Reklame i djeca

bojana_vogrinc

Bojana Vogrinc

Naše se društvo razvilo do te mjere, da djecu treba učiti o zamkama i prijetnjama globaliziranog svijeta. (Pongračič, P. (2007)

Jedna od velikih zamki suvremenog svijeta je konzumerizam, koji je postao dio svakodnevnog života. Činjenica je, da živimo u potrošačkom društvu i da ga ne možemo izbjeći, a nedvojbeno su i djeca vrlo važna skupina potrošača. Što možemo učiniti da marketing i oglašavanje ne čine nas i našu djecu neodgovornim i nekritičkim potrošačima?
Kako odgajati djecu da budu kritični potrošači? Što možemo učiniti u vrtiću? Kako osvijestiti roditelje?

Započeli smo s projektom Kako napraviti reklamu, koji je trajao je dva mjeseca.

Ključne riječi: reklama, vrtić, dijete, obrazovanje potrošača, projekt, Reggio Emilia, mediji.

Uvod

Dijete uči racionalnu potrošnju od roditelja i emocionalno uvjetovanu potrošnju od vršnjaka. Mediji, koji su izvor informacija za djecu o proizvodima, također igraju važnu ulogu.

Ne možemo u potpunosti izbjeći medije, tako da je besmisleno (i teško učiniti) djeci zabraniti gledanje oglasa. Sve što moramo učiniti je objasniti svrhu oglašavanja djeci i mladima. (Vovko, 2014).

Rješenje nije u obrazovanju bez medija, već u medijskom obrazovanju.
Moramo odgajati djecu, da budu odgovorni potrošači, svjesni građani koji su svjesni svojih prava i razumiju, da su ključni motiv medija profit i ideološki i politički utjecaj na pojedinca..
Dijete je osjetljivo, sugestivno, izuzetno prijemčivo, uči imitacijom, identificira se sa stvarnim i virtualnim ljudima. Stoga je naša zadaća, ali i naša odgovornost, pomoći djetetu, da utvrdi korisnost onoga što se pruža pravilnim izborom i kritičkim nadzorom sadržaja..

Zato je važno da mladi ljudi steknu informacije, znanja, vještine i sposobnosti potrebne za život u potrošačkom društvu u različitim oblicima neformalnog obrazovanja. Mladim potrošačima koji su bolje informirani i lakše je samostalno prihvaćati odluke i ostvarivati ​​svoja prava, a kroz način na koji konzumiraju utječu ne samo na kvalitetu svog života, već i na kvalitetu života drugih (Šimon, 2010).

Naš zadatak u ovom projektu bio je kritički procijeniti oglase, osvijestiti roditelje kako pomoći djeci u otkrivanju i prepoznavanju prave (tj. skrivene) svrhe oglašavanja, utvrđivanju korisnosti onoga što se pruža odabirom i ispravnim nadzorom sadržaja. Ovdje je trebalo djetetu objasniti kako i zašto oglasi potiču lažna i pretjerana očekivanja.
Medijsko obrazovanje nije samo sadržaj, već i proces. Njegov je cilj vezan uz pitanja kritičke analize medijskog sadržaja. Planirane su i druge aktivnosti, povezali smo ih s različitim područjima nastavnog plana i nadogradili.

Projekt je osmišljen prema elementima Reggio Emilia, gdje se planiranje, provedba i evaluacija isprepliću i nadopunjuju. Ipak, mislimo, da bez dobrog unaprijed planiranog i postavljenih ciljeva, koji se, naravno, stalno dopunjuju i nadograđuju, također nema dobre provedbe. Ključno je sudjelovanje djece, poštovanje različitosti, različita mišljenja i pristupi, no ako djeci pružimo okruženje u kojem će sve to doći do izražaja i izraziti se, puno smo učinili. Također smo svjesni da previše liderstva i rada prema unaprijed pripremljenom planu nije produktivno, pa smo se trudili kretati kako po planu stručnih radnika tako i prema sudjelovanju djece.

