image013

4. Piškote so položili na pekač, ga potisnili v ogreto pečico ter opazovali postopek pečenja. Navdušeni so bili nad vonjavami.

clip_image015

5. Veselili so se pečenih piškotov. Pojedli so jih kasneje, ko so se ohladili.

Druga skupina (kuharski šefi) – sadna kupa

Na mizi je bilo v krožnikih pripravljenega več vrst sadja.

clip_image016

1. Učenci so si obrisali nosove in si temeljito umili roke. Nadeli so si predpasnike.

2. Na mizo so si pripravili desko za rezanje, nož in posodico.

3. Poimenovali so sadje in pripovedovali o izkušnjah s sadno kupo (jo že poznajo ali ne, kaj vsebuje, kako izgleda).

4. Povedali so, da je na sadni kupi običajno smetana. Pripravljeno sem imela tudi smetano v tekoči obliki. Dodali smo malo sladkorja in smetano stepli z mešalcem.

5. Dobili so navodila za izdelavo sadne kupe:

  • izberi si sadje, ga nareži na majhne koščke in daj v posodico,
  • izberi tisto sadje, ki ti je všeč,
  • vzemi čisto žličko in narezanemu sadju dodaj smetano (1 žličko),
  • na vrh lahko dodaš dekoracijo.

clip_image017

Nekaj navodil sem še posebej poudarila:

  • naredi toliko sadne kupe, da jo boš lahko pojedel,
  • z žličko, ki si jo že uporabil, NIKOLI ne zajemaj smetane v posodi, ampak vzemi čisto.

6. Lotili so se dela.

clip_image019 clip_image021

7. Dober tek.

clip_image022

8. Po delu je bilo potrebno pospraviti.

clip_image024 clip_image025

Svoje delo so vzeli zelo resno in se natanko držali navodil in dogovorov. Všeč jim je bilo, da so si lahko izbrali sadje, ki ga imajo radi. Nekateri so izbrali le dve ali tri vrste, nekateri vse. Od 60 učencev le dva nista mogla pojesti svoje sadne kupe, ker sta si je naredila preveč. Kar nekaj učencev si je večkrat naredilo različne sadne kupe.

Tretja skupina (mojstri) – zdrava hrana (raziskava)

Učenci in učenke so zbirali podatke, oblikovali ugotovitve in predstavljali rezultate. Ogledali so si primer prehranske piramide in z lepljenjem sličic izdelali svojo.

Kolegica, ki je vodila to dejavnost, je pri svojem delu uporabila i-tablo. Tako je bilo delo hitro, učinkovito in zanimivo. Izogibala se je poimenovanju zdrava oz. nezdrava hrana, saj je nekaj v zmernih količinah lahko zdravo, v prevelikih pa nezdravo. Namesto tega je uporabljala besede: lahko ješ večkrat, vsak dan, samo včasih, bolj poredko…

1. Prehranska piramida, projicirana na i-tabli.

Pogovorili so se o:

  • obliki piramide (spodaj več prostora – te stvari lahko ješ večkrat, zgoraj manj prostora – te stvari jej čim manjkrat),
  • barvi piramide (barve semaforja: zelena – lahko ješ pogosto, oranžna – premisli –jej manjkrat, rdeča – stop, zelo dobro premisli – jej samo včasih).

·Sličice hrane so uvrščali na pravo mesto in tako izdelali prehransko piramido. V pomoč jim je bila piramida na tabli.

clip_image027 clip_image029

2. Raziskava

Učiteljica je učence z vprašanji vodila skozi pogovor:

  • Kaj je raziskava?
  • Kako jo naredimo?
  • Kaj bomo izvedeli?

Raziskovalno vprašanje se je glasilo: Kateri napitek je med učenci prvega razreda najbolj priljubljen?

  • Kaj moramo narediti, da bomo to izvedeli?

Spremenili so se v novinarje. Par je dobil listek s petimi imeni prisotnih učencev. Izvedli so intervju. V tabeli so s križcem označili, kateri napitek ima vprašani najraje. Izbirali so lahko med štirimi napitki.

Podatke so zbrali, oblikovali ugotovitve in predstavili rezultate. Podatke so preko računalnika vnesli v preglednico, ki je bila vsem vidna na i-tabli.

clip_image030 clip_image032

Odgovorili so na raziskovalno vprašanje. Učiteljica je z vprašanji preverila razumevanje rezultatov (kateri napitek je najbolj priljubljen, kateri najmanj, ali se je za katerega izmed napitkov odločilo enako število učencev).

Podatke so prikazali še s stolpičnim prikazom.

3. Novo raziskovalno vprašanje

Dobili so nalogo, naj ugotovijo, katero sadje imajo učenci 1. razreda najraje.

Vsak učenec je lahko izbral 3 sličice sadežev in jih uvrstil v tabelo z vrstičnim prikazom.

Ko so bili podatki zbrani, so oblikovali ugotovitve. Rezultate so vnesli v tabelo na i-tabli. Predstavili so rezultate in odgovorili na raziskovalno vprašanje. Učiteljica je tudi tokrat preverila razumevanje z vprašanji.

clip_image034 clip_image036

Četrta skupina (peki) – sadni napitek

V posodi na mizi so bile pripravljene polovice limon in pomaranč, ki so jih učenci prinesli od doma. Ožemalniki, plastični lončki, slamice in papirnati podstavki za lončke so bili na mizi.

