Zašto hodamo i trčimo?

gregor_janc

Gregor Janc

Sažetak

Zašto hodamo i trčimo? Kretanje je vrlo važan čimbenik koji bitno utječe na razvoj djeteta, razvoj motorike i fine motorike. Kod djece predškolske dobi može se primijetiti pad sposobnosti i učestalosti kretanja.

Ključni pojmovi: kretanje, trčanje, prepreke, poticanje.

Uvod

IMG_20221014_063230Zurc (2011) kaže da česta i kvalitetna tjelovježba kod djece predškolske dobi povećava radnu sposobnost, regulira krvni tlak, pozitivno utječe na rad srca i pluća te smanjuje prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost koja je danas česta pojava upravo zbog premalo gibanja.

U kurikulumu za dječje vrtiće (1999) gibanje je definirano kao primarna potreba djeteta. Jedno je od najvažnijih područja razvoja djeteta.

Kako smo se u vrtiću uhvatili u koštac s ovim problemom?

Gibanje je naša primarna aktivnost. Ako je vani kiša, pripremit ćemo sat tjelovježbe u igraonici (sklekovi, čučnjevi, skakanje, puzanje ispod stolica…). Tijekom suhog razdoblja izlazimo van. Potrebna je dobra obuća i odjeća i, naravno, odjeća za presvlačenje nakon povratka u vrtić, budući da su neka su djeca mokra od znoja, snijega, pa čak i zbog lokvi. Predškolsko dijete može hodati 5 km., trčati 1 km. i savladati većinu prirodnih prepreka. Trčanje je jedna od važnih aktivnosti. Na početku školske godine trčimo u manjim razmacima do 500m. Vrijeme nije važno. U drugoj polovici djeca sama žele trčati, predlažu trčanje oko škole, u prirodi po livadama i ravnicama. Tako bi barem predškolsko dijete trebalo bez problema pretrčati do 1 km. Naravno uz primjeren poticaj. Izdržljivost djeteta vrlo je važna za razvoj osobnosti i očuvanje zdravlja. Samo lijepo vrijeme može nas izvući na otvoreno. Ne možemo i ne smijemo biti samo u zatvorenom prostoru, a čak nije dovoljno ni igranje na igralištu. Djeca trebaju više, ona sama žele više i sama predlažu šetnje. Većina djece je fizički vrlo dobro pripremljena. Zanimljivo je da kada djeci predložim igralište ili trčanje, uvijek će odabrati trčanje. Trčanje je jako dobra tjelovježba za sve mišiće, a posebno za noge i unutarnje organe. Pozitivno djeluje na krvotok i disanje. Problem je nastao kada sam djeci pokušao pokazati sporije i duže trčanje. Djeca su trčala nekoliko metara pri punoj brzini, a zatim su se vrlo brzo umorila. Samim trčanjem pokazao sam im brzinu primjerenu za trčanje u njihovoj dobi. Djeca su me polako pratila i tako smo trčali duže. Djeci sam posebno želio naglasiti da nije pobjednik onaj koji prvi dotrči na cilj, već svatko tko se potrudi doći do cilja, tako da sam bodrio apsolutno svu djecu, čak i onu koja nisu htjela trčati jer su se bojala da neće osvojiti prvo mjesto.

Dobio sam ideju o aktivnostima po trim stazi u obližnjoj šumi. Imali bi postaje za gibanje i za kraj trčanje po travnjaku što smo predvidjeli za proljeće. U šumi možemo napraviti pravi poligon s preprekama, zadacima i različitim razinama težine. Penjemo se preko balvana, preskačemo ih, provlačimo se ispod granja i grmlja, igramo razne društvene igre. Postoji 6 ključnih elemenata koje bi naša trim staza mogla pokriti: brzina, snaga, okretnost, koordinacija, izdržljivost i ravnoteža.

Svjestan sam svoje uloge s djecom, prvenstveno svoje uloge prilikom uključivanja u sportske aktivnosti koje uključuju kretanje. Važni su prirodni oblici kretanja kao što su hodanje, puzanje, skakanje i trčanje. Kod kuće je ovakvih oblika aktivnosti kod djece premalo. Ako dijete s roditeljima do trgovine hoda pješke, po mogućnosti s parkirališta, to se ne smatra hodanjem, odnosno to nije ni pravo gibanje koje bi bilo kvalitetno za dijete. Gibanjem na otvorenom djeca razvijaju aktivno učenje. Npr. vrijeme izvođenja šetnji nagrađivali smo tijekom cijele godine. Počeli smo s polusatnim šetnjama kako bih se upoznao s trenutnim spretnostima i kondicijom djece. Zatim sam ocjenjivao dužinu i zahtjevnost gibanja i tako smo došli do šume s prirodnim preprekama poput balvana, grana i klanaca. Dijete predškolske dobi navedene prepreke bi trebalo savladati bez problema. Problem nastaje kada se dijete ne kreće dovoljno kod kuće, nespretno je, ne može hodati ni po ravnom terenu, a kamoli uzbrdo. Dijete, osim fizičkih i funkcionalnih vještina, fizičkim aktivnostima, stječe i povjerenje u svoje tijelo. Priroda je prostor kojega moramo iskoristiti. Zahtijeva od djeteta stalno razmišljanje o tome kako savladati određenu prepreku. Ako dijete nema takvih iskustava bit će nespretno, neće se moći penjati uz stepenice, savladati prepreke u prirodi i još će veće probleme imati u školi, budući su u školi zadaci puno zahtjevniji i složeniji.

Tijekom šetnji pazimo i na tempo, odnosno da tempo nije uvijek jednoličan i dosadan. Tijekom hodanja po uzbrdicama ubrzavamo kako bismo potaknuli svoje srce da počne brže kucati. Tijekom šetnje djeca često pokazuju i govore u kojem smjeru žele šetati, bilo po ravnici ili strmoj obali između drveća, to je često njihova odluka. Važno je da šetnja nije samo šetnja. U naše šetnje uključujemo i učenje, upoznajemo se s prirodom, vrstama drveća i životinja. U gradu učimo o našoj povijesti, otkrivamo stare građevine, razgovaramo o prošlim vremenima i zgodbama. Tako smo otkrili stari mlin, dvorac, stare kapelice, rudnike. Ovakav način učenja novog sadržaja najbolji je za djecu predškolske dobi. Sve upoznajemo kroz šetnju i igru.

Zaključak

Tako smo u roku od 5 mjeseci došli do šetnji dugih 10km. Djeca su ugodno umorna, ali već sutradan spremna za novu avanturu. Razvila su snagu, izdržljivost, zdrava su i nasmijana. Došli smo do toga da sa osmjehom na licu mogu pretrčati 1km. Prije svega, čini mi se da je važno da sam u djeci probudio želju za gibanjem koje prenose i na svoje obitelji.

Literatura

  1. Verbovšek. B. gibalne dejavnosti v vrtcu. Ljubljana: Supra,2019,
  2. Kurikulum za vrtiće: Predšolska vzgoja v vrtcih. Ministrstvo za šolstvo in šport, Ljubljana. 2009.
  3. Zurc, J. (2011). Gibalna aktivnost slovenskih otrok. Šport. Revija za teoretična in praktična vprašanja športa. 59.

Motivacijski poticaji za čitanje

nuska_kosak

Nuška Košak

Sažetak

»Kada učenik razumije i vidi smisao učenja, kada je svjestan značenja i značaja sadržaja koje uči, njegova je motivacija za učenje veća. Učitelj također može pridonijeti motivaciji učenika za učenje odabirom aktivnosti, koje omogućuju takve interakcije« (Klančar, Cotič, Žakelj 2019).

Kao učiteljica volim na poslu pratiti ponašanje djece i promatrati njihovu posvećenost percepciji predmeta. Jako mi je drago kada učenici nešto rade sa zanimanjem, motivacijom i dobrom voljom. Prije izvođenja raznih aktivnosti u glavi mi se nameću mnoga pitanja, npr. kako učenike upoznati s pojedinim predmetom, kako ih potaknuti na razmišljanje. Tako je i s čitanjem, kako učenicima naglasiti njegovu važnost i podići ga na višu razinu? Mnogo mogućnosti za podizanje razine čitanja učenika vidim u učiteljevu pozitivnom pristupu lektiri i u njegovim motivacijskim poticajima učenika na čitanje.

