Međugeneracijsko druženje

irena_herlah

Irena Herlah

Sažetak

Međugeneracijska druženja iznimno su važna kako za starije tako i za mlade jer potiču izmjenu iskustava i mladenačku razigranost. Bit povezivanja je prije svega dobar međuljudski odnos i ostvarenje međugeneracijske solidarnosti. Međugeneracijska suradnja donosi novu kvalitetu života svim sudionicima.

Čovjek je društveno biće i važnost druženja je gotovo jednako važna kao i hrana i piće.

Ključne riječi: druženje, zabava, razmjena iskustava.

1. Uvod

Zreli stariji ljudi imali su tijekom vremena – i dan danas još uvijek imaju – posebnu ulogu u društvu, ulogu mudraca. Čovjeku je teško doći do istinske životne mudrosti ako godinama ne stekne dovoljno iskustva i ne nauči tijekom godina odvajati žito od kukolja. Sazrijeva samo čovjek koji tome s veseljem teži, koji unatoč svemu što je proživio još uvijek ima obilje svojih želja i potreba. Stoga, ako želimo kvalitetno stariti, moramo imati pozitivan stav prema starosti i stvarati dobar suživot između starijih i mlađih generacija.

2. Sudjelovanje i druženje sa štićenicima

Djelatnici Doma za brigu o odraslim osobama Velenje svjesni su važnosti druženja i zabave za svoje štićenike pa surađuju s vrtićima, školama, glazbenicima i brojnim društvima te pozvanim gostima, koji im u raznim prigodama uljepšavaju dane. Sudjeluju i u međugeneracijskim kampovima.

I ja sam se odlučila povezati naše učenike sa štićenicima Doma za brigu o odraslim osobama Velenje. Proveli smo razne radionice u kojima smo zajedno stvarali uoči Božića i Valentinova. Družili smo se i smijali tijekom društvenih igara poput Čovječe ne ljuti se i Tombola. Kako je za starije osobe vrlo važno kretanje, zajedno s njima smo organizirali natjecanja u kuglanju i bacanju lopte u koš.

Također volimo sudjelovati u njihovim satima četvrtkom u grupama. Svaku grupu ujedinjuju različiti interesi i ima svoje ime te voditelja grupe. Broji desetak štićenika. Najprije skuhaju kavu, zatim čavrljaju o aktualnim vijestima i igraju neke igre u kojima clip_image002uvijek ima puno smijeha. Ako netko taj tjedan ima rođendan, svi mu pjevaju, a slavljenik svoje prijatelje počasti kolačićima. U grupama je uvijek vrlo ugodna atmosfera.

Slika 1. Druženje učenika sa štićenicima tijekom društvene igre Čovječe ne ljuti se (osobna arhiva)

imageimage
Slika 2. Natjecanje u kuglanju (osobna arhiva)     Slika 3. Natjecanje u bacanju lopte u koš između starijih i učenika (osobna arhiva)

image
Slika 4. Ugodno druženje i čavrljanje uz čaj i ukusne kroasane (osobna arhiva)

imageSudjelovali smo i u velikoj akciji koju su uspješno proveli djelatnici doma. Sve štićenike u invalidskim kolicima odveli smo do Titovog trga. Osjećali smo se vrlo počašćenim i važnim što nam je povjeren tako izazovan zadatak.

Slika 5. U šetnji sa štićenicima koji su u invalidskim kolicima (osobna arhiva)

3. Zaključak

Nakon svakog druženja učenika sa starijima svi su uzbuđeni jer je uvijek puno zabave i smijeha. Ljubaznost štićenika uvijek nas dirne u srce.

Iskustvo i mudrost starijih prenosi se na mlade, a mladi svojom razigranošću, radošću i otvorenošću uljepšavaju trenutke starijima i ulijevaju im samopouzdanje i mladenački nestašluk koji je jako dobrodošao. Isprepliću se pozitivna energija i nestašluk mladih te na drugoj strani smirenost starijih.

Učenicima koji su već ostali bez bake i djeda svaki posjet je jako nostalgičan jer se prisjećaju lijepih trenutaka koje su proveli s bakom i djedom.

Prošle i ove školske godine naši su posjeti onemogućeni zbog korone. Nadamo se da će se situacija što prije srediti kako bismo mogli nastaviti s našim sastancima.

4. Literatura

  1. DOMSKI ŠTRUKL’I, Glasilo Doma za varstvo odraslih Velenje, leto 2021, številka 1 pomlad/poletje 2021

Umjetnost izražavanja kroz ples

mateja_lesnicar

Mateja Lesničar

Sažetak

Ples prati čovjeka kao izražajan pokret kojim može izraziti svoje emocije, misli i osjećaje kroz sva životna razdoblja u raznim prilikama. S plesom se susrećemo kao djeca, kada svojim pokretima izražavamo nešto što osjećamo, vidimo ili mislimo. Ples je umjetnost u kojoj djeca kroz pokret doživljavaju različite sadržaje. Djeca se kroz ples izražavaju, razvijaju maštu i stvaraju. To je poput govora tijela kojim djeca pokazuju što doživljavaju i kako se osjećaju. Plesni izričaj također igra važnu ulogu u međuljudskim odnosima i grupnom sudjelovanju.

Ključne riječi: djeca, igra, ples, pokret.

Uvod

Ples ima mnoge pozitivne osobine, kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete je preko plesa izražava, zabavlja i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, uz pomoć koje dijete može kreirati, opustiti, pokazati kako se osjeća i što doživljava. Ali češće bih također je bilo potrebno poticati kreativno kretanje, jer prečesto izvodimo raja pokretne igre u vrtiću, gdje je već određeno kako se trebaju kretati. Ples se u predškolskom razdoblju odvija kroz igru, odn. temeljne aktivnosti i kreativne aktivnosti koje holistički motiviraju i angažiraju djecu.
„Ples je kretanje tijela u prostoru i vremenu – vrijeme u plesu definira ritam. Plesačica do kraja pokret izražava svoje misli, ideje, emocije i mišljenja” (Rupnik, 2014).

Središnji dio

Ples prati čovjeka kao izražajan pokret kojim može izraziti svoje emocije, misli i osjećaje kroz sva životna razdoblja u raznim prilikama. S plesom se počinjemo susresti kao djeca, kada svojim pokretima izražavamo nešto što osjećamo, vidimo ili mislimo.
Dijete se prvi put susreće s plesom kada se počinje fizički izražavati. Njegovi su prvi potezi prvi plesne kreacije, koje svojim razvojem postaju sve bolje, sve opsežnije i sve složenije. Kroz ples dijete može upoznati svijet, naučiti nove aktivnosti i upoznati se
različitim područjima kurikuluma, može ostvariti ciljeve koje su postavili odgajatelji
dajemo. Kroz ples možemo podučavati, prenositi nova znanja i pratiti razvoj djeteta
na holistički način. Prije nego počnemo plesati s djecom, prvo im moramo pomoći da upoznaju svoje tijelo. Prije kretanja objasnimo im da se mogu kretati cijelim tijelom ili samo pojedinim dijelovima.

Dok ih pomičemo, imenujemo ih i kažemo im što radimo s njima (na primjer: kružimo glavom udesno). Naše tijelo je naš glazbeni instrument, pa ga moramo ugoditi ako želimo plesati. Trebamo svakodnevno vježbati djetetovo tijelo kako bi postalo okretnije i opuštenije. Da bi dječje aktivnosti bile zanimljivije, sve to trebamo činiti kroz igru; možemo vježbati sjedeći, ležeći, stojeći, na koljenima ili sve vježbe možemo raditi na jednoj nozi ili sa skokovima. Zatim možemo raditi vježbe vježbanja u hodu ili s rekvizitom u ruci, uz glazbu i sl. (Paulin, 2006).

Postoji nekoliko elemenata ili. uvjeti koji su važni za poticanje djeteta na kretanje.
Prvi uvjet je prostor. U današnjim vrtićima više nema štandova u skupinama mlađe djece. Dakle, djeca ne provode više vremena u nekom zatvorenom i skučenom prostoru, ali im je dopušteno kretanje samo na jastuku na podu. Djeca se prvo postavljaju u početni položaj leđa, a kasnije u takav položaj kojim vlada. Za mlađu djecu postavljamo tunele u igraonici ili na terasi stepenice (drvene ili meke, od jastuka). Drugi uvjet su individualne metode. Odgajatelj ne tjera dijete na pokret, već ga pušta da samostalno istražuje i na taj način se postupno osamostaljuje. Nudeći djetetu razne igračke, odgajatelj omogućuje djetetu da se sam snalazi – manipulira njima i nadograđuje svoje motoričke sposobnosti.

U dobi od druge do treće godine sadržaj odgojno-obrazovnog rada je drugačiji nego u razdoblju od prve do druge godine. Uz spontanu igru, odgajatelji već uključuju planirane ili usmjerene aktivnosti u kojima prevladava metoda vođenja, a nastaju još tri metode i to od vođenja do izmišljanja, izmišljanja i od izmišljanja do vođenja. Treći uvjet su primjereni poticaji za kretanje, kao što su razni materijali (roba, predmeti, prirodni materijal…), glazba (vokal, instrumentalni ples, instrumental…), ples (narodni ples, pokretno-raja igre, društveni ples …), likovne umjetnosti (građa, ilustracije, animirani filmovi, lutke…) (Koflič, Gobec, 1995).

Kretanje djeteta može se privući prispodobama iz prirode i promatranjem okoline.
Pozivamo ga da promatra kako pahulje padaju na tlo ili, na primjer, kako se pojedina životinja kreće. Pozivamo ga da pokuša lagano i nečujno kročiti po tlu poput miša ili kretati se polako poput lišća drveća koje pada na zemlju u jesen. Pokušavamo sve ovo zapažanje izraženo prirodnim načinima kretanja kao što su hodanje, skakanje, puzanje, puzanje, trčanje i rotacijom. Pokret ili ples se također mogu izraziti tako da se, na primjer, prvo osluškuje priroda pjev ptica ili kiše i tek tada se počinjemo kretati. Također je važno plesati s djetetom, jer će nas najprije htjeti oponašati, tek onda će se stvoriti. Jedna mogućnost je i to idemo u šumu gdje možemo preskočiti korijenje ili kamenje i trčati oko stabala. V ali u kasinu se možemo kretati uz pomoć mašte i izmišljati stvari. Započnimo priču mi, djeca nastavljamo, a možemo koristiti i neku pjesmu ili likove iz bajki, na slučaj Crvenkapice, koja hoda šumom i na putu nailazi na razne prepreke (Paulin,1971).

Ples prati čovjeka u svim razdobljima njegova života i dio je ljudske djelatnosti.
To može biti samo jednostavan skok koji je izraz radosti ili uzbuđenja. Najbolje je ponuditi djetetu što više prilika da doživite ples i steknete puno iskustva. Sva djeca se vole kretati, poskakuju, vrte se i opuštaju uz glazbu. Tijelo je ljudski instrument koji je potreban napjevati vrlo rano” (Kovač Valdes, 2010).
Ples ima mnoge pozitivne osobine, kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete je preko plesa izražava, zabavlja i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, uz pomoć koje dijete može kreirati, opustiti, pokazati kako se osjeća i što doživljava.
Ali češće bih također je bilo potrebno poticati kreativno kretanje, jer prečesto izvodimo raja pokretne igre u vrtiću, gdje je već određeno kako se trebaju kretati. Ples se u predškolskom razdoblju odvija kroz igru, odn. temeljne aktivnosti i kreativne aktivnosti koje holistički motiviraju i angažiraju djecu.

„Ples je kretanje tijela u prostoru i vremenu – vrijeme u plesu definira ritam. Plesačica do kraja pokret izražava svoje misli, ideje, emocije i mišljenja” (Rupnik, 2014, str. 10).
“Plesna edukacija je, u najširem smislu, plesna edukacija. To je također metoda poučavanja i bivanja povezuje se sa svim odgojno-obrazovnim područjima u vrtiću i sa sadržajima učenja u školi. Plesni odgoj u užem smislu riječi je odgoj za ples, za plesnu umjetnost kao autonomno umjetničko područje” (Kroflič, Gobec, 1989.).
„Ples prati čovjeka u svim razdobljima njegova života i dio je ljudske djelatnosti.
To može biti samo jednostavan skok koji je izraz radosti ili uzbuđenja. Najbolje je ponuditi djetetu što više prilika da doživite ples i steknete puno iskustva. Sva djeca se vole kretati, poskakuju, vrte se i opuštaju uz glazbu. Tijelo je ljudski instrument koji je potreban napjevati vrlo rano” (Kovač Valdes, 2010).

„Stvaranje pokreta je pristup učenju u kojem djeca/učenici/studenti izražavaju pokret kroz pokret, osmišljavati i kreirati različite obrazovne sadržaje. Uključivanje kreativnog pokreta omogućuje aktivno učenje i promiče potencijale učenja, pridonosi intelektualnom rastu u različitim područjima, jača neverbalnu komunikaciju, kreativnost, pamćenje i ujedinjuje kognitivne i tjelesne i emocionalno-socijalne sposobnosti i kod male djece i starijem učeniku” (Geršak, 2014).

Ples se razlikuje od pokreta. Razlikujemo ga na sljedeći način: pokret je aktivnost, to mogu biti i određene vježbe, npr. kruženje glave, prelazak noge preko noge, pomicanje dlana savijanjem zapešća… Ako se određene vježbe izvode prema određenim uputama i s određenom svrhom, aktivnost je sve bliža plesu. Kada i ako povežemo te pokrete u ritmu i dodajući im emocionalnu, društvenu dimenziju i kvalitetu, ovaj se pokret može okarakterizirati za plesanje. Ples je skup različitih pokreta. Riječ je o dramskoj, imaginarnoj i formativnoj tvorevini. Ples je također sredstvo za uživanje. Čini se ugodno u plesnoj tjelesnoj aktivnosti fizičko i psihičko blagostanje. To je stanje u kojem su sve mentalne i tjelesne aktivnosti skladne usmjeriti na određeni cilj (Pavlin, 2006).

