Školski odnosi i rad na daljinu

maja_krajnc

Maja Krajnc

Sažetak

Dobrobit pojedinca također ovisi o međuljudskim odnosima, što može imati pozitivan učinak na njegov rad i izvedbu učenja. Stoga je tijekom epidemije covid-19 i obrazovanja na daljinu potrebno obratiti pažnju na održavanje kvalitetnih međuljudskih odnosa, što je dodatno zakomplicirano mjerama socijalnog distanciranja. Svrha našeg istraživanja bila je ispitati kako srednjoškolski učitelji procjenjuju odnose s učenicima i suradnicima tijekom rada na daljinu i uspostavljaju li međuljudske odnose. Većina učitelja (61 %) procjenjuje da se njihov odnos s učenicima nije promijenio tijekom rada na daljinu. U slučaju da imaju pitanja o poslu, 95% učitelja može se obratiti kolegi. Većina razrednika (86 %) drži nastavu u obliku videokonferencija. 13 % učitelja povremeno potiče rad učenika u parovima i malim grupama, što stoga predstavlja područje s mogućnošću poboljšanja za jačanje međuljudskih odnosa tijekom rada na daljinu.

Ključne riječi: daljinski rad; međuljudski odnosi; nastavni sat; COVID-19.

1. Uvod

Socijalna udaljenost i zatvaranje škole, koji predstavljaju dvije mjere za suzbijanje pandemije covid-19, imali su značajan utjecaj na svakodnevni život adolescenata, njihovih roditelja i obrazovnog osoblja. Zbog prelaska na obrazovanje na daljinu promijenili su se i odnosi učitelj-učenik, učenik-učenik i učitelj-učitelj. Preporuke i upute za obrazovanje na daljinu, koje su pripremili Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa (MIZŠ) i Nacionalni zavod RS za obrazovanje, odnose se, između ostalog, na promicanje pozitivnih odnosa između učitelja i učenika i ističu važnost učešća učenika u učenju na daljinu, dok je odnos između učitelja i suradnika donekle povučen u drugi plan.

2. Obrazovanje na daljinu u Sloveniji

U Sloveniji se prvo zatvaranje osnovnih, srednjih i visokoškolskih škola dogodilo sredinom ožujka 2020. U svibnju su otvorene škole za niže razrede osnovnih škola, a zatim viši razredi osnovnih škola. U svibnju su se u srednju školu vratili samo srednjoškolci koji su u lipnju pristupili maturi i studenti koji su morali ispraviti negativne ocjene. Ostali srednjoškolci i studenti školsku su godinu završili na daljinu.

Krajem ožujka škole su dobile prve upute i preporuke za rad na daljinu od Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa i Nacionalnog zavoda RS za obrazovanje, što je također uključivalo savjete o uspostavljanju i održavanju međusobnih odnosa. Razrednicima se preporučuje da uspostave kontakt s učenicima tijekom predavanja koje provode putem videokonferencija, pokušavajući pritom omogućiti i potaknuti kontakte između učenika. Škola bi trebala uspostaviti kontakt sa svakim učenikom kako bi učenici osjetili brigu škole za njih i njihovu dobrobit. Komunikacija između učitelja i učenika trebala bi se odvijati i aktivnim uključivanjem učenika u obrazovanje na daljinu, npr. uključivanjem učenika u postavljanje ciljeva učenja za lekciju, poticanjem postavljanja pitanja, rasprava itd. Ravnatelj bi trebao poticati komunikaciju između nastavnika odsječnog nastavnog osoblja i sredstava u koordinaciji obveza za učenike i studente. Ravnatelj bi također trebao poticati međupredmetno umrežavanje i uzajamnu pomoć između učitelja, posebno u svladavanju njihovih vještina u korištenju komunikacijskih e-alata (ZRSŠ, 2020a).

U jesen 2020. ministarstvo i nacionalni zavod dopunili su upute i preporuke za rad na daljinu. Preporuča se da nastavnik, između ostalog, pri poučavanju na daljinu obraća pažnju na video objašnjenja, kako uživo, tako i unaprijed snimljena objašnjenja. Odjelna učiteljska vijeća trebala bi koordinirati planirane ocjene, a učitelji bi trebali poticati suradnju vršnjaka, npr. rad u skupinama ili parovima. Naime, grupni rad studentima daje osjećaj povezanosti i sigurnosti (Kustec, str. 63–65), što mnogim studentima nedostaje zbog mjera povezanih s epidemijom covid-19.

U svibnju i lipnju 2020. Nacionalni zavod RS za obrazovanje proveo je istraživanje pod nazivom “Obrazovanje na daljinu tijekom epidemije COVID-19 u Sloveniji”, u kojem su sudjelovali učitelji, učenici i studenti. Što se tiče međuljudskih odnosa tijekom učenja na daljinu, istraživanje je pokazalo da su učitelji odnose sa suradnicima, ravnateljima i roditeljima ocijenili vrlo dobrim (na skali od 1 do 5, zadovoljstvo tim odnosima u prosjeku je iznad 4). Istodobno se primjećuje da učitelji rijetko ili vrlo rijetko potiču učenike na rad u parovima ili malim grupama. Većina učenika (35,9 %) izjavila je da je bila u kontaktu s učiteljem/razrednikom jednom tjedno, a 35,5 % učenika dva do tri puta tjedno (ZRSŠ, 2020b).

Svrha našeg istraživanja bila je ispitati kako srednjoškolski učitelji procjenjuju odnose s učenicima i suradnicima tijekom rada na daljinu i uspostavljaju li međuljudske odnose.

3. Metoda

3. 1. Uzorak

Studija je obuhvatila 62 srednjoškolska učitelja koji predaju u srednjoškolskim, srednjoškolskim i strukovnim programima.

3. 2. Mjerni instrument

Učitelji su internetsku anketu u mrežnom alatu 1ka ispunili u studenom 2020. godine, u četvrtom tjednu provođenja obrazovanja na daljinu u drugom valu epidemije. Istraživanje je obuhvatilo 16 pitanja, od kojih je 15 bilo zatvorenih, a jedno otvoreno. Pitanja su se odnosila na načine provođenja nastavnih sati, poticanje učenika na rad u parovima i malim skupinama, odnos između učitelja i učenika i odnos između učitelja.

4. Rezultati

clip_image002Grafikon 1. Udio razrednika koji izvode nastavne sate putem videokonferencija

Grafikon 1 pokazuje da većina razrednika (86 %) provodi nastavne sate uživo putem videokonferencija.

clip_image004Grafikon 2. Udio nastavnika za koje učenici moraju barem povremeno obavljati zadatke u parovima ili u malim grupama

Grafikon 2 pokazuje da velika većina učitelja (87 %) ne potiče učenike na rad u parovima ili malim grupama.

clip_image006Grafikon 3. Odnos učitelja i učenika tijekom rada na daljinu u usporedbi sa radom u školi

Grafikon 3 pokazuje da 61 % učitelja vjeruje da je njihov odnos s učenicima dok rade na daljinu jednak onome kada rade u školi. 15 % učitelja vjeruje da je stav lošiji i da je teško procijeniti stav jer nemaju vidljiv odgovor učenika tijekom videokonferencija.

clip_image008Grafikon 4. Udio nastavnika koji se mogu obratiti kolegi za pomoć u vezi s pitanjima koja se odnose na rad na daljinu

Grafikon 4 pokazuje da se 95 % učitelja može obratiti kolegama za pomoć u radu.

5. Rasprava

Razrednici obično izvode nastavu putem videokonferencija, što je važno za održavanje odnosa između razrednika i učenika tijekom rada na daljinu. Naime, nastavni satovi odvijaju se u manje formalnoj atmosferi, učenici imaju vremena da govore kako doživljavaju situaciju i obrazovanje na daljinu, a ponekad učenici mogu odrediti i temu predavanja. Da bi potaknuo odnose među učenicima, razrednik može povremeno ostaviti učenike na miru 15 minuta u videokonferenciji. Na taj način potiče i neformalnu komunikaciju izvan školskog vremena, što je važan aspekt dobrobiti mlade osobe u trenutnoj situaciji. Izvođenje nastavnih sati i barem dijela nastave putem videokonferencija pomaže u održavanju kvalitetnih odnosa. Vjerojatno je to i jedan od razloga zašto većina učitelja smatra da se njihov odnos s učenicima unatoč prijelazu na daljinsko korištenje nije promijenio.

S druge strane, učitelji uglavnom ne potiču rad u parovima i malim grupama. Ovo je izgubljena prilika za uključivanje onih učenika u komunikacije kojima je teže samostalno uspostaviti socijalne kontakte. Uspostavljanje i održavanje kontakata teško je tijekom mjera socijalnog udaljavanja i može imati negativne posljedice na motivaciju učenika za učenje i opću dobrobit.

Naši rezultati također pokazuju da se većina učitelja može obratiti suradnicima za pomoć u radu. Istodobno, često se zaboravlja da su djeca (i učitelji) često lišeni neformalnih kontakata sa školskim kolegama (učitelji sa suradnicima) koji su im pomogli da se opuste i počnu disati kad se obrazovanje još odvijalo u školi. Primjerice, ravnatelji bi mogli povremeno preuzeti ulogu „razrednika“ i poticati učitelje da se nađu na „virtualnoj“ kavi negdje tijekom pauza.

6. Zaključak

Obrazovanje na daljinu donijelo je mnoge promjene u načinu predavanja, što je zahtijevalo puno prilagodbi za učitelje i učenike. Uz brigu o tijeku obrazovanja (metode, e-alati, raspored i procjena), ne smije se zaboraviti važnost održavanja kvalitetnih međuljudskih odnosa koji su postojali prije zatvaranja škola. To se može postići uglavnom osobnim kontaktom putem videokonferencija u učionici i na manje formalnim sastancima između učitelja, učenika i učitelja i učenika.

Literatura

  1. Izvajanje izobraževanja na daljavo v izrednih razmerah. URL: https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/2020-03-27-navodila-za-ravnatelje_ss_26032020.pdf (18. 11. 2020)
  2. Kustec, S.; Logaj, V.; Krek, M.; Flogle, A.; Truden Dobrin, P.; Ivanuš Grmek, M. (2020). Vzgoja in izobraževanje v Republiki Sloveniji v razmerah, povezanih s covid 19
  3. Izobraževanje na daljavo v času epidemije Covid-19 v Sloveniji. URL: https://www.zrss.si/objava/izobrazevanje-na-daljavo-v-casu-epidemije-covid-19-v-sloveniji (16. 11. 2020)

Iskustva rada nastavnika

u online okruženju

gordana_popovic

Gordana Popović

Sažetak

Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića iz Osijeka je kao i sve škole u vremenu pandemije COVID -19 od ožujka do lipnja 2020. godine radila u online okruženju. Provodeći ankete i razgovore s nastavnicima stručna suradnica pedagoginja objavljuje specifične rezultate anketa i zaključke razgovora s nastavnicima o načinu provođenja i radu nastavnika od kuće, a sve u svrhu dobrobiti učenika. Ovakav oblik nastave donio je velike promjene u školi te postoje različita razmišljanja o tome kako bi se mogla provoditi. Pred nastavnike i učenike stavljen je zadatak koji je zahtijevao mnogo prilagodbe, tolerancije i fleksibilnosti.

Ključne riječi: nastavnici, učenici, ankete, razgovori, online nastava

Uvod

Početkom Covid-19 pandemije u ožujku 2020, stanje u Republici Hrvatskoj znatno se promijenilo u svim sferama života, pa tako i u školstvu. Odgojno-obrazovne ustanove bile su u kratkom vremenskom roku primorane prijeći na online nastavu, pa tako i Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića iz Osijeka. Online nastava mnogima je bila novitet i nepoznanica, jer se Škola do toga trenutka nije susrela s takvim oblikom nastave u tolikoj mjeri iako smo uključeni u projekt E-škole. Neki nastavnici su već imali vještine i znanja koja su bila potrebna za online rad, a neki su se morali “preko noći” snaći. Svi smo se nosili s više ili manje uspjeha sa svim izazovima koji su bili pred svima nama. Stručna suradnica – pedagoginja , svoj je rad usmjerila na pružanje podrške nastavnicima, učenicima i roditeljima.

1. Rezultati provedenih anketa

Provedena je anketa među učenicima i nastavnicima početkom svibnja, a cilj ankete bio je unaprijediti virtualni odgojno – obrazovni rad učenika i nastavnika. Anketa za nastavnike provedena je u virtualnoj zbornici i pristupilo joj je 28 profesora i dipl. inž. a anketa za učenike provedena je u virtualnim razredima i pristupilo je 206 učenika.

slika1 Anketa nastavnicislika2 Anketa učenici
Slike 1. Anketa nastavnici                   Slika 2. Anketa učenici

Iz ugla stručnog suradnika – pedagoga istaknute su neke zanimljivosti do kojih se došlo analizom.

Ono u čemu su se učenici i nastavnici složili jest ocjena vrlo dobar za zadovoljstvo radom. Nastavnici su procjenjivali kako su zadatci jasno postavljeni i ocijenili ih ocjenom odličan, dok smo kod učenika imali podjednaku procjenu između ocjene vrlo dobar i dobar. Najveći nesrazmjer uočen je kod procjene slobode pitanja učenika za odgodu roka i predaje zadaća. Nastavnici su je ocijenili ocjenom odličan, dok su učenici dali negativnu ocjenu.

Na pitanja o načinu komunikacije između učenika i nastavnika u online nastavi, većina učenika (58 %) odgovorilo je kako se služilo različitim načinima komunikacije iako je na razini škole dogovorena komunikacija putem TEAMS-a. Nastavnici su postavljali nastavne materijale i poveznice te provodili provjere znanja (kviz, ispit, i sl.), a učenici su izrađivali digitalne sadržaje (prezentacije, plakate, umne mape). Uzajamna komunikacija se odvijala i pomoću video poziva preko Teamsa, Zooma ili dr.

38 % učenika odgovorilo je kako su im nastavnici postavljali samo nastavne materijale i poveznice na platformu, dok je 4 % učenika navelo komunikaciju s nastavnicima samo putem video-poziva ili izrađivanja digitalnih materijala.

Na osnovu rezultata ankete u svrhu unaprjeđivanja odgojno-obrazovnog procesa na Nastavničkom vijeću predloženo je slijedeće:

  • Jasno uputiti učenike u svezi kriterija i načina ocjenjivanja
  • Redovito pratiti napredak učenika i davati im konkretne povratne informacije o tome
  • Dati učenicima duže vrijeme za izradu i predaju zadataka
  • Bolje procjenjivati količinu nastavnih sadržaja
  • Koristiti jednostavne i jasne poruke u komunikaciji i davanju povratnih informacija
  • Primjenjivati individualni pristup učenicima na osnovi njihovih sposobnosti

2. Rezultati razgovora s nastavnicima

Nakon povratka u školske klupe početkom nove nastavne godine važno je bilo zbog godišnjeg planiranja rada Škole analizu ankete potkrijepiti i povratnim informacijama „u živo“. Odabrana je metoda individualnog, slobodnog razgovora jer je to najprisniji oblik suradnje nastavnika i pedagoga.

Budući da takav razgovor obiluje digresijama, broj i vrsta informacija nije unaprijed određena. Podatci su se bilježili slijedom a ne sustavno i kasnije ih se sređivalo. Taj prividni nedostatak imao je i dobre strane jer je ozračje za razgovor bilo ugodno i suradničko. Razgovori su se odvijali s desetak nastavnika i tražilo se njihovo mišljenje o utjecaju online nastava na promjene u radu, o njenim prednostima i nedostacima iz osobnog iskustva.

Pitanja za motivaciju bila su sljedeća:

  1. Kako se odvijalo poučavanje online (objašnjavanje nastavnih sadržaja, održavanje testova, ispitivanja i sl.)?
  2. Postoji li razlika u znanju prije i nakon online nastave i u čemu najviše?
  3. Jeste li ponovnim početkom nastave u školi radili neke nadoknade nastavnih sadržaja za koje ste smatrali da ih učenici nisu dovoljno dobro svladali tijekom online nastave i koje su to bile?
  4. Što mislite o prednostima i nedostacima online nastave?
  5. Prema vašem dosadašnjem iskustvu, kako su učenici reagirali na nju?
  6. Vaše zaključno mišljenje o online nastavi?

Nastavnici su isticali kako je online nastava, osim što je promijenila rad škole , donijela i druge izazove koje je trebalo svladati u kratkom vremenskom roku, kako njima tako i učenicima i roditeljima. Bilo je puno prilagodbe, fleksibilnosti i dodatnoga rada.

