Razvoj djeteta uz glazbene aktivnosti

romana_pusnik

Romana Pušnik

Uvod

Glazba oplemenjuje djetetov život perceptivnim procesima preko kojih dijete razvija pamćenje, jezične vještine, pa i motoričke vještine, jer je kretanje neodvojiv dio glazbe koji je snažno povezan s doživljajem pozitivnih emocija. Djeca uz glazbu izražavaju doživljaje, stvaraju ritmičke sadržaje, izvode ih pokretima, slikaju, plešu, opuštaju se i smiruju.

Mnogobrojna istraživanja poduprla su tvrdnju da glazba pozitivno utječe na cjelokupan razvoj djetetova mozga, a iznimno pozitivni rezultati primijećeni su u radu s djecom s posebnim potrebama. Pozitivna uloga glazbe u djetetovu skladnom i uravnoteženom razvoju ostvaruje se s pomoću različitih glazbenih aktivnosti te glazbenom terapijom gdje djeca stječu različita iskustva koja utječu na razvoj vještina, sposobnosti i znanja.

Ključne riječi: djeca s posebnim potrebama, cjelokupan razvoj djeteta, glazbena terapija, glazbene aktivnosti.

Istraživanja o utjecaju glazbe na razvoj djeteta

Utjecaj zvuka na razvoj mozga među prvima je istraživao Tomatis. Njegova se metoda zasniva na procesuiranju senzornih informacija, komuniciranju i utjecaju na učenje. Na 90% senzornih informacija koje mozak prima utječe slušni sustav, uključujući kretanje i dodir. Tomatis je analizirao učinke Mozartove glazbe kod djece s poremećajima autističkog spektra, disleksijom i govornim smetnjama. Naveo je područja na koja zvuk u djetetovu razvoju ima poseban utjecaj:

  • jezik i komunikacija
  • procesi učenja
  • osobni i bihevioralni razvoj
  • funkcije kretanja, koordinacija tijela
  • učenje stranih jezika. [6]

Razvojna razdoblja prema M. Montessori

Dijete najintenzivnije uči i stječe vještine u razdoblju ranog djetinjstva pa sve do srednjeg djetinjstva, do šeste godine. Uz glazbu se senzornim istraživanjem i kretanjem razvija fizičko tijelo i djetetova osobnost. Razvoj vještina i učenje osjetilima opisala je M. Montessori koja je djetinjstvo podijelila na važna senzorno osjetljiva razdoblja.

Razdoblje osjetljivosti na jezik/govor počinje rođenjem. Dijete sluša majčin glas, promatra govorne organe i upoznaje se s ritmom i melodijom govora. Prilagođavanje majčinog izražavanja ritmu i visini glasa pomaže djetetu razlikovati zvukove i prije nego što samo počne vokalizirati. [7]

Razdoblje razvoja motoričkih funkcija i sposobnosti kretanja događa se zajedno s razvojem kontrole tijela kad počne istraživati svoj prostor. Slušni živac, koji prenosi zvuk iz ušiju u mozak, preko djetetova moždanog debla uspostavlja kontakt sa svim mišićima tijela i djeluje s pomoću vestibularnog sustava koji regulira kretanje mišića i osigurava ravnotežu. Proces stjecanja kontrole nad mišićima znači da će dijete osjećaje pobuđene glazbom početi izražavati poskakivanjem, mahanjem rukama, odnosno ritmičkim kretanjem, ljuljanjem. Zvuk i ritam u tom razdoblju pomažu djetetu da nauči uskladiti tijelo i mozak. [3]

U približno drugoj godini života kod djeteta se primjećuje intenzivno zanimanje za drugu djecu i osobe. Počinje biti svjesno da je dio veće zajednice.[8] Skupne glazbene aktivnosti poboljšavaju djetetove socijalne vještine, jačaju osjećaj pripadnosti i zajedništva. Sviranje instrumenta uči dijete razmjeni uloga, slušanju i suradnji.

Emocije i glazba

Budući da glazba često sadržava ekspresivne zvučne uzorke slične onima koji se pojavljuju u emocionalnom govoru, ona aktivira zrcalni proces neuronski povezan s emocijom, što nas potiče da doživimo percipiranu emociju. U dobi od tri godine djeca razlikuju veselu i tužnu glazbu. Glazbeni terapeuti uporabom različitih glazbenih elemenata u glazbenoj terapiji (kretanje uz glazbu, sviranje na glazbalima, glazbena improvizacija, pjevanje i dr.) pomažu adolescentima da izraze svoje emocije. Oni se osjećaju ugodnije i opuštenije kad svoje osjećaje „izražavaju“ glazbom, posebno kad je riječ o emocijama poput ljutnje, frustracije i tuge koje su često potisnute. [2]

Poticanje kreativnosti

„Cilj stvaranja uz glazbu nije u kreativnom proizvodu ili proizvodu koji ima određenu umjetničku vrijednost, nego u samom procesu stvaranja.“ [4]

Kod kreativnosti je riječ o sposobnosti mozga da iz radne memorije ukloni nepotrebne, nevažne podražaje i tako na procesuiranje primi više misli i emocija koje služe za oblikovanje ideja. Slušanje glazbe u pozadini omogućuje razvoj kreativnosti koja se odražava u djetetovu istraživanju svijeta jer glazba potiče samoizražavanje preko emocionalnih reakcija na glazbu. A glazbene aktivnosti jačaju kreativnost, posebno u slučajevima improvizacije.

Usklađenost kretanja

Glazba i kretanje za dijete su nedjeljiva cjelina. Senzorni organi koji prikupljaju dojmove i prenose ih u mozak prenose informacije mišićima koji kontroliraju kretanje. Glazba utječe na skladno i ritmički izražajno kretanje jer dijete pokušava prenijeti slušne dojmove u kretanje preko različitih vrsta pokretno-plesnih aktivnosti (npr. pokretnih, plesnih, didaktičkih igara i plesnih aktivnosti). Ples poboljšava funkcionalne i dinamičke elemente neuromišićnih vještina kao što su koordinacija, ravnoteža, svijest o vlastitom tijelu i prostorna orijentacija. Pri sviranju instrumenata dijete uči uskladiti pokrete i razvija vještinu pojedinih mišića, ponajprije finu motoriku.

Glazbene aktivnosti za jačanje društvenih vještina

Ljubav prema istoj glazbi često je temelj novih prijateljstava kojom pojedinac širi društvenu mrežu s vršnjacima koji inače nemaju druge zajedničke interese. Za mlade etničke manjine glazba je resurs za razvoj kulturnog identiteta. Glazbene igre utječu na društveno ponašanje i povećavaju razvoj društvenih vještina te jačaju suradnju. Glazba povećava altruizam, društvenu predanost i percepciju zajednice.

Druženje uz glazbu – bilo plesanje, pjevanje ili sviranje instrumenata – daje djeci osjećaj povjerenja, razvija empatiju i suradnju te jača svijest o snažnim/uspješnim područjima. Kod djece s poteškoćama u učenju i smetnjama u razvoju, koja su zbog nižih kognitivnih i motoričkih sposobnosti možda isključena iz okoline, ove aktivnosti pozitivno utječu na društvene interakcije..

Glazbeno-didaktičke igre za jačanje pažnje

Glazba stvara ugodno raspoloženje, pomaže u opuštanju i preusmjeravanju misli. Razina osjećanja koja je najpogodnija za optimalnu pažnju negdje je između uznemirenog i opuštenog. U trenutku usredotočene pažnje teku viši misaoni procesi koji omogućuju veći uspjeh u učenju. Razvoj pažnje kod djeteta ostvaruje se glazbeno-didaktičkim igrama. Kod dojenčadi se počinje s igrama otkrivanja podrijetla i smjera zvuka, što je za dijete u tom ranom razdoblju izazovan zadatak. Zahtjevnost se poslije stupnjuje igrama koje zahtijevaju dulju pažnju i sposobnost razlikovanja zvukova u okolini (usmjeravanje pažnje na točno određeni zvuk). [1]

Glazba i disleksija

Kao što se govorni jezik sastoji od tijeka povezanih glasova, glazba se sastoji od mnogo tonova. Zbog toga istraživači opisuju da mozak na sličan način obrađuje glazbu i jezik. Razumijevanje riječi zahtijeva uspješnu slušnu obradu pojedinih fonema u kombinaciji s intonacijom koju prosljeđuje zvučna slika riječi. Razlikovanje fonema u riječi počinje sposobnošću razlikovanja sličnosti i razlika zvučnih podražaja. Pogađanje zvukova iz okoline ili pogađanje zvukova instrumenata razvija slušnu diskriminaciju. Djeca s disleksijom imaju poteškoće pri fonološkoj diskriminaciji riječi u glasove i međusobnom razlikovanju glasova. Rezultati istraživanja kod te djece pokazali su poboljšane sposobnosti fonološke svjesnosti i s njom povezane sposobnosti čitanja. [5]

Zaključak

Odgoj i obrazovanje djece i adolescenata s posebnim potrebama mora stvoriti okružje koje je podražavajuće i dovoljno fleksibilno da potiče djetetov razvoj u što više područja.

Uključivanje glazbe smisleno je kad osigurava pozitivna iskustva: tjelesno opuštanje i opuštanje tjelesne napetosti; emocionalno opuštanje i smanjenje osjećaja stresa; osjećaj sreće, pozitivno raspoloženje, radost, entuzijazam; stimulaciju kognitivnih sposobnosti – pažnja, koncentracija, pamćenje i učenje; povećan osjećaj samopouzdanja; osjećaj za svrhu i motivaciju, koja nakon slušanja nudi izazove koji su djetetu dostižni.

Literatura

[1] Borota, B. (2015). Glasbene dejavnsoti in vsebine. Koper: Univerzitetna založba Annales.
[2] Chiang, J. (2008). Music Therapy for Young Children who have special needs: The Music Therapy Experience from the perspectives of carers and professionals. (Master Thesis). The New Zealand School of Music, Wellington, New Zealand
[3] Campbell, D. (2004). Mozart za otroke: prebujanje otrokove ustvarjalnosti in mišljenja s pomočjo glasbe. Ljubljana: Tangram.
[4] Denac, O. (2012). Načrtovanje glasbenih dejavnosi v zgodnjem obdobju otroštva. Maribor: Pedagoška fakulteta.
[5] Forgeard, M., Schlaug, G., Norton, A., Rosam, C., Iyengar, U. in Winner, E. (2008). The relation between music and phonological processing in normal-reading children and children with dyslexia. Music Perception, 25 (4), 383–390.
[6] Gerritsen, J. (2009). A review of research done on Tomatis auditory stimulation. Dostopno na: https://www.tomatis.com/en/research-and-resources
[7] Montessori, M. (2006). Srkajoči um. Ljubljana: Uršolinski zavod za vzgojo, izobraževanje in kulturo.
[8] Montessori, M. (2009). Skrivnost otroštva: Knjiga za starše in učitelje. Ljubljana: Uršulinski zavod za vzgojo, izobraževanje, versko dejavnost in kulturo.

Svjetski dan zdravlja na daljinu

tea_zagorc

Tea Zagorc

Sažetak

U ovom članku predstavljam aktivnosti povodom Svjetskog dana zdravlja koji se obilježava 7. travnja. Aktivnosti su se održavale na daljinu, tijekom cijelog tjedna s učenicima četvrtog razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Budući da smo svi bili itekako svjesni koliko je zdravlje dragocjeno, posebno ove godine, naše su misli ovog tjedna bile još intenzivnije usmjerene na brigu o našem zdravlju. S učenicima smo na daljinu razgovarali o tome što možemo učiniti za svoje zdravlje i kako su kretanje, pravilna prehrana i, prije svega, pozitivan način razmišljanja važni za zdravlje. Voditelj projekta Zdrava škola i aktivni članovi potaknuli smo učenike i učitelje da Svjetski dan zdravlja obilježe na vrlo poseban način. Ovog smo tjedna proveli puno vremena na zraku i u pokretu. Ne samo planinarenje i biciklizam, hodanje i trčanje, već se i učenje odvijalo u pokretu. Pokušali smo u pokretu čitati pjesmu, koju su naučili napamet, učili računati dok smo hodali, pisali nedominantnom rukom i još bih mogla nabrajati. Neki su tako gradivo puno lakše i trajnije zapamtili. Učenici su bili oduševljeni provedenim aktivnostima. Uvjerena sam da ćemo sa sličnim aktivnostima nastaviti i u budućnosti.

Ključne riječi: svjetski dan zdravlja, kretanje, pravilna prehrana, pozitivno razmišljanje.

Uvod

Glavna svrha projekta Zdrava škola, koji provodi Institut za zaštitu zdravlja Republike Slovenije, jest promicanje zdravlja i poticanje učenika na razmišljanje o zdravom načinu života (zdrava prehrana, zdrav način proživljavanja slobodnog vremena, svakodnevne aktivnosti, odnos prema sebi i drugim ljudima, odnosno drugim bićima…).

Zdrave škole poznate su po promicanju zdravog načina života učenika, učitelja i roditelja u svim zdravstvenim područjima, posebno u područjima mentalnog zdravlja, zdrave prehrane i kretanja.

7. travnja obilježava se Svjetski dan zdravlja. Na taj dan, 1948. godine, osnovana je Svjetska organizacija (SZO ili WHO). Njezina je svrha pomoći svima na svijetu za najbolje moguće zdravlje. Ovogodišnji Svjetski dan zdravlja održava se pod motom „Izgradnja pravednijeg, zdravijeg svijeta.“ Zdravlje se mora njegovati i o zdravlju se mora paziti tijekom cijelog života.

Za svoje zdravlje brinemo kroz nekoliko čimbenika, poput prehrane, kretanja, spavanja, opuštanja, higijene i dobrih međusobnih odnosa.