Ključne riječi: čitanje, poticanje, motivacijsko sredstvo.

Uvod

Najveći je uspjeh za mene to što se nastava odvija u ugodnom okruženju, u kojem učenici izražavaju želju za učenjem. Ako to nije slučaj, prvo počinjem od sebe i pitam se što je pošlo po zlu u procesu učenja, kako se učenje nije odvijalo u punom zamahu. Kritička procjena odabranih metoda i učinkovitost učenika glavni su pokazatelji uspješnosti procesa učenja. Vjerujem da je motivacijski usmjerena nastava pokretač uspješnog učenja. Želim osigurati da će poticanje učenika na čitanje potrajati cijeli njihov život. Dobar i strastven čitatelj ne postaje se preko noći, u tome glavnu ulogu već u predškolskom razdoblju imaju roditelji, a u školi učitelj svojim primjerom. Želim da djeca razviju interes za čitanje i da posegnu za knjigama bez prisile te tako obogate svoj život. Ali jednostavno ne vole svi čitati i ne vide u tome nikakvo posebno značenje. Stoga sam se u svojoj ustaljenoj pedagoškoj praksi počela pitati kako ću se pobrinuti za to da učenici postanu motivirani čitatelji. Kako postići da zavole čitanje i doživljavaju ga ne samo kao školski posao, već i kao zadovoljstvo i način traženja informacija za širenje vidika. Svjesna sam, međutim, da je pomak moguć i s pojedinim učenikom, ali bi bio veći uspjeh kad bi se to dogodilo s više učenika.

Središnji dio

Stručnjaci primjećuju da je zanimanje za čitanjem u ranom djetinjstvu važno za kasnija čitalačka postignuća (Bus, Ijzendoorn i Pellegrini 1995). Djeca koja su već u predškolskom razdoblju bila zainteresiranija za čitanje također kasnije počinju češće čitati i baviti se povezanim aktivnostima te postaju bolji čitatelji od onih manje zainteresiranih. Stoga mi se čini da je uloga učitelja u promicanju čitanja vrlo velika u prvim razredima osnovne škole.

1. Čitanje košnica s pčelama

Tako sam u 1. tromjesečju izradila košnicu u koju sam stavila pčele napravljene od Kinder jaja. Kao poticaj za svako čitanje dopustila sam učeniku da odabere jednu pčelu. U pčeli se skrivala izreka ili poslovica koju sam srezala na nekoliko riječi. Za domaću zadaću učenik je pravilno sastavio riječi i dopunio poslovicu. Njegov zadatak bio je raspitati se o značenju izreke ili sutradan o njoj pitati učitelja u školi. Učenici su voljeli čitati i zbog sakupljanja pčela, tog motivacijskog faktora.

Slika1Slika2
Slika1 i 2: Čitanje košnica s pčelama

2. Narukvica za čitanje

Kao još jedan motivacijski alat nazvala sam narukvicu za čitanje. Učenici su na dodatnoj lektiri ili redovnoj lektiri dobili perlicu sa slovom koju su nanizali na narukvicu. Prilikom svakog čitanja dobili su jednu perlicu i tako su sastavili svoje ime i prezime ili odabranu rečenicu (npr. volim čitati). Voljeli su stajati u redu da im napunim narukvicu i voljeli su znati da ih se sluša. Istodobno sam promatrala njihov odgovor na to, hoće li u kut za čitanje doći bez prisile i hoće li svaki put birati čitanje. Neki u početku također nisu imali samoinicijativni odgovor, ali kada su primijetili da su drugi motiviraniji od njih odlučili su i sami pristupiti čitanju.

Slika3Slika4
Slika 3 i 4. Narukvica za čitanje

3. Samoinicijativno čitanje

Sljedeća metoda koja je privukla učenike na čitanje bila je samoinicijativno čitanje u čitaonici ispod svjetla. Dogovorili smo s učenicima da od velike kartonske kutije napravimo čitaonicu. Jedan učenik donio je kutiju koju smo preuredili u šarenu kućicu. Učenici su krenuli u svoj svijet čitanja po svojoj volji. Poseban je osjećaj bio otići u čitaonicu jer se čitanje odvijalo u posebnoj prostoriji, što je nedvojbeno izgradilo bolji odnos prema čitanju. Šator je također prikladna zamjena za čitaonicu.

Slika5Slika6
Slika 5 i 6. Čitanje u čitaonici/šatoru ispod svjetla i s pokazateljem čitanja

4. Pričanje priča u jutarnjem krugu

Pričanje priča uz slike u jutarnjem krugu uhodana je praksa u našem razredu. Učenici se ohrabruju i predstavljaju pročitanu knjigu ispred svojih kolega iz razreda te tako savladavaju strah od govora u 1. razredu, ali i u vrtiću. S obzirom na to da učitelj također treba biti uzor učenicima za čitanje i pridavati veliku vrijednost čitanju, i ja se ohrabrujem i učenicima predstavljam svoju pročitanu knjigu. Velika je zainteresiranost djece za slušanje o tome jer se štivo učitelja po težini može razlikovati od djetetova.

5. Omotnica za „čitanje“

Veliki izazov u nastavi predstavljaju i učenici kojima treba dodatni poticaj, odnosno kojima je čitanje velika prepreka u procesu. Djeci koja teže čitaju davala sam omotnicu s imenom (npr. čitatelj Jan, Žan čita…) i nekoliko krSlika7aćih ili dužih riječi za čitanje za domaću zadaću. Već im je zadatak u maštovito obojenoj omotnici bio zanimljiviji od čitanja u radnoj bilježnici. Prilagođeni zadatak pokazao se izvrsnim jer se učenik osjećao kao „pravi čitatelj“, jednak svojim vršnjacima u razredu.

Slika 7. Omotnica

6. Čitanje učitelja naglas i romski učenici u knjižnici

Također primjenjujem čitanje naglas jer je i to način da budemo motiviraniji za čitanje. Posjet knjižnici, gdje su sami odabrali knjigu, bio je vrlo koristan za romske učenike. Knjigu su već vidjeli u knjižnici, prolistali je i pričanje priče išlo je brže uz slike nego u razredu.

7. Tablica s pečatimaSlika8

U predškolskom razdoblju upotrebljavali smo tablicu za skupljanje pečata za posjet kinu ili zoološkom vrtu nakon sakupljenog određenog broja pečata. Dijete je dobilo simboličnu nagradu, čitalački interes bio je izvanredan i čitanje je bilo zadovoljstvo. To je još potrebnije u razvoju mladog čitatelja.

Slika 8. Tablica (Jakob čita, Manca čita)

Zaključak

Svaki učitelj može pronaći mnogo motivacijskih poticaja za čitanje. Međutim, dosljedna upotreba ovih metoda vrlo je važna. Često nam ponestane vremena u procesu učenja zbog opsežnosti sadržaja učenja, stoga možemo i napustiti motivacijske poticaje. Ja sam za odabir određene metode učenja koja će se primjenjivati kao rutina tijekom cijele školske godine. Također nisam uvijek uspijevala redovito upotrebljavati različite strategije i zato aktivnost nije tako zaživjela. Uz njihovu redovitu provedbu rezultat čitanja bio bi nesumnjivo još bolji. U svojem radu želim učenicima pokazati da čitanje nije dosadno već da predstavlja užitak, a može im pomoći i da lakše zaspu te da razvijaju pozitivan stav prema čitanju. Uvjerena sam da će i čitalačka postignuća biti bolja zahvaljujući uključivanju učitelja u djetetov odnos prema čitanju. Bez odgovarajućeg poticaja, dijete će teže pronaći smisao i značenje čitanja ako mu se ne pomaže u tom dugotrajnom procesu. Nikada ne bi trebalo biti kasno za poticanje djeteta na čitanje jer mnogi od nas uz pomoć ulaze u svijet čitanja.

Literatura

  1. Bus, A. G., van IJzendoorn, M. H. i Pellegrini, A. D. (1995.). Zajedničko čitanje donosi uspjeh u učenju čitanja: meta-analiza međugeneracijskog prijenosa pismenosti. Pregled obrazovnih istraživanja, 65 (1), 1–21.
  2. Klančar A., ​​Cotič M. i Žakelj A. (2019): Učenje i poučavanje geometrije primjenom informacijsko-komunikacijske tehnologije u osnovnoj školi. Založba Univerze na Primorskem, Koper.