Ciljevi projekta:

  • dijete ima priliku kritički procijeniti komercijalne utjecaje, modne trendove,… i upoznato je s mogućnostima kritičkog ponašanja,
  • potaknuti i ohrabriti djecu, da kroz iskustvo upoznaju medije i da je postepeno savladaju,
  • pružiti djeci iskustvo učenja da je stvaranje medijskih poruka posao i profit, da mediji konstruiraju stvarnost i sami su konstruirani,
  • usmjeriti roditelje i djecu na kritičnu distancu od ponuđenih medijskih sadržaja i na razuman izbor medija,
  • poštivanje različitih pogleda (svaki interpretira oglas na svoj način), slušanje interpretacije drugih, prihvaćanje i kritička procjena,
  • usmjeravanje djece prema onome što im stvarno treba,
  • sami dizajniramo medijske proizvode što je realnije moguće, razumijevajući tako rad medija sve više i više,
  • omogućiti djeci demokratsko sudjelovanje i time razvoj vještina potrebnih za kritičko razmišljanje, promjenu pasivnog stava u aktivni.

Ciljevi za odgajatelje:

  • biti svjestan važnosti informacija i medija, biti u mogućnosti odabrati kvalitetne informacije, kritičko razmišljanje,
  • usvajanje osnova medijske pismenosti,
  • razvoj samopouzdanja u odnosu na medije, kritična udaljenost od medijskih konstrukcija,
  • promjena pasivnog stava prema aktivnom (u odnosu na reklamne poruke),
  • izražavanje nečijih mišljenja, dijalog, podizanje svijesti o drugima, uvažavanje mišljenja drugih.

Projekt je proveden u tri dijela:

U prvom dijelu projekta upoznali smo reklamne poruke, kritički ih procijenili, istražili i razgovarati u grupi. Jedan od naših ciljeva bio je upoznati djecu s raznim oglasima i senzibilizirati ih da kritički ocjenjuju reklame kroz eksperimente i ispitivanja raznih proizvoda. Ustanovili smo, da neki proizvodi, unatoč izvrsnoj reklamiranosti, nisu ispunili naša očekivanja.
U drugom dijelu projekta sami smo kreirati reklame. Napravili smo dobre kao i nerealne reklame i procijeniti oboje. Reklame i slogan pravili su doma i roditelji sa svojom djecom.
U trećem dijelu izradili smo reklamu za završni događaj našeg vrtića i nakon toga ostvarili smo jumbo plakat.

Studija slučaja:
Odgajateljice smo za početak odigrale vrlo pretjeranu i nerealno reklamu za čisto obične bombone za djecu. Zajedno smo razmišljali, gdje sve imamo reklame, što nam kažu i čemu služe. Jesmo li ikad kupili oglašeni proizvod i kako to funkcionira?

Postavili smo si pitanja, na koje smo tijekom projekta dobivali odgovore. Što želimo znati o reklamama, želimo li ih uopće upoznati, znamo li uopće zašto i kako prave reklame tako da nas toliko privlači. Tko se pojavljuje u reklamama? Napravili smo plakat o onome što već znamo i što želimo znati.

Pogledali smo panoe u našem gradu i sami izrezali i zalijepili nekoliko slika tiskanih reklama. Na početku su djeca bila prilično rezervirana, no ubrzo je iz njih izašao pravi “potrošački duh” i znatiželja, a prije svega nevjerojatno pretjerivanje kada su opisivali proizvode na slikama.

Reklame smo pogledali i na računalu. Djeca su odmah prepoznala neke reklame. Odlučili smo provjeriti neke proizvode. Bilo je puno smijeha, iznenađenja i razočaranja -srećom za nas, jer to je ono što smo željeli!

Napravili smo vlastiti studio za snimanje i “televiziju” od materijala za otpad. Djeca su odabrala proizvod iz otpadne ambalaže i zaigrali na našoj “televiziji”, koju su snimili i video kamerom. Nepotrebno je reći da su reklame bile u stilu: “Za sve lijepo i mlado … za pametne … za marljive …”, i sve je bilo nevjerojatno jeftino i svima dostupno: djeci, roditeljima, bakama i djedovima: “

Izrada oglasa

Kada smo već znali puno o oglasima, djeca i roditelji dobili su domaće zadatke, kako bi napravili jednu stvarnu i nestvarnu reklamu za isti proizvod.