Zaključak

Kako bi odgajatelji djecu mogli podučavati plesnoj kreativnosti, moraju biti i tjelesno aktivni, imati istančan osjećaj za ritam i biti glazbeno obrazovan. Odgajatelji moraju biti uzori prirodnom ponašanju. Ako se znamo kretati slobodno i bez napora, takve povratne informacije dobit ćemo i od djece. Ali ako se nerado krećemo, a nismo opušteno, ni djeca se neće znati i moći opustiti. Bit plesne aktivnosti je iznad svega u tome što odgajatelj vježbe osmišljava što samostalnije i maštovitije i ne ponavlja ih uvijek već su navedeni primjeri. Plesom potičemo dječje pokretno stvaranje. Na taj način pridonosimo sveukupnom razvoju djetetove osobnosti, pa predstavlja integralno ekvivalentan dio predškolskog odgoja. Ples spada u područje estetskog odgoja. Ples u području predškolskog odgoja uključuje izražavanje kroz pokret i stvaranje kroz pokret. Izrazi i kreacija plesa ovise o pojedinom razvojnom stupnju djeteta.
Plesom potičemo dječje pokretno stvaranje. Na taj način doprinosimo ukupnom razvoju djetetova osobnost, te stoga predstavlja integralno ekvivalentan dio predškolskog odgoja. Ples spada u područje estetskog odgoja. Ples u području predškolskog odgoja podrazumijeva izražavanje kroz pokret i stvaranje kroz pokret, stoga potaknimo djecu na ples.

Literatura

  1. Geršak, V. (2015). Misliti skozi gib in ples: ustvarjalni gib kot učni pristop. V: Aktivnosti učencev v učnem procesu. Koper: Univerzitetna založba Annales, Koper.
  2. Geršak, V. (2014).Plesna umetnost v vrtcu: gibanje telesa v prostoru, času in z energijo.
    V: VRBOVŠEK, B. (ur.).Umetnost v vrtcu. Ljubljana: Supra
  3. Kroflič, B., Gobec, D. (1989). Plesna vzgoja za najmlajše. Novo mesto: Društvo pedagoških
    delavcev Dolenjske, Pedagoška obzorja
  4. Kroflič, B., Gobec, D. (1992). Ustvarjalni gib in plesna vzgoja za najmlajše. Novo mesto:
    Pedagoška obzorja.
  5. Kovač Valdes, J. (2010). Plesna žgečkalnica: priročnik ustvarjalnega giba in sodobnega plesa za otroke z osnovami plesnih tehnik. Ljubljana: Javni sklad Republike Slovenije za kulturne dejavnosti.
  6. Marjanovič Umek, L.in Zupančič, M.(2006).Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  7. Pavlin, J. (2006). Ples, spol in čustva v visoko moderni družbi. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  8. Paulin, M. (1971). Gibalno ritmična vzgoja predšolskih in mlajših šolskih otrok.
    Ljubljana: Zavod za šolstvo SR Slovenije.

Multikulturalizam

marina_garic

Marina Garić

Sažetak

Slovenci smo se na svojoj zemlji, na kojoj smo već generacijama, uvijek susretali sa doseljenicima i stranim zajednicama iz raznih grupacija iz drugih kulturnih okoliša. Nove su se kulture integrirale u novi okoliš ali su istovremeno i utjecale na našu kulturu.

Odgoj i obrazovanje glavni su čimbenici uspješne integracije djece doseljenika u slovensko društvo. Navedena dva čimbenika najučinkovitije doprinose stvaranju jednakih mogućnosti za uspješan osobni razvoj, uključivanju u radni i društveni život svih ljudi, bez obzira na njihovo porijeklo, spol, uvjerenja ili druge karakteristike.

Slovensko zakonodavstvo poduzelo je određene mjere na području integracije učenika imigranta u školski sustav, ali dosadašnja praksa u našoj školi, I. osnovnoj školi Celje, pokazuje da mjere nisu polučile zadovoljavajuće rezultate. Naime, poduzete mjere nisu u potpunosti provedene u praksi, kako je prethodno bilo i predviđeno. Upravo zbog tog razloga smatram da uspješnu integraciju učenika doseljenika i nesmetano praćenje pedagoškog procesa treba predvidjeti u obliku početnog jezičnog tečaja slovenskog jezika.

Svrha ovog članka je prezentirati i istražiti kako se u I. osnovnoj školi Celje provodi program integracije učenika doseljenika, s kakvim poteškoćama i preprekama se susreći te kako se odvija njihova integracija u odgojno-obrazovni sustav.

Ključne riječi: multikulturalizam, integracija, učenik doseljenik, odgojno-obrazovni sustav

Uvod

Multikulturalizam je pojam kojega možemo razumjeti na više načina. Znači li to možda očuvanje kulture koju doseljenici donose u novu državu? Ili možda znači osiguravanje ravnopravnog položaja doseljenika iz različitih kultura? Ili je to možda pojam koji nas upozorava na heterogenost društva, odnosno o suživotu različitih etničkih skupina (Shiffman, 2005).

U odgojno-obrazovni sustav svake godine uključuje se veliki broj djece doseljenika kojima je slovenski drugi jezik. Posljedica njihovog slabog znanja, odnosno neznanja slovenskog jezika razlog je brojnih poteškoća koje se manifestiraju u težem praćenju nastave, slabijem školskom uspjehu i težem uključivanju u širi socijalni okoliš.

Sama integracija učenika doseljenika u našoj školi predviđena je prvenstveno u obliku pružanja dodatne stručne pomoći učenicima doseljenicima, koja se odvija kao nastava osnova slovenskog jezika, a izvodi je više učitelja. Učenici doseljenici mogu postići uspjeh u odgojno-obrazovnom području pomoću niza različitih čimbenika. Osim učitelja, važnu ulogu u uspješnoj integraciji imaju i vršnjaci, a još važniju i roditelji doseljenika.

Veliki broj doseljenika dolazi iz država bivše Jugoslavije i Kosova, a postupno se oblikuju i druga i treća generacija doseljenika. Glavni zadatak doseljenika je da se što brže prilagode životu u Sloveniji, nauče slovenski jezik i da ga aktivno koriste. Uz sve navedeno, susreću se s brojnim problemima, a mogli bismo istaknuti negativan stav Slovenaca prema imigracijama radnika iz drugih republika, što se nažalost često pokazuje i u školi, kada dolazi do čestih sukoba između pojedinih učenika (Komac, 2007).

Jedno od najvažnijih sredstava socijalizacije djece i rada u školi svakako je usvajanje jezika. Dijete koje ne govori jezik okoline i škole, slabije će komunicirati i teže će se integrirati u okoliš, vjerojatnije će doživjeti nesporazume s vršnjacima, neće se osjećati jednakim, gubit će motivaciju i interes za učenje (Resman, 2003).

Klasifikacija učenika doseljenika

U ovoj godini u našoj školi imamo 504 učenika od kojih 28 učenika u prvom razredu ima status doseljenika. Svakako, potrebno je spomenuti i starije učenike doseljenike koji u manjem opsegu još uvijek pohađaju dodatnu nastavu slovenskog jezika i kojima je omogućen smanjeni broj ocjena i prilagodbi opsegu gradiva. Većina doseljenika dolazi iz bivših republika Jugoslavije, Kine i Kosova. Broj se povećava iz godine u godinu, a prvenstveno se povećao trend doseljavanja djece tijekom školske godine, što im u procesu integracije stvara dodatne probleme.

Naš školski okoliš odnosi se i na ulice i na područja u kojima je velika koncentracija doseljenika – stranaca, koja je neusporedivo veća od koncentracija ostalih okoliša u kojima se nalaze osnovne škole. Baš na tim mjestima tražimo uzorke za godišnji porast broja upisanih učenika doseljenika.

Većina tih učenika dolazi iz različitih kulturnih sredina u kojima su određeni uzorci ponašanja drugačiji i neprihvatljivi u našem okolišu. Zbog toga učenik treba vremena za upoznavanje s karakteristikama klime i kulture u novom okolišu, što postiže aktivnim učenjem slovenskog jezika u školi i izvan nje. Ovi se učenici nalaze u težem položaju jer su poteškoće s prilagodbom još veće i vrlo je teško pratiti nastavu pogotovo usred školske godine.

Integracija u I. OŠ Celje

U svemu tome na prvim linijama su učitelji koji takve učenike moraju uključiti u nastavu, što im opet predstavlja veliki problem jer većina takvih učenika ne poznaje čak ni osnove slovenskog jezika. Temeljem saznanja iz dosadašnje školske prakse, smatram da bi učenici doseljenici, koji se upisuju sredinom školske godine, najprije trebali pohađati tečaj slovenskog jezika kako bi se što prije naučili osnove jezika i jezične komunikacije, a tek nakon tečaja bi trebali pristupili normalnoj školskoj nastavi. Na taj način integracija ili uključivanje u naš školski sustav bilo bi lakše i ugodnije, kako za njih, tako i za pedagoške djelatnike. Dakle, zbog stalnih imigracija i integracije učenika doseljenika, pedagoški se djelatnici svakodnevno suočavaju s brojnim izazovima i hvataju u koštac s različitim kulturnim obrascima. Ipak, moramo naglasiti da njihov angažman uvelike ovisi o pedagoškim djelatnicima ali i o učenicima i roditeljima. Činjenica je da im učitelj ne može pomoći u nastavi i u potpunosti im se posvetiti jer u razredu postoje i drugi učenici kojima je pomoć prijeko potrebna. Nakon dolaska učenika doseljenika, razrednici će za njih kreirati prilagođene individualne programe (IP), koji se u samom procesu edukacije moraju uzimati u obzir. Razrednik učenika i roditelje upoznaje s IP-om koji izvod potpisuju, što znači da su upoznati s njim i da se slažu s napisanim. U pisanje teksta uključeni su i izvođači osnova slovenskog jezika. Na kraju školske godine razrednik i izvođači pišu evaluaciju i IP u papirnom obliku, i zajedno s ostalom dokumentacijom dokumentaciju šalju rukovodstvu škole. Na početku sljedeće školske godine IP se obnavlja za istog učenika; po isteku razdoblja od dvije godine od upisa učenika, nakon prekida izvođenja IP programa slijedi ponovna evaluacija. Praksa u školi pokazuje da neki učenici doseljenici dobro koriste status i prilagodbe koje im se nude u razdoblju od dvije godine, što im bitno olakšava učenje slovenskog jezika jer više ne postoje velike poteškoće s uspješnim razumijevanjem jezika.

Zaključak

Višejezičnost i interkulturalnost trebaju potaknuti sve učenike na upoznavanje i istraživanje vlastite kulture i jezika, kao i na upoznavanje i bolje razumijevanje drugih kultura i jezika. Kao što smo već spomenuli, u svakom razredu postoji učenik doseljenik za kojega je potrebno imati drugačiji pristup i način rada. S vidika savjetodavne službe svakako moram istaknuti da se savjetodavni djelatnici kao i učitelji zalažemo za što veću integraciju doseljenika u novu školu i za brže usvajanje slovenskog jezika. Na žalost nije dovoljan samo interes od strane učitelja i školske savjetodavne službe jer ključnu ulogu u bržoj integraciji i učenju jezika igraju i roditelji. Svakako mislim da bi prije uključivanja doseljenika u redoviti osnovnoškolski obrazovni program, najprije morali biti uključeni u kakav program odn. tečaj učenja slovenskog jezika. U većini slučajeva, nakon preseljenja u Sloveniju, djeca odmah započinju pohađati osnovnu školu bez potrebnih znanja o osnovama slovenskog jezika. Nažalost, učiteljima se zbog toga teško fokusirati na usvajanja onih osnovnih znanja, a još gore, većina ih dolazi u školu s neznanjem i nepoznavanjem osnovnih računskih operacija, što ukazuje na slabost i neorganiziranost školskog sustava njihove matične države te na nezainteresiranost roditelja. Obzirom na to da ih sve više dolazi u našu školu, a ista je situacija i u ostalim osnovnim školama, smatram da treba hitno uvesti mjere za organiziranje tečajeva za doseljenike koje bi trebali pohađati sve dok ne usvoje osnovne pojmove i jezične vještine potrebne za uspostavu komunikacije s nastavnicima i drugim učenicima.

Literatura:

  1. Komac, M. (ur.) (2007). Priseljenci: študije o priseljevanju in vključevanju v slovensko družbo. Ljubljana: Inštitut za narodnostna vprašanja.
  2. Resman, M. (2003). Interkulturna vzgoja in svetovanje. Sodobna pedagogika, 54(1), 60–79.
  3. Shiffman, D. (2005). Korenine multikulturalizma. Delo Louisa Adamiča. Založba ZRC. Inštitut za slovensko izseljenstvo in migracije, Ljubljana.

Kamp za nadarene učenike "IVANA"

irena_polajzer

Irena Polajžer

Sažetak

U današnje vrijeme sve češće je slučaj da se u školi puno više pažnje posvećuje učenicima slabijeg uspjeha nego nadarenim učenicima. Kako se to ne bi dogodilo, OŠ Miha Pintara Toledo organizirala je kamp za nadarene učenike u području društvenih znanosti i likovne umjetnosti. Kamp je dobio naziv “IVANA”, a sastavljen je od imena Ivana Cankara, najvećeg slovenskog književnika, i Ane Lušin, njegove mladenačke ljubavi. Kamp je održan u našoj područnoj školi u Plešivcu, gdje je Ana živjela i poučavala tijekom posljednjih godina svoga života. Tema kampa bio je Ivan Cankar, a povezivala je tri nastavna predmeta: slovenski jezik, likovni odgoj i zemljopis.

Ključne riječi: Ivan Cankar, nadareni učenici, međupredmetno povezivanje

Uvod

U današnje vrijeme učitelji obično posvećuju mnogo više pozornosti učenicima s teškoćama u učenju nego onima koji žele i mogu postići više nego što im nudi sam nastavni proces. Organiziranje različitih radionica i kampova jedna je od metoda rada namijenjena učenicima koji se svojim znanjem i interesom izdvajaju iz svog okruženja. Stoga smo odlučili organizirati dvodnevni kamp za nadarene učenike.

