Programi(g)ranje – I. dio

kristina_slisuric

Kristina Slišurić

Uvod

Jedna od aktivnosti koju je Udruga suradnici u učenju provela tijekom mjeseca listopada, a povodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja bila je i interaktivna online radionica pod nazivom Programi(g)ranje u kojoj su učenici početnici u programiranju koristeći vizualno jednostavno okruženje programirali svoje prve samostalne igre – od početne ideje, razvijanja iste do konačne realizacije,  i uvodili se u zanimljiv i nadasve kreativan proces programiranja.

Interaktivna online radionica je održana u ponedjeljak 19. 10. 2020., a vodila ga je učiteljica Kristina Slišurić, a sudionicu su bili učenici trećeg razreda Osnovne škole u Ogulinu sa svojom učiteljicom Valentinom Blašković.

Ključne riječi: programiranje, igra, Meet and Code, code, EU Code Week, Scratch

Središnji dio

Interaktivna radionica se održala korištenjem alata MS Teams uz pomoć kojeg smo se vidjeli, čuli i uspješno komunicirali i ostvarivali dijalog iako smo se fizički nalazili daleko jedni od drugih.

Glavni cilj ove interaktivne radionice bio je da učenici stvore programe koristeći vizualno okruženje Scratcha, a u kojem će se koristiti slijedom, ponavljanjem i odlukom te ulaznim vrijednostima uz poticanje učenika na kreativnost i inovativnost u rješavanju problemskih zadataka i korištenje informacijsko komunikacijske tehnologije u njihovom rješavanju.
Nakon uvodnog pozdrava učiteljica je ponovila s učenicima tri osnovne algoritamske strukture koje smo naučili i uvježbali  na prošloj online interaktivnoj radionici Programiranje za najmlađe, 1. dio koja je održan tjedan dana ranije. Nakon toga smo koristeći digitalnu ploču zajedno pogledali što će biti cilj današnjeg rada odnosno kako će izgledati program koji ćemo zajedno napraviti. Digitalnu ploču učiteljica je pripremila koristeći alat Padlet i nalazi ovdje.


Učiteljica je pokazala učenicima simulaciju igre koju planiramo izraditi. Igra je dostupna na poveznici.

Nakon pogledane igre učiteljica je učenicima pokazala algoritam za izradu programa uz objašnjavanje zašto se u pojedinim koracima rješavanja problema trebaju koristiti određene algoritamske strukture. Učenici su pratili učiteljicu i odgovarali na pitanja koja je učiteljica postavljala kako bi pratila njihovo razumijevanje algoritma.

Nakon analize algoritma slijedilo je prevođenje algoritma u program, kada smo korak po korak, uz detaljnu analizu, tražili blokove naredbi u skriptama i dovodili ih u naš program, a prije toga odabrali smo željeni lik i pozornicu za provođenje igre.

Posebnu pažnju posvetili smo pojmu ulaznih vrijednosti i varijabli jer je to prvi puta da se učenici susreću s istim. Zamislili smo ih kao kućice u kojima spremamo brojeve koje program mora zapamtiti. Cijeli program može se pogledati i na slici.

Nakon izrade programa slijedilo je njegovo testiranje, a na kraju i izazov. Učiteljica je pozvala učenike da na ovaj način izrade igru s drugačijim pitanjima ili da animiraju svoje ime, izrade priču i animiraju lektiru ili realiziraju neku drugu svoju ideju.

Samovrednovanje na kraju radionice proveli smo čarobnim kotačem u kojem su učenici svaki za sebe zavrtili kotač te redom eliminirali izjave koje su sadržavale aktivnosti provedene tijekom radionice. Učenici su iz kotača eliminirali sve izjave što je značilo da su sve zamišljene aktivnosti uspješno odradili. Posebno bih istaknula kako su svi dobili neku novu ideju za izradu programa.

Zaključak

Početno programiranje u razrednoj nastavi od iznimne je važnosti za stvaranje temelja logičkog razmišljanja i rješavanja problema iz svakodnevnog života koji zahtijevaju preciznost, sustavnost i analizu. Vježbanje računalnog razmišljanja od malih nogu i poticanje učenika na kreativnost u izradi jednostavnih programa kao u ovom slučaju edukativne igre priprema učenike od malih nogu na cjelokupan programerski proces koji uključuje ideju, dizajn, odabir likova i pozornice i sve to uz igru. Učenici uz to razvijaju svoje samopouzdanje, surađuju u online okruženju, testiraju jedni drugima programe i zajednički su usmjereni prema postizanju istog cilja.