Počeli smo tražiti ideje za reklamiranje našu grupu. Nacrtali smo leptire, zalijepili lice svakog djeteta na sredinu i predstavili se kao skupina leptira. Pozvali smo i roditelje, da s djecom kod kuče naprave slogan i oglas za našu grupu.

Tako smo od svih ideja izabrali sliku za završni događaj vrtića sa sloganom Vrtuljak zdravlja.

Nakon toga nam je grafički dizajner Leon predložio, da napravimo reklamu za naš vrtić, koja bi bila u obliku jumbo plakata, koji će biti zalijepljen u našem gradu i na kojem će se moći diviti svi građani.

Naravno, bacili smo se na djelo: pregledali smo sve panoe u gradu. Kako su napravljeni, što komuniciraju, gdje su obješeni? Testirali smo različite ideje: kako napraviti takvu reklamu, koja je metoda najbolja, koje materijale koristiti, kojom tehnikom … testirali smo mnoge aktivnosti na svjetlosnoj ploči, oklijevali između računalnog programa Slikar i drugih opcija. Djeca su bila jako motivirana.

A onda se neki dan jedno od djece nacrtalo običnim kemijskim olovkama i predložilo, da svako nacrta sebe i onda sve slike sastavimo na jumbo plakatu.

Iskoristili smo slogan iz reklama za naš vrtić, koji su djeca napravila zajedno s roditeljima kod kuće: HIŠA VESELJA, IGRE, PJESME I PLESA! Gospodin Leon kontaktirao je tiskaru Ar tisk, koji su napravili jumbo plakat i postavili ga na ulazu u naš grad.

Kad smo došli na kraj, gdje je stajao naš jumbo plakat, djeca su puna oduševljenja vikala:

“Vidiš me, gledaj me, već sam zalijepljena! U, kako sam velika! Nisam tako crtao! Gledaj, naš vrtić! Kakva prekrasna slika! “

Zaključak

Vjerujemo da smo svim aktivnostima potaknuli djecu, da putem iskustva upoznaju medijske poruke, te ih više ne slijede slijepo kao na početku projekta i da su mnogo kritičniji prema reklamama.
Sami smo stvaranjem medijskih poruka brzo shvatili, što nas toliko privlači u reklamama, shvatili smo kako suptilno reklame utječu na naš potrošački duh. Nastojeći dizajnirati reklamne poruke što je realnije moguće, shvatili smo da reklame više nisu toliko atraktivne, ali su nam korisne.

Roditelji su projekt ocijenili vrlo pozitivno, mnogi su razmišljali o tome što dijete gleda na televiziji kod kuće i što o njemu misli. Iznenadio nas je vrlo pozitivan stav roditelja, unatoč prvom strahu da se oni neće najaktivnije uključiti

Literatura

  1. Bahovec E. idr.(1999). Kurikulum za vrtce. MŠŠ, Ljubljana
  2. Šimon, M. ur. (2010). Tudi mladi smo lahko potrošniki. [online]. Maribor. Zavod PIP. [citirano 29.2.2016]. Dostopno na spletnem naslovu: https://issuu.com/aktiven_drzavljan/docs/mladi_potrosnik.
  3. Pongračič P. (2007). Vzgoja potrošnikov (Diplomsko naloga). Ljubljana. Fakulteta za družbene vede http://dk.fdv.uni-lj.si/diplomska/pdfs/Pongracic-Polona.PDF
  4. Vovko, M. (2014). Potrošniška vzgoja mladih. [Diplomska naloga]. Ljubljana. Univerza vLjubljani, Fakulteta za družbene vede. [citirano 2.3.2016]. Dostopno na spletnem naslovu: http://dk.fdv.uni-lj.si/diplomska_dela_1/pdfs/mb11_vovko-manca.pdf.

S trudom i dobrom voljom do izleta

u Minicyiti Ljubljana

tamara_krulec

Tamara Krulec

Sažetak

Važan dio odgoja je između ostalog to, da djeci približimo činjenicu, da nam nije uvijek sve dano na pladnju i da se za sve treba potruditi. Djeci možemo uštediti za neku igračku koju zaista žele, za izlet u tematski park, ili nešto drugo što je u današnje vrijeme atraktivno. Na taj upoznaju se da je za neko da je za ostvarivanje želje potreban trud, s čim će dobiti jasan pogled na značaj novca.