Prilagodba je uključivala mnoge vještine za koje neki od njih nisu niti znali da ih posjeduju. Smatrali su kako su i učenici bili u nezavidnoj situaciji zbog uskraćenosti za socijalne kontakte i fizičku prisutnost na nastavi na koju su bili naviknuti.

Online poučavanje nije predstavljalo problem jer su svoje nastavne sadržaje objašnjavali kao i u učionici. Jedina je značajna razlika bila u provođenju praktične nastave koju online nastava nije dopuštala .Testovi i ispitivanja su se održavali također online, ali kriteriji ocjenjivanja i načini vrednovanja su se mijenjali i prilagođavali novonastaloj situaciji. Navode kako su snizili kriterije ocjenjivanja i od učenika nisu imali očekivanja kao prije online nastave. Za procjenu znanja učenika smatrali su kako je ono kao i inače ovisilo o njihovoj motivaciji, a ona je padala kako se približavao kraj nastavne godine .

Nisu mogli previše utjecati na to hoće li učenici slušati predavanja i pozorno pratiti, a za neke učenike, koji su bili povučeni i tihi, kažu kako su u online nastavi pokazali svoj pravi potencijal te su ispravili i dobili veće ocjene nego u redovnoj nastavi.

Ističu i prednost rada od kuće jer nije bilo kašnjenja na nastavu, s čim se susreću u redovnoj nastavi s učenicima putnicima. Mogli su raditi više stvari odjednom i nije im se mogla dogoditi neka ozljeda ili nezgoda kao u školi u interakciji s drugom djecom. (npr. u nastavi TZK-a)

S druge strane, primijećeno je kako neki učenici nisu imali od koga zatražiti pomoć u trenutku rada, dok bi na nastavi u školi brže dolazili do informacija od nastavnika ili vršnjaka što je svojevrsni paradoks jer je svrha korištenja Interneta brže dolaženje do informacija. Od učenika se u nekim predmetima očekivalo da rade više nego na nastavi i jednostavno nisu mogli pratiti taj tempo. Također, nije se mogla posvetiti pažnja učeniku kome je to bilo potrebno kao što bi to činili na nastavi.

Nastavnici navode probleme s internetskom vezom i uređajima. Svi učenici nisu imali adekvatnu opremu za praćenje online nastave pa je to otežavalo rad i njima, a i nastavnicima. Isticali su izazove pristupanja internetskoj vezi te posjedovanja slabije opreme za praćenje nastave. Predlažu bolju informiranost o materijalnom statusu učenika, njihovim financijskim mogućnostima te bržu reakciju za osiguranje jednakih uvjeta rada od kuće za sve.

Udobnost svog doma ističu se kao prednost online nastave dok nemogućnost viđanja školskih kolega i prijatelja vide kao nedostatak

Zaključak

Online nastava je oblik nastave koji je unio velike promjene u školi. Postoje različita razmišljanja o tome kako bi se online nastava mogla provoditi. Pred nastavnike i učenike stavljen je zadatak koji je zahtijevao mnogo prilagodbe, tolerancije i fleksibilnosti. Cilj je bio zaštiti zdravlje u svrhu dobrobiti učenika, a svi su radili onako kako su najbolje znali i umjeli u izvanrednim okolnostima. Uzimajući u obzir mnoge čimbenike, nastavnici su većinom zadovoljni učeničkim znanjem, njihovim trudom i radom za vrijeme online nastave

Online nastava na daljinu se i dalje odvija u izvanrednim okolnostima i treba iskoristiti sve njezine prednosti, a pokušati otkloniti nedostatke.

Literatura

  1. Jurić,V. (1989.) Metodika rada školskog pedagoga, Školska knjiga, Zagreb
  2. Staničić,S, Resman,M. (2020.) Pedagog u vrtiću, školi, domu, “Znamen“, Zagreb

Agresivno ponašanje u školi – otvoreno ili prikriveno

vesna_kukavica

Vesna Kukavica

Sažetak

Agresivno ponašanje, nepristojno ponašanje, socijalno neprihvatljivo ponašanje, ponašanje koje ne odobravamo. U trenutku iskazivanja agresije i nepristojnog ponašanja među učenicima, pitamo se je li žrtva dovoljno zaštićena i jesmo li upotrijebili sve oblike prevencije u razredu kako takvog ponašanja uopće ne bi bilo. Možda prebrzo reagiramo i tako uskraćujemo mladima mogućnost da sami rješavaju probleme, a zbog toga nemaju prilike naučiti kako se ponašati jedni prema drugima. U tom slučaju učenici ne mogu ovladati odgovarajućim socijalnim i komunikacijskim vještinama u rješavanju sukoba. Previše ih štitimo i onemogućujemo im samostalno stjecanje iskustva koje će im itekako trebati u životu. Možda to činimo zbog toga što želimo da se u školi osjećaju sigurno i da se ničega ne boje.

Ključne riječi: agresivno ponašanje, sukob, strategije, vještine rješavanja sukoba, nulta tolerancija na nasilje.

Uvod

Kao stručni zaposlenici odgojno-obrazovnih institucija i pedagozi, obvezujemo se nultoj toleranciji na nasilje.
Sve češće i češće smo u ulozi onih koji rješavaju sukobe među učenicima. U puno navrata prebrzo interveniramo i time djeci oduzimamo mogućnost da međusobni sukob razriješe sami, a samim time i da usvoje te strategije.
Imamo li tendenciju odmah i u svakoj situaciji štititi djecu? Možda. A možda želimo imati potpunu kontrolu nad djecom jer se bojimo da im se što ne dogodi. Međutim, ta kontrola samo povećava ranjivost mladih. Zbog toga moramo mladima dati više povjerenja u samostalnom rješavanju međusobnih problema, ali i razvijati socijalne i komunikacijske vještine s njima.

Nasilno ponašanje – fizičko, psihičko ili verbalno – ponašanje je koje susrećemo na svakom koraku. Nasilje je zlouporaba moći koja se iskazuje u raznim oblicima.
Govorimo o naučenom, neprimjerenom ponašanju kao odgovoru na neugodne osjećaje straha, mržnje ili ljutnje. To je nešto što je društvu već odavno poznato. Takvo ponašanje poznavali su i naši preci, a protiv njega su se borile i generacije prije nas.
Mnogi nasilje doživljavaju kao krajnji izlaz, kao odraz osobne nemoći, a vještine rješavanja problema su neprilagođene. Neprimjereno reagiramo kada netko prelazi našu osobnu granicu. Takvo ponašanje uvijek uključuje emocije. Nasilje je pokušaj nadmoći jačih nad slabijima: udarcima, ucjenom, riječima, zlostavljanjem, prezirom, iskorištavanjem i dr. (sažetak prema M. Munc, 2010.).

Danas možemo biti zabrinuti jer mladi sve svoje probleme i tegobe rješavaju nasiljem: udarcima, ucjenama, vrijeđanjem, ponižavanjem, prezirom. Zabrinjavajuća je sve raširenija pojava prikrivenog nasilja i ponašanja koja više ni ne doživljavamo kao nasilje.

Često se pitam je li ovakvo stanje u školi samo odraz trenutačnog stanja u društvu, ili je to samo razvojna faza mladih u kojoj svoju nesigurnost iskazuju neprihvatljivim ponašanjem, ili je možda odraz onoga što se događa kod kuće gdje su mladi svakodnevno izloženi nasilju.
Svijet u kojem živimo brzo se mijenja. Od mladih se traži sve više i više. A mnogi ne mogu pratiti ove brze promjene.
U obrazovanju mladih moramo pokazati kako ne toleriramo nasilje. Naša je briga odgajati djecu u duhu nulte tolerancije na nasilje i reagirati na svaki pokušaj nasilnog ponašanja. Vlastitom reakcijom pokazujemo da je takvo ponašanje neprihvatljivo.
Kao savjetnica u osnovnoj školi nailazim na različite oblike nasilja učenika, na različita »lica nasilja« od neprikladnih riječi, borbe za bolji socijalni položaj, udaraca, pljuvanja, guranja, vrijeđanja, ucjena, izopćavanja iz društva i dr.
Iako o nasilju, uzrocima i posljedicama mnogo razgovaramo s učenicima, provodimo prevencijske radionice, pripremamo predavanja za učenike i njihove roditelje i održavamo individualne razgovore, ipak spoznajemo kako nasilnog ponašanja nema manje, nego sve više – i to prikrivenog nasilja.

Tako smo u našoj školi odlučili provesti istraživanje o nasilju kako bismo provjerili stanje, odnosno znaju li učenici uopće prepoznati i raspoznati nasilna ponašanja te kako ih doživljavaju, kao i provjeriti način na koji se suočavaju s nasiljem i reagiraju na njega.

Glavni nalazi istraživanja

1. Vrste nasilja

Mlađi učenici primjećuju nasilno ponašanje svaki dan, a mnogi ne čine ništa – ne upozore učitelja o takvom ponašanju. Više od pola učenika već je bilo u situaciji da su sebe doživljavali žrtvama nasilnog ponašanja. Kažu kako najčešće vide ili doživljavaju fizičko nasilje (udarac, štipanje, šamar, opetovano udaranje), a na drugom je mjestu verbalno nasilje (ružne riječi, psovke, vulgarnosti). Stariji učenici (od 6. do 9. razreda) najčešće doživljavaju psihičko nasilje – ponižavanje, izopćenja iz grupe, zabrane druženja s nekime, širenje laži o nekome.
Učitelji najčešće primjećuju psihičko nasilje kada učenici nekoga izopće iz grupe, ne druže se s njime, o nekome šire ružne glasine ili ga ponižavaju.

2. Tko su žrtve

Učenici ističu da su najčešće žrtve nasilja oni učenici koji su se tek upisali u školu, oni koji su fizički slabiji ili mlađi, oni koji su nemirni za vrijeme nastave te oni koji nisu uspješni u školi.

3. Kada se događa

Najčešće se nasilje događa prije ili poslije nastave, za vrijeme pauze, a to primjećuju i učenici i učitelji.

4. Gdje se nasilje događa

Učenici kažu kako se nasilje uglavnom odvija na hodnicima, u razredu ili zahodu, a učitelji najviše nasilja vide na hodnicima, u zahodu i svlačionici, odnosno na mjestima koja su skrivena od pogleda.

5. Prijave li svi čin nasilja

80% učenika prijavi da su bili žrtvama nasilja, a isto učine i učitelji. Ako netko odluči prešutjeti, to je uglavnom zbog straha, sramote, ili odbija reći jer ga nije ga briga, ili misli da se ionako ništa neće promijeniti.

6. Što poduzimaju kada vide nasilje

Učenici odmah kažu prvoj odrasloj osobi koju ugledaju, a neki čak žele sami zaustaviti nasilje.
Učitelji odmah reagiraju, zaustavljaju nasilno ponašanje, razrednika obavijeste o događaju, razgovaraju s učenikom ili ga šalju savjetniku.

7. Što su posljedice nasilnog ponašanja

Učenici tvrde da su posljedice nasilnog ponašanja razgovor o ponašanju s razrednikom, odgojna opomena i razgovor sa savjetnicom. 5% učenika misli da posljedica nema.

8. Prikriveno nasilje i koliko je prisutno

Učenici kažu kako prikrivenog nasilja (55%) ima više nego otvorenog. Učitelji smatraju da ga ima i više od toga, oko 65%.

9. Kako razumijemo prikriveno nasilje

Za učenike je to ponašanje koje ne vidimo, nešto o čemu se ne govori, događaj o kojem nikada ne smiješ nikome reći.
Učitelji ga vide kao nešto neprimijećeno, skriveno pogledu, ponašanje za koje učenici uopće ne kažu ili pak učenici određena ponašanja ne doživljavaju kao nasilna i zato o njima ne govore.

AKTIVNOSTI za prevenciju i podizanje svijesti o problemima nasilnog ponašanja:

  • tematski roditeljski sastanci, okrugli stolovi i diskusije s roditeljima
  • tematski razredni roditeljski sastanci o nasilju, kako rješavati nasilje, kako se nositi s nasiljem, kako ga spriječiti
  • planirano vrijeme dežurstava učitelja prije nastave, za vrijeme pauze, nakon nastave i tijekom svih zajedničkih aktivnosti, planiran nadzor učenika-vozača
  • jasna školska pravila o prikladnom ponašanju (Obrazovni plan škole, prioriteti- projekti)
  • jasna razredna pravila o ponašanju i odgovornosti učenika
  • razredni satovi (razrednik): razgovori o nasilju, o žrtvama, o nasilnicima, o prepoznavanju nasilja, o prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju i zašto, kako međusobno rješavati probleme, kako reagirati, koga moliti za pomoć
  • zajedničke razredne aktivnosti za poboljšanje razredne atmosfere i boljih odnosa među učenicima
  • razvijanje socijalnih vještina, kako međusobno komunicirati, kako se nositi s emocijama, što je dobro za samopouzdanje
  • obavljanje dobrovoljnog rada
  • provođenje radionica: 8 krugova izvrsnosti, igre uloga, socijalne vještine
  • održavanje radionica o emocionalnoj inteligenciji, emocionalnoj pismenosti, kako izraziti svoje emocije i kako se s njima nositi
  • nulta tolerancija na nasilje: pri pojavi nasilnog ponašanja moramo odmah reagirati i razgovarati s učenicima; razgovori između savjetnice i roditelja svih učenika upletenih u nasilje; zajedničko formuliranje strategija i individualni plan rada s nasilnicima i žrtvama
  • izricanje odgojnog ukora (odgojne opomene)
  • radionice s učenicima koji su nasilnici i koji su žrtve.

Zaključak

Cilj svih aktivnosti je osvijestiti učenike o pojavi i oblicima nasilja kao i nultoj toleranciji na nasilje, upozoriti o osjetljivosti tog problema i važnosti uključenosti svih prisutnih kako bi se nasilno ponašanje odmah rješavalo i sankcioniralo.
Cilj prevencije je smanjiti nasilje i utjecati na razmišljanje svih učenika o tome da takvo ponašanje nije prihvatljivo u društvu i da ga moramo osuđivati.
Ali svakako moramo naučiti da svatko u rješavanju nasilja može i mora preuzeti svoj dio odgovornosti i izvršiti svoju ulogu: i učitelji, i roditelji, i učenici.
Nasilno ponašanje možemo u određenoj mjeri smanjiti, ali ga nikada ne možemo potpuno iskorijeniti.

Literatura

  1. Erb, H. E. (2004). Nasilje v šoli in kako se mu lahko zoperstaviš. Radovljica: Didakta
  2. Habbe, J. (2000). Nasilje in varnost otrok v šolah. Ljubljana: Lisac&Lisac
  3. Muršič, Z. MIlivojevoć, B. Brvar, K. Filipčič in drugi (2010). Znanje o čustvih za manj nasilje v šoli. Ljubljana. Inštitut za kriminologijo pri Pravni fakulteti v Ljubljani
  4. M. Munc (2010). Nemoč nasilja. Maribor. De Vesta
  5. Didakta, številka 194, letnik XXVI; FOKUS: nasilje v šoli
  6. Vzgoja in izobraževanje, številka 3-4, letnik 2016; O nasilju

Baština

jozica_ivancic

Jožica Ivančič

Sažetak

Godina 2018., bila je Europska godina kulturne baštine. Sa željom da potaknem interes za baštinu među učenicima, u školskoj godini 2018./2019., odlučili smo istražiti djelić baštine u svom okružju.

Četvrti su razredi istraživali i proučavali prošlost na obližnjim zgradama i izloženim predmetima. Pretraživali su stare predmete u kućnim vitrinama. Upoznali su važne ličnosti te pripremali istraživačke zadatke u školi.

Ključne riječi: zaštita baštine, stari predmet, važna ličnost, izložba.

1. Uvod

Uloga učitelja je usmjeravanje učenika na zaštitu okoliša, uz posljedično osvještenje na pogled prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ovim istraživanjem smo upoznavali prošlost, kulturnu baštinu u svome okružju te podigli svijest o mogućnosti pojedinca, uključujući i djeteta, u zaštiti tragova prošlosti.

2. Planiranje aktivnosti

Aktivnosti su planirane u sklopu nastavne jedinice Moj zavičaj i baština.

Upoznali smo prirodno-zemljopisna obilježja zavičaja, izradili tlocrt zavičajne regije te Slika1 Moj zavičajoznačili točke, koje smo na terenskom radu uvrstili u kulturnu baštinu. Cilj je bio upozoriti javnost na važnost zaštite zavičajne prošlosti za buduće naraštaje.

