Proljetni radovi na Inkluzivnoj farmi

monika_petkovic

Monika Petković

Sažetak

Poučavanje učenika s teškoćama u razvoju izazovan je posao koji zahtjeva puno pripreme i planiranja. Kako bi svaki učenik imao priliku učiti na način koji njemu najviše odgovara, u radu se koriste različite prilagodbe, metode i oblici rada. U ovom radu je prikazana izvanučionička nastava prirode i društva kroz aktivnost vrtlarenja na obližnjoj farmi.

Ključne riječi: učenici s teškoćama u razvoju, rad u vrtu, izvanučionička nastava.

Uvod

Ljudi s dolaskom proljeća i toplijih dana počinju s prvim radovima u vrtu. Rad ljudi u proljeće jedna je od nastavnih jedinica koje se obrađuju u nastavi prirode i društva u nižim razredima osnovne škole. Kako bi učenici bili uspješniji u usvajanju predviđenih odgojno-obrazovnih sadržaja, priprema i izvođenje nastave treba se temeljiti na načelima zornosti i životnosti. Uz praktičan rad i iskustveno učenje ta načela su neophodna u radu sa svim učenicima, a osobito onima s teškoćama u razvoju.

Učenici Odjela za učenike s teškoćama u razvoju imali su priliku učiti o proljeću i radovima u vrtu kroz praktičan rad na Inkluzivnoj farmi u Hrastovici.

Što je Inkluzivna farma?

U Hrastovici, malom selu pokraj Petrinje, smjestila se mala farma s dva plastenika i nekoliko gredica poznata kao Inkluzivna farma. Inkluzivna farma je projekt Udruge osoba s invaliditetom SMŽ kojim se pridonosi unaprjeđenju socijalne uključenosti osoba s invaliditetom s ciljem unaprjeđenja životnih vještina kojima će stvoriti preduvjete za ravnopravno sudjelovanje u društvu i neovisan život.

Svoj doprinos uređenju vrta na farmi dali smo i mi. Na farmu smo odlazili svaki drugi tjedan i tamo provodili sat vremena u različitim aktivnostima.

Slika 1Slika 2
Slika 1. Plastenik na farmi                  Slika 2. Gredica na farmi

Što smo radili?

Tijekom boravka na farmi učenici su prepoznavali i imenovali povrće i alate za rad te uz podršku i u okviru svojih mogućnosti sudjelovali u sadnji flanaca i sijanju povrća i začinskog bilja. Nakon sadnje i sijanja slijedila je omiljena aktivnost, a to je zalijevanje. Na kraju svakog susreta ostalo bi dovoljno vremena za igru i aktivnosti na otvorenom.

Slika 3Slika 4.
Slika 3. Sadnja povrća        Slika 4. Zalijevanje

Dobrobiti vrtlarenja i nastave u prirodi

Prema Titmanu (1994.) djeca u okolišu traže četiri elementa: mjesto za raditi (za tjelesnu aktivnost i razvijanje novih vještina), mjesto za razmišljanje (za proučavanje i istraživanje svijeta u kojem živimo), mjesto za osjećaje (za uživanje u bojama, mirisima, zvukovima i prirodi općenito; razvija se osjećaj pripadnosti i ponosa) i mjesto za biti (za privatnost i uživanje u tišini).

Dobrobiti školskih vrtova i vrtlarenja su mnogostruke: razvijaju radne i higijenske navike, socijalne i motoričke vještine, potiču na razvoj odgovornosti i očuvanja prirodne i kulturne baštine, potiču ljubav prema prirodi, kreativnost, ekološki i estetski odgajaju i sl. (Anđić, 2016.)

I sami smo se uvjerili da nastava u prirodi i vrtlarenje imaju brojne pozitivne učinke, a neki od njih su:

  • boravak u prirodi, putovanje kombijem na farmu i razgovor o radovima na farmi izazivali su pozitivne emocionalne reakcije kod učenika
  • učenici su lakše usvajali nastavne sadržaje i brže pamtili nove pojmove
  • razvijali su perceptivne modalitete kroz neposredan kontakt s biljem (opip, okus, miris, sluh, njuh)
  • kroz aktivnosti u vrtu razvijali su finu motoriku
  • učenici su se učili suradnji i međusobnom pomaganju
  • razvijali su i bogatili rječnik

Zaključak

Učenike je potrebno od nižih razreda osnovne škole navikavati na nastavu u prirodi, osobito jer su danas razvojem tehnologije posebno fokusirani na aktivnosti u zatvorenom (Bogut i sur. 2017.). Vrtlarskim aktivnostima djecu je moguće animirati i educirati istovremeno, što se pokazalo i kao najbolji način učenja.

Vrtlarenje i boravak na farmi pokazali su se kao okruženje koje je poticajno za učenje i svakako ćemo nastaviti i dalje što češće nastavu prirode i društva imati izvan učionice jer priroda jest najbolja učionica.

Literatura

  1. Anđić, D. (2016). Školski okoliš u funkciji odgojno obrazovne prakse rada učitelja u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Školski vjesnik, vol. 65., No. 2, 287-300
  2. Bogut, I., Popović, Z., Mikuška, A. (2017). The role and importance of outdoor teaching and fieldwork in biology for primary school teacher education. Život i škola 13(2): 127-133
    Inkluzivna farma. Dostupno na: https://inkluzivnafarma.eu/

Međunarodni projekt Change

senzibilizira učenike za lakšu integraciju izbjeglica

dijana_pozgaj

Dijana Požgaj

Sažetak

Change je naziv međunarodnog projekta koji se provodi u devet zemalja Europske unije. U Hrvatskoj ga koordinira JRS – Isusovačka služba za izbjeglice. Osnovni cilj je educirati mlade o izbjeglicama te ih senzibilizirati što pridonosi boljoj inkluziji novih članova našega društva. Projekt je podijeljen u šest faza. Učenici se registriraju online te tijekom školske godine prolaze kroz faze projekta u koje je uključen i susret s izbjeglicom. Potaknuti sudjelovanjem u ovome projektu mladi potiču i djeluju u svojim lokalnim zajednicama i školama te i sami postaju promjenom.

Ključne riječi: inkluzija, izbjeglice, migranti, CHANGE, JRS.

Uvod – Izbjeglice postaju sve brojniji članovi našega društva

Naše društvo unazad nekoliko godina obogaćeno je novim sugrađanima – izbjeglicama iz dalekih zemalja koji su novi dom pronašli u Hrvatskoj. Projekt Change nas uči kako im pomoći i još bolje ih prihvatiti. U projekt se mogu uključiti mladi iz 9 zemalja Europske Unije – Belgiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Irskoj, Italiji, Malti, Nizozemskoj, Portugalu i Španjolskoj. Osnovni cilj je educirati mlade o izbjeglicama te ih senzibilizirati što pridonosi boljoj inkluziji novih članova našega društva.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

Ove godine, novinari škole OŠ Vugrovec-Kašina uključili su se u projekt CHANGE. Njegov je cilj potaknuti učenike na kritičko razmišljanje o temi izbjeglica i migracija, podučava ih kako mogu razlikovati činjenice od mišljenja i tome da postanu sposobni prepoznati predrasude i stereotipe. Projekt se provodi u 9 zemlja Europe u organizaciji JRS-a – Isusovačke službe za izbjeglice. CHANGE želi poSlika 1nuditi učenicima nova znanja, iskustva, susrete a možda i novu perspektivu. Svaka od šest faza projekta potiče učenika na nešto drugo. Učenici razvijaju svijest o sebi i samopoštovanje, dobivaju ključne informacije, rade na predrasudama.

Slika 1. Službeni logo projekta

Kako bi učenici sudjelovali u ovome projektu potrebno se prijaviti na internetskoj stranici projekta https://www.jrschange.org/hr/. Nakon što se izvrši registracija, učenici tijekom godine pod mentorstvom učitelja, koji se također treba registrirati, prolaze kroz svaku od šest faza onim tempom koji njima odgovara. Na portalu projekta nalaze se pripreme koje će pomoći učitelju kako bi svoje učenike vodio kroz svaku od faza.

Osim što učenici prolaze kroz faze putem online upitnika i anketa, potaknuti novim znanjima i spoznajama mogu i sami stvarati svoje uratke na tematiku izbjeglica i migracija. Učenice OŠ Vugrovec-Kašina odlučile su napraviti video u stilu Draw my life (Nacrtaj svoj život) na temu Hibinog života. Naime, Hiba je djevojčica koja je pobjegla iz svojeg rodnog grada u Siriji u potrazi za boljim životom, a oni su je upoznali putem filma kojeg su pogledali radeći na prvoj fazi projekta. Također su nastali portreti Hibe, pjesme, članci za školske novine i blog na kojem se objavljuju članci o aktivnostima svih učesnika u projektu. Također je tijekom sudjelovanja u projektu snimljena i radijska emisija u kojoj je Slika 2intervjuiran Yazdan Fayaz – izbjeglica iz Irana.

Slika 2. Snimanje radijske emisije Change – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

Yazdana su učenici upoznali u sklopu projekta kada su došli u fazu upoznavanja izbjeglice. Yazdan se odlično integrirao u naše društvo, trenutno je učenik Srednje medicinske škole Za učenike je Yazdan bio velika inspiracija jer je odlično naučio hrvatski jezik kako bi se mogao školovati i slušati Olivera Dragojevića. Hrvatsku smatra najljepšom zemljom i svojom domovinom, iako kada je napustio Iran nije niti znao da Slika 3naša zemlja postoji. Želi postati liječnik i pomagati drugima upravo u Hrvatskoj, kako bi vratio što su toliki ljudi njemu pomogli kad je to bilo potrebno. Kroz njegovu životnu priču učenici se poistovjećuju s njegovom sudbinom i promišljaju o činjenici da bi se to moglo dogoditi bilo kome od nas i kroz komunikaciju s osobom koja je proživjela izbjeglištvo, postaju svjesni da smo svi iako različiti u suštini isti.

Slika 3. Yazdan je vrlo aktivan u projektu Change

Učenici koji se istaknu svojim zalaganjem mogu postati i ambasadori projekta te mogu provoditi kampanje projekti, akcije i slično i na taj na kroz svoje djelovanje diseminiraju ono što su kroz projekt usvojili i spoznali. Za kraj projekta predviđeno je snimanje nacionalnog videa, a najuspješniji sudionici trebali bi posjetiti Bruxelles, što je ove godine odgođeno zbog epidemiološke situacije.

Zaključak – We can CHANGE the world

Kao zaključak, citiram učenicu Lanu Jurišić koja je sudjelovala u projektu ,,Ubrzo ćemo završiti s projektom, no bitno je da ćemo ga završiti s dodatnim znanjem i mislima na ljude kojima je trenutno teško i koji nemaju normalan život. Prije projekta nismo bili niti svjesni da među nama postoje ljudi takvih sudbina. Ali ideje projekta i dalje ćemo provoditi u svojem djelovanju. Hiba, kao i milijuni drugih izbjeglica samo želi biti sretna i pronaći svoj mir i mi želimo da svi ljudi koji proživljavaju sličnu sudbinu budu sretni i da znaju da mislimo na njih. Smatramo i da bi naše društvo trebalo biti puno dobrodošlice i otvoreno prema novim članovima našeg društva, a ne smatrati im drugima. Trebamo pomoći azilantima. Njihove različitosti obogaćuju naše društvo. Možda i jesmo različiti po boji kože, kulturi, vjeri ili jeziku, no svi smo ljudi i svi zaslužujemo sretan život i ako nekome treba pomoć, pomozite mu. Dobro se dobrim vraća. We can CHANGE the world.“ Iz njezinog zaključka vidljivo je koliko su učenici senzibiliziraniji za problematiku prihvaćanja izbjeglica nakon sudjelovanja u projektu.

Literatura

  1. Mrežna stranica projekta: URL: https://www.jrschange.org/hr (2.6.2021.)
  2. Poveznica na radijsku emisiju: URL: https://vocaroo.com/13cxxA1Fr9Fo (2. 6. 2021.)

Učenici doseljenici u slovenskoj OŠ

ina_rozman

Ina Rožman

Sažetak

Za postizanje učeniku odgovarajućih obrazovnih ciljeva potrebno je puno truda, rada, praćenja, organizacije i prilagodbi od strane nastavnika. Globalizacija u slovenski obrazovni sustav dovodi sve više učenika, čiji materinji jezik nije slovenski. I u školi u kojoj radim, imamo mnogo učenika kojima je slovenski tek jezik okoline. Učenici doseljenici donose u svoje okruženje vlastitu specifičnost koja proizlazi iz njihovih društvenih i kulturnih razlika. Unatoč znanju koje sam stekla kroz školovanje i rad tijekom godina školovanja, podučavanje tih učenika još uvijek predstavlja veliki izazov i zahtijeva posebnu specifičnost poduke. Približiti želim značaj otvorenosti i tolerancije prema učenicima doseljenicima u razredu i predstaviti njihove opće poteškoće u učenju. Predstavit ću načine, oblike i metode rada koji donose uspjeh i istovremeno poboljšavaju njihovu integraciju u okolinu. U ovom konkretnom slučaju nastavne prakse naglasit ću važnost uvodnog razdoblja kada se učenik doseljenik uključi u razred po prvi put, i prezentirat ću materijale, potrepštine i opće prilagodbe za rad s njim.

