Mobi – moj hobi

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Rezime

Danas si život bez mobilnih telefona ne možemo zamisliti jer njihova upotreba je postala nešto normalno. Njihova upotreba raste, jer mobilni aparati nisu samo telefoni, s njima je moguće odrađivati mnogo drugih stvari; djeca uveliko koriste internet, šalju poruke, gledaju filmove, igraju igrice, slušaju glazbu, koriste fotoaparat, snimaju….

Za istraživački zadatak sam se odlučila, kako bi vidjela koliko djece u našoj školi ima svoj vlastiti mobitel, kako često ga koriste i koliko vremena provode na njemu, te koje su im aplikacije najdraže. Zanimalo me je dali mladi provode više vremena na telefonu ili ih zanimaju i ostali oblici druženja (igranje na otvorenom prostoru, vožnja biciklom, ostale sportske aktivnosti). Ovim istraživačkim radom bi htjela upozoriti mlade, da je prekomjerno korištenje kao droga, te loše utječe na nas: umanjuje međusobnu komunikaciju, smanjuje razinu verbalne komunikacije, lošiji uspjeh u školi, izloženi smo zračenju.

Mobilni telefoni predstavljaju na neki način nužno zlo, a s druge strane je velika mogućnost ili prilika da postanemo digitalno kompetentni. Moramo ići u korak s vremenom, pri tome paziti da si ne naštetimo. Još uvijek je lijepo razgovarati s prijateljima u živo, dotaknuti ih i zajedno se smijati.

KLJUČNE RIJEČI: mobilni telefon, prekomjerna upotreba, ovisnost, zavisnost.

Uvod

Današnji svakodnevni život si više ne možemo zamisliti bez mobilnih telefona, njihova upotreba je postala nešto sasvim uobičajeno. Ne samo kod nas mladih, čak i stariji- naši roditelji te naše bake i djedovi ih koriste budući da se upotreba kućnih telefona uveliko smanjila.

Po zadnjem istraživanju RIS, mobilni telefon posjeduje skora svaka osoba, što znači da da 90 % ljudi koristi mobilni telefon u dobi od 10-75 godina.

Kao i svaka stvar, tako i komunikacijska tehnologija ima negativne utjecaje na ljude, na koje bi vam ovim istraživačkim radom skrenula pozornost. S jedne strane smo dobili više slobode, a po drugoj strani više kontrole i ovisnosti. Na jednoj strani smo dobili više vremena, a druga strana nam ga ta naprava uzima. Tako mobilna tehnologija donosi mnoge kontradikcije kao i razvoj, ima mnogo rizika i istodobno mnogo novih mogućnosti.

Želim upozoriti na sljedeće slabosti u slučajevima prekomjerne uporabe mobilnih telefona:

MANJE MEĐUSOBNE KOMUNIKACIJE, mladi se zbog upotrebe mobitela i drugih audio-vizualnih naprava međusobno vidno manje razgovaraju, jer veliku pozornost posvećuju mobilnim aparatima.

SMANJIVANJE RAZINE VERBALNE KOMUNIKACIJE: potaknuti slanjem kratkih poruka, te bržeg komuniciranja, mladi koriste niži nivo sporazumjevanja te ga često preuzimaju u međuljudske odnose.

LOŠIJI USPJEH UČENJA: pozornost i koncentracija u svim školskim aktivnostima se može smanjiti zbog ovisnosti o stalnom kontaktu s telefonom.

IZLOŽENOST ZRAČENJU: veći broj upaljenih mobilnih aparata u zatvorenom prostoru, prema nekim istraživanjima predstavlja potencijalno opasno zračenje, što može prouzročiti trajna oštećenja, posebno za mlade.

S učenicima smo prije svega istražli negativne posljedice, jer su mladi ljudi svjesni pozitvnih osobina. Proučavali smo ovisnost o mobilnim telefonima i koji su znakovi ovisnosti (društvene i psihološke učinke na pojedinca).

Izradili smo i anketu, kojom smo pokazali relne kriterije o upotrebi mobilne tehnologije kod učenika OŠ Markovci. Istraživanje je provedeno u svim razredima, ukupno 276 anketa.