  1. Učenci so si obrisali nosove in si temeljito umili roke. Nadeli so si predpasnike.
  2. Pogovorili so se o sadnih napitkih in našteli tiste, ki jih že poznajo.
  3. Sledil je prikaz ožemanja limone in pomaranče.

4. Učenci so si potek izdelave napitka ogledali na načrtu. Pri limonadi so dodali sladkor, pri pomarančnem napitku pa ne.

clip_image037 clip_image038

5. Vsak učenec si je naredil svoj napitek in ga z velikim veseljem popil.

clip_image039

clip_image040 clip_image041

clip_image042 clip_image043

6. Po delu so za seboj pospravili.

clip_image044

7. Niso pozabili na ločevanje odpadkov.

clip_image046 clip_image047

Po 45 minutnem delu so se skupine zamenjale. V prvem delu naravoslovnega dne je vsak učenec obiskal dve delavnici, sledil je premor, nato smo izvedli še dve. Učenci so se na ta način udeležili vseh 4 delavnic.

Zaključek

Pri naravoslovnem dnevu so se prepletali cilji s področja spoznavanja okolja, matematike in slovenščine.

Kljub temu, da so bile vse dejavnosti zanimive, pestre in so bile učencem všeč, smo po dveh šolskih urah dela organizirali sprostitev – malico in igro po želji učencev. Zavedamo se namreč, da šestletniki še potrebujejo veliko igre. V tem času so si nabrali novih moči, da so lahko kasneje spet sledili našim navodilom.

Vrednotenje dela z učenci in učenkami je opravila vsaka učiteljica s posamezno skupino ob koncu delavnice. Povprašale smo jih o tem, kaj jim je bilo všeč, kaj bi lahko spremenili, dodali, na kaj bi morali biti še bolj pozorni. Večinoma učenci in učenke ne bi nič spreminjali, saj jim je bilo vse všeč. Pri sadni kupi bi dodali še kakšno vrsto sadja, pri napitkih pa več dodanega sladkorja. Piškote bi najraje pekli vsak dan, pri raziskavi pa bi ugotavljali tudi, katero sadje jim sploh ni všeč. Predlagali so, da bi rezultate raziskave lahko objavili po šolskem radiu.

Vrednotenja dela in končne analize smo se lotili tudi v strokovnem aktivu učiteljic, ki smo naravoslovni dan organizirale in izvedle.

Domačo nalogo (sličice iz reklamnih letakov) je opravilo nekaj več kot polovica vseh učencev. S tem podatkom seveda ne moremo biti zadovoljni. Zavedamo pa se, da se na domače naloge šestletniki in njihovi starši še privajajo.

Opazile smo, da so mnogi učenci, ki pri običajnem pouku težje zdržijo, ta dan blesteli.

Ugotovile smo, da je bil dan uspešen in dobro izpeljan. Ob tem se zavedamo, da se lahko vsako stvar še izboljša. Predlog: izdelati načrt skupin, dejavnosti in prostorov tudi za učence in ga izobesiti na njim dostopno mesto. Učenci bi se morali sami znajti, kam in kako. Pogosto ugotavljamo, da so učenci neiznajdljivi. V tem primeru bi učenci in učenke utrjevali orientacijo po šoli, branje načrtov, medsebojno bi sodelovali in si pomagali. Letos smo jih namreč od delavnice do delavnice pospremile učiteljice. Zanimivo pa bi bilo naravoslovni dan povezati s starejšimi učenci in učenkami, ki bi bili prvošolcem v pomoč.

Odločile smo se, da tudi naslednje šolsko leto v prvem razredu organiziramo naravoslovni dan na to temo. Le z nekaj popravki in izboljšavami.

Viri:

  1. http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf, 26. 8. 2016
  2. http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_matematika.pdf, 26. 8. 2016
  3. http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_slovenscina_OS.pdf, 29. 8. 2016
  4. http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/devetletka/program_drugo/Dnevi_dejavnosti.pdf, 1. 9. 2016

Fotografije:
osebni arhiv Marinka Kozlevčar

Radionica Collaborative School Development u Briselu

anitaB_lidijaM_nataliaR

Anita Belančić, Lidija Molnar i Natalia Rogoznica

imageUčiteljice Anita Belančić (OŠ Ivane Brlić Mažuranić Ogulin), Vanja Fazinić (OŠ don Lovre Katića, Solin), Lidija Molnar (OŠ „Braća Radić“, Koprivnica) i Natalia Rogoznica (OŠ Ivana Gundulića, Zagreb) sudjelovale su na radionici Collaborative school development u Briselu u Belgiji.

Radionica je trajala dva dana (5.-7. listopada), a održala se u središtu organizacije European Schoolnet u Briselu koja okuplja tridesetak ministarstava školstva iz Europe. Organizirana je u okviru jednog od njihovih projekata pod nazivom Future Classroom Lab, a tematski se fokusira na implementaciju uporabe IKT u nastavu na razini cijele škole. Naime, znanstvena analiza nekoliko desetaka škola u 12 zemalja Europe pokazala je da se u većini škola IKT u nastavu integrira samo u nekim predmetima i od strane manjine nastavnika, većinom entuzijasta u pogledu korištenja tehnologije. Cilj daljnjeg razvoja obrazovnog sustava je proširenje ovog pristupa na razinu cijele škole kroz suradnju i edukaciju svih nastavnika.

clip_image002Radionica je održana u inspirativnom prostoru Učionice budućnosti (Future Classroom Lab), a jedan od prvih zadataka sudionika radionice bio je detaljno je proučiti.  