Ključne riječi: dvojezičnost, društveno-kulturne razlike, učenici doseljenici, poteškoće u učenju.

Abstract

Achieving student appropriate goals requires a lot of effort, work, monitoring, organization and adaptation of a teacher. Globalization brings into our learning space more and more pupils, to whom Slovene is not a mother tongue. At school where I work, we also have many pupils, to whom Slovene is the language of the environment. Immigrant pupils bring into the environment their own specifics originating from their social and cultural difference. Despite the knowledge, gained during my years of studying and work, teaching these pupils represents a great challenge for me and requires specific teaching specifics. I would like to emphasize the importance of openness and tolerance for immigrant pupils in the classroom and present their general learning problems. I will present ways, forms and methods of work which bring success and at the same time improve the inclusion in the environment. On the actual example from practice, I will emphasize the importance of the introductory period on immigrant pupil’s inclusion in the class and present the materials, aids and general adjustments to work with him.

Keywords: immigrant pupil, secondary language, socio-cultural difference, learning difficulties.

Zusammenfassung

Ziele zu erreichen erfordert für die Schüler viel Aufwand, Arbeit, Überwachung, Organisation und Anpassung eines Lehrers. Die Globalisierung bringt immer mehr Schüler in unseren Lernraum, für die Slowenisch nicht ihre Muttersprache ist. In der Schule, in der ich arbeite, haben wir auch viele Schüler, für die Slowenisch die Sprache aus ihrer Umgebung ist. Schüler mit Migrationshintergrund bringen eigene Besonderheiten aus ihren sozialen und kulturellen Unterschieden mit. Trotz meiner Kenntnisse, die ich während meiner Studien- und Arbeitsjahre erworben habe, stellt das Unterrichten dieser Schüler eine große Herausforderung für mich dar und erfordert spezifische Unterrichtsansätze. Ich möchte hervorheben, wie wichtig Offenheit und Toleranz für Schüler mit Migrationshintergrund im Klassenzimmer ist und ihre allgemeinen Lernprobleme vorstellen. Ich werde Wege, Formen und Arbeitsmethoden vorstellen, die zum Erfolg führen und gleichzeitig die Einbindung in die Umgebung verbessern. Am konkreten Beispiel aus der Praxis möchte ich die Wichtigkeit der Einführungsphase für die Aufnahme von Schülern mit Migrationshintergrund in die Klasse betonen und die Materialien, Hilfsmittel und allgemeinen Anpassungen für die Arbeit mit ihnen vorstellen.

Schlüsselwörter: Schülern mit Migrationshintergrund, Zweitsprache, soziale und kulturelle Unterschiede, Lernschwierigkeiten.

1. Poteškoće u učenju zbog dvojezičnosti

Za dijete je uključivanje u drugo kulturno okruženje izazovan proces. Sa poteškoćama u učenju zbog dvojezičnosti bore se učenici, koji imaju poteškoća i u komunikaciji s okolinom jer ne razumiju jezik i ne znaju, što učiniti. Oni su usamljeni jer ne poznaju pravila društvenih igara. Ti učenici imaju drukčija kulturna mjerila, pokazuju osjećaje nesigurnosti i straha koji se mogu pretvoriti u tjeskobu, probleme u ponašanju, i sl.. (Koncept dela učne težave, 2008., str. 68). Učenici doseljenici trebaju mnogo pomoći i razumijevanja okoline. U učionici, zbog neznanja jezika, tim učenicima je teže komunicirati sa svojim vršnjacima, ne razumiju objašnjenja i zahtjeve koje im postavljaju nastavnici, ne znaju što učiniti, i zbog drukčijih društveno-kulturnih mjerila možda ni ne razumiju osnovna očekivanja u školskom kontekstu, koje ni učitelji ni vršnjaci ne izražavaju riječima. Učenici najprije usvoje društveni jezik, rječnik se proširuje kako bi mogli komunicirati s vršnjacima. Učenici postaju uspješni u općoj komunikaciji, ali još uvijek ne razumiju stvari koje učitelji uče na književnome jeziku (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo). Učitelji koji su uspješni u podučavanju učenika dvojezičnih programa, poznaju učenikove posebne potrebe i jaka područja, dozvole učeniku da šuti dok ne ovlada jezikom toliko da se ne boji u njemu izražavati pred cijelim razredom, uzimajući u obzir učenikov tempo učenja, bez požurivanja, prevencijom vršnjačkog nasilja, itd. (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo).

U Konceptu dela učne težave (2008, str. 23) navedene su sljedeće karakteristike poteškoća u slučaju dvojezičnosti, kulturne raznolikosti, doseljeništva:

  • učenik koji živi u dvojezičnom okruženju ili dolazi iz drugog kulturnog okruženja, ne prepoznaje poteškoće u usvajanju školskih koncepata (akademskog jezika),
  • učenik doseljenik često se suočava s potištenošću i tjeskobom bez učinkovite pomoći,
  • u pravilu, škola učeniku ne pruža dovoljno vremena za rješavanje komunikacijskih poteškoća i stjecanje rječnika te poboljšanje razumijevanja kompleksnijih sintaktičkih struktura,
  • učenik ima poteškoće u integraciji u novo društveno okruženje i treba pomoć za koju često ne zna zaprositi,
  • roditelji, zbog tih dvojezičnih ili kulturnih razlika, teško konkretno pomažu učeniku kod učenja kod kuće, zato taj učenik zavisi od pomoći u školi,
  • učeniku je u školi potrebno osigurati mogućnost obrade ili usvajanja kulturno različitih stavova i uvjerenja, i u školi i kod kuće.

1.1 Sustavna regulacija obrazovanja učenika doseljenika u slovenskoj osnovnoj školi

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije školama, u koje su uključeni učenici doseljenici, u prvoj i drugoj godini školovanja nudi sate dodatne stručne pomoći u učenju slovenskog jezika. Važeći zakon određuje normativnu osnovu za osiguravanje sredstava iz državnog proračuna, kako za učenje slovenskog tako i za podučavanje materinjeg jezika za učenike doseljenike koji su uključeni u redovno osnovno obrazovanje.

Učenicima, koji pohađaju prvu ili drugu godinu u Republici Sloveniji, omogućava se stručna pomoć u učenju slovenskog jezika.

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije učenike doseljenike, sredstvima za učenje slovenskog jezika, podržava i osigurava im provođenje nastave materinjih jezika i kultura.

Pravilnik o provjeravanju i ocjenjivanju znanja te napredovanju učenika u osnovnoj školi sadrži odredbu, koja dopušta mogućnost prilagođavanja ocjenjivanja za učenike doseljenike. Prilagode se načini i rokovi za ocjenjivanje znanja i konačan broj ocjena. Znanje učenika doseljenika može se ocijeniti prema napretku u postizanju ciljeva ili standarda znanja, definiranih u nastavnim planovima i programima. O prilagodbama odlučuje vijeće nastavnika. Prilagodbe za ocjenjivanje znanja traju do dvije školske godine. Učenici doseljenici na kraju školske godine, u kojoj su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji, moraju postići prolaznu ocjenu samo kod nekih školskih predmeta da napreduju u sljedeći razred. Po prijedlogu razrednika, vijeće nastavnika odlučuje o napretku učenika doseljenika.

Učenici doseljenici, čiji maternji jezik nije slovenski i koji su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji u šestom i devetom razredu, provode u toj školskoj godini državno provjeravanje znanja tek na dobrovoljnoj osnovi (Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije, 2017., str. 8-9).

1.2. Preporuke za rad sa učenicima doseljenicima u osnovnoj školi

Madruša Jelen (2018, str. 21) kaže da je integracija doseljenika proces koji se sastoji od više uzastopnih faza, koje se isprepliću.
Tablica 1. Prikaz postupka integracije djece doseljenika

imageIzvor: http://www.medkulturnost.si/wpcontent/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije (2018) preporučuje dvostupanjski model za integraciju djece doseljenika u osnovne škole.

Tablica 2. Dvostupanjski model za integraciju djece doseljenikaimageIzvor: Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta

Jelen Madruša, M. (2015) tako objašnjava dvostupanjski model: »Kada govorimo o modelu integracije djece doseljenika, kroz njega predstavljamo različite aktivnosti koje se mogu ponuditi djeci doseljenika i njihovim roditeljima u dobi uključivanja u novo jezično i kulturno okruženje, koje uključuje društveno, jezično i kulturno područje. Uključivanje (integracija) može se podijeliti u dva razdoblja, tzv. UVOĐENJE prije početka školske godine i NASTAVAK školske godine.

Aktivnosti u školi usmjerene su ka osiguravanju okolnosti koje omogućuju što bržu jezičnu i socijalnu integraciju učenika doseljenika. Razdoblje integracije može trajati tri godine, posebno za djecu koja nisu imala pristup (ili imala ograničen pristup) školovanju u svojoj zemlji.« (Jelen Madruša, 2018., str. 28)

2. Praktični primjer

2.1. Učenica doseljenica s Kosova

Prošle školske godine, smo početkom listopada u drugi razred primili novu učenicu. Sa svojom obitelji se doselila s Kosova. Njezin otac je bio u Sloveniji več dugi niz godina, zaposlen u građevinskoj tvrtki. S njim smo mogli komunicirati na slovenskom jeziku, a ostatak obitelji nije razumio slovenski jezik.
Najteži su bili prvi tjedni prilagodbi i komunikacije. Vrijeme je bilo posvećeno upoznavanju, druženju i uspostavljanju odnosa između učenice i učenika te između učenice i učitelja. Prvenstveno, htjela sam joj pružiti sigurno okruženje, u kojem bi se osjećala prihvaćenom i shvaćenom unatoč jezičnim preprekama. Mnogo smo vremena proveli na razgovorima, aktivnostima i igranju uloga, koje pomiču i podižu svijest o prihvaćanju različitosti i međusobnoj snošljivost. Mislim da je uvodno razdoblje iznimno važno vrijeme, kome moramo obratiti posebnu pozornost. Prvi dojam, naime, ostavlja jak pečat koji je kasnije teško popraviti.
S roditeljima sam razgovarala o djetetovom dosadašnjem obrazovanju, o njezinim iskustvima, načinima učenja i znanju, koje je stekla do sada, i aktivnostima u kojima je uspješna.
Uz pomoć jedne starije učenice s Kosova, predstavila sam novoj učenici školske prostore, raspored i školska pravila. Učenica nam je pomogla stvoriti slovensko-albanski rječnik, gdje su prevedene i slikovno prikazane osnovne upute i potrebe za rad u školi i učionici. U početnim tjednima puno smo komunicirali neverbalnom komunikacijom i govorom tijela. Zajedno smo izradile dogovorene slikovne upute, piktograme, koji su poslužili kao pomoć u rješavanju samostalnih zadataka.
Često sam u razred pozvala i druge učenike iz naše škole, koji su se prije nekoliko godina doselili s Kosova. Učenica je s njima veselo popričala, a ja sam često koristila te posjete za prevođenje potrebnih uputa i informacija.
Nakon što je prošlo uvodno razdoblje, u kom su učitelji upoznali učeničina jaka područja, način rada i učenja, sazvali smo sastanak, gdje smo osmislili individualni plan aktivnosti. Ka učestvovanju smo pozvali sve učitelje koji su podučavali učenicu (učitelj jutarnjeg boravka, produženi boravak, neobavezni izborni predmet …). Zabilježili smo učeničina jača i slabija područja, predviđene ciljeve učenja, načine rada i oblik pomoći te ocijenili njezinu društvenu uključenost. Dokumentirali smo metodološko-didaktičke prilagodbe nastave i ocjenjivanja. Evaluacija je uslijedila poslije prvog polugodišta i na kraju školske godine.
Opće prilagodbe koje sam uzela u obzir pri radu s učenicom:
  • u učionici je sjedila blizu učitelja, tako da ga je dobro vidjela i čula,
  • sjedila je pored učenice s višim stupnjem empatije,
  • omogućila sam joj dodatno vrijeme za stjecanje rječnika i poboljšanje osnovnih jezičnih struktura,
  • upotrjebljivala sam puno različitih ilustracija (slike, animacije …),
  • upotrjebljivala sam jednostavne jezične strukture, opći rječnik,
  • pojednostavila sam objašnjenje,
  • često sam objašnjenje prikazala demonstracijom,
  • dulje upute sam prilagodila i podijelila u kraće dijelove,
  • upute sam prevodila na njezin materinji jezik,
  • koristile smo slikovne upute (piktograme),
  • omogućili smo joj dodatno vrijeme u provjeravanju i ocjenjivanju znanja,
  • često smo radili u malim organiziranim grupama,
  • poticala sam međusobnu pomoć njezinih vršnjaka (»tutorstvo«),
  • iskoristila sam pomoć drugog učenika kod prijevoda na njezin materinji jezik,
  • pokazala sam poštovanje prema kulturi i jeziku učenice,
  • uspostavila sam dobar odnos sa roditeljima učenice, i
  • često sam provjeravala, da li učenica razumije upute ili što se od nje traži.
  • Ostali učenici su bili vrlo dragi prema novoj učenici, uspješno se uključila u razred i bila je dobro primljena. Učenici su joj nudili pomoć u vezi orijentacije u razredu i u školi. Često su je pratili u knjižnicu, na zahod, joj pokazivali okolinu škole, itd. Učenici, koji su prvi završili zadatak, često su joj prišli samoinicijativno i pomogli joj u rješavanju njezinih zadataka. Pokazivali i opisivali su joj njezine slikovnice, kasnije i čitali knjige.