Nadareni učenici

Nadarenost

“Nadarenost znači izvrsnost u određenom području djelovanja ili u nekoliko aktivnosti istovremeno; to je razvojna osobina koja se u početnim fazama, odnosno u djetinjstvu očituje kao potencijal, karakteristično ponašanje, dok se u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi iskazuje kao priznato postignuće ili proizvod koji prepoznajemo kao izniman.” (Strokovna izhodišča posodobitve, 2019: 26)

Nadarenost se očituje u raznim oblicima i rasponima. Na temelju teorijskih i empirijskih razmatranja smatra se da su talentirani učenici ona djeca i adolescenti koji pokazuju izrazito natprosječne (iznimne) opće ili specifične sposobnosti koje se prvenstveno ogledaju u

  • konvergentnom načinu razmišljanja učenika,
  • u području obrazovanja (opće ili specifično – jezično, matematičko, priroda i društvo, tehničko obrazovanje itd.),
  • u kreativnosti ili inovativnim rješenjima u različitim područjima (umjetnost, znanost, tehnologija ili sport), što se prije svega očituje u divergentnom, kreativnom razmišljanju, originalnosti i inovativnosti, fleksibilnosti i fluentnosti,
  • u nadarenosti za bilo koje umjetničko područje – glazbu, ples, likovnu umjetnost, dramu, film, književnost,;
  • u psihomotornim i senzomotornim, odnosno sportskim vještinama,
  • u socijalnim vještinama (npr. sposobnost vođenja) i
  • u reguliranju svojeg razmišljanja (motivacija, emocije, metakognicija). (Strokovna izhodišča posodobitve, 2019: 27)

Koncept otkrivanja i rada s darovitim učenicima u devetogodišnjoj osnovnoj školi (2019: 50) navodi da bi svaki identificirani učenik osnovne škole trebao imati priliku svake školske godine sudjelovati u barem jednom nastavnom programu obogaćenom specifičnim metodama, sredstvima i pomagalima, i to u trajanju od najmanje 35 sati. Ti programi predstavljaju oblik obrazovnog programa za visoko motivirane učenike, temeljito produbljuju i proširuju znanje stečeno u redovnoj nastavi ili omogućuju stjecanje znanja iz područja koja nisu dio obveznog obrazovnog programa škole. Obogaćeni nastavni programi uključuju i istraživačke kampove.

Tijekom školske godine 2019./2020. organizirali smo kamp za nadarene učenike sedmih razreda. Kamp je dobio naziv “IVANA” jer su tema kampa bili najveći slovenski književnik Ivan Cankar i njegova mladenačka ljubav Ana Lušin. Naziv “IVANA” izveden je iz njihovih imena, Ivan i Ana. Tema kampa bio je Ivan Cankar.

Ivan Cankar i Ana Lušin

Ivan Cankar, rođen 10. svibnja 1876. u Vrhniki, najznačajniji je slovenski pripovjedač i dramatičar. Njegovo djelo uključuje poeziju, pripovijedanje, dramu i novinarstvo. Opus djela Ivana Cankara je vrlo opsežan i raznolik, a obuhvaća brojne crtice i kratke priče, novele, romane, psihološke i socijalne drame, komedije, eseje, polemike, pjesme i sl. Neka od njegovih djela: “Na klancu”, “Sluga Jernej i njegovo pravo”, “Stranci”, “Hlapci”, “Kralj na Betajnovi”, “Moj život”, “Erotika”… (Mušič, 2004.) Bio je i prvi slovenski pisac koji je zarađivao za život isključivo pisanjem. (Kepic Mohor, 2007: 16)

Žene su ulazile i izlazile iz njegova života. U mladosti se divio svojoj učiteljici Ani Lušin. Cankarova pisma Ani smatraju se najljepšim ljubavnim pismima napisanim na slovenskom jeziku. (Kolšek, 2018)

Ana Lušin rođena je 30. svibnja 1881. u Ljubljani. Cankara je upoznala 1898. godine, u dobi od 17 godina. Ubrzo je između Ane i Ivana došlo do zahlađenja odnosa jer se Cankar počeo zanimati za njezinu sestru Minku. Tijekom boravka u bečkom predgrađu Ottakring, već je bio previše uključen u život u Beču da bi razmišljao o ozbiljnoj vezi. Ani je kasnije savjetovao da se uda za drugog. Ana se zaposlila kao učiteljica u Sv. Benediktu, a ubrzo zatim je oboljela od tuberkuloze. Udala se 1905. godine i zajedno sa suprugom preselila u brdovito mjesto Plešivec. Umrla je 3. veljače 1910. godine u dobi od 28 godina. (Roš, 1972)

Ana LušinIvan Cankar i Ana Lušin
Slika 1. Ivan Cankar i Ana Lušin        Slika 2. Ana Lušin

Kamp “IVANA”

Kamp koji smo prije izbijanja bolesti COVID-19 organizirali za nadarene učenike trajao je dva dana, odnosno petak poslije podne i subotu. Objedinio je tri predmeta, slovenski jezik, zemljopis i likovni odgoj. Održavao se u našoj područnoj školi u Plešivcu. Organizirali smo ga za učenike sedmog razreda, nadarene u području društvenih znanosti i likovne umjetnosti. Kamp je pohađalo 18 učenika.

Prvog dana učenici su najprije poslušali predavanje o Ivanu Cankaru i Ani Lušin. Da bismo uključili natjecateljsku notu, učenici su mogli učestvovati u kvizu znanja. Jedna od Cankarovih crtica nosi naziv “Suhe kruške”. Nakon što su poslušali sadržaj, učenici su zaigrali kviz u stilu “Tko želi biti milijunaš”. Umjesto novca, prikupili su suhe kruške jer se kviz zvao “Lijepo je imati zdjelicu suhih krušaka”.

Na Cankara, kojeg s Velenjem odnosno Plešivcem kod Velenja ne bi povezivali da nije bilo Ane Lušin, upozorava Kulturno Ivana Cankara iz sela Plešivec. Ani u čast, Muzej Velenje poklonio je područnoj školi izložbu njezinih slika i njezine tri kratke priče postavljene uzduž stepeništa škole. Nakon što su se učenici upoznali s njezinim životom, posjetili su izložbu, zatim i obližnje seosko groblje, gdje su posjetili njezin grob i pročitali Cankarev stih iz “Erotike” uklesan na njenom nadgrobnom spomeniku.

Nakon večere zaigrali su društvenu igru pod nazivom “Klanec” na temu Ivana Cankara. Igra uključuje kartice s pitanjima i činjenicama o Ivanu Cankaru te kartice s pojmovima iz naslova Cankarovih djela, osmišljenih kao pantomimski, govorni ili crtački izazov.

Subota je uglavnom bila posvećena geografiji i likovnom odgoju. Na satu likovnog odgoja učenici su slikali Ivana Cankara. Koristili su se raznim slikarskim tehnikama, a prije toga saslušali su predavanje o tome kako i na koji način su slikari stvarali svoja djela u vrijeme Cankara.

U sklopu nastave geografije, terenski radovi su se izvodili u blizini škole, pri čemu su učenici prevalili stazu dugu 1,5 kilometara. Pretpostavili smo da je onuda prolazila i sama Ana Lušin jer je u to vrijeme živjela na zadnjem katu školske zgrade. Podijeljeni u grupe, učenici su na pet točaka dobili upute za rad i radne listiće. Na putu do škole izradili su si šešire od prirodnih materijala koje su usput pronašli u šumi, slične onima koje je nosila Ana Lušin.

Nakon ručka nastavili su s oživljavanjem crtice “Suhe kruške”. Prikazali su je u obliku stripa, zatim je i odglumili. Kad su im u kamp stigli roditelji, crticu su uprizorili još jedanput.

Zaključak

Učenici su bili jako zadovoljni kampom, budući da su o Ivanu Cankaru učili na drugačiji način; upoznali su mjesto Plešivec koje bi inače rijetko posjetili, a najvažnije od svega, međusobno su se družili. Učenjem na terenu ili u raznim radionicama učenicima su ponuđeni bolji uvjeti za stjecanje znanja, vještina i praktičnog iskustva. U rješavanju zadataka, izazova i stvaranju pokazivali su interes i znatiželju, međusobno se pomagali i nadopunjavali unutar grupa. Učenici su aktivno sudjelovali i kroz prezentacije, predavanja, istraživački i kreativni rad došli do novih spoznaja, analizirali ih i ocjenjivali. Na kraju su izrazili želju da se takvi kampovi organiziraju više puta.

Literatura

  1. Kepic Mohar, A. (2007). Šolski album slovenskih književnikov. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Kolšek, P. (2018). Reci tvoji roki, da jo poljubljam. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. Mušič, J. (2004). Veliki album slovenskih pisateljev. Ljubljana: Založba Mladika.
  4. Roš, F. (1972). Grob na Plešivcu. V: Celjski zbornik 1971–1972. Celje: Kulturna skupnost občine.
  5. Strokovna izhodišča posodobitve Koncepta odkrivanja nadarjenih otrok, učencev in dijakov ter vzgojno-izobraževalnega dela z njim (2019). Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

Kontakt s prirodom u suvremenom dobu

urska_wiegele

Urška Wiegele

Sažetak

Učitelji unosimo u živote učenika mnogo više od podučavanja gradiva. Cijeloga života učimo ih kako da izrastu u pozitivne ličnosti (osobnosti) i pronađu načine suočavanja s današnjim svijetom. Prirodno okruženje nudi dodatnu vrijednost u stjecanju trajnijeg znanja i pruža učitelju neograničen izvor mogućnosti za učenje usredotočene svjesnosti. Budnost odnosno usredotočena svjesnost predstavlja jedan od suvremenih pristupa podučavanja i omogućuje nam da se umirimo, dišemo, postanemo usredotočeni i obratimo pozornost na sadašnji trenutak. Tijekom višegodišnjeg podučavanja prikupila sam vježbe za trening (uvježbavanje) usredotočene svjesnosti u prirodi, koje sada stalno koristim u nastavi. Vježbe su namijenjene djeci u vrtićima i učenicima razredne nastave. Usredotočena svjesnost je vještina koju treba vježbati svaki dan. Tako postaje način našeg svakodnevnog života, a samim time učinak je još veći.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, prirodno okruženje, podučavanje, mlađa djeca

Uvod

Učiteljica sam prvog i drugog razreda, pa moram uvijek iznova razmišljati o načinima vođenja zanimljivijeg i opuštenijeg nastavnog sata, kako bi učenici doista dobili najviše što mogu. Djeca su sve nemirnija, opterećenija, previše izložena televiziji, računalnim igrama, telefonima. Brzi podražaji kradu im pažnju i zbog toga se ne znaju zaustaviti odnosno umiriti i koncentrirati na trenutnu situaciju. Potrebno je uvesti promjene. Stoga sam odlučila iskoristiti kratke vježbe usredotočene svjesnosti i tako pokušati pobuditi u njima pozornost i želju za nečim novim te na taj način ponovno privući sve njihove niti u svoje roke.

S obzirom na to da ih cijeloga života učimo kako da izrastu u pozitivne ličnosti (osobnosti) i pronađu načine suočavanja s današnjim svijetom, željela sam posvetiti više pažnje emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta. Vježbanjem usredotočene svjesnosti njihov svakodnevni život može se značajno poboljšati jer ona pomaže u razvoju emocionalne razine. Usredotočena svjesnost uči nas o tome kako postati svjestan sadašnjeg trenutka, ovdje i sada, kroz prihvaćanje i suosjećanje. Općenito nas uči da budemo zahvalni na onome što imamo u danom trenutku i svjesni da to nije samo po sebi razumljivo odnosno logično.

Usredotočena svjesnost i priroda

Usredotočena svjesnost (eng. mindfulness) je stanje odnosno način fokusiranja na svjesnost svog doživljavanja (osvještavanje vlastitog iskustva), koji je popraćen stavom prihvaćanja, otvorenosti i znatiželje. Zahvaljujući usredotočenoj svjesnosti, učimo usmjeriti svoju pozornost na trenutačno iskustvo u danom trenutku, tijekom kojeg postajemo svjesni svojih misli, tjelesnih osjećaja i vanjskog događanja (Černetič, 2011).

Životni stil se s godinama jako promijenio. Djeca provode više vremena pred različitim ekranima, što negativno utječe na njihovu dobrobit i zdravlje. Rješenje ovog problema pronaći ćemo u kontaktu s prirodom, koji je za prethodne generacije predstavljao nešto što je samo po sebi razumljivo. Upravo ovaj korak odnosno kontakt s prirodom čini mi se iznimno važnim i u školi.

Tijekom boravka u prirodi, naša se usredotočena svjesnost odnosno budnost povećava. Sve se odvija mirnije, sporije. Lišće šušti, ptice cvrkuću, trava se miče, a već u sljedećem trenutku opet imamo tišinu. I sve to pozitivno utječe na nas. Misli se smiruju i počinjemo razmišljati o danom trenutku, ovdje i sada. Šetnje prirodom smanjuju našu psihičku iscrpljenost, smiruju um i povećavaju kreativno razmišljanje. Aktivnosti u prirodi poboljšavaju pamćenje, smanjuju stres, povećavaju samopouzdanje i potiču lučenje endorfina.

Zahvaljujući kraćim vježbama usredotočene svjesnosti, možemo povećati učinkovitost učenja u školi i prirodi.

Uključivanje vježbi usredotočene svjesnosti u nastavni proces

Podučavanje najmlađe djece u školi zahtijeva od učitelja stalno mijenjanje aktivnosti i pronalaženje rješenja za privlačenje dječje pažnje. Učenje u prirodi donosi dodatnu vrijednost u nastavi jer je to prostor za igru ​​i boravak, opuštanje i meditaciju.

Na početku biramo kraće vježbe, koje postupno produžavamo. Vježbe bi trebale biti jednostavne, a govor takav da nas djeca razumiju i da je način izražavanja prilagođen njima. Svaku vježbu prvo pokazujemo, a zatim je izvodimo zajedno s djecom. Iskoristimo humor tijekom izvođenja vježbi kako bi se učenici zabavili i opustili što više.

Važno je ne tjerati dijete u nešto što mu nije ugodno. Ako se učenicima ne sviđa vježba, prekidamo je ili koncipiramo na neki drugi način.

Vježbe za trening (uvježbavanje) usredotočene svjesnosti u prirodi

U nastavku ću predstaviti nekoliko vježbi koje najčešće izvodim s učenicima u prirodi.

VJEŽBA DISANJA

Predstavlja osnovnu vježbu koju izvodimo prije svake sljedeće. Učenici pronalaze i zauzimaju svoja mjesta. Izvodimo vježbe disanja. Govorimo mirno i razgovijetno. Učenici udahnu kroz nos i broje do 3, a izdahnu kroz usta. Neka izdah uvijek bude za barem jednu jedinicu duži od udaha. Vježbu ponovimo nekoliko puta. Pokušajmo se usredotočiti isključivo na disanje. Ako nam misli nekuda pobjegnu, budimo toga svjesni i pokušajmo svoju pozornost preusmjeriti na disanje.