Objavom članaka u školskom biltenu, izložbom radova u školi, izložbom likovnih radova učenika u lokalnoj knjižnici za općinski praznik, javnosti smo poručili kako ozbiljno pristupamo očuvanju kulturne baštine zavičaja. Istakli smo kako poštujemo rad ljudi iz prošlosti te kako o tome ovisi sadašnjost i budućnost.
Slika 1. Moj zavičaj

3. Ciljevi projektnog rada

Ciljevi projektnog rada su:

  • prepoznati kulturnu baštinu u zavičaju
  • iskustveno istražiti dio naslijeđa i predstaviti ga širokoj javnosti
  • pri izvedbi surađivati i s drugim osobama iz zavičaja
  • prepoznati ugroženu baštinu i na nju upozoravati odrasle
  • potaknuti odgovorno upravljanje baštinom kroz turizam

4. Provedba projekta

4.1. Razgledanje bližnje okolice

Prva faza projekta bila je istražiti samo mjesto Divača. Upoznali smo važne kulturno-povijesne spomenike, promatrali tipično Škrateljnovo domaćinstvo iz 17.st. s krškom arhitekturom. Prisjetili smo se domaće žene, Ita Rine – prve slovenske glumice. Uslijedio je odlazak na željeznički kolodvor gdje smo promatrali staru parnu lokomotivu. Uspoređivali smo stariju i noviju arhitekturu.

Učenici su odlučili dodatno istraživati pomoću literature. Pripremili su prezentaciju kao turistički vodiči određenih lokacija– spomenike, kuće, uz parnu lokomotivu te izvršeno prezentirali učenicima iz razreda na lokalitetu.

4.2. Zavirite u svoju vitrinu, potkrovlje i hram

U drugoj fazi projekta uslijedio je zadatak u kojem su učenici istraživali temeljem povijesnih izvora. Istraživali su vitrine, špajze, potkrovlja svojih kuća kako bi pronašli stare predmete. Pronađene izvore donijeli su u školu. Na nastavi su predmete po uputama opisali i pripremili za objavu u školskom biltenu Vremščica. Svi učenički radovi su bili objavljeni. Učenici su bili veoma zadovoljni jer su tako ljudi saznali za njihov rad i odnos spram baštine. Dodatni zadatak bio je isprobati predmete koji su još uvijek u funkciji. Tako su se okušali u mljevenju kave na starom mlincu, ispekli kruh u crnoj kuhinji, fotografirali se sa starim aparatom, snimili događaj sa starom kamerom, prisjetili se izleta s parnom lokomotivom iz Divače do Kopra u pratnji Djeda Božićnjaka, izgradili komadić suhozida sa starosjediocem…

Ovaj zadatak imao je posebnu uputu; zadatak su morali odraditi uz pomoć odrasle osobe.

4.3. Učenikov uradak iz drva, papira

Spoznavši kako su ljudi u prošlosti sami izrađivali potrepštine, posebice drvene potrepštine, diktiralo je da to i sami pokušaju. Već nekoliko godina surađujemo s Parkom Škocjanske jame na različitim projektima. Ove godine su nam pomogli pri izradi Slika 2 Učenikov rad od drvatradicionalnog predmeta hoklice (male klupice). Osim navedenog tradicionalnog predmeta izradili smo puzzle – igračku s lučnom pilom i cvijeće iz krep papira.

Sve radove smo izložili u višenamjenskom prostoru povodom Dana škole.

Slika 2. Učenikov rad od drva

4.4. Ugledanje na osobnost s umjetničkim stvaranjem

Rad na projektu nastavili smo istraživanjem na temu značajnih ličnosti u našim krajevima. Posebnu pozornost privukao je slikar gospodin Stojan Zafred (1951 – 2002) koji je nakon nesreće počeo slikati s ustima.

Slika 3 Likovno stvaranjeGospođa Jožica Zafreda (žena slikara Stojana Zafreda) nam je predstavila Stojanove grafike. Pozvali smo ju da sudjeluje u umjetničkom stvaranju predmeta iz vitrina i hramova pod nazivom Slike prošlosti – crtna slika olovkom.

Slika 3. Likovno stvaranje

Gospođa Jožica Zafred je ostvarila izvrsnu suradnju s učenicima. Nakon realizacije likovnih radova likovnom tehnikom olovka, crtanjem bez korištenja gumice, otvorena je Slika 4 Izložba u mjesnoj knjižnici Divačaprekrasna izložba za javnost u mjesnoj knjižnici u Divači. Učenici su u srpnju prisustvovali otvorenju izložbe pod nazivom Slike prošlosti. Izložba je bila dodatak kulturnom sadržaju 14. općinskog praznika Općine Divača.

Izložbi je nazočila likovna kritičarka Polona Skodič koja je napisala pozitivnu kritiku. Izložba likovnih radova trajala je kroz srpanj i kolovoz.

Slika 4. Izložba u mjesnoj knjižnici Divača

U školskoj 2019./2020. godini ravnateljica gospođa Damijana Gustinčič pozvala je učenike da se sa svojim umjetničkim djelima predstave učiteljima, učenicima i svim ostalim posjetiteljima Osnovne škole dr. Bogomirja Magajne Divača.

5. Evalvacija

Tijekom projekta devetogodišnjaci su bili vrlo susretljivi i znatiželjni. Već u prvoj fazi provođenja projekta, pri obilasku mjesta Divača, predložili su da svi oni koji žive izvan mjesta Divače pronađu kulturnu baštinu svojega mjesta. U radu su bili samostalni i veoma aktivni. Prezentirali su kulturne ustanove – crkve, stare trgovine ,gostionice, koje više ne rade te istakli njihov značaj u prošlosti i razloge zatvaranja. Predložili su što bi trebalo učiniti da se obnove stare kuće, srušeni spomenici, stari bunari, staje …

Razvili su svijest o očuvanju ugrožene baštine. Primjer je dvorac Školj u Vremskoj dolini koji propada kao i drvored biljke murva (duda) uz njega.

Provođenjem metodičke igre uloga napisali su dnevni red sastanka mjesne zajednice Divača kojim potiču odrasle na brigu o spomenicima prošlosti, kako mještana tako i turista. Predložili su načine promocije rodnog grada turistima.

6. Zaključak

U ovoj školskoj godini daljnji cilj je osvijestiti učenike o vlastitom doprinosu za zdrav okoliš. Provođenjem akcija čišćenja pobrinut ćemo se za prirodni okoliš, posaditi stablo, podići svijest kod vršnjaka i odraslih razvijajući postupke i načine održavanja čistog okoliša.

Literatura

  1. Klelija, Potokar. 2008. Vremska dolina med Krasom in Brkini. Krajevna monografija
  2. Glasilo Občine Divača, letnik 25, br. 1, travanj 2019
  3. Glasnik Občine Divača, letnik 24, br. 1, ožujak 2018
  4. Glasnik Občine Divača, letnik 20, br. 2, lipanj 2014

O timskom radu i kako povećati razinu kvalitete timskog rada

Ina Rožman

Sažetak

Danas se suočavamo sa stalnim promjenama i brzim tempom života. Unatoč svome znanju i bogatom iskustvu, su nastavnici zaduženi za često prezahtjevne zadatke. Komplementarnost, suradnja i timski duh ključni su čimbenici u postizanju napretka modernog društva.
Karakteristika timskog oblika rada je da se taj tim sastoji od manjeg broja ljudi koji imaju međusobno komplementarne vještine i predani su zajedničkoj svrsi, skupu ciljeva i metoda rada, za koje međusobno preuzimaju odgovornost.
I u školstvu, međusobna suradnja kao i rad nastavnika u školi i razredu su danas puno drukčiji nego u prošlosti. Timski rad postaje sve aktualniji i popularniji oblik rada. Mislim da je timski rad na području odgojno-obrazovnih ustanova nužan i neophodan. Promjene u školskom sustavu, sve veća zahtjevnost učenika, suvremeni nastavni pristupi, stalne nove spoznaje na području individualne profesije i drugi čimbenici stvorili su potrebu za suradnjom i uključivanjem nastavnika u timove.

U članku sam se usredotočila na područje timskog rada nastavnika na osnovnim školama. Na temelju analize istraživanja koje sam provela u 2014. godini u nekim odabranim slovenskim osnovnim školama, pripremila sam prijedloge i preporuke s ciljem podizanja svijesti uprava škola, nastavnika i svih ostalih zaposlenika u odgojno-obrazovnoj ustanovi, koja se odnosi na timski rad i načine postizanja tog timskog rada, te povećanje razine kvalitete ovakvog oblika rada.


Ključne riječi:
osnovna škola, nastavnik, suradnja, timski rad.

Abstract

We live in a time of fast tempo and constant change. For teachers the tasks set are, despite knowledge and rich experience, often too demanding. Mutual complementation, cooperation and team spirit are in the modern society necessary to achieve progress.
Characteristic of every form of team work is for the team to consist of a smaller number of people who have complementary skills and are dedicated to common purpose, system of goals and ways of work for which they take responsibility between themselves.
Also in educational system nowadays mutual cooperation and work of teachers at school and in class is different than in the past. Team work is becoming more and more current and popular form of work. I think that team work is necessary and indispensable in the field of VIZ. Changes in educational system, more and more demanding pupils, new ways of teaching, constant new discoveries in the field of individual discipline and other factors have created the need for cooperation and inclusion of teachers in teams.
In the article I have focused on the team work of teachers of elementary schools. On the basis of analysis of a research, that I have performed in 2014 in some chosen Slovenian elementary schools, I have prepared suggestions and recommendations with the purpose to make the management of schools, teachers and all other employees in VIZ aware of team work and ways how to achieve more team work and raise the level of quality of this kind of work.

Key words: elementary school, teacher, cooperation, team work.

Zusammenfassung

Wir leben in einer Zeit des schnellen Tempos und ständigen Wandels. Lehrer erhalten Aufgaben, die, trotz ihres Wissens und ihrer reichen Erfahrung, oft zu anspruchsvoll sind. Komplementarität, Zusammenarbeit und Teamgeist sind in der modernen Gesellschaft unabdingbar, um Fortschritte zu erzielen.
Charakteristisch für die Teamarbeit ist, dass das Team aus einer kleinen Anzahl von Personen besteht, die über ergänzende Fähigkeiten verfügen und sich gegenüber dem gemeinsamen Zweck, den Zielen und Arbeitsmethoden verpflichtet fühlen, für die sie Verantwortung übernehmen.
Auch im Schulsystem ist die Zusammenarbeit und Arbeit der Lehrer in der Schule und im Unterricht heute anders als früher. Teamarbeit wird zu einer immer aktuelleren und beliebten Arbeitsform. Ich denke, dass Teamarbeit im Bereich von Bildungseinrichtungen wichtig und unverzichtbar ist. Änderungen im Schulsystem, die zunehmenden Anforderungen der Schüler, neue Unterrichtsansätze, ständige neue Kenntnisse im Bereich des einzelnen Fachs und andere Faktoren haben dazu geführt, dass  Lehrer in dieser Hinsicht zusammenarbeiten und in Teams einbezogen werden müssen.
In diesem Artikel konzentrierte ich mich auf die Teamarbeit von Grundschullehrern. Basierend auf der Analyse der von mir im Jahr 2014 in einigen ausgewählten slowenischen Grundschulen durchgeführten Studie, habe ich Vorschläge und Empfehlungen vorbereitet, um das Management von Schulen, Lehrer und alle anderen Angestellten in Bildungseinrichtungen für Teamarbeit und Wege zu mehr Teamarbeit zu sensibilisieren sowie das Qualitätsniveau dieser Arbeitsform zu erhöhen.

Schlüsselwörter: Grundschule, Lehrer, Zusammenarbeit, Teamarbeit

1. Timski rad u odgoju i obrazovanju

1.1 Timski rad u školi

U stručnoj literaturi pojam timskog rada nastavnika definiran je različito. Polak tvrdi da je najčešće korišten izraz, kojeg primjenjuju autori američke književnosti iz šezdesetih godina 20. stoljeća, timska poduka. Pojam timska poduka označava poseban didaktički način podučavanja, a sastoji se od nekoliko sadržajnih etapa: timsko planiranje, timsko provođenje i timska evaluacija nastave (Polak, 2007, str. 7).

Timski rad nastavnika može se odvijati u jednoj etapi ili u više različitih etapa (Polak, 2012, str. 61-62):

  • Timsko planiranje odgojno-obrazovnog rada ključna je i, obično, početna etapa timskog rada, jer prvenstveno od nje ovisi kako će se izvoditi sljedeče etape. Timsko planiranje obično se odvija kao sastanak pedagoških radnika kako bi se pripremili za timsko izvođenje nastave. Nastavnici proizlaze iz evaluacije već provedenog timskog rada. Dobro planiranim, iscrpnim i detaljnim timskim planiranjem moguće je izbjeći neuspjehe odgojno-obrazovnog rada.
  • Timsko provođenje odgojno-obrazovnog rada – timska poduka – spominje se u literaturi kao najzahtjevniji oblik timskog rada. Timska poduka predstavlja konkretnu situaciju u razredu: međusobnu podjelu rada u timu i organizaciju izravnog podučavanja.
  • Timska evaluacija važno je polazište za budući timski rad. Obuhvaća timsku analizu pedagoškog rada (rezultate i napredak u učenju) i evaluaciju aktivnosti u timu pedagoških radnika. Timska analiza pedagoškog rada najčešće obuhvaća realizaciju postignutih odgojno-obrazovnih ciljeva, analizu didaktičkih metoda i pristupa, analizu grupne interakcije, napredak u znanju, prikladnost pomagala za učenje i sl. Evaluacija timskih aktivnosti odvija se u obliku spontanog, neformalnog razgovora između članova tima i temelji se na refleksiji iskusnog.

Pevec Semec među etape timskog rada, pored već spomenutih, uključuje i re-planiranje (slika 1).

Slika 1. Slikovni prikaz timskog rada

slika

Izvor: Pevec Semec (2001, str. 23–25)

Prema praktičkom iskustvu, re-planiranje je najmanje iskorišten dio između etapa timskog rada. Kao razlog, autorica navodi da su nastavnici više usredotočeni na ono što ih očekuje u budućnosti nego na ono što se već dogodilo, pogotovo ako nije bilo problema s provedbom (ibidem).
U skladu s programom osnovne škole, nastavnici i drugi stručni radnici u prvom razredu te nastavnici predmetne nastave, gdje se nastava odvija na različitim razinama, susreću se s timskim radom.
Organizacija nastave u razredima gdje uglavnom predaje samo jedna nastavnica, drugačija je. Kod praktičke nastave etapa timske poduke otpada (ibidem).
Pavlič Škerjanec (2012, str. 31-32) ističe dva tipa timskog izvođenja odgojno-obrazovnog rada, i to su:

  • timska nastava tipa A, gdje u pravilu dva nastavnika zajedno podučavaju istu grupu učenika u istoj prostoriji.
  • timska nastava tipa B, gdje dva ili više nastavnika sudjeluju u svim fazama timskog rada, ali ne podučavaju istu grupu učenika istovremeno, odnosno ne izvode sve faze procesa poduke zajedno.

1.2    Prednosti i nedostaci timskog rada u školi

1.2.1    Prednosti timskog rada u školi

Glavna prednost timskog rada je da više ljudi ima više znanja od pojedinca. Stoga bi se članovi tima trebali obučavati s različitim vještinama iz različitih stručnih područja. Takva razmjena mišljenja vodi do inovativnih ideja i novih rješenja do kojih pojedinac inače ne bi mogao doći.
Moderno usmjeravanje u području obrazovanja nastavnika ukazuje na timski rad kao obaveznu osnovu za kvalitetno podučavanje. Neki od najvažnijih razloga su sve veća specijalizacija i interdisciplinarnost u nastavi, problem izolacije nastavnika u individualnoj nastavi, potrebe nastavnika za međusobnom i stručnom podrškom, te u konačnici pravna osnova za timski rad u slovenskoj osnovnoj školi (Polak, 2004, str. 186-208).
Nalazi istraživanja (ibidem), kojima je autorica ispitala utjecaj programa obuke nastavnika za timski rad na njihovu percepciju radnog okruženja, potvrđuju da timski rad nastavnika doprinosi većoj povezanosti nastavnika i kulturi suradnje u školi.
Troen i Boles (2012, str. 7-8) tvrde da su nastavnici koji rade u timovima zadovoljniji svojim poslom, da ih njihov rad više ispunjuje. Pri tome, postoji velika vjerojatnost da će zbog toga duže vrijeme obavljati svoju profesiju. 
Podaci (ibidem) sugeriraju da uspješan timski rad nastavnika povećava postignuća njihovih učenika.
U jednom od intervjua, Polak (2000, str. 2-3) je istaknula da bi timski rad trebao rezultirati većom djelotvornošću pedagoškog rada, osobnim razvojem nastavnika i odgajatelja i pripadnosti timu, što je i izvor motivacije za novi timski rad.
Prednosti timskog rada u školstvu su brojne (Crawford i sur., 1997, str. 121):

  • koordinirani ciljevi,
  • jasno definirane uloge,
  • dijeljenje iskustava i vještina,
  • maksimalno korištenje resursa,
  • veća motivacija i uzajamna podrška članova tima,
  • bolji odnosi unutar grupe,
  • poticanje donošenja odluka,
  • svijest o individualnim potencijalima,
  • poboljšana komunikacija,
  • povećavanje znanja i razumijevanja,
  • smanjenje stresa i tjeskobe.