Učenicu sam poticala da je obnavljala knjige, kako bi osvojila čitateljsku značku. Prvih nekoliko knjiga koje je predstavila, bile su dvojezične – na albanskom i slovenskom jeziku. Zajedno smo se pripremale za prezentaciju. Sadržaj je predstavila na albanskom i slovenskom jeziku. Na isti način je predstavila i deklamacije pjesama, i pisala priloge u svoju bilježnicu.

Pomagala i materijali koji su mi pomogli kod poduke nove učenice, u učenju jezika i usvajanju jezičnih struktura:

  • slikovnice bez teksta,
  • kratke slikovnice,
  • igračke, određeni materijal (figure, igra Brainbox, …),
  • stvaranje rječnika,
  • kartice s pričama (Story Cards),
  • didaktički materijal Slika jezika,
  • narativne kocke (Rory’s Story Cubes), i
  • udžbenici za učenje slovenskog kao drugog i stranog jezika (Križ Kraž, A, B, C … gremo, Slovenska beseda v živo 1a …).

Učenica je do kraja školske godine postigla veliki napredak. Proširila je svoj rječnik i uspješno komunicirala na slovenskom jeziku. Osjećala se sigurno i prihvaćena među svojim vršnjacima. Redovno je dolazila u školu koju je jako zavoljela. To je i meni kao učiteljici stvarno puno značilo.

3. Zaključak

U svom radu uspješno sam predstavila poteškoće u učenju učenika doseljenika koji imaju te probleme zbog jezičnih i socio-kulturnih razlika u slovenskim osnovnim školama i često ih prati društvena deprivacija. Predstavila sam sustavnu regulaciju obrazovanja djece doseljenika u Sloveniji, i preporuke kako te učenike podučavati. U konkretnom praktičkom slučaju, predstavila sam prilagodbe nastave koje sam uzela u obzir i, iskustvom, proslijedila preporuke za rad s učenicima doseljenicima u razredu.

Samo će učitelj s dostatnim stupnjem empatije, odvažnosti i svijesti o važnosti interkulturalizma, moći s njima raditi i podučavati ih na takav način da če u svome radu biti uspješan.

Moramo biti svjesni da život s različitim ljudima i razumijevanje te raznolikosti mogu, ponekad, biti još važnije životno iskustvo od školskog znanja (Merjak, 2014). Novodobni učitelji susreću se u situacijama koje su za mnoge vrlo zahtjevne.

Budimo otvoreni i fleksibilni, težimo k interdisciplinarnosti, povežimo se, ali prije svega svjesno pratimo u stopu to moderno vrijeme, u kom živimo. Tražimo rješenja, pokažimo brigu za svakog učenika. Dopunite klasičnu nastavu iskustvenim metodama. Naš cilj bi trebala biti inovativna pedagoška rješenja, prilagođena konkretnim izazovima. Moramo posvetiti pažnju vlastitom stručnom obrazovanju i usavršavanju znanja. Dijelimo međusobno svoja iskustva, i uz svu tu svijest, vjerujem da smo na pravom putu prema uspjehu.

4. Literatura

  1. Jelen Madruša, M. Predlog programa dela z otroki priseljenci za področje predšolske vzgoje, osnovnošolskega in srednješolskega izobraževanja. [online]. Za medkulturnost. [Citirano: 16. dec. 2018; 20.45]. Pristup ostvaren: http://www.medkulturnost.si/wp-content/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf.
  2. Jelen Madruša, M. Priročnik za izvajanje programa Uspešno vključevanje otrok priseljencev (UVOP). Ljubljana. Isa institut. 2015.
  3. KONCEPT DELA Učne težave v osnovni šoli. Prvi natis. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. 2008. Str. 97.
  4. Merjak, S. Minuta za vzgojo: O strpnosti drugič. [online]. Delo: Blog. [Zadnja promjena: 6. feb. 2014; 11.00]. [Citirano: 14. jan. 2019; 20.10]. Pristup ostvaren: https://www.delo.si/mnenja/blog/minuta-za-vzgojo-o-strpnosti-drugic.html.
  5. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. [online]. Postopek vključevanja: Splošno. [Citirano: 6. dec. 2018; 23.41]. Pristup ostvaren: http://www.mizs.gov.si/si/vkljucevanje_priseljencev_v_sistem_vzgoje_in_izobrazevanja/splosno/.
  6. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. Ljubljana. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. 2017.

Čitanje učenika i motivacija

ireena_strasbergar

Irena Strasbergar

Sažetak

Motivacija nam je potrebna da djelujemo u skladu s našim ciljevima, željama i potrebama. Važno je da od rane dobi djeca imaju priliku razvijati unutarnju motivaciju koja ih najsnažnije usmjerava prema cilju. Osim jačanja dječje unutarnje motivacije, zadatak učitelja je pobrinuti se i za njihovu vanjsku motivaciju. Raznim motivacijskim oblicima djeca će ustrajati na putu prema tečnom čitanju i razumijevanju pročitanog.

Uvod

Čitanje i pisanje utkani su u sva područja učeničkih aktivnosti. Prva, koja djetetu daje temelje kasnije čitateljske navike, je obitelj. Obiteljsku pismenost oblikuju brojni socijalni i kulturni čimbenici. Naravno, svaka obitelj zauzima drugačiji pristup razvoju dječje pismenosti. Pokazalo se da škola u velikoj mjeri nije u stanju nadoknaditi nedostatak poticaja unutar obitelji tijekom razdoblja početnog čitanja i pisanja.

Ključne riječi: značenje čitanja, motivacija za čitanje, praćenje napretka učenika kod čitanja.

Čitanje je izuzetno važno tijekom razdoblja učeničkog obrazovanja, a putevi do tečnog čitanja razlikuju se od djeteta do djeteta. Nekome treba puno vremena i puno ponavljanja da bi tečno čitao, dok drugi vrlo brzo postaje čitač. Učenici, koji moraju za tečno čitanje proći duži put, obično trebaju mnogo različitih načina vanjske motivacije, ali, naravno, zadatak učitelja je ojačati i razviti djetetovu unutarnju motivaciju, što je presudno u ovom procesu. Također je važno da učenici ne izgube ljubav prema knjizi tijekom razdoblja savladavanja tehnike čitanja, stoga je neophodno da roditelji i učitelj inzistiraju na tome da djeca čitaju naglas.

Motivacija za čitanje

Motivacija za čitanje istodobno je važna kao rezultat čitateljskog iskustva i kao prediktor budućih čitateljskih vještina. Polazna točka za tečno čitanje je unutarnja motivacija pojedinca. Jedan od najvažnijih čimbenika unutarnje motivacije je zanimanje za čitanje. Međutim, ovdje igra važnu ulogu učitelj. U svojoj dugogodišnjoj praksi otkrila sam da je najuspješniji put do tečnog čitanja djeteta uvijek u suradnji s roditeljima. Na nastavi uvijek tražim i uvodim nove načine za razvijanje i održavanje dječje unutarnje i vanjske motivacije za čitanje.

Dijagnostika čitanja učenika

Na kraju trećeg razreda osnovne škole učenici bi trebali imati primjereno učvršćenu tehniku ​​čitanja. Trebali bi čitati tečno i naravno razumjeti pročitano.

U rujnu kada učenici prelaze prag trećeg razreda, na različitim su razinama puta do tečnog čitanja. Tijekom cijele školske godine pokušavam pronaći različite načine motivacije kojima bih potaknula i unutarnje motivirala učenike da što više čitaju. U tu svrhu na početku trećeg razreda provodim dijagnostiku čitanja i izmjerim broj pročitanih učeničkih riječi u određenom vremenu. Isti tekst pročitaju još sredinom školske godine i na kraju. Dobivene informacije dobrodošle su u pregledu napretka pojedinca i korisne kod razgovora s roditeljima. Međusobno uspoređujem podatke i usredotočujem se na sva eventualna odstupanja prema dolje i tražim razloge za to. U tome mi naravno pomažu roditelji s kojima razgovaram o intenzitetu čitanja kod kuće.

Tablica 1. Broj pročitanih riječi u 1 minuti po učeniku na početku, u sredini i na kraju školske godinetabelaLegenda:
Zelena boja – učenik je napredovao u br. pročitanih riječi u jednakom vremenu.
Crvena boja – učenik nije napredovao u br. pročitanih riječi u jednakom vremenu.
Žuta boja – učenik/ca koji/a je pročitao/la najviše riječi u određenom vremenu.
Tirkizna boja – učenik/ca koji/a je pročitao/la najmanje riječi, ali je ipak napredovao/la.

Graf 1. Prikaz broja pročitanih riječi po učenicima
imagePRIJEVOD GRAFIKONA – Primjer grafikona čitanja učenika u 3. razredu u rujnu i prosincu

Graf 2. Primjer prikaza usporedbe brojeva pročitanih riječi učenika nakon dva mjerenja

imagePRIJEVOD GRAFIKONA: Napredak čitanja učenika 3. razreda

Različiti oblici motivacije učenika za čitanje

1. Razredna knjižnica

Na početku školske godine pripremim razrednu knjižnicu s najmanje jednom knjigom za svakog učenika. Učenici mogu u slobodno vrijeme odabrati knjigu i pročitati je u kutku SLIKA 1 (2)za čitanje.

2. Kutak za čitanje

Najpopularnije mjesto u razredu je kutak za čitanje. Učenicima sam pripremila garnituru za sjedenje na kojoj mogu udobno sjediti i čitati.

Slika 1. Kutak za čitanje

3. Knjiga mjeseca

Na zidu u kutku za čitanje imamo rubriku KNJIGA MJESECA. Učenici svojim kolegama predstave knjigu koja im se posebno svidjela. Učenik objesi naslov i autora knjige i objašnjava ostalim kolegama zašto je zanimljivo da pročitaju baš ovu knjigu.

4. Cjelogodišnji projekt – DOBAR ČITATELJ

SLIKA 2 (2)Na početku školske godine pripremim bilježnicu DOBAR ČITATELJ, u koju učenici upisuju naslove pročitanih knjiga. Učenici zapisuju sve knjige koje pročitaju u školi i kod kuće. Na kraju školske godine pregledavamo zapise i dajemo pohvale najuspješnijim učenicima. Ove godine je najviše knjiga u razredu (120) pročitala djevojčica.

Slika 2. Upisivanje u bilježnicu

5. Čitateljsko putovanje

Učenici imaju na raspolaganju trake koje na početnoj točki (obično u kutku za čitanje) zalijepe na zid sa zapisima naslova knjiga ili njihovih imena. Dakle, ovdje počinje čitateljsko putovanje. Sa svakom pročitanom knjigom, čitateljsko putovanje učenika postaje sve duže jer dodaju trake i lijepe ih jednu za drugom. Kad učenici postignu cilj koji može biti bilo gdje u učionici, dobivaju pohvale. Istodobno, učitelj ima pregled nad čitanjem pojedinca i priliku da izuzetno brzo utvrdi tko se još nije pridružio putovanju pa ga može motivirati.

6. Međugeneracijsko čitanje

U mjesecu listopadu organizirala sam čitanje učenika uz pomoć i u društvu učenika prijateljskog razreda predmetne nastave. Stariji su učenici bili od pomoći učenicima trećih razreda, pomažući im da čitaju i razumiju pročitano. Također smo spojili ugodno s korisnim i isto popodne, na susretu kada su učenik trećeg razreda i učenik predmetne SLIKA 3 (2)nastave pročitali knjigu, objasnili sadržaj i prepričali je, učenik trećeg razreda mi je prišao i prepričao sadržaj knjige za čitateljsku značku. Ova druženja ocjenjujem izuzetno uspješnim i produktivnim te potvrđujem da su posebno slabiji čitatelji uživali u čitanju i pomoći koju su dobili od starijih učenika. Motivacija je bila zaista na visokom nivou. Učenici su rado prisustvovali tim susretima. Organizirali smo četiri takva susreta, dva puta tjedno.