Zadatak istraživanja smo podjelili na teorijski i empirijski dio. U teorijskom djelu smo opisali povjest mobilnog telefona, usredotočili smo se na mobilnu telefoniju među adolescentima. Govorimo o zavisnost i ovisnosti o mobilnom telefonu, o zavisnosti kao društvenom problemu i naravno negativnih učinaka ili posljedica prekomjerne uporabe na socijalno ponašanje učenika ( depresija, hiperaktivnost, agresivnost), kao i o učincima zračenja.

Teorijski dio

Mobilni telefoni su postali nužan i prirodan element našeg svakodnevnog života među adolescentima. S njima organiziramo dnevne aktivnosti i produbljujemo društvene veze. Naši najmlađi učenici (učenici 1.razreda) počinju s igricama i glasovnom komunikacijom ( više preko igre i na šaljiv način). Kada malo porastu i nauče čitati i pisati, počinju sa slanjem SMS poruka. Također postoje razlike među spolovima: djevojčice više vole razgovarati, dječaci pak radije šalju SMS poruke ( iz ankete)

Za porast mobilne telefonije među adolescentima možemo tražiti uzroke i u roditeljskoj brizi. S njima smo uvijek dostupni, i roditelji nas mogu nazvati kad god požele. Oni na neki način ostvaruju kontrolu, da bi vidjeli gdje smo i šta radimo. Ali taj način kontrole nam se čini pogrešan. Roditelji moraju imati povjerenje u svoje djete. Ispravno je, unaprijed razjasniti stvari i unaprijed raspraviti moguće probleme.

Kako sam već rekla, željeli smo našim učenicima ukazati na zamke koje donosi ovisnost o mobilnom uređaju. Učenici su nam sami rekli, ukoliko im roditelji uzmu mobitel da se osjećaju loše i da su depresivni. Postaje im dosadno. I upravo tu se pali lampica upozorenja. Ono što donosi i kako se ta ovisnost prikazuje može te pročitati u nastavku. Ovisnost o mobilnim uređajima može postati društveni problem. Činjenica je da mladi uvijek posežu za svojim mobitelima. Iz naše ankete je također vidljivo, da većina djece dobije svoj telefon s osam ili devet godina, tj. u 3. razredu OŠ ( tri četvrtine djece u razredu). Na telefon troše oko 30 min. dnevno.

Mag. Ivan Štrafela u svom magistarskom radu spominnje tri rizične skupine djece, koja su najosjetljivija na ovu vrstu ovisnosti:

Prva skupina su depresivna djeca, koja se pri upotrebi mobitela privremeno osjećaju bolje i barem djelimično zaborave na svoje probleme«..

»Druga skupina su hiperaktivna djeca i djeca s poremećajem koncentracije. Ta djeca su većinom neuspješna u školi, traže i ostvaruju se pomoću pametnog telefona, osobito u računalnim igrama.«

»Treća skupina su djeca koja su agresivna i imaju problema s kontroliranjem bjesa. Svoje zadovoljstvo nalaze u računalnim igricama koje su pune nasilja. Često kažu da ih to opušta i smiruje«.[1]

Depresivnost kod adolescenata se odražava na nekoliko načina: pojava poremećaja ponašanja, prikrivanje problema i poteškoća, problemi u školi, socijalna izolacija i promjene u ponašanju u obiteljskom okruženju.[2]

Hiperaktivnost je poremećaj pažnje. Smatra se za novodobni neurološki poremećaj, čiji su glavni simptomi slaba pozornost,. Povećana impulzivnost i nemir.[3]

Suvremena istraživanja razvoja mozga ukazuju da su to organske značajke, genetski uvjetovane i često povezane s nekim drugim bolestima kao popratnim poremećajima. Glavna skupina poremećaja, koja se kod nas naziva poremećaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti . U Sloveniji se bilježi da taj poremećaj ima 5 do 10 % školske djece i da njihov broj i dalje raste. Kod dječaka se dijagnosticira 4 puta češće, jer se znakovi također razlikuju prema spolu: dečki svoje odgovore iskazuju na van i simptomi su primjetniji nego kod djevojčica koje internaliziraju svoj odgovor. Stoga s ovim problemom kod nas živi najmanje 25.000 učenika i 100.000 odraslih.[4]