Poticanje učenika na pisanje rukom

lidija_persin

Lidija Peršin

Sažetak

U svom članku želim predstaviti projekt Tjedan dana pisanja rukom, koji na školi izvodimo već treću godinu zaredom. Cilj projekta je motiviranje učenika, učitelja i šire javnosti za pisanje rukom te podsjetiti ih na važnost i koristi takve aktivnosti. Pisanje rukom ne samo, da motivira osobe za pisanjem, nego i potiče maštu, razvija memoriju, pažnju i koncentraciju kod osoba te puno ostalih sposobnosti. Projekt je jako dobro prihvaćen i jednostavan je za primjenu u školi u svim razredima te ga lako možemo primijeniti u nižim i višim razredima osnovne pa i srednje škole.

Ključne riječi: pisanje s rukom, spretnost, poticanje, kaligrafija, unikatnost-

Uvod

Zaposlena sam u osnovnoj školi kao specijalni pedagog i puno se susrećem sa teškoćama u čitanju i pisanju. U nižim razredima osnovne škole više sa čitanjem, a kasnije u višim razredima sa pisanjem. Zbog toga sam osjećala potrebu za podizanjem svijesti tako kod učenika, nastavnika, kao i šire javnosti o važnosti održavanja pisanja rukom. Tražila sam razne aktivnosti, radionice na kojima mogu motivirati učenike, da obrate pozornost na važnost te spretnosti. I tako sam naletjela na projekt Tjedan dana pisanja rukom, koji je bio idealan za uključivanje cijele škole i šire.

Središnji dio

Projekt Tjedan dana pisanja rukom je podržan sa strane Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, Zavoda za školstvo i svake godine se u njega uključuje sve više ustanova (vrtići, osnovne i srednje škole, domovi za starije osobe…)

Sam projekt se održava tjedan dana u siječnju i svake godine pod posebnim sloganom, pod kojim onda svi uključeni izvode različite aktivnosti. Projekt podržavaju i osobe iz javnog života, koji sa svojim rukopisom napišu poruku mladima i na taj način su uzor široj populaciji. To su razni pisci, glumci, sportaši itd. Izrade i plakate sa svojim rukopisom, slikom i motivacijskom porukom.

Prve godine uključenja u projekat je bio slogan U našoj porodici rado pišemo sa rukom jer… a prošle godine Pišem pismo prijatelju, jer nas je baš u to vrijeme zadesila pandemija i tako su škole ostale zatvorene skoro pola godine. Iako se nam je činilo, da je projekt nemoguće održat u toj godinu, i to smo savladali.

U projekt smo se uključili svi nastavnici razredne nastave, predmetne nastave i nešto roditelja i starijih osoba (djedovi i bake).

Kao specijalna pedagoginja na školi osjećala sam dužnost, da podsjetim kolege koliko je pisanje rukom važno, kakve prednosti ima pred upotrebom kompjutera, pokazati odnosno podsjetiti ih gdje mogu zamijeniti odnosno upotrijebiti svoj rukopis kod školovanja na daljinu i kako učenike motivirati, da održavaju tu spretnost. Tako sam im ponudila više aktivnosti, koje su mogli izvesti sa svojim učenicima.

Njihove aktivnosti predstavljam u nastavku.

1. razred

Učenici 1. razreda su se tek susreli sa vještinom pisanja. U toj dobi je vrlo važno pravilno držanje olovke, držanje tijela i fino motoričke sposobnosti. Nastavnici su tako uz vježbe grafomotorike, pravilno držanje tijela i olovke učenike potaknuli, da razmišljaju u različitim rukopisima, oblikovanju slova, unikatnosti rukopisa. Tako su dobili zadaću, da sa roditeljima i svojim djedama i bakama razgovaraju o rukopisu, te im oni na komadić papira zapišu neku svoju pozitivnu poruku, misao koju potom donesu u školu, gdje im učiteljica pročita i o njoj razgovaraju.

Sviđala se im je i aktivnost gdje su bake i djede napisali istu rečenicu kao i njihovi Slika 1 Čitanje poruke u 1. razreduroditelji, te tako prepoznavali sličnost ili različitosti osoba preko rukopisa. Na zajedničkom sastanku u školi su roditelji pohvalili tu akciju, da su sudjelovali i predali svoja iskustva i važnost o toj spretnosti. Uočili smo kako se rukopis starijih osoba bitno razlikuje od roditeljskih ili samih učenika.

Slika 1. Čitanje poruka u 1. razredu

2. razred

Slika 2 Sunce sa lijepim riječimaU to vrijeme učenici 2. razreda su govorili o bontonu i lijepim riječima. I evo ideje za poticanje djece, da zapišu na papir svoje lijepe riječi sa svojim unikatnim rukopisom. Te svoje poruke su potom pomiješali, čitali i prepoznavali preko rukopisa čiji je listić. Tako su došli do spoznaje, da je svačiji rukopis unikatan i da možemo na temelju njega prepoznati osobne karakteristike. Te papiriće su potom zalijepili u obliku sunca i nalijepili na svoja vrata učionice.

Slika 2. Sunce s lijepim riječima

3. razred

Slika 3 Skrivene poruke na engleskom jezikuU projekt se je uključila i učiteljica engleskog jezika, koja je osmislila aktivnost pisanja skrivenih poruka učenicima na listiće, koje su potom pospremili u kutiju. Slijedeći dan su izvlačili poruke, pročitali ih i uz pomoć učiteljice preveli na engleski jezik, te pokušali prepoznati tko ih je zapisao.

Slika 3. Skrivene poruke na engleskom jeziku

4. razred

Učiteljice su u tjednu pisanja rukom sve zapise zapisale svojim rukopisom. U tom tjednu nisu upotrebljavale kompjutere, fotokopije, projekcije, nego su sve pisale rukom. Istaknule su i važnost pravilnog držanja olovke, pritiska na podlogu, kondiciji za pisanjem, oblikovanjem slova, pogotovo pisanih i razvijanju sposobnosti koje pisanje rukom podržava. Naime i kod predmeta prirode i društva imaju teme razvoj mozga, vida, sluha, mišića, gdje su lako mogli navezati tu vještinu sa temama predmeta. Učenicima se je pogotovo sviđalo, da su mogli i u vrijeme pandemije, kad je sva nastava bila preko kompjutera, sudjelovati odnosno zapisati poruke, sastave sa rukom i preko slike prenesti učiteljici. Isto tako im je učiteljica cijelo gradivo napisala sa svojim rukopisom.

Slika 4 Poruka učiteljice svojim učenicima na daljinuSlika 5 Upotreba rukopisa kod učenja
Slika 4. Poruka učiteljice svojim učenicima       Slika 5. Upotreba rukopisa kod učenjaSlika 6 Motivacija učenicima
Slika 6. Motivacija učenicima

U 5. razredu imamo na školi učiteljicu koja je vrlo vješta u kaligrafiji i to je rado podijelila sa učenicima, nastavnicima i roditeljima koji su se htjeli upoznat sa tom zanimljivom vještinom. Organizirala je radionice za sve i tako potaknula i njih, da se zanimaju i počnu upoznavat tu vještinu.

Slika 7Slika 8 Kaligrafija
Slika 7, 8. Kaligrafija

Već u 6. razredu svi primjećujemo, da se rukopis drastično promjeni na gore. Učenici što zbog brzine pisanja, što zbog slabijih grafomotoričkih sposobnosti svoj rukopis pogoršaju. Slova zapiše na pola, ne zapiše do kraja reda, ne zapiše pravopisne znakove, izgubi se slovo u rečenici ili više njih itd. Puno njih upotrebljava više kompjuter i tako zanemare važnost održavanja pisanja rukom. U toj dobi vrlo je važno, da učenike podsjetimo koje su prednosti održavanja pisanja rukom, izražavanja svojih misli i osjećaja preko rukopisa, odavanja poštovanja osobi kojoj pišemo i razvijanju svih sposobnosti koje sam napomenula u sažetku. Još nije prekasno, da učenike motiviramo, da koriste rukopise.

Tako su učiteljice koristile razne video uratke na tu temu, motivirale učenike, da napiše pismo prijateljima koje nisu dugo vidjeli zbog pandemije, doma su sa svojim roditeljima pisali razne poruke zSlika 9 To je moj rukopis, nitko nema takvoga svoje bližnje i putem pošte ih poslali svojima. U školi su zapisali rečenicu To je moj rukopis, nitko nema takvog i tako pokušali prepoznati tko ju je napisao.