Slika 3. Susret djece

7. Čitateljska značka i eko čitateljska značka

Budući da sam svjesna važnosti čitanja i razvijanja dječjeg stava prema čitanju i doživljavanju bajki i priča, već nekoliko godina pokušavam osigurati da svi učenici u razredu dobiju čitateljsku značku. U sklopu ekoaktivnosti dodajem i ekočitateljsku značku. Međugeneracijski susreti uvelike su pridonijeli uspješnom dobivanju čitateljskih znački jer su i djeca iz ranjivih skupina također bila još ohrabrenija i imala su priliku čitati i obavljati obaveze za čitateljsku značku. To su također s veseljem i iskoristili.

8. 10 minuta za čitanje

Kako bismo pojačali važnost čitanja i približili čitanje svim učenicima, dva puta tjedno na nastavi smo uveli desetominutno čitanje. Učenici su u školu donijeli svoje knjige ili su odabrali knjigu u razrednoj ili školskoj knjižnici. Imali su je kod sebe i čitali je u određenim danima i satima. Tako su se učenici navikli čitati u nastavcima, brinuli se o knjigama i pročitane knjige upisivali u bilježnicu za cjelogodišnji projekt DOBAR ČITAČ i ČITATELJSKO PUTOVANJE.

9. Napredak čitanja

Naravno, poticala sam i čitanje kod kuće pa sam tako ljubav i naklonost prema knjigama poticala odlascima u školsku knjižnicu i mjesečno mijenjala knjige razredne knjižnice.

Nakon dijagnostike čitanja u rujnu izmjerila sam broj pročitanih riječi u mjesecu prosincu. Učenici su 1 minutu čitali isti tekst još sredinom i na kraju školske godine. Tablica pokazuje da su tri učenika u prosincu pročitala manje riječi nego u rujnu, ali nakon mjerenja u lipnju vidi se da su sva tri poboljšala broj pročitanih riječi u usporedbi s čitanjem u rujnu kao i prosincu (vidi grafikon i tablicu).

Zaključak

U razvoj i učvršćivanje tehnike čitanja učenika i u razumijevanju pročitanog ulažem puno energije i razmišljanja. Učenicima nudim mnogo različitih mogućnosti u koje se mogu po odabiru uključiti i na taj način poboljšati ili samo iskusiti radost čitanja. U razredu je uvijek nekolicina učenika koja proždire knjige i rado sudjeluje u svim ponuđenim oblicima. Međutim, veću pažnju i motivaciju trebaju učenici koji su možda slabiji čitatelji, koji možda još nemaju razvijenu sklonost prema knjizi ili pak ne uživaju roditeljsku podršku i pomoć. Roditelji, naravno, igraju vrlo važnu ulogu u tome i utječu na čitateljske navike djece od najranije dobi.

Kad se zatvori trokut učenika, roditelja, učitelja, s toliko različitih pristupa i motivacijskih oblika čitanja, napredak je zajamčen kod svih učenika.

Literatura

  1. Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja, (2003) Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Branje za znanje in branje za zabavo; priročnik za spodbujanje družinske pismenosti. (2009). Ljubljana: Andragoški center.

NAPOMENA: Čitateljska značka slovenski je pokret koji više od 50 godina promiče razvoj čitalačke kulture mladih. Osnovni cilj čitanja za Čitateljsku značku je educirati čitatelja koji će čitati čitav život. Obuhvaća učenike od 1. razreda do kraja škole. Na kraju svake školske godine dobivaju priznanje za uspješno položenu čitateljsku značku. Čitatelj se za Čitateljsku značku odlučuje dobrovoljno i čita u slobodno vrijeme.

Dobra plesna motivacija

kod najmlađe djece

karmen_esih

Karmen Esih

Sažetak

Ples je igra za dijete u kojoj kroz život uči o životnim vrijednostima koje mu donose samozadovoljstvo, opuštenost i radost, prijateljstvo, povjerenje, sposobnost komunikacije. Djeca su kreativna i znatiželjna. U vrtiću se ples sve više uključuje u sva područja aktivnosti. To nije samo jedan od sadržaja sportske i glazbene umjetnosti. Živimo u vremenu kada djeca veći dio dana provode u vrtiću, pa moramo slijediti sve njihove razvojne potrebe, uključujući potrebu za kretanjem i igrom. Ples ima brojne pozitivne osobine kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete se izražava plesom, zabavlja se i komunicira lakše nego riječima. Ples je poput govora tijela, kroz koji dijete može stvarati, opustiti se, pokazati kako se osjeća i što proživljava.

Ključne riječi: pokret, ples, kreativnost.

Uvod

Jednostavno kretanje otkriva se kod bebe, kasnije dijete uči skakati, trčati, penjati se i također plesati. Od velikog je značaja u razvoju djeteta ples. Mnoga istraživanja pokazuju da se razvoj odvija na takav način da djeca prvo kontroliraju pokrete glave, zatim trupa i na kraju donjih ekstremiteta. Budući da se djeca vole puno igrati, kretati i stvarati, vrlo su znatiželjna i otkrivaju svijet oko sebe kroz iskustvo stečeno pokretima. Posebno se žele uspoređivati ​​s drugima i mjeriti svoje sposobnosti.

Središnji dio

Za dijete je ples igra u kojoj kroz život uči o životnim vrijednostima koje mu donose samozadovoljstvo, opuštenost i radost, prijateljstvo, povjerenje, sposobnost komunikacije (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013). Djeca pokušavaju spontano izraziti glazbu pokretom. Takve igre također ubrzavaju i jačaju samoinicijativu, opuštanje i prilagodbu, a istovremeno se dijete navikava gledati druge i slijediti pravila međuljudskih odnosa u grupi. Ples se tiče pokreta, radosti, opuštanja, komunikacije, estetskog iskustva itd. Istovremeno.

Potreba djeteta za kretanjem urođena je, a izraz tijela prirodan je za djecu. Pokret i izražavanje tijelom opuštaju, zadovoljavaju i čine ih sretnima. Djeca se slobodno kreću, igraju se svojim tijelom i spontano su kreativni (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013).

Dječje tijelo djeluje kao primatelj, posrednik i izvođač dok prima i reagira na kinestetičke, ritmičke i socijalne podražaje. Dijete počinje biti svjesno svog tijela i raznolikosti svojih pokreta, vremena i prostora, a prije svega različitih mogućnosti korištenja svoje energije. Razvojem motoričkih sposobnosti razvija se cjelokupna sposobnost upravljanja tijelom, što uvelike ovisi o kontroli kretanja i uvjetuje kognitivni, emocionalno-socijalni i psihomotorni razvoj (Zagorc, Vihtelič, Kralj, Jeram, 2013).

Ples je dio ljudske kulture tisućama godina i poznat je svim poznatim kulturama u svijetu.

Ples je neverbalni jezik koji komunicira misli, percepcije, osjećaje, osjećaje, iskustva, sklonosti, čežnje i razumijevanja kroz brojne geste i pokrete, držanja i pokrete, pokrete, izraze lica i izraze očiju. U sebi nosi kulturnu misiju, priliku za kontakt s umjetnošću i zabavom. To je dio općeg obrazovanja ljudi.

Manifestacije plesa:

  • skakanje i navijanje za djecu,
  • ples velike gužve,
  • vrhunski umjetnički ples (balet) i sportski ples.

Možemo uživati ​​u tome izvodeći ples sami ili se diviti promatrajući estetsko savršenstvo pokreta. Čak i mala djeca uživaju u ritmičnim pokretima tijela, rotaciji i milovanju. Pritom spontano izražavaju svoje osjećaje. Njihova je ustrajnost duža u plesu nego u drugim, statičnim aktivnostima. Uz ples i pjevanje, djeca razvijaju i ritmičku ili metričko slušanje i naučiti o strukturnim i dizajnerskim značajkama glazbe.

Dakle, ples nije samo funkcija mišića, već koordinacija pokreta, percepcija ritma glazbe i koordinacija između pokreta, fleksibilnosti tijela, emocija, razmišljanja, ritma i zvuka.

U prošlosti su se ljudi više družili, a njihova okupljanja na raznim zadacima i praznicima vrlo su često bila praćena narodnom pjesmom i plesom. Često su plesali dok su pjevali, ponekad uz instrumentalnu pratnju glazbenika, ponekad bez pjevanja i sviranja glazbenika.

Ples i plesna tradicija kulturna su baština koju moramo upoznati i djecu. Putem plesa možemo djeci približiti narodnu tradiciju. U vrtiću se ples može uključiti u aktivnosti kojima izvodimo rajal i igre prstima narodnog podrijetla.

Proces učenja plesa vrlo je važan kod djece.

Učitelj, odgojitelj predstavlja ples. Može plesati sam ili koristiti video.

Demonstrira i opisuje kraće završene plesne faze i broji ih prilikom izvođenja. Nakon toga slijedi oponašanje učenika tijekom brojanja, koje se može zamijeniti pjevanjem pjesme na sljedećem ponavljanju.

Ako ples ima nekoliko slika ili plesnih faza, prvo djecu učimo prvu, zatim drugu, zatim kombiniramo to dvoje i tako postupno gradimo ples.

Da bi odgajatelji mogli djecu učiti plesnoj kreativnosti, moraju i sami biti tjelesno aktivni, imati izoštreni osjećaj za ritam i biti glazbeno obrazovani. Odgajatelji moraju biti primjer prirodnog i lakog ponašanja. Ako se znamo kretati slobodno i bez napora, takvu ćemo povratnu informaciju dobiti i od djece. Međutim, ako se ne volimo kretati i nismo opušteni, djeca se neće poznavati i neće se moći opustiti. Bit plesne aktivnosti je prije svega odgajatelj vježbe osmišljava što samostalnije i maštovitije i ne ponavlja uvijek već dane primjere. Uz sve to, posebnu pozornost treba posvetiti nervoznoj i nemirnoj djeci. (Paulin, 1971.).

Zaključak: Plesna edukacija omogućuje pojedincu da se sam osmisli i sudjeluje u grupi na nekoliko načina: da se uključi u jedan grupni pokret (npr. U igri raja), da preuzme određenu dužnost u grupi (npr. Ulogu u dramskoj dramatizaciji) , za aktivno sudjelovanje u malim pokretima.

Ples nam omogućava da istražimo vlastite motoričke sposobnosti i načine na koje se izražavamo. Njime stječemo nova znanja o sebi, o svojim kolegama plesačima, o grupi; istodobno raste osjećaj samopouzdanja i samopotvrđivanja. Prema V. Geršak (2007), ples u određenoj fazi djetetovog razvoja jedan je od najpopularnijih oblika zabave, zabave i humora, a cilj mu je opuštanje.

Literatura:

  1. Kroflič, B., Gobec, D. (1995). Igra – gib –ustvarjanje – učenje. Novo mesto: Pedagoška obzorja.
  2. Marjanovič Umek, L., Zupančič, M. (ur.) (2004). Razvojna psihologija. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  3. Paulin, M. (1971). Gibalno ritmična vzgoja predšolskih in mlajših šolskih otrok. Ljubljana: Zavod za šolstvo SR Slovenije.
  4. Rupnik, V. in Rupnik, U. (2014).Plesna umetnost. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije,d. d.
  5. Schmidt, G., Kos M., (2010). Plesno izražanje in naravoslovje. Ljubljana: samozaložba.
  6. Zagorc, M., Vihtelič, A., Kralj, N., Jeram, N. (2013). Ples v vrtcu. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

Lutka ima čudesnu snagu

lidija_zmavc

Lidija Žmavc

Uvod

Na nastavi su vrlo dobrodošli opušteni i kreativni sadržaji koji obogaćuju učenika i ispunjavaju mu vrijeme provedeno u školi. Ciljevi produženog boravka se isprepliću i svakom učeniku nude raznolik izbor aktivnosti kojima učenici razvijaju područja u kojima su dobri. Pritom se učenici navikavaju na samostalnost, razvijaju maštu, govor i organiziraju aktivnosti usmjerene na svoje interese. Učenici su kreativni na različite načine i razvijaju svoju osobnost i jaka područja.

Djeca su po prirodi znatiželjna i razigrana, neka vole improvizirati, druga imitirati i uživljavati se u određene uloge. Mi im nudimo aktivnosti kojima mogu razvijati svoj potencijal. Na izvannastavnoj aktivnosti „Igram se lutkom” razvijali su govor i maštu te se predstavom predstavili drugima. Lutka ima čarobnu snagu koja rasterećuje učenikovu psihu i ispunjava njegovu nutrinu. Utječe na bolje pamćenje i razumijevanje, učenik s njom razvija svoju kreativnost, otkriva nove svjetove, obnavlja bajku i upušta se u svijet mašte. U osjetljivim situacijama dijete može uz pomoć lutke progovoriti o stvarima koje bi inače ostale skrivene. Lutka doprinosi i ugodnim osjećajima na kojima učenici grade sliku o samom sebi.

Ključne riječi: lutka, nastavno i odgojno sredstvo, jaka područja.

Sredstvo za poticanje

Lutka ima važno mjesto u odgoju. Ona može biti sredstvo za izražavanje i poticanje mašte te utječe na kreativnost učenika i iskazivanje osobnog mišljenja.