1. Opis nekih aktivnosti povodom Svjetskog dana zdravlja

2. 1. Prehrana

Prehrana i ljudsko zdravlje usko su povezani. Prehrana može djelovati kao čimbenik rizika za zdravlje pojedinca, ali može biti i zaštitni čimbenik koji pomaže poboljšati zdravlje i kvalitetu života. Tijekom ovog razgovora i gledanja videozapisa učenici su stvarali prehrambene piramide i pripremili zdravu užinu.

Slika 1Slika 2
Slika 1. Stvaranje prehrambene piramide     Slika 2. Zdrava užina

2. 2. Kretanje

Naše je tijelo stvoreno za kretanje pa je redovita tjelesna aktivnost jedan od temelja zdravog načina života. Kretanje smanjuje rizik od bolesti, pozitivno djeluje na rad imunološkog sustava, poboljšava koncentraciju i pažnju, poboljšava produktivnost, Slika 3omogućava smanjenje tjelesnih masnoća, poboljšava kvalitetu sna, povećava tjelesnu snagu i pruža bolje samopoimanje. Razni oblici tjelesne aktivnosti važni su za djetetov razvoj, jačanje i zaštitu zdravlja i održavanje odgovarajuće tjelesne aktivnosti. Na fotografijama u nastavku pogledajte vrste tjelesnih aktivnosti koje su moji učenici odabrali tijekom učenja na daljinu.

Slika 3. Moj trening kod kuće

2. 3. Opuštanje

Također smo istražili negativne posljedice nezdravog načina života i kako se nosimo s iskušenjima i negativnim emocionalnim stanjima. Uz pomoć opuštanja, tijelo se osjeća ugodnije, a posljedično se i misli smiruju. Tako se opuštanje iz tijela također širi na kSlika 5ognitivnu razinu. Opuštanje povećava razinu energije i produktivnost, poboljšava koncentraciju i pamćenje, smanjuje nesanicu i umor.

Na daljinu smo vježbali meditaciju te razgovarali o učinkovitoj organizaciji vremena, tjelesne aktivnosti i slobodnog vremena.

Slika 4. Izvođenje meditacije

2. 4. Međusobni odnosi

Čitav naš život isprepleten je različitim međusobnim odnosima. Kvaliteta našega života uvelike ovisi o međusobnim odnosima. Neki odnosi utječu na nas vrlo pozitivno. Empatija igra veliku ulogu u tome da možemo osjetiti, razumjeti i prihvatiti drugost drugih, kao i komunikaciju i kontrolu nad svojim osjećajima.

Slika 6Ovaj tjedan učenici su dobili zadatak usrećiti nekoga, pohvaliti nekoga, pokloniti nekome nešto, zagrliti nekoga, razgovarati s njima i pomoći im. Učenici su na telefon nazvali školske kolege, prijatelje koje već dugo nisu vidjeli. Pomagali su i oko kuhanja i kućanskih poslova.

Slika 6. Pomoć u kućanskim poslovima

3. Zaključak

Vjerujem da zdrav način života obogaćuje čovjekov život. Sportska aktivnost posebno ima pozitivan učinak na ljudsko zdravlje i ograničava djelovanje negativnih čimbenika koji prate današnji život i pomažu u održavanju zdravlja. Redovitim tjelesnim vježbanjem povećavaju se i psihofizičke sposobnosti. Osoba koja se puno kreće može očekivati ​​i kvalitetan život u starosti. Zato je toliko važno djecu što prije naučiti zdravom načinu života.

Ovaj je tjedan prošao čak i brže nego inače. Puni novih znanja i ugodnih iskustava zakoračili smo u vikend. Nadam se da će se tako aktivan tjedan ponoviti još puno puta.

Literatura

  1. Za srce, Otroci v mestu. Na voljo: Projekt “Otroci v mestu” – Društvo za zdravje srca in ožilja Slovenije (zasrce.si)
  2. Nacionalni inštitut za javno zdravje, 10. maj – Sveti dan gibanja. Na voljo: 10. maj – Svetovni dan gibanja | www.nijz.si
  3. Program usposabljanja v osnovni šoli. Razkritja obresti za izhodišče devetih letov. (2008). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo v športu: Zavod RS za šolstvo.
  4. Muggle, J. (2006). Še ena točka znanja: projektno-miselni BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
  5. Novak, H. (1990). Projektno delo, drugačna podmornica do točke. Ljubljana: CBS.
  6. Ursell, A. (2003). Vitamini v mineralih: prehranska dopolnila za čim več zdravosti v vitalnosti. Trg: Studied International.
  7. Oberbeil, K. (2004). Z vitamini do zdravja. Ljubljana: Presern’s company.
  8. Messegue, M. (2005). Narava ima vedno prav. Ljubljana: Cankarjevo zalošje.
  9. Tommes, S. (2001). Moja prva vrtna knjiga. Trg: učili.
  10. Forne, C. (1998). Na polju na vrtu. Ljubljana: Tehnični pokrov Slovenije.
  11. Anderson, L. (2000). Mayinega vrta. Ljubljana: Kres.
  12. Schwartz, O. (1997). Bogastvo lastnih okusov. Ljubljana: CBS.
  13. Westman, J. (2008). Kuharska knjiga za najsmudljo. Radovljica: Didakta.

Idemo pješke s kokoškom Rozi

andreja_kogoj

Andreja Kogoj

Sažetak

imageSvrha aktivnosti Idemo pješke s kokoškom Rozi jest potaknuti osnovnoškolce da u školu dolaze na održiv način (pješke, biciklom, romobilom, javnim prijevozom…) – a prije svega poticati pješačenje. Svrha igara je potaknuti učenike da razmišljaju, educiraju se ili su aktivni u smjeru održive mobilnosti, čak i nakon jednog ili dva tjedna provođenja aktivnosti.

Cilj aktivnosti Idemo pješke s kokoškom Rozi jest promjena putnih navika osnovnoškolaca u smjeru održive mobilnosti, smanjenje motoriziranog prometa u blizini škola, smanjenje zagađenja okoliša, promicanje kretanja djece, jačanje dječjeg zdravlja. Cilj je također povećati održivi način pohađanja škole djece za 7 % u odnosu na izvornu vrijednost.

Ključne riječi: kretanje djece, jačanje zdravlja, smanjenje prometa.

Uvod

Budući da je glavni cilj ovog projekta promijeniti putne navike djece i njihovih najbližih, motivirala sam učenike razgovorom o tome kako je hodanje zdravo za naše tijelo i kako pridonosimo i čišćem okolišu. Potaknula sam ih da o prometu počnu razmišljati drugačije. Odnosno na koje bi sve načine mogli dolaziti u školu. Mogli bi dolaziti na biciklima, rolama, romobilima, školskim autobusom… S obzirom na njihovu dob, prikladne mogućnosti su bile samo hodanje ili dolazak biciklom u pratnji roditelja. Razgovarali smo o zagađenju okoliša pri korištenju automobilima. Učenici su pričali kako im se svidjelo kad su s roditeljima došli pješke u školu ili su parkirali vozilo na donjem parkiralištu. Naravno, gužva ispred škole je bila manja. Time smo također pridonijeli da djeca potiču stariju braću i sestre, roditelje, bake i djedove da što više hodaju. Djeca su rado ispričala kako su drugi reagirali na to i da su ih često poslušali i hodali pješke (npr. u trgovinu, u posjete…).

Svaki dan sam pitala učenike kako su stigli u školu, a potom smo na plakate u razredu unosili podatke o dolasku u školu i te podatke pravovremeno prenosili koordinatorici. Zajedno s koordinatoricom izradili smo pojednostavljeni kartografski prikaz opasnih ruta s pomoću aplikacije Google Maps.

1. listopada 2019. smo se s učenicima igrali kartama s kokoškom Rozi prema pravilima igre Crni Petar i još neke druge društvene igre koje su bile primjerene njihovoj dobi.

10. listopada 2019. smo s učenicima 1. B razreda (po skupinama) na listove formata A1 crtali, lijepili i bojili sigurne rute do škole. Učenici su od kuće donijeli prijevozna sredstva i s njima, kroz igru, putovali po sigurnim rutama.

10. listopada 2019. smo sa sigurne točke promatrali i brojili promet. Tijekom lekcija razgovarali smo o prometnim pravilima, ponašanju u prometu, sigurnoj vožnji… S pomoću kolaža smo napravili kokošku Rozi, koja nas je cijelo vrijeme promatrala i pratila.

imageimage
imageimageimageimage
Slika 1.-6.: Kogoj Andreja, 1. listopada 2019., učenici 1. B razreda OŠ Dobrova, igre s kartama u razredu prema pravilima igre Crni Petar

10. listopada 2019. smo s učenicima 1.B razreda (po skupinama) na listovima formata A1 crtali, lijepili i bojili sigurne rute do škole. Učenici su od kuće donijeli prijevozna sredstva i s njima, kroz igru, putovali po sigurnim rutama.

imageimage
imageimage
Slia 7.-10.: Kogoj Andreja, 10. listopada 2019., učenici 1. B razreda OŠ Dobrova, crtanje sigurnih školskih ruta

10. listopada 2019. smo sa sigurne točke promatrali i brojili promet. Tijekom lekcija razgovarali smo o prometnim pravilima, ponašanju u prometu, sigurnoj vožnji… S pomoću kolaža smo napravili kokošku Rozi, koja nas je cijelo vrijeme promatrala i pratila.

image

Zaključak

Iskustvo s održivom mobilnošću „Kokoška Rozi” bilo je zanimljivo, kako za nas učitelje, tako i za učenike 1. razreda, jer smo/su otkrili da hodanje može biti i zdravo i zabavno. Roditelji i djeca mogu se više povezivati u hodu i istovremeno naučiti i ojačati pravila sigurnog hodanja. U školi smo ponovili pravila sigurne šetnje na praktičan i zabavan način preko igre s kartama po pravilima Crnog Petra. Učenici su i sami izmislili neke igre s kartama. Nacrtali su i siguran poligon. Učenici su u školu donijeli male modele automobila, izradili smo prometne znakove i cestu, a zatim stečeno znanje produbili kroz igru. Učenici su sa zanimanjem izrađivali prometne znakove i cestu te uz igru učili pravila sigurnog pješačenja do škole. Uz to, učenici su ponovili pravila ponašanja na cesti, pješke ili na biciklu. Iz vlastitog iskustva su rekli da je za sigurnu vožnju biciklom potrebna odgovarajuća oprema poput kacige, žute marame, reflektora, tehnički besprijekornog bicikla… Najbolja nagrada učenicima bila je igra s kartama koje su sami izradili po pravilima igre Crni Petar s kojima su se igrali i na odmorima te tijekom jutarnjeg čuvanja ili produženog boravka. Djeca su uživala u aktivnostima i istovremeno aktivno sudjelovala. Istodobno su se družili međusobno i s učenicima iz drugih razreda.

Nismo imali većih problema s izvođenjem. Jedini problem koji smo imali bilo je kišno vrijeme u listopadu. Učenici su sami shvatili da mogu unatoč lošem vremenu pješačiti do škole. Rekli su da moraju biti pravilno obuveni i odjeveni na kiši (svijetla kabanica ili kišobran, žuta marama, gumene čizme). Zanimljivo je da su nam učenici ispričali kako su najveće poteškoće s dolaskom u školu po lošem vremenu imali s roditeljima; njih je trebalo uvjeriti da moraju ujutro otići ranije od kuće kako bi i oni sami mogli stići na vrijeme na svoje radno mjesto. Kao rezultat toga, neki su roditelji sami odlučili ići na posao biciklom. Nisu otkriveni drugi veći problemi u provedbi projekta održive mobilnosti „Kokoška Rozi”.

Jedini problem je bio da je dva dana padala kiša, a riješili smo ga kako je gore opisano (svijetla kišna kabanica ili kišobran, žuta marama, gumene čizme).

Projekt je bio zanimljiv, zabavan i poučan za nastavnike i učenike. Učenici su voljeli sudjelovati u njemu i rado su pričali kako su svakodnevno dolazili u školu i iz nje išli kući. Ispričali su što im se usput dogodilo. Jako su se voljeli igrati s kartama i uživali izrađivati plakate i prometne znakove. Kao što sam već napisala, ovaj projekt je također imao pozitivan utjecaj na okoliš.

