Usavršavanje odgojno-obrazovnih

djelatnika

Sanja Cetinjanin Thes i Andrea Wawrzynek

Sažetak

Tijekom siječnja 2023. godine provele smo nacionalno istraživanje o profesionalnom razvoju te o načinima, učestalosti, preferencijama i potrebama stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je dobiti povratne informacije izravno od samih odgojno-obrazovnih djelatnika te kvalitetne preporuke za osmišljavanje edukativnih radionica, predavanja i stručnih skupova u budućnosti.

Ključni pojmovi: stručno usavršavanje, odgojno-obrazovni djelatnici, istraživanje, edukacije

Uvod

U istraživanju je sudjelovalo čak 1068 odgojno-obrazovnih djelatnika raznih profila iz svih dijelova Republike Hrvatske zaposlenih u ranom i predškolskom odgoju te osnovnom i srednjem obrazovanju djece i mladih. Važno je napomenuti da su u istraživanju sudjelovali odgojno-obrazovni djelatnici s različitom duljinom staža u odgojno-obrazovnom sustavu. Ovako veliki i reprezentativni uzorak pokazuje da je profil ispitanika zaista „šarolik“ te nam svakako može poslužiti za donošenje zaključaka o ovom važnom pitanju, ali i ukazati na nekoliko neočekivanih zanimljivosti iz kojih možemo štošta naučiti i zaključiti o ovoj problematici.

Profil ispitanika

Grafikon 1: Trenutno zaposlenje ispitanika

Grafikon 2: Uloga u organizaciji (radno mjesto, pozicija)

Grafikon 3: Radno iskustvo u sustavu obrazovanja (godine staža)

Grafikon 4: Profil ispitanika prema geografskoj lokaciji radnog mjesta

Odmah na početku tumačenja prikupljenih podataka važno je istaknuti pohvalnu činjenicu da čak 95 % ispitanika redovito sudjeluje u stručnom usavršavanju, od čega čak 41 % to čini jednom ili više puta mjesečno, što je zorni pokazatelj koliko su odgojno-obrazovni djelatnici predani svom poslu i svjesni iznimne važnosti cjeloživotnog učenja, kontinuiranog profesionalnog razvoja i redovitog praćenja pozitivnih trendova u svom pozivu. Svih 18 ispitanika koji do sada nisu imali prilike sudjelovati u stručnom usavršavanju naveli su da imaju 0-5 godina iskustva što ukazuje na činjenicu da su se tek nedavno zaposlili u odgojno-obrazovnom sustavu.

Grafikon 5: Učestalost stručnog usavršavanja

No, iako velik broj ispitanika (njih 42 %) smatra da u dovoljnoj mjeri sudjeluju u dodatnom stručnom usavršavanju, čak 41 % posto njih navodi da bi to željeli činiti češće i više. Postavlja se pitanje što (ili tko) ih sprječava u tome? Neosporna je činjenica da su zahvaljujući tehnološkom razvoju civilizacije danas više nego ikad učenje i suradnja na daljinu mogući i dostupni u svakom trenutku i na svakom mjestu. Suvremeno vrijeme u kojem živimo zaista nam je olakšalo i ubrzalo svakodnevno funkcioniranje u poslovnom i privatnom okruženju na svim razinama, no moderan čovjek još uvijek nije riješio „problem“ trajanja jednog dana koji je ograničen na samo 24 sata. Iz prikupljenih odgovora razvidno je da iako hrvatski pedagoški i obrazovni radnici zaista žele još i više učiti i osobno se razvijati da bi kvalitetnije odgajali i poučavali nove generacije, njima za to jednostavno nedostaje vremena.

Ograničavajući faktori sudjelovanja u edukaciji

Naime, u kategoriji ograničavajućih faktora kod donošenja odluke o sudjelovanju u edukaciji svaki drugi ispitanik je istaknuo neodgovarajući termin edukacije (62 %) i nedostatak slobodnog vremena (49 %), a potom i financijsku naknadu (kotizaciju) edukacije (59 %) koju poslodavac najčešće ne pokriva pa su oni željni dodatnih znanja u tom smislu prepušteni sami sebi. Kao dodatan problem istaknut je nedostatak specifičnih stručnih tema i sadržaja koje se odnose na uže područje njihova rada, odnosno preplavljenost „univerzalnim“ i „prožvakanim“ temama i predavačima koji se ponavljaju.

Grafikon 6: Ograničavajući faktori kod donošenja odluke o sudjelovanju u edukaciji

Informacije o dostupnim edukacijama i tečajevima većina odgojno-obrazovnih djelatnika dobiva putem mrežnih stranica nadležne agencije i ministarstva (51 %), od kolega (50 %), putem društvenih mreža i grupa (49 %) te od voditelja ustanove (39 %), no velik dio ispitanika samostalno ciljano pretražuje Internet u potrazi za novim znanjima i vještinama (36 %).