Učionica je podijeljena na 6 zona: istraživački (investigate), izrađivačku (create), razmjensku (exchange), razvojnu (develop), interaktivnu (interact) i prezentacijsku (present) zonu.

U učionici je velika pozornost posvećena svim tehničkim uvjetima kako bi se bez ikakvih prepreka mogla koristiti sva dostupna tehnologija. Prije svega prostorija je prepuna ormara sa „skrivenim“ utičnicama za struju u kojima se, čak zaključani mogu držati uređaji tijekom punjenja. Naravno, osigurane su i dvije brze Internet veze. Izgled učionice možete vidjeti OVDJE.  

clip_image004Velika važnost pridaje se i samom uređenju prostora odnosno potrebi da učionica bude udobna i opuštajuća za svakog učenika. Zanimljive su i stolice za učenike koji se ne mogu suzdržati od ljuljanja (znate takve učenike?), a koje dozvoljavaju ljuljanje samo prema naprijed, ali ne i prema natrag te time osiguravaju da učenik bude u pokretu, ali bez straha da će pasti.

Tematski se radionica dalje vezala za načine poučavanja, inovativne online alate koji omogućavaju suradnju među učenicima i komunikaciju s nastavnikom, te načine i mogućnosti usavršavanja učitelja u korištenju IKT u nastavi.

Vodeća tema radionice bila je suradnja, kako na razini škole s drugim ustanovama i roditeljima, tako i unutar kolektiva škole.  Sudionici su potakuti da, zajedno sa ostalim odgovornim osobama, rade na kontinuiranom profesionalnom razvoju (Continuing Professional Development) svoje škole, kao nužnom preduvjetu za proširenje uporabe IKT i inovativnom pristupu nastavi.

clip_image006Preporuča se što više korištenja eTwinning portala kao sigurnog portala na kojem se može naći mnogo potencijalnih partnera za suradnju i provedbu raznovrsnih projekata. Na radionicama je svaki od sudionika iznio svoja iskustva korištenja tehnologije u školi pa je tako svaki od sudionika imao priliku čuti različita zanimljiva iskustva svojih kolega iz drugih europskih zemalja. Posebno zanimljivi primjeri bili su oni u kojima učenici educiraju svoje učitelje, ali  i roditelje u raznim područjima clip_image008korištenja Interneta i računalnih alata. Sve materijale potrebne za rad ili pohranu tijekom rada mogli smo pristupiti putem LMS sustava Schoology.

Radionica je završila dogovorom oko daljnjih aktivnosti koje sudionici imaju obvezu provesti u svojim školama te o nastavku kontakta putem webinara. Također je svaki polaznik dobio certifikat pohađanja radionice.

 

Razmjena iskustava i suradnja na međunarodnoj razini uvijek je poticaj i ohrabrenje za mnoge nove inicijative kojima je potreban upravo ovakav entuzijazam i iskustvo da se održe.

clip_image010

Programerkovo programiranje


tamaraV_lidjaK

Tamara Vučković i Lidija Kralj

Programerko, udruga građana koja se bavi poticanjem razvoja informatičkih vještina kod slika1djece predškolske i osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj, ušla je u svoju petu godinu organiziranja programerske radionice za djecu od 7 do 12 godina. Cilj radionica je ukazati na važnost matematičkih i računalnih principa, ali i naučiti najmlađe kako kreativno razmišljati, sistematično zaključivati te raditi u timu.

Stručni predavači–volonteri u prve četiri sezone poučavali su preko 400 osnovnoškolca kako na zabavan i jednostavan način izraditi interaktivne priče, animacije ili igre u programu Scratch, koji je nastao na poznatom američkom sveučilištu MIT. Uoči početka prve ovogodišnje radionice Udruga Programerko je održala predavanje za zainteresirane učitelje i nastavnike o dosadašnjim radionicama programiranja. Predstavljena su iskustva stečena u protekle četiri godine kroz 17 održanih radionica, predstavnici udruge su odgovarali na pitanja zainteresiranih učitelja, a dio njih je došao i naredni dan kako bi vidjeli i praktičnu primjenu prikazanog na prvoj ovogodišnjoj radionici. Tri učiteljice su sudjelovale cijeli tjedan i pomogle predavačima u održavanju Scratch radionice 4. i 5. odnosno 7. i 8. siječnja 2016.

Hrvoje Šimić, jedan od predavača te zaposlenik informatičke tvrtke CROZ, opisao je slika2specifičnost radionica koje organizira udruga Programerko: “Već pet godina održavamo radionice programskog jezika Scratch s djecom od vrtićke dobi do kraja osnovne škole, na računalu ali i kroz igre bez računala. Tako smo pokazali i naš oblik društvene igre križić-kružić koji djeca igraju u timovima, gdje jedno dijete ima ulogu programera, a drugo robota. Pričali smo i kako djeca mogu brzo usvojiti vještine potrebne za samostalno programiranje u Scratchu, a kroz istu igru usvajaju mnoga znanja iz matematike i fizike te likovnog i glazbenog izražavanja.”