Izvođaču bi poručili da je projekt bio vrlo zanimljiv i koristan za učitelje, učenike kao i njihove roditelje. Znatno se povećao broj dolazaka pješke ili biciklom. Zajedno smo prepoznali blagodati održive mobilnosti za budućnost. Ovaj projekt potaknuo je kod učenika kreativnost, stvaralaštvo, maštu i odgovornost. Projektom Održiva mobilnost „Kokoška Rozi” izbjegli smo gužvu pred školom, koja se stvarala ujutro prije početka nastave, jer je velika većina roditelja svoju djecu automobilom ostavljala gotovo ispred ulaza u školu. Time što su djeca s roditeljima dolazila u školu pješke ili biciklom pomogli smo zaštititi prirodu, stvoriti čistiju atmosferu i zadovoljiti potrebu za svakodnevnim kretanjem na svježem zraku. Iz vlastitog iskustva, kao i iz iskustva roditelja i djece, predložila bih da se takav ili sličan projekt provede i u budućnosti. Nakon razgovora s kolegama utvrdili smo da imamo slična mišljenja i da bismo se u narednim godinama rado upustili u takav ili sličan projekt. U provedbi ovog projekta svi smo uživali, družili se, razmjenjivali iskustva, puno razgovarali, a učenici su naučili pregršt novih stvari i stekli potrebna znanja o sigurnosti i pravilima na putu do škole. Ovo će im iskustvo sigurno koristiti i kada budu u višim razredima dolazili sami pješke ili biciklom.

image

Prije početka projekta Održiva mobilnost – Idemo pješke s kokoškom Rozi sudionici projekta sastali su se s koordinatoricom, koja nam je iscrpno i jasno pružila sve važne i potrebne informacije te upute za provedbu. Koordinatorica nam je uvijek bila dostupna za dodatna pitanja i pojašnjenja. Tijekom projekta smo se po potrebi dogovarali i koordinirali posao. Tako smo lakše i jasnije približili i prezentirali projektni rad. Objasnila sam učenicima što znači „održiva mobilnost”. To znači da se mogu kretati na različite načine, u smislu očuvanja i poboljšanja životnih uvjeta ljudi te očuvanja vitalnosti i raznolikosti ekosustava za buduće generacije, istovremeno vodeći računa o zdravom načinu života. Da bi se postigao održivi razvoj, prije svega je potrebno poboljšati ljudske odnose i stavove ljudi prema ekosustavima te prilagoditi pritiske na ljude i ekosustave. Prije početka projekta nabavili smo i plakat za praćenje učenika tijekom dolaska u školu i odlaska iz nje. Njihov trud je kokoška Rozi nagradila tako da su dobili karte za igranje; dobivali su ih svaki dan kao nagradu, u slučaju da je dijete u školu došlo pješke. Karte za igranje marljivo su skupljali i spremali. Po završetku tjedna mobilnosti zajedno smo pregledavali koliko smo igraćih karata prikupili i prebrojavali ih. Od svih smo karata na kraju sastavili zanimljivu igru s uputama sličnim onima u igri Crni Petar. Igrali smo i druge različite igre koje su bile primjerene njihovoj dobi. Dobivanjem karata i bilježenjem dolazaka učenici su bili dodatno motivirani. Učenici se i danas igraju s tim kartama. Svaki je učenik dobio radnu bilježnicu koju je ponio kući prije početka projekta i zajedno su s roditeljima ispunili podatke koje oni sami još ne znaju. Potom su radne bilježnice vratili u školu, gdje smo ih redovito popunjavali svako jutro tijekom tjedna mobilnosti i bilježili koliko učenika dolazi u školu pješke ili biciklom u pratnji roditelja. Učenici su se međusobno hrabrili na nastavi i govorili jedni drugima kako su stigli do škole. S velikim žarom i zanimanjem počeli su se međusobno natjecati, a svakim danom sve je više učenika dolazilo u školu pješke ili čak biciklom u nazočnosti roditelja. Učenici su bili vrlo motivirani za dolazak u školu, pa su nakon završetka projekta Održiva mobilnost – Idemo pješke s kokoškom Rozi i dalje, s vremena na vrijeme, u školu dolazili pješke ili biciklom u pratnji roditelja. Učenici su na biciklu imali odgovarajuću opremu (žutu maramu i kacigu).

Prijenos informacija između nas i izvođača odvijao se tijekom tjedna mobilnosti svakodnevno bez ikakvih problema. Redovito sam i dosljedno slala koordinatorici informacije o načinu dolaska djece u školu i odlaska iz nje. Također smo redovito popunjavali plakat i radnu bilježnicu.

Djecu smo upoznali s ovim projektom i motivirali ih da svakodnevno pješke dolaze u školu i odlaze kući. Zajedno smo se uvjerili da je hodanje najprirodniji i najzdraviji način kretanja. Šetnja ne zagađuje okoliš. Na taj smo se način pobrinuli i za smanjenje gužvi ispred škole, što je bilo vidljivo tijekom projekta. Ponosna sam na prvašiće koji su projekt „Kokoška Rozi” shvatili vrlo ozbiljno i u svemu tome jako uživali.

Projekt je bio iznimno zanimljiv i poučan za učitelje, učenike i roditelje. Svi smo naučili i upoznali nešto novo. Zajedno smo prepoznali blagodati održive mobilnosti za budućnost. Ovaj projekt potaknuo je kod učenika kreativnost, stvaralaštvo, maštu i odgovornost. Predložila bih da se takav ili sličan projekt provede i u budućnosti. Također sam primijetila da kada su roditelji u uvjetima koronavirusa bili prisiljeni napustiti djecu u blizini škole, nije bilo većih problema za djecu koja su pješke dolazila u školu i uz pridržavanje mjera za sigurnu udaljenost. Kao što sam spomenula, ispred škole je bila manja gužva, a i kvaliteta zraka je također bila bolja. .
U svoje ime i u ime učenika želim zahvaliti izvođačima na korisnom, ugodnom i edukativnom projektu.

Literatura

  1. Održiva mobilnost u osnovnim školama: Idemo pješke s kokoškom Rozi (interno gradivo).

Kretanje i istraživanje u šumi

breda_gruden

Breda Gruden

Sažetak

Svrha aktivnosti bila je potaknuti učenike da se što češće kreću u prirodi. Aktivnost je provedena i zbog pozitivne povezanosti između kretanja u prirodi i povećane sposobnosti pamćenja. Kao takva, predstavlja alternativni način učenja. Kretanjem u prirodi u domaćoj sredini, djeca su ojačala orijentaciju, osjećaj za okolinu, ravnotežu, sposobnost promatranja i motivaciju za aktivno provođenje vremena u prirodi. No kako kretanje u prirodi i zdrava prehrana idu ruku pod ruku, aktivnosti su završavale piknikom na livadi. Svrha piknika bila je upoznati djecu s lokalnom hranom koja je napravljena od sezonskog šumskog voća, plodova i biljaka. Već s mladima treba razgovarati o važnosti lokalno proizvedene hrane, njezinim prednostima u odnosu na uvoznu hranu, o tome kakav je njen utjecaj na naše zdravlje te o povezanosti zdrave prehrane i kretanja.

Ključne riječi: kretanje, priroda, zdravlje, lokalno proizvedena hrana.

1. Uvod

Poticanje učenika na kretanje na otvorenom zadatak je domaće sredine i škole, pa se često s učenicima preselimo u učionicu na otvorenom – u šumu, gdje izvodimo satove sporta, glazbene i likovne umjetnosti te dane aktivnosti. Želimo predstaviti fizičko – istraživačke aktivnosti koje s učenicima izvodimo na otvorenom. Na taj način učenici uče cijeniti domaću sredinu i čuvati je za buduće generacije.

U našoj školi ističemo važnost lokalno proizvedene hrane i važnost zdrave prehrane, pa sam zato fizičko – istraživačkim aktivnostima u šumi dodala i piknik na livadi. Učenicima sam ponudila lokalne proizvode.

Kad je bilo lijepo vrijeme, nagradila sam učenike nenajavljenim izletom u obližnju šumu. Tako su te aktivnosti bile iznenađenje za učenike na lijep sunčan dan.

Dan aktivnosti planirala sam unaprijed. Pripremila sam pet fizičko – istraživačkih aktivnosti na otvorenom. Učenici su morali rješavati zadatke i dobivati zastavice, morali su sastavljati riječi i hodati dok su izvodili razne aktivnosti. Kao nagrada, na kraju svakog zadatka čekala ih je zastavica sa slovom, a na kraju i veliko iznenađenje koje su morali otkriti kroz aktivnosti.

2. Sadržaj fizičko–istraživačkih aktivnosti

Kad je toplo vrijeme, odmore s učenicima 1. i 2. razreda najradije provodimo u školskom dvorištu. Tako smo odabranog dana u dvorištu pronašli tajanstveno pismo i zastavicu sa slovom P. Nitko nije znao tko je izgubio pismo. Tajanstveno pismo jako je privuklo učenike. Bilo je adresirano na 1. i 2. razred. U čitanju su se dokazali učenici koji su već znali čitati. Pismo je pozvalo učenike na istraživački izlet u šumu. Izvršavanjem pet zadataka dobit će još pet zastavica. Na kraju će slova svih zastavica sastaviti u riječ koja ima veze sa zaključivanjem. Prvi je zadatak već bio postavljen u pismu.

2.1. Tihi put

Učenici su morali u tišini hodati do šume. Ispred škole smo razgovarali o tome što to znači, a zatim smo zajedno navukli “prividnu zavjesu tišine” i krenuli prema šumi. Sa sobom smo ponijeli i pismo i zastavicu. U šumi smo “razmaknuli prividnu zavjesu tišine” i razgovarali o promatranjima putem, o osjećajima. Na vidljivom mjestu pored smreke, pronašli smo novu zastavicu. Na njoj je bilo slovo I.

2.2. Slijepi put

Nastavili smo put. Učenici su odjednom ugledali zavjesu (zategnuto uže i tkanina) između dva stabla. Zavjesa je zaklanjala unaprijed postavljeno uže, ali učenici to još nisu znali. Ispred zavjese na tlu bila je tajanstvena vreća. Na njoj je bilo novo pismo, a u njoj naočale za spavanje za sve učenike. Učenici su ponovo pomogli pročitati upute Slika 1. Pocetak slijepog putazadatka. Svaki je učenik dobio naočale za spavanje. Put od zavjese naprijed morali su prijeći prekrivenih očiju. Putem ih je vodilo postavljeno uže za koje su se mogli držati. Nakon što su svi završili zadatak, razgovarali smo o dojmovima, njihovim osjećajima, problemima. Iza zavjese su pronašli sljedeću zastavicu sa slovom K.


Slika 1. Početak slijepog puta Slika 2. Slijepi put

2.3. Gledam i opažam

Išli smo naprijed kroz šumu. Učenici su nestrpljivo tražili vreću s uputama ili neke druge znakove. Pronašli su vreću, u njoj sljedeće pismo, flomastere i plastificirane podloge sa zadacima za sve učenike. U ovoj su aktivnosti morali raditi sami i u tišini. Na kontrolnom su popisu bilježili ono što su opazili u šumi. Nagrada za izvršeni zadatak bila je zastavica sa slovom N.

Slika 2. Slijepi putSlika 3. Usporedba opazanja
Slika 3. Usporedba opažanja               Slika 4. Kutija za detektive

2.4. Bosih nogu uokolo

Nastavili smo put i ušli prilično duboko u šumu. Na drvetu su učenici ugledali obješene cipele i praznu platnenu vreću. Pismo je ovaj put bilo u cipeli. Učenici su se morali izuti, spremiti cipele u vreću i nastaviti put bosi. Hodali su unaprijed pripremljenim dijelom puta. Kad su svi završili, razgovarali smo o njihovim osjećajima, o tome kakvo je bilo hodanje, je li bosonogo hodanje zdravo i na što trebaju paziti kad hodaju bosi. Nagrada za izvršeni zadatak bila je zastavica sa slovom I.

2.5. Detektivi

Nedaleko smo opet pronašli novo pismo i vreću. U njoj su bile pripremljene kutije (za jaja) sa slikovnim zadacima. Nije bilo dovoljno kutija za sve. Učenici su ustanovili da će raditi u grupama. Odredili smo ih izvlačenjem kartica u boji na kojima su bila ispisana slova. U grupi su bili oni koji su imali karticu iste boje. Kad su sastavili riječ (PRST, VODA, ZRAK, ŠUMA), dobili su kutiju sa slikovnim zadacima u koju su stavljali pronađene predmete. U kutiji je jedno mjesto bilo namjerno prazno. Na ovo je mjesto grupa mogla staviti nešto po svom izboru. Na kraju smo razgovarali o dojmovima, grupe su predstavile što su stavile na prazno mjesto i zašto. Kao nagradu, dobili su zastavicu sa slovom K.

2.6. Piknik na livadi

Učenici su ustanovili da su sakupili sve zastavice. Uspjeli su riješiti zagonetku: PIKNIK. U povratku, kao konačna nagrada, na rubu livade, čekao ih je unaprijed pripremljeni prostor za piknik. Pronašli smo i posljednje pismo. U njemu je bilo napisano da je nagrada za sve izvršene zadatke šumska gozba. U košarama smo pronašli: šumski med, namaz od medvjeđek luka, marmeladu od šumskih borovnica, sirup od smrekinih vršaka, sok od bazge, lješnjake, domaći kruh.

Slika 5. Rjesenje zagonetkeSlika 6. Prostor za piknik
Slika 5. Rješenje zagonetke                    Slika 6. Prostor za piknik

3. Zaključak

Aktivnosti sam provodila i prethodnih godina, ali željela sam ih nadograditi. Tijekom školske godine škola provodi niz aktivnosti za promicanje zdrave prehrane i uporabe lokalno proizvedene hrane, koja je također uobičajena na školskom jelovniku. Zbog toga sam aktivnosti kretanja odlučila nadograditi piknikom. Tako sam učenike upoznala s lokalnom hranom koja je napravljena od sezonskog šumskog voća, plodova i biljaka. Tijekom ugodnog druženja razgovarali smo o tome gdje možemo dobiti sastojke za lokalnu hranu i ustanovili su da neke sastojke možemo dobiti i u našoj sredini – šumi.

Izvodeći razne aktivnosti u šumi, učenici uče da je šuma mjesto koje nam puno nudi. To je mjesto za kretanje, učenje, smirivanje, opuštanje i odmor. Svjesni su da u neposrednoj blizini imaju šumu i da sve navedeno mogu dobiti odmah i besplatno. Njihova osobna povezanost sa šumom potiče njihov interes i brigu o šumi. Rješavajući zadatke u grupama, oni razvijaju socijalne vještine i stječu iskustva koja su važna za obrazovanje za održivi razvoj.

4. Literatura

  1. Cornell J. (1994). Približajmo naravo otrokom. Celje: Mohorjeva družba.
  2. Gozd eksperimentov (2016). Priročnik za učenje in igro v gozdu. Ljubljana: Gozdarski inštitut Slovenije.
  3. Izbirajmo lokalno pridelano hrano. Preuzeto 25. 2.2021. s internetske stranice http://www.nijz.si/sl/izbirajmo-lokalno-pridelano-hrano

Epilepsija u školskom okruženju

jelena_ivanovic

Jelena Ivanović

Sažetak

Epilepsija se smatra jednom od najučestalijih poremećaja u grani neurologije koja može imati poznate, ali i nepoznate uzroke. Nastanak napada se opisujemo kao posljedicu prekomjernog prijenosa informacija s jedne živčane stanice na drugu te zbog velike količine električne aktivnosti. Uzroci, ali i liječenje ovise o vrsti napada i dobi.