TRBUŠNO (DIJAFRAGMALNO) DISANJE

Fotografija 1Tijekom šetnje potražimo šišarku ili kamen. Pronađemo prikladno mjesto gdje svi učenici mogu ležati na podu. Nađeni predmet polažemo na trbuh i dišemo. Promatramo kako se predmet pri udisanju diže, a pri izdisanju spušta.

Fotografija 1. Trbušno disanje

DISANJE UZ OPONAŠANJE ZVUKOVA ŽIVOTINJA PRI IZDISAJU

Učenici sjede u krugu. Izvodimo vježbe disanja. Kažemo im da udahnu kroz nos, a da pri izdisaju oponašaju zvuk životinje (pčela, zmija, ovca, koza, krava itd.).

KAKAV JE OSJEĆAJ?

Fotografija 2Učenici sjede u krugu i imaju zatvorene oči. Izvodimo vježbe disanja. Kažemo da ćemo jednom učeniku položiti predmet iz prirode na dlan (kamen, koru, grančicu smreke, cvijet, češer itd.). Neka učenik opiše svoje osjećaje najbolje što može (Kakav je predmet na osnovi dodira? Jeste li pogodili što je to? Je li vam nešto smetalo tijekom opipavanja predmeta?). Vježbu ponovite nekoliko puta.

Fotografija 2: Kakav je osjećaj?

ZRNO PO ZRNO POGAČA (KAMEN PO KAMEN PALAČA)

Fotografija 3Krenimo prema obližnjem potoku. Neka učenici potraže što više kamenja i pokušaju ga uporabiti za gradnju tornja. Pritom bi trebali svu pozornost usmjeriti na konstrukciju i ravnotežu skulpture kako se ne bi srušila.

Fotografija 3: Kamen po kamen palača

KALJENJE POTOKA

Učenici traže štapove uz potok. Njima zagrebu dno potoka. Promatraju kako se voda zamućuje. Pitamo učenike vide li dno potoka. Oni zatim povlače štapove i promatraju što se događa s vodom.

KORA DRVETA

Učenici potraže različita stabla. Zatvaraju oči i dodiruju deblo. Razmišljaju o tome kakvi su osjećaji kada im dlanovi klize po kori.

ŠTO ČUJEM?

Zaustavljamo se s učenicima na prikladnom mjestu. Izvodimo vježbe disanja. Kažemo im da prvo zatvore oči i usredotoče se na zvukove u prirodi. Razmišljaju o onome što čuju (šuštanje, šuškanje, cvrkut ptica, žubor potoka …).

VJETROVIT DAN

Učenici se okreću prema vjetru i analiziraju osjećaj dok im kosa i odjeća lepršaju na Fotografija 4vjetru. Razmišljaju o osjećaju koji vjetar izaziva na njihovim licima.

SRCE

U šumi učenici crtaju palicom veliko srce na tlu te razmišljaju o onima koje vole i zašto ih vole. Zatim polažu dlanove na svoja srca i kažu sebi da se vole.

Fotografija 4. Srce

KIPOVI

Učenici su podijeljeni u manje grupe. Vođa grupe snažno zavrti ostale članove grupe i pusti ih. Svaki učenik mora tijekom zaustavljanja napraviti što ljepši kip. Pobjeđuje onaj koji napravi najljepšu figuru odnosno statuu i postaje novi vođa.

GRADSKA VREVA

Pođimo u šetnju gradom. Učenicima dajemo upute o načinu odabira jedne stvari koju će brojiti tijekom promatračke šetnje. Npr. brojenje crvenih automobila, ljudi u sivim jaknama, kuća s bijelim fasadama, ljudi s naočalama …).

HOD PREMA UPUTAMA

Učenici se kreću prema našim uputama. Isprva hodaju mirno, zatim brže i na kraju lagano trče. Pritom promatraju svoje disanje. Usredotočuju se na dubok udah kroz nos i polagani izdah kroz usta.

MAPA TIJELA

Učenici vježbaju u parovima. Jedan učenik stoji, a drugi mu rukama dodiruje dijelove tijela govoreći koji dio dodiruje. Uvijek počinjemo od glave i nastavljamo prema donjem dijelu tijela. Završavamo u predjelu glave (glava, ramena, laktovi, zapešća, bokovi, koljena, gležnjevi i leđa). Zatim zamijenimo uloge.

VRTULJCI

Svaki učenik potraži svoje mjesto, ispruži ruke i pazi da nikoga ne dodiruje. Izvodimo vježbe disanja. Učenicima kažemo da će se pretvoriti u vrtuljke (počinju se okretati). Zatim se zaustavljaju uz odbrojavanje 3, 2, 1. Govore nam o svojim osjećajima tijekom okretanja.

Zaključak

Učitelji provode značajan dio dana s djecom. Zahvaljujući vježbama za treniranje usredotočene svjesnosti, možemo im pomoći u postizanju uravnoteženog zdravog razvoja cijelog organizma na fizičkoj i duhovnoj razini. Djeca uče pravilno disati i promatrati fizičke, mentalne i emocionalne procese u sebi. Pokušavaju ih osvijestiti i razumjeti. Na ovaj način bolje će spoznati sebe i razumjeti druge.

Neka usredotočena svjesnost postane dio njih.

Literatura

  1. Černetič, M. (2011). Nepresojajoče zavedanje in psihoterapija. Kairos, 5(3–4):37–48.
  2. Snel, E. (2019). Sedeti pri miru kot žaba: vaje čuječnosti za otroke (in njihove starše). Celje: Zavod Gaia planet.
  3. Škobalj, E. (2017). Čuječnost in vzgoja. Maribor: Ekološko-kulturno društvo za boljši svet.

Proljetni radovi na Inkluzivnoj farmi

monika_petkovic

Monika Petković

Sažetak

Poučavanje učenika s teškoćama u razvoju izazovan je posao koji zahtjeva puno pripreme i planiranja. Kako bi svaki učenik imao priliku učiti na način koji njemu najviše odgovara, u radu se koriste različite prilagodbe, metode i oblici rada. U ovom radu je prikazana izvanučionička nastava prirode i društva kroz aktivnost vrtlarenja na obližnjoj farmi.

Ključne riječi: učenici s teškoćama u razvoju, rad u vrtu, izvanučionička nastava.

Uvod

Ljudi s dolaskom proljeća i toplijih dana počinju s prvim radovima u vrtu. Rad ljudi u proljeće jedna je od nastavnih jedinica koje se obrađuju u nastavi prirode i društva u nižim razredima osnovne škole. Kako bi učenici bili uspješniji u usvajanju predviđenih odgojno-obrazovnih sadržaja, priprema i izvođenje nastave treba se temeljiti na načelima zornosti i životnosti. Uz praktičan rad i iskustveno učenje ta načela su neophodna u radu sa svim učenicima, a osobito onima s teškoćama u razvoju.

Učenici Odjela za učenike s teškoćama u razvoju imali su priliku učiti o proljeću i radovima u vrtu kroz praktičan rad na Inkluzivnoj farmi u Hrastovici.

Što je Inkluzivna farma?

U Hrastovici, malom selu pokraj Petrinje, smjestila se mala farma s dva plastenika i nekoliko gredica poznata kao Inkluzivna farma. Inkluzivna farma je projekt Udruge osoba s invaliditetom SMŽ kojim se pridonosi unaprjeđenju socijalne uključenosti osoba s invaliditetom s ciljem unaprjeđenja životnih vještina kojima će stvoriti preduvjete za ravnopravno sudjelovanje u društvu i neovisan život.

Svoj doprinos uređenju vrta na farmi dali smo i mi. Na farmu smo odlazili svaki drugi tjedan i tamo provodili sat vremena u različitim aktivnostima.

Slika 1Slika 2
Slika 1. Plastenik na farmi                  Slika 2. Gredica na farmi

Što smo radili?

Tijekom boravka na farmi učenici su prepoznavali i imenovali povrće i alate za rad te uz podršku i u okviru svojih mogućnosti sudjelovali u sadnji flanaca i sijanju povrća i začinskog bilja. Nakon sadnje i sijanja slijedila je omiljena aktivnost, a to je zalijevanje. Na kraju svakog susreta ostalo bi dovoljno vremena za igru i aktivnosti na otvorenom.

Slika 3Slika 4.
Slika 3. Sadnja povrća        Slika 4. Zalijevanje

Dobrobiti vrtlarenja i nastave u prirodi

Prema Titmanu (1994.) djeca u okolišu traže četiri elementa: mjesto za raditi (za tjelesnu aktivnost i razvijanje novih vještina), mjesto za razmišljanje (za proučavanje i istraživanje svijeta u kojem živimo), mjesto za osjećaje (za uživanje u bojama, mirisima, zvukovima i prirodi općenito; razvija se osjećaj pripadnosti i ponosa) i mjesto za biti (za privatnost i uživanje u tišini).

Dobrobiti školskih vrtova i vrtlarenja su mnogostruke: razvijaju radne i higijenske navike, socijalne i motoričke vještine, potiču na razvoj odgovornosti i očuvanja prirodne i kulturne baštine, potiču ljubav prema prirodi, kreativnost, ekološki i estetski odgajaju i sl. (Anđić, 2016.)

I sami smo se uvjerili da nastava u prirodi i vrtlarenje imaju brojne pozitivne učinke, a neki od njih su:

  • boravak u prirodi, putovanje kombijem na farmu i razgovor o radovima na farmi izazivali su pozitivne emocionalne reakcije kod učenika
  • učenici su lakše usvajali nastavne sadržaje i brže pamtili nove pojmove
  • razvijali su perceptivne modalitete kroz neposredan kontakt s biljem (opip, okus, miris, sluh, njuh)
  • kroz aktivnosti u vrtu razvijali su finu motoriku
  • učenici su se učili suradnji i međusobnom pomaganju
  • razvijali su i bogatili rječnik

Zaključak

Učenike je potrebno od nižih razreda osnovne škole navikavati na nastavu u prirodi, osobito jer su danas razvojem tehnologije posebno fokusirani na aktivnosti u zatvorenom (Bogut i sur. 2017.). Vrtlarskim aktivnostima djecu je moguće animirati i educirati istovremeno, što se pokazalo i kao najbolji način učenja.

Vrtlarenje i boravak na farmi pokazali su se kao okruženje koje je poticajno za učenje i svakako ćemo nastaviti i dalje što češće nastavu prirode i društva imati izvan učionice jer priroda jest najbolja učionica.

Literatura

  1. Anđić, D. (2016). Školski okoliš u funkciji odgojno obrazovne prakse rada učitelja u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Školski vjesnik, vol. 65., No. 2, 287-300
  2. Bogut, I., Popović, Z., Mikuška, A. (2017). The role and importance of outdoor teaching and fieldwork in biology for primary school teacher education. Život i škola 13(2): 127-133
    Inkluzivna farma. Dostupno na: https://inkluzivnafarma.eu/

Međunarodni projekt Change

senzibilizira učenike za lakšu integraciju izbjeglica

dijana_pozgaj

Dijana Požgaj

Sažetak

Change je naziv međunarodnog projekta koji se provodi u devet zemalja Europske unije. U Hrvatskoj ga koordinira JRS – Isusovačka služba za izbjeglice. Osnovni cilj je educirati mlade o izbjeglicama te ih senzibilizirati što pridonosi boljoj inkluziji novih članova našega društva. Projekt je podijeljen u šest faza. Učenici se registriraju online te tijekom školske godine prolaze kroz faze projekta u koje je uključen i susret s izbjeglicom. Potaknuti sudjelovanjem u ovome projektu mladi potiču i djeluju u svojim lokalnim zajednicama i školama te i sami postaju promjenom.

Ključne riječi: inkluzija, izbjeglice, migranti, CHANGE, JRS.

Uvod – Izbjeglice postaju sve brojniji članovi našega društva

Naše društvo unazad nekoliko godina obogaćeno je novim sugrađanima – izbjeglicama iz dalekih zemalja koji su novi dom pronašli u Hrvatskoj. Projekt Change nas uči kako im pomoći i još bolje ih prihvatiti. U projekt se mogu uključiti mladi iz 9 zemalja Europske Unije – Belgiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Irskoj, Italiji, Malti, Nizozemskoj, Portugalu i Španjolskoj. Osnovni cilj je educirati mlade o izbjeglicama te ih senzibilizirati što pridonosi boljoj inkluziji novih članova našega društva.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

Ove godine, novinari škole OŠ Vugrovec-Kašina uključili su se u projekt CHANGE. Njegov je cilj potaknuti učenike na kritičko razmišljanje o temi izbjeglica i migracija, podučava ih kako mogu razlikovati činjenice od mišljenja i tome da postanu sposobni prepoznati predrasude i stereotipe. Projekt se provodi u 9 zemlja Europe u organizaciji JRS-a – Isusovačke službe za izbjeglice. CHANGE želi poSlika 1nuditi učenicima nova znanja, iskustva, susrete a možda i novu perspektivu. Svaka od šest faza projekta potiče učenika na nešto drugo. Učenici razvijaju svijest o sebi i samopoštovanje, dobivaju ključne informacije, rade na predrasudama.

Slika 1. Službeni logo projekta

Kako bi učenici sudjelovali u ovome projektu potrebno se prijaviti na internetskoj stranici projekta https://www.jrschange.org/hr/. Nakon što se izvrši registracija, učenici tijekom godine pod mentorstvom učitelja, koji se također treba registrirati, prolaze kroz svaku od šest faza onim tempom koji njima odgovara. Na portalu projekta nalaze se pripreme koje će pomoći učitelju kako bi svoje učenike vodio kroz svaku od faza.

Osim što učenici prolaze kroz faze putem online upitnika i anketa, potaknuti novim znanjima i spoznajama mogu i sami stvarati svoje uratke na tematiku izbjeglica i migracija. Učenice OŠ Vugrovec-Kašina odlučile su napraviti video u stilu Draw my life (Nacrtaj svoj život) na temu Hibinog života. Naime, Hiba je djevojčica koja je pobjegla iz svojeg rodnog grada u Siriji u potrazi za boljim životom, a oni su je upoznali putem filma kojeg su pogledali radeći na prvoj fazi projekta. Također su nastali portreti Hibe, pjesme, članci za školske novine i blog na kojem se objavljuju članci o aktivnostima svih učesnika u projektu. Također je tijekom sudjelovanja u projektu snimljena i radijska emisija u kojoj je Slika 2intervjuiran Yazdan Fayaz – izbjeglica iz Irana.