Pogledajte i Hrvojevu prezentaciju s predavanja za učitelje.

skolice_programiranja

Sljedeća radionica u organizaciji udruge Programerko je u planu na proljeće, a već sad je pokazan izniman interes. Više informacija o narednim radionicama te općenito o udruzi Programerko možete pročitati na internetskoj stranici www.programerko.com.

Lidija Kralj opisuje dojmove s predavanja za učitelje te prvog dana radionice za djecu.

Programerkove radionice bile su prve kojima sam prisustvovala, a da su ih organizirali ljudi kojima je programiranje posao. Kako znamo da poučavati programiranje i programirati za slika3posao nisu baš iste stvari sa zanimanjem sam došla pogledati koje aktivnosti provode i kako to njima ide. Dio aktivnosti bio je očekivan i vrlo sličan onome što radimo u školama, a onda je Hrvoje pokazao kako na igri križić-kružić uvodi djecu u svijet naredbi, uključivši korištenje kutova, koordinatnog sustava i negativnih brojeva. Matematičarka u meni je bila malo šokirana “pa mi ih učimo kutove tek u 5., slika4negativne brojeve u 6., a koordinatni sustav u 7. razredu” kako će se djeca iz drugog razreda snaći? Naravno djeca su se snašla bez problema, nekoliko pokušaja i pogrešaka bilo je dovoljno da shvate na koju stranu je 90, gdje 180 te koje polje ima koordinate (-1, 1). Što znači da mi učitelji ponekad namjerno, a ponekad nesvjesno pazimo da djecu ne izložimo “teškim” stvarima, iako bi poneko “bacanje u vodu” moglo biti dobro.

Bilo je lijepo vidjeti veselje i oduševljenje djece koja su prvi put programirala u Scratchu, njihovo zadovoljstvo kad je mačak slušao naredbe i napravio baš ono što su oni zamislili te posebno njihov osjećaj uspješnosti i samopouzdanja jer i oni mogu programirati. Dojmilo me se što su na kraju svake radionice djeca pokazivala roditeljima što su taj dan naučili pokazujući koliko im je dobro bilo te kako su ponosni na svoj napredak.

Programerkova ekipa predavača i pomagača ustrajno je objašnjavala djeci i priskakala u pomoć pa iako je na početku je izgledalo kao da deset pomagača ima posla, polako su se slika5svi snašli. Takav način rada pokazao je i koliko bi nama učiteljima bilo lakše u razredu, kad bismo imali ponekog pomagača pri ruci.

Iako se poučavanjem programiranja bavim 25 godina, bilo mi je zanimljivo, korisno i ugodno vidjeti radionice programiranja u drugačijem okruženju i naučiti nešto novo. Nama učiteljima, je ipak učenje u opisu posla Smile.

Tamara Vučković cijeli je tjedan provela na radionicama, pomažući u realizaciji, ali i prateći svog sina – početnika u programiranju.

Predavanje o Scratchu – primjeri dobre prakse – bilo mi je vrlo informativno. Nije da nisam u kontaktu s računalima i programima, operativnim sustavima… područje ICT-a nije mi strano, ali Scratch i programiranje općenito je za mene novo područje. Nisam do sada nikada zazirala od novog. Uvijek me privlačilo vidjeti, upoznati se, pokušati, probati – ako osjetim afinitet za to nešto… tako je bilo i u ovom slučaju.

Došla sam na predavanje kao pomagač, i vrlo malo sam se informativno upoznala sa Scratch-om, s određenom dozom straha kako možda i neću biti od neke velike koristi kao pomagač jer ne znam programirati. Predavanje g. Hrvoja Šimića, motiviralo me i dalo neki vjetar u leđa. Bilo je to predavanje u kojem se osjetio entuzijazam i jedna iskrenost i poticaj i ljubav prema području programiranja s željom da se prenese na mlađe generacije i što je ranije to bolje… Tako mi je jedan slajd u prezentaciji dao drugi pogled, rekli bi – „otvorio mi je oči, a i sva čula“. Smile

Na slajdu je pisalo:

Programiranje je:

  • Razumljivo
  • Kreativno
  • Empowering
  • Zabavno

Znala sam da ništa o Scratchu ne znam, a bit će razumljivo. OK.
Bit će i kreativno, znači bit će smišljanja nečeg novog, ideje će navirati, istraživat ćemo… OK.
Empowering – jedna posebna riječ – prevela bih – osnaživanje… uvijek kad nešto naučim, osjećam se osnaženo, moćno, sigurno, posebno, vrijedno. OK.
Zabavno – znači neće biti dosadno.  Smile OK.
Pomislila sam: „Ajde, ideš, pomažeš, probaš, učiš i eto! I doista, eto! Smile

Ja sam bila jako jako ugodno iznenađena odmah nakon prvog dana radionice, s idejom kako bih mogla primijeniti naučeno u radu s učenicima s teškoćama. Današnje učenike trebat stalno poticati i motivirati. Toliko im je sadržaja ponuđeno i oni se često osjećaju izgubljeni u moru svih ti informacija. A, sad zamislite kako je učenicima s teškoćama. I eto, ideja je tu. Imam je! Željela bih učenike s teškoćama u razvoju uvesti u taj svijet – svijet programiranja na osnovnoj razini prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima. Smile

Kako djeca reagiraju na radionici, možete li nešto od toga što ste vidjeli primijeniti u nastavi?