Moramo biti svjesni da je većina uspjeha plod suradnje. Čak i u školstvu, postignuća su rezultat društvene mreže. Suradnja je često očigledna i rutinska. Ako bi se to dovelo na sustavnu razinu i naučilo koristiti u različite svrhe, moglo bi pridonijeti povećanju kvalitete pedagoškog rada (Rutar Ilc, 2012, str. 3).

1.2.2    Nedostaci timskog rada u školi

Zupan (2003, str. 134-135) iznosi nedostatke koji su općenito primjenjivi u području timskog rada, a koji, ocjenjuje, su prisutni i u školama. Prema autorici, nedostaci timskog rada su sljedeći:

  • jednoznačnost,
  • pojava pritiska na članove tima koji se slažu s alternativom, koju zagovaraju jači ili većina,
  • mogućnost pojava sukoba među članovima, koji mogu uzrokovati kašnjenja i smanjiti učinkovitost,
  • pojedinci imaju tendenciju prisvajanja rezultata timskog rada,
  • timovi se češće suočavaju s ekstremnim odlukama,
  • raspršena odgovornost,
  • potrebno je puno vremena i drugih resursa.

Možina (i sur, 2002, str. 563-564) razmatra sljedeće nedostatke u donošenju timskih odluka: komfornost, individualna dominacija, previđeni ciljevi i trošenje vremena. Iako ih autor ne navodi posebno za područje odgojno-obrazovnih ustanova, na slične slabosti nailaze i učitelji u školama. Društveni pritisak u timu zbog stvorenih prijateljskih odnosa među članovima dovodi do ujednačavanja mišljenja, na osnovu kojeg članovi donose odluke. Nedostaju međusobni izazovi. U timu prevladava mišljenje jednog ili ideje prvog. Ako je tim vrlo međusobno povezan, često dolazi do takozvanog grupnog mišljenja, koje ne vodi do najboljih rješenja i posljedica je komfornog ponašanja članova tima. Potvrdila bi, da u školstvu do takvih zaključaka dolazi osobito u homogenim nastavnim timovima ili, bolje rečeno, u timovima u kojima su nastavnici članovi istog područja, nastavnici koji podučavaju isti sadržaj u istim razredima. Nadalje, autor ističe da se uspjeh tima može smanjiti ako pojedinačni član tima prevladava u raspravi. Timsko odlučivanje nije učinkovito ako članovi ne mogu doprinijeti svoj dio. Kao treću potencijalnu slabost timskog rada, Možina smatra situaciju kada su neki članovi toliko oduševljeni pružanjem trenutne podrške da previde cilj, a to je pronaći najbolje rješenje s najmanje nepovoljnim posljedicama. Volimo reći da je vrijeme zlato. Čak i zaposlenici u odgojno-obrazovnoj ustanovi, često su u problemima s vremenom i važna im je svaka minuta. Dakle, jedan od nedostataka timskog rada u školstvu je i pretjerano korištenje vremena, pogotovo ako je individualna odluka nastavnika jednako dobra ili čak bolja od timskog rada.

2. Preporuke i prijedlozi za implementaciju timskog rada u osnovnim školama

Suradnja, povezivanje, uzajamna pomoć i isprepletene ideje, timski duh – to su lozinke bez kojih više ne možemo zamisliti razvoj u suvremenom životu. Preporuke koje sam navela u nastavku, dobrodošle su svima koji su toga svjesni, i namijenjeni su prvenstveno onima koji još ne poznaju timski rad i još ga ne primjenjuju. Osnova je bilo vlastito istraživanje, koje sam provela 2014. godine u nekim odabranim školama u regiji u kojoj živim.
Svrha tih preporuka je podizanje svijesti školskih uprava, nastavnika i svih drugih zaposlenika u odgojno-obrazovnoj ustanovi o timskom radu i načinima za postizanje više timskog rada i povećanje razine kvalitete.
Preporuke sam podijelila u skupove različitih sadržaja. U njima sam proslijedila što je moguće konkretnije prijedloge za poboljšanje stanja u područjima gdje su, prema istraživanju, potrebne promjene.
Preporuke sam podijelila u sedam skupova:

  • obrazovanje i usavršavanje znanja u području timskog rada,u
  • vođenje multiplikatora za timski rad,
  • uvođenje savjetnika za timski rad,
  • prikupljanje materijala dobrih praksi timskog rada,
  • uloga upravitelja u timskom radu,
  • uzorak sata timske poduke za nastavnike,
  • timski rad na daljinu.

Napravila sam određeni raspored termina koji prikazuje razvoj timskog rada i postupak poboljšanja timskog rada po koracima za razdoblje od jedne godine.

2.1 Obrazovanje i usavršavanje znanja u području timskog rada

Razvoj i nova znanja konstanta su suvremenog života. Možemo ih razumjeti samo ako ih promatramo u kontekstu društvenih promjena. U suvremenom životu, posebno smo svjesni činjenice da živimo u učećem društvu, gdje je znanje od velike važnosti. Školska uprava treba uključiti obrazovanje o timskom radu u plan godišnjeg programa rada škole za mjesec kolovoz. Tako će, već prije početka nove školske godine i prije uključivanja u timove, nastavnicima biti pružene potrebne informacije za rad, određene smjernice i otpravljene sve nejasnoće i nedostaci vezani za znanje o timskom radu.

2.2 Uvođenje multiplikatora za timski rad

Multiplikator može biti bilo koji pedagoški radnik iz kolektiva koji pruža informacije o programu i pomaže u izradi projektne ideje. Multiplikator može stoga biti nastavnik ili upravitelj, koji ima više znanja i poduke o timskom radu u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Ostalim kolegama služi kao motivator za rad.
Prioritet multiplikatora trebao bi biti podizanje svijesti i poticanje kolega na izvođenje timskog rada. Ta osoba također motivira pojedince, koji su nekoliko rezervirani u vezi ovog oblika rada, za aktivnije uključivanje i pomoć u prevladavanju prepreka i poteškoća.

2.3 Uvođenje savjetnika za timski rad

Savjetnik bi trebala biti osoba koja pomaže timu, odnosno pojedincima iz tima, kojima treba određena pomoć, da najprije identificiraju problem, analiziraju ga i predlože različite mogućnosti za poboljšanje situacije. Ako je potrebno, on i sam sudjeluje u provedbi praktičkih rješenja. Bitne osobine savjetnika su njegovo znanje i iskustvo u području timskog rada. Savjetnik je fleksibilan i dostupan kolegama kada im je to potrebno.

2.4 Prikupljanje materijala dobrih praksi timskog rada

Primjere dobrih praksi potrebno je dijeliti i arhivirati.
Upravitelji bi trebali pozvati nastavnike, koji su uspješni u timskom radu na školi i koji se osjećaju kompetentnije, da u suradnji s multiplikatorom podijele svoj rad i iskustva s drugim nastavnicima u njihovoj školi, čime bi se povećao pozitivan utjecaj timskog rada. Sastanci bi se trebali održavati dva puta godišnje, u mjesecima siječnju i lipnju, kada se na sastanku, gdje se prezentiraju dobre prakse, dijele pozitivna iskustva s drugima.
Redovnim obavješćivanjem i dodavanjem materijala medijima se mora pobrinuti multiplikator u uskoj suradnji s knjižničarom i informatičarom.
Cilj prikupljanja i reklamiranja materijala dobrih praksi trebao bi biti takozvani efekt snježne grude, čime informacije dopiru do što višeg mogućeg broja ciljane populacije.

2.5 Uloga upravitelja u timskom radu

Nastavnici za uspješno obavljen rad i postizanje ciljeva trebaju podršku i veliku privrženost prema svom poslu. Upravitelj treba poticati radnike u njihovom radu, pružiti im materijalnu i prostornu potporu, prikladno prilagođen raspored za provedbu timskog rada te pružiti stručnu podršku.
Voditelji tima trebaju biti aktivno uključeni u školske aktivnosti, pratiti tijek rada timova, informirani su o specifikacijama i planu timskog rada. Članovi za rad u timovima trebaju biti motivirani.
Uloga voditelja je postizanje veće motivacije za timski rad, pogotovo unutar aktiva ravnatelja različitih škola. Na tim aktivima, voditelji bi trebali podijeliti pozitivna iskustva timskog rada koje poslije prenesu u svoje okruženje.

2.6 Uzorak sata timske nastave za nastavnike

Kako bi nastavnici bili motivirani za izvođenje timskog podučavanja, trebali bi jednom godišnje organizirati uzorke sati timskih nastava za kolege nastavnike u školi. Uzorci tih sati mogu se organizirati putem multiplikatora u suradnji s školskom upravom i u suradnji s nastavnicima koji vole timsko podučavanje, pokazuju interes za timsku nastavu i imaju dobra iskustva u timskoj nastavi.

2.7 Timski rad na daljinu

Timski rad na daljinu treba provoditi putem interneta, u okruženju školskih online učionica, elektroničkih dnevnika. Nastavnici će imati priliku raditi u opuštenom okruženju, u satu koji im odgovara. Sastanci, bilješke trebaju se automatski arhivirati, a oni koji su odsutni na dan sastanka tima mogu pogledati bilješku ili video-zapis s pomakom.

2.8 Određeni raspored termina za poboljšanje timskog rada u osnovnim školama

U rasporedu termina sam obuhvatila korake u razvoju timskog rada i procesu njegovog poboljšanja. U korake sam uključila gore navedene i opisane preporuke.
Raspored termina je vremenski raspoređen na razdoblje od jedne godine i za nastavnike jedan je od prioriteta škole.

Tablica 1. Raspored termina- razvoj timskog rada i napredak poboljšanja timskog rada korak po korak

tablica1

tablica2

3. Zaključak

Tim ima važno mjesto u našem osobnom i poslovnom životu. Biti član tima sastavni je dio svakodnevnog života, što se odražava u svemu što radimo. U prošlosti su se timovima većinom bavili sa suzdržanošću i nisu im pripisivali veliku važnost. Danas je, međutim, to drukčije, budući da način života, promjene u svakodnevnom životu te na važnim područjima i zahtjeve sustava, zahtijevaju drugačiji način rada.
U preporukama upućenim zaposlenicima odgojno-obrazovne ustanove, dala sam konkretne prijedloge za poboljšanje situacije u pogledu korištenja timskog rada u školama. Dobila sam preporuke i uključila ih u raspored termina koji može poslužiti kao vodič za razvoj i poboljšanje timskog rada u koracima, za rad u školstvu . Osmišljen je za razdoblje od jedne godine, na temelju proučavanja literature i rezultata istraživanja.
Suvremeni pristupi također su bitni za uspješan odgojno-obrazovni rad u školama. Važnost timskog rada ne može se zanemariti, jer doprinosi većoj učinkovitosti pedagoškog rada.

4. Literatura

  1. Crawford, M., Kydd, L., Riches, C. (1997) Leadership and teams in educational management, Philadelphia, Open University Press.
  2. Možina, S., Rozman, R., Glas, M., Tavčar, M., Pučko, D., Kralj, J., Ivanko, Š., Lipičnik, B., Gričar, J., Tekavčič, M., Dimovski, V., kovač, B. (2002) Management nova znanja za uspeh, Ljubljana, Didakta.
  3. Pavlič Škerjanc, K. (2012) ‘Prerezi skozi sistem sodelovalnega in timskega poučevanja’, Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 30–38.
  4. Pevec Semec, K. (2001) ‘Od timskega dela v prvem razredu do timske naravnanosti celotne šole’, Vzgoja in izobraževanje, XXXII, št. 6, Ljubljana, ZRSŠ, str. 23–29.
  5. Polak, A. (2000) ‘Timsko delo je nadgradnja individualnega dela’, Katarina: revija za kreativno poučevanje, letnik 5, št. 5, Ptuj, Katarina, str. 2–3.
  6. Polak, A. (2004) ‘Elementi konstruktivizma v usposabljanju učiteljev za timsko delo’, Konstruktivizem v šoli in izobraževanje učiteljev, Ljubljana: Center za pedagoško izobraževanje Filozofske fakultete, str. 569–582.
  7. Polak, A. (2007) Timsko delo v vzgoji in izobraževanju, Ljubljana, Modrijan.
  8. Polak, A. (2012) ‘Timsko delo v slovenski pedagoški praksi: realnost ali utvara?’, Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 61–70.
  9. Rutar Ilc, Z. (2012) ‘Skupaj zmoremo več in bolje’ Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 3–4.
  10. Smith, A. K. (2000) Teamwork and Project Management, New York, McGraw-Hill Professional Publishing.
  11. Troen, V., Boles, K. (2012) The Power of Teacher Teams: With Cases, Analyses, and Strategies for Success, Corwin Press Inc.
  12. Zupan, N., Kaše, R. (2003) Organizacija podjetja, Ljubljana, Ekonomska fakulteta.

Govorilne ure z aktivno udeležbo učencev

suzana_RZ

Suzana Rajgl Zidar

Povzetek

Dobro sodelovanje med šolo in domom sodi med pomembne kazalce kakovostnega vzgojno-izobraževalnega dela. Skozi večletno delo v osnovni šoli se mi je kot dobra praksa pokazala možnost, da na govorilnih urah aktivno sodelujejo vsi trije udeleženci (učitelj, starš, učenec), saj lahko le na takšen način prispevamo k boljši kvaliteti življenja v šoli. Ker pa v prebrani literaturi do sedaj nisem zasledila govora o tem, sem se odločila, da naredim raziskavo in ugotovim, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike, ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna, razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje izkušnje ter ali se vsi trije udeleženci na takšen način bolj učinkovito in odkrito pogovorijo o učno-vzgojnih temah.

Sodelovanje med učitelji (šolo) in starši (domom)

»Otroci so del družinskega in del šolskega sistema. Ko pridejo v šolo, prinašajo s seboj tudi svojo družino, in ko odhajajo domov, odnašajo s seboj šolo, probleme in radosti šolskega življenja.«

(Ličen 2003, 63)

Tema o sodelovanju med šolo in starši je prisotna skozi vso zgodovino šolstva. Šola in dom sta dve družbeni instituciji, ki se z vzgojno-izobraževalnim delom otrok in mladine ukvarjata najbolj kompleksno. To je osnovni razlog njunega medsebojnega sodelovanja, ki temelji na skupni skrbi za celovit, kakovosten razvoj in napredek otroka in mladostnika, zapišeta Intiharjeva in Kepčeva (Intihar in Kepec 2002).

Mills (Mills 1996) poudarja, da je sodelovanje staršev izjemnega pomena za šolanje otrok. Le izjemoma se dogaja, da otrok v celoti razvije svoje zmožnosti, ne da bi mu pri tem pomagali starši in učitelji. Partnerstvo med starši in šolo ponuja veliko možnosti. Vključevanje staršev in njihovo sodelovanje je vedno intenzivnejše, pomembnejše, zato sta obe strani soodgovorni za otrokov napredek in razvoj. Ker sem tudi sama mnenja, da lahko govorilne ure potekajo v drugačni obliki, se na tem mestu opiram na besede Pergar Kuščerjeve (Pergar Kuščar 1999), ki meni, da bi se morala na marsikateri šoli zgoditi velika »prenova« pri najbolj utečenih oblikah sodelovanja s starši (govorilne ure in roditeljski sestanki). Kako pa so te besede upravičene z moje strani, je predstavljeno v raziskavi.

Namen in cilj raziskave

S kvalitativno in delno kvantitativno raziskavo sem skušala ugotoviti, ali se staršem in učiteljem zdi koristno, da bi na govorilnih urah bil aktivno prisoten tudi učenec, ugotoviti sem želela njihove razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje takšne izkušnje, izvedeti, ali se vsi trije udeleženci resnično (bolj) odkrito, učinkovito in uspešno pogovorijo o učno-vzgojnih temah ter zakaj se jim takšna oblika govorilnih ur zdi primerna oz. neprimerna.

Zastavila sem si tri raziskovalna vprašanja:

  1. Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?
  2. Ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?
  3. Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

Metoda dela

Vzorec oseb

Velikost vzorca staršev in učencev skupaj je 22 oseb (11 staršev in 11 učencev). Raziskava je bila izvedena v petem razredu osnovne šole.