Agresivnost – adolescenti namjerno, fizički ili verbalno nanose štetu drugom. Također u našoj školi imamo mobing nad slabijim učenicima. To se radi s izrugivanjem ili čak fizičkim nasiljem. Tada ne bismo smjeli gledati na stranu, nego se trebamo izboriti za svoje prijatelje. Ako nitko ne bude pomagao prijatelju, onda će ta djeca zasigurno postati depresivna. Također se pitamo koliko vremena na telefonu znači pretjerano korištenje. Dali je to više od 2 sata dnevno? Moramo biti svjesni, što uzrokuje prekomjerna uporaba i kako djeluje na adoscelente. Najčešće se radi o zanemarivanju osobnih odnosa. Učenici imaju lošija dostignuća u školi i drugdje, nedostaje im sna i energije. [5]

Prekomjerna uporaba također uzrokuje zdravstvene probleme,kao na primjer probleme s kralježnicom, prekomjernom težinom. Veliki negativan učinak je i zračenje mobilnih telefona. Adolescentski mozak je još uvijek u fazi razvoja. Štetne zrake kod djece prodiru dublje u njihove glave nego kod odraslih. Izloženost zračenju stvara probleme u ponašanju. Mladi ljudi koji često koriste mobilni telefon postaju depresivni, asocijalni i agresivni.

Empirični dio

U empirijskom dijelu zadatka izvršili smo kvantitativno istraživanje. Podaci su prikupljeni pomoću upitnika i intervjua. Prikupljeni podaci su obrađeni i analizirani. Također smo grafički ilustrirali važna pitanja i njihove odgovore. Učestalost korištenja mobilnog telefona mjerena je na skali od pet točaka (od manje od 30 minuta do više od 2 sata). Graf je pokazao učestalost korištenja mobilnog telefona među učenicima osnovnih škola, kao i svijest o negativnim učincima mobilne telefonije.

U istraživanje smo namjerno uključili sve razrede, jer nas je zanimalo koliko učenika u prvoj triadi već ima telefon i zašto ga koristi.

Opis problema istraživanja

U našem istraživanju, pomoću upitnika i intervjua smo željeli saznati koliko učenika u našoj školi ima mobilne telefone, koje su aplikacije najpopularnije, dali imaju svoju omiljenu marku mobilnog uređaja, koliko vremena troše na njegovo korištenje i jesu li svjesni štetnih učinaka prekomjerne uporabe. Ovo posljednje pitanje također nas je zanimalo, jer smo htjeli ukazati na opasnosti koje slijede ako previše koristimo svoj mobilni telefon. Kako bi lakše došli do rezultata koristili smo anketni upitnik s 12 pitanja koji smo podjelili među učenicima od 1. do 9. razreda, ukupno 276 anketa. Također smo vodili intervju s učenicima zadnje trijade, jer mišljenja smo da u urazgovoru u četiri oka saznamo malo više. Pitali smo ih koliko vremena provode na mobilnom uređaju, kako bi se osjećali bez njega.

Naši su se istraživački radovi temeljili na sljedećim metodama:

  • metoda rada s izvorima i literaturom
  • metoda anketiranja
  • metoda obrade podataka i njihovo tumačenje
  • metoda razgovora

Pogledajmo neka važnija istraživanja koja se mogu vidjeti iz sljedećih grafikona:

graf1Graf .: Čak 27 posto naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno. Otkrili smo, da se sa stupnjem starosti produljuje i vrijeme koje mladi provode telefonom. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

graf2Graf 2. 81% naših učenika ima svoj mobilni uređaj. Otkrili smo da većina učenika u prvoj trijadi nema svoj telefon. Povećanje je posebno vidljivo od druge trijade na dalje.

graf3Graf 3. Učenci slušaju glazbu na Youtubu – 18%, 16 % njih koristi Snapchat i manji postotak Facebook.