Jako sam bila iznenađena brzinom s kojom su djeca upijala nove informacije i korake u savladavanju osnova programiranja. Moji strahovi su se razbježali, ali djeca vam ih uopće nemaju. U taj svijet ulaze neopterećena hoće li znati i koliko trebaju znati, što će tko reći, slušaju, pokušavaju, griješe, traže pomoć, ispravljaju, uspijevaju… Fantastično! Nevjerojatno je kako je grupa bila uspješna. Imali su približno jednak tempo usvajanja, neki su malo bili brži, neki sporiji, ali svi su napravili svoje projekte. A na kraju radionice, zadovoljstvo i radosno pokazivanje roditeljima što su napravili. Divno! Sve barijere su mi nestale. Oduševila sam se jednostavnošću ulaza u svijet programiranja. Nije nemoguće. Ali, interes, volja i trud ne smiju izostati. Smile

Naime, ja sam stručni suradnik logoped u osnovnoj školi. Provodim logopedske vježbe s učenicima s teškoćama u razvoju, ali pružam i pomoć u učenju kako bi djeca lakše savladala nastavna područja prema svojim mogućnostima i sposobnostima. Često s učenicima s teškoćama moram iznalaziti nove načine poučavanja, one koji su njima pogodni, jednostavniji, lakše razumljiviji, uz posebno za njih napravljen didaktički materijal… Uvijek iznova me obraduje kada učenici nešto uspiju, postignu, budu zadovoljni… Takvu radost ne možete ne primijeti! Nije da sve vole učiti, teško im je, često su i deprimirani svojim vještinama koje su slabije od njihovih vršnjaka, ali trudim se motivirati ih ka putu naprijed, ka uspjehu, ka upoznavanju novih područja, novih stvari… a računalo je na tom putu često nezaobilazno i jedno od motivirajućih sredstava. Danas bez računala ne možemo i važno ga je predstaviti i upoznati djecu s njegovim mogućnostima na način da ga iskoriste za osobni razvoj. Sa Scratchom mogu izrađivati priče zajedno s učenicima i poticati njihov govorno-jezični razvoj, bogatiti rječnik i osnažiti njihovu rečenicu koja je često kratka, jednostavna i oskudna rječnikom. Također, ono što je važno je može se učenike potaknuti da verbaliziraju svoja razmišljanja tijekom i nakon rješavanja problemskih zadataka. Također, sva djeca vole igrice i možemo zajedno napraviti jednu samo našu… ali naravno sve treba biti prilagođeno stilu učenja svakog pojedinog djeteta, individualizirati mu taj pristup. A aplikacije?… To je već izazov, ali nije neostvarivo… zajedno možemo sve!

Učenicima s teškoćama uvodom u osnove programiranja može se dati jedan novi svijet u kojem će im biti zabavno (jer koriste računalo za učenje), gdje će smišljati, izrađivati i usput se igrati, bit će kreativno i svaki put sve drugačije, kad pokažu drugima što rade osjećat će se uspješnije, snažnije i sigurnije (Hej, ja programiram!), a s vremenom će im biti i razumljivije (koliko uz svoje mogućnosti i sposobnosti mogu savladati neke zahtjevnije korake), naravno uz polagano učenje i strpljenje i sve prema djetetovim željama. Bitno je da odrasla osoba bude uz njih i pomaže im na tom putu novog izazova. Ne tvrdim kako će svi htjeti i uspjeti, tvrdim kako treba probati. J Neki od njih će uživati, razvijati svoje vijugice na drugačiji način, a neki jednostavno vole jednostavnija sredstva i uobičajeni pristup. Ali, treba im dati priliku da probaju. Ovakva 4 dana radionice kod učenika s teškoćama mogu trajati jednu školsku godinu za jedan jednostavniji kontakt s osnovama programiranja (gdje će učiti svojim tempom, stvarati, igrati se i razvijati i biti uspješni uz pomoć nas odraslih bez brige o ocjenjivanju), a opet nudi im se područje i rad na računalu u kojem mogu razvijati i kreativno mišljenje (to je ono teže, ali treba složiti program poučavanja prema mogućnostima i potrebama djeteta i pomagati mu da svoje mišljenje razvija). Vjerujem kako digitalna tehnologija, ako se dobro primjeni i ako se pruži uz kvalitetnu podršku, može daleko promijeniti i ojačati pristup obrazovanju. Pri tom ne mislim kako ćemo novijim pristupima stvarati nove Mozarte, Einsteine, Nikole Tesle, već bi se tim pristupom pomoglo učenicima da budu kreativni (kreativno mišljenje) u načinima na koji će se baviti sa svakodnevnim situacijama, promjenama, izazovima, problemima. A da se razvije kreativno mišljenje, trebaju im iskustva o kojima će razmišljati i iz kojih će iznicati nove ideje i novi projekti, nova rješenja. U učenju materijali i produkt znanja (kreacije, tvorevine, stvaralaštvo, izum, djelo) se razlikuju, ali osnovni proces je isti. Ako želimo djecu razviti u kreativne mislioce, moramo im osigurati što više mogućnosti za stvaranje.