Za normalno školovanje i uspjeh potrebno je da roditelji detaljno informiraju školu o djetetovu stanju kako bi se znala primijeniti pomoć kod nastanka napada, ali i kod njihova sprečavanja. Najbitniji postupak kod napada je da se učenika nikako ne smije ostaviti samoga te da ga se osigura kako ne bi nastale nove ozljede tijekom trzaja. Ako napad traje iznimno dugo potrebno je pozvati pomoć te obavijestiti roditelje.

Ključne riječi: epilepsija, uzroci, liječenje, škola.

Uvod

Riječ epilepsija potječe od starogrčkog glagola ἐπιλαμβάνειν, što znači zgrabiti ili pogoditi. Epilepsija nije niti jedan sindrom niti neka bolest već se može reći da je skup mnogih sindroma. Prema SZO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) epilepsija se definira kao kronična bolest raznovrsne epidemiologije karakterizirana ponavljanim napadima zbog ekscesivnog izbijanja iz moždanih neurona. (Ljiljana Zergollern & suradnici, 1994.)

Jedno od glavnih i temeljnih prava djeteta jest pravo na zdravlje, stoga je iznimno važno djetetu s epilepsijom omogućiti liječenje, ali i sigurnu okolinu kako bi se ono moglo normalno razvijati i usavršavati.

Epilepsija

Prvi ju je definirao Jackson opisujući da napad nastaje kao posljedica prekomjernog pražnjenja živčane stanice uz koju se pripisuje i niži prag stimulacije te uz nazočnost precipitirajućih faktora. Karakterizirana je epizodama koje mogu biti kratke i neopažene pa sve do dugih i snažnih trzaja povezanih prijenosom informacija s jedne na drugu živčanu stanicu i ako je u prijenosu količina električne aktivnosti nenormalna dolazi do napadaja. Druga obilježja su gubitak svijesti, poremećaji osjeta i kretanja koji uključuju sluh, vid i okus te problemi antonimnih i mentalnih funkcija.

Uzroci

Najprije ovise o životnoj dobi, a zatim o vrsti napadaja. Stanja koja dovode do progresije napada su urođene mane, poremećaji elektrolita te metabolički poremećaji, komplikacije dijabetesa, zatajenje bubrega, hematomi i tumori, trovanje opojnim sredstvima i njihovo liječenje. No postoji i idiopatska epilepsija čiji je uzrok nepoznat i ne može biti otkriven.

Snimka zaslona (20)Dijagram 1.

Podjela epileptičkih napada prema kliničkoj slici:

1. Parcijalni pojavljuju se kao posljedica patološkog izbijanja iz jedne regije mozga. Dijelimo ih na napade s elementarnom simptomatologijom (motoričke, senzorne, vegetativne), napade sa složenom simptomatologijom (psihomotorne) te parcijalne napade koji se generaliziraju sekundarno. Kod parcijalnih napada prisutno je blago pomućenje svijesti te zahvaćenost jedne strane tijela.

2. Primarno generalizirani javljaju se kao posljedica primarnog patološkog izbijanja iz centrencefalona. Njih dijelimo na generalizirane toničke-kloničke napade (grand mal), apsanse (petit mal – jednostavni i složeni), mioklonizme, infantilne spazme, toničke i atoničke napade.

3. Fragmentalni nazivaju se i lutajućima jer nastaju kao posljedica izbijanja te se sele po različitim regijama mozga zbog nezrelosti puteva.

4. Neklasificirani epileptički napadi su različitih kliničkih slika zbog nedostatka anamneze ili problema u vlastitom procjenjivanju viđenog.

Liječenje

Osnovica liječenja je dobar odnos i suradnja puna povjerenja s liječnikom potom lijekovi. Njima se postiže kontrola štetnih i opasnih napadaja, ali da pri tome ne pridonose negativne učinke na stanje, dok samo povjerenje u liječnika potiče terapiju. Liječniku je potrebno znati vrstu i vrijeme trajanja napadaja, dob i spol bolesnika kako bi znao odrediti pravilan lijek i pravilnu dozu. Uglavnom se koristi mono-terapija, tj. liječenje jednovrsnim lijekom, a zatim se, ako ova terapija ne bude uspješna, prelazi na kombiniranu terapiju. Kirurška metoda koristi se kod uklanjanja hematoma ili tumora. Nakon propisivanja i uzimanja terapije važno je barem jednom godišnje obaviti kontrolu radi osobne procjene i sigurnosti.

Epilepsija u odgojno obrazovnoj ustanovi

Postoji veliki udio epileptične djece koja pohađaju školu normalne razine inteligencije te mogu imat vrlo dobar školski uspjeh. Škola je mjesto gdje se sastavljaju temelji budućeg života djece s napadajima, a tome najviše pridonose učitelji koji djeci s epilepsijom, uz eventualnu pomoć, osiguravaju iste izglede kao i ostaloj djeci.

Kod djece dobro regulirane, kontrolirane epilepsije i uspješne terapije, ne pojavljuju se zaostatci u odnosu na vršnjake. No ipak postoje problemi koji su posljedice nuspojave lijekova, anksioznosti, neuroloških oštećenja, epileptičkih napadaja. Najvažnije sastavnice kod učenika s epilepsijom u razredu su mogućnost sudjelovanja u svim odgojno – obrazovnim aktivnostima, prepoznavanje znakova koji mogu uputiti na promjene u zdravstvenom stanju djeteta, sprečavanje mogućih novonastalih ozljeda te na vrijeme, pravilno i sigurno pružanje prve pomoći.

Kako pružiti pomoć?

Sigurna školska okolina za epileptičnog učenika osigurava se kroz dvije razine. Prva i razina je upoznavanje nastavnika i školstva s dijagnozom kako bi se na vrijeme osigurale daljnje aktivnosti. Ako učenik teško podnosi fizički napor treba mu smanjiti aktivnost i izbjegavati zahtjevne vježbe na nastavi TZK, radi li se o fotosenzitivnoj epilepsiji treba izbjeći koliko je moguće računala. Bilo bi dobro kada bi u školi postojala osoba poput liječnika ili medicinske sestre koja bi trebala proći edukaciju o epilepsiji te nastavnike uputiti u rad s takvim učenikom, ali i u postupke prve pomoći ako dođe do napadaja za vrijeme nastave. Važan zadatak nastavnika ili razrednika jest praćenje učenikova rada, progresije ili pogoršanja oko savladavanja gradiva te su to dužni prijaviti najprije roditeljima a onda i stručnoj službi.

Druga razina je pružanje prve pomoći. Prvo i osnovno je da se učenika ne smije ostaviti samog te da treba ostati smiren i tako djelovati na okolinu. Zatim se ne smiju sputavati mišićne kontrakcije, ništa stavljati u usta, dakle nikako davati vodu, hranu ili lijekove dok učenik nije u potpunosti orijentiran. Treba osloboditi područje vrata kako ga ne bi stezalo i dodatno otežavalo disanje , podložiti mekani materijal pod glavu i spriječiti stvaranje drugih ozljeda. Po završetku napada učenika treba umiriti i umiti kako bi došao sebi te pozvati i obavijestiti njegove roditelje. Hitnu pomoć pozvat ćemo ako napad ne prestaje ni nakon 10min ili ako nastupi više napada za redom u vrlo kratkim intervalima.

Na temelju predrasuda koje se donose u današnje vrijeme, djeca ili osobe s epilepsijom su stigmatizirane, pogotovo od strane male i zdrave djece kojima sve što je nepoznato predstavlja strah. Djeci koja boluju od bilo kakvog oblika epilepsije iznimno je važno da su prihvaćeni od strane vršnjaka i da ih radi toga ne osuđuju epilepsija_1-750x430 jer to stvara dodatan pritisak i stres na učenika i može na taj način izazvati učestalije napade.

Slika 1. Postavljanje u bočni položaj (preuzeto s https://belosa.info/epilepsija/ 12.3.2021.)

Zaključak

Uz sav tehnološki, medicinski i dijagnostički napredak, kontrola bolesti, učinkovitost liječenja te rano prepoznavanje epilepsije je iznimno važno za život djeteta, ali i njegove okoline. Čim se pojave i najmanji znaci epilepsije potrebno je obaviti detaljne pretrage kako bi se on održavala kontroliranom i kako ne bi došlo do pogoršanja stanja. Učenicima s epilepsijom koja pohađaju klasičnu školu važno je osigurati sigurnu okolinu te pružanje pomoći kod napadaja ako do njega dođe. To se jedino postiže tako da roditelji informiraju školski sustav o stanju djeteta te da se suradnici educiraju i oni sami educiraju druge učenike kako druga ne bi imali predrasude prema učeniku s epilepsijom jer bi to samo loše utjecalo na njega, ali i na cjelokupan razred.

Literatura

  1. Vida Demarin i sur., Priručnik iz neurologije, Zagreb, 1998.
  2. Günter Krämer, Dijagnoza epilepsija, Naklada Slap, 2009.
  3. Duško Mardešić i sur., Pedijatrija, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
  4. Rainer Winkel, Djeca koju je teško odgajati, Educa, Zagreb, 1994.
  5. Ljiljanja Zergollern i sur., Pedijatrija 2, Ik Naprijed, Zagreb, 1994.
  6. https://www.nzjz-split.hr/images/SKOLSKA/protokol_epilepsija.pdf

Djeca s ADHD-om u školi

maja_sirca

Maja Širca

Sažetak

Članak daje smjernice za rad s učenicima s ADHD-om i naglašava važnost obrazovanja o ADHD-u. Samo obrazovanjem možemo shvatiti da je djetetovo ponašanje rezultat poremećaja, a ne nepristojnosti.

Ključne riječi: škola, ADHD, hiperaktivnost, nemir, pažnja

Svaki je učitelj u razredu već imao učenika koji je izvukao većinu njegove energije. U ponašanju je bio najistaknutiji i gotovo neukrotiv. Kroz razne pristupe učitelj ga je pokušao uvjeriti i preodgojiti da bude mirniji, tiši, poslušniji i uključeniji u nastavu. Međutim, često neuspješno. Stoga je nastao ovaj članak koji sažima neke važne smjernice u radu s djetetom s ADHD-om.

ADHD je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti. Kratica ADHD dolazi od naziva Attention Deficit Hyperactivity Disorder i koristi se i kod nas. ADHD je kronični neurobiološki poremećaj koji utječe na regulaciju razine aktivnosti (hiperaktivnost), inhibiciju ponašanja (impulzivnost) i rješavanje zadataka (nepažnja). Prema procjenama stručnjaka, ima ga oko 8 do 10 % djece u obaveznom školovanju, te se javlja čak tri puta češće kod dječaka, nego kod djevojčica. Poremećaj može imati tri oblika:

  1. Kao poremećaj pomanjkanja pažnje.
  2. Kao poremećaj hiperaktivnosti.
  3. Kao poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti.

Tko su djeca s dijagnozom ADHD-a? To su djeca koja kod nas izazivaju najveću zabrinutost i svojim ponašanjem privlače najviše pažnje u razredu. Glasni su i nesvjesni da njihovo govorenje remeti tijek nastave. Ne mogu čekati u redu, već se guraju i pretječu. Njihov je stol uvijek neuredan, pomagala za učenje često su slomljena, olovke nenaoštrene, bilježnice i udžbenici izgrebani i poderani. Oni gube stvari. Njihove su bilješke manjkave i nečitke, zaboravljaju domaću zadaću. Čini se da tijekom nastave sanjare dok gledaju kroz prozor, nemirno se miču na stolici, okreću se i lupaju nogama. Često dolaze u sukobe sa svojim vršnjacima, a u nekima su i verbalno ili čak fizički agresivni. Ponašaju se nepristojno i divlje.

Treba nam puno vremena da shvatimo da se učenici s ADHD-om ne ponašaju tako namjerno i jer bi to željeli. Ne zaboravljaju domaću zadaću jer žele biti neuspješni; nisu nemirni jer nas žele namjerno naljutiti; ne započinju sukobe jer su nepopularni među vršnjacima ili zato što ne žele prijatelje. Sve to čine jer ne mogu kontrolirati svoje ponašanje koje je posljedica ADHD poremećaja. S vremenom, odrastanjem i naporima okoline nauče živjeti s tim poremećajem i sve im je lakše funkcionirati u životu. Ako se razvijaju u okruženju koje ih prihvaća i stalno ne osuđuje; ako se promatraju njihove pozitivne osobine i vrline; ako ih se potiče na pozitivne odnose s vršnjacima i što više radi na njihovoj pozitivnoj percepciji sebe, tada učenici s ADHD-om mogu biti uspješni u školi, a i kasnije u životu.

U nastavku ću pokušati opisati ADHD poremećaj kako biste ga lakše prepoznali kod svojih učenika. ADHD se manifestira na toliko različitih načina, ali karakteristike se mogu podijeliti u ova osnovna područja:

  • Nedostatna i lako ometana pažnja: Učenici s ADHD-om imaju poteškoće s koncentracijom. Ponekad se mogu usredotočiti na nešto, a ponekad i ne. Ova fluktuacija i promjena prirode pozornosti jedna je od glavnih karakteristika poremećaja.
  • Impulzivnost: Djeca s ADHD-om imaju problema s kontroliranjem svog ponašanja (recimo, upadanje drugima u riječi, udaranje vršnjaka…).
  • Hiperaktivnost: Dijete s ADHD-om stalno je u pokretu, ali se ovaj nemir ne planira i ne kontrolira. S odrastanjem takav tjelesni nemir postaje sve manje izražen.

Stoga, tijekom nastave obratite pažnju na učenike koji:

  • Teško prelaze s jedne aktivnosti na drugu: imaju poteškoće s prilagodbom na nove situacije, promjene im stvaraju nelagodu i poteškoće.
  • Imaju problema s pažnjom: pažnja im se brzo omete, teško se koncentriraju na dulje vrijeme pa imaju problema s izvršavanjem zadataka.
  • Ne paze na detalje: površni su.
  • Osjetljivi su na podražaje iz okoline: buka ih naročito brzo omete, a često su i preosjetljivi na zvuk.
  • Fizički nemir: stalno su u pokretu, čak i dok sjede, ljuljaju se, cupkaju nogama i slično.
  • Problemi u ponašanju: Svi gore navedeni problemi dovode do problema u ponašanju, jer ti učenici nisu u stanju obraditi sve podražaje koje dobivaju pa često reagiraju impulzivno. Istraživanja sugeriraju kako se očekuje da hiperaktivna djeca zaostaju dvije do tri godine u odnosu na svoje vršnjake u smislu socijalne i emocionalne zrelosti.