Slika 2. Snimanje radijske emisije Change – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

Yazdana su učenici upoznali u sklopu projekta kada su došli u fazu upoznavanja izbjeglice. Yazdan se odlično integrirao u naše društvo, trenutno je učenik Srednje medicinske škole Za učenike je Yazdan bio velika inspiracija jer je odlično naučio hrvatski jezik kako bi se mogao školovati i slušati Olivera Dragojevića. Hrvatsku smatra najljepšom zemljom i svojom domovinom, iako kada je napustio Iran nije niti znao da Slika 3naša zemlja postoji. Želi postati liječnik i pomagati drugima upravo u Hrvatskoj, kako bi vratio što su toliki ljudi njemu pomogli kad je to bilo potrebno. Kroz njegovu životnu priču učenici se poistovjećuju s njegovom sudbinom i promišljaju o činjenici da bi se to moglo dogoditi bilo kome od nas i kroz komunikaciju s osobom koja je proživjela izbjeglištvo, postaju svjesni da smo svi iako različiti u suštini isti.

Slika 3. Yazdan je vrlo aktivan u projektu Change

Učenici koji se istaknu svojim zalaganjem mogu postati i ambasadori projekta te mogu provoditi kampanje projekti, akcije i slično i na taj na kroz svoje djelovanje diseminiraju ono što su kroz projekt usvojili i spoznali. Za kraj projekta predviđeno je snimanje nacionalnog videa, a najuspješniji sudionici trebali bi posjetiti Bruxelles, što je ove godine odgođeno zbog epidemiološke situacije.

Zaključak – We can CHANGE the world

Kao zaključak, citiram učenicu Lanu Jurišić koja je sudjelovala u projektu ,,Ubrzo ćemo završiti s projektom, no bitno je da ćemo ga završiti s dodatnim znanjem i mislima na ljude kojima je trenutno teško i koji nemaju normalan život. Prije projekta nismo bili niti svjesni da među nama postoje ljudi takvih sudbina. Ali ideje projekta i dalje ćemo provoditi u svojem djelovanju. Hiba, kao i milijuni drugih izbjeglica samo želi biti sretna i pronaći svoj mir i mi želimo da svi ljudi koji proživljavaju sličnu sudbinu budu sretni i da znaju da mislimo na njih. Smatramo i da bi naše društvo trebalo biti puno dobrodošlice i otvoreno prema novim članovima našeg društva, a ne smatrati im drugima. Trebamo pomoći azilantima. Njihove različitosti obogaćuju naše društvo. Možda i jesmo različiti po boji kože, kulturi, vjeri ili jeziku, no svi smo ljudi i svi zaslužujemo sretan život i ako nekome treba pomoć, pomozite mu. Dobro se dobrim vraća. We can CHANGE the world.“ Iz njezinog zaključka vidljivo je koliko su učenici senzibiliziraniji za problematiku prihvaćanja izbjeglica nakon sudjelovanja u projektu.

Literatura

  1. Mrežna stranica projekta: URL: https://www.jrschange.org/hr (2.6.2021.)
  2. Poveznica na radijsku emisiju: URL: https://vocaroo.com/13cxxA1Fr9Fo (2. 6. 2021.)

Učenici doseljenici u slovenskoj OŠ

ina_rozman

Ina Rožman

Sažetak

Za postizanje učeniku odgovarajućih obrazovnih ciljeva potrebno je puno truda, rada, praćenja, organizacije i prilagodbi od strane nastavnika. Globalizacija u slovenski obrazovni sustav dovodi sve više učenika, čiji materinji jezik nije slovenski. I u školi u kojoj radim, imamo mnogo učenika kojima je slovenski tek jezik okoline. Učenici doseljenici donose u svoje okruženje vlastitu specifičnost koja proizlazi iz njihovih društvenih i kulturnih razlika. Unatoč znanju koje sam stekla kroz školovanje i rad tijekom godina školovanja, podučavanje tih učenika još uvijek predstavlja veliki izazov i zahtijeva posebnu specifičnost poduke. Približiti želim značaj otvorenosti i tolerancije prema učenicima doseljenicima u razredu i predstaviti njihove opće poteškoće u učenju. Predstavit ću načine, oblike i metode rada koji donose uspjeh i istovremeno poboljšavaju njihovu integraciju u okolinu. U ovom konkretnom slučaju nastavne prakse naglasit ću važnost uvodnog razdoblja kada se učenik doseljenik uključi u razred po prvi put, i prezentirat ću materijale, potrepštine i opće prilagodbe za rad s njim.

Ključne riječi: dvojezičnost, društveno-kulturne razlike, učenici doseljenici, poteškoće u učenju.

Abstract

Achieving student appropriate goals requires a lot of effort, work, monitoring, organization and adaptation of a teacher. Globalization brings into our learning space more and more pupils, to whom Slovene is not a mother tongue. At school where I work, we also have many pupils, to whom Slovene is the language of the environment. Immigrant pupils bring into the environment their own specifics originating from their social and cultural difference. Despite the knowledge, gained during my years of studying and work, teaching these pupils represents a great challenge for me and requires specific teaching specifics. I would like to emphasize the importance of openness and tolerance for immigrant pupils in the classroom and present their general learning problems. I will present ways, forms and methods of work which bring success and at the same time improve the inclusion in the environment. On the actual example from practice, I will emphasize the importance of the introductory period on immigrant pupil’s inclusion in the class and present the materials, aids and general adjustments to work with him.

Keywords: immigrant pupil, secondary language, socio-cultural difference, learning difficulties.

Zusammenfassung

Ziele zu erreichen erfordert für die Schüler viel Aufwand, Arbeit, Überwachung, Organisation und Anpassung eines Lehrers. Die Globalisierung bringt immer mehr Schüler in unseren Lernraum, für die Slowenisch nicht ihre Muttersprache ist. In der Schule, in der ich arbeite, haben wir auch viele Schüler, für die Slowenisch die Sprache aus ihrer Umgebung ist. Schüler mit Migrationshintergrund bringen eigene Besonderheiten aus ihren sozialen und kulturellen Unterschieden mit. Trotz meiner Kenntnisse, die ich während meiner Studien- und Arbeitsjahre erworben habe, stellt das Unterrichten dieser Schüler eine große Herausforderung für mich dar und erfordert spezifische Unterrichtsansätze. Ich möchte hervorheben, wie wichtig Offenheit und Toleranz für Schüler mit Migrationshintergrund im Klassenzimmer ist und ihre allgemeinen Lernprobleme vorstellen. Ich werde Wege, Formen und Arbeitsmethoden vorstellen, die zum Erfolg führen und gleichzeitig die Einbindung in die Umgebung verbessern. Am konkreten Beispiel aus der Praxis möchte ich die Wichtigkeit der Einführungsphase für die Aufnahme von Schülern mit Migrationshintergrund in die Klasse betonen und die Materialien, Hilfsmittel und allgemeinen Anpassungen für die Arbeit mit ihnen vorstellen.

Schlüsselwörter: Schülern mit Migrationshintergrund, Zweitsprache, soziale und kulturelle Unterschiede, Lernschwierigkeiten.

1. Poteškoće u učenju zbog dvojezičnosti

Za dijete je uključivanje u drugo kulturno okruženje izazovan proces. Sa poteškoćama u učenju zbog dvojezičnosti bore se učenici, koji imaju poteškoća i u komunikaciji s okolinom jer ne razumiju jezik i ne znaju, što učiniti. Oni su usamljeni jer ne poznaju pravila društvenih igara. Ti učenici imaju drukčija kulturna mjerila, pokazuju osjećaje nesigurnosti i straha koji se mogu pretvoriti u tjeskobu, probleme u ponašanju, i sl.. (Koncept dela učne težave, 2008., str. 68). Učenici doseljenici trebaju mnogo pomoći i razumijevanja okoline. U učionici, zbog neznanja jezika, tim učenicima je teže komunicirati sa svojim vršnjacima, ne razumiju objašnjenja i zahtjeve koje im postavljaju nastavnici, ne znaju što učiniti, i zbog drukčijih društveno-kulturnih mjerila možda ni ne razumiju osnovna očekivanja u školskom kontekstu, koje ni učitelji ni vršnjaci ne izražavaju riječima. Učenici najprije usvoje društveni jezik, rječnik se proširuje kako bi mogli komunicirati s vršnjacima. Učenici postaju uspješni u općoj komunikaciji, ali još uvijek ne razumiju stvari koje učitelji uče na književnome jeziku (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo). Učitelji koji su uspješni u podučavanju učenika dvojezičnih programa, poznaju učenikove posebne potrebe i jaka područja, dozvole učeniku da šuti dok ne ovlada jezikom toliko da se ne boji u njemu izražavati pred cijelim razredom, uzimajući u obzir učenikov tempo učenja, bez požurivanja, prevencijom vršnjačkog nasilja, itd. (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo).

U Konceptu dela učne težave (2008, str. 23) navedene su sljedeće karakteristike poteškoća u slučaju dvojezičnosti, kulturne raznolikosti, doseljeništva:

  • učenik koji živi u dvojezičnom okruženju ili dolazi iz drugog kulturnog okruženja, ne prepoznaje poteškoće u usvajanju školskih koncepata (akademskog jezika),
  • učenik doseljenik često se suočava s potištenošću i tjeskobom bez učinkovite pomoći,
  • u pravilu, škola učeniku ne pruža dovoljno vremena za rješavanje komunikacijskih poteškoća i stjecanje rječnika te poboljšanje razumijevanja kompleksnijih sintaktičkih struktura,
  • učenik ima poteškoće u integraciji u novo društveno okruženje i treba pomoć za koju često ne zna zaprositi,
  • roditelji, zbog tih dvojezičnih ili kulturnih razlika, teško konkretno pomažu učeniku kod učenja kod kuće, zato taj učenik zavisi od pomoći u školi,
  • učeniku je u školi potrebno osigurati mogućnost obrade ili usvajanja kulturno različitih stavova i uvjerenja, i u školi i kod kuće.

1.1 Sustavna regulacija obrazovanja učenika doseljenika u slovenskoj osnovnoj školi

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije školama, u koje su uključeni učenici doseljenici, u prvoj i drugoj godini školovanja nudi sate dodatne stručne pomoći u učenju slovenskog jezika. Važeći zakon određuje normativnu osnovu za osiguravanje sredstava iz državnog proračuna, kako za učenje slovenskog tako i za podučavanje materinjeg jezika za učenike doseljenike koji su uključeni u redovno osnovno obrazovanje.

Učenicima, koji pohađaju prvu ili drugu godinu u Republici Sloveniji, omogućava se stručna pomoć u učenju slovenskog jezika.

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije učenike doseljenike, sredstvima za učenje slovenskog jezika, podržava i osigurava im provođenje nastave materinjih jezika i kultura.

Pravilnik o provjeravanju i ocjenjivanju znanja te napredovanju učenika u osnovnoj školi sadrži odredbu, koja dopušta mogućnost prilagođavanja ocjenjivanja za učenike doseljenike. Prilagode se načini i rokovi za ocjenjivanje znanja i konačan broj ocjena. Znanje učenika doseljenika može se ocijeniti prema napretku u postizanju ciljeva ili standarda znanja, definiranih u nastavnim planovima i programima. O prilagodbama odlučuje vijeće nastavnika. Prilagodbe za ocjenjivanje znanja traju do dvije školske godine. Učenici doseljenici na kraju školske godine, u kojoj su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji, moraju postići prolaznu ocjenu samo kod nekih školskih predmeta da napreduju u sljedeći razred. Po prijedlogu razrednika, vijeće nastavnika odlučuje o napretku učenika doseljenika.

Učenici doseljenici, čiji maternji jezik nije slovenski i koji su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji u šestom i devetom razredu, provode u toj školskoj godini državno provjeravanje znanja tek na dobrovoljnoj osnovi (Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije, 2017., str. 8-9).

1.2. Preporuke za rad sa učenicima doseljenicima u osnovnoj školi

Madruša Jelen (2018, str. 21) kaže da je integracija doseljenika proces koji se sastoji od više uzastopnih faza, koje se isprepliću.
Tablica 1. Prikaz postupka integracije djece doseljenika

imageIzvor: http://www.medkulturnost.si/wpcontent/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije (2018) preporučuje dvostupanjski model za integraciju djece doseljenika u osnovne škole.

Tablica 2. Dvostupanjski model za integraciju djece doseljenikaimageIzvor: Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta

Jelen Madruša, M. (2015) tako objašnjava dvostupanjski model: »Kada govorimo o modelu integracije djece doseljenika, kroz njega predstavljamo različite aktivnosti koje se mogu ponuditi djeci doseljenika i njihovim roditeljima u dobi uključivanja u novo jezično i kulturno okruženje, koje uključuje društveno, jezično i kulturno područje. Uključivanje (integracija) može se podijeliti u dva razdoblja, tzv. UVOĐENJE prije početka školske godine i NASTAVAK školske godine.