Ključne riječi: štednja, izlet, trud, dijete, Minicity, upoznavanje zanimanja.

Uvod

Djeca i odgajateljice vrtića Živžav smo se odlučili da u ožujku odvedemo djecu u posjetu Minicitya Ljubljana. Na tu ideju je došao jedan dječak koji je zajedno sa roditeljima posjetio ovaj zabavni park, te nam je sa veseljem pričao o svemu što je tamo doživio. Imaju zaista dobru igraonicu u kojoj upoznaješ zanimanja i to je bio prvi korak da si napravimo projekat. Napravili smo plan. Prvo smo u poseban notes zapisali koliko nam je novca potrebno. Odredili smo konačni cilj i postavili satnicu; koliko nam je vremenski potrebno da ostvarimo operativni cilj. Sve aktivnosti smo, naravno prilagodili starosnoj dobi djece.

S trudom do cilja

U studenom smo izradili didaktičke igračke koje smo u zamjenu za dobrovoljne priloge ponudili djeci i roditeljima. Izradile smo slagalice, memory kartice i različite instrumente. Za svaku igračku smo koristili prirodne materijale. U februaru smo organizirali Kino – dan. Djeca su izradila ulaznice, a odgajateljice su se potrudile da jedna od igraonica postane prava kino dvorana. Ispekli smo kokice, napravili ledeni čaj, a prikazali smo tada aktualni crtani film Minionsi. Pripremili smo plakate, prostirke u zamjenu za dobrovoljne priloge. Mart je bio rezerviran za priredbu, na kojoj su se djeca predstavila bakama, djedovima i roditeljima. Djeca su tom prilikom pokazala sve što rade i uče prilikom slobodnih aktivnosti.U pomoć su na priskočili donatori i sponzori, taman toliko da smo mogli ovu zanimljivu aktivnost realizirati.

Minicity

imageDošao je i taj dan, kada smo svoje želje i ostvarili. Autobusom smo se odvezli u Ljubljanu u kreativni dječji park Minicity. To je igraonica napravljena iz ulica, ceste, kuća i zelenog parka.

Timageu su male pekarne, banka, policijska i vatrogasna postaja te više od 40 tematskih prostora, u kojima djeca uz pomoć didaktičnih igara upoznaju različita zanimanja, a samim tim dobiju znanje o svakodnevnom životu. Sve ove navedene imageaktivnosti i još mnogo toga što smo vidjeli u ovom zabavnom oblikovali su stručnjaci iz oblasti pedagogije i psihologije u saradnji sa slovenskim gospodarskim i javnim institucijama koje se brinu imageza opremu u parku.

Tako su naša djeca uživala u upoznavanju zanimanja ( stomatolog, soboslikar, trgovac, pilot, graditelj….)

Iscrpljeni od sreće, oduševljeimagenja, uživanja i učestvovanja u različitim aktivnostima djeca su na putu prema kući zaspala..

Još nekoliko dana kasnije bili smo pod utiskom, prepričavajući sve što smo vidjeli. Ovaj izlet bio je ujedno i lijep uvod za zajedničku mjesečnu aktivnost – ZANIMANJA.

Zaključak

Ovim projektom naša djeca su se naučila sudjelovati, a prije svega kako je lako dostići cilj ako se potrude i ulože dosta vremena, ideja i ljubavi. Svako jednostavno sa svojim malim doprinosom napravi veliku stvar za zajednički cilj.

Zadovoljno dijete se osjeća poštovano, prihvaćeno i voljeno, a pored toga je stabilno dijete. Ako zaista želimo da postane takvo, dijete se mora osjećati sigurno.Takav odnos se ostvari između djeteta i odgajatelja, samo onda ako se odgajatelj usredotoči na djetetove potrebe. To znači da, odgajatelji mogu iz dječjih verbalnih i neverbalnih poruka prepoznati šta on zaista može i šta mu je potrebno. Isto tako, treba znati da odgajatelji mogu podupirati dijete i kod njegovih interesa i ciljeva , a koji su drugačiji od njihovih očekivanja, te da zaista moraju podupirati dječju različitost i individualnost.