Slika 9 To je moj rukopis, nitko nema takvog

Slike 9. To je moj rukopis, nitko nema takvog

Nadareni učenici su na svojoj nastavi pisali pismo kraljici Elizabeti sa svojim rukopisom.

Slika 10. Pismo kraljici Elizabeti

9. razred

S učenicima puno pričamo o zanimanjima koji proučavaju rukopise i šta se sve može iz slika 11 Poruka prijateljunjih pročitat. U vrijeme pandemije smo ih tako potaknuli, da napiše svoje poruke učiteljima, prijateljima, rodbini i putem pošte ili putem slike pošalju svojima bližnjima. Većini je nedostajalo druženje sa prijateljima.

Slike 11. Poruka prijatelju

Zaključak

Dobri odazivi učenika, nastavnika i roditelja pokazali su, da je razvijanje svijesti o prednostima pisanja rukom, kod svih, itekako potrebna. To je spretnost koja se razvija čitav život i koju nikako ne smijemo zaboraviti ili ju nadomjestiti.

Literatura

  1. Cappell, T. (2018). Rišemo črke. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Jazbec, M. (2016). Analiza pisave z malo zabave. Ljubljana: Grafologika
  3. https://www.pisemozroko.si/

Bralna značka v prvi triadi osnovne šole

larisa_podrzavnik

Larisa Podržavnik

1.Uvod

Poučevanje in učenje kateregakoli jezika, predvsem pa materinščine, je nemirno, spreminjajoče in dolgotrajno. Vsebuje učiteljevo nenehno iskanje drugačnih, privlačnejših, bolj učinkovitih načinov poučevanja in kvalitetnih učenčevih odzivov v učenju. Kor dela z učenci, ve, da poučevanje ni nikoli končan eksperiment. Kreativen učitelj vedno išče nekaj novega, drugačnega, zanimivega. Vsi učitelji se moramo vzgajati in izobraževati skupaj s svojimi učenci.

Temeljna dejavnost v zvezi s knjigo je branje. Branje je zelo pomembno za vse generacije ljudi, predvsem pa pri učencih razvija učenje učenja. Poveča njihove miselne strategije kot so primerjanje, razvrščanje, reševanje problemov, postavljanje hipotez itd.. Najbolj pa branje pomaga razvijati strategije učenja materinščine, pa tudi drugih šolskih predmetov, preko njega učenci vadijo spomin in sami sebe testirajo, saj imajo takojšnjo povratno informacijo. Branje pa zelo pomembno razvija tudi učenčeve delovne in učne navade.

Bralna značka je izvirna slovenska oblika dela z mladimi bralci, in ima dvojno vlogo. Je vsesplošno slovensko kulturno gibanje in prostovoljna interesna dejavnost na šoli, ki spodbuja mladino k branju ter dviga bralno kulturo mladih. Obenem promovira branje oz. pomembnost branja za zdrav duh posameznika in družbe. Po podatkih več let trajajoče ankete bere za bralno značko vsako leto približno 125.000 otrok.

Ustanovljena je bila leta 1961 na prevaljski osnovni šoli, kjer je ravnateljeval priznani mladinski pisatelj Leopold Suhodolčan. Pobudnika in pionirja bralne značke sta bila Stanko Kotnik (učitelj slovenskega jezika) ter že prej omenjeni Leopold Suhodolčan. Oba sta v praksi spoznala, da učenci niso marali prebirali šolskega čtiva. Iz teh razmišljanj se je porodila ideja za tekmovanje za literarno značko.

2. Vloga mentorja bralne značke

Vloga mentorja za razvoj bralne značke je od njenih začetkov pa do danes neprecenljiva. Mentor mora knjigo doživljati kot neprecenljivo vrednoto in branje kot užitek. Ob začetku šolskega leta staršem učencev razložim, kako pomembno je branje in pripovedovanje v otroštvu. Številne raziskave dokazujejo, da otroci, ki jim starši v prvih letih življenja, že kar od rojstva dalje, veliko berejo in pripovedujejo, kasneje lažje osvojijo tehniko branja, saj imajo bogatejši besedni zaklad in bolj razvito domišljijo. Kot vemo se mora otrok že kmalu po vstopu v šolo naučiti brati. Otrok čuti, ali beremo z veseljem in morda celo navdušenjem. Knjige, ob katerih znajo uživati učitelji in starši, bodo otroci doživeli na drugačen način kot tiste, ob katerih se bodo odrasli dolgočasili. Starše spodbudim, da bodo nadaljevali z branjem otrokom tudi takrat, ko bodo znali brati že sami. Kajti tudi otroci, ki dobro berejo, uživajo ob večerni pravljici ali pesmicah za lahko noč, saj je to, da ti nekdo bere ali pripoveduje, vse kaj drugega kot samostojno branje. Ob glasnem branju staršev se spet vzpostavi tiha zaupnost in varnost.

Čas, ki ga preživimo ob branju otroških knjig, ob pogovoru s knjigami in o knjigah, je čas, ki ga podarimo otrokom in samim sebi. Gibanje za bralno značko ima pomembno vlogo pri osveščanju staršev o pomenu branja.

3. Cilji branja za bralno značko

Najvišji cilj branja za bralno značko so tudi najvišji cilji ukvarjanja s književnostjo. Težnje za tem, da bo učenec rad bral, da bo imel do književnosti pozitivno vrednostno razmerje in da mu bo branje pomenilo vir estetskega in vsestranskega užitka.

Naloge bralne značke:

  • podpirati temeljne cilje pouka materinščine z razvijanjem zavestnega, ustvarjalnega branja, bralne tehnike in spretnosti,
  • razvijati bralno kulturo učencev in promovirati knjige,
  • približati učencem dobre knjige na način, da bodo vzljubili njih branje,
  • razvijati kreativne sposobnosti učencev/bralcev
  • spoznavati književnike in njihova dela na neformalen način in spodbujati kritično sprejemanje in vrednote literarnih besedil

Bralni znački lahko pripisujemo tri osrednje cilje, ki jih posredujemo na poseben način in katerim posvečamo različno pomembnost:

  • razvijanje bralne sposobnosti
  • razvijanje bralne kulture
  • pridobivanje književnega znanja

4. Bralna značka v praksi

Poslušanje kakovostnih besedil za otroke, ki jih odrasli bere, otroka sprosti, mu da občutek varnosti, kar pozitivno vpliva tudi na njegovo čustveno doživljanje, vživljanje v posamezne junake, domišljijsko ustvarjanje, iskanje novih, nenavadnih povezav ter odnosov in je zelo pomembno za kasnejše razumevanje bolj celovitih tekstov ter samostojno ustvarjanje besedil. Zaradi vsega naštetega kar doživljajo učenci ob prebiranju in poslušanju knjig, velikokrat učitelji oz. mentorji vsaj v prvi triadi osnovne šole nimamo velikega problema z motiviranjem učencev sodelovanja ter posledično usvojitve bralne značke. Kot velik problem današnjega časa vidim v tem, da imamo učitelji večji problem z motivacijo staršev, da berejo svojim otrokom, kot pa, da otroci ne bi bili pripravljeni sodelovati v bralni znački. Zato tudi sama posvečam veliko časa in energije pri ozaveščanju ter spodbujanju staršev k branju njihovim otrokom.

clip_image002Vsako leto na začetku bralne sezone učencem ponudim seznam literature. Učenec mora za osvojitev bralne značke v prvem razredu pripovedovati tri pravljice po lastnem izboru ter naučiti se mora eno pesmico iz izbrane navedene pesniške zbirke. V drugem in tretjem razredu se število prebranih knjig poveča na štiri knjige ter eno pesmico, seveda se seznam priporočenih knjig vsako leto spremeni, glede na razvojno stopnjo učencev.