Preferencije ispitanika

Kada je riječ o preferencijama ispitanika vezano uz vrstu stručnog usavršavanja u jednakoj mjeri su zastupljene edukacije uživo i one u virtualnom okruženju budući da svaki od oblika ima svojih prednosti i mana. Mrežne edukacije često su ekonomičnije i praktičnije te uspješno uklanjanju neke od ranije spomenutih ograničavajućih faktora kao što su geografska udaljenost i s time povezano smanjenje vremenskih i financijskih troškova koji se odnose na putovanje, a velika prednost je svakako i jednostavnija organizacija vremena koju svaki polaznik prilagođava vlastitom poslovnom i privatnom rasporedu i mogućnostima. No nedostatak virtualnog okruženja su i dalje povremeno prisutne tehničke poteškoće i „jednosmjerna komunikacija“, odnosno prečest izostanak socijalne komponente kroz direktan dijalog i interakciju sudionika uživo, te otežano koncentriranje polaznika koji često zbog zadanog termina mrežne edukacije paralelno sudjeluju u još nekim poslovnim i/ili privatnim aktivnostima koje ih ometaju u učenju. Prilikom učenja i usavršavanja uživo ispitanici najviše ističu bolju usredotočenost i veću uključenost i predavača i polaznika što rezultira kvalitetnijim rezultatima i ishodima učenja, no iznimno im je važna i dodatna interakcija i razmjena iskustava s kolegama u neformalnom okruženju te brža i jednostavnija povratna informacija predavača u slučaju nejasnoća. Slijedom svega navedenog, većina ispitanika ima ujednačen stav da je najbolje kombinirati oba načina edukacije iako to ponekad iziskuje dodatno vremensko i financijsko planiranje.

Interes i potrebe za stručnim usavršavanjem

Kada je riječ o području interesa i potreba za stručnim usavršavanjem, ispitanici su ponuđene teme rangirali na sljedeći način:

• Komunikacijske vještine
• Osobni rast i razvoj, slobodno vrijeme i aktivnosti
• Informatika, digitalno učenje, medijska pismenost
• Inkluzivno obrazovanje i obrazovanje u području posebnih potreba
• Umjetnost, kreativnost i kultura
• Učenje potpomognuto tehnologijom
• Međukulturalno obrazovanje
• Sudjelovanje i upravljanje nacionalnim i europskim projektima
• Obrazovno upravljanje i vodstvo
• Aktivno građanstvo
• Poduzetništvo, ekonomija, financijska pismenost
• Ostalo: održivi razvoj, okoliš i ekologija, STEM, zaštita na radu, pravo, rani i predškolski odgoj i obrazovanje, roditeljstvo i suradnja s roditeljima, senzorna integracija, prva pomoć, samopomoć, emocionalna inteligencija i mentalno zdravlje

Možemo zaključiti da je odgojno-obrazovnim djelatnicima, osim usavršavanja u užem području njihovog predmeta/struke, najviše potrebno i stručno usavršavanje radi stjecanja novih ili poboljšanja postojećih vještina komunikacije te vještina vezanih za poticanje vlastitog i dječjeg/učeničkog rasta i razvoja. Iako već godinama sudjeluju na stručnim usavršavanjima vezanim uz informatiku, digitalno učenje i medijsku pismenost, potreba za ovom vrstom usavršavanja ne jenjava. Činjenica je da se informacijsko-komunikacijska tehnologija svakodnevno razvija i da je edukacija na tom području uvijek prijeko potrebna i djeci i odraslima kako bi išli u korak s novim tehnologijama. Također, ne čudi velika potreba za edukacijom u području inkluzivnog obrazovanja i obrazovanja u području posebnih potreba obzirom na sve veći broj djece i mladih s teškoćama pa tako ispitanici smatraju da nemaju dovoljno kompetencija za rad s takvom djecom i da im je potrebna veća podrška za prilagodbu njihova rada.

U kategoriji motivirajućih faktora kod donošenja odluke o sudjelovanju u edukaciji većina ispitanika (85 %) istaknula je mogućnost profesionalnog razvoja i primjenu novostečenih znanja i vještina u svakodnevnom radu, ali svaki drugi ispitanik (53 %) istaknuo je i mogućnost upoznavanja novih pojmova, sadržaja i vještina nevezanih uz vlastitu profesiju. Čak 86 % ispitanika navelo je da su tema i sadržaj edukacije za njih najvažniji i najjači motivacijski faktor. Pritom je zanimljiv podatak da čak 74 % ispitanika navodi kako dobivanje potvrde o sudjelovanju nije presudno kod donošenja odluke, a na pitanje jesu li spremni izdvojiti vlastita financijska sredstva za pohađanje edukacije, čak 68 % ispitanika odgovorilo je potvrdno.

Zaključak

Odgovori ispitanika u ovom istraživanju najbolje govore o tome koliko pedagoški i obrazovni radnici u Republici Hrvatskoj zaista „žive“ svoj posao, odnosno koliko su željni novih znanja i u kojoj mjeri su spremni nesebično „žrtvovati“ svoje slobodno vrijeme, pa čak i osobne financije, radi dodatnog osobnog razvoja, učenja i rada na sebi kako bi bili u korak s vremenom i kvalitetno odgajali i podučavali nove generacije, te u konačnici i koliko zapravo sami ulažu u povećanje vlastite uspješnosti i učinkovitosti na radnom mjestu.