Merski instrumentarij (pripomočki)

Instrumenta sta anketni vprašalnik in intervju.

Anketni vprašalnik vsebuje 4 vprašanja odprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali se staršem in učiteljem zdi oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učencev koristna (razlogi za in proti) ter kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Intervju vsebuje sedem vprašanj zaprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Oba instrumenta sem izdelala sama.

Postopek raziskave

V razredu sem izvedla tri govorilne ure, na katerih so bili poleg staršev aktivno prisotni tudi učenci. Podatke z anketnim vprašalnikom in intervjujem sem pridobila po tretji izvedeni govorilni uri.

Statistične obdelave in vrednotenje zbranega gradiva

Obdelavo odgovorov zbranih z intervjujem in anketiranjem sem izvedla kvantitativno (s pomočjo programa SPSS) in kvalitativno (kodiranje ključnih pojmov, poimenovanjem nadrednih kategorij in oblikovanjem poskusne teorije).

Rezultati raziskave

1. raziskovalno vprašanje: Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?

Ugotovljeno je bilo, v kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih sklenili na govorilnih urah, ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog, kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oz. doseženih ciljev), kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil), ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …), ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo in ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel.

1. vprašanje: V kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih predhodno sklenili na govorilnih urah?

graf1Graf 1. Mnenja učiteljev

tablica1

 

 

Tabela 1. Mnenja učencev

Skoraj dve tretjini (63,6%) učencev je uresničilo dogovore v večji meri kot pri običajni obliki govorilnih ur, malo več kot pri eni tretjini (36,4%) pa ni bilo sprememb. Delež učencev, pri katerih ni bilo sprememb, je dokaj visok zato, ker sta v razredu učenca, pri katerih ni potrebno sklepati posebnih dogovorov, saj sta za delo motivirana in nimata učno-vzgojnih težav. Dva učenca pa imata konstantne učno-vzgojne težave in tako doma kot v šoli ne upoštevata dogovorjenega. Sodelovanje s temi starši je dokaj redno, do uresničevanja dogovorov pa ne pride.

2. vprašanje: Ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog?

graf2Graf 2. Mnenja staršev

tablica2Tabela 2. Mnenja staršev

Število neopravljenih domačih nalog se je pri več kot polovici učencev (54,5%) zmanjšalo, pri manj kot polovici (45,5%) pa se ni spremenilo. Sprememb ni bilo opaziti pri učencih, ki redno opravljajo domače naloge in pri učencu z učnimi težavami. Stanje pa se je spremenilo le pri tistih učencih, kateri nalog pred tem niso opravljali redno.

3. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oziroma doseženih ciljev)?

graf3Graf 3. Mnenje staršev

tablica3Tabela 3. Mnenja staršev

Pri več kot tretjini učencev (36, 4%) ni bilo sprememb, pri več kot dveh tretjinah (63, 6%) pa je bil napredek viden. Napredek je bil viden pri učencih s slabšim učnim uspehom, saj smo se na govorilnih urah skupaj s starši in z učencem temeljito pogovorili o ustreznih oblikah in načinih učenja, ki bodo učencu omogočili priti do želenega cilja. Povečala pa se je tudi vloga staršev, saj so otrokovo delo doma ustrezno nadzirali, v šoli pa sem ga sama.

4. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil)?

graf4Graf 4. Mnenja staršev

tablica4Tabela 4. Mnenja staršev

Štiri petine učencev (81, 2%) je s pomočjo takšne oblike govorilnih ur naredilo manj kršitev šolskih in razrednih pravil, pri eni petini učencev (18, 2%) pa ni bilo vidnih sprememb v primerjavi z običajno obliko govorilnih ur. Slednje odstotke pripisujem učencem, ki nimajo oziroma ne povzročajo vzgojnih težav. Z učenci, ki so pogosto kršili šolska in razredna pravila, smo skupaj s starši na govorilnih urah oblikovali dogovor o primernem oziroma pričakovanem vedenju. Potekalo pa je tudi sprotno beleženje kršitev, obveščanje staršev in izrekanje pohval.

5. vprašanje: Ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …)?

graf5Graf 5. Mnenja staršev

tablica5Tabela 5. Mnenja staršev

Osem od enajst staršev (72,7%) je bilo mnenja, da je prisotnost učencev na govorilnih urah v manjši meri (delno) pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju, dva od enajst (18,2%) sta menila, da je pripomogla v večji meri, en (9,1%) pa je bil mnenja, da ni bistveno pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca. Rezultate tega vprašanja povezujem z obstoječim učno-vzgojnim stanjem otrok. Tistim učencem, ki imajo kakršne koli težave, je takšna oblika govorilnih ur dejansko pripomogla zaradi skupnih dogovorov, oblikovanja načrta za doseganje cilja, sprotnega preverjanja stanja in obveščanja staršev.

6. vprašanje: Ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo?

graf6Graf 6. Mnenja staršev

tablica6

Tabela 6. Mnenja staršev

Da je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo, meni malo manj kot dve tretjini staršev (63,6%), več kot tretjina (36,4%) pa jih meni, da spremembe niso vidne. Spremembe niso vidne pri tistih učencih, ki so za šolsko delo notranje motivirani in ne potrebujejo zunanjih motivatorjev. Večjo motiviranost za šolsko delo pripisujem tudi večjemu in hitrejšemu napredku učenca s pomočjo tovrstnih govorilnih ur, saj pri njih učenci sami aktivno sodelujejo.

7. vprašanje: Ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel?

graf7Graf 7. Mnenja staršev

tablica7

Tabela 7. Mnenja staršev

Pri malo manj kot dveh tretjinah (63, 6%) staršev je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel, saj starše že učenci spomnijo, da se morajo udeležiti govorilnih ur, ker bi sami želeli izvedeti, kaj bo učiteljica povedala o njih, kaj jim bo svetovala in o čem vse se bodo pogovarjali. Pri malo več kot tretjini (36,4 %) staršev pa je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur ostal enak. Slednji delež pripisujem predvsem tistim staršem, ki redno spremljajo delo svojih otrok in se tudi redno in samoiniciativno udeležujejo govorilnih ur.

2. raziskovalno vprašanje: Ali se staršem in učitelju zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?

9 anketiranih staršev (81,8%) je dejalo, da se jim zdi govorilna ura z aktivno udeležbo učenca pomembna, koristna, 2 (18,2%) pa sta dejala, da se jima zdi delno koristno oz. delno pomembna. Rezultate pripisujem individualnim značilnostim posameznih učencev, saj večina učencev uspešno napreduje v okviru svojih zmožnosti, dva učenca pa sta učno-vzgojno manj uspešna. Pri ostalih osmih učencih pa je dejansko viden napredek, saj se učenci bolj zavedajo, da se učijo zase, ne upajo tudi staršem zamolčati ocen, občasnega neupoštevanja šolskih in razrednih pravil in podobno, saj vedo, da se bomo na govorilnih urah vsi trije soočili in se temeljito pogovorili o učno-vzgojnem delu. Opazila pa sem tudi, da se učenci zaradi svoje prisotnosti na govorilnih urah bolj trudijo, ker jim laska, ko jih vpričo njih staršem pohvalim, dobijo pa tudi občutek, da so pomembni in slišani. Menim, da s takšnim načinom izvajanja govorilnih ur pripomoremo k bolj kakovostnemu in poglobljenemu odnosu med učitelji, starši in učenci.

Starši, ki so dejali, da se jim zdi takšna oblika govorilnih ur pomembna, koristna, so svoj odgovor utemeljili s tem, da se na takšni obliki govorilnih ur vsi trije partnerji bolj odkrito pogovorijo o pridobljenih ocenah oz. o usvojenih učnih ciljih, o primernem vedenju, o učnih navadah, bolj učinkovito in hitreje se rešijo morebitne težave, učenec sprejme učenje bolj resno, kot življenjsko pomembno, učenec lahko neposredno učitelju izrazi pogled na delo pri pouku, izrazi svoje doživljanje, počutje v določeni situaciji, počuti se kot enakopraven partner, v otroku se krepi odgovornost do šolskega dela.

Starša, ki sta dejala, da se jima zdi takšna oblika govorilnih ur dokaj pomembna, koristna, sta svoj odgovor utemeljila s tem, da naj bo učenec prisoten le, če si to sam želi in da vse izrečene besede na govorilni uri niso za učenčeva ušesa.

8 staršev (72,7%) v takšni obliki govorilnih ur ni našlo nič negativnih, slabih strani. Trije (27,3%) pa so omenili, da lahko na takšni obliki govorilnih ur učenec učitelja ne razume pravilno oz. ne razume sporočila učitelja, da mora učitelj paziti, da vpričo učenca ne govori o ostalih učencih, razen v primeru, ko so le-ti vpleteni v situacijo oziroma v dogodek, ki se tiče tamkaj prisotnega učenca, in da lahko starš učitelju zaupa kakšno stvar, da lahko potem brez vednosti učenca spremlja in opazuje otroka (npr. ob ločitvi staršev).

3. raziskovalno vprašanje: Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

7 staršev (63,6%) je do sedaj imelo izkušnje s takšno obliko govorilnih ur, vendar v večji meri le takrat, kadar je bil njihov učenec udeležen v konfliktni situaciji. Tam so poiskali vzrok problema, se o njem pogovorili in oblikovali smernice za drugačno, bolj primerno vedenje. Vseh sedem staršev je imelo s takšno obliko govorilnih ur pozitivne izkušnje, saj so vedeli, da učitelj povabi učenca zraven zato, da se vsi trije udeleženci odkrito pogovorijo in skušajo skupaj izboljšati učno-vzgojno področje učenca. 4-je starši (36,4%) pa do sedaj niso imeli izkušenj s takšno obliko govorilnih ur.

Sklep

Na podlagi rezultatov lahko sklepam, da je oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učenca v primerjavi z ustaljeno obliko govorilnih ur (starši in učitelj) bolj učinkovita in uspešna. Ta sklep je oblikovan samo za vzorec 11-ih učencev in njihovih staršev ter ga zaradi majhnosti in nereprezentativnosti ne morem posplošiti na celotno populacijo. Za potrebe moje raziskave pa je zadoščal.

Trdim pa lahko tudi, da so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev koristne, saj so s pomočjo takšne oblike govorilnih ur starši prepoznali veliko pozitivnih učinkov na učence. Tudi ta sklep zaradi majhnosti vzorca ne morem posplošiti na celotno populacijo. Pri zadnjem raziskovalnem vprašanju posebnih sklepov ne morem oblikovati. Bi pa predlagala učiteljem, da možnost aktivne udeležbe učencev na govorilnih urah predstavijo na prvem roditeljskem sestanku.

Literatura

  1. Intihar Darja, Kepec Marjeta (2002). Partnerstvo med šolo in domom: priročnik za učitelje, svetovalne delavce in ravnatelje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  2. Ličen Nives (2003). Šola uči o družini, družina o šoli … obe učita o življenju. V: A. Trnavčevič Anita (ur.), Sodelovanje s starši da, toda kako?: Zbornik/VI. Strokovni posvet v Menedžmentu v izobraževanju. Ljubljana: Šola za ravnatelje.
  3. Mills Jean (1996). Partnership in the primary school: working in Collaboration. London, New York: Routledge.
  4. Pergar Kuščar Marjanca (1999). Šola in otrokov razvoj: mlajši otrok v šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Dileme učiteljev – avtoriteta v šoli

boza_hvala

Boža Hvala

1. Uvod

Slovar slovenskega knjižnega jezika besedo »avtoritéta« pojasnjuje tako: ugled ali vpliv, ki izhaja iz vodilnega položaja, moči in znanja. (SSKJ, 2014).

Ima slovenski učitelj še avtoriteto v razredu?

Odgovore in rešitve smo učitelji iskali na študijskih skupinah, aktivih in različnih izobraževanjih. V prispevku povzemam mnenja učiteljev razrednega pouka (predvsem na novogoriškem območju).

2. Avtoriteta v vzgoji skozi zgodovino

Ali lahko zasledimo v šoli krizo avtoritete učitelja? Je potrebno vsa stara dognanja o avtoriteti zavreči?

Skozi zgodovino so se izmenjevali različni modeli avtoritet; apostolska, Kantova simbolna avtoriteta uma, model prikrite avtoritete in samoomejitvena avtoriteta.

2.1. Apostolska avtoriteta

Koncept apostolske avtoritete je nastal na podlagi svetopisemske opredelitve, komunikacija je predvsem enosmerna. Učitelj posreduje informacije in opredeli primerne vzorce vedenja. Učenci mu morajo samo slediti in upoštevati njegove ukaze in mnenje. Katoliško usmerjeni pedagogi so ob koncu 19. in začetku 20. stoletja menili, da je vzgojno škodljivo, če učitelj ali starši preveč pojasnjujejo svoje zahteve, saj lahko otrok to razume kot opravičevanje. (Kroflič, 1997)

2.2. Kantova simbolna avtoriteta uma

Kant v središče postavi človeški razum. Pravi, da vzgoja »vzame človeku divjost in prilagodi otroka zahtevam, ki veljajo v družbi.« Vzgojitelj pri dosegi cilja ne sme popuščati, otrok mora biti pri neupoštevanju pravil kaznovan. Pravi, da moramo otroka navajati na delo in učenje, odpravljati moramo njegove razvade. Kant daje prednost javni vzgoji, domačo ima za manj pomembno.

2.3.Model prikrite avtoritete

Ta naj bi dopuščala več svobode. V pedagoško teorijo jo je uvedel J.J. Rousseau, dokončno pa se uveljavi v drugi polovici 20. stoletja, in sicer pod vplivom reformskih gibanj za permisivno – prijazno vzgojo. Rousseau se je zavzemal za »naravno vzgojo«, ki naj ne bi smela otroka neposredno utesnjevati, učitelji pa bi naj počakali do takrat, ko bo otrok sam pokazal zanimanje za učenje (nekako do dvanajstega leta). Učenec naj se uči z lastno izkušnjo (ne na pamet), vsebino, čas in način učenja pa naj si sam izbira.

Učitelj se ne sme okoriščati z dokazovanjem lastne avtoritete, saj ga bo učenec lahko posnemal. Prav tako naj otroka ne kaznuje. Trdil je, da ne smemo enačiti razmišljanje otroka in odraslega, zato je nespametno, da jim hočemo vsiliti svoj način delovanja in razmišljanja. Otrok je v svojem izvoru dober, ne smemo ga »pokvariti«. Zato je zanj najbolj pomembna vzgojna naloga razvoj ljubezni in sočutja do ljudi.

Otrok dobi na prikrit način smernice od osebe, ki je za njega prikrita avtoriteta – v resnici pa ima v ozadju odločilno vlogo za njegovo delovanje.

2.4. Samoomejitvena avtoriteta ali »vzgoja svobodne osebnosti«

Angleška teoretika Hirst in Peters sta mnenja, da mora »dober učitelj« vzgajati tako, da bo njegova avtoriteta nekoč odveč. Učiteljeva naloga je učenca pripeljati do tega, da bo postal samostojen; vzgajal in razvijal naj bi ga v takšni smeri, da bo lahko začel sam kritično razmišljati o moralnih situacijah v življenju, da bo začel razmišljati s svojo glavo, kar pomeni, da ne bo več potreboval avtoritete učitelja.

3. Mnenje učiteljev o posameznih modelih avtoritete

Apostolski model avtoritete so učitelji ovrgli, predvsem zato, ker učenci ne morejo biti samo sledilci v učnem procesu, (neaktivni poslušalci), ampak morajo biti »radovedni« in aktivno iskati novo znanje in informacije. Učitelj ne more vzpostaviti osebnega odnosa z učenci, če trmasto vztraja na neločljivi meji med njim in razredom.

Kantovo pojmovanje vzgoje je bilo seveda prilagojeno takratnemu času, vendar mu večina učiteljev prikimava pri trditvi, da mora biti učitelj pri vzgoji dosleden. Ne strinjajo pa se, da ima javna vzgoja večjo vrednost kot domača. Za otrokov razvoj, vedenje, čustvovanja so odgovorni predvsem starši.

Model prikrite avtoritete v zgodnjem življenju otrok ni dober za njihov razvoj. Otroku je potrebno pravilno odmerjati svobodo, saj če ne bo imel določenih mej in pravil, ne bo vedel, kaj je moralno spremenljivo in kaj ne. Svoboda je dvorezen meč; kar je za otroke svobodno, je za nekoga drugega v njegovi bližini lahko naporno. Otrok nujno potrebuje pravila.

