Mjuzikl u školi

mag. Bojana Urbanc, Školski centar Velenje

Kao učiteljica uvijek sam voljela inspirirati moje učenike, da bi voljeli školu i razvili mnoge vještine i otkrili njihove prirođene talente. Tijekom poučavanja stranog jezika, saznala sam, kako samosvjesni su bili moji učenici, kada su glumili različite prizore iz knjiga ili filmova. Biti dio školskog kazališta, postao im je glavan cilj, ne samo, da su naučili gramatiku i obogatili vokabular, postali su nezavisni i bili su sposobni kritično analizirati školsku tematiku.

Tijekom razdoblja od 2006 do 2015 sam zajedno s učiteljima mojeg školskog centra osnovala školsko kazalište, koje je produciralo 10 najuspješnijih mjuzikla koji su bili veoma popularni u našoj zajednici i prihvatili pažnju publike svih uzrasta. Tako da, biti dio školskog kazališta ima mnoge prednosti, ali koje su to?

Jezične i komunikacijske vještine

Stvarajući mjuzikl, učenici može, da si prošire vokabular i napreduju u razumijevanju riječi i njihovom izgovoru, nauče određenu gramatiku čak i ne znajući to. S time moguće je, da uče engleski (ili druge strane jezike) na nesvjesnom nivou, budući da ponavljaju scenarij tek tako vladaju jezikom i također govoru tijela, koji im omogućava otkrivanje prirođenog dara i razvoj svih vještina.

clip_image002(Mjuzikl Diaspora – Dijaspora, 2015, učenici su naučili o različitim nacionalnostima, njihovoj povijesti i vrstama plesa I tako saznali se s problematikom imigracija.)

Emocionalni i fizički razvoj

Sudjelovanje u igri zahtijeva određeni fizički razvoj. Učenici se nauče novih plesnih koraka, izazvani su, da odigraju svoju ulogu uz pomoć lica jezika i govoru tijela, što ih prisiljava, da ostanu u formi i građu povjerenje. Jer su kreativni i uspješni u svih dijelovima stvaranja mjuzikla, pomože im pri razvoju emocionalne inteligencije i tako razumiju svijet bolje (nauče se razlikovati između imaginarnih i stvarnih životnih situacija). Fizički razvoj zavisan je od fizičkih aktivnosti koji su dio stvaranja mjuzikla (različite plesne i ostala tjelesna kretanja) pripomogli su k povećanju samosvijest i jačanju njihovih samopouzdanja i socijalnih vještina.

clip_image004

(Projekt Jukebox, 2014, koji je prezentirao glazbenu povijest sa stajališta učenika.)

Organizirati svoje vrijeme

Učlaniti se u školsko kazalište donosi određeni osjećaj odgovornosti. Najednom si dio jedne grupe koja nastavi isti san – to je postaviti mjuzikl na scenu. Učenici idu kroz čitav proces stvaranja novog mjuzikla: sudjeluju u audiciji, pripremaju raspored proba, izrađuju haljina i kazališne rekvizite itd. Tako su učenici bolje predani projektu, i to znači, da si moraju bolje organizirati svoje vrijeme. Ujutro prisustvuju nastavi, popodne i vikendi rezervirani su za probe. Prema mom iskustvu, učenici koji su bili dio mojih projekata, uspjeli su organizirati svoje vrijeme bolje nego njihovi vršnjaci i poboljšali su svoje ocjene u školi.

image

(Mjuzikl Pozabljene marioneteZaboravljene Marionete, 2013 predstavio je poznate žene u književnosti, njihovu pozitivnu energijo i slomljena srca, gledatelji su uživali uz glazbu iz Opere o Romeu i Juliji, Fantomu u operi, itd.)