Odgajatelji imaju veoma važnu ulogu u oblikovanju dječjeg pozitivnog samopouzdanja. Naime, dijete će voljeti i poštovati samo sebe, onda kada ljubav i poštovanje bude dobio od odraslih. Takvo dijete se neće bojati boriti za sebe,sudjelovati, povezati , cijeniti druge i voljeti sve oko sebe , a sa druge strane neće se bojati napraviti greške i isto tako popravljati ih.

Takvo dijete će biti sretno. Odrast će u sretnog čovjeka. Sa ovim projektom smo definitivno doprinijeli da se djeca osjećaju veoma važno i odgovorno. Osvojili su zacrtani cilj, a pri tome smo im ponudili potporu, usmjerili ih i pomogli im onoliko koliko su trebali.

Literatura

  1. Kurikulum za vrtiće. (1999). Ljubljana: Ministrstvo za školstvo i Zavod RS za školstvo.
  2. Kroflič, R., Marjanovič Umek, L., Videmšek, M., idr. (2001). Dijete u vrtiću: Priručnik i kurikulum za vrtiće. Maribor: Založba Obzorja.
  3. Minicity: Stečeno 27. 3. 2020 iz https://www.minicity.si/

Skrb za čistu šumu

tanja_majeric

Tanja Majerič

Sažetak

Priroda nam nudi beskrajni izvor mogućnosti istraživanja koje moramo iskoristiti jer tako potičemo djecu da se kreću u prirodi te da je promatraju i opažaju svim osjetilima.

Djeca u prirodi uče da živimo u skladu s drugim živim bićima i da su životinje vrlo blizu nas, iako toga nismo svjesni.

No, kako bismo se svi osjećali dobro u prirodi, ljudi i životinje, moramo kod djece razvijati skrb za prirodu i zajedničkim snagama je zaštititi, jer je skrb za nju odgovornost svih nas.

Ključne riječi: šumska igraonica, životinje, priroda, dijete, aktivno učenje.

1. Uvod

Upoznavanje prirode i samim time svjesnost okoline i ekoloških ekosustava oko sebe teme su za djecu koje nude aktivno istraživanje tijekom cijele godine.

U prirodi djeca mogu stvoriti svoj kutak za igranje odnosno igraonicu u prirodi, ali potreban je samo pronaći odnosno osigurati odgovarajući prostor.

Naša je skupina već u rujnu otišla u obližnju šumu i zajedno s djecom odabrali smo onaj kutak za igranje koji se djeci najviše svidio i istovremeno im ponudio bezbrojne mogućnosti gdje su mogli zadovoljiti svoju želju za istraživanjem.

2. Ciljevi

  • Razvijanje odnosa poštovanja prema prirodi.
  • Otkrivanje, upoznavanje živih bića i njihovih okruženja i sebe kao jednog od njih.
  • Usporedba životnih promjena kod živih bića te u živoj i neživoj prirodi.
  • Boravak i doživljavanje prirode u svim godišnjim dobima.
  • Skrb za prirodu.

3. Metode

Koristili smo metode promatranja, razgovora, slušanja, objašnjavanja, demonstriranja, imenovanja, klasificiranja, igranja, vlastite aktivnosti i istraživanja.

4. Diskusija

Tijekom cijele školske godine smo razgovarali u skupini i promatrali promjene u našoj šumi te planirali što bi mogli u određenom godišnjem dobu raditi u našem šumskom kutku.

1Budući da je naš odabrani kutak ispod starog hrasta, prvo smo ga obilježili. Označili smo ga zelenom vrvicom. Djeca su također u poslijepodne vodila svoje roditelje u šumu i pokazala im gdje i što smo radili u prijepodnevnom vremenu.

Slika 1. Odabir kutka za igranje i gradnja šatora od grana

U jesen smo proveli mnogo vremena u šumi, kojeg smo 2posvetili upoznavanju drveća, dodirivanju i utvrđivanju hrapavosti kore drveća te određivanju strana neba uz pomoć zelene mahovine na drvećima. Međutim, ubrzo smo saznali da u blizini našeg šumskog kutka svoje pravo prebivalište ima također vjeverica. Djeca su se tako žarko željela pobrinuti za nju i pripremiti joj skrovište s tajnim spremištem, u koje su unijeli šumske plodove, koje su sami pronašli i sakupili.