V prvem razredu oz. dokler učenci še ne znajo brat sami jim berejo starši oz. starejši bratje clip_image004ali sestre. Ko je učenec pripravljen za pripovedovanje, v šolo prinese knjigo o kateri bo ob sličicah pripovedoval zgodbo. Z učenci se usedemo v krogu na tla, ter z zanimanjem poslušamo kako sošolec oz. sošolka pripoveduje izbrano pravljico. Menim, da s takšnim načinom pripovedovanja celotnemu razredu, urimo tudi govorno nastopanje. Ves proces poteka v sproščenem vzdušju in na takšen način, da učenci ne občutijo, da kontroliram in vodim njihovo branje. Zagotovim jim takšne pogoje, da bodo sami spoznali, da vse, kar delajo, torej berejo in se o prebranem pogovarjajo, delajo zaradi užitka, navdušenja, zaradi veselja in novega znanja ter za zmago nad samim seboj.

clip_image006Na steni ima vsak učenec izrezano sličico knjige s svojim imenom, kamor po pripovedovani pravljici dobi za nagrado štampiljko čebelice. Ko ima zbrane štiri (v prvem razredu) oz. pet (v drugem oz. tretjem razredu) čebelic pomeni, da je osvojil bralno značko. Seveda pa lahko s pripovedovanjem tekom šolskega leta še vedno nadaljuje, in velika večina se odloči za pripovedovanje še več pravljic, mi pa jim seveda z veseljem prisluhnemo.

5. Zaključek

Pogled v čas pred štiridesetimi leti res odseva ugoden trenutek oziroma razmere, v katerih je bralna značka zaživela. Branju naklonjen čas je tudi danes, ko je branje nujno za preživetje, če se tega zavedamo ali pa ne. V šoli je pomen branja za učenje sposobnost, da učenec najde, razume in interpretira prebrano informacijo ter jo pozneje koristno uporabi. Knjiga je vir informacij in učencem le redko vir užitka, saj je velikokrat povezana z obvezo morati. Pri branju za bralno značko pa je drugače. Tu se učenec prostovoljno odloči in gre za družabnost, zabavo, neformalnost, izmenjavo mnenj, misli, čustev, izražanja lastnega doživljanja ter možnost kreativnega izpovedovanja. To je branje zase. To je nekaj kar bi rad delil še z drugimi, je branje ob katerem si potešiš svojo radovednost in vedoželjnost. Je nezamenljiv užitek, je nepotvorjeno veselje in »čudežno potovanje« za vse življenje.

6. Literatura

  1. Dežman, S. (1999). Bralna značka v osnovni šoli. Radovljica: Skriptorij
  2. Grosman, M. (2003). Beremo skupaj. Ljubljana: Mladinska knjiga
  3. Jamnik, T., Longyka, I., Mohor, M. (2000). Bralna značka v tretjem tisočletju. Ljubljana: Rokus
  4. Jamnik, T. (1997). Knjižna vzgoja od predbralnega obdobja do 9. leta starosti. Ljubljana: ZRSŠŠ
  5. Kordigel, M. (1994). Mladinska literatura, otroci in učitelji. Ljubljana: ZRSŠŠ

Jubilejno, 50. praznovanje mednarodnega dneva knjig za otroke

natasa_vrsic

Nataša Vršič, Osnovna šola Milana Šuštaršiča, Ljubljana

Numerološko število 50 pomeni pozitivno energijo dobrega sporazumevanja, pisanja, govora in nadvse dobrega stika z mediji. Je srečno število, zlasti če se človek drži svojih idej in prepričanj. In tako smo prepričani tudi promotorji branja kakovostnih knjig, ki že vse od leta 1967 dalje 2. aprila, na rojstni dan Hansa Christiana Andersena, praznujemo mednarodni praznik, s katerim spodbujamo željo po branju mladinskih knjig.

1. Sekcija IBBY

clip_image001Vsako leto je ena od nacionalnih sekcij IBBY sponzor tega praznovanja. Ta pripravi plakat in poslanico ter ju razpošlje po vsem svetu. Nacionalna sekcija prevede poslanico v svoj jezik in gradivo promotorji branja oz. mentorji izpraševalci za bralno značko na različne načine uporabimo za promocijo mladinskih knjig in branja. Letos je gradivo pripravila Ruska sekcija. Poslanico je napisal ruski pisatelj in pesnik Sergej Mahotin, plakat pa je ustvaril njegov rojak, umetnik Mihail Fjodorov.

Plakat ob poslanici, 29. 3. 2017

2. Bralna značka

2. aprila na šoli zaključimo tudi projekt S knjigo v svet oziroma branje za bralno značko. clip_image002Bralna značka ima za sabo že 56 let. Je najstarejša in najbolj učinkovita oblika spodbujanja branja kvalitetnih mladinskih knjig.

Ostržek v logotipu, 29. 3. 2017

2. 1. Bralna značka skozi čas

Leopold Suhodolčan, pisatelj in ravnatelj osnovne šole v Prevaljah, ter profesor slovenščine na tej šoli, Stanko Kotnik, sta leta 1960 bralno značko osnovala po češkem zgledu. Namenjena je bila učencem od 3. razreda takratne osemletke dalje, zajela pa je tudi celotno srednjo šolo. Po obsegu in zahtevnosti je bilo tekmovanje razdeljeno na štiri stopnje.

Bralci so morali ob branju vsakega proznega dela pisati zapiske. Za vsako stopnjo posebej je bilo določeno, kaj so morali zapiski vsebovati. Iz pesniške zbirke, ki jo je bralec moral prebrati, pa se je moral na pamet naučiti tri pesmi po lastni izbiri.

Pogovor med mentorjem in bralcem je potekal v obliki nekakšnega izpita pred komisijo. Mentorji so upoštevali »pravilnik«, ki je svetoval, naj se pogovor opira na bralčeve zapiske in naj bo čim bolj sproščen in širok. Predpisoval je tudi, naj značko dobi le tisti bralec, ki pokaže zadostno poznavanje in razumevanje predpisanih del in piscev.

Gibanje še danes gradi na tradiciji bralnih značk in je eden od nacionalnih programov v okviru Zveze prijateljev mladine Slovenije. Od leta 2002 je bralna značka organizirana kot samostojno Društvo Bralna značka Slovenije – ZPMS, njen program pa je še vedno del nacionalnega programa Zveze prijateljev mladine Slovenije. Gibanje od vsega začetka vodijo strokovni delavci po šolah. Njihovo delo z mladimi je temelj tekmovanja za bralno značko.

Tekmovanje za bralno značko spodbuja prostovoljno branje v prostem času, ki je dopolnilo k pouku slovenščine in dejavnostim v knjižnici. Je neke vrste interesna dejavnost svobodnejša oblika dela in ravno zato bližje mladim bralcem, ki oblikujejo svoj odnos do knjige in branja. Skozi ta proces se dviga bralna pismenost posameznikov in posledično družbe v celoti.

Tekmovanje za bralno značko se najbolj množično odvija na osnovnih šolah v Sloveniji. V srednjih šolah pa ponekod deluje v obliki bralnih oziroma debatnih klubov. Zaživela je tudi po slovenskih vrtcih kot predšolska bralna značka, ki spodbuja predvsem starše, da berejo svojim otrokom v predšolskem obdobju. V splošnih knjižnicah organizirajo tudi branje za bralno značko, ki je naslovljeno zgolj na odrasle.

Za bralno značko berejo tudi slovenski otroci v slovenskem zamejstvu in na nekaterih območjih v slovenskem zdomskem/izseljenskem prostoru.

2. 2. Motivacija za branje

clip_image003Društvo Bralna značka Slovenije sodeluje s strokovnjaki s področja mladinske književnosti, s knjižnicami, s Pionirsko – Centrom za mladinsko književnost in knjižničarstvo (Mestna knjižnica Ljubljana), revijo Otrok in knjiga, s Slovensko sekcijo IBBY, Bralnim društvom Slovenije, Društvom slovenskih pisateljev, Društvom slovenskih založnikov, z založbami in knjigarnami, množičnimi mediji, kulturnimi in izobraževalnimi ustanovami.

Motivacijsko gradivo (mape, priznanja, priponke), 25. 3. 2017

S pomočjo sponzorjev postaja tekmovanje za bralno značko še privlačnejše. Bralna značka Slovenije si prizadeva, da prvošolcem ob vstopu v šolo podari kakovostno slovensko slikanico kot vabilo in vodilo pri premagovanju prvih samostojnih bralnih korakov. Uvodne besede v posebni izdaji so namenjene tudi opogumljanju staršev pri vključitvi njihovih otrok v svet pisane besede.

Mladi bralci, zlati bralci, tisti, ki berejo in osvojijo bralno značko vseh devet let osnovnega šolanja, pa so deležni posebne knjižne nagrade. Postanejo dobitniki leposlovnega dela, ki je dobilo nacionalno nagrado za najboljše mladinsko leposlovno delo – večernica. Knjiga je dobra popotnica za branje po zaključku osnovne šole.