graf4Graf 4. Djeca osnovne škole Markovci najradije se igraju vani. Na drugom mjestu je vrijeme koje provode svirajući glazbene instrumente. 20% učenika se voli baviti sportom. Na predzadnjem mjestu je korištenje Facebooka.

graf5Graf 5. Učenici koji su svjesni negativnih učinaka mobilne tehnologije, na prvom mjestu je zračenje (43%), glavobolja na drugom mjestu (23%), treće mjesto zauzima ovisnost o mobilnom telefonu (17%). Nakon toga slijedi bolesti očiju i rak.

Slijedi kratak sažetak naših hipoteza – što smo ispravno i što smo pogrešno pretpostavili.

H 1: Većina učenika ima svoj mobilni telefon.
To smo ispravno pretpostavili, da većina učenika ima svoj mobilni telefon. U prvoj trijadi ta brojka je niža, u drugoj trijadi međutim, porast broja mobilnih telefona među učenicima je uveliko povećan. Na primjer, samo jedan učenik iz 5. razreda i jedan učenik iz 6. razreda nema svoj telefon. U zadnjoj trijadi ga imaju svi učenici.

H 2: Najpopularnija aplikacija je Facebook
Druga hipoteza može biti poništena, budući da naši učenici više vole slušati glazbu na Youtubeu (18%), na drugom mjestu je aplikacija Snapchat s 16% i Facebook je tek na trećem mjestu sa 15%.

H 3: Učenici ga koriste dva ili više sati dnevno.
Čak 27% naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno, što potvrđuje naša treća hipoteza. Sa stupnjem odrastanja se produljuje i vrijeme koje mladi provode na telefonu. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

H 4: Učenici nisu svjesni svih zamki uzrokovanih pretjeranim korištenjem mobilne tehnologije.
Ova hipoteza se također može potvrditi jer 65% učenika nije svjesno negativnih učinaka pametnog telefona, što je vrlo zabrinjavajuće. Učenici viših razreda već su čuli za negativne posljedice pretjeranog korištenja telefona. Rekli su da mobiteli emitiraju opasna zračenja koja su štetna po zdravlje, uzrokujući glavobolju i bolove u ušima, pa čak i rak.

H 5: Učenici Osnovne škole Markovce nisu ovisni o mobilnim telefonima.
Također smo ispravno pretpostavili posljednju hipotezu. Naši učenici ne pokazuju znakove ovisnosti. Većina učenika pohađa školske aktivnosti. Učenici se bave nogometom, košarkom, rukometom, odbojkom i borilačkim vještinama. U slobodno vrijeme voze bicikl i druže se na otvorenom. Mnogi učenici sviraju glazbeni instrument. Za našu školu možemo reći da to nije klasična osnovna škola, nego da smo istovremeno i glazbena škola.

Zaključak

Mobilna tehnologija postala je dio našeg svakodnevnog života i ne predstavlja nikakvu novost. Djeca su već suočena s njom u ranoj dobi. Također postaje dio školskog kurikuluma. Život se mijenja, a time i navike i običaji. Nastava se mijenja, proces učenja mijenja, mijenja se socijalno ponašanje učenika.

Mobilna tehnologija donosi bezbroj prednosti. Jedna od njih je kontinuirana internetska veza gdje možemo odmah dobiti određene informacije koje su nam potrebne ili koje nas zanimaju. Time se smanjuje vrijeme pretraživanja u knjižnicama određene literature. Mobilni telefoni nam pružaju dodir s obitelji i prijateljima, osobito s prijateljima koji su daleko.

U našim životima tehnologija igra važnu ulogu, ne možemo zamisliti komunikaciju bez mobilnih telefona, svakodnevne obveze bez računala. Dali je tako ili ne, prosudite sami.

Literatura

  1. 1Podobnik Urša: Zasvojenost z mobilnim telefonom – diplomsko delo, Ljubljana 2006.
  2. Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016.
  3. Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf
  4. http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html

 


[1] Cit. po: Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016. 2016, str. 29.
[2] Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf, str. 117.
[3] http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html
[4] http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html
[5] Štrafela, 2016, str. 29.