Za mene je sad sve ovo novo, novi izazov koji mogu pokazati mojim učenicima i upoznati ih s novim područjem. Mogu im pružiti još jedno područje u kojem se mogu probati razvijati, steći novo iskustvo, ali i uključiti se i koristiti digitalnu tehnologiju za učenje na drugačiji način. Također, i ja imam priliku razvijati se zajedno s njima, što me raduje jer ćemo učiti zajedno, stvarati priče, igrice i razne animacije. I ja sam početnik, a i oni su. Zajedno se uči lakše.

A što je rekao sin?

Moj sin ima 10 godina, učenik je 4. razreda OŠ. Rekla sam mu za radionice i rekao je: može. Prijavila sam ga. Sve je ostalo na tome. Ali, pao je snijeg. Nije bio previše oduševljen, jer je sanjkanje bilo vrlo aktualno, no krenuli smo. Djeca trebaju potporu odraslih, trebaju vidjeti motivaciju i kod nas.

Nakon prve radionice, vozili smo se doma. Šutnja. Moj sin šuti. To je nemoguće. S obzirom kako je on izrazito pričljivo dijete, pomislila sam kako mi ne želi reći da mu se radionica ne sviđa ili da više ne želi ići. Onako potiho sam ga upitala: Je li sve u redu? Znaš mama, malo sam ti onako u mislima, zamišljen, znaš ja ti sad programiram… Tišina sve do kuće. Došli doma: Tata, tata, da ti pokažem što sam napravio? Pokazao je tati što je naučio i napravio na radionici, sjeo za računalo i napravio novih 3-4 projekta. Jedva smo ga odvojili od računala i usmjerili ga na večeru i potom na spavanje. Na drugoj radionici, također je bio zadovoljan i uspješan u radu, i kod kuće u žaru smišljao nove projekte, i onda je negdje na trećoj radionici pao taj izazov. Mislila sam kako sam ga možda nekako s tim opteretila, i upitala ga: Je li dobro? Je li mu naporno ili previše? Je li mu teško? Samo je odgovorio: Ne, mama. Samo razmišljam, neke stvari su mi teške, ali skužio sam ih. To ti tako treba biti u programiranju. I ja sam to tako i prihvatila, a sutradan je žar opet zasjao i napravio je uz učiteljevu pomoć svoju prvu igricu. To je bio ushit, sreća, zadovoljstvo. Svi su doma morali vidjeti njegovu igricu i baka i djeda, i teta i seka… Sada imamo dogovor – prvo škola, a svaki vikend idemo isprobavati nešto novo. Trenutno, svoj entuzijazam prenosi na svoje prijatelje iz razreda i iščekuje nove radionice kako bi dalje vježbao i učio. Onako usput mi napomene kako mu te radionice daju neku snagu i volju jer baš u njegovom razredu djeca to ne vole. Rekla sam mu kako još nisu upoznala takav način rada na računalu i da bi i oni sigurno se poigrali programiranjem kada bi za to imali priliku.

Svako dijete treba roditeljsku potporu, ali i potporu svoje škole, kako bi bila izložena stalno stjecati nova iskustva. Jer djeca idu linijom manjeg otpora i idu onako kako društvo u njihovoj okolini teče…

Zadnji dan je na radionici bila s nama i moja kćer (5 i pol godina) i uspješno izdržala sat i pol rada, ali nije posustala i rekla je kako bi tamo taj striček trebao složiti program i za malu djecu kao i ona. Jer bi i ona htjela programirati kao i njen brat.

Plan je tu – sin štedi za MINDSTORMA – Lego robota, a seka žica za tablet. Premda zna čitati i pisati, ipak treba Scratch Junior Smile

“Školski timovi” radionica stručnog usavršavanja za

eTwinning ambasadore 8. – 10. studenoga 2012, Atena, Grčka

marlena_bogdanovic

Marlena Bogdanović

“Školski timovi” naziv je radionice kojoj bi, vjerujem, gotovo svaki učitelj želio prisustvovati, jer su upravo kvalitetni timovi garancija za brojne radionice, projekte i sve druge zanimljive aktivnosti u školi, ali i izvan nje. Ako se u isto vrijeme ostvari i mogućnost posjetiti Atenu, grad-muzej, jedan od najstarijih gradova na svijetu, kolijevku demokracije – svima je jasno da se radi o prilici koja se teško propušta.

Radionici je prisustvovalo 128 ambasadora iz gotovo cijele Europe te nekolicina predstavnika Nacionalnih službi za podršku (NSS). Aktivnostima je prisustvovalo i troje hrvatskih eTwinning ambasadora: Marlena Bogdanović, Ljiljana Badrov-Frleta i Silvije Devald (Lidija Kralj nam je baš nedostajala!). Tu je bila i Dunja Babić, predstavnica naše Agencije za mobilnost i programe Europske unije (NSS).

Trodnevni skup bio je organiziran u četiri dvorane Divani Palace Acropolis hotela, u samom podnožju legendarne atenske Akropole. Program je započeo pozdravnim govorima predstavnika grčkog Ministarstva, NSS-a i neizostavne gospođe Anne Gilleran, predstavnice European Schoolneta i Središnje službe za podršku. Svi su sudionici bili podijeljeni u četiri grupe i kružno su se izmjenjivali na četiri radionice: “The New TwinSpace”, “School Teams”, “10 things an ambassador should know” i “Communicating eTwinning to teachers”.