Oblike motiviranja za branje so zelo različne, mentorji jih prilagajamo objektivnim možnostim, predvsem pa interesom in željam mladih bralcev. Vsi pa sledimo ciljem, ki so zapisani v učnem načrtu za slovenščino in Zakonu o osnovni šoli. Ti so:

  • učence usposabljati za pravilno in lepo pisno in ustno izražanje v knjižnem jeziku;
  • v učencih razvijati estetska in etična čustva;
  • učence spodbujati, da bodo znali knjigo vrednotiti in jo uporabljati za svojo nadaljnjo rast;
  • učence seznaniti z najvažnejšimi deli ljudske in umetne književnosti;
  • v učencih razvijati sposobnost moralnega presojanja in kritičnega ocenjevanja odnosov med ljudmi;
  • učence uvaja v estetsko doživljanje umetnostnih stvaritev;
  • učence navaja na aktivno sodelovanje pri vzgojnem in izobraževalnem delu.

2. 3. Umetniki sezone

Poleg branja proze in poezije se bralci, ki sodelujejo pri bralni znački, vsako leto seznanijo z umetniki sezone. Letos so to avtorji, pri katerih se spominjamo »okroglih« obletnic rojstva ali smrti (Simon Gregorčič, Anton Ingolič, Janko Kersnik, Miha Mate, Josip Ribičič, Smiljan Rozman) in tisti, ki v letošnjem šolskem letu praznujejo 90. (akademska slikarka Ančka Gošnik Godec), 80. (pisateljica Polonca Kovač) ali 70. (pisatelj Milan Dekleva) rojstni dan .

Pesnik Simon Gregorčič (15. 10. 1844 – 24. 11. 1906): je najbolj poznan po domovinski pesmi Soči. Ko je izdal svojo prvo pesniško zbirko Poezije, jo je ljudstvo sprejelo za svojo in je dobila laskavi naziv zlata knjiga poezije. Velikokrat je opeval goriško pokrajino, zato je dobil vzdevek goriški slavček. Veliko Gregorčičevih pesmi je zaradi blagoglasnosti ponarodelih: Njega ni, Izgubljeni cvet, Kako srčno sva se ljubila, Veseli pastir.

Pisatelja Antona Ingoliča (5. 1. 1907 – 11. 3. 1992): uvrščamo med večno brane pisatelje. Zaslužen je za širjenje bralne značke, saj skoraj ni šole, ki je ne bi obiskal, pri tem pa mladim odkrival ozadja svojih del. Pisal je za mlade in manj mlade bralce. Najbolj poznana dela za mlajše bralce so Udarna brigada, Deček z dvema imenoma, Tajno društvo PGC, Potopljena galeja. Pisal je tudi za odraščajočo mladino – Mladost na stopnicah, še posebej pa je bralce navdušila Gimnazijka, ki je do danes ohranila svežino in zanjo prejel priznanje zlata knjiga.

Pisatelj Janko Kersnik (4. 9. 1852 – 28. 7. 1897) je bil odličen poznavalec kmečkega življenja, hkrati pa je v slovensko književnost uvedel malomeščansko življenje. Med deli iz kmečkega življenja so najbolj poznane Kmetske slike, med njimi še posebej Mačkova očeta in Kmetska smrt, medtem ko je iz malomeščanskega življenja najbolj poznano delo Jara gospoda po katerem so posneli tudi film. Današnjim mladim bralcem so dela zaradi časovne distance manj razumljiva.

Pisatelj Miha Mate (6. 8. 1942 – 19. 10. 2006): se je najprej predstavil z avtobiografsko prozo Leskova mladost. Kasneje je poleg realističnega dela nadaljeval s pisanjem, ki ga je obogatil s pravljicami: Babica v supergah, Pobegle kolebnice, Bosopeta druščina, Kurja vojska, Škrlatna vrtnica, Papagaj Bine in druge.

Pisatelj Josip Ribičič (3. 11. 1886 – 7. 6. 1969) je med mladimi najbolj poznan po Miškolinu. Bil je ustanovitelj založbe Mladinska knjiga in sourednik revije Ciciban. Mlade še danes poleg Miškolina navdušujejo zgodbe Čurimurčki, Črni muc vasuje in Nana, mala opica.

Pisatelj Smiljan Rozman (28. 1. 1927 – 15. 3. 2007) je velik del svojega ustvarjanja namenil otrokom in mladostnikom. V njegovih delih zaznamo tisto, kar imajo mladi bralci zelo radi – humor in pustolovske elemente. Mladi bralci najraje posegajo po delih: Lov za ukradenimi milijoni, Teden ima sedem dni, Čudežni pisalni strojček, Martin fantalin, Ta glavna Urša.

clip_image004 clip_image005
Ančka Gošnik Godec in ilustracija iz knjige Polonce Kovač Zelišča male čarovnice, 28. 3. 2017

Akademska slikarka Ančka Gošnik Godec (5. 6. 1927) pričakuje svoj visoki jubilej, 90. rojstni dan, še vedno v ilustriranju. Pri delu ima rada mir, uživa ob glasbi. Ker so v slikarstvu še posebej pomembne barve, je važno, da jo v pravem trenutku prevzame prava barva. Mladi oz. najmlajši bralci uživajo ob ilustracijah v slikanicah z njenim podpisom. Najpogosteje posegajo po knjigah Ele Peroci: Muca copatarica, Kje so stezice, Za lahko noč; ljudski: O treh grahih, Zlata ptica; Vide Brest: Ptice in grm; Kristine Brenkove: Babica pripoveduje, Prigode koze Kunigunde; Branke Jurca: Snežaki v vrtcu; Toneta Pavčka: Marko na belem konju jaše, Radobesednice.

Pisateljica Polonca Kovač (19. 2. 1937) še vedno najbolj navdušuje z Zverinicami z Večne poti in Težavami in sporočili psička Pafija. Nepogrešljivo čtivo pa so tudi: Andrejev ni nikoli preveč, Deževen dan je krasen dan, Urške so brez napake, Zelišča male čarovnice, Kaja in njena družina.

Milana Deklevo (17.10. 1946) mladi bralci poznajo predvsem kot pesnika s pesmimi v zbirki Pesmi za lačne sanjavce, navdušujejo pa jih tudi prozna besedila A so kremšnite nevarne?, Totalka odštekan dan, Naprej v preteklost. Milan Dekleva v svojem opusu ponuja tudi izredno dobrodošlo dramsko besedilo Magnetni deček.

2. 4. Zlata hruška

Da bralci lažje izbirajo med knjižno produkcijo, jim že nekaj let knjige označujemo z znakom zlata hruška. Zlata hruška je znak kakovosti otroških in mladinskih knjig. Uredniški odbor Priročnika za branje kakovostnih mladinskih knjig znak dodeli knjigam, ki izstopajo po vsebini in izvedbi. Med odličnimi izdajami izberejo najboljše tri knjige v treh različnih kategorijah ter jim podelijo tri priznanja: za izvirno slovensko mladinsko leposlovno knjigo, za izvirno slovensko mladinsko poučno knjigo ter za prevedeno mladinsko leposlovno knjigo, v sodelovanju s Slovensko sekcijo IBBY. Podelitev Zlatih hrušk je priložnost, da se v javnosti uveljavi promocija kakovostnih knjig, da javnost izve, da je mladinska književnost del umetnosti in kulture naroda in da ima mladinsko leposlovje tudi socialno, psihološko, clip_image006etično in kulturološko poslanstvo. Rezultati vrednotenj so namenjeni založnikom in izdajateljem, mentorjem pa ob vsakoletnem naraščajočem številu izdanih naslovov ponuja večjo obvladljivost izbora ustreznih knjig.

Znak zlata hruška, 29. 3. 2017

2. 5. Mega kviz

Bralci za bralno značko pa ne posegajo zgolj po leposlovnih delih. Spodbujamo jih k branju in listanju po knjigah s stvarnimi besedili. Vsako leto jim priložnost za tako branje ponuja Slovenski knjižnično-muzejski MEGA kviz, ki je moderna oblika knjižnično-informacijskega opismenjevanja. Vodi ga Mestna knjižnica clip_image007Ljubljana, Pionirska – center za mladinsko književnost in knjižničarstvo, v sodelovanju s Sekcijo za izobraževanje in komuniciranje pri Skupnosti muzejev Slovenije in v letošnjem letu s Prirodoslovnim muzejem Slovenije. Glavna cilja kviza sta spoznavanje naravne in kulturne dediščine ter spodbujanje k razvijanju in obvladovanju sodobnih pismenosti. Projekt poteka v šolskem letu, od oktobra do maja Kviz je primeren predvsem za učence drugega in tretjega triletja osnovne šole.