Program(i)granje – prezentacija s interaktivne radionice Program(i)granje, 1. dio

Sa Scratchom kroz godinu

iva_naranđa

Iva Naranđa

U nastojanju da se učenicima približi programiranje na način koji im je zabavan i atraktivan te koji lako prihvaćaju, tijekom školske godine 2016./2017. u II. osnovnoj školi Čakovec održano je nekoliko Scratch radionica, a učenici osmog razreda sudjelovali su u međunarodnom eTwinning projektu temeljenom na uporabi Scratcha.

U školski kurikulum uvršten je Europski tjedan programiranja (EU Code Week), Tjedan informatičke edukacije i Sat kodiranja (Computer Science Education Week i Hour of Code), Dan sigurnijeg interneta (Safer Internet Day) i međunarodni eTwinning projekt „Sharing our culture with stories and games using Scratch“. U godišnje planove i programe izbornog predmeta Informatika za šesti, sedmi i osmi razred ugrađena su sudjelovanja u navedenim događanjima i projektima, što je omogućilo da se više nastavnih sati posveti programiranju. Povezivanjem programiranja s raznolikim temama učenicima je pokazano da programiranje može biti zabavno i ugodno iskustvo. Odabran je Scratch budući da je kao vizualni programski jezik učenicima atraktivan te ih potiče na razmišljanje i kreativno izražavanje ideja, a omogućuje shvaćanje logike programiranja bez upoznavanja sintakse i pravila programskih jezika.

U nastavku slijedi nekoliko primjera kako je tijekom školske godine u nastavu informatike ugrađen rad u Scratchu.

Europski tjedan programiranja

EUCODEWEEK-2016-IIOSCKPovodom obilježavanja Europskog tjedna programiranja u listopadu 2016. godine održane su Scratch radionice. Osnovni cilj radionica, pobuditi interes polaznika za informatiku i programiranje kao buduće zanimanje i shvatiti osnove programiranja, ostvaren je upoznavanjem učenika sa Scratchom. Osmišljene su radionice pod nazivom “Moj grad Čakovec“ u kojima su sudjelovali učenici sedmog i osmog razreda. Za sedme razrede pripremljeno je iznenađenje, gost u nastavi. Našu školu je posjetio mag. inf. Renato Železnjak, programer iz Čakovca i jedan od predavača udruge Mladi informatičari Strahoninca (MIS). Učenici sedmih razreda tako su imali priliku iz prve ruke saznati što znači biti programer i koje sve mogućnosti nudi ovo zanimanje. Polaznici radionica kreirali su projekte u kojima su kratkom animiranom pričom predstavili svoj grad Čakovec, te su projekti objedinjeni u studio kreiran za ovu prigodu. Učenici osmog razreda sudjelovali su u sličnoj Scratch radionici i također izradili animirane priče u kojima su predstavili Čakovec, a njihovi radovi nalaze se u studiu. Prigodno je uređen pano u informatičkoj učionici.

Tjedan informatičke edukacije – Sat kodiranja

Tijekom Tjedna informatičke edukacije širom svijeta održava se Sat kodiranja. U našojHOUROFCODE-2016-IIOSCK školi održane su Scratch radionice za polaznike izborne nastave informatike šestog, sedmog i osmog razreda, pod nazivom „Animate Your Name“. Ova Scratch radionica jedna je od mnogobrojnih radionica koje su na raspolaganje stavili organizatori Sata kodiranja. Učenici su napravili projekte u kojima su animirali slova iz svojeg imena. Za svaki razred kreiran je po jedan studio u kojem su objedinjeni učenički radovi: studio6, studio7 i studio8. I ovom prigodom uređen je pano u informatičkoj učionici.