Kako možemo pomoći u organizaciji prostora i nastave kako bi suživot s učenikom s ADHD-om za cijeli razred bio što uspješniji?

  • Neka učenik sjedi podalje od ometajućih podražaja. Učionica bi trebala biti što urednija.
  • Neka sjedi sam ili s tihim pojedincima.
  • Obično je dobro da sjedi sprijeda kako bi ga učitelj mogao neprestano usmjeravati.
  • Obratimo pažnju na njegov radni prostor: na stolu bi trebao imati samo ono što mu treba.
  • Mirni kutak: učenik bi trebao imati priliku povući se u kutak gdje se može opustiti.
  • Omogućimo mu više odmora: možemo mu dodijeliti posebne zadatke koji uključuju kretanje (recimo, brisanje ploče, slanje u kuhinju po kruh ili čaj…).
  • Učenik bi trebao imati posebnu informativku u kojoj mu pomažemo zapisati što ima za domaću zadaću.
  • Raspored mora biti jasan, može biti napisan piktogramima, slikama…)

Pri komunikaciji s djetetom i o djetetu dobro je pridržavati se sljedećih smjernica:

  • Komuniciramo jednostavno i jasno, gledamo učenika u oči, ton bi nam trebao biti smiren i opušten. Ne vičemo.
  • Učeniku objašnjavamo posljedice njegovih postupaka i ne osuđujemo ga.
  • Ne fokusirajmo se na pogreške, već na njihovo ispravljanje.
  • Upute trebaju biti kratke i razumljive.
  • Redovno komunicirajmo s roditeljima.
  • Moramo uspostaviti odnos sa što više povjerenja s učenikom.

Dodatni savjeti koji mogu ublažiti probleme s kojima se suočavamo kada u nastavi imamo učenika s ADHD-om. Uglavnom utječu na njegovu pažnju i koncentraciju, ponašanje i motivaciju.

  • Sjedenje s djetetom pomaže u održavanju pažnje i usmjeravanju. To je često nemoguće ako je dijete samo. Pokušajmo mu ipak svaki dan omogućiti nekoliko takvih trenutaka.
  • Učeniku dajemo što više zadataka tijekom nastave. Rado su učiteljevi pomoćnici.
  • Koristite se raznim priborom i vidljivim znakovima, poput lopatica s natpisima Stani, vidi, slušaj, razmišljaj; poslužimo se pješčanim satom; bojama za isticanje važnih informacija.
  • Uključite rad u paru što je češće moguće.

U radu s problematičnim učenicima nagrađivanje željenog ponašanja može biti vrlo učinkovito. Evo nekoliko primjera:

  • Nagradite ih za dovršenje zadatka ili aktivnosti (naljepnicom ili šetnjom do mirnog kutka).
  • Sustav prikupljanja žetona: za obavljeni posao učenik sakuplja žetone, a kada ih sakupi dovoljno, dobiva nagradu (bombon, naljepnicu, može biti prvi u redu…).
  • Bitna je pohvala za dobro obavljen posao.

Ako se stavimo u kožu učenika s ADHD-om, možemo vidjeti da se često ne osjeća dobro u svojoj koži. Uz sve podražaje koje mora obraditi, često je neprihvaćen u okolini, označen kao glavni krivac, kao problematično dijete. Nema mnogo prijatelja, iako ih, kao i sva druga djeca, želi. Želi biti prihvaćen i voljen. Mi odrasli koji smo zaduženi za njegov odgoj i obrazovanje možemo u tome puno pomoći. Naime, mi smo ti s kojima se on mora osjećati sigurno i prihvaćeno, oni koji mu moraju biti uzor, mi smo mu učitelji. Uz našu pomoć naučit će ne samo gradivo, već i bolje socijalne vještine, steći će pozitivnu sliku o sebi i samopoštovanje. Stoga ne bismo trebali osuđivati, ali bismo trebali stalno imati na umu da njegovo ponašanje proizlazi iz njegovog poremećaja. Da taj učenik nije tu da bi nas stalno srdio i „kidao nam živce“. Važno je da se stalno obrazujemo, da usko surađujemo s roditeljima i savjetodavnom službom, kao i stručnjacima u području ADHD-a. Iznad svega, važno je da imamo veliko srce, dovoljno veliko da prihvatimo ovo toliko obrazovno zahtjevno dijete i saslušamo ga. Vidjet ćemo da se u njemu krije puno nježnosti i potrebe za ljubavlju i prihvaćanjem. Dajmo mu sve to! Neka u nama vidi osobu od povjerenja te osobu na koju uvijek može računati. S jasnim granicama, naravno. Toplo preporučujem svim nastavnicima da pogledaju film Uzvrpoljeni Bram. U njemu se lijepo pokazuje kako učitelj može utjecati na razvoj djeteta s ADHD-om.

Literatura

  1. Černe, T. 2016. Pomoč otrokom z motnjo pozornosti in aktivnosti. Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše. Ljubljana.
  2. Kavkler, M. i Končnik Goršič, N. 2004. Nekaj v pomoč učiteljem: vodnik za poučevanje skupine učencev z učnimi težavami, ki počasneje usvajajo znanja. Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše. Ljubljana.
  3. Kesič Dimic, K. 2009. Adrenalinske deklice, hitri dečki. Educa, Melios. Nova Gorica.
  4. Strong, J. i O. Flanagan, M. 2013. Motnja pozornosti in hiperaktivnosti za telebane. Pasadena. Ljubljana.
  5. Yarney, S. 2013. Can I tell you about ADHD? Jessica Kingsley Publishers. London.

Živimo zdravo s prirodom

helena_pajek

Helena Pajek

Sažetak

Djeca vole učiti o svijetu oko sebe i vole otkrivati nove stvari. Zato je djetinjstvo vrijeme posvećeno istraživanju, promatranju, otkrivanju i učenju. Učenje kroz igru omogućuje djeci stjecanje novih vještina i sposobnosti. Sve to smo im omogućili i kroz projektnu aktivnost.

Naš vrtić nalazi se u srcu Prlekije, koja je ogrijana suncem i okružena vinogradima. Slijedili smo primjer kraja i posadili lozu kod vrtića. Željeli smo da djeca upoznaju rast ove biljke, nauče se promatranju, opažanju i spoznavanju njezinih koristi.

Uključujući se u proces pripreme hrane, omogućili smo djeci da upoznaju različite vrste, oblike i stanja hrane i njezinu važnost za ljudski rast i razvoj. Tako će zdrav način prehrane i zdrav odnos prema hrani steći spontano, sami od sebe.

Ključne riječi: djeca, zdrava prehrana, vinova loza.

1. Uvod

Predškolsko je razdoblje najprikladnije vrijeme za početak podizanja svijesti djeci o utjecaju zdrave prehrane na zdrav tjelesni razvoj. Briga o zdravom razvoju djece može imati značajan utjecaj na zdrav tjelesni razvoj odrasle osobe i odgojno-obrazovnim institucijama daje važan zadatak.

Istraživanje i promatranje prirode pruža nebrojene mogućnosti za iskustveno učenje. Priroda je također ona u koju možemo uključiti sva područja kurikuluma i pomoću koje možemo cjelovito utjecati na djetetov razvoj. Sve opisano utjecalo je na našu motivaciju za sadnju vinove loze kod vrtiću prije nekoliko godina.

Loza raste na organski način, bez sredstava za zaštitu bilja i umjetnih gnojiva. Na njezin rast utječu samo tlo, vrijeme i naša briga (voćar nam povremeno pomaže u njezi).

Djeca gledaju rezidbu vinove loze i potrebnu njegu u proljeće. Promatraju prve proljetne pupove i njihov razvoj u lišće, cvjetanje i rast, a potom dozrijevanje grožđa, s čime dolazi vrijeme klopoteca i berbe. Djeca u “furtušjačama” (pregačama), “putar” s “putom” (brento) i “brači” (berači) idu na naše male “gorice”. Branje grožđa popraćeno je njihovim pjevanjem.

U brentu ima toliko nabranog grožđa da možemo napraviti sok od grožđa i marmeladu. Roditelji su pozvani na poseban međuobrok gdje djeca nude vlastiti pekmez.

Odabranom temom želimo aktivnosti prenijeti u prirodu i iskustveno učiti. Roditelji su stalno informirani o radu na projektu uz pomoć oglasne ploče, uz pomoć bilježnice dnevnih događanja i na sastancima, gdje se roditelji upoznaju s radom u okviru projekta.

2. Metode rada

Skupina je obuhvaćala 18 djece u dobi od 4 godine.

Prije nekoliko godina na igralištu kraj vrtića posadili smo lozu koja raste na organski način. U vrtiću o njoj brinu odgajatelji, djeca i voćar.

Djeca su uključena u promatranje rasta vinove loze u sva četiri godišnja doba. U rano proljeće promatrali su rezidbu drveta i njegu vinove loze od strane iskusog vinogradara, koji je djeci također objasnio važnost ovog posla. S rezidbom vinove loze sami brinemo o njoj.

Djeca tijekom cijele godine promatraju rast vinove loze. Saznali smo o važnosti lišća, grana, rezidbi vinove loze, insekata, važnosti sunčeve svjetlosti i kiše, pretvaranju pupa u cvat i razvoju cvijeta u bobici grožđa. Morali smo nekoliko puta probati grožđe da bismo znali kad je dovoljno slatko za berbu.

clip_image002Djeca su nosila pregače (“furtušjače”), na ramenima su nosila brente (“pute”) te s pjesmom odlazila u berbu (“bratvu”).

Slika 1. Izvođenje i prikazivanje berbe nekad i sada

Ubrali smo grožđe: nešto ga je bilo i u trbuščićima, a većina u brentama. Potom smo ga prešali rukama i dobili sok od grožđa. Popili smo sok od bijelog grožđa, dok smo sok od crvenog grožđa koristili kao podlogu u kuhanju marmelade.

clip_image002[5] clip_image004[4]
Slika 2. Ručno prešanje grožđa      Slika 3. Kuhanje marmelade

clip_image008Marmeladu smo natočili u staklenke i prikladno ukrasili poklopce. Sljedeće jutro probali smo marmeladu za doručak. Marmeladu smo poslužili i roditeljima na posebnom susretu.

Slika 4. Marmelada za doručak

U kasnu jesen lišće je počelo otpadati s vinove loze. Dalo nam je ideju da likovno prikažemo lišće i lozu. Opalo lišće nam je pružilo priliku za novu igru, istraživanje i razvijanje mašte.

Preko djecu smo također izravno utjecali na njihove roditelje jer smo ih brižno i redovito informirali o provedenim aktivnostima i svrsi u koju su provedene.

3. Rezultati

Na kraju projekta djeca su stekla određena znanja i vještine. Sami su postali pažljiviji na rast vinove loze, upoznali su narodni običaj branja grožđa i mogućnost korištenja zrelog voća.

Uz sve aktivnosti, odvijale su se i druge aktivnosti iz područja kurikuluma, koje su pridonijele ukupnom razvoju djeteta.

4. Rasprava

Tijekom aktivnosti djeci su ponuđene takve metode rada da su samostalno došla do određenih zaključaka i spoznaja. U planiranju aktivnosti krenula sam od djece, njihovog predznanja, bliskog područja razvoja te do tada stečenih znanja i novih iskustava. Kod aktivnog učenja otkrivale su s nove mogućnosti istraživanja i područja djelovanja.

5. Zaključak

Vinova loza je najpoznatija po povezanosti s vinom. Djeci smo ponudili još jednu priliku da istražuju, promatraju i iskorištavaju plod u drugu svrhu.

Djeca su se upoznala s organskom obradom zemlje i vinove loze, ponudili smo im zdravo voće.

6. Literatura

  1. Cornell, J. (1994). Približajmo naravo otrokom: vodič k naravi za starše in vzgojitelje. Celje: Mohorjeva družba.
  2. Engels, N. (2016). Marmelade, vkuhavanje in vlaganje sadja. Tržič: Učila International.
  3. Furlan, M. (1992). Prvi koraki v ekologijo. Ljubljana: Gembala in Rokus.
  4. Kurikulum za vrtce, (1999), Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport.
  5. Lepičnik Vodopivec, J. (2006). Okoljska vzgoja v vrtcu. Ljubljana: AWTS.
  6. Vršič, S. Lešnik, M.(2010). Vinogradništvo. Založba Kmečki glas.
  7. Zdrava prehrana v predšolskem obdobju. (online). (uporabljeno 26.1.2021). Dostopno na naslovu: http://www.nijz.si/sites/www.nijz.si/files/publikacije-datoteke/prehrana_v_vrtcu.pdf

Fotografije: osobna arhiva

Motivacijski odnos u učionici

karla_PP

Karla Poslek Petrovič

Da bi stvorili poticajno okruženje za učenje, učenici moraju prvo slijediti pravila i učitelji mogu u tu svrhu koristiti različite vježbe. Vježbe koje potiču studente da govore, izražavaju svoje emocije, uče pristojan jezik, vježbe timskog duha, animirane kratke animirane filmove i slično. Sve to može utjecati na poticajno okruženje za učenje. Predstavit ću neke vježbe posebno za razredne sastanke i učitelje razrednike. Vježbe za razvijanje socijalno-emocionalne pismenosti, društvene svijesti i relacijskih vještina.

Ključne riječi: klima u učionici, sigurno okruženje za učenje, socio-emocionalna pismenost, empatija.