Lutka je važno pomagalo pomoću kojeg učenici ostvaruju kontakte s drugim vršnjacima te s njima lakše stupaju u kontakt. Za učitelja su takve spoznaje vrlo dragocjene i puno toga otkrivaju. Svako je dijete individua za sebe, a učitelj ga pritom podupire i traži njegova jaka područja. Učenici lutku u trenu prigrle i povjere joj se, lakše joj se predstave i svaki dan joj ispričaju što im se zabavno dogodilo na putu u školu ili kod kuće. Ako su tužni, lutka ih tješi, s njom se učenik može skloniti u kut i tako se umiriti, povjeriti joj se i osloboditi se svoje napetosti. Na taj način možemo lakše prepoznati problem i zaštititi dijete te mu lakše pomoći.

Lutka u rukama djeteta oživi

Lutke imaju posebnu moć i energiju i djeci su vrlo privlačne. One u rukama učenika s lakoćom ožive, osobito lutke koje su učenici izradili sami. Od posebnog je značenja njihova međusobna komunikacija, socijalizacija i rješavanje konfliktnih situacija koje nastaju tijekom igre. Nije im važno da je lutka estetski dorađena, budući da može biti plod njihove mašte, izrađena je njihovim rukama i u velikoj mjeri motivira na učenje i komunikaciju s drugima. Vrlo joj se lako povjeravaju i s njom se igraju u različitim prilikama i raspoloženjima.

Učenik vjeruje da je s njim prava osoba i može joj se povjeriti. Lutka je igračka kojoj dijete udahne život. Također se pri radu i suradnji razvija i solidarnost i međusobno pomaganje. Dijete se s njom identificira i progovara u osjetljivim situacijama. Lutka je vrlo korisno sredstvo kojim pomažemo djetetu prevladati i ublažiti različite probleme, odnosno manjkavosti.

Lutkarska bajka

Na izvannastavnoj aktivnosti „Igram se lutkom” smo pripremili lutkarsku predstavu, korušku bajku o Mojci Pokrajculji. S bajkom su djeca već bila upoznata, budući da je o njoj bilo govora u prvom razredu. Započeli smo s izradom lutki i podijelili uloge. Priču smo obnovili i više je puta ispripovijedali. Bajka govori o djevojčici koja je iznimno omiljena radi lako razumljive i živopisne priče. U njoj će učenici sudjelovati kao životinje koje u ledeno hladnoj noći dolaze kod Mojce Pokrajculje moliti da ih primi u svoj lončić, jer u suprotnom im se loše piše. Vježbali smo sve dok nismo bili zadovoljni predstavom i samom glumom. Učenici su izradili lutke na štapu. Koristili smo karton, izrezali glavu životinje, nacrtali oči, nos, njušku i lutka je već oživjela. S lutkom su učenici razvili blizak odnos i s lakoćom su se uživjeli u ulogu koju su glumili.

Lutkarska predstava Mojca Pokrajculja

SLIKA 1 VLASTIT IZBORLutke od kartona su oživjele i predstava je započela. Naša publika su bili budući učenici prvog razreda koje smo pozvali na predstavu. Sa sobom su donijeli ulaznice u boji. Mojca Pokrajculja ih je ljubazno primila, kao i životinje koje su dolazile u hladnoj noći i molile da ih primi. Učenici su se prilikom izvođenja predstave također dobro zabavljali, što je pridonijelo opuštenoj atmosferi. Imali su dosta ideja što bi još mogli dodati i promijeniti, bili su jako originalni i znatiželjni. Svoju lakoću glume pokazali su na predstavi. Puni uzbuđenja i radosti predstavu su odigrali ispred budućih prvašića i učiteljica. Našim najmlađima predstava je bila zanimljiva i nagradili su je velikim pljeskom.

Zaključak

Lutka je izvanredno zahvalno nastavno i odgojno sredstvo koje ima stvaralačku i estetsku snagu te se uz nju učenici mogu opustiti i razveseliti. Lutkarsku djelatnost možemo uspješno uključiti u sva područja djelovanja za postizanje odgojno-obrazovnih ciljeva. Uz stjecanje znanja, želimo i kreativnu, opuštenu djecu, djecu punu dosjetki, koja imaju želju i sposobnost kreiranja sadržaja na drugačiji način.

Često samo lutka uspije prodrijeti u osjetljivu djetetovu pažnju. Ona obogaćuje rad i nepogrešiv je pomoćnik kod pojašnjavanja pravila ili novog nastavnog gradiva u razredu. Od velike je pomoći i djeci, koje motivira pri govoru kako bi lakše savladali različite prepreke. Pritom je dijete zadovoljno, budući da je uspjelo izraditi lutku u skladu s svojim sposobnostima. Kod samog stvaranja predstave učenik je kreativan i stvaralački nastrojen, što se očituje stvaranjem pozitivne slike o samom sebi i povećanim samopouzdanjem. Lutke su omiljena aktivnost za vrijeme produženog boravka, one učenicima pružaju mogućnost suradnje, potiču njihov kreativni razvoj, maštu i izražajnost, a učenici svojim predstavama obogaćuju različite priredbe i usrećuju sebe i druge.

Literatura

  1. Borota, B., Geršak, V., Korošec, H. in Majaron, E. (2006). Otrok v svetu glasbe, plesa, in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta.
  2. Korošec, H. (2005). Lutka – otrokov vsakdan v šoli. Razredni pouk – revija Zavoda RS za šolstvo, 7(2), str. 35-41.
  3. Mikuš, A. (2002). Lutka – moj nepogrešljiv pomočnik v razredu. V: H. Korošec in E. Majaron (ur.). Lutka iz vrtca v šolo (str. 95-102). Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Jutarnji krug – naš početak dana

marjeta_bratoz

Marjeta Bratož

Sažetak

U članku želim predstaviti dio dnevne rutine koju u sklopu nastave izvodimo u Centru za obrazovanje, rehabilitaciju i osposobljavanje u Vipavi. Bavimo se obrazovanjem, rehabilitacijom i osposobljavanjem djece i mladih s posebnim potrebama. Za ove učenike je uspostavljanje i održavanje dnevne rutine toliko važnije jer time dobivaju osjećaj sigurnosti, povjerenja te stalnosti. Opisat ću kako mi započinjemo dan – naš jutarnji krug. On se odvija svaki dan na jednaki način, s istim pomagalima i učenicima dobro poznatim aktivnostima.

Ključne riječi: rutina, jutarnji krug, osobe s posebnim potrebama

Uvod

Pod dnevnom rutinom podrazumijevamo sve aktivnosti koje se ponavljaju svaki dan, tjedan i mjesec. Djeci omogućuje odgovoriti na pitanja »Što će se dogoditi poslije?«, »Kada ćemo ići u šetnju?« i slično. Nudi im dosljedan raspored aktivnosti u danu ili u dužem vremenskom razdoblju. Na takav raspored događaja dijete se može osloniti i razumjeti, a učiteljima ili odgajateljima pomaže u organizaciji rada s učenicima (Hohmann, Weikart, 2005.). U odgojno obrazovnim ustanovama bitan dio dnevne rutine predstavlja jutarnji krug. U Centru za obrazovanje, rehabilitaciju i osposobljavanje Vipava bavimo se svim skupinama djece i mladih s posebnim potrebama. Za njih uspostavljanje dnevne rutine ima veće značenje nego kod njihovih vršnjaka u školama i vrtićima. Aktivnosti u jutarnjem krugu im moraju biti prilagođene s obzirom na njihove posebnosti, mogućnosti i sposobnosti. On nam predstavlja vrijeme kada zajedno sjednemo, slušamo jedni druge, aktivno surađujemo jedan s drugim te dan započinjemo na jedan ugodan, koristan i zabavan način. U nastavku teksta ću predstaviti aktivnosti koje uključujem u jutarnju rutinu u svom razredu.

Jutarnji krug – naš uspješan početak dana

Trenutno poučavam u Posebnom programu odgoja i obrazovanja, na prvom stupnju. U skupinu je uključeno petero djece u dobi od šest do sedam godina, s umjerenim i težim smetnjama u duševnom razvoju. Dvije djevojčice imaju motoričke poteškoće i zato za kretanje koriste invalidska kolica. Zbog velikih razlika u sposobnostima i mogućnostima djece moram brižno birati aktivnosti koje mogu biti primjerene svima i prilagođene svakome posebno.

Djelatnosti jutarnjeg kruga uvijek slijede poslije doručka i osobne njege poslije obroka. Neka djeca već poznaju tijek rada i zato aktivno sudjeluju kod priprema prostora i pomagala koja uključujemo kod ove aktivnosti.

Jutarnji krug svaki dan se odvija na jednaki način, s jednakim slijedom događaja. Svi zajedno sjednemo u krug i počinjem s aktivnostima koje ću predstaviti u nastavku.

1. Slušanje pjesme »Dobro jutro, sunce!« te nježno milovanje i pokrivanje žutom plahtom.

Na radiju slušamo pjesmu »Dobro jutro, sunce!« koja je djeci već poznata i točno znaju koja je aktivnost povezana s pjesmom. Svima je jako ugodno kada ih pomoćnica i ja nježno pokrivamo plahtom koja u ovom slučaju predstavlja sunce. U ovoj aktivnosti djeca se suočavaju sa strahom od nepoznatog, stječu nove senzorne senzacije te se opuste prije školskog rada.

2. Pozdrav: “Dobro jutro”.

U nastavku djecu potaknem da se verbalno pozdravimo jer je učenje govorne komunikacije jedan od prioritetnih ciljeva u mojoj grupi. Najprije svako dijete pozdravim ja i pritom ih potičem da sa mnom uspostave kontakt očima. To je jednako bitna sposobnost za uspostavljanje socijalnih kontakata i na koju naše učenike moramo konstantno navoditi. Kada ih sve pozdravim potaknem ih da se i oni međusobno pozdrave s »Dobro jutro«. Pritom dajem uputu da se prijatelju obrate i imenom, primjerice »Dobro jutro, Janez!«.

3. Određivanje dana u tjednu.

Slika 1Učenici u mojoj skupini u tom trenutku još uče dane u tjednu. Zato im svaki dan pokažem natpis koji je danas dan te jedno dijete potaknem da ime dana postavi na odgovarajući prostor na »vremenskom vlakiću«. Pomoću sljedeće aktivnosti (glavna aktivnost u danu) upoznaju redoslijed dana u tjednu.

Slika 1. Postavljanje simbola na “vremenski vlakić”

4. Najava aktivnosti za ovaj dan.

Pomoću simbola PCS odredimo raspored sati za cijeli dan. Ovim djeca dobivaju osjećaj sigurnosti i mirnije prožive dan jer uvijek znaju što slijedi. Glavnu aktivnost dotičnog dana postavimo i na »vremenski vlakić«. Pomoću ovog pomagala učenici aktivno uče i pojmove jučer, danas i sutra što svakodnevno ponavljamo.

5. Spoznavanje vremenskog događanja.

Slijedi promatranje vremenskog događanja. Učenicima ga pokušam predočiti na što konkretniji način. Zato tijekom ove aktivnosti otvorimo prozore ili idemo na balkon da osjete vrijeme (kišu, vjetar, sunce, snijeg, itd.). Na taj način djeca s posebnim potrebama lakše uče, jer inače jako teško razumiju pojmove i stječu predodžbe. Za bolje i lakše razumijevanje vrijeme im predočim i u krugu. Kada vani kiši, poprskam ih vodom. Za sunčana vremena učenicima ponudim sunce sašiveno od tkanine. Njime djecu pomilujem po dlanovima i po drugim dijelovima tijela i time stječu osjećaj topline. A kada puše vjetar, zajedno stvaramo vjetar puhanjem ili ih nježno osvježim pomoću lepeze. Konkretnim iskustvom, razgovorom, vođenjem i sudjelovanjem zajedno utvrdimo kakvo je vrijeme. Tada im ponudim i slikovnu PCS potporu te ih potaknem da sSlika 2ami potraže odgovarajući simbol za vremensko zbivanje. Nakon toga simbol uz vođenje odrasle osobe postave na naš »vremenski vlakić«. Za svako vrijeme imamo i određenu pjesmu koju zapjevamo uz određeno vrijeme (“Sjaji, sjaji sunašce!«, “Na prozor tok, tok”, “Hladan vjetar”).

Slika 2. Diranje toplog sunca

6. Spoznavanje obilježja godišnjeg doba.

Slično kao što iskustveno spoznajemo vremensko događanje, učenicima omogućavamo učenje obilježja pojedinih godišnjih doba. Za ovu svrhu u razredu imamo model drveta. Ljeti na njega stavljamo zeleSlika 3ne listove, u jesen s njega skidamo šarene listove, zimi opipavamo granje drveta i pritom im kažemo da su u ovom godišnjem dobu drveća gola. U proljeće ga ukrasimo ružičastim cvjetovima. Ovom aktivnošću djeca kroz igru stječu nova znanja, vježbaju finu motoriku i okulomotornu koordinaciju.