Rousseau ima prav, ko pravi, da naj upoštevamo otrokove potrebe in njegovo vedoželjnost. Vendar so naši razredi »preštevilčni«, da bi lahko to v celoti uresničili.

Strinjamo se tudi z njegovim razmišljanjem, da mora otrok čutiti posledico lastnih dejanj (priporočal je disciplino naravne kazni). Vedno bolj mu prikimavamo, da je za vzgojo otrok primernejše bivanje na podeželju (pomislimo na nevarnost mest in velemest danes!).

Najboljša vzgoja je zgled; to velja predvsem za starše, saj vedenjski vzorec nosimo naprej. Če je otrokov vzor učitelj, temu zaupa in sledi njegovi avtoriteti. Tu je pomembna empatija učitelja; če v delo vnaša svoja čustva – pozitivna, včasih pa tudi »negativna« ( jezo, strah, ipd), naredi največ za otroka, ker jih lahko ta tudi sam razvije in kasneje ponotranji.

Učitelji so mnenja, da avtoritete v šoli ni možno ukiniti – »šola ni šala«. Najslabša vzgoja je tista, ki dovoljuje učencu, da niha med tem, kdo bo »glavni« – on ali učitelj.

Priporočamo knjigo B. Žorža: «Razvajenost – rak sodobne vzgoje.«

Pri modelu samoomejitvene avtoritete smo učitelji na razredni stopnji v prednosti pred predmetno stopnjo, kajti miselnost večine otrok je, da morajo, če hočejo biti sprejeti v danih okoliščinah, narediti (opraviti) iste naloge kot večina. Če namreč svoje dolžnosti zavrača, ga razred kritizira ali celo izloči. Učitelj mora učencem dopustiti izraziti lastno mnenje, predvsem pa ga ne zavirati pri njegovi ustvarjalnosti. Tu naredimo največje napake; vse učence hočemo spraviti v »uravnilovko«. Učitelj avtoriteto v razredu pridobi z izkazovanjem naklonjenosti učencem, z jasno in logično razlago pravil ter z doslednostjo.

4. Zaključek

Učitelji smo torej mnenja, da vse stare teorije niso za v smeti. Na zgodovino ne moremo več vplivati, lahko pa se od nje učimo, da bomo bolje zastavili šolstvo v prihodnosti.

Avtoriteto si ustvarjamo čez celo šolsko leto, vendar pa je za večino ljudi pomemben »prvi vtis«. Zato povzemam zapis Pšunderja, ki je nam učiteljem lahko v pomoč: »Pravijo, da nikoli nimamo druge priložnosti narediti prvega vtisa. Naredimo ga v tistih prvih sekundah in ga kasneje težko spremenimo. Avtorji, ki so se ukvarjali z vodenjem razreda, zagovarjajo ta pojav vzpostavljanja prvega vtisa od prvega vstopa učitelja v razred. Učenci si ustvarijo mnenje o učitelju, ki ga kasneje težko spremenijo. Zato je zelo pomembno, da učitelj razmisli in se dobro pripravi, kakšen vtis želi pustiti učencem ob prvem srečanju ter tako tudi ravna.« (Pšunder, M., 2011)

Prav je, da večjo vlogo v šoli posvetimo vzgoji, ne samo izobraževanju. V to nas silijo nemogoče razmere v slovenskih šolah: nasilje, kraje, nespoštovanje učiteljev, žaljenje ipd. A problem nastane že, če hočemo razložiti posamezne vrednote, oz. cilje v našem vzgojnem načrtu; Kaj pa je spoštovanje? Kaj je lepo vedenje? Definicije ni, je le vedenje vsakega posameznika glede na njegove izkušnje in življenjska načela. Vrednot ni mogoče neposredno opazovati in meriti. Med razredi se razredna pravila razhajajo, saj jih postavlja vsak učitelj avtonomno, razlikujejo se tudi med šolami. Ni enotnih meril in zakonov, ki pa bi jih nujno morali v slovenskem prostoru poenotiti, če bi hoteli učitelju spet povrniti ugled v družbi.

Literatura

  1. SSKJ 2 – Slovar slovenskega knjižnega jezika, Cankarjeva založba, Ljubljana 2014
  2. Kroflič, R.: Avtoriteta v vzgoji. Znanstveno in publicistično središče, Ljubljana 1997
  3. Pšunder, M.; Vodenje razreda. Maribor: Mednarodna založba Oddelka za slovanske jezike in književnosti, Filozofska fakulteta 2011

Primjena digitalnih materijala i ispitivanje učinkovitosti

ivanaK_hrvojeM

Ivana Katavić i Hrvoje Mladinić

U školskoj godini 2014./2015. provedeno je testno ispitivanje u 5 hrvatskih osnovnih škola na 168 ispitanika (učenika). Škole su bile jednako regionalno,ruralno i urbano zastupljene u testnom ispitivanju. Cilj ispitivanja bio je utvrditi učinkovitost digitalnih materijala pri upoznavanju, učenju i savladavanju koncepata iz kinematike. U svrhu toga, stvorena je mrežna stranica na kojoj je opisana provedba ovakvog načina rada nazvanog „Virtualna učionica“. Osim smjernica za provođenje „Virtualne učionice“, stranica sadrži interaktivne (Level 2) digitalne materijale. Digitalni materijali koji su se koristili za testno ipitivanje učeničkih predkoncepata su:

  • video animacije
  • video prezentacije
  • interaktivne simulacije

Video animacije su izrađene pomoću alata za izradu animacija kao što su Moovly i GoAnimate. Video prezentacije su izrađene pomoću Office mix alata za izradu video prezentacija. Office mix omogućava umetanje teksta, slika, video zapisa, web stranica, interaktivnih simulacija, kvizova, snimanje i izravno umetanje vlastitog video zvučnog zapisa.

Interaktivne simulacije su dijelom preuzete s PhET Colorado web stranice a dijelom su izrađene koristeći programski jezik NetLogo. PhET Colorado web stranica sadrži interaktivne simulacije za fiziku, matematiku, kemiju, biologiju, itd. koje se mogu pregledavati online ili preuzeti na računalo. NetLogo je okruženje za višeagentno programsko modeliranje. Koristi ga više od deset tisuća učenika, učitelja i istraživača u svijetu. Provedba „Virtualne učionice“ podrazumijevala je primjenu navedenih digitalnih materijala i općenito informacijsko komunikacijskih tehnologija u svim fazama nastavnog procesa i to na sljedeći način:

1. PRIPREMA ZA NASTAVNU JEDINICU

  • zadati učenicima u obliku domaćeg rada
  • u LMS sustavu (Edmodo) objaviti link na dostupne digitalne materijale 
  • digitalni materijali mogu biti u obliku video animacija, video prezentacija, interaktivnih simulacija, slika itd.
  • u sklopu Edmoda stvoriti kviz u svrhu otkrivanja učenikovog predznanja i pretkoncepcija
  • iskoristiti učeničke odgovora iz kviza i na temelju toga pripremiti sat

2. NASTAVNI SAT

  • oblikovati sat u vidu rasprave o nastavnom gradivu iz 1. točke
  • oblikovati sat u vidu eksperimentalne nastave
  • poželjno je koristiti digitalne materijale (video prezentacije, animacije, interaktivne simulacije)

3. PONAVLJANJE NASTAVNE JEDINICE

  • zadati učenicima u obliku domaćeg rada
  • na Edmodu objaviti link na dostupne digitalne materijale
  • na Edmodu objaviti zadatke za vježbu i ponavljanje u obliku dokumenta ili kviza
  • iskoristiti učeničke odgovora iz kviza u svrhu bržeg uočavanja učenikovih pogrešaka i ispravljanja istih

Pet škola u Hrvatskoj sudjelovalo je u provedbi ispitivanja. U svakoj školi definirane su eksperimentalna skupina i kontrolna skupina. Eksperimentalna skupina podrazumijeva razred u kojem je primjenjena „Virtualna učionica“ dok kontrolna skupina predstavlja razred u kojem se nije uvodilo ništa novo vezano za nastavu fizike odnosno obradu cjeline „Gibanje i sila“. U eksperimentalnu skupinu uključeno je ukupno 79 učenika dok je u kontrolnu skupinu uključeno ukupno 89 učenika. Kako bi se provjerila učinkovitost primjene „Virtualne učionice“ razvijen je test razumijevanja grafičkih prikaza iz kinematike. Test je rađen po uzoru na test Robert J. Beichnera[1] s tim da je prilagođen osnovnoj školi prema Hrvatskom nacionalnom okvirnom kurikulu.

Učenici eksperimentalne i kontrolne skupine pisali su isti test prije početka obrade cjeline (predtest) „Gibanje i sila“ i nakon obrade iste cjeline (posttest). Rezultati ispitivanja prikazani su na slici 1.

clip_image002Slika 1. Prikaz rezultata predtesta i posttesta razumijevanja grafičkih prikaza iz kinematike

Prema rezultatima može se zaključiti da je kod esperimentalne skupine postotak rješenosti posttesta u odnosu na predtest porastao za 23.25% dok za kontrolnu skupinu taj porast iznosi 17.30%. Dakle, porast rješenosti kod eksperimentalne skupine veći je za 5.95% u odnosu na kontrolnu skupinu iz čega bi se moglo utvrditi da je provedba „Virtualne učionice“ i primjena odgovarajućih digitalnih materijala imala pozitivan učinak na učenje i savladavanje koncepata iz kinematike.

Bitno je istaknuti da je primjena „Virtualne učionice“ naišla na nekoliko prepreka. Uočeno je da se u samom početku primjene „Virtualne učionice“ nisu svi učenici aktivno uključili u njenu provedbu odnosno učenici nisu pregledavali digitalne materijale u svrhu pripreme za nastavnu jedinicu. Kako se odmicalo s provedbom uočeno je da sve više učenika pregledava materijale i priprema se za nadolazeću nastavnu jedinicu. Isto tako, na samom početku provedbe, veću aktivnost na satu fizike pokazali su samo odlični učenici a kasnije i ostali. Učenici su istakli da im se „Virtualna učionica“ sviđa ponajviše zbog toga što je ono što se radi na satu dostupno na jednom mjestu (mrežna stranica). Većina učenika izjasnila se da fiziku voli manje od ostalih predmeta ali da žele nastaviti s ovakvim načinom rada i u sljedećim nastavnim cjelinama (Valovi, Svjetlost).

Rezultati ovog ispitivanja indikator su za istraživanje koje slijedi a kojim će se ispitati metoda I3. Metoda I3 – Interaktivnost na treću jest nastavna metoda i didaktička inovacija primjene digitalnih materijala i računalnih simulacija u nastavi kojom se omogućava:

  • usvajanje novih informacija
  • transformacija znanja
  • definiranje znanja

Ova nastavna metoda uključuje interaktivnost u svim fazama nastavnog procesa (utvrđivanje predkoncepata, istraživanje i donošenje zaključaka, vrednovanje zaključaka) i ističe korištenje digitalnih materijala kao jednog od alata za ostvarivanje interaktivnosti i povećanja učenikove intelektualne aktivnosti.

Dostupnost i korištenost suvremenih medija

u osnovnoškolskoj populaciji te njihova uporaba u procesu učenja te slobodnog vremena – prikaz istraživanja

zdenkaB_natasaLJK

Zdenka Brebrić i Nataša Ljubić Klemše
Tim za kvalitetu I. osnovne škole Bjelovar

Boje  li se  Gutenbergovci elektorničke ere?

Svjedoci smo pozornosti u prosvjetnoj, ali i u javnosti uopće, koja se poklanja ulozi 20141128_115529suvremenih tehnologija kako u obrazovnoj, ali i u bilo kojoj drugoj osobnoj i društvenoj stvarnosti. Mišljenja se kreću od predimenzioniranja uloge suvremenih medija koja će posve zamijeniti poučavatelja do onih koji ukazuju na nužnost zadržavanja personaliziranog poučavanja u kojem je primarni izvor znanja poučavatelj. 

Naravno, zdrav razum se uvijek priklanja sredini jer je proces poučavanja i učenja vrlo složen. Nicholac Carr iznosi zanimljivu tezu da su uvođenjem nekoliko važnih povijesnih medija mijenjala kompletna povijest, struktura mišljenja, ljudski mozak te samim tim i ljudsko ponašanje. Oralnu kulturu je zamijenila pisana nakon izuma tiskarskog stroja, a pisanu je zamijenila elektronička. Te epohe nose ključne promjene i u sferi odgoja i obrazovanja. U oralnoj kulturi bitni čimbenik bilo je zapamćivanje, prenošenje znanja usmenim putem te pisana kultura koja daje temelje demokratizaciji obrazovanja u kojoj ona biva dostupna široj populaciji. 

No, prava demokratizacija dostupnosti zbiva se u digitalnoj kulturi. Sv20150430_113303jedoci smo koja se eksplozija dostupnosti informacija dogodila pojavom televizijskih mreža pa onda izumom www-a, a poglavito pojavom dvojice mladih genijalaca Sergej Brin-a i Larry Page-a i njihovog svemoćnog Googla-a. S tim u vezi slijede i vrijednosno-etičke promjene koje se, napominjem, u najboljem obliku, mogu izraziti kroz nekoliko aksioma još jednog digitalne ikone, Steve-a Jobs-a:

„Cijeli život slijedi svoj san i radi ono što voliš. Privlači ljude koji slično razmišljaju i dijele vašu viziju, strast je pogonsko gorivo, a vizija je odredište. Nema inovacija bez kreativnosti.“

No, vrijednosno-etičke promjene, nažalost, idu i u „negativnom“ smjeru kroz smanjenje socijalnih interakcija, slabljenje razumijevanja složenosti socijalnog konteksta koji se najbolje može iščitavati u stvarnosti: prostor i vrijeme u tri dimenzije, a ne samo u vremenu i jednodimenzionalnosti digitalnog svijeta.

No, možda je zadnja brana Gutenbergove generacije već porušena i možda je novi čovjek jednostavno rođen i povratka nema i možda je strah neosnovan za nove generacije, a samo se relikti prošlosti  gutenbergovskog uma starije generacije jednostavno boje kao što su se predstavnici oralne kulture bojali njih.

Kakva je situacija među učeničkom populacijom što se tiče dostupnosti i korištenju novih medija, imaju li ulogu u obrazovnom procesu i koliku te koja opća mjesta tih sadržaja navode kao generacijski važne mogu se vidjeti u rezultatima istraživanja provedenog u I. osnovnoj školi Bjelovar na uzorku učenika 4. i 7. razreda.

Dinamika korištenja, omiljeni sadržaji, zabava ili učenje?

Cilj je istraživanja bio ispitati dinamiku i svrhu korištenja, dostupnost  medija (TV programa i društvenih mreža), frekvenciju omiljenih  sadržaja te postojanje razlike u navedenim parametrima s obzirom na uzrast učenika 4. i 7. razreda. Ukupno je ispitano 98 učenika 4. razreda i  80 učenika 7. razreda. 

Zabava i društvene mreže zvuče poznato?

Najveći broj učenika, njih gotovo 40% provede jedan do dva sata gledajući TV program. Svaki peti učenik TV program gleda manje od jednog sata dnevno, a svaki treći učenik gledajući TV program provede više od dva sata.

Najgledanije emisije, tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine bile su „Tvoje lice zvuči poznato“, „Kud puko da puklo“, „Pet na pet“ i „Lud, zbunjen, normalan“.

Manje od jednog sata računalo dnevno koristi svaki treći učenik, približno toliko učenika koristi računalo između jednog i dva sata, što znači da tri od četiri učenika dnevno provedu za računalom do dva sata. Više od dva sata dnevno provede 23,46% učenika. Svaki deseti učenik nema računalo ili nikada ne provodi vrijeme za računalom. Posljednji podatak navodi na zaključak da prosječno u razredu barem dva učenika nemaju računalo.

Najviše učenika, njih gotovo polovica, računalo koristi za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…). Nešto manje ih računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza. Samo 6% ispitanika koristi računalo za nešto drugo.

Dvije trećine ispitanih učenika su članovi društvenih mreža: Facebook, Viber, Skype, Google, Twitter i eTwinning. S obzirom da je poznat broj učenika 4. razreda koji su korisnici eTwinninga, odnosno TwinSpace-a, ostaje pitanje sigurnosti upotrebe ostalih društvenih mreža i pitanje edukacije za njihovi upotrebu i pristupa općenito. Naime, pristup i upotreba određenih društvenih mreža nije dozvoljena učenicima koji su mlađi od 13 godina (Facebook). Kako bi postali korisnici Google Play usluge učenici moraju biti stariji od 13 i mlađi od 18 te imati dozvolu roditelja. Naime, svaka društvena mreža, odnosno korisnička aplikacija ima svoja pravila koja je potrebno i nužno pročitati i proučiti te se istih pridržavati.