Aktivnosti u školi usmjerene su ka osiguravanju okolnosti koje omogućuju što bržu jezičnu i socijalnu integraciju učenika doseljenika. Razdoblje integracije može trajati tri godine, posebno za djecu koja nisu imala pristup (ili imala ograničen pristup) školovanju u svojoj zemlji.« (Jelen Madruša, 2018., str. 28)

2. Praktični primjer

2.1. Učenica doseljenica s Kosova

Prošle školske godine, smo početkom listopada u drugi razred primili novu učenicu. Sa svojom obitelji se doselila s Kosova. Njezin otac je bio u Sloveniji več dugi niz godina, zaposlen u građevinskoj tvrtki. S njim smo mogli komunicirati na slovenskom jeziku, a ostatak obitelji nije razumio slovenski jezik.
Najteži su bili prvi tjedni prilagodbi i komunikacije. Vrijeme je bilo posvećeno upoznavanju, druženju i uspostavljanju odnosa između učenice i učenika te između učenice i učitelja. Prvenstveno, htjela sam joj pružiti sigurno okruženje, u kojem bi se osjećala prihvaćenom i shvaćenom unatoč jezičnim preprekama. Mnogo smo vremena proveli na razgovorima, aktivnostima i igranju uloga, koje pomiču i podižu svijest o prihvaćanju različitosti i međusobnoj snošljivost. Mislim da je uvodno razdoblje iznimno važno vrijeme, kome moramo obratiti posebnu pozornost. Prvi dojam, naime, ostavlja jak pečat koji je kasnije teško popraviti.
S roditeljima sam razgovarala o djetetovom dosadašnjem obrazovanju, o njezinim iskustvima, načinima učenja i znanju, koje je stekla do sada, i aktivnostima u kojima je uspješna.
Uz pomoć jedne starije učenice s Kosova, predstavila sam novoj učenici školske prostore, raspored i školska pravila. Učenica nam je pomogla stvoriti slovensko-albanski rječnik, gdje su prevedene i slikovno prikazane osnovne upute i potrebe za rad u školi i učionici. U početnim tjednima puno smo komunicirali neverbalnom komunikacijom i govorom tijela. Zajedno smo izradile dogovorene slikovne upute, piktograme, koji su poslužili kao pomoć u rješavanju samostalnih zadataka.
Često sam u razred pozvala i druge učenike iz naše škole, koji su se prije nekoliko godina doselili s Kosova. Učenica je s njima veselo popričala, a ja sam često koristila te posjete za prevođenje potrebnih uputa i informacija.
Nakon što je prošlo uvodno razdoblje, u kom su učitelji upoznali učeničina jaka područja, način rada i učenja, sazvali smo sastanak, gdje smo osmislili individualni plan aktivnosti. Ka učestvovanju smo pozvali sve učitelje koji su podučavali učenicu (učitelj jutarnjeg boravka, produženi boravak, neobavezni izborni predmet …). Zabilježili smo učeničina jača i slabija područja, predviđene ciljeve učenja, načine rada i oblik pomoći te ocijenili njezinu društvenu uključenost. Dokumentirali smo metodološko-didaktičke prilagodbe nastave i ocjenjivanja. Evaluacija je uslijedila poslije prvog polugodišta i na kraju školske godine.
Opće prilagodbe koje sam uzela u obzir pri radu s učenicom:
  • u učionici je sjedila blizu učitelja, tako da ga je dobro vidjela i čula,
  • sjedila je pored učenice s višim stupnjem empatije,
  • omogućila sam joj dodatno vrijeme za stjecanje rječnika i poboljšanje osnovnih jezičnih struktura,
  • upotrjebljivala sam puno različitih ilustracija (slike, animacije …),
  • upotrjebljivala sam jednostavne jezične strukture, opći rječnik,
  • pojednostavila sam objašnjenje,
  • često sam objašnjenje prikazala demonstracijom,
  • dulje upute sam prilagodila i podijelila u kraće dijelove,
  • upute sam prevodila na njezin materinji jezik,
  • koristile smo slikovne upute (piktograme),
  • omogućili smo joj dodatno vrijeme u provjeravanju i ocjenjivanju znanja,
  • često smo radili u malim organiziranim grupama,
  • poticala sam međusobnu pomoć njezinih vršnjaka (»tutorstvo«),
  • iskoristila sam pomoć drugog učenika kod prijevoda na njezin materinji jezik,
  • pokazala sam poštovanje prema kulturi i jeziku učenice,
  • uspostavila sam dobar odnos sa roditeljima učenice, i
  • često sam provjeravala, da li učenica razumije upute ili što se od nje traži.
  • Ostali učenici su bili vrlo dragi prema novoj učenici, uspješno se uključila u razred i bila je dobro primljena. Učenici su joj nudili pomoć u vezi orijentacije u razredu i u školi. Često su je pratili u knjižnicu, na zahod, joj pokazivali okolinu škole, itd. Učenici, koji su prvi završili zadatak, često su joj prišli samoinicijativno i pomogli joj u rješavanju njezinih zadataka. Pokazivali i opisivali su joj njezine slikovnice, kasnije i čitali knjige.

Učenicu sam poticala da je obnavljala knjige, kako bi osvojila čitateljsku značku. Prvih nekoliko knjiga koje je predstavila, bile su dvojezične – na albanskom i slovenskom jeziku. Zajedno smo se pripremale za prezentaciju. Sadržaj je predstavila na albanskom i slovenskom jeziku. Na isti način je predstavila i deklamacije pjesama, i pisala priloge u svoju bilježnicu.

Pomagala i materijali koji su mi pomogli kod poduke nove učenice, u učenju jezika i usvajanju jezičnih struktura:

  • slikovnice bez teksta,
  • kratke slikovnice,
  • igračke, određeni materijal (figure, igra Brainbox, …),
  • stvaranje rječnika,
  • kartice s pričama (Story Cards),
  • didaktički materijal Slika jezika,
  • narativne kocke (Rory’s Story Cubes), i
  • udžbenici za učenje slovenskog kao drugog i stranog jezika (Križ Kraž, A, B, C … gremo, Slovenska beseda v živo 1a …).

Učenica je do kraja školske godine postigla veliki napredak. Proširila je svoj rječnik i uspješno komunicirala na slovenskom jeziku. Osjećala se sigurno i prihvaćena među svojim vršnjacima. Redovno je dolazila u školu koju je jako zavoljela. To je i meni kao učiteljici stvarno puno značilo.

3. Zaključak

U svom radu uspješno sam predstavila poteškoće u učenju učenika doseljenika koji imaju te probleme zbog jezičnih i socio-kulturnih razlika u slovenskim osnovnim školama i često ih prati društvena deprivacija. Predstavila sam sustavnu regulaciju obrazovanja djece doseljenika u Sloveniji, i preporuke kako te učenike podučavati. U konkretnom praktičkom slučaju, predstavila sam prilagodbe nastave koje sam uzela u obzir i, iskustvom, proslijedila preporuke za rad s učenicima doseljenicima u razredu.

Samo će učitelj s dostatnim stupnjem empatije, odvažnosti i svijesti o važnosti interkulturalizma, moći s njima raditi i podučavati ih na takav način da če u svome radu biti uspješan.

Moramo biti svjesni da život s različitim ljudima i razumijevanje te raznolikosti mogu, ponekad, biti još važnije životno iskustvo od školskog znanja (Merjak, 2014). Novodobni učitelji susreću se u situacijama koje su za mnoge vrlo zahtjevne.

Budimo otvoreni i fleksibilni, težimo k interdisciplinarnosti, povežimo se, ali prije svega svjesno pratimo u stopu to moderno vrijeme, u kom živimo. Tražimo rješenja, pokažimo brigu za svakog učenika. Dopunite klasičnu nastavu iskustvenim metodama. Naš cilj bi trebala biti inovativna pedagoška rješenja, prilagođena konkretnim izazovima. Moramo posvetiti pažnju vlastitom stručnom obrazovanju i usavršavanju znanja. Dijelimo međusobno svoja iskustva, i uz svu tu svijest, vjerujem da smo na pravom putu prema uspjehu.

4. Literatura

  1. Jelen Madruša, M. Predlog programa dela z otroki priseljenci za področje predšolske vzgoje, osnovnošolskega in srednješolskega izobraževanja. [online]. Za medkulturnost. [Citirano: 16. dec. 2018; 20.45]. Pristup ostvaren: http://www.medkulturnost.si/wp-content/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf.
  2. Jelen Madruša, M. Priročnik za izvajanje programa Uspešno vključevanje otrok priseljencev (UVOP). Ljubljana. Isa institut. 2015.
  3. KONCEPT DELA Učne težave v osnovni šoli. Prvi natis. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. 2008. Str. 97.
  4. Merjak, S. Minuta za vzgojo: O strpnosti drugič. [online]. Delo: Blog. [Zadnja promjena: 6. feb. 2014; 11.00]. [Citirano: 14. jan. 2019; 20.10]. Pristup ostvaren: https://www.delo.si/mnenja/blog/minuta-za-vzgojo-o-strpnosti-drugic.html.
  5. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. [online]. Postopek vključevanja: Splošno. [Citirano: 6. dec. 2018; 23.41]. Pristup ostvaren: http://www.mizs.gov.si/si/vkljucevanje_priseljencev_v_sistem_vzgoje_in_izobrazevanja/splosno/.
  6. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. Ljubljana. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. 2017.

Čitanje učenika i motivacija

ireena_strasbergar

Irena Strasbergar

Sažetak

Motivacija nam je potrebna da djelujemo u skladu s našim ciljevima, željama i potrebama. Važno je da od rane dobi djeca imaju priliku razvijati unutarnju motivaciju koja ih najsnažnije usmjerava prema cilju. Osim jačanja dječje unutarnje motivacije, zadatak učitelja je pobrinuti se i za njihovu vanjsku motivaciju. Raznim motivacijskim oblicima djeca će ustrajati na putu prema tečnom čitanju i razumijevanju pročitanog.

Uvod

Čitanje i pisanje utkani su u sva područja učeničkih aktivnosti. Prva, koja djetetu daje temelje kasnije čitateljske navike, je obitelj. Obiteljsku pismenost oblikuju brojni socijalni i kulturni čimbenici. Naravno, svaka obitelj zauzima drugačiji pristup razvoju dječje pismenosti. Pokazalo se da škola u velikoj mjeri nije u stanju nadoknaditi nedostatak poticaja unutar obitelji tijekom razdoblja početnog čitanja i pisanja.

Ključne riječi: značenje čitanja, motivacija za čitanje, praćenje napretka učenika kod čitanja.

Čitanje je izuzetno važno tijekom razdoblja učeničkog obrazovanja, a putevi do tečnog čitanja razlikuju se od djeteta do djeteta. Nekome treba puno vremena i puno ponavljanja da bi tečno čitao, dok drugi vrlo brzo postaje čitač. Učenici, koji moraju za tečno čitanje proći duži put, obično trebaju mnogo različitih načina vanjske motivacije, ali, naravno, zadatak učitelja je ojačati i razviti djetetovu unutarnju motivaciju, što je presudno u ovom procesu. Također je važno da učenici ne izgube ljubav prema knjizi tijekom razdoblja savladavanja tehnike čitanja, stoga je neophodno da roditelji i učitelj inzistiraju na tome da djeca čitaju naglas.

Motivacija za čitanje

Motivacija za čitanje istodobno je važna kao rezultat čitateljskog iskustva i kao prediktor budućih čitateljskih vještina. Polazna točka za tečno čitanje je unutarnja motivacija pojedinca. Jedan od najvažnijih čimbenika unutarnje motivacije je zanimanje za čitanje. Međutim, ovdje igra važnu ulogu učitelj. U svojoj dugogodišnjoj praksi otkrila sam da je najuspješniji put do tečnog čitanja djeteta uvijek u suradnji s roditeljima. Na nastavi uvijek tražim i uvodim nove načine za razvijanje i održavanje dječje unutarnje i vanjske motivacije za čitanje.

Dijagnostika čitanja učenika

Na kraju trećeg razreda osnovne škole učenici bi trebali imati primjereno učvršćenu tehniku ​​čitanja. Trebali bi čitati tečno i naravno razumjeti pročitano.

U rujnu kada učenici prelaze prag trećeg razreda, na različitim su razinama puta do tečnog čitanja. Tijekom cijele školske godine pokušavam pronaći različite načine motivacije kojima bih potaknula i unutarnje motivirala učenike da što više čitaju. U tu svrhu na početku trećeg razreda provodim dijagnostiku čitanja i izmjerim broj pročitanih učeničkih riječi u određenom vremenu. Isti tekst pročitaju još sredinom školske godine i na kraju. Dobivene informacije dobrodošle su u pregledu napretka pojedinca i korisne kod razgovora s roditeljima. Međusobno uspoređujem podatke i usredotočujem se na sva eventualna odstupanja prema dolje i tražim razloge za to. U tome mi naravno pomažu roditelji s kojima razgovaram o intenzitetu čitanja kod kuće.

Tablica 1. Broj pročitanih riječi u 1 minuti po učeniku na početku, u sredini i na kraju školske godinetabelaLegenda:
Zelena boja – učenik je napredovao u br. pročitanih riječi u jednakom vremenu.
Crvena boja – učenik nije napredovao u br. pročitanih riječi u jednakom vremenu.
Žuta boja – učenik/ca koji/a je pročitao/la najviše riječi u određenom vremenu.
Tirkizna boja – učenik/ca koji/a je pročitao/la najmanje riječi, ali je ipak napredovao/la.

Graf 1. Prikaz broja pročitanih riječi po učenicima
imagePRIJEVOD GRAFIKONA – Primjer grafikona čitanja učenika u 3. razredu u rujnu i prosincu

Graf 2. Primjer prikaza usporedbe brojeva pročitanih riječi učenika nakon dva mjerenja

imagePRIJEVOD GRAFIKONA: Napredak čitanja učenika 3. razreda

Različiti oblici motivacije učenika za čitanje

1. Razredna knjižnica

Na početku školske godine pripremim razrednu knjižnicu s najmanje jednom knjigom za svakog učenika. Učenici mogu u slobodno vrijeme odabrati knjigu i pročitati je u kutku SLIKA 1 (2)za čitanje.

2. Kutak za čitanje

Najpopularnije mjesto u razredu je kutak za čitanje. Učenicima sam pripremila garnituru za sjedenje na kojoj mogu udobno sjediti i čitati.

Slika 1. Kutak za čitanje

3. Knjiga mjeseca

Na zidu u kutku za čitanje imamo rubriku KNJIGA MJESECA. Učenici svojim kolegama predstave knjigu koja im se posebno svidjela. Učenik objesi naslov i autora knjige i objašnjava ostalim kolegama zašto je zanimljivo da pročitaju baš ovu knjigu.

4. Cjelogodišnji projekt – DOBAR ČITATELJ

SLIKA 2 (2)Na početku školske godine pripremim bilježnicu DOBAR ČITATELJ, u koju učenici upisuju naslove pročitanih knjiga. Učenici zapisuju sve knjige koje pročitaju u školi i kod kuće. Na kraju školske godine pregledavamo zapise i dajemo pohvale najuspješnijim učenicima. Ove godine je najviše knjiga u razredu (120) pročitala djevojčica.

Slika 2. Upisivanje u bilježnicu

5. Čitateljsko putovanje

Učenici imaju na raspolaganju trake koje na početnoj točki (obično u kutku za čitanje) zalijepe na zid sa zapisima naslova knjiga ili njihovih imena. Dakle, ovdje počinje čitateljsko putovanje. Sa svakom pročitanom knjigom, čitateljsko putovanje učenika postaje sve duže jer dodaju trake i lijepe ih jednu za drugom. Kad učenici postignu cilj koji može biti bilo gdje u učionici, dobivaju pohvale. Istodobno, učitelj ima pregled nad čitanjem pojedinca i priliku da izuzetno brzo utvrdi tko se još nije pridružio putovanju pa ga može motivirati.