Dan sigurnijeg interneta

U promicanju boljeg interneta, na izbornoj nastavi informatike provedene su razne DSI-2017-IIOSCKaktivnosti s učenicima kojima ih se nastojalo potaknuti da se uključe u iskorištavanje što više dobrih prilika koje se nude na internetu. Učenici sedmih razreda bavili su se temom digitalnoga građanstva i upoznali poželjna ponašanja i vrijednosti koje treba imati digitalni građanin. Između ostaloga, učenici su u Scratchu napravili animirane priče koje opisuju devet sastavnica digitalnoga građanina prema M. Ribbleu. Učenici osmog razreda povodom Dana sigurnijeg interneta radili su na eTwinning projektu „Sharing our culture with stories and games using Scratch“ te su time koristili neke od dobrih mogućnosti interneta u obrazovanju. Više o ovom projektu u nastavku.

eTwinning projekt „Sharing our culture with stories and games using Scratch“ i eTwinning događanje „Scratch Day with eTwinning“

Osnovna ideja ovog projekta je na atraktivan i zabavan način uvesti učenike u svijet programiranja i pri tome podijeliti s partnerima informacije o našim školama, mjestima i državama u kojima živimo, povijesnim i geografskim znamenitostima naših krajeva, tradicionalnim kuhinjama, kulturama i običajima. Projekt se temelji na korištenju Scratcha. Autori projekta su Pedro José Das Neves Alves iz Portugala i Juan Miguel Piqueras López iz Španjolske, a u projektu sudjeluju i partneri iz drugih država.

SCRATCHDAY-2017-IIOSCK (2)

Na početku projekta učenici su u Scratchu napravili božićne i novogodišnje animirane čestitke za eTwinning partnere. Povodom Dana sigurnijeg interneta radili su na ovom projektu. Napravili su animirane priče na engleskom jeziku kojima su partnerskim školama prikazali najvažnije povijesne i geografske podatke o Čakovcu i Međimurskoj županiji. Tijekom travnja učenici su surađujući u grupama napravili animirane priče kojima su predstavili tradicionalna međimurska jela. Animirane priče podijelili smo s partnerima putem TwinSpacea.

Kao proširenje aktivnosti na eTwinningSCRATCHDAY-2017-IIOSCK projektu „Sharing our culture with stories and games using Scratch“ pokrenuto je eTwinning događanje „Scratch Day with eTwinning“.

Tijekom svibnja 2017. godine diljem svijeta organiziraju se proslave 10. godišnjice Scratcha. Dan Scratcha (Scratch Day) u našoj je školi održan 12. svibnja 2017., a učenici su proslavu obilježili zajedničkom fotografijom. Scratch radionica sastojala se od izrade kvizova u Scratchu s pitanjima o povijesnim i geografskim podacima o Čakovcu i Međimurskoj županiji te o tradicionalnoj međimurskoj kuhinji. Nekoliko učenika napravilo je animirane čestitke Scratchu za rođendan i prikladno je uređen pano u informatičkoj učionici. Kvizovi i čestitke nalaze se u studiu.

eTwinning događanje „Scratch Day with eTwinning“ sastoji se od dijeljenja slika i drugih materijala s obilježavanja Dana Scratcha putem Padleta, a otvoren je i forum na kojem eTwinneri mogu razmijeniti ideje za buduće eTwinning projekte koji uključuju Scratch. Događanje je do trenutka pisanja ovog teksta privuklo više od pedeset škola iz raznih država, a budući da traje cijeli svibanj, moguće je da će taj broj porasti.

Projekt traje do kraja nastavne godine, a do tada će učenici napraviti igre u Scratchu i odigrati igre koje su za njih pripremili partneri.

Tijekom svih događanja i projekata u kojima se koristio Scratch, ne samo protekle godine već i tijekom nekoliko prethodnih godina, učenici su izuzetno pozitivno reagirali, sa zanimanjem otkrivali nove mogućnosti i stvarali svoje projekte, međusobno si pomagali i učili zajedno. Učenici vole učiti kroz zabavu, a radeći na konkretnim projektnim zadacima usmjereni su na kreativno korištenje informacijske tehnologije i korištenje raznih izvora znanja. Nastava informatike pruža nebrojene mogućnosti za razvijanje vještina nužnih za cjeloživotno učenje, vještina rješavanja problema, logičkog i apstraktnog mišljenja te kreativnosti. Izazov učiteljima predstavlja kako u postojeći plan i program izbornog predmeta Informatika u što većoj mjeri u nastavu informatike ugraditi podučavanje algoritamskog razmišljanja. Učenje programiranja u osnovnoj školi osmišljeno na način koji je učenicima prihvatljiv, zanimljiv i zabavan sprječava da učenici odustanu od programiranja, ali i izbornog predmeta Informatika.