Idemo se igrati

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Sažetak

Istraživački je zadatak zasnovan na starim zaboravljenim igrama, igrama naših baka i clip_image002djedova. Zanimalo nas je, koje su se igre održale do danas a koje su zaboravljene. Krenuli smo od usmene predaje naših starih. Stare zaboravljene igre smo predstavili i našim najmlađima u školi, jer kroz igru upoznajemo i sebe i druge, širimo našu maštu, rješavamo sukobe, oslobađamo bijes i razvijamo naše vještine i osjetila. Zanimao nas je njihov odgovor jer je računalna tehnologija u prvom planu. Djeca se danas premalo kreću, zato nam je bio cilj, djeci približiti stare motoričke igre. Računalne igrice i sva plastična krama ne mogu zamjeniti iskustvo stečeno igrom na otvorenom sa svojim vršnjacima. Naučili smo nove, odnosno stare igre koje su danas već sasvim zaboravljene.

Važno nam je da se na takve stvari ne zaboravlja, da se zapišu jer su one dio naših predaka, našeg mjesta i naše kulturne baštine. Istraživanjem smo pronašli igre koje su igrali naši djedovi i naši roditelji, koje su otišle u zaborav a sretni smo da se i danas igraju.

Uvod

Možete si zamisliti život bez igre?

clip_image004Naravno da ne, jer igra djetetu predstavlja aktivno i zanimljivo trošenje njegovog vremena. Igra je slobodna, spontana i kreativna aktivnost. U igri djete uživa i zadovoljno je. Budući da sama igra, na umu imamo igre s vršnjacima, s prijateljima, nudi takvo zadovoljstvo, odlučili smo da dio tog užitka, kojeg su u to vrijeme osjetili naši djedovi i bake kao i naši roditelji prenesemo na mlađu generaciju, na I. trijadu.

Slika 1. Igra: Ljubljana – Zagreb – Beograd

Predpostavili smo da djeca I. trijade OŠ Markovci ne poznaju mnogo igara iz starog vremena, jer dominantnost računalne tehnologije onemogućuje igranje s vršnjacima, clip_image006osobito na otvorenom, u prirodi. Djeca su sve više na tabletima i mobilnim telefonima, sve manje se druže i igraju jedni s drugima. Ove stare motoričke igre padaju u zaborav, zato smo prikupili neke zanimljive igre i predstavili ih djeci i objasnili im pravila igre. Kada smo počeli igrati, njihova srca su zaigrala, svako djete je bilo motivirano i nasmijano. Na kraju su nam i sami rekli, da je takva igra mnogo bolja i zanimljivija od onih kojih se igraju kod kuće.

Slika 2. Igra – Tiča vaga

KLJUČNE RIJEČI: igra, igračke, zaboravljene igre, djedovi i bake, roditelji, suradnja

Istraživački rad bio je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu smo istraživali zaboravljene igre, osobito motoričke igre, jer smo mišljenja da se današnja djeca premalo kreću i premalo igraju u skupinama u smislu jednostavne, tj.slobodne igre. Te informacije su dobivene anketom, koja je bila namijenjena našim bakama i djedovima kao i našimclip_image008 roditeljima. Pitanjima smo također “bombardirali” i naše djelatnike iz OŠ Markovci (učitelje, spremačice, tajništvo…) i zapisivali odgovore. Do nekih podataka smo došli iz knjiga i interneta. Na temelju podataka koje smo dobili, zapisali smo i opisali stare igre. Drugi dio istraživačkog rada je konkretno utemeljen na radu s učenicima I. trijade, gdje smo zajedno proučavali pravila igre i zajedno ih igrali.

Slika 3. Igra – Elektrika

Cilj našeg istraživačkog zadatka je bio istražiti nepoznate igre i njihovu važnost za naš razvoj. Pokušali smo oživjeti život naših baka i djedova i istodobno potaknuti interes za takve igre, koje su se odnosile na društvenost, prirodu i skromnost.