Slika 2. Upoznavanje drveća oko naše šumske igraonice

Nismo mogli sa sigurnošću znati je li vjeverica jedini stanovnik naše šume, tako da smo jedva čekali da padne prvi snijeg. U siječnju smo se probudili u snježnom jutru. Prethodno smo se dogovorili da ćemo čim padne prvi snijeg, rano ujutro krenuti u šumu i potražiti te otkrivati tragove različitih životinja u snijegu. Puni iščekivanja, uputili smo se u šumu u toploj odjeći i ubrzo pronašli tragove zečeva. Međutim, to nisu bili jedini tragovi, našli smo tragove srne, miša, ptica i, naravno, vjeverice. Sve tragovi koje smo pronašli fotografirali 3smo i kasnije u vrtiću uspoređivali i točno određivali. Iznenadili smo se koje sve životinje žive u ovoj maloj šumi. Zimi smo se sreli s lovcem na mjestu za hranjenje divljih životinja te tako još detaljnije naučili da bi životinje bez ljudske pomoći u hladnoj zimi teško dočekale toplije proljetne dane.

Slika 3. Traženje tragova životinja u snijegu

S prvim toplim danima smo prvo u našem skrovištu vjeverice pažljivo pogledali je li nedostaje nešto hrane. U našem se skrovištu skrivao mali miš, koji je očito tamo našao dobro utočište od hladnoće. Bili smo vrlo iznenađeni onim što smo vidjeli, a istovremeno zadovoljni spoznajom što smo mogli pomoći ovoj maloj životinji.

U međuvremenu se oko našeg šumskog kutka sakupilo 4prilično smeća i topli travanjski dan smo iskoristili za akciju čišćenja. Iznenađeni smo bili koliko i kakvog smeća su ljudi bacili u šumu, uzeli smo ga sa sobom i razvrstali u odg5ovarajuće kontejnere.

Slika 4. Upoznavanje i prepoznavanje različitih šumskih životinja

Slika 5. Naša šuma je očišćena i opet zelena

Uz gore navedene aktivnosti, mogli smo opaziti pauka u našoj šumi dok je tkao mrežu, slušati pjev ptica, promatrati pupanje mladog lišća na drveću i grmlju.

Na Svjetski dan Zemlje posjetila nas je ekologinja, koja je djeci predstavila tragove divljih životinja, tako da smo sami mogli napraviti odljeve tragova srne, zeca, medvjeda i lisica.

6Slika 6. Upoznavanje tragove divljih životinja i izrada njihovih odljevaka

5. Zaključak

Aktivnosti u našem šumskom kutku djeci su bile vrlo zanimljive i pružile su im priliku za aktivno učenje i vlastito istraživanje.

Saznali smo i promatrali promjene prirode i šume u svim godišnjim dobima. Svaki put kad smo otišli u prirodu (šumu) iznenadila su nas nova saznanja, a najviše kada smo otkrivali koje životinje žive u našem neposrednom okruženju. Naše obećanje je da ćemo se i dalje brinuti da šuma bude čist i gostoljubiv dom za sve stanovnike i posjetitelje.

6. Literatura

  1. Furlan, M. (1992). Prvi koraki v ekologijo. Ljubljana: Gembala in Rokus.
  2. Kurikulum za vrtce, (1999), Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport.
  3. Lepičnik Vodopivec, J. (2006). Okoljska vzgoja v vrtcu. Ljubljana: AWTS.

· Fotografije – osobni arhiv

Muca Copatarica na obisku

ksenija_satler

Ksenija Satler

Povzetek: V skupini otrok od 1 do 2 leta starosti, sem se odločila, da otrokom predstavim igračo, ki bo predstavljala povezanost med vrtcem in domačim okoljem. Izbrala sem lik Muce Copatarice, ki jo lahko uporabimo tudi v vrtcu kot spodbudo za določene dejavnosti. Otroci so jo najprej spoznali v vrtcu, nato pa jih je obiskala muca doma. Starši so se s tem projektom strinjali, saj so velik delež opravili prav oni s svojimi zapisi v zvezek.