Programerkovo programiranje


tamaraV_lidjaK

Tamara Vučković i Lidija Kralj

Programerko, udruga građana koja se bavi poticanjem razvoja informatičkih vještina kod slika1djece predškolske i osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj, ušla je u svoju petu godinu organiziranja programerske radionice za djecu od 7 do 12 godina. Cilj radionica je ukazati na važnost matematičkih i računalnih principa, ali i naučiti najmlađe kako kreativno razmišljati, sistematično zaključivati te raditi u timu.

Stručni predavači–volonteri u prve četiri sezone poučavali su preko 400 osnovnoškolca kako na zabavan i jednostavan način izraditi interaktivne priče, animacije ili igre u programu Scratch, koji je nastao na poznatom američkom sveučilištu MIT. Uoči početka prve ovogodišnje radionice Udruga Programerko je održala predavanje za zainteresirane učitelje i nastavnike o dosadašnjim radionicama programiranja. Predstavljena su iskustva stečena u protekle četiri godine kroz 17 održanih radionica, predstavnici udruge su odgovarali na pitanja zainteresiranih učitelja, a dio njih je došao i naredni dan kako bi vidjeli i praktičnu primjenu prikazanog na prvoj ovogodišnjoj radionici. Tri učiteljice su sudjelovale cijeli tjedan i pomogle predavačima u održavanju Scratch radionice 4. i 5. odnosno 7. i 8. siječnja 2016.

Hrvoje Šimić, jedan od predavača te zaposlenik informatičke tvrtke CROZ, opisao je slika2specifičnost radionica koje organizira udruga Programerko: “Već pet godina održavamo radionice programskog jezika Scratch s djecom od vrtićke dobi do kraja osnovne škole, na računalu ali i kroz igre bez računala. Tako smo pokazali i naš oblik društvene igre križić-kružić koji djeca igraju u timovima, gdje jedno dijete ima ulogu programera, a drugo robota. Pričali smo i kako djeca mogu brzo usvojiti vještine potrebne za samostalno programiranje u Scratchu, a kroz istu igru usvajaju mnoga znanja iz matematike i fizike te likovnog i glazbenog izražavanja.”

Pogledajte i Hrvojevu prezentaciju s predavanja za učitelje.

skolice_programiranja

Sljedeća radionica u organizaciji udruge Programerko je u planu na proljeće, a već sad je pokazan izniman interes. Više informacija o narednim radionicama te općenito o udruzi Programerko možete pročitati na internetskoj stranici www.programerko.com.

Lidija Kralj opisuje dojmove s predavanja za učitelje te prvog dana radionice za djecu.

Programerkove radionice bile su prve kojima sam prisustvovala, a da su ih organizirali ljudi kojima je programiranje posao. Kako znamo da poučavati programiranje i programirati za slika3posao nisu baš iste stvari sa zanimanjem sam došla pogledati koje aktivnosti provode i kako to njima ide. Dio aktivnosti bio je očekivan i vrlo sličan onome što radimo u školama, a onda je Hrvoje pokazao kako na igri križić-kružić uvodi djecu u svijet naredbi, uključivši korištenje kutova, koordinatnog sustava i negativnih brojeva. Matematičarka u meni je bila malo šokirana “pa mi ih učimo kutove tek u 5., slika4negativne brojeve u 6., a koordinatni sustav u 7. razredu” kako će se djeca iz drugog razreda snaći? Naravno djeca su se snašla bez problema, nekoliko pokušaja i pogrešaka bilo je dovoljno da shvate na koju stranu je 90, gdje 180 te koje polje ima koordinate (-1, 1). Što znači da mi učitelji ponekad namjerno, a ponekad nesvjesno pazimo da djecu ne izložimo “teškim” stvarima, iako bi poneko “bacanje u vodu” moglo biti dobro.