1. Uvod

1. 1. Motivacijski odnos je temelj za dobro učenje

Za dobru klimu u učionici potrebno je mnogo različitih faktora. Zasigurno odgoj i disciplina djece igra veliku ulogu. Što učitelj / razrednik može učiniti? Može se brinuti za sigurnost, orijentaciju, potvrdu, prihvaćanje, poštuje i potiče komunikaciju, podržava i ima pozitivna očekivanja, prihvaća različitosti, individualizira, personalizira, bude fer, upravlja sukobima i brine se za psihofizičko blagostanje. (R. Ilc, 2017.)

Emocionalna i socijalna pismenost osnova je dobrih odnosa. Riječ je u učinkovitom odnosu sa sobom i drugima. Poanta je prepoznati osjećaje i osjećaje u sebi i drugima i na odgovarajući način reagirati.
Socijalna i emocionalna pismenost ključna je za dobru klimu, uključivanje, uspješnost i dobrobit za sve. Treba započeti čim učenici uđu u školu (njegovati suživot, sudjelovanje, solidarnost). U svakom razredu, u svakom satu, spontano, planirano. Najučinkovitija je dugoročna i sustavna akcija / strategija / model na razini odjeljenja i škole. (R. Ilc, 2017.)

2. Središnji dio

2. 1. Društvena emocionalna pismenost

Vrlo je važno kako se učenici osjećaju uključeni u razred i kako osjećaju i reguliraju svoje emocije. Ako su motivirani i osjećaju se dobro prema sebi, tada su motivirani za učenje. Osnovne socijalne vještine su: samoupravljanje, asertivnost, vještine poučavanja, suradničke vještine i vještine odnosa s vršnjacima. (Rutar Ilc, 2017.)

Pozitivan i ohrabrujući stav učitelja doprinosi dobroj suradnji učenika. Nastavnik treba biti ohrabrujući, uvažavan, pravedan, voljan slušati i pomagati učenike. Izrazite pozitivna očekivanja, podržite studente i pokažite interes za njih. Osim toga, mora imati dobar autoritet i jasne granice. (Rutar Ilc, 2017.)

2. 2. Vježbe za izražavanje emocija i obučavanja

Učitelj može koristiti različite vježbe kako bi uspostavio dobru klimu u učionici.

Za prepoznavanje i izražavanje osjećaja možemo koristiti “emocionalni termometar” ili “semafor” ili “vaga za mjerenje blagostanja ili klime” u učionici. Na temelju toga učenici mogu razmijeniti razmišljanja sa svojim susjedima u paru, mogu to učiniti u grupama ili jednostavno pred cijelim razredom. Ovu vježbu možete koristiti za različite razgovore kada neki već doživljavaju različite negativne emocije. Oni također mogu izraziti svoje osjećaje na drugačiji način, na primjer, raznim kartama, fotografijama, metaforama, crtežima, vremenskim kartama i slično. Djeca dobivaju drugačiji skup slika, produbljuju u Slika 1 - Rješavanje emocionalnog termometrasebe i trenutno prevladavaju osjećaje te odaberu jednu sliku, mogu je i nacrtati ili pronaći filmskog junaka ili scenu / metaforu iz prirode. Ako su emocije loše, možemo graditi na ovoj vježbi poučavajući djecu da razmisle o tome što bi mogli učiniti s ovom slikom kako bi situacija bila bolja. Nedovršene rečenice mogu se koristiti i za prepoznavanje osjećaja (Brinem se …; Bojim se …; Osjećam se sigurno kad …). (Rutar Ilc, 2017.)

Slika 1. Rješavanje “emocionalnog termometra”

2. 3. Vježbe za socijalno osiguranje

Vježba promatranja “Stilski izazov” je vježba u kojoj učenici šetaju i razmjenjuju pozitivne i poticajne misli. Između možemo popraviti par, pogledaju se, reći nešto lijepo, a zatim se okrenuti jedan od drugog i napraviti jednu promjenu na sebi. Opet se obraćaju svom paru, a drugi mora otkriti što je primijetio drugačije.

Vrlo dobra vježba, tj. koncept društvene svijesti i dobrog ponašanja, je vježba “Jezik žirafa i vukova”. Ovo su osnovna pravila nenasilne komunikacije, utemeljena na M. J. Rosenbergu i Z. Rutar Ilc. Djeca uče dva nova jezika, jezik žirafa i jezik vuka. Žirafa govori ono što vidi, čuje, a da nikoga ne kritizira. Ona izražava vlastite emocije i potrebe bez okrivljavanja ili kritiziranja sugovornika. Izrađuje zahtjev i izražava zahvalnost. Optužbe, kritike i zahtjeve ne uzima osobno, već pokušava empatično slušati jezik koji drugi koriste kako bi otkrili koje su njihove skrivene, neispunjene potrebe. Razlikuje promatranje i Slika 2 - Oglasna ploča u učionici (Jezik žirafa i vukova)kritiku. Vuk, s druge strane, uvijek ima pravo, optužuje druge, tvrdi i prosuđuje što je dobro, a što loše, a što ispravno, a što pogrešno. Ciljevi ove vježbe su razumijevanje emocija i potreba sebe i drugih i korištenje jezika emocija i jezika srca. Kroz vježbe, učenici su u stanju prepoznati različite emocije u sebi i drugima, izraziti emocije, pitati drugog na poštovanje što osjeća i treba i formulirati zahtjev. Nauče koristiti činjenične informacije bez osude i priznati i izraziti svoje osjećaje. (Rutar Ilc, 2017.)

Slika 2. Oglasna ploča u učionici (Jezik žirafa i vukova)

2. 4. Vježbe za odnosne spretnosti

Ove vježbe su za uspostavljanje kontakta, održavanje kontakta, komunikacije, kompetencije, suradnje, rješavanja sukoba i asertivnosti. Kad želimo pronaći zajedničko tlo i povezati se ili jednostavno formirati grupu, to je vrlo dobra vježba “Okupimo sve / 3 / koji …” i zatim pređemo na različite prijedloge poput: … volite čitati klasične romane, … slušate jazz, … volite trčati, … više ste u društvima nego sebi, … trebate puno samoće i slično.

Ostale vježbe jačanja samopouzdanja uključuju: “Razmišljanje s karticama”: “Koja slika je moje samopouzdanje?”, a zatim razgovor s tri ili pet osoba.
Također znamo vježbe za zajedničko rješavanje problema, kao što su “Gordijski čvor, “Samopouzdanje”, “Upravljanje preprekama”, “Prelazak u krug”, “Živa stolica” i slično.

Slika 3 - Učenici na vježbi Gordijeg čvoraSlika 4 - Učenici u vježbi Živa stolica
Slika 3. Učenici na vježbi “Gordijeg čvora”      Slika 4. Učenici u vježbi “Živa stolica”

Vrlo dobra vježba, ali na kraju osnovne škole to je “Zrcalo” ili “Ogledalo” ili “U očima drugog”. Djeci možemo dati list na leđima i ići u razred i napisati jedno dobro obilježje Slika 5 - Primjer ogledalajedno o drugome na list. To mogu učiniti i na izvučenom slici ogledala koje kaže ime osobe koju opisuju. Na kraju, osoba prima stražnji list ili papir može pročitati pozitivne podatke o sebi. Ovo je vrlo dobra vježba. Može se raditi među učenicima, ali može se i u kolektivu. Kada djeca iz osnovne škole napuste školu, jako će cijeniti ono što su njihovi vršnjaci napisali o njima, te će sigurno pohraniti ovaj zapis negdje i držati razrednika koji im je omogućio ovu igru ​​ili iskustvo u dobrom sjećanju.

Slika 5. Primjer ogledala

2. 5. Vježbe za empatiju

Ljudi često imaju problem staviti sebe u kožu drugog. Jedan od načina da se to iskuša je gledanje kratkih animiranih filmova. Ima ih dosta. O presuđivanju nečega ili nekoga prebrzo i ne viđanju cijele njegove priče, kako su neki usamljeni, kakve nevolje doživljavaju. Jedan primjer filma na YouTube: A Joy Story: Joy and Heron (https://www.youtube.com/watch?v=ZQGuVKHtrxc). Svi ti mali filmovi su bez riječi ili gotovo bez riječi i vrlo su dirljivi.

3. Zaključak

Kako održavati poticajno okruženje za učenje? Uz dobru klimu u cijeloj školi i dobru klimu u učionici, to je moguće. Ako su studenti zainteresirani i uključeni u važne dogovore, njihova se odgovornost i predanost automatski povećava.

Sve ove vježbe za dobre odnose potrebno je uvesti postupno, a okruženje za učenje sigurno će se poboljšati s vremenom. Potrebno je posvetiti dovoljno vremena i pažnje uključivanju svih gore navedenih strategija u nastavni plan i program.

U iskustvu djeca rado sudjeluju. Ponekad postoji neko neslaganje ili ogorčenje, a onda se kroz igru ​​opuštaju i uživaju. Osigurana je sigurna klima i pouzdanje u učionici.

4. Literatura

  • Otrin, G. M., Obaha Brodnjak, S., Hojnik, M., Veber, M. (2017) Psihosocialno interaktivne igre za otroke in mlade. Ljubljana: Salve.
  • Rutar Ilc, Z. (2017). Priročnik Vključujoča šola (3. zvezek). Ljubljana: ZRSŠ.
  • Rutar Ilc, Z., Rogič Ožek, S., Gramc, J. (2017). Priročnik Vključujoča šola (4. zvezek). Ljubljana: ZRSŠ.
  • Zapiski povzeti po seminarju Spodbudno in varno učno okolje (Zora Rutar Ilc, Zavod RS za šolstvo).
  • ZRSŠ. (2019). Presavijeni listić: Kako do spodbudnega in varnega učnega okolja? Odgovori na vprašanja in dileme iz prakse (bistveni poudarki iz priročnika Vključujoča šola).

Preuzeto: https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/2019-05-10-kako-do-spodbudnega-in-varnega-ucnega-okolja.pdf (13. 11. 2019, 16.00)

Skijanje kao dodatna aktivnost u prvom razredu OŠ

arlena_BK

Arlena Bosnar Krajnc

Sažetak

Živimo u okolini, gdje je skijanje neizostavna sportska disciplina, kako za odrasle, tako i za djecu. Budući da je motorički razvoj u razvoju ljudskih psihičkih funkcija primaran prije svega u prvim godinama života, često ga neopravdano zapostavljamo u odnosu na druge komponente osobnosti. Stoga sam odlučila da učenicima prvih razreda ponudim skijanje kao zanimljivu aktivnost u odjelu produženog boravka. Učenici su u školu donijeli skijašku opremu, te smo krenuli na kosinu u blizini škole, gdje smo se najprije igrali različite igre na snijegu, i uz to se istovremeno navikavali na skijašku opremu, na odnos do skijaške opreme, upoznali se s pravilima ponašanja na skijalištu, o opasnostima na skijalištu, skijanje u skupini, međusobnom pomaganju i sudjelovanju.

Slijedilo je zagrijavanje i vježbe prilagodbe na skije, uspinjanje po skijalištu i okretanje sa skijama, spust i zaustavljanje u ravnini, pluženje, plužno, poluplužno i paralelno (osnovno) vijuganje, skijanje kroz vratašca, skokovi na improviziranoj skakaonici, uspinjanje u brdo.

Budući da se prijavio veliki broj djece,  podijelila sam ih u četiri skupine po deset do dvanaestoro djece. Učenicima se skijanje jako sviđalo, a i roditelji su pozdravili i pohvalili tu aktivnost.

Ključne riječi: skijanje, skijaška oprema, igra, pluženje, vijuganje, zaustavljanje.

Uvod

Svjesni smo da je djeci potrebno što je moguće više kretanja za njihov optimalni razvoj, a još je toliko bolje ako je to vani na svježem zraku. Jer i sama vrlo volim skijanje, a i osposobljena sam za učenje skijanja za najmlađe, odlučila sam da ću izvesti skijanje kao interesnu aktivnost u odjeljku produženog boravka.

Prijavio se veliki broj djece, zato sam ih morala razdijeliti u skupine. Imamo tu sreću da je naša škola u lijepom okružju, a i pored škole ima nekoliko brdašaca, koja su odgovarajuća za skijanje naših najmlađih.

Učenici su s nestrpljenjem čekali da zapadne snijeg, jer nemamo tu sreću svake godine, pa tada ni skijanje nije moguće.

Moj je cilj bio da učenici upoznaju:

  • igre na snijegu,
  • skijanje u skupini, opasnosti na skijalištu,
  • pravila na skijalištima,
  • osnove plužne i paralelne tehnike,
  • skakanje na improviziranoj skakaonici,
  • zaustavljanje na ravnini.

Učenici neka si oblikuju i razvijaju stajališta, navike i načine postupanja:

  • odnos do igre i aktivnosti u zimskim uvjetima,
  • do učenja i vježbe skijanja posamice, u parovima i u skupini,
  • međusobnu pomoć i sudjelovanje,
  • odnos do skijaške opreme.

Pripreme i tijek aktivnosti

U školu su donijeli skijašku opremu i nakon završetka nastave, najprije smo porazgovarali o opremi, što skijaška oprema mora sadržati, kako se obući, kako zakopčati skijašku obuću, kako staviti skijašku kacigu, zašto je ista obavezna, te kako navući rukavice. Kako svima nije išlo najbolje kod oblačenja, međusobno smo si pomagali.

Nakon toga smo se uputili na skijalište. Djeca su sama nosila skije i štapove, a kako u tome nisu bili najvještiji, štapovi su im i skije padali, pa smo ih usput kupili. Konačno smo stigli do brdašca, i iako nije bilo daleko, djeca su se već umorila zbog težine opreme.

Prvo smo porazgovarali o pravilima na skijalištu. Kad smo naučili pravila, smo se ugrijali. Zagrijavali smo se uz igranje različitih igara: lovljenje, grudanje, trčanje uz i niz brdo, igra noć-dan, lovac i zečevi.

