Nastava upoznavanja okoliša na daljinu

silvija_permoser

Silvija Permoser

Sažetak

Uz epidemiju i nastavu na daljinu svi sudionici odgojno-obrazovnog rada susreli su se s novom, nepoznatom situacijom. Nastavu upoznavanja okoliša željela sam organizirati za učenike 1.razreda tako što ću ih motivirati da istražuju i budu aktivni. Aktivnosti sam podijelila u dva sklopa: izvođenje eksperimenata i aktivnosti u prirodi. Organizirani način rada bio je uspješan, jer su učenici bili motivirani za rad, a istovremeno su napredovali i u promatranju, predviđanju i eksperimentiranju. Također su sami predlagali aktivnosti koje bi mogli izvoditi za vrijeme nastave na daljinu. Aktivnosti ću upotrijebiti i nadograditi i sa sljedećom generacijom učenika.

Ključne riječi: upoznavanje okoliša, nastava na daljinu, istraživanje, kretanje

Uvod

Proglašenje epidemije i zatvaranje škola nakon toga je sve nas, koji smo uključeni u obrazovni sustav, dovelo u novu, nepoznatu situaciju. Svi mi, koji smo uključeni u odgojno-obrazovni proces (učenici, učitelji i roditelji), nikada se do sada nismo našli u takvoj situaciji. Prvi dani bili su posvećeni ponavljanju i utvrđivanju znanja. Kada smo shvatili da je nastava na daljinu postala naša nova realnost, morali smo se posvetiti i obradi novog gradiva. Koje gradivo? Na koji način? Gdje? Čime? To su bila moja osnovna pitanja prilikom planiranja nastave i pripreme zadataka za učenike.

Planiranje rada

Za vrijeme nastave na daljinu podučavala sam djecu prvog razreda. Podučavanje mlađih učenika po prirodi je drugačije od podučavanja starijih. Njihovo učenje najučinkovitije je kada se odvija kroz igru i kretanje, tako da su moj vodič u planiranju i pripremi zadataka bila sljedeća pitanja: Koje gradivo? Na koji način? Gdje? Čime? Prilikom planiranja i pripreme zadataka imala sam u mislima da učenici trebaju istraživati, kretati se i upoznavati okoliš.

Pregledala sam nastavni plan za predmet Upoznavanje okoliša i naglasila sadržaje s kojima ću kod učenika moći razvijati vještine usporedbe, predviđanja i donošenja zaključaka, eksperimentiranja, promatranja, istraživanja. Kod učenika sam željela potaknuti kreativnost, korištenje svih njihovih čula i razvijati ručne vještine.

Spomenute vještine i sposobnosti trebale su se razvijati u sklopu svih tematskih sklopova predmeta upoznavanje okoliša. Teme sam prilagodila interesu djece, njihovom odazivu na prethodne zadatke i činjenici da učenici naše škole žive u ruralnom okruženju. Svi moji učenici su za vrijeme nastave na daljinu prirodu imali na dohvat ruke. Ova činjenica mi je bila velika potpora u planiranju aktivnosti.

Primjeri zadataka i aktivnosti

Od svih zadataka koje sam za vrijeme nastave na daljinu pripremila za učenike, predstavit ću one koji su bili vrlo dobro prihvaćeni među učenicima i na koje sam dobila više pozitivnih odaziva.

Započeli smo, naravno, s eksperimentom, koji je bio tematski povezan s epidemijom, a nakon toga smo nastavili s drugim eksperimentima. S odabranim sam eksperimentima kod učenika željela potaknuti detaljno promatranje, razmišljanje, donošenje zaključaka i predviđanje, što će se dogoditi, odnosno kako će se eksperiment odvijati te ukazati na važnost bilježenja tijeka eksperimenta.

  • PRESTRAŠENI PAPAR

Izvođenjem ovog eksperimenta provjerili su sviđa li se bacilima i bakterijama sapun. Tijekom postupka riješili su i nastavni listić te zaključili zašto prilikom slika 1_Eksperiment Prestrašeni paparpranja ruku koristimo sapun.

U manju posudicu ulili su vodu. U nju su usuli puno papra (“viruse i bakterije”). Umočili su prst u vodu s paprom i promatrali što se događa. Nakon toga su prst najprije umočili u sredstvo za pranje posuđa, a onda u vodu s paprom (Prestrašeni poper, s. a.).

Slika 1. Eksperiment Prestrašeni papar

  • SVJETLUCAVE KOVANICE

Prije izvođenja eksperimenta nacrtali su ili napisali što misle da će se dogoditi s kovanicama koje će staviti u ocat. Nakon toga su prema uputama izveli eksperiment.

U čašu su do polovice ulili ocat. U ocat su dodali malu žlicu soli i miješali toliko dugo dok se sol nije u potpunosti otopila. U otopinu su stavili par (najmanje četiri) kovanica (starih, prljavih, zahrđalih). Pričekali su par minuta slika 2_eksperiment Svjetlucave kovanicei nakon toga iz čaše izvadili dvije kovanice, stavili ih na papirnatu salvetu i ostavili da se osuše. Iz čaše su izvadili i preostale kovanice, isprali ih vodom i isto tako ostavili da se osuše. Kovanice su međusobno usporedili i u bilježnicu napisali svoje zaključke (Nieto Martinez, 2015, 48, 49).

Slika 2. Eksperiment Svjetlucave kovanice

  • SVIJEĆA U VODI

Prije izvođenja eksperimenta zapisali su predviđanje hoće li se svijeća ugasiti kad je prekriju čašom. Nakon toga su prema uputama izveli eksperiment i svoje zaključke nacrtali ili napisali.