Ključne besede: otrok, starši, vrtec, povezanost, Muca Copatarica.

Slipper Keeper Kitty comes to visit

Abstract: In a kindergarten where children’s age varies from 1 to 2 years, I decided to introduce a toy that would represent a connection between kindergarten and home. I chose the character of Slipper Keeper Kitty, which we can use in kindergarden as motivation for certain activities. The kids first met her in kindergarten, then she visited them at home. The parents agreed with the project, since they did the most part by adding their entries in a notebook.

Keywords: child, parents, kindergarten, connection, Slipper Keeper Kitty.

Uvod

V mesecu septembru sem prevzela skupino otrok od 1 do 2 leta in večina med njimi je prvič stopila v vrtec. Že med poletjem sem razmišljala, kaj bi otrokom v tej starosti ponudila, da bi bilo uvajanje za njih čim manj stresno. Hkrati sem si pa želela, da bi otroci čutili povezanost med vrtcem in domačim okoljem. Tako sem prišla na idejo o Muci Copatarici, ki bi obiskala otroke čez vikend na domu. Ker sama ne šivam, sem se odločila, da bom muco dala nekomu zašiti. Po internetu sem iskala povezavo, ki bi me pripeljala do osebe, ki bi mi bila pripravljena zašiti igračo. Tako sem stopila v kontakt z osebo, ki je izdelala našo Muco Copatarico. Moram reči, da sem bila navdušena, ko sem jo dobila v roke. Naslednji korak je bil, da se starši strinjajo s projektom. Na uvodnem sestanku sem staršem predstavila projekt in seveda so potrdili sodelovanje v le tem. Namreč otroci so poleg igrače domov odnesli tudi zvezek, v katerega so starši zapisali vtise otrok.

Izbira igrače glede na projekt

Knjižni lik Muce Copatarice je naredil name vtis že v otroštvu. Spomnim se je kot muce, ki je otroke spodbujala k pospravljanju copat. Poleg vseh knjižnih likov se mi je le-ta zdela poučna in hkrati dovolj senzibilna, da prevzame otroke v tej starosti. Vedela sem, da bom lahko s to igračo motivirala otroke za različne dejavnosti in da bo večino otrok zaradi njene lepote navdušena. Namreč otroci imajo radi lepe stvari.

Slovenska literarna umetnica Ela Peroci pa je napisala nam vsem zelo dobro znano Muco Copatarico, ki v pravljici nastopa kot vzgojni lik. Najprej vsem otrokom, ki ne pospravljajo copat, le-te vzame, ampak z dobrim namenom, da jih popravi – zašije kakšno luknjo, naredi mehkejši podplat,… Otroci, ki gredo na pot iskat domovanje Muce Copatarice, skozi to potovanje dorastejo in dozorijo v odgovorne otroke, ki se zavežejo, da bodo pospravljali svoje copate. Muca Copatarica je izrazito pozitiven materinski lik, saj jo skrbi za otroke, ne le, da ne bi ostali bosi, ampak tudi, da bodo ‘dobro obuti vse življenje’, to je da bodo postali odgovorni ljudje [3].

Otroci so lahko ta lik podrobno spoznali takrat, ko so domov prinesli knjižni nahrbtnik. Namreč v nahrbtnik sem dala tudi to knjigo.

Sodelovanje družine in vrtca

Otrok z vstopom v vrtec prvič prihaja iz znanega socialnega okolja (družine) v neznano socialno okolje. To je pomemben trenutek v otrokovem življenju, saj se otrok prvič sreča z dvema socialnima okoljema. Pri tem moremo vedeti, da je otrok pod vplivom različnih dejavnikov v teh okoljih, zato si moremo vzgojitelji prizadevati, da se ti dejavniki čim bolj med seboj približajo[1]. Lepičnikova po Maslowu (1982) navaja, da preko vzgoje svojih otrok starši zadovoljujejo tudi svoje potrebe po pripadanju, ljubezni in spoštovanju. V nadaljevanju povzame, da imamo vzgojitelji pri tem pomembno vlogo, ki jo lahko uresničujemo z resničnim, vsebinsko bogatim sodelovanjem s starši. Poudarja, da je »sodelovanje med starši in vzgojitelji zapleten in večdimenzionalen proces, ki prvenstveno temelji na obojestranski pripravljenosti za sodelovanje« [1].