Slika 3. Dodirivanje drveta

7. Završetak s mirisnim suncem od tkanine.

Slika 4Za ugodan završetak jutarnjeg kruga koristim srce od tkanine s dodanim mirisom lavande koji djecu ugodno smiruje. Djecu sa srdašcem pomilujem po dlanovima, stopalima i licu. Pritom pjevamo pjesmu “Mi se volimo”. Aktivnost učenike smiri i na taj su način pripremljeniji za daljnji rad u školi.

Slika 4. Mirisno srce od tkanine

Zaključak

Tijekom svih godina rada s djecom s posebnim potrebama spoznala sam da jutarnji krug predstavlja bitan dio njihovog odgoja i obrazovanja. Uz njega učenici točno znaju što ih čeka i osjećaju se sigurnima u okviru dnevnog rasporeda. Jednako tako, stječu nova znanja, aktivno uče orijentaciju u vremenu. Veliku prednost izvođenja jutarnjeg kruga vidim i u tome da s ostalim učenicima iz razreda uspostavljaju socijalne kontakte, dodiruju se te upoznaju jedan drugoga.

S mojim se spoznajama slaže i Hume (Hume, 2006.) koji kaže da je jutarnji susret često bitan sastavni dio školskog dana. Zasigurno je jedna od mogućnosti za rješavanje i razvoj socijalnih vještina te stjecanje akademskih znanja. Dijete može sudjelovati i razmjenjivati informacije, uči se toleranciji i čekanju da dođe na red. Za mnogu djecu jutarnji krug predstavlja mogućnost za interakciju, kreativnost pa i na kraju krajeva, za zabavu.

Literatura

  1. Hohmann, M. i Weikart, P. D. (2005.). Vzgoja in učenje predšolskih otrok. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  2. Hume, K. (2006.). Making the most of morning meeting. The Reporter, 11 (3), 10 ‒14. https://www.iidc.indiana.edu/pages/making-the-most-of-morning-meeting
  3. Steward, J. D. (2013.). 10 tips for circletime in the preschool classroom. Teach Preschool. http://www.teachpreschool.org/2013/03/25/ten-tips-for-circletime/
  4. Volavc, T. (2012.). Počitek v dnevni rutini. Vzgojiteljica, 14 (4), 10 – 11. ?1362287338

Fizika i električna gitara

ales_vunjak

Aleš Vunjak

Sažetak

U članku je predstavljena električna gitara s namjerom popularizacije fizike. Opisani su fizikalni principi djelovanja: magnetska indukcija i titranje napete žice. Teorija je obrađena na uvodnoj, osnovnoj bazi, a učitelji je mogu po potrebi razgranati u okvirima interesa i znanja učenika.

Ključne riječi: indukcija, magnetizam, titranje, električna gitara, Faraday.

1. Uvod

Nastava iz fizike lako može postati suhoparna, apstraktna i postavljena u „nerealan svijet”. Susrećemo se s hrpom teorije, jednadžbi i fizikalnih jedinica. Učenici lako mogu steći dojam da je to sve zajedno samo jedna neupotrebljiva filozofija, idealiziran svijet teorije, koji ne znaju povezati s realnošću. Jedan od bitnih zadataka učitelja je naučiti učenike kako fiziku upotrijebiti i primijetiti je u svakidašnjem životu. Učitelj također mora motivirati učenika. Namjena fizike je ispravno predviđanje, generalizacija i zadnje, ali ne i najmanje bitno, primjena fizikalnog znanja u svakidašnjem životu. Kako povezati svakidašnji život, fiziku i njezinu uporabljivost, motivaciju i razumijevanje? Jedna od mogućnosti je da razmatramo teme koje su učenicima bliske i zanimljive.

Praktički ne poznajemo mladog čovjeka koji ne sluša glazbu i koji nije vidio električnu gitaru. Iz tog razloga ću u ovom članku pokušati objasniti osnove funkcioniranja električne gitare. Namjera je potaknuti učitelje da fiziku uvedu u svijet mladih te da učenicima pokažu da fizika nije samo knjiga i nekakva laboratorijska besmislica.

2. Magnetizam

Ono što električnu gitaru razlikuje od akustične je princip rada koji se temelji na Faradayevom zakonu indukcije, stoga ću ovom poglavlju predstaviti bitna teorijska polazišta ove teme. Također ću predstaviti važne jednadžbe. Slično ću učiniti u sljedećim teorijskim poglavljima. Učitelji koji sadržaj članka namjeravaju koristiti na nastavi mogu teoriju i sve ostalo vezano uz tu temu razraditi detaljnije.

2.1. Trajni magnet

Ugrubo razlikujemo trajne ili permanentne magnete i elektromagnete. Prve nalazimo u prirodi ili ih možemo umjetno stvoriti. Drugi djeluju uz pomoć električnog toka. Njihovo djelovanje i učinak magnetskog polja možemo lakše kontrolirati.

Ovdje nas zanimaju ponajprije trajni magneti. Oni se mogu sastojati od različitih materijala i biti raznih oblika. Posebno važan za ovu temu je magnet u obliku štapa -štapni magnet. Štapni magnet ima, kao i svaki drugi magnet, dva magnetna pola: sjeverni i južni magnetski pol. Prikazan je na sljedećoj slici.

slika 1

Sjeverni pol N (engleski north) obojan je plavom bojom, a južni pol S (engleski south), crvenom bojom. Silnice magnetskog polja B izlaze iz sjevernog magnetskog polja N u smjeru južnog magnetskog polja S, gdje završavaju. Silnice magnetskog polja zatvorene su krivulje. Vrijedi ponoviti da magnetsko polje štapnog magneta nije homogeno, da je na polovima najjače te da se njegova jačina brzo smanjuje s udaljenošću od pola. Isto tako, valja ponoviti da, ukoliko štapni ili bilo koji trajni magnet prepolovimo, nećemo dobiti odvojeni sjeverni i južni pol, nego ponovno dva magneta – magnetska dipola.

2.2. Faradayev zakon indukcije

Michael Faraday, engleski fizičar i kemičar koji je živio između 1791. i 1867. godine, je slika 2već 1831. godine otkrio pojavu električne indukcije.

Eksperimentirao je s dvije zavojnice. Kroz jednu je pustio električni tok i pomicao je unutar druge. Primijetio je da tada drugom zavojnicom poteče električni tok. Donja slika prikazuje kako je Faraday izveo pokus.

slika 3

Također je primijetio da kroz navoj zavojnice poteče električni tok ako u nju stavimo ili iz nje izvadimo trajni magnet.

Formalno matematički Faradayev zakon indukcije u srednjoj školi opisujemo jednadžbom

image

gdje je clip_image002[4] inducirani napon, clip_image004[4] broj namotaja zavojnice, clip_image006[4] promjena magnetnog protoka i clip_image008[4] promjena vremena u kojoj dolazi do promjene magnetnog protoka.

3. Titranje

3.1. Brzina titranja napete žice

Žicom ili konopom učvršćenim na oba kraja, može se širiti transverzalno titranje. Jednadžba koja opisuje brzinu transverzalnog titranja napete žice je

image

gdje je c brzina transverzalnog titranja napete žice, clip_image016 sila kojom je napeta žica, clip_image018 duljina žice i clip_image020 masa oscilirajućeg dijela žice. Što je žica napetija i duža, njome se brže širi transverzalno titranje, dok veća masa žice znači sporije putovanje transverzalnoga vala.

3.2. Stojni val

Na žici napetoj na dva kraja uz podražaj nastaje stojno transverzalno titranje. Jednadžbom

clip_image022slika 4

opisujemo vezu između osnovne frekvencije i dužine žice. Ovdje je clip_image024 osnovna vlastita frekvencija kojom žica titra. To je ujedno i najniža frekvencija zvuka koji ta žica može proizvesti. Kao i ranije, clip_image014[1] je brzina transverzalnog titranja i clip_image018[1] dužina oscilirajućeg dijela žice.

3.3. Više harmonijske frekvencije

Žica na gitari također titra na višim harmonijskim frekvencijama istovremeno s osnovnom vlastitom frekvencijom. Donja jednadžba prikazuje vezu između osnovne vlastite frekvencije i viših harmonijskih frekvencija.

clip_image026

Ovdje je clip_image028 n-ta viša harmonijska frekvencija, a clip_image024[1] osnovna frekvencija žice. Vidimo da su više harmonijske frekvencije brojčani višekratnici osnovne vlastite frekvencije.

4. Električna gitara

Gitarist Charlie Christian bio je prvi koji je 1936. godine počeo eksperimentirati s električnom gitarom koju je izradio iz akustične gitare. Ovu godinu računamo kao godinu rođenja električne gitare.

4.1. Moderna električna gitara

Donja slika prikazuje tipičnu modernu električnu gitaru.

slika 5

Na električnoj gitari više je važnih sastavnih dijelova: navijači, žice, kontrola glasnoće i tona, preklopnik, priključna utičnica i drugi. Nas ponajprije zanimaju gitarski magneti ili pickup-ovi. To su zavojnice u čijoj jezgri se nalazi permanentni magnet. Na slici vidimo tri na tijelu gitare.

4.2. „Hvatanje” zvuka

slika 6Električna gitara „hvata” zvuk uz pomoć pickup-ova. Slika prikazuje njihov tipičan sastav.

Najvažniji sastavni dio pickup-a su permanentni štapni magnet i bakrena zavojnica koja je omotana oko magneta.

Na koji način pickup preuzima zvuk gitare? Žice električne gitare sastavljene su od feromagnetne tvari. Nalaze se neposredno iznad magneta.

slika 7

Zbog toga nalaze se u dohvatu magnetskog polja magneta te se tako i same magnetiziraju. Kada žica titra, u zavojnici pickup-a proizvodi izmjenični magnetski protok. Isti u zavojnici inducira napon koji kroz zavojnicu pokreće inducirani tok. Tok ili signal potom vodimo do vanjskog pojačala gdje ga pojačavamo i dalje obrađujemo njegovu boju.

5. Zaključak

Iako je Faraday osnove magnetske indukcije otkrio još davne 1831. godine, indukcija je fizikalna pojava koja danas služi čovječanstvu u industriji, glazbi i mnogim drugim područjima. Važno je biti svjestan da niti jedno otkriće kako funkcionira priroda i koju fiziku sakriva u sebi ne smije biti omalovažavano. Nikada, naime, ne znamo gdje nam sve takvo znanje može biti od koristi.

Električna gitara odličan je glazbeno-fizikalni rekvizit koji omogućava široku debatu u razredu. U gitari se tijekom njezinog rada odvijaju različiti fizikalni procesi koji su dio nastavnog gradiva u više razreda srednje škole. Istovremeno je električna gitara nešto što učenici sigurno barem malo poznaju. Vrlo je vjerojatno da netko iz razreda i svira električnu gitaru. Za takvog učenika tema o djelovanju električne gitare može biti posebno zanimljiva. Električna gitara je dobar primjer uporabe fizike i prirodoslovnog znanja. Dokaz je da fizika nisu samo knjige i jednadžbe, nego to može biti i nešto lijepo, zanimljivo i vrlo uporabljivo.

6. Literatura

  1. https://www.explainthatstuff.com/electricguitars.html
  2. https://en.wikipedia.org/wiki/Electric_guitar
  3. https://entertainment.howstuffworks.com/electric-guitar.htm
  4. https://www.sweetwater.com/insync/how-do-electric-guitars-work/
  5. https://newt.phys.unsw.edu.au/jw/strings.html
  6. https://www.phys.uconn.edu/~gibson/Notes/Section3_3/Sec3_3.htm
  7. http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/Waves/string.html

Izvori slika:

Slika 1: https://eucbeniki.sio.si/fizika9/198/index3.html
Slika 2: https://earthsky.org/upl/2016/09/michael-faraday-1241×763.jpg
Slika 3: https://www.thoughtco.com/electromagnetic-induction-2699202
Slika 4: https://www.sciencealert.com/watch-what-guitar-strings-are-really-doing-up-clos
Slika 5: https://www.amazon.ca/Squier-Fender-Stratocaster-Beginner-Electric/dp/B07BBV9ZCB
Slika 6: https://lawingmusicalproducts.com/dr-lawings-blog/how-does-a-pickup-really-work
Slika 7: https://www.guitarworld.com/gear/how-does-a-guitar-pickup-really-work

Čokolada i Fe na kemijski način

darja_lipovec

Darja Lipovec

Sažetak

Naslov mog članka je Čokolada i Fe na kemijski način, budući da sam kao učiteljica željela da učenici u vrijeme epidemije, za trajanja škole na daljinu, radom kod kuće steknu što više praktičnog znanja koje istovremeno mogu procijeniti i ocijeniti. U tu svrhu odlučila sam prilikom poučavanja kemije koristiti način projektnog rada. Tog zadatka sam se prihvatila u 8. i 9. razredu, ali s različitim pristupima. Učenici osmog razreda rješavali su zadatak koji sam nazvala Fe na kemijski način, dok su učenici devetog razreda istraživali čokoladu na kemijski način.