Kad smo se dobro ugrijali, slijedilo je zakopčavanje skija. nekima je to bila velika teškoća, ali je bilo svaki dan bolje, pa su peti dan već svi znali zakopčati skije. Da se naviknu na skije, smo najprije napravili nekoliko čučnjeva na skijama, malo poskakivali, a nakon toga pokušali hodati na skijama. Neka djeca su bila dosta vješta, prije svega oni koji su već bili na skijama, a bilo ih je i nekoliko koji su prvi put stali na skije. Ta djeca su trebala i više moje pomoći. Kad smo se naviknuli na skije, pokazala sam im kako ustati u slučaju pada. Na ravnini smo naučili i okretanje sa skijama. Slijedilo je uspinjanje u brdo što im je bila najveća teškoća, ali su i to svladali. Pokazala sam im što je pluženje, pa su i oni napravili »pizzu«.

Slijedio je spust po strmini i zaustavljanje u ravnini. Bilo je nešto problema kod održavanja ravnoteže kod spusta pa je zbog toga koje dijete i palo. Moralo se i držati pravila, da što je moguće prije ustane i postavi se na rub skijališta. I kod zaustavljanja se pojavilo nekoliko teškoća, neka djeca su zaustavljanje brzo usvojila, a nekoj je bilo potrebno nekoliko zaustavljanja da bi ga potpuno usvojila. Brzo su shvatili, da je lakše ako pluže, imaju bolju ravnotežu, a i brzina je manja. Kad smo usvojili spust i zaustavljanje, postavila sam se na skijalište i u ruci, u visini moje glave, držala balon. Kad su se vozili nizbrdo, morali su dodirnuti balon rukom. To znači, da su nekad morali i malo poskočiti, da su ga dodirnuli. Poslije nekoliko vježbi s balonom, uzela sam skijaški štap i držala ga približno 70 cm od tla, a djeca su morala skijati ispod istoga. Takve vježbe su najbolje za učenje skijaša početnika, da nauče pravilno kretanje, znači pravilno skijanje. Kad smo usvojili tih nekoliko vježbi, postavila sam im stošce (vratašca) na skijalište, tako da smo učili vijuganje između stožaca. Vijugali su plužno, polu-plužno i paralelno. Svaki zavoj smo ponovili dva puta, nakon čega je svatko, u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima, izabrao tehniku koja mu najbolje odgovara, i to sam im dozvolila. Za nagradu što su bili tako vrijedni, napravili smo si skakaonicu i djeca su uživala. Posljednjeg dana smo napravili natjecanje, i pobjednici su bili svi i naravno, svi primili diplome.

Zaključak

Mišljenja sam, da bi morali djeci omogućiti više raznolikih i zanimljivih aktivnosti, u glavnom na svježem zraku. U školi imamo velik izbor aktivnosti u koje su uključeni, ali svejedno se uvijek može naći kakva aktivnost da ih privuče i da im se sviđa, a njima koristi za njihov kognitivni razvoj.

Literatura

  1. Cilji šolske športne vzgoje, Uvodna izhodišča; dr. Aco Cankar, mag. Marjeta Kovač, dr. Maja Zupančič, Dr. Janko Strel, Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šport, 1994
  2. Smučanje in nekatere zimske aktivnosti; dr. Dolfe Rajtmajer, dr. Milan Žvan, Peter Sitar, Blaž Lešnik, Ljubljana 1996

Metoda nastave „Brain Gym”

Amadeja Turnšek, profesorica glazbe, učiteljica harmonike

Sažetak

Potreba za uključivanjem novih metoda u nastavu danas je nužna. Pretjerana opterećenost učenika sve je veća te se na nastavi oni teže mogu sabrati i koncentrirati na gradivo.

U članku je predstavljena tehnika nazvana „Brain Gym” (tjelovježba za mozak). Detaljno su opisane četiri vježbe i njihov pozitivan utjecaj na organizam. Učinkovitost tih vježbi vrlo se brzo pokazala na učenicima. Učenici su smireniji i pribraniji, što rezultira lakšim razumijevanjem gradiva i praćenjem nastavnog sata.

Ključne riječi: Brain Gym, preopterećenje, učinkovitost, pribranost.

1. Uvod

Djeca su iz godine u godinu sve više opterećena. Uz redovnu nastavu pohađaju i razne izvanškolske aktivnosti (nogomet, karate, glazbena škola, plesna škola,…). Bez obzira na to što ih dodatne aktivnosti vesele i opuštaju, ponekad je tih sadržaja previše. Zbog toga se na nastavi teže koncentriraju. Nakon pohađanja seminara „Brain Gym”, novo je znanje bilo potrebno prenijeti u nastavu. Te vježbe pomažu učenicima da se lakše saberu i koncentriraju na rad. Uz vježbe se zabavljaju i rezultat toga je veća opuštenost i prijemčivost za nova znanja.

2. Što je „Brain Gym”?

„Brain Gym” je program koji su utemeljili dr. Paul E. Dennison i njegova supruga Gail E. Dennison. Kod ove metode riječ je o redoslijedu jednostavnih i laganih pokreta koje izvode učenici za poboljšanje učenja. Metoda omogućava povezivanje i aktiviranje svih područja u mozgu koja su potrebna za poboljšanje učenja. Temelji se na pretpostavci da je tjelesno i motoričko učenje temelj svega učenja, budući da je kretanje čovjeka vrlo povezano s osjećajnim i mentalnim događanjima u mozgu. „Brain Gym” metoda stimulira rad mozga za učinkovito učenje i tako otkriva učenicima njihove skrivene mentalne potencijale. Odabranim aktivnostima potiču se pamćenje, razmišljanje i misli.

Utvrđeno je da se time poboljšava:

  • koordinirano gibanje čitavog tijela,
  • koncentracija i pamćenje,
  • savladavanje hiperaktivnosti ili suvišna sanjarenja,
  • čitanje i pisanje,
  • jezične i matematičke vještine,
  • komunikacija,
  • organizacijske vještine,
  • razumijevanje,
  • emocionalna ravnoteža,
  • savladavanje stresa i postizanje ciljeva,
  • motivacija i osobni rast,
  • samopouzdanje i samopoštovanje.

3. Vježbe „Brain Gym”

U „Brain Gym” metodi postoji 26 vježbi pokreta. Najviše se koriste 4 vježbe koje su nazvane PACE. PACE je skraćenica sastavljena od početnih slova vježbi koje u prijevodu s engleskog znače pozitivno, aktivno, jasno i energetičko (positive, active, clear, energetic). To su četiri stanja potrebna za uspješno učenje kompletnim mozgom. Tim redoslijedom točno su određene vježbe „Brain Gym” koje pomažu postizanju prirodnog ritma, odnosno unutarnje ravnoteže pojedinca. Pritom je također od velikog značenja konzumacija dovoljne količine vode. Važno je da popijemo 1,5 do 2 litre vode dnevno. To je već prva vježba.

Pijenje vode na organizam ima mnoge pozitivne učinke:

  • potiče učinkovito električno i kemijsko povezivanje između mozga i živčanog sustava,
  • odstranjuje otpadne tvari iz organizma,
  • poboljšava pamćenje,
  • poboljšava koncentraciju,
  • poboljšava mentalnu i tjelesnu kondiciju,
  • otpušta stres,
  • potiče djelovanje mozga.

Slijedeća vježba naziva se moždani gumbići. Jednom rukom masiramo mekano tkivo ispod ključne kosti desno i lijevo od prsne kosti, a drugu ruku položimo na pupak. Masiramo 20 do 30 sekundi, odnosno dok napetost ne popusti.

Pozitivni učinci:

  • brže putovanje poruka iz lijeve moždane polutke u desnu,
  • mozak apsorbira više kisika i bolje je prokrvljen,
  • povećava se količina energije,
  • poboljšava se opuštenost mišića vrata i ramena,
  • uklanjaju se poteškoće kod čitanja.

Slijedeća vježba je ukriženo gibanje. Kod ove vježbe naizmjenično podižemo jednu ruku i suprotnu nogu. Pritom podignutom rukom dodirujemo koljeno podignute noge.

Pozitivni učinci:

  • poboljšana koordinacija lijeve i desne strane tijela,
  • povećana izdržljivost,
  • poboljšana percepcija,
  • poboljšani vid i sluh.

Vrlo je učinkovita i vježba za povezivanje i umirivanje. U prvom dijelu vježbe sjednemo i prekrižimo gležanj lijeve noge preko desnog. Ruke ispružimo ispred sebe, položimo lijevo zapešće preko desnog, isprepletemo prste i položimo ruke na prsa. Potom zatvorimo oči i neko vrijeme duboko dišemo. U drugom dijelu vježbe prekrižene noge razdvojimo. Spojimo vrške prstiju obje ruke i duboko dišemo.

Pozitivni učinci:

  • lakše ostajemo koncentrirani,
  • povećana pozornost,
  • poboljšana ravnoteža i usklađenost pokreta,
  • poboljšan osjećaj za okolinu, poboljšano slušanje i razumijevanje govora,
  • produbljeno disanje.

4. Izvođenje „Brain Gym” vježbi

Slika 1Vježbe „Brain Gym” vrlo su učinkovite kada učenici na nastavu dolaze nemirni. Najprije im ponudimo čašu vode. (Slika 1.)

Potom učenik sjedne ili na stojeći nježno masira mekano tkivo ispod Slika 2ključne kosti, a drugu položi na pupak. Ta dva moždana gumbića predstavljaju centar ravnoteže. Tijekom masaže tih dviju točaka pomiče očima lijevo i desno. (Slika 2.)

Slijedeća vježba je ukriženo gibanje. Pri toj vježbi učenik stoji i najprije podigne desnu nogu savijenu u koljenu. Laktom lijeve ruke dodirne koljeno. Nakon toga se ruka i noga zamijene. Ovu vježbu izvede 6 puta. Na kraju se umiri. (Slika 3 i 4.)

Slika 3Slika 4

Slika 5Slijedi zadnja vježba u ovom nizu. U prvom dijelu vježbe učenik položi gležanj lijeve noge preko desnog. Obje ruke isteSlika 6gne pred sebe, prekriži lijevo zapešće preko desnog, ispreplete prste i položi ruke na prsa. Tako stoji nekoliko sekundi. (Slika 5.)

Drugi dio vježbe za smirivanje izvede se na način da učenik stoji i spoji prste ruku ispred sebe. (Slika 6.)

5. Zaključak

„Brain Gym” vježbe pokazale su se kao vrlo učinkovita metoda rada s učenicima koji na nastavi imaju problema s koncentracijom i fokusiranjem. Potrebno je samo malo vremena i spremnosti učitelja da posegne za novim metodama rada. Zašto ne iskoristiti različite mogućnosti koje su nam na raspolaganju i time koristiti ne samo učenicima, već i sebi? Učenici na taj način povećavaju svoju pribranost i rad s njima je lakši. Darja Škraba Krmelj (2015) napisala je da mozak voli učiti. Stoga aktivno i uporno vježbajte svaki dan. Rezultate ne možemo očekivati preko noći, ali voljom i upornošću puno toga možemo postići.

6. Literatura

  1. Brain Gym Slovenija® (2008). Kaj je Brain Gym.
  2. Dennison, P. E. in Dennison, G. E. (1994). Telovadba za možgane. Ljubljana: Naklada Rokus Klett.
  3. Razinger, U. (2014). Opis pozitivnih učinkov vaj.
  4. Škraba Krmelj, D. (2015). Kaj so Brain gym vaje?

Fotografije: vlastiti izvor

Aerobne sposobnosti otrok

mira_lazar

Mira Lazar

Uvod

Redna gibalna dejavnost je zelo pomembna za otrokov razvoj. Zato je med najpomembnejšimi razlogi za gibalno dejavnost v otroštvu predvsem navajanje na zdrav življenjski slog, ki naj bi se nadaljeval v poznejših življenjskih obdobjih.

Beseda aerobika izhaja iz grške besede aer – zrak in bios – življenje in pomeni dobesedno “z zrakom”. Gre za napore, ki trajajo več kot tri minute in pri katerih prevladujejo aerobni energetski procesi ob povečani prisotnosti kisika. Z njimi vplivamo na izboljšanje srčno-žilnega in dihalnega sistema ter krepimo tako majhne kot velike mišične skupine.

Vse vadbene ure aerobike najpogosteje uporabljajo naslednja gibanja: hoja, tek, poskoke, brce, dvige kolen, korake v vseh smereh itd. Vsa ta naravna gibanja lahko izvedemo v različne smeri, na različnih ravninah, v različnih medsebojnih kombinacijah in seveda z različnimi amplitudami ter intenzivnostjo.

Zgodovinsko zelo pomembno vlogo v razvoju športa je odigral ameriški zdravnik K. Cooper, ki je 1968. leta napisal knjigo »Aerobic«, usmerjeno v tek in teku podobne aktivnosti.

Ugotovil je, da na srce in ožilje učinkovito delujejo tista gibanja, ki zadostujejo dvema pogojema:

  • da se srčni utrip poveča najmanj za 50 odstotkov od vrednosti v mirovanju in
  • da takšna obremenitev traja najmanj 5-6 minut.

Aerobna vadba za otroke

Ž. Dvoržak (1997) pravi, da se aerobika lahko izvaja v šolah in vrtcih, vendar moramo imeti v mislih anatomske in fiziološke značilnosti otrok določene starosti, prav tako pa tudi gibalne sposobnosti otrok.

Za predšolske otroke in učence nižjih razredov je priporočljiva izvedba aerobike nizke intenzivnosti, z učenci višjih razredov pa lahko izvajano tudi aerobno vadbo visoke intenzivnosti.

Odvisno od ciljev, ki jih želimo doseči, se aerobika izvaja skozi celotno uro športa ali samo v enem delu ure.

Meta Zagorc idr. (2006) pravijo, da se je po večletnih preizkušnjah kot klasični model ure aerobike izoblikoval model, ki je sestavljen iz naslednjih delov: uvodni del (ogrevanje), glavni del (aerobni del s povezovanjem gibalnih struktur v celoto – koreografijo in zaključni del (raztezanje mišic).