Doživotni hobi

Svaki član školskog kazališta je kreativan i marljiv, kada je u procesu stvaranje novog mjuzikla; ali to ne znači, da ovdje i nema vremena za zabavu. Učenici imaju priliku za sklapanje novih prijateljstava i naravno, kada se upoznaju, nauče se tolerirati jedno drugog i podnositi međusobne razlike. Postoji veza, koja se stvara između učenika i njegovog učitelja, koja pomogne, da izgradite kulture međusobnog povjerenja i poštovanja. Biti dio školskog kazališta je izvannastavna aktivnost, koja izgleda dobro i u životopisu, može da pobudi mnoge uspomene, stvara doživotne prijatelje ili pretvori se u životni hobi.

Neki moji učenici nastavili su njihovo glumačku i pjevačku karijeru, još danas su veoma uspješni. Zaista sam uvjerena, da sam pripomogla k promijeni njihove percepcije svijeta na bolje. Ako imate šansu, budite i vi kreativni sa studentima. Znam da je teško, ali isplati se.

Projekti opisani u ovom članku objavljeni su na internetu. Slike su iz arhiva školskog kazališta.

Diaspora – https://www.youtube.com/watch?v=iiUbiNG2pss,
Jukebox – https://www.youtube.com/watch?v=BdGr12TrBnI
Pozabljene marionete –
https://www.youtube.com/watch?v=sAklSWE1vyY

Izvedba narodnih plesova

maja_miklavz_sintic

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Pri poučavanju narodnih plesova upotrebljavam različite metodičke pristupe koje sistematički razvijam kod plesača na folkloru od 7. godine nadalje. Kod razvoja plesanja poseban naglasak dajem na vježbanju osnovnih ritmičkih koraka, kontroli tijela, mimici lica, orijentaciji u prostoru te kreativnom nadograđivanju naučenih plesnih koraka. Pritom moram naglasiti da ne mijenjam osnovni plesni korak. Predstavit ću poučavanje i izvedbu plesne igre preuzete iz slovenske narodne predaje Kaj boš Janko jutri delal (Što ćeš Janko raditi sutra) ili inačicu iste pjesme Jutri se bom v mesto peljal (Sutra ću se odvesti u grad) tako da osnovni plesni uzorak, melodička i ritmička podloga ostaju nepromijenjeni, a riječi smo zamijenili oponašanjem pjeva ptica. Osnovne plesne element smo kreativno uključili u različite plesne pozicije na pozornici.

Ključne riječi: narodni ples, pjevanje, glazbala, kreativnost

1. Narodni ples

Narodni ples spada u narodnu kulturnu baštinu, a folklorne skupine ga izvode. Slovenska dječja plesna baština se razlikuje od plesova i igara odraslih iako su ih djeca oponašala. U folklornim skupinama plesove prilagođavamo starosti djece i njihovim sposobnostima. Vrlo je važan razvoj ritmičkog sluha, glazbenog pamćenja i plesnosti, gdje plesači kroz različite plesne igre razvijaju ritmički hod i trčanje, skokove, poskakivanje, bočne korake koji bi morali biti usklađeni s glazbenom pratnjom. Kod mlađe djece i početnika uvijek počnemo s uključivanjem jednostavnih plesnih igara koje djeca izvode u krugu, polukrugu, koloni ili redu.

Plesove dijelimo na grupne i plesove u paru. Kod grupnih plesova se plesači drže za ruke te hodaju ili trče u zavojima poput puža ili zmije, vođa obično vodi red pod mostom uzdignutih ruku dvaju plesača na kraju ili u sredini reda. Plesovi u paru su po pravilu sastavljeni iz dva dijela: u prvom dijelu pa izvodi osnovni korak određenog plesa, u drugom dijelu ples najčešće pojednostavimo tako da umjesto polke, valcera ili drmeša trčimo usklađeno s ritmom u krugu ili se vrtimo u paru koji se u drži rukama isprepletenim u laktu (Ramovš, 1992.).