Bilo je lijepo vidjeti veselje i oduševljenje djece koja su prvi put programirala u Scratchu, njihovo zadovoljstvo kad je mačak slušao naredbe i napravio baš ono što su oni zamislili te posebno njihov osjećaj uspješnosti i samopouzdanja jer i oni mogu programirati. Dojmilo me se što su na kraju svake radionice djeca pokazivala roditeljima što su taj dan naučili pokazujući koliko im je dobro bilo te kako su ponosni na svoj napredak.

Programerkova ekipa predavača i pomagača ustrajno je objašnjavala djeci i priskakala u pomoć pa iako je na početku je izgledalo kao da deset pomagača ima posla, polako su se slika5svi snašli. Takav način rada pokazao je i koliko bi nama učiteljima bilo lakše u razredu, kad bismo imali ponekog pomagača pri ruci.

Iako se poučavanjem programiranja bavim 25 godina, bilo mi je zanimljivo, korisno i ugodno vidjeti radionice programiranja u drugačijem okruženju i naučiti nešto novo. Nama učiteljima, je ipak učenje u opisu posla Smile.

Tamara Vučković cijeli je tjedan provela na radionicama, pomažući u realizaciji, ali i prateći svog sina – početnika u programiranju.

Predavanje o Scratchu – primjeri dobre prakse – bilo mi je vrlo informativno. Nije da nisam u kontaktu s računalima i programima, operativnim sustavima… područje ICT-a nije mi strano, ali Scratch i programiranje općenito je za mene novo područje. Nisam do sada nikada zazirala od novog. Uvijek me privlačilo vidjeti, upoznati se, pokušati, probati – ako osjetim afinitet za to nešto… tako je bilo i u ovom slučaju.

Došla sam na predavanje kao pomagač, i vrlo malo sam se informativno upoznala sa Scratch-om, s određenom dozom straha kako možda i neću biti od neke velike koristi kao pomagač jer ne znam programirati. Predavanje g. Hrvoja Šimića, motiviralo me i dalo neki vjetar u leđa. Bilo je to predavanje u kojem se osjetio entuzijazam i jedna iskrenost i poticaj i ljubav prema području programiranja s željom da se prenese na mlađe generacije i što je ranije to bolje… Tako mi je jedan slajd u prezentaciji dao drugi pogled, rekli bi – „otvorio mi je oči, a i sva čula“. Smile

Na slajdu je pisalo:

Programiranje je:

  • Razumljivo
  • Kreativno
  • Empowering
  • Zabavno

Znala sam da ništa o Scratchu ne znam, a bit će razumljivo. OK.
Bit će i kreativno, znači bit će smišljanja nečeg novog, ideje će navirati, istraživat ćemo… OK.
Empowering – jedna posebna riječ – prevela bih – osnaživanje… uvijek kad nešto naučim, osjećam se osnaženo, moćno, sigurno, posebno, vrijedno. OK.
Zabavno – znači neće biti dosadno.  Smile OK.
Pomislila sam: „Ajde, ideš, pomažeš, probaš, učiš i eto! I doista, eto! Smile

Ja sam bila jako jako ugodno iznenađena odmah nakon prvog dana radionice, s idejom kako bih mogla primijeniti naučeno u radu s učenicima s teškoćama. Današnje učenike trebat stalno poticati i motivirati. Toliko im je sadržaja ponuđeno i oni se često osjećaju izgubljeni u moru svih ti informacija. A, sad zamislite kako je učenicima s teškoćama. I eto, ideja je tu. Imam je! Željela bih učenike s teškoćama u razvoju uvesti u taj svijet – svijet programiranja na osnovnoj razini prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima. Smile

Kako djeca reagiraju na radionici, možete li nešto od toga što ste vidjeli primijeniti u nastavi?