Naši ciljevi su već jasno definirani. I to su:

  • Promicati međugeneracijsku suradnju učenika OŠ Markovci,
  • Razvijati suradničko učenje i divirgentno razmišljanje u igri s nestrukturiranim materijalom,
  • Istražiti kako se igra promijenila tijekom vremena,
  • Promicati kreativnost, međuljudske odnose, govor,
  • Upoznavanje novih tj, starih igara i uživanje u njima.

Koristili smo sljedeće metode rada:

  • Razgovor: višesmjerna komunikacija, anketa, intervju.
  • Istraživanje: je provedeno na više razina: tumačenje rezultata ankete, traženje informacija kroz različite izvore,
  • Igra: prikaz problema istraživanja, organizacija rada, pojedinačno objašnjenje pravila igare.

Postavili smo si tri hipoteze i na kraju ih analizirali. Naši rezultati su sljedeći:

H1: Zbog IKT razvoja djeca su nedružbena.

Ovu hipotezu smo odbili. Današnja djeca, poput svih živih bića, prilagođavaju se trenutnom načinu života. Zato su također rekli da se vole igrati sa svojim igračkama kod kuće. Međutim kada smo se igrali starih ruralnih igara, bili su sretni i razigrani te se trudili sudjelovati u igrama. Ljudi su društvena bića, a posebice igra je zanimljivija sa svojim vršnjacima. Na kraju su nam to sami pokazali i ispričali. Potrebno im je dati priliku i ponovno ih naučiti igrati se.

H2: Djeca I triade ne znaju mnogo igara iz straih vremena.

Također i tu tezu moramo odbaciti, budući da se učenici I trijade posebno u produženom boravku još uvijek igraju igara iz prošlosti, kao što su: školice, trulo jaje, tko se boji crnog muža, bojice…..A istina je da se tijekom svog slobodnog vremena ne igraju sa svojim prijateljima.

H3: Uvođenje igara i njihovo ostvarenje će našim najmlađim učenicima protjerati krv kroz vene.

Zadnju hipotezu smo 100% pravilno predvidjeli. Osmjeh na usnama, dobra volja i rumenilo na obrazima su nam najbolji dokaz za to.

Zaključak

Naš istraživački zadatak “Idemo se igrati” ne sadrži samo teorijske podatke o igrama koje su igrali naši roditelji i drugi predci. Njezin zadatak je bio potaknuti mlađu djecu da se clip_image010igraju sa svojim vršnjacima. Vjerujemo da smo to savršeno odradili, i obećali smo im da ćemo se ponovno sastati i skupa igrati.

Također smo istoga mišljenja kao i u Bistri, da “na mlađima svijet ostaje”. I gdje će se djete bolje razvijati mentalno i fizički nego u samoj igri u društvu istih čak i s prijateljima koji drugačije razmišljaju.

Slika 4. Igra -Ali je kaj trden most

Gdje će bolje razviti svoj smisao za humor? Gdje će bolje pokazati svoju domišljatost, spretnost? Gdje će se djete biti bolje aktivno i gdje će bolje osloboditit svu prekomjernu energiju? Gdje će djete moći bolje prevladati probleme i sukobe? Gdje će bolje prevladati strahove? Na sva ta pitanja samo je jedan odgovor – U IGRI.

Literatura

  1. Batistič Zorec, M., Marjanovič Umek, L. in Lešnik Musek, P. (1996). Otrokov razvoj starostno heterogenih skupinah v vrtcu. Ljubljana: Pedagoška fakulteta, str. 12.
  2. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html?page
  3. http://baza-iger.skavt.net/ljubljana-zagreb-beograd
  4. https://druzinskitrenutki.wordpress.com/2011/05/06/igre-na-prostem-zemljo-krast/
  5. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html
  6. www.oshjh-staritrg.si/files/2013/03/OTROKOVA_IGRA.pdf
  7. www.pef.uni-lj.si/~vilic/gradiva/1-rp-t4-igra.doc
  8. www.vrtecandersen.si/tl_files/DOKUMENTI/svetovalna…/IGRA-od-3-do-6.pdf

Germanizmi v dialektu pri pouku nemškega jezika

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Sprva je nastala raziskovalna naloga z naslovom „Narečje v naši občini in popačenke v našem narečju kot dediščina nemškega jezika“, ki je potekala v okviru projekta „Občina Markovci – to smo mi“, ki smo ga izvedli na OŠ Markovci. Učenci so ugotovili, da v Sloveniji govori slovenski jezik več kot dva milijona prebivalcev. V narečnem pogledu pa je slovenski jezik zelo razčlenjen, saj govorimo več kot štirideset narečij.