Vabilo – plakat, spodbuda za reševanje MEGA kviza, 22. 11. 2016

Vsak cikel kviza vsebuje pet sklopov. Posamezni sklop obsega spletni ali tiskani vprašalnik, clip_image008obsežnejše gradivo o predstavljeni temi (»Vse o …«) in vrsto spodbud za nadaljnje raziskovanje (Radovednež) in potepanje (Potepuh). Bogato je opremljen s slikovnim in videogradivom ter vrsto e-povezav. Letošnji cikel s petimi sklopi nosi skupni naslov Naše malo veliko morje, posvečen pa je naši naravni dediščini, slovenskemu morju.

  Megakviz, 18. 3. 2017

2. 6. Statistični podatki

Ob mednarodnem dnevu mladinskih knjig za otroke se zaključi tudi sezonsko tekmovanje za bralno značko. Iz leta v leto beležimo prirast tistih, ki se gibanju pridružijo in priznanje za branje tudi osvojijo. Zadovoljni smo, kadar je takih bralcev nad 75%. Nižji odstotek je svojevrstni alarm, ki mentorice spodbudi k temu, da razmišljamo o novih pristopih in drugačni motivaciji.

clip_image009 clip_image010
Osvojili smo bralno značko

slika1

slika2

clip_image012clip_image014

2. 7. Motivacijska projekta na Osnovni šoli Milana Šuštaršiča

Za tiste bralce, ki potrebujejo dodatno spodbudo, oclip_image015rganiziramo noč branja, v 6. in 7. razredu pa domov odnesejo »bralni nahrbtnik«. Ti dve obliki spodbujanja sta namenjeni učencem od 6. razreda dalje, saj prav v tem starostnem obdobju opažamo upadanje bralcev.

Vabilo na noč branja 2016

Noč branja – vključeni so učenci 7.– 9. razreda. Pogoj za udeležbclip_image016o je opravljena bralna značka v preteklem šolskem letu in v tekočem šolskem letu prebrano eno prozno delo in naučena pesem. Z učenci dclip_image017oločimo temo, dodamo film in za vmesni čas pred večerjo pripravimo še likovno delavnico.

Beremo o čarovniških podvigih

Noč branja 2015, fantje so zatopljeni v kriminalne zgodbe

clip_image018Bralni nahrbtnik je namenjen učencem 6. in 7. razreda. Domov ga odnesejo na začetku tedna. V njem so leposlovna in poljudna dela, periodični tisk in posamezni članki. Gradivo je namenjeno vsem članom družine. Izmenjava poteka v knjižnici. Učenci samostojno skrbijo za predajo, ponujeno gradivo pa berejo po lastnem interesu. V nahrbtniku je tudi zvezek, kamor učenci zapisujejo svoje vtise. V razredu se o projektu pogovarjajo pri urah slovenščine.

Znak »bralni nahrbtnik«

3. Zaključek

Vsi strokovni delavci, še posebej pa mentorice, se bomo še naprej trudili, da bomo mlade z raznovrstnimi metodami spodbujali k branju kakovostnih knjig. S tem bomo podpirali splošne cilje življenja in dela šole, predvsem pa podpirali cilje pouka književnosti pri slovenščini.

Viri:

  1. Ministrstvo za šolstvo in sport, 15. 3. 2014
  2. Pravno-informacisjki sistem, 1. 4. 1996
  3. Fotografije: osebni arhiv Nataše Vršič

Virtualni i stvarni projekti za poticanje čitanja

u školskoj knjižnici

snjezana_kovacevic

Snježana Kovačević

Razvijanje i usvajanje čitateljskih sposobnosti kod učenika u školskoj knjižnici, osim neposrednim odgojno- obrazovnim radom, može se postići provođenjem projekata koji su u OLYMPUS DIGITAL CAMERAslužbi poticanja čitanja i stjecanja temeljnih životnih kompetencija i vještina ( komunikacijske, informacijske, istraživačke, socijalne, kulturološke, digitalne…). Projekti i projektno- istraživačka nastava u školskoj knjižnici donose mnogostruku korist kako za učenike tako i za učitelje, stručne suradnike knjižničare i školu kao ustanovu. Naime, projekti kao suvremen način poučavanja impliciraju interdisciplinarnost, modularnost i korelaciju nastavnih sadržaja te pridonose rasterećenju učenika, a sami učitelji razvijaju vlastite kompetencije te lakše kreću u nove projekte i slične aktivnosti na međunarodnoj razini. Također, cilj je osamostaliti učenike u učenju i rješavanju zadataka te potaknuti kreativnost i stvaralaštvo kod njih. Važno je spomenuti da su svi učenici uključeni u projekt usmjereni ka ostvarivanju zajedničkoga cilja, a njihova aktivnost i komunikacija je veća u projektima u odnosu na tradicionalni oblik nastave. Stoga, školska knjižnica Osnovne škole Zlatar Bistrica tijekom nastavne godine provodi nekoliko projekata kojima nastoji osuvremeniti nastavni proces, otvoriti se učenicima i partnerima projekata te, vrlo važna činjenica, na taj način poticati čitanje i motivirati učenike na druženje i čitanje različite literature u školskoj knjižnici i izvan nje u svrhu cjeloživotnoga učenja. Sudjelovanjem u projektima potiče se timski rad i suradničke aktivnosti učenika, razmjena mišljenja, tolerancija, uvažavanje, razumijevanje, diskusija, razgovor, rasprava i slično. Uloga učitelja, konkretno, stručnoga suradnika knjižničara jest da učenike potiče na prije spomenute aktivnosti, da ih usmjerava i vodi kroz projektni proces, da potiče kooperativnost i fleksibilnost kako u razmišljanju tako i u radu tijekom projekta. Zato je školska knjižnica idealno mjesto za provođenje projekata jer nudi različite mogućnosti za učenje i stjecanje znanja koje su povezane s različitim izvorima informacija, medijima, knjigama, časopisima, referentnom zbirkom, audio i vizualnim izvorima koje učenici mogu koristiti za samostalni istraživački i projektni rad za bilo koji nastavni predmet, ali i u svrhu stjecanja informacijske pismenosti, a dostupni su u fondu školske knjižnice.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAProjekti pridonose sveukupnom razvoju učeničkih vještina jer se posredstvom istih razvijaju kompetencije potrebne za funkcioniranje u modernom društvu: komunikacija na materinskom i stranim jezicima, digitalne, socijalne i interkulturalne vještine, učenici se uključuju u europske obrazovne tokove, šire vidike i globalno uče.

Projekti školske knjižnice koji se provode u OŠ Zlatar Bistrica s ciljem poticanja čitanja, ali i razvoja spomenutih vještina su: Čitajmo zajedno, čitajmo naglas: zaboravljene knjige, Čitamo mi, u obitelji svi!, Čitanjem do zvijezda, Čitaj mi! i eTwinning projekt »Tell me more about your magazines!». Spomenute projekte provodimo tijekom nastavne godine 2014. /2015., a planiramo ih provoditi i tijekom sljedeće. U nekim sudjelujemo već nekoliko godina tako da kontinuirano njegujemo projektne aktivnosti kojima učenike potičemo na razvijanje ljubavi prema knjizi i čitanju i stjecanju navika korištenja knjižničnoga fonda za potrebe učenja i u slobodno vrijeme. Zapravo je tendencija školske knjižnice da svaki razred sudjeluje u nekom projektu ili sličnoj aktivnosti tijekom nastavne godine kako bi se bolje upoznao s poslovanjem i sadržajima školske knjižnice i češće koristio izvore znanja i informacije iz knjižničnoga fonda. S obzirom na to, školska knjižnica se otvara prema svim učenicima, učiteljima, roditeljima i ostalim potencijalnim partnerima u planiranim projektima. Posljednih deset godina otkako postoji eTwinning, virtualna zajednica škola u Europi, učitelji imaju mogućnost provođenja online projekata, nacionalnih ili pak međunarodnih. Poučena iskustvima i primjerima dobre prakse iz mnogobrojnih odslušanih eTwinning webinara pokrenula sam u siječnju 2015. godine eTwinnig projekt «Tell me more about your magazines!». Škola partner Osnovnoj školi Zlatar Bistrica je College La Malmaison, osnovna škola iz Francuske. U projekt su uključeni učenici u dobi od 12 do 13 godina, radni jezik je engleski, a cilj projekta je poticati čitanje, usvojiti temeljne kompetencije za cjeloživotno učenje, nadograditi i nadopuniti znanja koristeći se časopisima te razmijeniti iskustva s učenicima iz francuske škole s kojom planiramo daljnju suradnju.