Jako sam bila iznenađena brzinom s kojom su djeca upijala nove informacije i korake u savladavanju osnova programiranja. Moji strahovi su se razbježali, ali djeca vam ih uopće nemaju. U taj svijet ulaze neopterećena hoće li znati i koliko trebaju znati, što će tko reći, slušaju, pokušavaju, griješe, traže pomoć, ispravljaju, uspijevaju… Fantastično! Nevjerojatno je kako je grupa bila uspješna. Imali su približno jednak tempo usvajanja, neki su malo bili brži, neki sporiji, ali svi su napravili svoje projekte. A na kraju radionice, zadovoljstvo i radosno pokazivanje roditeljima što su napravili. Divno! Sve barijere su mi nestale. Oduševila sam se jednostavnošću ulaza u svijet programiranja. Nije nemoguće. Ali, interes, volja i trud ne smiju izostati. Smile

Naime, ja sam stručni suradnik logoped u osnovnoj školi. Provodim logopedske vježbe s učenicima s teškoćama u razvoju, ali pružam i pomoć u učenju kako bi djeca lakše savladala nastavna područja prema svojim mogućnostima i sposobnostima. Često s učenicima s teškoćama moram iznalaziti nove načine poučavanja, one koji su njima pogodni, jednostavniji, lakše razumljiviji, uz posebno za njih napravljen didaktički materijal… Uvijek iznova me obraduje kada učenici nešto uspiju, postignu, budu zadovoljni… Takvu radost ne možete ne primijeti! Nije da sve vole učiti, teško im je, često su i deprimirani svojim vještinama koje su slabije od njihovih vršnjaka, ali trudim se motivirati ih ka putu naprijed, ka uspjehu, ka upoznavanju novih područja, novih stvari… a računalo je na tom putu često nezaobilazno i jedno od motivirajućih sredstava. Danas bez računala ne možemo i važno ga je predstaviti i upoznati djecu s njegovim mogućnostima na način da ga iskoriste za osobni razvoj. Sa Scratchom mogu izrađivati priče zajedno s učenicima i poticati njihov govorno-jezični razvoj, bogatiti rječnik i osnažiti njihovu rečenicu koja je često kratka, jednostavna i oskudna rječnikom. Također, ono što je važno je može se učenike potaknuti da verbaliziraju svoja razmišljanja tijekom i nakon rješavanja problemskih zadataka. Također, sva djeca vole igrice i možemo zajedno napraviti jednu samo našu… ali naravno sve treba biti prilagođeno stilu učenja svakog pojedinog djeteta, individualizirati mu taj pristup. A aplikacije?… To je već izazov, ali nije neostvarivo… zajedno možemo sve!

Učenicima s teškoćama uvodom u osnove programiranja može se dati jedan novi svijet u kojem će im biti zabavno (jer koriste računalo za učenje), gdje će smišljati, izrađivati i usput se igrati, bit će kreativno i svaki put sve drugačije, kad pokažu drugima što rade osjećat će se uspješnije, snažnije i sigurnije (Hej, ja programiram!), a s vremenom će im biti i razumljivije (koliko uz svoje mogućnosti i sposobnosti mogu savladati neke zahtjevnije korake), naravno uz polagano učenje i strpljenje i sve prema djetetovim željama. Bitno je da odrasla osoba bude uz njih i pomaže im na tom putu novog izazova. Ne tvrdim kako će svi htjeti i uspjeti, tvrdim kako treba probati. J Neki od njih će uživati, razvijati svoje vijugice na drugačiji način, a neki jednostavno vole jednostavnija sredstva i uobičajeni pristup. Ali, treba im dati priliku da probaju. Ovakva 4 dana radionice kod učenika s teškoćama mogu trajati jednu školsku godinu za jedan jednostavniji kontakt s osnovama programiranja (gdje će učiti svojim tempom, stvarati, igrati se i razvijati i biti uspješni uz pomoć nas odraslih bez brige o ocjenjivanju), a opet nudi im se područje i rad na računalu u kojem mogu razvijati i kreativno mišljenje (to je ono teže, ali treba složiti program poučavanja prema mogućnostima i potrebama djeteta i pomagati mu da svoje mišljenje razvija). Vjerujem kako digitalna tehnologija, ako se dobro primjeni i ako se pruži uz kvalitetnu podršku, može daleko promijeniti i ojačati pristup obrazovanju. Pri tom ne mislim kako ćemo novijim pristupima stvarati nove Mozarte, Einsteine, Nikole Tesle, već bi se tim pristupom pomoglo učenicima da budu kreativni (kreativno mišljenje) u načinima na koji će se baviti sa svakodnevnim situacijama, promjenama, izazovima, problemima. A da se razvije kreativno mišljenje, trebaju im iskustva o kojima će razmišljati i iz kojih će iznicati nove ideje i novi projekti, nova rješenja. U učenju materijali i produkt znanja (kreacije, tvorevine, stvaralaštvo, izum, djelo) se razlikuju, ali osnovni proces je isti. Ako želimo djecu razviti u kreativne mislioce, moramo im osigurati što više mogućnosti za stvaranje.