Narečje občine Markovci spada v panonsko narečno bazo, govorimo pa prleško narečje. Učenci so raziskovali predvsem germanizme v dialektu oz. nemške popačenke, ki se pojavljajo v našem narečju. Pri delu so jim pomagali starejši občani, pri katerih so nemške popačenke v govoru še vedno zelo prisotne. Izraze so fonetično zapisovali in jih prinašali v šolo, kjer so s pomočjo slovarjev poiskali še nemški in slovenski knjižni izraz. Na ta način smo spoznali tudi nov slovenski knjižni izraz, kot na primer heksenšus – ledveni udar – der Hexenschuss. Nato so besede razvrstili po besednih vrstah po abecednem vrstnem redu.

V drugem delu tega članka pa vam predstavljam konkretno didaktizacijo, kako vključiti germanizme v dialektu v sam pouk nemščine. Učenci izbirnega predmeta – nemški jezik 1 so v skupinah ali pa samostojno reševali naloge po učnih postajah, ki so bile postavljene na hodniku šole, saj sem na ta način hotela ubežati klasični obliki poučevanja v razredu. Učencem se je ta način reševanja nalog zdel zanimiv in so bili zelo motivirani za delo. Na podlagi germanizmov v dialektu so učenci osvojili še nemški in slovenski knjižni izraz in tako obogatili svoje besedišče, kar pa je bil tudi zastavljeni cilj te naloge.

Kot učiteljica se seveda zavedam, kako pomembno je predstaviti učno snov na način, ki se bo učencem zdela zanimiva in se bodo zaradi tega z veseljem učili nemškega jezika. Pomembno je, da pri učencih vzpodbudimo radovednost in na ta način razvijamo njihove intelektualne sposobnosti. Bogatenje besednega zaklada kot sestavni del vseh jezikovnih aktivnosti (branje, slušno razumevanje, govor in pisno izražanje) je zelo pomembno, zato so kreativne spremembe za popestritev pouka dobrodošle.

1. del: raziskovalna naloga v okviru projekta

Samostalniki

slika1slika2

slika3

Glagoli

slika4slika5

2. del: germanizmi pri pouku nemškega jezika – primeri iz učnih postaj

1. Postaja

Napiši na črto besede (glej sliko) in si pomagaj z naslednjimi besedami: die Schuhe, die Tasche, der Ring, die Uhr, der Gürtel, der Knopf, die Kette, der Kragen, der Ohring, die Socken, das Gesicht.

clip_image002

2. Postaja

Germanizmom v dialektu (nemškim popačenkam) pripiši še nemški in slovenski knjižni izraz. Pomagaj si s slovarji!

slika6

3. Postaja

Poveži nemške popačenke s sličicami! Dodaj še nemški knjižni izraz! Pomagaj si s slovarjem!

clip_image002[5]

4. Postaja

Dopolni manjkajoče črke. Pomagaj si z nemškimi popačenkami (kremšnita, muzika, rauber, heksenšus, rüčjak) in s slovarjem!

H_x_ _sch_s_
R_ck_ _ ck
M_s_k
Rä_b_ _
K_ _ msch_i_ _ e

5. Postaja

Poveži besede s sličicami in jih vstavi v tabelo k nadpomenki, h kateri spadajo!

clip_image002[7]

slika7

6. Postaja

V balončkih je prava zmešnjava. Na črto zapiši besede (glagole)! Pomagaj si z naslednjimi besedami (herbati, molati, bremzati, špricati)! Na drugo črto pa zapiši stavek, ki bo vseboval glagol iz balončka.