Ključne riječi: projektni rad na daljinu, Fe, čokolada, kemija.

Uvod

U našim školama sve se više provode razne metode, oblici i sistemi nastave kojima je cilj učiniti nastavu zanimljivijom, drugačijom, kreativnom i otvorenom za promjene te je prilagoditi današnjem vremenu. Zadaća današnjeg učitelja je da, uz obrazovanje, potiče i kreativnost kod djece i osigura im kontakt s vlastitim potencijalima.

Za ovaj projektni rad izabrala sam teme koje su učenicima poznate, budući da su im bliske i svakodnevno se susreću s njima. Zadatak je morao zadovoljiti i određene ciljeve, sadržajne i procesne, koji su u skladu s nastavnim planom. Učenici se takvim načinom rada uče promatrati pojave i prikupljati podatke te samostalno otkrivaju, istražuju i nadograđuju svoje znanje.

Kemija kod kuće

Fe na kemijski način

U ovom projektnom zadatku učenici osmog razreda posvetili su se željezu, Fe. Tražili su podatke o uporabi ovog često prisutnog metala s kojim se svakodnevno susreću. Istraživali su što će se dogoditi s predmetom od željeza koji je izložen različitim vanjskim čimbenicima.

U prvom dijelu projektnog zadatka najprije su se usredotočili na teoriju i na istraživanje. Kod kuće su trebali potražiti predmete od željeza i opiSlika 1. Proizvodi od željezasati njihov izgled. Pri tome su primijetili da se neki proizvodi od željeza ne sjaje lijepo, da su smećkasti i krhki. Upravo to saznanje bilo je tema istraživanja.

Slika 1. Proizvodi od željeza (izvor: osobna arhiva, 2020.)

U drugom dijelu projektnog zadatka su pomoću uputa istraživali hrđanje. Spoznali su i definirali kemijsku reakciju ove pojave, upoznali se s kemijskom jednadžbom kao zapisom hrđanja, upoznali su karakteristična Slika 2. Kemijska jednadžba hrđanjasvojstva željeza i njegovu uporabu te stjecali iskustva u traženju podataka potrebnih za projektni rad. Odgovarajuće podatke potražili su u udžbeniku i iz drugih izvora.

Slika 2. Kemijska jednadžba hrđanja (izvor: osobna arhiva, 2020.)

Nakon teorijskog dijela projektnog zadatka uslijedio je treći dio – praktični rad – eksperiment.

U tom je radu glavni zadatak bio istražiti zašto je došlo do pojave hrđanja i koji su uvjeti potrebni za nastanak ove smeđe obloge.

Za pokus su nam trebala sljedeća pomagala: 4 lončića, 4 jednaka čavla, voda, žličica soli, 2 ml ulja, zrnca za isušivanje (kalcijev klorid) i čep. (slika 1.)

Slika 3 EksperimentSlika 3. Eksperiment (izvor: osobna arhiva, 2020.)

Učenici su zatim promatrali čavle, izložene različitim čimbenicima (voda, kisik, sol) i svaki su dan zapisivali saznanja. Zapažanja su kontinuirano bilježili kroz 14 dana.

U nastavku eksperimenta su na temelju svojih spoznaja zabilježili gdje se sve u životu možemo sresti s kemijskom reakcijom hrđanja, kako je usporiti ili možda spriječiti.

U zaključnoj fazi ovog zadatka uključila sam i formativno praćenje i procjenjivanje među vršnjacima na način da su svojim kolegama morali sastaviti i proslijediti 8 ključnih pitanja na koja su trebali odgovoriti. Uslijedila je i rasprava putem video sastanka.

Čokolada na kemijski način

Čokolada pruža užitak ljudima čitavog svijeta već više tisuća godina i dostupna je praktično svima. Učenicima devetog razreda zadala sam projektni rad na temu čokolade.

Slično kao učenici osmog razreda, najprije su morali pomoću literature istražiti što je zapravo čokolada, kakva je njezina povijest i ubrzo su došli do saznanja da nas čokolada prati još iz vremena Maja. Sljedeći zadatak bio je pronaći čokoladu, pogledati deklaraciju te istražiti kemijski sastav tvari koje čokolada sadržava. Trebali su pronaći podatak na koSlika 4. Sastav čokoladeji se način čokolada čuva kako bi zadržala svoju kvalitetu. S obzirom na to da čokolada nije čista tvar, nego smjesa, učenici su se interesirali o načinu proizvodnje čokolade i koji su sve koraci kod pripreme čokolade.

Slika 4. Sastav čokolade (izvor: osobna arhiva, 2020.)

Budući da u suvremenom svijetu poznajemo mnoge vrste te slasne kemijske tvari, u teorijskom su se dijelu projektnog zadatka usredotočili na utjecaj pojedine vrste čokolade na ljudski organizam. Istražili su tako pozitivne, kao i negativne, učinke prehranjivanja čokoladom.

U istraživačkom radu imali su zadatak sastaviti anketni upitnik i u njemu upotrijebiti znanje stečeno u teorijskom dijelu. Najčešće postavljena pitanja bila su ponajprije o sastavu i uporabi čokolade. Naravno da je kod svake ankete potrebno i pregledati i predstaviti rezultate. Učenici su zadatak riješili na različite načine, a većina njih je odgovore predstavila uz pomoć grafikona kojima su opisali i predstavili svoje zaključke u kratkoj analizi i u razgovoru na video sastanku.

Slika 5. Analiza upitnikaSlika 5. Analiza upitnika (izvor: osobna arhiva, 2020.)

Zaključak

U zaključku projektnih zadataka rado bih istaknula da smisao nije samo u poznavanju čokolade kao kemijske tvari, odnosno, u poznavanju promjena na željezu. Važan je i proces u kojem su projektni radovi nastali, u vježbanju samostalnog učenja i sposobnosti samostalnog traženja izvora te izvođenja eksperimenata kod kuće. Takvim načinom rada teorijsko se znanje povezuje s iskustvima i situacijama iz stvarnog života. Pritom želim istaknuti da sam bila pozitivno iznenađena rezultatima projektnog rada i ponosna na svoje učenike.

Literatura

  1. Ferk Slavinec V.(2010). Projektno učno delo pri učenju naravoslovnih vsebin; Učbenik. Maribor: Univerza v Mariboru Fakulteta za naravoslovje in matematiko.
  2. Graunar M., Podlipnik M., Mirnik J., Gabrič A., Slatinek-Žigon M. (2016), Kemija danes 1 ; Učbenik za kemijo v 8. Razredu osnovne šole. Ljubljana: DZS.
  3. Medved A, Univerza v Ljubljani, Pedagoška Fakulteta (2015). Učiteljeva refleksija o raziskovalnem učenju in izobraževanju z naravoslovjem. Pristupljeno na : http://www.pef.uni-lj.si/profiles/moduli/studenti_2/veriga_na_kolesu.pdf (studeni 2020.)
  4. Poročni prstan bo zlat in ne železen (b.d.). Pristupljeno na: https://sites.google.com/site/zlatiinnezelezen/rjavenje-zeleza (studeni 2020.)

Erasmus + projekt

„U korak s vremenom za uspješnu inkluziju“

ana_topal

Ana Topal

Sažetak

U članku su opisane aktivnosti u sklopu KA1 projekta Ekonomske škole Velika Gorica „U korak s vremenom za uspješnu inkluziju.“ Glavni ciljevi projekta bili su poboljšati i unaprijediti rad s učenicima s teškoćama te doprinijeti kvaliteti inkluzije u školi. Osim sudionika projekta na ostvarenje cilja utječu i ostali nastavnici škole koji su se kroz predavanja i radionice u sklopu diseminacije upoznali s novim metodama i alatima učenja.

Ključne riječi: inkluzija, učenici s teškoćama, Erasmus, projekt.

Uvod

U Ekonomskoj školi Velika Gorica broj upisanih učenika s teškoćama je u stalnom porastu. Iako su pojedini nastavnici prošli neke teorijske edukacije za rad s učenicima s teškoćama, i dalje se suočavaju s poteškoćama primjene teorijskog znanja u neposrednom radu. Iz tog razloga osmišljen je projekt u kojem bi nastavnici mogli vidjeti primjere dobre prakse u obrazovnim sustavima koji imaju više iskustva u radu s tim učenicima.

Ciljevi projekta

Ekonomskoj školi Velika Gorica u školskoj godini 2019./2020. odobren je projekt Erasmus + KA1 projekt „U korak s vremenom za uspješnu inkluziju“ („Successful inclusion in today’s world“). U pisanju i provedbi projekta sudjelovali su pedagoginja škole Ksenija Vatavuk Margetić (koordinator projekta) i pet nastavnika: Nina Burić, Marin Čuljak, Marija Schjaer, Snježana Starčević i Ana Topal.
Ciljevi projekta bili su poboljšati i unaprijediti rad s učenicima s teškoćama u razvoju te doprinijeti kvaliteti inkluzije u školi, a postavljeni su zbog realnih i aktualnih izazova s kojima se nastavnici susreću u svakodnevnom radu s učenicima s teškoćama čiji je broj u Ekonomskoj školi Velika Gorica u stalnom porastu.

Ciljevi projekta su ostvareni na tečajevima:

  • “Inclusive Teaching and Special Educational Needs” u Bathu (Engleska)
  • „Special Education Classroom: Effective Strategies and Productive Learning Environment” u Stockholmu (Švedska)
  • „Special Needs Education: A step-by-step approach“, u Kalamati (Grčka)

te kroz predavanja i radionice na kojima su sudionici nakon mobilnosti podijelili naučeno.

„Inclusive Teaching and Special Educational Needs“ (Bath, Engleska)

Na strukuriranom tečaju „Inclusive Teaching and Special Educational Needs“ sudjelovale su pedagoginja Ksenija Vatavuk Margetić i profesorica Snježana Starčević. Tečaj je obuhvaćao upoznavanje s engleskim obrazovnim sustavom i kulturom, usavršavanje vještina poučavanja i učenja učenika s teškoćama te individualizirani pristup u primjeni IKT-a.

U sklopu tečaja ostvareni su posjeti školama: Fosse Way Special School i Bath Academy u kojima su mogle vidjeti neposredni rad s učenicima boravkom na nastavi i razmijeniti iskustva s nastavnim osobljem o inkluziji učenika s teškoćama. Osim s nastavnim osobljem sudionice tečaja razmijenile su iskustva inkluzije i s ostalim polaznicima tečaja.

imageSlika 1. Sudionice tečaja “Inclusive Teaching and Special Educational Needs” u Bathu predstavljaju svoj rad

„Special Education Classroom: Effective Strategies and Productive Learning Environment” (Stokholm, Švedska)

Na strukturiranom tečaju „Special Education Classroom: Effective Strategies and Productive Learning Environment“ sudjelovali su profesorica Nina Burić i profesor Marin Čuljak. Cilj tečaja bio je doprinijeti promicanju inkluzivnog obrazovanja i osposobljavanje u kontekstu socijalne i kulturne raznolikosti. Tečaj je obuhvaćao: poremećaje učenja, poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pozornosti, intelektualne nedostake, poremećaje u ponašanju, tjelesne nedostatke, oštećenja osjeta te rad s učenicima migrantima.

U sklopu tečaja ostvaren je posjet osnovnoj školi koju pohađa oko 400 učenika među kojima su i učimageenici s teškoćama. Kroz taj posjet sudionici su se upoznali sa švedskim obrazovnim sustavom i strategijama kojima se profesori koriste u poučavanu učenika s teškoćama.

Sudionici tečaja su upoznali i kulturne znamenitosti Švedske s naglaskom na mnogobrojne edukativne muzeje.

Slika 2. Sudionica tečaja „Special Education Classroom“ u Stockholmu tijekom posjete njihovoj školi

„Special Needs Education: A step-by-step approach“ (Kalamata, Grčka)

Na strukturiranom tečaju „Special Needs Education: A step-by-step approach“ sudjelovale su profesorice Marija Schjaer i Ana Topal. Na tečaju su imale priliku bolje upoznati grčki obrazovni sustav te način realizacije inkluzije učenika s teškoćama u odgojno obrazovni sustav. Osim teoretskih sadržaja i radionica ostvarene su i posjete školama E.E.E.E.K. (škola za djecu s posebnim potrebama) i X. Gymnasium (osnovna škola) gdje su se upoznale s načinima provođenja inkluzije u grčkom obrazovnom sustavu te su imale priliku podijeliti iskustva s nastavnim osobimageljem te ostalim sudionicima tečaja.

S obzirom da se tečaj održavao u Grčkoj program je obuhvaćao i upoznavanje povijesnih znamenitosti te metode poučavanja na arheološkim nalazištima.