Projekt smo z1french (640x480)apočeli ice- breaking aktivnostima i razmjenom časopisa putem pošte koji su kasnije poslužili za izložbu u knjižnicama hrvatske i francuske škole, provodi se online koristeći TwinSpace, mrežnu stranicu za suradnju koja se kreira za eTwinning projekte i preko koje smo se tijekom projekta dopisivali, chatali, sudjelovali u forumima, razmjenjivali mišljenja, uploadali fotografije koje su vizualno popratile spomenute aktivnosti i sl. Također, u obje smo škole proveli istraživanje o čitanju časopisa u kojemu su sudjelovali učenici 6. razreda, a koje je pokazalo da imaju pozitivan stav prema čitanju i korištenju časopisa, neki učenici su pretplatnici na časopise, a koriste ih kako bi naučili ono što ne znaju, za zabavu u slobodno vrijeme ili pak za izradu plakata i prezentacija. Također, časopise čitaju sami, u društvu prijatelja ili roditelja, kupuju ih na kioscima ili u trgovinama, razmjenjuju ih s prijateljima ili ih pak čitaju u školskoj knjižnici za vrijeme odmora i sl. Rubrike i teme o kojima najčešće čitaju u časopisima su: sport, moda, slavne osobe, ekologija, glazba, fotografije, posteri. Također, za potrebe projekta učenici su koristili web 2.0 alate koji su nam omogućili da projektne aktivnosti budu zanimljivije i kreativnije kao što su: Padlet, ISSUU, Linoit, Prezi, Powerpoint, Superlame i dr.

Stoga bih u zaključku naglasila važnost projekata u obrazovanju jer oni potiču učenike na suradnju, razmjenu mišljenja, na međusobno uvažavanje i stjecanje kompetencija koje su važan preduvjet za izgradnju učenika kao osobe.

Popis izvora:

  1. Uloga školske knjižnice u projektnoj nastavi ( 18. 5.2015.)
  2. Mrežna stranica projekta «Čitaj mi» ( 19.5.2015.)
  3. Children’s magazines in Croatia- publikacija za eTwinning projekt
  4. Poveznica za francusku školu – tekst o suradnji
  5. OŠ Zlatar Bistrica – tekst o suradnji
  6. Čitanjem do zvijezda – državno natjecanje

Školska knjižnica – izvor prave pismenosti

snjezana_kovacevic

Snježana Kovačević

Pojam prava pismenost preuzet je iz knjige Michaela Gormana « Postojana knjižnica: srcetehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom» u kojoj autor govori kako «prava pismenost osposobljava ljude da čitanjem postanu učeni» i da je u tome uloga školskoga knjižničara od velike važnosti.

Poticanje čitanja i stvaranje te njegovanje čitateljske kulture, u što su kontinuirano uključeni učenici od 1. do 8. razreda, u Osnovnoj školi Zlatar Bistrica provodi se tijekom cijele nastavne godine, a ne samo u Mjesecu hrvatske knjige. Cilj takvoga rada je da školska knjižnica, uvijek otvorenih vrata, nudi svoje sadržaje, knjige, časopise i ostale medije koje sve češće upotpunjujemo digitalnim medijima i online alatima koji su u službi e- učenja i kreativnog usvajanja znanja kako bismo učenicima omogućili da borave i uče u školskoj knjižnici koja odgovara potrebama i zahtjevima modernog vremena.

S tim u vezi, spomenimo neke primjere dobre prakse i aktivnosti za poticanje čitanja OLYMPUS DIGITAL CAMERAkojima smo obilježili Mjesec hrvatske knjige: književni susret sa Silvijom Šesto Stipaničić u kojem smo upoznali nestašnog Bum Tomicu, posjet mališana iz Dječjeg vrtića «Zlatni dani» iz Zlatar Bistrice školskoj knjižnici pri čemu smo im naglasili važnost i vrijednost čitanja od malih nogu, posjet učenika predmetne nastave mjesnoj knjižnici- Čitaonici Zlatar Bistrica s ciljem upoznavanja načina rada mjesne knjižnice u kojoj učenici također mogu biti članovi, posjet učenika razredne nastave Dječjem odjelu Knjižnica grada Zagreba u okviru terenske nastave, sudjelovanje u Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja čija je ovogodišnja tema bila « Ljubav za početnike» i posjet Međunarodnom sajmu knjiga Interliber koji seOLYMPUS DIGITAL CAMERA ove godine održava 37. put, održavanje nastavnih sati i radionica u školskoj knjižnici iz područja Knjižničnoga odgoja i obrazovanja kako bi se učenici podučili informacijskoj pismenosti i stjecali te razvijali temeljne kompetencije potrebne za cjeloživotno obrazovanje. Također, važno je spomenuti da u školi djeluje Zlatarbistrički klub ljubitelja knjige «ZLATKKA» s ciljem razvijanja ljubavi prema knjizi i pisanoj riječi gdje učenici aktivno sudjeluju u razgovorima, diskusijama i interpretacijama djela za djecu i mladež te u kreativnom radu u obliku radionica, prezentacija, izrade plakata i poticanja čitanja unutar njihova razreda i u samoj školi.

Kako je već ranije spomenuto, školska knjižnica je važan čimbenik u stjecanju prave pismenosti, stoga se u Osnovnoj školi Zlatar Bistrica već nekoliko godina za redom provode projekti za poticanje čitanja. U nacionalnom projektu «Čitamo mi, u obitelji svi» sudjelujemo već četvrtu godinu za redom. Naime, to je projekt u kojem sudjeluju svi članovi obitelji, a provodi se u trećem razredu pa tako ove godine u njemu sudjeluje 141 škola, 288 razreda, 5283 učenika i više od 130 školskih knjižničara. Nadalje, učenici 6. razreda sudjeluju u projektu i natjecanju iz znanja i kreativnosti «Čitanjem do zvijezda» provodeći slobodno vrijeme uz knjige «Zagrebačka priča» autorice OLYMPUS DIGITAL CAMERABlanke Dovjak- Matković, «Moja slavna prijateljica» autorice Ivane Guljašević i «Pokajnik» Milene Mandić.

U projektu «Čitajmo zajedno, čitajmo naglas» sudjelovat će učenici 4. razreda koji će čitati zaboravljenu knjigu nelektirnoga naslova, a koju učenici rijetko posuđuju pa će se na ovaj način podsjetiti važnosti čitanja i takvih djela za djecu i mlade.

Nizom spomenutih aktivnosti, školska knjižnica svakodnevno i aktivno provodi svoje programe s ciljem poticanja čitanja, pisanja, korištenja IKT-a, kreativnosti u učenju i stjecanju znanja te informacijske pismenosti i tako širi svoju odgojno- obrazovnu djelatnost počevši od predškolske dobi do učenika 8. razreda, ali i učitelja kojima se redovito predstavljaju nove stručne knjige potrebne za rad s učenicima ili pak u obliku zajedničkih nastavnih sati, korelacija i međupredmetnog povezivanja nastavnoga sadržaja i sl. Misija školske knjižnice jest stvaranje ozračja za stjecanje prave pismenosti i razvijanje životnih kompetencija učenika s obzirom na njihove mogućnosti te u skladu s tim, omogućavanje pristupa različitim izvorima znanja, raznovrsnim aktivnostima, projektima, digitalnim medijima i ostalim sadržajima.

Literatura

Knjige snova, knjige želja
Posjet Čitaonici Zlatar Bistrica
Književni susret s književnicom Silvijom Šesto- Stipaničić
Čitamo mi, u obitelji svi – službena stranica projekta
Globalna tolerancija- radionica u školskoj knjižnici

Svim mrežnim izvorima je pristupljeno 10.12.2014.godine