6. Međugeneracijsko čitanje

U mjesecu listopadu organizirala sam čitanje učenika uz pomoć i u društvu učenika prijateljskog razreda predmetne nastave. Stariji su učenici bili od pomoći učenicima trećih razreda, pomažući im da čitaju i razumiju pročitano. Također smo spojili ugodno s korisnim i isto popodne, na susretu kada su učenik trećeg razreda i učenik predmetne SLIKA 3 (2)nastave pročitali knjigu, objasnili sadržaj i prepričali je, učenik trećeg razreda mi je prišao i prepričao sadržaj knjige za čitateljsku značku. Ova druženja ocjenjujem izuzetno uspješnim i produktivnim te potvrđujem da su posebno slabiji čitatelji uživali u čitanju i pomoći koju su dobili od starijih učenika. Motivacija je bila zaista na visokom nivou. Učenici su rado prisustvovali tim susretima. Organizirali smo četiri takva susreta, dva puta tjedno.

Slika 3. Susret djece

7. Čitateljska značka i eko čitateljska značka

Budući da sam svjesna važnosti čitanja i razvijanja dječjeg stava prema čitanju i doživljavanju bajki i priča, već nekoliko godina pokušavam osigurati da svi učenici u razredu dobiju čitateljsku značku. U sklopu ekoaktivnosti dodajem i ekočitateljsku značku. Međugeneracijski susreti uvelike su pridonijeli uspješnom dobivanju čitateljskih znački jer su i djeca iz ranjivih skupina također bila još ohrabrenija i imala su priliku čitati i obavljati obaveze za čitateljsku značku. To su također s veseljem i iskoristili.

8. 10 minuta za čitanje

Kako bismo pojačali važnost čitanja i približili čitanje svim učenicima, dva puta tjedno na nastavi smo uveli desetominutno čitanje. Učenici su u školu donijeli svoje knjige ili su odabrali knjigu u razrednoj ili školskoj knjižnici. Imali su je kod sebe i čitali je u određenim danima i satima. Tako su se učenici navikli čitati u nastavcima, brinuli se o knjigama i pročitane knjige upisivali u bilježnicu za cjelogodišnji projekt DOBAR ČITAČ i ČITATELJSKO PUTOVANJE.

9. Napredak čitanja

Naravno, poticala sam i čitanje kod kuće pa sam tako ljubav i naklonost prema knjigama poticala odlascima u školsku knjižnicu i mjesečno mijenjala knjige razredne knjižnice.

Nakon dijagnostike čitanja u rujnu izmjerila sam broj pročitanih riječi u mjesecu prosincu. Učenici su 1 minutu čitali isti tekst još sredinom i na kraju školske godine. Tablica pokazuje da su tri učenika u prosincu pročitala manje riječi nego u rujnu, ali nakon mjerenja u lipnju vidi se da su sva tri poboljšala broj pročitanih riječi u usporedbi s čitanjem u rujnu kao i prosincu (vidi grafikon i tablicu).

Zaključak

U razvoj i učvršćivanje tehnike čitanja učenika i u razumijevanju pročitanog ulažem puno energije i razmišljanja. Učenicima nudim mnogo različitih mogućnosti u koje se mogu po odabiru uključiti i na taj način poboljšati ili samo iskusiti radost čitanja. U razredu je uvijek nekolicina učenika koja proždire knjige i rado sudjeluje u svim ponuđenim oblicima. Međutim, veću pažnju i motivaciju trebaju učenici koji su možda slabiji čitatelji, koji možda još nemaju razvijenu sklonost prema knjizi ili pak ne uživaju roditeljsku podršku i pomoć. Roditelji, naravno, igraju vrlo važnu ulogu u tome i utječu na čitateljske navike djece od najranije dobi.

Kad se zatvori trokut učenika, roditelja, učitelja, s toliko različitih pristupa i motivacijskih oblika čitanja, napredak je zajamčen kod svih učenika.

Literatura

  1. Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja, (2003) Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Branje za znanje in branje za zabavo; priročnik za spodbujanje družinske pismenosti. (2009). Ljubljana: Andragoški center.

NAPOMENA: Čitateljska značka slovenski je pokret koji više od 50 godina promiče razvoj čitalačke kulture mladih. Osnovni cilj čitanja za Čitateljsku značku je educirati čitatelja koji će čitati čitav život. Obuhvaća učenike od 1. razreda do kraja škole. Na kraju svake školske godine dobivaju priznanje za uspješno položenu čitateljsku značku. Čitatelj se za Čitateljsku značku odlučuje dobrovoljno i čita u slobodno vrijeme.

Dobra plesna motivacija

kod najmlađe djece

karmen_esih

Karmen Esih

Sažetak

Ples je igra za dijete u kojoj kroz život uči o životnim vrijednostima koje mu donose samozadovoljstvo, opuštenost i radost, prijateljstvo, povjerenje, sposobnost komunikacije. Djeca su kreativna i znatiželjna. U vrtiću se ples sve više uključuje u sva područja aktivnosti. To nije samo jedan od sadržaja sportske i glazbene umjetnosti. Živimo u vremenu kada djeca veći dio dana provode u vrtiću, pa moramo slijediti sve njihove razvojne potrebe, uključujući potrebu za kretanjem i igrom. Ples ima brojne pozitivne osobine kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete se izražava plesom, zabavlja se i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, kroz koji dijete može stvarati, opustiti se, pokazati kako se osjeća i što proživljava.

Ključne riječi: pokret, ples, kreativnost.

Uvod

Jednostavno kretanje otkriva se kod bebe, kasnije dijete uči skakati, trčati, penjati se i također plesati. Od velikog je značaja u razvoju djeteta ples. Mnoga istraživanja pokazuju da se razvoj odvija na takav način da djeca prvo kontroliraju pokrete glave, zatim trupa i na kraju donjih ekstremiteta. Budući da se djeca vole puno igrati, kretati i stvarati, vrlo su znatiželjna i otkrivaju svijet oko sebe kroz iskustvo stečeno pokretima. Posebno se žele uspoređivati ​​s drugima i mjeriti svoje sposobnosti.

Središnji dio

Za dijete je ples igra u kojoj kroz život uči o životnim vrijednostima koje mu donose samozadovoljstvo, opuštenost i radost, prijateljstvo, povjerenje, sposobnost komunikacije (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013). Djeca pokušavaju spontano izraziti glazbu pokretom. Takve igre također ubrzavaju i jačaju samoinicijativu, opuštanje i prilagodbu, a istovremeno se dijete navikava gledati druge i slijediti pravila međuljudskih odnosa u grupi. Ples se tiče pokreta, radosti, opuštanja, komunikacije, estetskog iskustva itd. Istovremeno.

Potreba djeteta za kretanjem urođena je, a izraz tijela prirodan je za djecu. Pokret i izražavanje tijelom opuštaju, zadovoljavaju i čine ih sretnima. Djeca se slobodno kreću, igraju se svojim tijelom i spontano su kreativni (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013).

Dječje tijelo djeluje kao primatelj, posrednik i izvođač dok prima i reagira na kinestetičke, ritmičke i socijalne podražaje. Dijete počinje biti svjesno svog tijela i raznolikosti svojih pokreta, vremena i prostora, a prije svega različitih mogućnosti korištenja svoje energije. Razvojem motoričkih sposobnosti razvija se cjelokupna sposobnost upravljanja tijelom, što uvelike ovisi o kontroli kretanja i uvjetuje kognitivni, emocionalno-socijalni i psihomotorni razvoj (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013).

Ples je dio ljudske kulture tisućama godina i poznat je svim poznatim kulturama u svijetu.

Ples je neverbalni jezik koji komunicira misli, percepcije, osjećaje, osjećaje, iskustva, sklonosti, čežnje i razumijevanja kroz brojne geste i pokrete, držanja i pokrete, pokrete, izraze lica i izraze očiju. U sebi nosi kulturnu misiju, priliku za kontakt s umjetnošću i zabavom. To je dio općeg obrazovanja ljudi.

Manifestacije plesa:

  • skakanje i navijanje za djecu,
  • ples velike gužve,
  • vrhunski umjetnički ples (balet) i sportski ples.

Možemo uživati ​​u tome izvodeći ples sami ili se diviti promatrajući estetsko savršenstvo pokreta. Čak i mala djeca uživaju u ritmičnim pokretima tijela, rotaciji i milovanju. Pritom spontano izražavaju svoje osjećaje. Njihova je ustrajnost duža u plesu nego u drugim, statičnim aktivnostima. Uz ples i pjevanje, djeca razvijaju i ritmičku ili metričko slušanje i naučiti o strukturnim i dizajnerskim značajkama glazbe.

Dakle, ples nije samo funkcija mišića, već koordinacija pokreta, percepcija ritma glazbe i koordinacija između pokreta, fleksibilnosti tijela, emocija, razmišljanja, ritma i zvuka.

U prošlosti su se ljudi više družili, a njihova okupljanja na raznim zadacima i praznicima vrlo su često bila praćena narodnom pjesmom i plesom. Često su plesali dok su pjevali, ponekad uz instrumentalnu pratnju glazbenika, ponekad bez pjevanja i sviranja glazbenika.

Ples i plesna tradicija kulturna su baština koju moramo upoznati i djecu. Putem plesa možemo djeci približiti narodnu tradiciju. U vrtiću se ples može uključiti u aktivnosti kojima izvodimo rajal i igre prstima narodnog podrijetla.

Proces učenja plesa vrlo je važan kod djece.

Učitelj, odgojitelj predstavlja ples. Može plesati sam ili koristiti video.

Demonstrira i opisuje kraće završene plesne faze i broji ih prilikom izvođenja. Nakon toga slijedi oponašanje učenika tijekom brojanja, koje se može zamijeniti pjevanjem pjesme na sljedećem ponavljanju.

Ako ples ima nekoliko slika ili plesnih faza, prvo djecu učimo prvu, zatim drugu, zatim kombiniramo to dvoje i tako postupno gradimo ples.

Da bi odgajatelji mogli djecu učiti plesnoj kreativnosti, moraju i sami biti tjelesno aktivni, imati izoštreni osjećaj za ritam i biti glazbeno obrazovani. Odgajatelji moraju biti primjer prirodnog i lakog ponašanja. Ako se znamo kretati slobodno i bez napora, takvu ćemo povratnu informaciju dobiti i od djece. Međutim, ako se ne volimo kretati i nismo opušteni, djeca se neće poznavati i neće se moći opustiti. Bit plesne aktivnosti je prije svega odgajatelj vježbe osmišljava što samostalnije i maštovitije i ne ponavlja uvijek već dane primjere. Uz sve to, posebnu pozornost treba posvetiti nervoznoj i nemirnoj djeci. (Paulin, 1971.).

Zaključak: Plesna edukacija omogućuje pojedincu da se sam osmisli i sudjeluje u grupi na nekoliko načina: da se uključi u jedan grupni pokret (npr. U igri raja), da preuzme određenu dužnost u grupi (npr. Ulogu u dramskoj dramatizaciji) , za aktivno sudjelovanje u malim pokretima.

Ples nam omogućava da istražimo vlastite motoričke sposobnosti i načine na koje se izražavamo. Njime stječemo nova znanja o sebi, o svojim kolegama plesačima, o grupi; istodobno raste osjećaj samopouzdanja i samopotvrđivanja. Prema V. Geršak (2007), ples u određenoj fazi djetetovog razvoja jedan je od najpopularnijih oblika zabave, zabave i humora, a cilj mu je opuštanje.

Literatura:

  1. Kroflič, B., Gobec, D. (1995). Igra – gib –ustvarjanje – učenje. Novo mesto: Pedagoška obzorja.
  2. Marjanovič Umek, L., Zupančič, M. (ur.) (2004). Razvojna psihologija. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  3. Paulin, M. (1971). Gibalno ritmična vzgoja predšolskih in mlajših šolskih otrok. Ljubljana: Zavod za šolstvo SR Slovenije.
  4. Rupnik, V. in Rupnik, U. (2014).Plesna umetnost. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije,d. d.
  5. Schmidt, G., Kos M., (2010). Plesno izražanje in naravoslovje. Ljubljana: samozaložba.
  6. Zagorc, M., Vihtelič, A., Kralj, N., Jeram, N. (2013). Ples v vrtcu. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

Lutka ima čudesnu snagu

lidija_zmavc

Lidija Žmavc

Uvod

Na nastavi su vrlo dobrodošli opušteni i kreativni sadržaji koji obogaćuju učenika i ispunjavaju mu vrijeme provedeno u školi. Ciljevi produženog boravka se isprepliću i svakom učeniku nude raznolik izbor aktivnosti kojima učenici razvijaju područja u kojima su dobri. Pritom se učenici navikavaju na samostalnost, razvijaju maštu, govor i organiziraju aktivnosti usmjerene na svoje interese. Učenici su kreativni na različite načine i razvijaju svoju osobnost i jaka područja.

Djeca su po prirodi znatiželjna i razigrana, neka vole improvizirati, druga imitirati i uživljavati se u određene uloge. Mi im nudimo aktivnosti kojima mogu razvijati svoj potencijal. Na izvannastavnoj aktivnosti „Igram se lutkom” razvijali su govor i maštu te se predstavom predstavili drugima. Lutka ima čarobnu snagu koja rasterećuje učenikovu psihu i ispunjava njegovu nutrinu. Utječe na bolje pamćenje i razumijevanje, učenik s njom razvija svoju kreativnost, otkriva nove svjetove, obnavlja bajku i upušta se u svijet mašte. U osjetljivim situacijama dijete može uz pomoć lutke progovoriti o stvarima koje bi inače ostale skrivene. Lutka doprinosi i ugodnim osjećajima na kojima učenici grade sliku o samom sebi.

Ključne riječi: lutka, nastavno i odgojno sredstvo, jaka područja.

Sredstvo za poticanje

Lutka ima važno mjesto u odgoju. Ona može biti sredstvo za izražavanje i poticanje mašte te utječe na kreativnost učenika i iskazivanje osobnog mišljenja.

Lutka je važno pomagalo pomoću kojeg učenici ostvaruju kontakte s drugim vršnjacima te s njima lakše stupaju u kontakt. Za učitelja su takve spoznaje vrlo dragocjene i puno toga otkrivaju. Svako je dijete individua za sebe, a učitelj ga pritom podupire i traži njegova jaka područja. Učenici lutku u trenu prigrle i povjere joj se, lakše joj se predstave i svaki dan joj ispričaju što im se zabavno dogodilo na putu u školu ili kod kuće. Ako su tužni, lutka ih tješi, s njom se učenik može skloniti u kut i tako se umiriti, povjeriti joj se i osloboditi se svoje napetosti. Na taj način možemo lakše prepoznati problem i zaštititi dijete te mu lakše pomoći.