Gibanje, ki je označeno za športno aerobiko, je pogosto sorodno drugim športom, zato so lahko določene vsebine tudi priprava za usvajanje vsebin drugih športov.

Z aerobiko otroci razvijajo različne sposobnosti (Zagorc, Zaletel, Ižanc, 1996): pozitivno vpliva na srčno-žilni sistem, aktivirajo velike mišične skupine vsega telesa, pozitivno vpliva na živčni sistem, zmanjšuje količino podkožnega maščevja, s skoki in poskoki pozitivno vpliva na graditev kosti, kar pomeni preventive proti vse bolj naraščajoči osteoporozi.

clip_image002 clip_image004
Slika 1, 2: Aerobika v razredu.

Raziskave

Ne glede na to, da so rezultati Poročila WHO v letu 2004 o telesni aktivnosti slovenskih otrok in mladostnikov v primerjavi z rezultati njihovih evropskih in ameriških vrstnikov ugodni, je stanje vseeno skrb zbujajoče. Priporočljiv obseg telesne aktivnosti je dosegel le vsak drugi fant (vsak drugi 11-letnik, 41 % 13-letnikov in le 33 % 15-letnikov) in le vsako tretje dekle (vsaka tretja 11-letnica, vsaka četrta 13-letnica in vsaka peta 15-letnica).

Podatki kažejo, da se več kot polovica fantov in deklet v starosti 11–15 let večino dni v tednu ne giblje dovolj in so tako prikrajšani za koristi redne telesne aktivnosti oziroma jih ogroža sedeči način življenja. Od 9. do 15. leta se zmanjša njihova telesna aktivnost za okrog 100 %, v srednji šoli pa se stanje samo še poslabša. Le 15 % deklet ostane ustrezno telesno aktivnih.

Ob teh podatkih seveda ni presenetljivo, da je danes mladina v primerjavi z desetletji nazaj telesno manj sposobna – v slabši telesni kondiciji.

V Sloveniji že od leta 1970 z rednim vsakoletnim merjenjem spremljamo telesni in gibalni razvoj otrok in mladine. Rezultati (www.sp.uni-lj.si/didaktita) kažejo, da naši najstniki (od 11. do 14. letni) danes pretečejo 600-metrsko razdaljo za povprečno 8 sekund počasneje kot pred 30 leti. Tudi na drugih testih vzdržljivostnega značaja so bili mladi pred 30 leti bistveno uspešnejši. Rezultati aerobnih sposobnosti (oziroma natančneje rezultat v teku na 600 m) otrok in mladine v Sloveniji padajo za 0,56 % vsako leto.

Zaključek

Ko razmišljamo o oblikovanju vadbe za izboljšanje aerobne kapacitete, lahko rečemo, da se za otroke sicer lahko uporabljajo neki standardni principi kot za odrasle, vendar pa moramo biti razsodni in vedeti, da otroci niso odrasli.

Vsaka dolgotrajna športna aktivnost povzroči v organizmu določene spremembe. Ob vseh načelih varne in učinkovite vzdržljivostne vadbe ostaja izjemno pomembno načelo, brez katerega ne more biti zadovoljstva ob vzdržljivostni vadbi. To je načelo individualnega pristopa k vadbi. Da bi posameznik dosegel svoj cilj, morajo biti treningi usmerjeni v individualizirane cilje. Kot učitelji se moramo zavedati, da kar je dobro za enega, mogoče nima vpliva na drugega, je pa lahko škodljivo za tretjega.

Literatura

  • Zagorc, M., Zaletel, P., Jeram, N.(2006). Aerobika. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
  • Dvoržak, Ž. (1997). Mogućnost primjene aerobike s djecom predškolske I školske dobe. Zbornik radova. (str. 107-109). Zagreb.
  • Bergoč, Š., Zagorc, M. (2000). Metode poučevanja v aerobiki. Ljubljana. Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
  • Banič, H., Oberstar, M. (1984). Aerobika za vsakogar. Ljubljana. Učne delavnice.
  • Ušaj, A. (1995). Frekvenca srca in športni napor. Šport, 43 (4): 27-32.
  • Rowland, T.W. (1990). Exercise and childrens health. Champign, IL: Human Kinetics.
  • Borms, J. (1986). Otrok in telovadba: pregled. Journal of Sports Sciences, 4,3-20.

Motivacija za branje pri učencih z disleksijo

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Uvod

Otroci z disleksijo sodijo v posebno skupino oseb s specifičnimi motnjami učenja, kot so bralno – napisovalne učne težave. »Težave se lahko kažejo tudi na področju hitrosti predelovanja informacij, na področju kratkoročnega spomina, pravilnega zaporedja, slušne in/ali vidne zaznave, govorjenega jezika in motoričnih spretnosti. Povezana je zlasti z obvladovanjem in uporabo pisnega jezika, ki vključuje abecedni, številčni in glasbeni sistem simbolov. Motnje lahko prizadenejo enega ali več psiholoških procesov: pozornost, spomin, jezikovno procesiranje, časovno-prostorsko organizacijo informacij, orientacijo. /…/ Prevladuje pa spoznanje, da je disleksija dedna ter z leti ne mine, pač pa spremlja osebo vse življenje.« (Dolgan Petrič, 2007, str. 73) Disleksija zajema širok spekter motenj v branju in pisanju, vendar se vse motnje ne pojavljajo pri vsakem posamezniku.

Prepoznavanje težav

Otroke dislektike lahko razdelimo v dve skupini:

  1. začetne bralce, pri katerih želimo preprečiti pojav odpora do branja, zato je zelo pomembno, da jim čim prej ponudimo v branje literaturo, čim bolj prilagojeno njihovim bralnim potrebam,
  2. otroke, ki do branja že imajo odpor.

Učni primanjkljaji oz. težave se lahko pri njih pojavljajo v različnih kombinacijah in jakostih. V branje in pisanje morajo vložiti veliko več truda kot njihovi vrstniki in se zato hitreje utrudijo. Kljub temu, da berejo pravilno, ne razumejo vsebine prebranega. Branje se jim upira in ga odklanjajo. Težko prepoznavajo in razlikujejo črke, še posebej tiste, ki so si podobne po obliki (b/d, c/č, s/š, p/b) in obračajo zloge. Z velikim naporom sledijo večjemu številu informacij in si težko zapomnijo nove pojme. Medtem ko so lahko zelo uspešni na posameznih področjih (matematika, likovna umetnost, glasbena umetnost …) pa se na področju branja soočajo s težkimi ovirami, strahovi in neuspehom. Učenci, ki berejo težko, zato posledično tudi manj berejo in so nemotivirani. Svoje motnje se zgodaj zavejo in se branju izmikajo. Pravočasna skrb za bralno motivacijo je zato zelo pomembna. V želji po doseganju lažjega in prijetnejšega šolanja jim je treba pomagati odpraviti odpor do pisane besede in postopno vzbuditi ljubezen do branja. Učenci potrebujejo veliko spodbud in prilagoditev, ki jim branje olajšajo, obenem pa vzbudijo njihovo radovednost pri odkrivanju neznanega. Knjige jim je treba približati s sistematičnim, drugačnim in njim prijaznejšim načinom dela.

Zelo pomembno je zgodnje odkrivanje motenj branja že v začetnih letih opismenjevanja oz. v prvem triletju osnovne šole. Veščino branja, ki je osnova za uspešno učenje, odrasli prevečkrat dojemamo kot nekaj samoumevnega. Bistvo branja ni le poznavanje črk in njihovo povezovanje v zloge, besede in daljša besedila, ampak tudi razumevanje prebranega gradiva in njegova koristna uporaba. Branje je spretnost, ki se izboljšuje z vajo. Včasih pa, kljub vajam, otroci branja ne avtomatizirajo in ga zaradi neuspešnosti začnejo odklanjati. Avtomatizirana tehnika branja pa je pogoj za kasnejše branje z razumevanjem.

Metode dela in motivacija

Otrok ne smemo siliti h glasnemu branju pred razredom. Svoje branje z razumevanjem naj nadgradijo z igro vlog, s katero si utrjujejo samozavest. Otroci naj berejo takšno gradivo, ob katerem bodo uživali. Vseeno je, ali je to leposlovje ali pa poljudnoznanstveno gradivo. Pri branju naj si pomagajo s prstom, kartončkom, barvnim ravnilom ali z očali z barvnimi lečami. Pomembno je le, da branje doživljajo kot prijetno aktivnost, ob kateri se nasmejijo, prijetno vznemirijo, gradivo pa jih spodbudi k nadaljnjemu trudu in premagovanju težav. Okolje, v katerem se srečujejo s knjigo, naj bo prijetno in udobno. V njem naj bo deležen drobnih pohval za svoja prizadevanja, s katerimi si bo okrepil samozavest, lažje vstopal v interakcijo s sovrstniki, sčasoma pa si upal kaj prebrati tudi na glas.

Večina takšnih učencev pri začetnem učenju branja potrebuje ustrezno pomoč: nekateri pri usvajanju samih tehnik branja in njihovi avtomatizaciji, drugi pa pri usvajanju razumevanja prebranega. Branje jim moramo približati z različnimi oblikami branja (sestavljanje besedila iz posameznih delov, iskanje ustrezne ilustracije k prebranemu besedilu, igranje družabnih iger, poslušanje zgodb, ki jih na glas beremo knjižničarji, učitelji ali starši doma). (Lušina, 2007)

Pri otrocih, ki že imajo razvit velik odpor do branja, je naprej treba prekiniti krog odpora. Ponudimo jim lahko teden dni bralnega odmora. V tem času naj jim berejo drugi, tej fazi pa naj sledi tretji korak, ko otroci sami prevzamejo pobudo za branje, ne da bi bili v to prisiljeni. Berejo naj krajše humorne sestavke, basni, uganke, pesmice, plakate, rešujejo naj uganke in besede črkujejo. V pomoč so nam lahko humorne podloge besednih iger v slikanicah za dislektike (Medo reši vsako zmedo, Črviva zgodba, O polžku, ki je kupoval novo hišico …), ki jih spodbudijo, da knjige v celoti preberejo. Zaradi primernega besedila in ilustracij jih otroci laže berejo, hkrati pa spoznajo, da se z napačno prebranimi besedami pomen besedila povsem spremeni.

Notranja motivacija izhaja iz posameznikove notranje želje, radovednosti in potrebe po branju. Zunanji motivacijski dejavniki (nagrade, pohvale, ocene) pa vodijo k izogibanju branja, če potrditve izostanejo, ali niso v okviru pričakovanega. Motiviran bralec si želi brati in knjige izbira po lastni presoji in interesu. Učence z bralnimi težavami lahko motiviramo najprej z izborom ustreznega gradiva, ki bo vsebinsko in oblikovno prilagojeno njihovim potrebam in jih bo pritegnilo k branju. Pozorni moramo biti, da bo vsebina bralnega gradiva primerna otrokovim bralnim zmožnostim, besedilo enotno oblikovano z dovolj velikimi in razločnimi črkami enake velikosti (kombinacija tiskanih in pisanih črk je za učence zelo moteča) s kratkimi in jasnimi stavki, besede naj ne bodo pisane v vijugah ali navpično, vrstice naj bodo poravnane na levem robu, ilustracije naj bodo tople in privlačne ter dovolj odmaknjene od besedila, da ne motijo pri branju, površina papirja brez premaza, kontrast med črkami in ozadjem pa naj bo dovolj razločen. (Peruš Marušič, 2007)

Zaključek

Učenci naj si zastavijo lastne cilje (ločiti črke, ki so si podobne po obliki, povečati hitrost branja, razumeti prebrano, zmanjšati napor med branjem …), ob katerih bodo motivirani za nadaljnje delo. Otrokovih težav z branjem se morajo zavedati tako starši kot učitelji in s skupnimi napori delovati v smeri njihovega odpravljanja oz. vsaj ublažitve.

Knjižnica ima kot nevtralen prostor v šoli zelo pomembno vlogo pri razvoju bralne motivacije. V sodelovanju s specialnimi pedagogi lahko šolski knjižničar znatno vpliva na premostitev bralnih težav. V knjižničnem okolju z udobnimi bralnimi kotički se takšni učenci radi družijo z vrstniki brez prisile, dokazovanja in ocenjevanja.

»Vsi otroci, še posebej pa tisti, ki imajo bralne težave, morajo imeti možnost, da začutijo veselje ob poslušanju pesmi in zgodb, ki jim jih prebirata učiteljica ali knjižničarka ali jih preberejo sami s pomočjo učiteljice, knjižničarke, staršev. Zato naj bodo del zbirke za učence tudi otroške pesmice, knjige, prirejene za lažje branje, slikanice in revije. Tudi neknjižno gradivo ima pomembno vlogo pri premagovanju bralnih težav.« (Klavž Dolinar, 2007, str. 87)

S svojo prijaznostjo, potrpežljivostjo, z nevsiljivim svetovanjem, ustreznim izborom knjižnega in neknjižnega gradiva, s prilagojenim seznamom za bralno značko in domače branje je šolski knjižničar lahko v veliko oporo in spodbudo vsakemu učencu s tovrstnimi učnimi težavami. Knjige naj jim predstavi kot nekaj lepega in poučnega ter jih navaja na zbrano poslušanje. V šolski knjižnici naj bo vedno dobrodošel, ne glede na to, kakšen bralec je. S postopnim razvijanjem bralnih navad naj mu omogoči, da branje zanj postane nekaj prijetnega, ga vzljubi ter se ga več ne boji.

Literatura

  1. Dolgan Petrič, M. (2007). Knjižnične storitve za uporabnike s posebnimi potrebami. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 72-78.
  2. Klavžar Dolinar, M. (2007). Kako izboljšati branje pri učencih z bralnimi težavami. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 86-89.
  3. Lušina, I. (2007). Kako približati branje osebam s težavami pri branju. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 79-85.
  4. Peruš Marušič, B. (2007). Specialna pedagoginja s šolsko knjižničarko v šolski knjižnici. Šolska knjižnica, XVII, št. 2, str. 90-94.