Pametni telefon koriste gotovo tri od četiri učenika. Ne koristi ih uopće 18,55% (gotovo svaki peti učenik), dok svaki deseti učenik ne koristi pametni telefon ili koristi tablet.

Navedeni podaci ukazuju na veliku prisutnost tehnologije u životima desetogodišnjaka, učenika 4. razreda. Govoriti o pozitivnom utjecaju ili pak negativnom na ličnost, osobnost, učenje ili

druženje učenika nemoguće je bez detaljnijih istraživanja i boljeg poznavanja informacijske tehnologije i njezinih implikacija na obrazovanje.

„Smartfon je moja treća ruka“ (učenica, 7. razred)

TV program vrlo je atraktivan i učenicima 7. razreda. Gotovo polovica njih provede od jednog do dva sata gledajući ga. Više od dva sata dnevno TV program gleda skoro četvrtina učenika. Manje od jednog sata dnevno TV program gleda skoro svaki peti učenik, a povremeno ga gleda svaki osmi učenik.

Tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine učenici 7. razreda najviše su gledali emisije „Tvoje lice zvuči poznato“ i „Pet na pet“. Gledanošću slijedi serija „Kud puklo da puklo“, „Lud, zbunjen, normalan“ te „2 i pol muškarca“ i „Teorija velikog praska“.

Učenici tijekom dana računalo najviše koriste manje od jednog sata, svaki treći učenik. Nešto manje njih računalo koristi više od jednog sata i manje od dva sata. Više od dva sata dnevno za računalom provede gotovo četvrtina učenika. U prosjeku samo jedan učenik u odjeljenju nema računalo i/ili ga nikada ne koristi. 

Pri tome je računalo najviše korišteno za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…), točnije dva od tri učenika računalo percipiraju kao uređaj za zabavu. Ostalima, u jednakom omjeru, računalo služi za ispunjavanje školskih obaveza, odnosno za nešto drugo. 

Društvene mreže vrlo su omiljene kod učenika sedmih razreda. Devet od deset učenika su aktivni korisnici društvenih mreža, najviše Facebook-a. eTwinning kao međunarodna društvena mreža osnovnih škola nije korištena kod učenika 7. razreda. Stoga je za zaključiti kako su sve društvene mreže koje koriste učenici 7. razreda neobrazovne, točnije njihova upotreba nema obrazovnu utemeljenost. Navedeni je podatak vrlo važan iz razloga sigurne upotrebe interneta, ali i edukacije učenika i njihovih roditelja za sigurni Internet. No, ovo pitanje otvara i Pandorinu kutiju. Naime, u Hrvatskoj ne postoji sustavna edukacija učitelja za sigurniji internet. Škole velikom većinom još uvijek nisu donijele smjernice za sigurniji Internet. Sigurnosne politike škola uglavnom ne postoje jer mjerodavni ne znaju kako ih uvesti i/ili neće se prihvatiti velikog i za učenike i mlade naraštaje odgovornog posla utvrđivanja sigurnosnih politika u domeni upotrebe tehnologija, obrazovnih tehnologija i interneta.

Tzv. pametni telefon ima većina ispitanih učenika 7. razreda, njih 87.50%, što znači da svaki osmi učenik nema pametni telefon. 

Analiza podataka ukazuje na veliku prisutnost tehnologije i društvenih medija u životima učenika sedmih razreda. Brojčani bi podaci ukazuju na nedostatak sustavne edukacije učenika, time i njihovih roditelja, u upotrebi tehnologija. Podatak da samo svaki šesti učenik računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza može ukazivati na izostanak upotrebe novih obrazovnih tehnologija u podučavanju od strane učitelja, ali i nedovoljnu edukaciju učenika za upotrebu novih tehnologija u obrazovne svrhe.

Društvene mreže su „IN“, čak i one koje se ne bi smjele koristiti

Kako bilo, kod učenika 7. razreda, generacije prvih korisnika društvenih mreža, pametnih tehnologija, širokopojasnog interneta uočava se manjak edukacije za upotrebu istih, nedostatak svijesti i znanja o mogućnostima novih obrazovnih tehnologija te izostanak sustavne edukacije učitelja o dobrobitima i pozitivnim ishodima učenja uz upotrebu novih obrazovnih tehnologija.

Dobra vijest: Facebook ih ne povezuje

Uspoređujući rezultate istraživanja učenika 4. i 7. razreda moguće je pronaći određene sličnosti. Učenici 4. i 7. razreda podjednako tijekom dana provode vrijeme gledajući TV program, ali pri tome i u potpunosti ne favoriziraju iste TV emisije, premda neke od njih podjednako gledaju. Računalo u prosjeku koriste u podjednakim omjerima, premda učenici 7. razreda računalo koriste manje od učenika 4. razreda, što je razumljivo, ako pametne telefone percipiraju kao zasebnu kategoriju. Uočljivo je i za istaknuti podatak o svrsi upotrebe računala. Učenici 7. razreda tri puta manje koriste računalo za ispunjavanje školskih obaveza. Znajući koliki su napori učiteljice mr. Nataše Ljubić  Klemše u upotrebi eTwinninga i nastojanju da se računala, tableti, pametni telefoni i cjelokupna obrazovna tehnologija koriste u svrhu učenja i ovo je akcijsko istraživanje velik doprinos uvođenju eTwinninga u nastavu i njegovoj implementaciji u nastavni kurikul.

Moć medija i nepostojanje medijske i informacijske pismenosti

Posljedice ovog sociološkog fenomena više se ne mogu pripisati zemljama koje su u krizi, zemljama koje su prošle teško razdoblje prepoznavanja nacionalnog i kulturnog identiteta, zemljama koje iz BDP-a za obrazovanje izdvajaju minoran dio. Navedeni su podaci posljedica nepostojanja nacionalnih smjernica upotrebe društvenih medija kod učenika mlađih od 18 godina. Isti su posljedica nemara države za budućnost mladih naraštaja koji odrastaju u okruženju sloboda u kojima izostaje odgovornost. Isto je posljedica i sustavnog zatomljavanja znanja i prakse određenog broja obrazovnih stručnjaka koji godinama ukazuju na navedeni problem. Dublja analiza problema ukazuje na činjenicu da za realizaciju navedenih programa i kurikuluma o sigurnom korištenju interneta i obrazovnih tehnologija ne zahtijeva velike materijalne troškove. Istina je porazna, za to su potrebni visoko obrazovani kadrovi u nastavi koji znaju kako ispravno i sigurno koristiti Internet, suvremene obrazovne tehnologije te kako i učenike i njihove roditelje istovremeno obrazovati u ovom području.

Zaključak

Budući da ovo istraživanje ima akcijski karakter iz njega proizlaze nužne pedagoške implikacije za usmjeravanje odgojno-obrazovnih postupaka te prilagođavanje unutarnjeg kurikuluma ovim pokazateljima, ali postoji i niz implikacija za sustavnu prevenciju neprimjerenog korištenja nekih elemenata digitalne kulture. 

Prvenstveno se ovo odnosi na edukaciju učitelja u području upotrebe novih obrazovnih tehnologija i njihovu primjenu i upotrebu u nastavi. 

Dostupnost i korištenost suvremenih medija

u osnovnoškolskoj populaciji te njihova uporaba u procesu učenja te slobodnog vremena – prikaz istraživanja

zdenkaB_natasaLJK

Zdenka Brebrić i Nataša Ljubić Klemše

Boje li se Gutenbergovci elektorničke ere?

Svjedoci smo pozornosti u prosvjetnoj, ali i u javnosti uopće, koja se poklanja ulozi suvremenih tehnologija kako u obrazovnoj, ali i u bilo kojoj drugoj osobnoj i društvenoj stvarnosti. Mišljenja se kreću od predimenzioniranja uloge suvremenih medija koja će posve zamijeniti poučavatelja do onih koji ukazuju na nužnost zadržavanja personaliziranog poučavanja u kojem je primarni izvor znanja poučavatelj.

Naravno, zdrav razum se uvijek priklanja sredini jer je proces poučavanja i učenja vrlo složen. Nicholac Carr iznosi zanimljivu tezu da su uvođenjem nekoliko važnih povijesnih medija mijenjala kompletna povijest, struktura mišljenja, ljudski mozak te samim tim i ljudsko ponašanje. Oralnu kulturu je zamijenila pisana nakon izuma tiskarskog stroja, a pisanu je zamijenila elektronička. Te epohe nose ključne promjene i u sferi odgoja i obrazovanja. U oralnoj kulturi bitni čimbenik bilo je zapamćivanje, prenošenje znanja usmenim putem te pisana kultura koja daje temelje demokratizaciji obrazovanja u kojoj ona biva dostupna široj populaciji.

No, prava demokratizacija dostupnosti zbiva se u digitalnoj kulturi. Svjedoci smo koja se eksplozija dostupnosti informacija dogodila pojavom televizijskih mreža pa onda izumom www-a, a poglavito pojavom dvojice mladih genijalaca Sergej Brin-a i Larry Page-a i njihovog svemoćnog Googla-a. S tim u vezi slijede i vrijednosno-etičke promjene koje se, napominjem, u najboljem obliku, mogu izraziti kroz nekoliko aksioma još jednog digitalne ikone, Steve-a Jobs-a:

„Cijeli život slijedi svoj san i radi ono što voliš. Privlači ljude koji slično razmišljaju i dijele vašu viziju, strast je pogonsko gorivo, a vizija je odredište. Nema inovacija bez kreativnosti.“

No, vrijednosno-etičke promjene, nažalost, idu i u „negativnom“ smjeru kroz smanjenje socijalnih interakcija, slabljenje razumijevanja složenosti socijalnog konteksta koji se najbolje može iščitavati u stvarnosti: prostor i vrijeme u tri dimenzije, a ne samo u vremenu i jednodimenzionalnosti digitalnog svijeta.

No, možda je zadnja brana Gutenbergove generacije već porušena i možda je novi čovjek jednostavno rođen i povratka nema i možda je strah neosnovan za nove generacije, a samo se relikti prošlosti gutenbergovskog uma starije generacije jednostavno boje kao što su se predstavnici oralne kulture bojali njih.

Kakva je situacija među učeničkom populacijom što se tiče dostupnosti i korištenju novih medija, imaju li ulogu u obrazovnom procesu i koliku te koja opća mjesta tih sadržaja navode kao generacijski važne mogu se vidjeti u rezultatima istraživanja provedenog u I. osnovnoj školi Bjelovar na uzorku učenika 4. i 7. razreda.

Dinamika korištenja, omiljeni sadržaji, zabava ili učenje?

Cilj je istraživanja bio ispitati dinamiku i svrhu korištenja, dostupnost medija (TV programa i društvenih mreža), frekvenciju omiljenih sadržaja te postojanje razlike u navedenim parametrima s obzirom na uzrast učenika 4. i 7. razreda. Ukupno je ispitano 98 učenika 4. razreda i 80 učenika 7. razreda.

Zabava i društvene mreže zvuče poznato?

Najveći broj učenika, njih gotovo 40% provede jedan do dva sata gledajući TV program. Svaki peti učenik TV program gleda manje od jednog sata dnevno, a svaki treći učenik gledajući TV program provede više od dva sata.

Najgledanije emisije, tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine bile su „Tvoje lice zvuči poznato“, „Kud puko da puklo“, „Pet na pet“ i „Lud, zbunjen, normalan“.

Manje od jednog sata računalo dnevno koristi svaki treći učenik, približno toliko učenika koristi računalo između jednog i dva sata, što znači da tri od četiri učenika dnevno provedu za računalom do dva sata. Više od dva sata dnevno provede 23,46% učenika. Svaki deseti učenik nema računalo ili nikada ne provodi vrijeme za računalom. Posljednji podatak navodi na zaključak da prosječno u razredu barem dva učenika nemaju računalo.

Najviše učenika, njih gotovo polovica, računalo koristi za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…). Nešto manje ih računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza. Samo 6% ispitanika koristi računalo za nešto drugo.

Dvije trećine ispitanih učenika su članovi društvenih mreža: Facebook, Viber, Skype, Google, Twitter i eTwinning. S obzirom da je poznat broj učenika 4. razreda koji su korisnici eTwinninga, odnosno TwinSpace-a, ostaje pitanje sigurnosti upotrebe ostalih društvenih mreža i pitanje edukacije za njihovi upotrebu i pristupa općenito. Naime, pristup i upotreba određenih društvenih mreža nije dozvoljena učenicima koji su mlađi od 13 godina (Facebook). Kako bi postali korisnici Google Play usluge učenici moraju biti stariji od 13 i mlađi od 18 te imati dozvolu roditelja. Naime, svaka društvena mreža, odnosno korisnička aplikacija ima svoja pravila koja je potrebno i nužno pročitati i proučiti te se istih pridržavati.

Pametni telefon koriste gotovo tri od četiri učenika. Ne koristi ih uopće 18,55% (gotovo svaki peti učenik), dok svaki deseti učenik ne koristi pametni telefon ili koristi tablet.

Navedeni podaci ukazuju na veliku prisutnost tehnologije u životima desetogodišnjaka, učenika 4. razreda. Govoriti o pozitivnom utjecaju ili pak negativnom na ličnost, osobnost, učenje ili druženje učenika nemoguće je bez detaljnijih istraživanja i boljeg poznavanja informacijske tehnologije i njezinih implikacija na obrazovanje.

„Smartfon je moja treća ruka“ (učenica, 7. razred)

TV program vrlo je atraktivan i učenicima 7. razreda. Gotovo polovica njih provede od jednog do dva sata gledajući ga. Više od dva sata dnevno TV program gleda skoro četvrtina učenika. Manje od jednog sata dnevno TV program gleda skoro svaki peti učenik, a povremeno ga gleda svaki osmi učenik.

Tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine učenici 7. razreda najviše su gledali emisije „Tvoje lice zvuči poznato“ i „Pet na pet“. Gledanošću slijedi serija „Kud puklo da puklo“, „Lud, zbunjen, normalan“ te „2 i pol muškarca“ i „Teorija velikog praska“.

Učenici tijekom dana računalo najviše koriste manje od jednog sata, svaki treći učenik. Nešto manje njih računalo koristi više od jednog sata i manje od dva sata. Više od dva sata dnevno za računalom provede gotovo četvrtina učenika. U prosjeku samo jedan učenik u odjeljenju nema računalo i/ili ga nikada ne koristi.

Pri tome je računalo najviše korišteno za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…), točnije dva od tri učenika računalo percipiraju kao uređaj za zabavu. Ostalima, u jednakom omjeru, računalo služi za ispunjavanje školskih obaveza, odnosno za nešto drugo.

Društvene mreže vrlo su omiljene kod učenika sedmih razreda. Devet od deset učenika su aktivni korisnici društvenih mreža, najviše Facebook-a. eTwinning kao međunarodna društvena mreža osnovnih škola nije korištena kod učenika 7. razreda. Stoga je za zaključiti kako su sve društvene mreže koje koriste učenici 7. razreda neobrazovne, točnije njihova upotreba nema obrazovnu utemeljenost. Navedeni je podatak vrlo važan iz razloga sigurne upotrebe interneta, ali i edukacije učenika i njihovih roditelja za sigurni Internet. No, ovo pitanje otvara i Pandorinu kutiju. Naime, u Hrvatskoj ne postoji sustavna edukacija učitelja za sigurniji internet. Škole velikom većinom još uvijek nisu donijele smjernice za sigurniji Internet. Sigurnosne politike škola uglavnom ne postoje jer mjerodavni ne znaju kako ih uvesti i/ili neće se prihvatiti velikog i za učenike i mlade naraštaje odgovornog posla utvrđivanja sigurnosnih politika u domeni upotrebe tehnologija, obrazovnih tehnologija i interneta.

Tzv. pametni telefon ima većina ispitanih učenika 7. razreda, njih 87.50%, što znači da svaki osmi učenik nema pametni telefon.

Analiza podataka ukazuje na veliku prisutnost tehnologije i društvenih medija u životima učenika sedmih razreda. Brojčani bi podaci ukazuju na nedostatak sustavne edukacije učenika, time i njihovih roditelja, u upotrebi tehnologija. Podatak da samo svaki šesti učenik računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza može ukazivati na izostanak upotrebe novih obrazovnih tehnologija u podučavanju od strane učitelja, ali i nedovoljnu edukaciju učenika za upotrebu novih tehnologija u obrazovne svrhe.

