Kako komunicirati s djecom u predškolskoj dobi
Barbara Kunc Rašetarević
Sažetak
Je li istina da u današnje vrijeme ne treba ništa skrivati od djece? Je li istina da ne smije biti tabu tema i da djeci treba prezentirati sve što ih zanima?
Dugo sam razmišljala o tabuima i djeci. Mogu li tako dostupne informacije štetiti djetetu i njegovom razvoju? Djeca postavljaju puno pitanja. Zašto, kako, gdje? Tijekom godina ova pitanja postaju sve kompliciranija, a odrasli u tome imaju vrlo važnu zadaću, jer moraju djecu upoznati s temama koje bi mogle biti tabu, a pritom voditi računa i o djetetovom razvoju.
Ključne riječi: predškolska djeca, tabu, dostupnost informacija.
Uvod
Djeca su prirodno znatiželjna i vrlo motivirana za istraživanje svijeta koji ih okružuje. Žele učiti o svemu što ih zanima, ali o nekim područjima još uvijek su tabu. Djeca su premala da bi se s njima bavila. Teme koje su odraslima možda sasvim normalne, djeci mogu biti potpuno nepoznate i za njih predstavljaju tabu.
Tabu teme mogu utjecati na djecu predškolske dobi na nekoliko načina. Oni mogu imati koristi ako su im informacije o njima dostupne na pravi način jer će tako lakše razumjeti što se događa u svijetu oko njih.
No, također im mogu izazvati strah ako dožive situaciju u kojoj moraju komunicirati o nekoj tabu temi, a s njom prije nisu imali doticaja.
Tabu
Tabu teme su vrlo različite, od seksualnosti, smrti, do bolesti. Sve ove teme mogu biti stresne za djecu, ali te su stvari dio naših života, pa je važno o njima razgovarati. Odrasli – roditelji i odgajatelji imaju u tome vrlo važnu ulogu te moramo osigurati otvorenu komunikaciju s djecom. Vrlo je važno da se te informacije prenose na način da ne štete djetetu.
Informacije koje su tako lako dostupne svima u današnjem svijetu mogu imati značajan utjecaj na djecu. Do informacija mogu dolaziti na različite načine, pa moraju odrasli biti vrlo oprezni s tim jer i kod djeteta mogu izazvati strahove i brige. Djeca bi trebala npr. predstaviti smrt voljene osobe kao nešto što se događa, iako je teško. Moramo ih osvijestiti da se ljudi ne vraćaju, da je to dio života.
Neki psiholozi smatraju da djeci treba prezentirati sve što požele, dok je u isto vrijeme zadatak odraslih sakriti određene teme od njih. Stručnjaci imaju različita mišljenja o tabu temama:
„Tabu teme sastavni su dio naših života i često nas mogu dovesti u neugodan osjećaj ili nedoumicu, jer nismo sasvim sigurni hoćemo li ih prvo sami znati prihvatiti, a potom i drugima na pravi način prenijeti.
Ovo posljednje posebno je težak zadatak u predškolskom razdoblju, jer djeca nemaju ni iskustva ni razumijevanja da mogu bez straha prihvatiti određene sadržaje, razumjeti ih i na njih primjereno reagirati. No, tabu teme u predškolskom razdoblju ne možemo u potpunosti izbjeći i možda je tako i ispravno. Pazimo samo da biramo takve tabu teme koje proizlaze iz pitanja i interesa djece, a koje su ujedno prisutne u području njihova neposrednog razvoja. Svoja razmišljanja i mišljenja o pojedinim temama trebamo iznijeti na djeci razumljiv i pojednostavljen način, a skup informacija treba zadovoljiti samo djetetovu temeljnu znatiželju.“, Polona Marolt, sveuč. dipl. ped.
Razgovarala sam sa savjetnicom koja radi u osnovnoj školi. Njezino mišljenje: “Vjerujem da se s djecom može razgovarati o svim temama, ali primjerenim jezikom i s pravom količinom detalja.” Nakon odgovarajuće povratne informacije, dijete se obično smiri i odgovorom djeluje umireno. No, smatram da je potreban oprez da su teme izvor interesa djece, a ne aktualni trendovi. Djeca tek grade svoja uvjerenja i važno je da stječu informacije temeljene na dokazanim teorijama i praksama. Inače, možemo stvarno utjecati na njihov razvoj itd.”
„Mislim da zbog „nezrelosti“ mozak predškolske djece nije u stanju razviti isto razumijevanje kao mozak zdrave odrasle osobe. Stoga je ključan sadržaj i način na koji odgovaramo na djetetovo pitanje. Važna je regulacija dječjih emocionalnih reakcija. Dakle, ako odgajatelj može moderirati i ponuditi umirujuće odgovore od svih u grupi, ne vidim prepreku. U radu s klijentima primjećujem vidljive posljedice nereguliranih emocija u odnosu na sadržaje koji nadilaze djetetovo razumijevanje i najčešće se izražavaju kao strah, tjeskoba, napadaji panike…”, Psihoterapija Vilin.
Vidjela sam i da je istraživanje provedeno na Sveučilištu u Oxfordu („Oxfordska studija o tjelesnoj aktivnosti i zdravlju“) pokazalo da djeca kojoj ništa nije skriveno gube smisao za maštu.
Zaključak
Tabu teme važan su dio života i zadatak je odraslih da s djecom razgovaraju što otvorenije. Dostupnost informacija u današnje vrijeme može biti korisna, ali odrasli moraju osigurati da djeca pristupaju informacijama primjerenim dobi.
Zadatak je i odgajatelja da u svoj rad nastoje uključiti tabu teme, a pritom voditi računa o razvoju djece. Odgajatelji moraju poticati djecu koja žive u ranjivom okruženju da govore o sebi. Zadaća odgajatelja nije ostaviti dijete neodgovorenim pitanjima, već mu uvijek pokazati da mu je stalo do njegovih problema i da će mu uvijek biti spreman pomoći.
LIteratura
- Schuster-Brink, C. (1994.), Dječja pitanja ne poznaju tabue, Naklada Kres
- Verhnjak, R. (2015), Odnos odgojitelja prema obradi tabu tema u dječjem vrtiću,
- Diplomski rad, Pedagoški fakultet Maribor
Pogled kroz prozor 