Vrlo je važno da pri izboru plesa učitelj uzme u obzir zahtjevnost pojedinačnih koraka, plesnih uzoraka, ritmova, držanja te starost plesača. Važno načelo kod poučavanja plesa je da uvijek prvo poučavamo najjednostavnije plesove te potom prelazimo na zahtjevnije. Po potrebi ih pojednostavimo.

1.1 Narodna glazbala i svirala

Izvođenje slovenske plesne baštine si ne možemo predstavljati bez odgovarajuće glazbene pratnje. Baš tako folklorna skupina ne može obavljati svoje poslanstvo bez svirača koji s plesnim pjesmama podupire ples. Dijatonska harmonika je poznata kao glazbalo bez kojeg se kod folklornih skupina gotovo ne može. U desetljećima razvoja folklornih aktivnosti su se kao glazbena pratnja plesu najjače utvrdili dijatonska harmonika, sastav violina – klarinet – dijatonska harmonika – kontrabas te tamburaški sastavi (Šivic, 2017.).

Na samim vježbama redovito uključujem glazbala koja omogućavaju djeci razvoj ritmičkog sluha, time poljepšaju svaku vježbu i obogate mnoge predstave. Vrlo upotrebljivi su kamenčići, štapići, žabica, ribež, glineni bas, klepetaljke, čegrtaljke… Djeca najviše vole svirale koje proizvode željenu melodiju: češalj, frula, drvene i glinene zviždaljke.

2. Poučavanje i nadograđivanje plesne igre

1. korak učenja plesa

Učenicima sam prvo predstavila plesnu igru Kaj boš Janko jutri delal tako da sam je zapjevala te uz to pokazala osnovni korak, držanje tijela, položaj ruku i nogu. Zatim je svirač zasvirao na dijatonskoj harmonici, a plesači su uz glazbenu podlogu po prostoru izvodili jednakomjeran ritmički korak (desna noga, lijeva noga). Pritom sam ih upozoravala da su pri ritmičkom hodu pozorni na mekoću koraka, uspravno držanje tijela te kontakt očima s plesačima u prolazu.

2. korak učenja plesa

Udrugom koraku sam plesače postavila u dva reda s razmakom od nekoliko metara tako da se plesači gledaju. Ponovila sam pravilo plesnog koraka da bi svi odjednom počeli hodati u jednakomjernom ritmu prema suprotnom redu plesača tako da se u redu drže za ruke i svi istovremeno počnu korak desnom nogom. Naprave 4 koraka naprijed, zatim 3 koraka na mjestu, zatim 4 koraka unatrag gdje počnu s lijevom nogom i naprave 3 koraka na mjestu. Jednak plesni uzorak ponovi i suprotni red. Tako su redovi naizmjence plesali jedan prema drugom. Svaki ritmički korak sam podupirala pljeskanjem i pjevanjem. Naučeni plesni uzorak su više puta ponovili, da bi plesači bili što usklađeniji.

3. korak učenja plesa

Kad su plesači usvojili opisani plesni uzorak, koracima smo dodali riječi pjesme: Kaj boš Janko jutri delal, kaj, kaj! (4 koraka naprijed desnom nogom, 3 koraka na mjestu te 4 koraka lijevom nogom unatrag, 3 koraka na mjestu).

4. korak učenja plesa

Riječima pjesme smo dodali melodiju. Učenici su za mnom ponavljali melodičke uzorke pjesme te pritom pljeskali i koračali na mjestu.

Potom su plesači plesne elemente otplesali uz pratnju pjevanja u jednakomjernom ritmu pri čemu sam im pomagala pljeskanjem. Među skupinama se je odvijao plesni i pjevački razgovor po plesnom uzorku: 4 koraka naprijed, 3 na mjestu, 4 unatrag i 3 koraka na mjestu.

imageSlika 1. Pesek, 1994.

Red A: Kaj boš Janko jutri delala joj, joj, joj?