Lutka u rukama djeteta oživi

Lutke imaju posebnu moć i energiju i djeci su vrlo privlačne. One u rukama učenika s lakoćom ožive, osobito lutke koje su učenici izradili sami. Od posebnog je značenja njihova međusobna komunikacija, socijalizacija i rješavanje konfliktnih situacija koje nastaju tijekom igre. Nije im važno da je lutka estetski dorađena, budući da može biti plod njihove mašte, izrađena je njihovim rukama i u velikoj mjeri motivira na učenje i komunikaciju s drugima. Vrlo joj se lako povjeravaju i s njom se igraju u različitim prilikama i raspoloženjima.

Učenik vjeruje da je s njim prava osoba i može joj se povjeriti. Lutka je igračka kojoj dijete udahne život. Također se pri radu i suradnji razvija i solidarnost i međusobno pomaganje. Dijete se s njom identificira i progovara u osjetljivim situacijama. Lutka je vrlo korisno sredstvo kojim pomažemo djetetu prevladati i ublažiti različite probleme, odnosno manjkavosti.

Lutkarska bajka

Na izvannastavnoj aktivnosti „Igram se lutkom” smo pripremili lutkarsku predstavu, korušku bajku o Mojci Pokrajculji. S bajkom su djeca već bila upoznata, budući da je o njoj bilo govora u prvom razredu. Započeli smo s izradom lutki i podijelili uloge. Priču smo obnovili i više je puta ispripovijedali. Bajka govori o djevojčici koja je iznimno omiljena radi lako razumljive i živopisne priče. U njoj će učenici sudjelovati kao životinje koje u ledeno hladnoj noći dolaze kod Mojce Pokrajculje moliti da ih primi u svoj lončić, jer u suprotnom im se loše piše. Vježbali smo sve dok nismo bili zadovoljni predstavom i samom glumom. Učenici su izradili lutke na štapu. Koristili smo karton, izrezali glavu životinje, nacrtali oči, nos, njušku i lutka je već oživjela. S lutkom su učenici razvili blizak odnos i s lakoćom su se uživjeli u ulogu koju su glumili.

Lutkarska predstava Mojca Pokrajculja

SLIKA 1 VLASTIT IZBORLutke od kartona su oživjele i predstava je započela. Naša publika su bili budući učenici prvog razreda koje smo pozvali na predstavu. Sa sobom su donijeli ulaznice u boji. Mojca Pokrajculja ih je ljubazno primila, kao i životinje koje su dolazile u hladnoj noći i molile da ih primi. Učenici su se prilikom izvođenja predstave također dobro zabavljali, što je pridonijelo opuštenoj atmosferi. Imali su dosta ideja što bi još mogli dodati i promijeniti, bili su jako originalni i znatiželjni. Svoju lakoću glume pokazali su na predstavi. Puni uzbuđenja i radosti predstavu su odigrali ispred budućih prvašića i učiteljica. Našim najmlađima predstava je bila zanimljiva i nagradili su je velikim pljeskom.

Zaključak

Lutka je izvanredno zahvalno nastavno i odgojno sredstvo koje ima stvaralačku i estetsku snagu te se uz nju učenici mogu opustiti i razveseliti. Lutkarsku djelatnost možemo uspješno uključiti u sva područja djelovanja za postizanje odgojno-obrazovnih ciljeva. Uz stjecanje znanja, želimo i kreativnu, opuštenu djecu, djecu punu dosjetki, koja imaju želju i sposobnost kreiranja sadržaja na drugačiji način.

Često samo lutka uspije prodrijeti u osjetljivu djetetovu pažnju. Ona obogaćuje rad i nepogrešiv je pomoćnik kod pojašnjavanja pravila ili novog nastavnog gradiva u razredu. Od velike je pomoći i djeci, koje motivira pri govoru kako bi lakše savladali različite prepreke. Pritom je dijete zadovoljno, budući da je uspjelo izraditi lutku u skladu s svojim sposobnostima. Kod samog stvaranja predstave učenik je kreativan i stvaralački nastrojen, što se očituje stvaranjem pozitivne slike o samom sebi i povećanim samopouzdanjem. Lutke su omiljena aktivnost za vrijeme produženog boravka, one učenicima pružaju mogućnost suradnje, potiču njihov kreativni razvoj, maštu i izražajnost, a učenici svojim predstavama obogaćuju različite priredbe i usrećuju sebe i druge.

Literatura

  1. Borota, B., Geršak, V., Korošec, H. in Majaron, E. (2006). Otrok v svetu glasbe, plesa, in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta.
  2. Korošec, H. (2005). Lutka – otrokov vsakdan v šoli. Razredni pouk – revija Zavoda RS za šolstvo, 7(2), str. 35-41.
  3. Mikuš, A. (2002). Lutka – moj nepogrešljiv pomočnik v razredu. V: H. Korošec in E. Majaron (ur.). Lutka iz vrtca v šolo (str. 95-102). Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Jutarnji krug – naš početak dana

marjeta_bratoz

Marjeta Bratož

Sažetak

U članku želim predstaviti dio dnevne rutine koju u sklopu nastave izvodimo u Centru za obrazovanje, rehabilitaciju i osposobljavanje u Vipavi. Bavimo se obrazovanjem, rehabilitacijom i osposobljavanjem djece i mladih s posebnim potrebama. Za ove učenike je uspostavljanje i održavanje dnevne rutine toliko važnije jer time dobivaju osjećaj sigurnosti, povjerenja te stalnosti. Opisat ću kako mi započinjemo dan – naš jutarnji krug. On se odvija svaki dan na jednaki način, s istim pomagalima i učenicima dobro poznatim aktivnostima.

Ključne riječi: rutina, jutarnji krug, osobe s posebnim potrebama

Uvod

Pod dnevnom rutinom podrazumijevamo sve aktivnosti koje se ponavljaju svaki dan, tjedan i mjesec. Djeci omogućuje odgovoriti na pitanja »Što će se dogoditi poslije?«, »Kada ćemo ići u šetnju?« i slično. Nudi im dosljedan raspored aktivnosti u danu ili u dužem vremenskom razdoblju. Na takav raspored događaja dijete se može osloniti i razumjeti, a učiteljima ili odgajateljima pomaže u organizaciji rada s učenicima (Hohmann, Weikart, 2005.). U odgojno obrazovnim ustanovama bitan dio dnevne rutine predstavlja jutarnji krug. U Centru za obrazovanje, rehabilitaciju i osposobljavanje Vipava bavimo se svim skupinama djece i mladih s posebnim potrebama. Za njih uspostavljanje dnevne rutine ima veće značenje nego kod njihovih vršnjaka u školama i vrtićima. Aktivnosti u jutarnjem krugu im moraju biti prilagođene s obzirom na njihove posebnosti, mogućnosti i sposobnosti. On nam predstavlja vrijeme kada zajedno sjednemo, slušamo jedni druge, aktivno surađujemo jedan s drugim te dan započinjemo na jedan ugodan, koristan i zabavan način. U nastavku teksta ću predstaviti aktivnosti koje uključujem u jutarnju rutinu u svom razredu.

Jutarnji krug – naš uspješan početak dana

Trenutno poučavam u Posebnom programu odgoja i obrazovanja, na prvom stupnju. U skupinu je uključeno petero djece u dobi od šest do sedam godina, s umjerenim i težim smetnjama u duševnom razvoju. Dvije djevojčice imaju motoričke poteškoće i zato za kretanje koriste invalidska kolica. Zbog velikih razlika u sposobnostima i mogućnostima djece moram brižno birati aktivnosti koje mogu biti primjerene svima i prilagođene svakome posebno.

Djelatnosti jutarnjeg kruga uvijek slijede poslije doručka i osobne njege poslije obroka. Neka djeca već poznaju tijek rada i zato aktivno sudjeluju kod priprema prostora i pomagala koja uključujemo kod ove aktivnosti.

Jutarnji krug svaki dan se odvija na jednaki način, s jednakim slijedom događaja. Svi zajedno sjednemo u krug i počinjem s aktivnostima koje ću predstaviti u nastavku.

1. Slušanje pjesme »Dobro jutro, sunce!« te nježno milovanje i pokrivanje žutom plahtom.

Na radiju slušamo pjesmu »Dobro jutro, sunce!« koja je djeci već poznata i točno znaju koja je aktivnost povezana s pjesmom. Svima je jako ugodno kada ih pomoćnica i ja nježno pokrivamo plahtom koja u ovom slučaju predstavlja sunce. U ovoj aktivnosti djeca se suočavaju sa strahom od nepoznatog, stječu nove senzorne senzacije te se opuste prije školskog rada.

2. Pozdrav: “Dobro jutro”.

U nastavku djecu potaknem da se verbalno pozdravimo jer je učenje govorne komunikacije jedan od prioritetnih ciljeva u mojoj grupi. Najprije svako dijete pozdravim ja i pritom ih potičem da sa mnom uspostave kontakt očima. To je jednako bitna sposobnost za uspostavljanje socijalnih kontakata i na koju naše učenike moramo konstantno navoditi. Kada ih sve pozdravim potaknem ih da se i oni međusobno pozdrave s »Dobro jutro«. Pritom dajem uputu da se prijatelju obrate i imenom, primjerice »Dobro jutro, Janez!«.

3. Određivanje dana u tjednu.

Slika 1Učenici u mojoj skupini u tom trenutku još uče dane u tjednu. Zato im svaki dan pokažem natpis koji je danas dan te jedno dijete potaknem da ime dana postavi na odgovarajući prostor na »vremenskom vlakiću«. Pomoću sljedeće aktivnosti (glavna aktivnost u danu) upoznaju redoslijed dana u tjednu.

Slika 1. Postavljanje simbola na “vremenski vlakić”

4. Najava aktivnosti za ovaj dan.

Pomoću simbola PCS odredimo raspored sati za cijeli dan. Ovim djeca dobivaju osjećaj sigurnosti i mirnije prožive dan jer uvijek znaju što slijedi. Glavnu aktivnost dotičnog dana postavimo i na »vremenski vlakić«. Pomoću ovog pomagala učenici aktivno uče i pojmove jučer, danas i sutra što svakodnevno ponavljamo.

5. Spoznavanje vremenskog događanja.

Slijedi promatranje vremenskog događanja. Učenicima ga pokušam predočiti na što konkretniji način. Zato tijekom ove aktivnosti otvorimo prozore ili idemo na balkon da osjete vrijeme (kišu, vjetar, sunce, snijeg, itd.). Na taj način djeca s posebnim potrebama lakše uče, jer inače jako teško razumiju pojmove i stječu predodžbe. Za bolje i lakše razumijevanje vrijeme im predočim i u krugu. Kada vani kiši, poprskam ih vodom. Za sunčana vremena učenicima ponudim sunce sašiveno od tkanine. Njime djecu pomilujem po dlanovima i po drugim dijelovima tijela i time stječu osjećaj topline. A kada puše vjetar, zajedno stvaramo vjetar puhanjem ili ih nježno osvježim pomoću lepeze. Konkretnim iskustvom, razgovorom, vođenjem i sudjelovanjem zajedno utvrdimo kakvo je vrijeme. Tada im ponudim i slikovnu PCS potporu te ih potaknem da sSlika 2ami potraže odgovarajući simbol za vremensko zbivanje. Nakon toga simbol uz vođenje odrasle osobe postave na naš »vremenski vlakić«. Za svako vrijeme imamo i određenu pjesmu koju zapjevamo uz određeno vrijeme (“Sjaji, sjaji sunašce!«, “Na prozor tok, tok”, “Hladan vjetar”).

Slika 2. Diranje toplog sunca

6. Spoznavanje obilježja godišnjeg doba.

Slično kao što iskustveno spoznajemo vremensko događanje, učenicima omogućavamo učenje obilježja pojedinih godišnjih doba. Za ovu svrhu u razredu imamo model drveta. Ljeti na njega stavljamo zeleSlika 3ne listove, u jesen s njega skidamo šarene listove, zimi opipavamo granje drveta i pritom im kažemo da su u ovom godišnjem dobu drveća gola. U proljeće ga ukrasimo ružičastim cvjetovima. Ovom aktivnošću djeca kroz igru stječu nova znanja, vježbaju finu motoriku i okulomotornu koordinaciju.

Slika 3. Dodirivanje drveta

7. Završetak s mirisnim suncem od tkanine.

Slika 4Za ugodan završetak jutarnjeg kruga koristim srce od tkanine s dodanim mirisom lavande koji djecu ugodno smiruje. Djecu sa srdašcem pomilujem po dlanovima, stopalima i licu. Pritom pjevamo pjesmu “Mi se volimo”. Aktivnost učenike smiri i na taj su način pripremljeniji za daljnji rad u školi.

Slika 4. Mirisno srce od tkanine

Zaključak

Tijekom svih godina rada s djecom s posebnim potrebama spoznala sam da jutarnji krug predstavlja bitan dio njihovog odgoja i obrazovanja. Uz njega učenici točno znaju što ih čeka i osjećaju se sigurnima u okviru dnevnog rasporeda. Jednako tako, stječu nova znanja, aktivno uče orijentaciju u vremenu. Veliku prednost izvođenja jutarnjeg kruga vidim i u tome da s ostalim učenicima iz razreda uspostavljaju socijalne kontakte, dodiruju se te upoznaju jedan drugoga.

S mojim se spoznajama slaže i Hume (Hume, 2006.) koji kaže da je jutarnji susret često bitan sastavni dio školskog dana. Zasigurno je jedna od mogućnosti za rješavanje i razvoj socijalnih vještina te stjecanje akademskih znanja. Dijete može sudjelovati i razmjenjivati informacije, uči se toleranciji i čekanju da dođe na red. Za mnogu djecu jutarnji krug predstavlja mogućnost za interakciju, kreativnost pa i na kraju krajeva, za zabavu.

Literatura

  1. Hohmann, M. i Weikart, P. D. (2005.). Vzgoja in učenje predšolskih otrok. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  2. Hume, K. (2006.). Making the most of morning meeting. The Reporter, 11 (3), 10 ‒14. https://www.iidc.indiana.edu/pages/making-the-most-of-morning-meeting
  3. Steward, J. D. (2013.). 10 tips for circletime in the preschool classroom. Teach Preschool. http://www.teachpreschool.org/2013/03/25/ten-tips-for-circletime/
  4. Volavc, T. (2012.). Počitek v dnevni rutini. Vzgojiteljica, 14 (4), 10 – 11. ?1362287338