Slika 3. Sudionice tečaja „Special Needs Education: A step-by-step approach“, u Kalamati tijekom grupnog rada

Nakon povratka s mobilnosti

Sudionici tečajeva nakon povratka svoja su znanja i iskustva podijelili sa članovima Nastavničkog vijeća kroz predavanja i radionice. Pripremljeni su materijali za učenike o obrazovnim sustavima zemalja domaćina, a pedagoginja škole predstavila je projekt i na Županijskom stručnom vijeću stručnih suradnika pedagoga.

imageSlika 4. Sudionici projekta „U korak s vremenom za uspješnu inkluziju“ nakon predavanja na sjednici Nastavničkog vijeća

Zaključak

Svaki od tečajeva na svoj je način obradio izazove rada s učenicima s teškoćama i dao podršku u uspješnom provođenju inkluzije. Osim teorijskih znanja svi su sudionici imali priliku posjetiti i škole u zemljama domaćinima. Same posjete ali i razmjena iskustava dobre prakse s nastavnicima iz različitih europskih zemalja dodatno su obogatile sudionike tečaja.
Sudionici tečajeva nastavljaju dijeliti naučeno, a korištenjem usvojenih metoda i alata učenja doprinijet će kvalitetnijoj nastavi i radu s učenicima s teškoćama.

Vezenje – vještina ručnog rada

lidija_zmavc

Lidija Žmavc

Sažetak

Suvremeni način življenja i uporaba tehnologije kod učenika uzrokuju sve više poteškoća koje se očituju u problemima fine i grube motorike. Fine motoričke vještine značajne su za razvoj djeteta. Pomoću različitih aktivnosti koje se izvode u školi, učenici razvijaju fine motoričke vještine. Te su vještine vrlo važne za njihov razvoj i djelovanje. Jedna od navedenih aktivnosti je vezenje, vještina ručnog rada u kojoj učenici nesvjesno vježbaju finu motoriku, upornost, dosljednost, kreativnost, a pritom razvijaju i određene druge sposobnosti.

Uvod

P_20200304_074423Motorički razvoj u predškolskoj je dobi od ključnog značenja za razvoj svih ljudskih funkcija i kod djeteta traje niz godina. Za dijete je vrlo važno stjecanje iskustava u ranom razdoblju koje je vrlo dinamično. U tom je razdoblju motorički razvoj od velikog značenja; njime stječemo različita iskustva. Aktivnosti kojima se razvijaju fine motoričke sposobnosti su pranje i četkanje zubi, vezanje cipela, korištenje pribora za jelo itd. Djeca postupno postaju sposobna brže, kvalitetnije i učinkovitije izvoditi različite pokrete. Precizni pokreti fine i grube motorike zahtijevaju usklađeno funkcioniranje senzora pokreta, središnjeg živčanog i mišićnog sustava. Vezenjem možemo vježbati finu motoriku. U prošlosti, vez je bio tipičan ženski domaći ručni rad. Vezenjem su se ukrašavali brojni materijali proizvoda za osobnu uporabu i stambene prostore.

Fina motorika

Fina motorika podrazumijeva korištenje malih mišića ruku, zapešća i prstiju. Aktivnosti koje zahtijevaju uporabu fine motorike su držanje olovke, bojica, kistova, pisanje iP_20200304_074508 bojanje, sastavljanje kocki, rezanje i lijepljenje, korištenje ravnala itd. Mišići u suradnji s mozgom nadziru i usklađuju pokrete dlanova i prstiju. Možemo koristiti različite didaktičke igre, slagalice, kocke, plastelin; pritom možemo potaknuti i roditelje na uključenje djece u svakodnevne poslove. Učinkovitost pokreta fine motorike ima važan utjecaj na kvalitetu, preciznost i brzinu izvođenja različitih poslova. Određene vještine djeca mogu stjecati uz svakodnevne vježbe (hvatanje pincetom, rezanje, trganje, P_20200304_074619gužvanje,…). Važno je da ručne vještine krenemo poticati rano, kako bi dijete moglo u školi zapisivati slova i brojke.

Motorički razvoj malih mišića moramo razvijati aktivnostima u kojima djeca uživaju. Vezenje je odlična aktivnost kojom istovremeno postižemo više ciljeva. Pritom djeca vježbaju finu motoriku, koordinaciju između očiju i ruku, jačaju preciznost, pozornost, koncentraciju, samopoštovanje, dosljednost, upornost i razvijaju sljedeće ciljeve:

  • logičko zaključivanje i apstraktno mišljenje, kreativnost i maštovitost
  • očuvanje i razvoj kulturne baštine
  • navikavanje na samostalnost u radu i na urednost pri radu
  • druženje u grupi, razvijanje ručnih vještina i stjecanje radnih navika

Očuvanje kulturne baštine

Učenici se s vezenjem susreću u sklopu izbornih sadržaja i izabiru ga kao P_20200304_074641izvannastavnu aktivnost. Mi ulažemo trud u ponovno oživljavanje ručnih vještina i njihov prijenos na mlađi naraštaj. Stvaranje veza je nešto lijepo, unikatno i uporabljivo. Kod vezenja se isprepliću razvoj ručnih vještina, upornost i briga za očuvanje kulturne baštine te poštivanje vlastitog i tuđeg rada.

Upoznali smo se s osnovnim bodovima i tehnikama vezenja. Učenici su upoznali vrste P_20200414_151346vezenja, motive i uzorke te različite materijale. Naglasak je bio utemeljen na praktičnom radu, to jest vezenju. Učenici su učili vezati na platnu različitim ubodima i koristiti razna pomagala, pazeći pritom na sigurnost i higijenu. Naučili su i kako održavati vezeni proizvod. Prilikom rada koristili su iglu, naprstak od kartonaP_20200414_151355, škarice, pamučno, laneno i mrežasto platno i pamučne pređe za vezenje u boji. Izradili smo tabletiće, čestitke, jastučiće i torbice.

Vezenje je tradicionalno ženski domaći ručni rad koji ima bogatu povijest. Tehnika vezenja, odnosno ukrašavanja odjeće i drugih predmeta za svakodnevnu uporabu, tijekom povijesti čovječanstva se usavršavala i tako postajala sve bogatija i raznolikija.

Zaključak

Vezenje je ukrašavanje odjeće iglom i koncem. Ono nam može pružiti zadovoljstvo, veselje i opušteno raspoloženje. Uz malo ručnih vještina i volje nije ga teško naučiti. Vezenje, koje se kroz povijest čuvalo i razvijalo kao oblik domaćeg obrta, ne smije pasti u zaborav. Na satovima vezenja učenici su se opustili, budući da im je bilo zanimljivo i pohađali su ga s veseljem.

Literatura

  1. Mlakar, M. Vezenje v osnovni šoli. Ljubljana: Lepa beseda, 2008

O cyberbullingu na Žutom brijegu

dijana_sutak

Dijana Šutak

Uvod

Već treću godinu za redom s učenicima OŠ Žuti brijeg na satovima razrednika, posebno u mjesecu veljači, obilježavam Dan sigurnijeg interneta. Tijekom proteklih smo godina razgovarali o važnosti zaštite osobnih podataka na internetu, kako sigurno pretražiti internet, o autorskim pravima, a ove je godine na red stigla tema cyberbulling. Aktivnosti smo provodili tijekom dva sata razrednika, a kao i inače, puno toga naučili kroz zanimljive sadržaje, upitnik, kvizove, ali i dijeljenje primjera učenika. Učenicima su posebno zanimljive teme koje su im bliske pa su temu o cyberbullingu prihvatili s oduševljenjem.

Ključni pojmovi: cyberbulling/nasilje preko interneta, osjećaji, pružanje pomoći

Tijek provedbe aktivnosti

a) Početak

Na početku sata zamolila sam učenike da korištenjem svog mobilnog uređaja ili tableta pristupe anonimnom upitniku te im dala poveznicu preko koje mu mogu pristupiti.

Upitnik je sadržavao pet pitanja:

  1. Što je cyberbulling?
  2. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?
  3. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?
  4. Kako se osjećaju žrtve cyberbullinga?
  5. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Učenici su za popunjavanje upitnika imali pet minuta vremena.

Poveznicu za pristup i dupliciranje upitnika možete preuzeti ovdje.

b) Središnji dio

Nakon njihovih odgovora zajedno smo razgovarali i učili o cyberbullingu te smo analizirali odgovore na pitanja iz anketnog upitnika.

I. Što je cyberbulling?

Cyberbulling je termin koji se uvukao među učenike i ta im riječ nije nepoznanica. Cyberbulling ili nasilje preko interneta označava svaku aktivnost provedenu online koja se može smatrati štetnom za pojedinca i za opće dobro. Često je usmjerena prema djeci školske dobi koji na taj način žele namjerno ili nenamjerno povrijediti drugu osobu.

II. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?

III. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?

Učenici su opisali nekoliko slučajeva cyberbullinga koji se dogodio osobama koje oni poznaju ili njima osobno. Najviše njihovih odgovora bio je usmjeren na vrijeđanja preko interneta, slanja prijetećih poruka, preuređivanje postavljenih slika na društvenim mrežama te iskrivljavanja riječi koje su izrekli. Neki od njih su takvo ponašanje nazvali „šalom“ jer nisu uvidjeli ozbiljnost situacije. Tu smo zajednički zaključili da takvo ponašanje možemo nazvati šalom samo do trenutka kada se sve uključene strane osjećaju ugodno. Ako se netko od uključenih počinje osjećati neugodno ili uvrijeđeno tada govorimo o cyberbullingu.

Nasilje preko interneta u današnje je vrijeme posebno izraženo. Jednim je istraživanjem potvrđeno da preko 90% učenika posjeduje svoj mobilni telefon/tablet/računalo i njime se svakodnevno služi. Osim učenja, uglavnom ga koriste u svrhu zabave s vršnjacima.

„Naime, čak 18 % djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 % njih izjasnilo se kao “internet nasilnici”. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 % izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka“.

IV. Kako se osjećaju osobe žrtve cyberbullinga?

Kao odgovor na postavljeno pitanje uglavnom su odgovarali: tužno, jadno, osramoćeno i usamljeno. Jedan odgovor sugerirao je i na moguće teže posljedice poput pokušaja samoozljeđivanja.

Istina je da pisana riječ djeluje mnogo jače od izgovorene te je trajno prisutna. Žrtva ju stalno čita iznova i svaki put prolazi kroz nasilje. Osjeća se sve nesigurnijom u sebe, zanemaruje svoje obveze, manje se druži s vršnjacima, izbjegava školske obaveze. Takva osoba treba potražiti pomoć.

V. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Za pomoć prilikom internetskog nasilja učenici bi se povjerili svojim roditeljima i stručnoj službi u školi.

Nakon ovih odgovora učenicima sam jasno dala do znanja da se svakako za pomoć trebaju obratiti osobi u koju imaju povjerenja. Razrednik i pedagoška služba uvijek stoje na raspolaganju i sigurno će priskočiti u pomoć jer imaju iskustva na tom području.

Zatim su učenici trebali napisati poruku podrške osobi koja je doživjela nasilje preko interneta preko aplikacije mentimeter. https://www.mentimeter.com/

Osobi koja je doživjela nasilje preko interneta poručujem:

„Nikada nemoj držati sve za sebe jer to može završiti s velikim posljedicama – od loših ocjena u školi pa sve do zdravlja.“

„To su samo ljudi na internetu s lažnim profilom i dosadnim životom. Ti si ipak bolja, zar ne?“

„Jako mi je žao što ti se to dogodilo. Opiši nekome svoju situaciju i pokušaj se ne vrijeđati time jer te osobe nisu vrijedne tvojih suza. Predivna si osoba i iznutra i izvana!“

„Budi jača nego inače, ignoriraj, ne budi više u tom društvu. Danas je to svakodnevica. Neki ljudi to rade zbog ljubomore, ti budi bolja osoba!“

„Da osobu koja ju maltretira prijavi odrasloj osobi i ne obazire se na njezine riječi.“

„Da ignorira tu osobu i kaže svojim roditeljima ili stručnim osobama za te situacije.“

Uslijedio je zadatak u kojem su učenici tehnikom crtanja trebali prikazati što njima predstavlja riječ cyberbulling.

Ovo su neki njihovi radovi.

Slika 1Slika 2Slika 3Slika 4Slika 5Slika 6

c) Završni dio

Na kraju smo pogledali video materijal pod nazivom „Cyberbulling: postoji izlaz“ preuzet s ove stranice: http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/.

Sve što smo naučili još jednom smo provjerili pomoću kviza znanja.

Ovo su rezultati kviza:

Kviz možete preuzeti na sljedećoj poveznici.

Zaključak

Satovi su bili jako uspješni jer su učenici spoznali da protiv svoje volje možeš biti izložen nasilju preko interneta te da je važno na vrijeme spriječiti moguće teže posljedice.

Pozivam sve koji se još nisu uključili u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u svojim školama na uključenje. Učenici će dobiti podatke koje možda nisu znali, informacije kako postupiti u određenim situacijama i kome se mogu obratiti jer kako smo naučili „Uvijek postoji izlaz!“. Mi, učitelji i profesori, najbolji smo dokaz da promjene počinju u školama te bi trebali učenicima biti izvor informacija.

Literatura

  1. https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/
  2. https://www.dansigurnijeginterneta.org/
  3. http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/