Radionice su se mozaično izmjenjivale i s dva, tzv. Poster sessiona, s ukupno 21 prezentacijom ambasadora iz desetak zemalja. Osobito bih istaknula prezentaciju našeg kolege Silvija Devalda, koji je predstavljao “Twinspace Workshops” – rad hrvatskih ambasadora.

Tijekom radionica imali smo se priliku prisjetili aktivnosti koje su odrađene u proteklih sedam godina postojanja eTwinninga – njegov rast i ulazak u brojne europske škole. Upoznati smo s mogućnostima novog, osvježenog portala, osobito s novim TwinSpaceom te smo imali prilike vidjeti što eTwinning čeka u bliskoj budućnosti, o njegovoj ulozi u novom programu “Erasmus for all”, koji se priprema za razdoblje 2014-2020.

Osobito je bilo korisno vidjeti što i kako rade kolege diljem Europe te naučiti ponešto novoga: upoznati se s mogućnostima određenih besplatnih programa iznimno upotrebljivih u radu ambasadora, ali i svakodnevnom radu učitelja: Answergarden (zanimljiv način grafičkog prikaza rezultata anketiranja), Pivot (izrada animacija od jednostavnih crteža), QR Code (optički transfer informacija), Wallwisher (pitanja-odgovori-feedback) te već poznate lepeze Google Dokumenata, SlideSharea i mnogih drugih.

Na kraju smo zaključili kako je upravo vještina komuniciranja jedna od najznačajnijih vještina koje bi trebale krasiti svakog ambasadora, a to je ujedno i područje na kojem se svi želimo dodatno usavršavati. Vjerujem da upravo ovakvi skupovi pomažu postizanju ovoga cilja.

Organizatori skupa – grčki NSS, pobrinuo se da sudionicima pokažu djelić prebogate OLYMPUS DIGITAL CAMERAkulturne baštine, stoga su posljednju večer organizirali posjet predivnom Acropolis Museumu. Monumentalnost ove građevine, stav i način prezentacije neprocjenjivog blaga iz antičke Grčke te vremena prije i poslije drevne Atene i Sparte; sve nam je to pokazalo koliko su Grci zapravo ponosni na svoju prošlost, na svoj udio u znanosti, umjetnosti – kulturi cjelokupnog čovječanstva. Svima nam je bilo jasnije koliko Grcima teško pada trenutna gospodarska pa i politička situacija u njihovoj prekrasnoj zemlji.

Sigurna sam da se većina sudionika vratila u svoje zemlje puna dojmova, novog elana i vjetra u leđa za još kvalitetnije djelovanje: promicanje tolerancije i suradnje među narodima, širenje eTwinning zajednice i podizanje kvalitete eTwinning projekata.

Korisne poveznice:

Što učitelji očekuju od eTwinning ambasadora – pripremio grčki NSS
Plenarno predavanje
Motivacija učitelja

Radionice:

Upoznajmo Grčku:

Rails Girls Zagreb – programiranje za djevojke

bojana_mandic

Bojana Mandić

clip_image002Djevojke i žene na radionici Rails Girls Zagreb isprogramirale svoju prvu web aplikaciju

clip_image004Besplatna radionica programiranja za žene i djevojke Rails Girls Zagreb okupila je više od 50 sudionica i sudionika koji su odlučili saznati nešto više o programskom jeziku Ruby i steći svoje prvo iskustvo u programiranju korištenjem Ruby on Railsa.

Besplatna radionica programiranja u Rubyju, ‘Rails Girls’, održala se u petak i subotu, 19. i 20. listopada u Zagrebu u prostorima Hrvatske gospodarske komore. Okupila je više od 50 izrazito zainteresiranih sudionica i sudionika s različitim stupnjem predznanja. Cilj događanja je pomoći ženama pružanjem alata za bolje razumijevanje tehnologije kroz Ruby on Rails, framework otvorenog koda za izradu web stranica i aplikacija, te ohrabrivanju žena na razvoj svoje prve web aplikacije.

Na radionici su većinom sudjelovale studentice, grafičke dizajnerice, profesorice srednjih škola i fakulteta, ali i ostale sudionice koje na radionicu gledaju kao na odličan uvod u programiranje. Mnoge su u svojim prijavama navele kako su svjesne velike količine dostupnih materijala i resursa no uz potporu kvalitetnih mentora i mentorica proces shvaćanja razvoja aplikacija, a i različitih tehnologija ide puno brže i jednostavnije. Osim znanja i praktične primjene naučenog, djevojke i žene pohvalile su inicijativu kao sjajan način upoznavanja s ostalim djevojkama koje dijele slične interese.

„Izbor 50-ak sudionica i sudionika koje smo mogli primiti je bio iznimno težak s obzirom na to da se konačan broj prijava popeo na 415. Tijekom cijele radionice sudjelovalo je 16 mentora odnosno mentorica koji su bili oduševljeni motivacijom djevojaka. Zaista smo zadovoljni s odrađenim te smo primili niz prijedloga koje ćemo pokušati uvažiti kako bismo organizirali još radionica. Jedan od naših mentora je ovom prilikom stigao i iz Finske te je time stigla i međunarodna potpora našoj organizaciji. Svakako se zahvaljujem i ostalim kolegicama i kolegama koji su uložili svoje slobodno vrijeme i bez kojih ovo ne bi bilo moguće, a to su Mislav Marohnić, Ivana Vasilj, Bojana Mandić, Tomislav Capan, Tomislav Car, Bruno Sutić, Filip Defar, Branimir Šloser, Nur Sah Ketene, Renato Kaćera, Ivan Lučev, Josip Bišćan, Davor Runje, Nikola Šantić, Željko Kunica, Goran Pizent i Nikola Kapravljević“, izjavila je Lucija Gregov, glavna organizatorica Rails Girls.