Opis: plesači stoje u ravnom redu, drže se za ruke. Svi odjednom započinju ples desnom nogom s 4 koraka naprijed, izvedu 3 koraka na mjestu te lijevom nogom naprave 4 koraka unatrag da se vrate na početno mjesto te pritom ponove pitanje.

Red B: Jutri bom opeko pekel joj, joj, joj!

Opis: izvede jednak plesni, ritmički i melodički uzorak u 4 koraka naprijed, 3 koraka na mjestu te 4 koraka unatrag i ponovno 3 na mjestu.

Red A: Kaj boš pa z opeko delal joj, joj, joj?

Red B: Dom si bom z opeko zidal joj, joj, joj?

Svim naučenim uzorcima smo dodali glazbenu pratnju s dijatonskom harmonikom.

2. 1. Nadgradnja osnovne plesne igre

Plesači su uz višekratno ponavljanje usvojili plesne korake, držanje tijela, kontakt očima, a istovremeno izrazili i želju da bi se plesnim koracima, riječima i pjevanjem stvaralački izrazili.

Plesače sam razdijelila u 4 skupine te im ispričala priču o čarobnom drvetu koje raste usred šume na Gorjancima, u čijoj krošnji biva ptica Zlatoper koja na desnom krilu ima zlatno pero koje odbaci samo za onoga tko si to zaista zasluži. Plesači su oduševljeno poslušali priču te se odlučili da će plesom očarati pticu koja će im spustiti zlatno pero te ispuniti skrivenu želju.

Svirač je harmonikom nagovijestio početak plesa. Zatim su grupice počele razgovarati u obliku ptičjeg pjeva. Svaka je skupina doplesala do prividnog gnijezda već naučenim plesnim koracima te na melodiju pjesme izvela ptičji pjev.

Potom su ples prekinuli pjesmicom o ptici kukavici i crnom kosu. Uz pratnju dijatonske harmonike su se plesači u ritmičkom koraku postavili u tri kruga gdje su se primili za ruke te izvodili plesne korake na melodiju pjesme Kaj boš, Janko jutri delal. Slijedili su koraci u krug i unatrag te zatim po krugu te u zavojima u obliku puža. Čitavo vrijeme su izvodili osnovne korake, ali u različitim položajima. Ples su u jednakomjernim ritmičkim koracima nastavili plesom Abraham u kojem su prikazivali ptičje glasanje i let.

Za zaključak su se uz glazbenu pratnju ritmički slobodno šetali po prostoru. Plesnu igru su zaključili tako da su se postavili u grupice te igrali igru s prstima – tičke vagamo (važemo ptičice).

Zaključak

Kod poučavanja osnovne, već postojeće narodne inačice je spomenuta plesna igra djeci postala nezanimljiva jer se čitavo vrijeme ponavlja jednak ritmički i melodički uzorak. Zato smo monotoniju razbili tako da smo postavili različite plesne položaje na pozornici, dodali priču i pjevanje. Nastala je zanimljiva umjetnička priredba koja je povezala različite elemente gibanja i pjevanja te dokazala da isprva jednolična plesna igra može biti vrlo dinamična i kvalitetno predstavljena publici zato što djeca sudjeluju u nastajanju, na taj način je usvoje te automatiziraju plesni, ritmički korak koji je osnova za učenje drugih plesova. Pri tom stvaranju su plesači usvojili osnovne elemente plesa te ga nadgradili s velikom mjerom kreativnosti. Plesači su naučili da tradiciju moramo čuvati tako da je prvo dobro upoznamo, a tek zatim je možemo s osjećajem prikazivati.

Literatura

  1. Pesek, A. (1994). Pika poka pod goro. Ljubljana: Založba Mladinska knjiga.
  2. Ramovš, M. (1992). Polka je ukazana. Ljubljana: Založba Kres.
  3. Šivic, U. (2017). Inštrumentalno izročilo. V M. Pečarič (ur.), Priročnik za folklorno dejavnost (128–138). Ljubljana: Študijski center JSKD.