Društvene mreže su „IN“, čak i one koje se ne bi smjele koristiti

Kako bilo, kod učenika 7. razreda, generacije prvih korisnika društvenih mreža, pametnih tehnologija, širokopojasnog interneta uočava se manjak edukacije za upotrebu istih, nedostatak svijesti i znanja o mogućnostima novih obrazovnih tehnologija te izostanak sustavne edukacije učitelja o dobrobitima i pozitivnim ishodima učenja uz upotrebu novih obrazovnih tehnologija.

Dobra vijest: Facebook ih ne povezuje

Uspoređujući rezultate istraživanja učenika 4. i 7. razreda moguće je pronaći određene sličnosti. Učenici 4. i 7. razreda podjednako tijekom dana provode vrijeme gledajući TV program, ali pri tome i u potpunosti ne favoriziraju iste TV emisije, premda neke od njih podjednako gledaju. Računalo u prosjeku koriste u podjednakim omjerima, premda učenici 7. razreda računalo koriste manje od učenika 4. razreda, što je razumljivo, ako pametne telefone percipiraju kao zasebnu kategoriju. Uočljivo je i za istaknuti podatak o svrsi upotrebe računala. Učenici 7. razreda tri puta manje koriste računalo za ispunjavanje školskih obaveza. Znajući koliki su napori učiteljice mr. Nataše Ljubić Klemše u upotrebi eTwinninga i nastojanju da se računala, tableti, pametni telefoni i cjelokupna obrazovna tehnologija koriste u svrhu učenja i ovo je akcijsko istraživanje velik doprinos uvođenju eTwinninga u nastavu i njegovoj implementaciji u nastavni kurikul.

Moć medija i nepostojanje medijske i informacijske pismenosti

Posljedice ovog sociološkog fenomena više se ne mogu pripisati zemljama koje su u krizi, zemljama koje su prošle teško razdoblje prepoznavanja nacionalnog i kulturnog identiteta, zemljama koje iz BDP-a za obrazovanje izdvajaju minoran dio. Navedeni su podaci posljedica nepostojanja nacionalnih smjernica upotrebe društvenih medija kod učenika mlađih od 18 godina. Isti su posljedica nemara države za budućnost mladih naraštaja koji odrastaju u okruženju sloboda u kojima izostaje odgovornost. Isto je posljedica i sustavnog zatomljavanja znanja i prakse određenog broja obrazovnih stručnjaka koji godinama ukazuju na navedeni problem. Dublja analiza problema ukazuje na činjenicu da za realizaciju navedenih programa i kurikuluma o sigurnom korištenju interneta i obrazovnih tehnologija ne zahtijeva velike materijalne troškove. Istina je porazna, za to su potrebni visoko obrazovani kadrovi u nastavi koji znaju kako ispravno i sigurno koristiti Internet, suvremene obrazovne tehnologije te kako i učenike i njihove roditelje istovremeno obrazovati u ovom području.

Zaključak

Budući da ovo istraživanje ima akcijski karakter iz njega proizlaze nužne pedagoške implikacije za usmjeravanje odgojno-obrazovnih postupaka te prilagođavanje unutarnjeg kurikuluma ovim pokazateljima, ali postoji i niz implikacija za sustavnu prevenciju neprimjerenog korištenja nekih elemenata digitalne kulture.

Prvenstveno se ovo odnosi na edukaciju učitelja u području upotrebe novih obrazovnih tehnologija i njihovu primjenu i upotrebu u nastavi.

Učenje i poučavanje u kurikularnom pristupu:

Akcijsko istraživanje kao stvaralačka praksa učitelja

snjezana_pavic

Snježana Pavić

Sažetak

Od svih oblika stručnih usavršavanja, upravo akcijsko istraživanje dovodi do stvarnih promjena u nastavnoj praksi. Akcijska su istraživanja vezana za problem iz prakse i imagemijenjaju rutinu poučavanja u koju nastavnici s vremenom upadnu. Propitujemo sami sebe, razvijamo samokritičnost i spremni smo promijeniti svoju nastavu.

U radu se razmatra pojam formalnog i neformalnog akcijskog istraživanja, važnost društvenog konteksta te se navodi primjer iz provedenog akcijskog istraživanja kroz poticanje kreativnosti u učenju engleskog jezika.

Ključne riječi: akcijsko istraživanje, formalno i neformalno akcijsko istraživanje, društveni kontekst, kreativnost.

Što je formalno, a što neformalno akcijsko istraživanje?

Akcijsko istraživanje u školi je sustavno istraživanje koje provode učitelji sa suradnicima i učenicima sa svrhom prikupljanja informacija radi unaprjeđenja prakse. Tim se procesom proučava vlastito poučavanje i procesi učenja kod učenika.

Učitelji nesvjesno provode mnoga akcijska istraživanja tijekom svog radnog vijeka, no radi imagese o neformalnim akcijskim istraživanjima. Provode „pokuse“, unoseći izmjene i nove ideje u svoju praksu zbog usavršavanja vlastite nastave. Takva istraživanja nisu sustavna i rezultati nisu nigdje objavljeni te se ponekad pokazuju tek kao primjeri dobre prakse na županijskim vijećima.

Formalno istraživanje podrazumijeva pokazivanje rezultata svoje stručnosti i „proizvodnju“ novih znanja. B. Bognar u svom radu “Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja” navodi kako upravo akcijska istraživanja “pružaju učiteljima mogućnost praćenja i objavljivanja rezultata svog djelovanja unapređujući pritom svoju odgojnu praksu te obogaćujući pedagošku teoriju novim stvaralačkim rješenjima”.

Formalno i neformalno istraživanje usporedila sam s plesanjem: da bi se naučilo dobro imageplesati, potrebno je imati dobrog/u instruktora/icu. Potrebno je imati i poticajne partnere u plesu (kritički prijatelji) te svu potrebnu tehničku podršku (ravnatelj i škola). Potrebno je i voljeti ples i plesati i radi sebe (profesionalno usavršavanje) i radi publike (poboljšanje prakse), biti intrizično motiviran/a i sklon/a stvaranju vlastitih koraka (kreativan/a). Neformalan ples plešete samo radi sebe, poboljšavate ga i radite na njemu, možete bez instruktora i nemate namjeru pokazivati svoje plesne korake javnosti.

Dr. B. Bognar, pionir akcijskog istraživanja u Hrvatskoj, bio je moj plesni instruktor. On je dao strukturu, sustavnost i disciplinu plesanju. Konstruktivno je kritizirao moje korake u procesu, čitao moje istraživačke dnevnike, pisao povratne informacije, savjetovao i preporučao literaturu. Ohrabrivao me i istovremeno poticao na razmišljanje, čitanje, pisanje i dolaženje do vlastitih ideja i zaključaka.

Društveni kontekst akcijskog istraživanja

Da biste u potpunosti razumjeli proces akcijskog istraživanja, smatram da ga je potrebno prvo provesti. Na samom početku mora biti jasan problem, tj. izazov, zatim cilj istraživanja, kriteriji kojima ćemo provjeriti ostvarenost rezultata, a koji mogu biti utvrđeni pomoću različitih izvora podataka (radovi učenika, ankete, upitnici, sustavno promatranje), vrijeme ostvarivanja i aktivnosti koje će se provoditi.

U provedbi formalnog akcijskog istraživanje važna je suradnja aktivnog istražiimagevača/čice i voditelja/ice. Naglašavam ulogu voditelja/ice i vođenja: osoba koja je stručna, bavi se akcijskim istraživanjima i može odgovoriti na mnoštvo teorijskih pitanja tijekom istraživanja koja će postavljati učitelj, praktičar. Pitanja koja su se pojavljivala u mojem istraživanju odnosila su se na kreativnost: kako prepoznati, potaknuti, koji su elementi praćenja, gdje u literaturi pronaći nešto više o kreativnosti, zatim pitanja koja se odnose na planiranje i provođenje istraživanja, načine prikupljanja informacija, analiziranje podataka, donošenje zaključaka, interpretiranje rezultata i pisanje izvješća.

Potrebna je i stalna suradnja s kritičkim prijateljem/ima jer sustavno pomažu provedbi istraživanja. Odnos s kritičkim prijateljima jača spremnost na pomoć i međusobno povjerenje, međusobno uvažavanje, slušanje, razumijevanje, usmjerenost na rezultat. Takav imageodnos dovodi do jačanja osobnih, socijalnih i stručnih kompetencija učitelja/ice. Kritički prijatelj ne mora biti osoba koja radi u istoj školi, niti osoba koja predaje isti predmet. Komunikacija i suradnja, a isto tako i poznanstvo s mojim kritičkim prijateljicama, krenulo je preko Moodleovog foruma, virtualnog prostora na internetu, gdje smo dijelile naša iskustva i uzajamno pomagale dati bolji uvid u našu praksu. Osobno sam ih upoznala tek nakon provedenog istraživanja, prilikom predstavljanja naših prezentacija na Pestalozzi konferenciji u Zagrebu.

Moje akcijsko istraživanje u praksi

Provela sam akcijsko istraživanje s učenicima petog razreda u trajanju od pet mjeseci. Problem, tj. izazov od kojeg sam krenula odnosio se na kreativnost u poučavanju glagolskih vremena.

Istraživanje je bilo refleksivno i sustavno. Spontanost i kreativnost pribavili su mi nove uvide i ideje tijekom procesa. U početku nisam imala čvrsti plan o tome kako uključiti gramatiku u kreativne aktivnosti stoga sam očekivala probleme i pitanja te sam odlučila riješiti to „u hodu“. Proces istraživanja bio je proces od tri međusobno isprepletena, uzastopna koraka, a svaki od njih se razvijao i otvarao nova pitanja i poglede. Bile su to, prema glagolskim vremenima: Present Continuous, Present Simple i Past Simple faze.

imageSlika 1. Ciklusi istraživanja (Coghlan and Brannick, 2001; prema McPherson i Nunes, 2002)

U prvoj se fazi javilo pitanje o stvaranju grupa i pitanje kako motivirati učenike da pažljivo slušaju jedni druge. U drugoj sam fazi imala malo veće nedoumice: kako promijeniti uobičajen način postavljanja pitanja koji traži jedan točan odgovor, kako i ocjenjivati li kreativnost te kako osmisliti zanimljive testove. U trećoj sam se fazi bavila govornim i pisanim prezentacijama učenika, kako poticati kreativno pisanje te pitanjem davanja povratne informacije, kao što su kontrolna i informativna retroakcija. Kontrolna retroakcija kaže da je zadaća npr. dobra ili loša. Informativna retroakcija govori što čini zadaću dobrom ili lošom. Neka sam od pitanja mogla sama riješiti, oko nekih sam morala razgovarati s kritičkim prijateljima i čitati literaturu. Neka od pitanja ostala su neodgovorena i tema su mojih sljedećih istraživanja. To su vrednovanje, testiranje, retroakcija. S jednim sam pitanjem krenula u novo istraživanje: Poticanje vršnjačkog vrednovanja i samovrednovanja.

Kreativan pristup u istraživanju

Jasno je da kreativan pristup nije odmah djelovao; bilo je potrebno neko vrijeme da promijenim svoju praksu, da shvatim što uopće kreativnost u nastavi znači – ne odlučujem sama o nastavnim aktivnostima, već u to trebam uključiti i svoje učenike.

Izvor kreativnosti je u djeci, moj je zadatak bio stvaranje uvjeta za oslobađanje te kreativnosti. Morala sam naučiti organizirati proces poučavanja koji učenicima petog razreda omogućava dovoljno vremena, prostora i slobode, tako da imaju uvjete za oslobađanje mašte i za originalnost. Morala sam naučiti, a zatim i pokazati da ne postoji samo jedan točan odgovor, da postoji puno mogućih rješenja, da je svaka ideja dobra i vrijedna, a posebno da na ovom stupnju nije važno ako pogriješe. Krenula sam s grupnim aktivnostima, uključivala višestruke inteligencije, razvijanje talenta i stavljala naglasak na individualne snage učenika – što oni vole i uče s najviše lakoće. Dr. Branko Bognar pomagao mi je da ostanem fokusirana na predmet istraživanja i poticao je moju kreativnost.

imageimage

Mali je broj učitelja koji znaju prepoznati, ohrabriti i potaknuti dječji entuzijazam prema stvaranju ideja i razmišljanja van zadanih okvira. Torrance (1965, str. 304) navodi da u većini razreda dijete koje izražava neobičnu ideju ili nudi neobičan proizvod preuzima i „određeni rizik“. Primjer u provedenom istraživanju je učenik koji je u školu donio grudnjak i periku da bi prezentirao A Day in life of a teacher. Nasmijala sam se originalnosti i iskoristila priliku uvođenja dvije nove riječi na engleskom jeziku. Učenik je dobro procijenio ljudsku kvalitetu odnosa učenika i učitelja te ozračje povjerenja.

Umjesto usađivanja znanja učenike je potrebno poticati i davati im što više mogućnosti za izražavanje vlastitih ideja, otkrivanje znanja i raditi na kompetencijama poput učiti kako učiti, komunicirati, misliti izvan zadanih okvira, učiti u timu, rješavati probleme, razvijati kritičko mišljenje (NOK, 2010).

Naglasak na kompetencijama očigledan je u sljedećem primjeru iz provedenog istraživanja (usvajanje prošlog glagolskog vremena).

U navedenom primjeru učenici su imali mogućnost interdisciplinarnog pristupa (povijest, sport, glazba, film). Omogućeno je samostalno učenje i učenje na temelju suodlučivanja, pružena im je mogućnost izbora sadržaja, metoda i oblika rada (višestruke inteligencije). Takvim pristupom ne jačaju samo kreativnost nego i samopouzdanje, samostalnost, odgovornost. Naglasak je na učenju u timu, na međusobnoj podršci, pomoći i uvažavanju. Neposredni je cilj bio koristiti prošlo vrijeme u engleskom jeziku, ali na kreativan i djeci smislen način.

image

Zaključak

Provodeći istraživanje proširivala sam vlastito praktično znanje, istovremeno učila i poučavala, osmišljavala nastavne postupke za poticanje kreativnosti. Uživala sam u istraživanju kao što uživam i u plesu. Događalo se da glazba ponese i moje učenike i mene; često nismo čuli školsko zvono petkom peti sat i nastavili smo s aktivnostima i sljedeći, šesti sat.

Nastava organizirana tako da sami učenici smišljaju aktivnosti bila je vrlo zanimljiva i poučna učenicima. O tome svjedoče njihove izjave dane u istraživačkom intervjuu na kraju akcijskog istraživanja: „Engleski je super, puno se zabavljamo, radimo puno projekata i puno je bolje od obične nastave. Meni je puno pomoglo.“ , „Meni su sada vremena jasnija.“ (Iz transkripcije intervjua, osobne bilješke, 11. svibnja 2010.).

I za učenike i za učitelje presudna su motivacija i interes u samom procesu istraživanja. Akcijsko istraživanje nije obveza nego izazov, ne provodi se samo radi dobivanja rezultata kojima se nadamo i ne provodi se na učenicima nego s učenicima. Istraživanje može odvesti i u sasvim drugom smjeru. U mojem istraživanju nije postignuto sve očekivano: učenici i dalje čine iste pogreške kao i prijašnje generacije s nastavcima i pomoćnim glagolima u učenju glagolskih vremena. Međutim, učenici su povezali učenje glagolskih vremena sa svojim osobnim iskustvom i životnim situacijama koje su sami stvarali. Postignuto je i neplanirano: veća govorna i pisana izvedba učenika, niska anksioznost i veće samopouzdanje.

Uživala sam u provedbi istraživanja i naučila puno o kreativnosti učenika i kako ih poticati. Također sam razvila tehnike poučavanja i proširila praktično znanje. S obzirom da sam dovoljno intrinzično motivirana, da su me procesi refleksije oduševljavali, hrabrili i poticali na daljnji istraživački rad, smatram da je akcijsko istraživanje izazov koji treba sijati među učiteljima.

Literatura

Bognar B. (2009). Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja., Odgojne znanosti, Vol. 11 No 2 (18)
Maggie McPherson, José Miguel Baptista Nunes, (2002) “Supporting educational management through action research”, International Journal of Educational Management, Vol. 16 Iss: 6, pp.300 – 308
Nacionalni okvirni kurikulum, MZOS 2011.
Pavić S. (2010.) Poticanje kreativnosti u nastavi engleskog jezika
Starko, A. J. (2005). Creativity in the classroom: Schools of Curious Delight. New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, Inc., Publishers.
Torrance, P. (1965). Rewarding Creative Behavior: Experiments in Classroom Creativity. Englewood Cliffs: Prentice-Hall.
Akcijsko istraživanje i profesionalni razvoj učitelja i nastavnika, zbornik AZOO 2011.
Stvaralaštvo učitelja