Glavni predavač Mislav Marohnić, s dugogodišnjim iskustvom s Rails frameworkom od trenutka njegove prve objave te jedan od pojedinaca koji su doprinjeli razvojusamog RoR frameworka u prvih par godina njegovog razvitka, vodio je sve kroz izradu web aplikacije u RoR-u. Sudionice i sudionici bili su podijeljeni za rad u grupama od pet članica odnosno članova te je svaka grupa imala dodijeljenu mentoricu odnosno mentora koja/i je cijelo vrijeme bila/o na raspolaganju za sva dodatna pitanja.

Tijekom radionice sudionicama i sudionicima su se obratili predavači odnosno predavačice sa zanimljivim motivacijskim predavanjima. Nur Sah Ketene, softverski inženjer tvrtke Eficode iz Finske i dugogodišnji predavač programskog jezika Ruby na fakultetima u Helsinkiju, pridružio nam se na radionici kao mentor i predavač kako bi sudionicama i sudionicima ispričao što mogu očekivati od učenja programiranja te prenio svoja iskustva s radionica Rails Girls u Helsinkiju. Mirna Reinprecht i Katarina Jurman, ispred inicijative Coworking.hr, sudionicama i sudionicima su predstavile coworking kao suvremeni, inovativni i učinkovit način rada te pozvale sve zainteresirane na suradnju i podršku inicijative. Andrija Sprčić, instruktor borilačkih vještina i voditelj radionica o prevenciji nasilja EWTO organizacije, dao je kratak osvrt na neke od situacija koje se mogu dogoditi u poslovnom okruženju te o ulozi govora tijela u takvim situacijama.

Reakcije sudionica i sudionika temeljem ankete i razgovora na radionici ukazale su da većini odgovara ovakav koncept radionice te da su i ubuduće spremne izdvojiti više vremena. Također su izrazile želju za organizacijom ovakvog tipa radionica u drugim programskim jezicima – Java, Javascript, C++, PHP, Python – s dodatnom mogućnošću organizacije naprednih tečajeva. Mnogima je odgovarao upravo ležeran tempo rada kako bi se svi detalji stigli objasniti dok su mnogi bili i brži u odnosu na ostale te odradili korake i prije, a uz pomoć svojih mentora odnosno mentorica naučili kako koristiti i dodatne feature koji nisu bili obuhvaćeni zadatkom.

Radionica se odvila u organizaciji pojedinki i pojedinca koji su volontirali te u suradnji s tvrtkama Infinum, minus5 i zajednicom Girl Geek Dinners Hrvatska. Hrvatska gospodarska komora partner je radionice Rails Girls. Sponzori radionice su ACT Printlab i Rappa Designo.

Inicijativa Rails Girls

Rails Girls inicijativa osnovana je 2010. godine u Helsinkiju, a nakon dvije godine prerasla je u globalnu neprofitnu volontersku zajednicu koja održava besplatne dvodnevne radionice programiranja po cijelom svijetu. Iza početne ideje stoje Karri Saarinen i Linda Liukas iz Finske. Djevojke su došle do zaključka da je za mnoge, prvenstveno žene, početak vrlo težak te u opuštenoj okolini za razvijanje vještina okupljaju pojedince koji žele naučiti programirati u programskom jeziku Ruby. Melbourne, Singapur, Tallinn, Buenos Aires, Berlin, San Francisco i Krakow samo su neke od lokacija gdje su uspješno odrađene radionice, a listi gradova pridružio Zagreb s prvom radionicom u listopadu. Fokus zajednice je na demistificiranju svijeta mobilnih i web aplikacija te ohrabrivanju žena na učenje o razvoju softvera i programiranju. Više informacija dostupno je na www.railsgirls.com/zagreb.

Inicijativa Girl Geek Dinners

Prvi Girl Geek Dinner u svijetu organiziran je prije šest godina u Londonu, a danas se održava u gotovo 100 gradova u svijetu. Za ideju je zaslužna softverska inženjerka iz Londona, Sarah Lamb, kojoj je dosadilo biti jedina žena na tehnološkim okupljanjima te se odlučila na organizaciju druženja s ciljem promoviranja prisutnosti žena u ICT industriji. Jedan od osnovnih ciljeva zajednice je razbijanje društvenih stereotipa o IT zaposlenjima kao tradicionalno muškim zanimanjima. Fokus je upravo na poticanju svih zainteresiranih za bavljenje tehnologijom što uključuje rad s lokalnim školama, fakultetima i sveučilištima, ali i pružanje potpore onima koji trenutno rade u ICT industriji. Hrvatska je službeno postala dio međunarodne zajednice Girl Geek Dinners u studenom 2011. organizacijom prve večere u Zagrebu kada se održano druženje koje je okupilo 150 žena koje vole tehnologiju, inovacije, računarstvo, gadgete, video igre, programiranje ili su jednostavno radoznale i otvorene prema novim komunikacijskim kanalima. Više informacija o Girl Geek Dinners okupljanjima možete potražiti na www.girlgeekdinners.hr.