Za mene je sad sve ovo novo, novi izazov koji mogu pokazati mojim učenicima i upoznati ih s novim područjem. Mogu im pružiti još jedno područje u kojem se mogu probati razvijati, steći novo iskustvo, ali i uključiti se i koristiti digitalnu tehnologiju za učenje na drugačiji način. Također, i ja imam priliku razvijati se zajedno s njima, što me raduje jer ćemo učiti zajedno, stvarati priče, igrice i razne animacije. I ja sam početnik, a i oni su. Zajedno se uči lakše.

A što je rekao sin?

Moj sin ima 10 godina, učenik je 4. razreda OŠ. Rekla sam mu za radionice i rekao je: može. Prijavila sam ga. Sve je ostalo na tome. Ali, pao je snijeg. Nije bio previše oduševljen, jer je sanjkanje bilo vrlo aktualno, no krenuli smo. Djeca trebaju potporu odraslih, trebaju vidjeti motivaciju i kod nas.

Nakon prve radionice, vozili smo se doma. Šutnja. Moj sin šuti. To je nemoguće. S obzirom kako je on izrazito pričljivo dijete, pomislila sam kako mi ne želi reći da mu se radionica ne sviđa ili da više ne želi ići. Onako potiho sam ga upitala: Je li sve u redu? Znaš mama, malo sam ti onako u mislima, zamišljen, znaš ja ti sad programiram… Tišina sve do kuće. Došli doma: Tata, tata, da ti pokažem što sam napravio? Pokazao je tati što je naučio i napravio na radionici, sjeo za računalo i napravio novih 3-4 projekta. Jedva smo ga odvojili od računala i usmjerili ga na večeru i potom na spavanje. Na drugoj radionici, također je bio zadovoljan i uspješan u radu, i kod kuće u žaru smišljao nove projekte, i onda je negdje na trećoj radionici pao taj izazov. Mislila sam kako sam ga možda nekako s tim opteretila, i upitala ga: Je li dobro? Je li mu naporno ili previše? Je li mu teško? Samo je odgovorio: Ne, mama. Samo razmišljam, neke stvari su mi teške, ali skužio sam ih. To ti tako treba biti u programiranju. I ja sam to tako i prihvatila, a sutradan je žar opet zasjao i napravio je uz učiteljevu pomoć svoju prvu igricu. To je bio ushit, sreća, zadovoljstvo. Svi su doma morali vidjeti njegovu igricu i baka i djeda, i teta i seka… Sada imamo dogovor – prvo škola, a svaki vikend idemo isprobavati nešto novo. Trenutno, svoj entuzijazam prenosi na svoje prijatelje iz razreda i iščekuje nove radionice kako bi dalje vježbao i učio. Onako usput mi napomene kako mu te radionice daju neku snagu i volju jer baš u njegovom razredu djeca to ne vole. Rekla sam mu kako još nisu upoznala takav način rada na računalu i da bi i oni sigurno se poigrali programiranjem kada bi za to imali priliku.

Svako dijete treba roditeljsku potporu, ali i potporu svoje škole, kako bi bila izložena stalno stjecati nova iskustva. Jer djeca idu linijom manjeg otpora i idu onako kako društvo u njihovoj okolini teče…

Zadnji dan je na radionici bila s nama i moja kćer (5 i pol godina) i uspješno izdržala sat i pol rada, ali nije posustala i rekla je kako bi tamo taj striček trebao složiti program i za malu djecu kao i ona. Jer bi i ona htjela programirati kao i njen brat.

Plan je tu – sin štedi za MINDSTORMA – Lego robota, a seka žica za tablet. Premda zna čitati i pisati, ipak treba Scratch Junior Smile