Pomen sodelovanja med vzgojiteljem in starši

V. Štular (1990) meni, da pri sodelovanju s starši moramo vzgojitelji iskati nove, spremenjene načine dela in starše sprejeti kot enakovredne sodelavce. Kajti le tako bodo starši začutili, pomembnost ob skupnem načrtovanju in izvajanju vzgojnega dela, lepoto in uživanje ob skupni igri z otroki. V nadaljevanju omeni, da je sodelovanje področje, ki od vzgojitelja zahteva ne le veliko znanja, temveč tudi neposreden, pristen človeški kontakt [2]. Menim, da je pomembno, kakšen odnos vzpostavita vzgojitelj in starš. Namreč otrok čuti energijo, ki se prepleta in se odziva nanjo. Tudi avtorica V. Lepičnik navaja, da starši in vzgojitelji s svojim odnosom pomembno vplivajo na otroka s svojo kompetentnostjo, zaupanjem in zadovoljstvom. Programi, v katerih so starši aktivni udeleženci pri ustvarjanju vzgojnega procesa, prinašajo boljše rezultate, ki se manifestirajo v razvoju vseh udeležencev [1].

Predstavitev Muce Copatarice v vrtcu

Kot sem že uvodoma omenila, smo letošnje šolsko leto imeli projekt Muce Copatarice. Otroci so igračo muce in zvezek odnesli domov v petek in jo vrnili v ponedeljek. Torej doma so jo imeli čez vikend. Starši pa so v zvezek napisali doživetja otrok in dodali fotografije, ki so dodatno podkrepile zapisano. Vsak ponedeljek smo v jutranjem krogu prebrali zapisane besede staršev, ob tem pa so otroci ponosno držali v rokah muco in v njiimagehovih očeh je bilo razbrati veselje in neizmerno srečo. Namreč večina otrok še ni govorila, zato je bilo branje neverbalne komunikacije pri njih še posebej pomembno. Prav tako sem opazila, da tisti dan, ko so otroci prinesli muco nazaj v vrtec, so se zelo težko ločili od nje. Nosili so jo po igralnici, se z njo igrali in nekaj otrok jo je želelo imeti tudi na sprehodu. Tudi s sodelavko sva se veselili ponedeljkov ravno zaradi tega, ker naju je zanimalo, kaj novega so otroci doživeli čez vikend v družbi muce.

Slika 1. Predstavitev Muce Copatarice v jutranjem krogu

imageSlika 2. Deklica z Muco Copatarico na sprehodu

Zaključek

V projekt so bili vključeni vsi otroci v oddelku, kljub temu, da imamo v skupini deklico, ki prihaja iz dvojezične družine. Starši so v zvezek zapisali različna doživetja pri igri z muco, opazovanju živali, igri na snegu, obiski raznih krajev po Sloveniji,… Otroci so v družbi Muce Copatarice doživeli veliko lepega in zanimivega. Najbolj pa me je presenetila mamica, ki je dodala še pesmico o muci, ki je s sodelavko še nisva slišali. To je bilo tudi za naju nekaj novega. Odzivi staršev so bili pozitivni, kar mi veliko pomeni. Kajti s skupnimi močmi nam je uspelo pričarati otrokom nekaj lepega, kar jim bo ostalo v spominu za vedno.

Odločila sem se, da bom v prihodnje nadaljevala s tovrstnimi projekti, saj sem ugotovila, da so otroci z muco uživali. Prav tako je igrača zgradila trdno povezanost med vrtcem in družino, kar je bila moja želja že na začetku projekta.

Literatura

[1] J. V. Lepičnik, Med starši in vzgojitelji ni mogoče ne komunicirati, Ljubljana, 1996, p.p. 46 -47.
[2] V. Štular, Osnovni pogoji, ki omogočajo kreativno delo vzgojitelja, Novo mesto, 1990.
[3] http://mucek.si/lik-macke-v-pravljicah-so-muce-dobre-ali-slabe/