Svijeću su stavili na tanjur i u njega nalili malo vode. U nazočnosti odrasle osobe upalili su svijeću. Upaljenu svijeću pažljivo su prekrili čašom i promatrali. Nakon toga su eksperiment ponovili i brojili koliko dugo svijeća gori ispod čaše (Sveča v vodi, s. a.).

  • TORNADO

Eksperiment su izveli prema uputama i nakon toga nacrtali što su primijetili tijekom procesa izvođenja.

Čašu su napunili vodom. Dodali su par kapi sredstva za pranje posuđa. Jednom rukom su držali čašu, a drugom rukom žlicu. Snažno su miješali u smjeru kazaljke na satu. Nakon toga su žlicu izvadili iz čaše i promatrali što se dešava u čaši.

Drugi sklop zadataka, koji im se također jako svidio, bio je usmjeren na aktivnosti u prirodi. Odnosile su se na kretanje, promatranje, istraživanje, poticanje kreativnosti i razvijanje ručnih vještina.

  • IGRA DODIRNI…

S roditeljima ili braćom i sestrama mogli su igrati igru Dodirni… Zadatak je bilo moguće izvoditi vani, u prirodi ili u stanu. Neke upute sam za njih pripremila ja, a ostale su učenici, odnosno drugi, koji su uključeni u igru, usput izmišljali.

Dodirni nešto što…

… čuješ,… miriše,… je hrapavo,… je ukusno, svijetli,… (Gradivo za učitelje, s. a.).

  • LOVIM BOJE

Učenici su tražili boje koje su navedene na nastavnom listiću. Nisu bili ograničeni mjestom na kojem su tražili boje, već uputama da boje traže u prirodi, a ne na predmetima koje je napravio čovjek.

Potraži nešto….

… žuto, … bijelo, … ljubičasto, … crno, … (Gradivo za učitelje, s. a.).

  • NAPRAVIMO SKLONIŠTE

Od materijala koji su pronašli u šumi sastavili su sklonište za patuljke. U tome su bili vrlo maštoviti i kreativni. Naravno, u radu im je bila potrebna i pomoć odrasle osobe.slika 3_Križić Kružić

  • KRIŽIĆ KRUŽIĆ

U šumi su potražili grančice i češere ili kamenčiće i napravili si prostor gdje mogu igrati igru Križić Kružić.

Slika 3: Igra Križić Kružić

  • UPOZNAJ DRVO

Pomoću nastavnog listića u šumi su tražili drveća različitih karakteristika: drvo s grubom korom, mlado drvo , drvo s rupom u deblu, odumrlo drvo … (Spoznaj drevo, 2020)

slika 4_ Kolaž dokaza učenika za zadatak Upoznaj drvoSlika 4: Kolaž dokaza učenika za zadatak Upoznaj drvo

  • ŽIVOTNI CIKLUS MASLAČKA

Na travnjaku su pomoću nastavnog listića tražili cvjetove maslačka u različitim fazama cvjetanja (Življenjski krog regrata, 2020).

  • ŠUMSKI BINGO

Pomoću nastavnog listića sa slikama životinja, biljaka i predmeta pronađenih u šumi, učenici su igrali bingo. Morali su pronaći pet životinja, biljaka ili predmeta u stupcu, retku ili dijagonali (Gozdni bingo, 2020).

Oba sklopa zadataka učenici su dobro prihvatili. Bili su motivirani za rad, a istovremeno su napredovali i u promatranju, predviđanju i eksperimentiranju.

Zaključak

Nastava na daljinu od učitelja je zahtijevala puno energije, snalažljivosti i pozitivne usmjerenosti. Cilj koji sam si zadala u pripremi zadataka bio je ostvaren. Učenicima su zadaci bili zanimljivi, donijeli su im motiviranost za rad te su mnogo puta pripremljene zadatke nadograđivali svojim idejama. Uz potporu roditelja, učenici su mi slali dokaze o učenju i dojmove koje su stekli prilikom izvedenih eksperimenata i aktivnosti u prirodi.

U video konferencijskim sastancima i telefonskim razgovorima učenici su molili za slične zadatke te su mi poneku ideju predložili i sami. Sretna sam što sam za učenike uspjela pripremiti zadatke koji su u njima probudili interes za učenjem, razvili razne vještine i dali im motivaciju i za one, za njih “teže” zadatke, kao što su npr. vježbe čitanja i prepisivanja.

Nastavu već u normalnim okolnostima volim izvoditi aktivno i na otvorenom. Zahvaljujući iskustvu koje sam stekla tijekom izvođenja nastave na daljinu dobila sam potvrdu da je učenicima takav način rada blizak i da im se sviđa. Odlučila sam ga dodatno nadograditi za sljedeću generaciju učenika.

Literatura

  1. Gozdni bingo, 2020. Inštitut za gozdno pedagogiko [online] Dostupno na: http://gozdna-pedagogika.si/gozdni-bingo/ [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  2. Gradivo za učitelje, Lilibi.si [online] https://www.lilibi.si/gradivo-za-ucitelje#tab=1 [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  3. Kolar, M., 2011. [elektronički izvor] Učni načrt. Program osnovna šola: Spoznavanje okolja, Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo. Dostupno na: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  4. Nieto Martinez, C., 2015. [online] Zabavni poskusi za otroke, Ljubljana: Mladinska knjiga. Dostupno na: https://www.emka.si/webapp/wcs/stores/servlet/sl/emkasi/zabavni-poskusi-za-otroke-1970800-pr [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  5. Prestrašeni poper, Cevkovo mesto [online] Dostupno na: http://www.cevko.si/brihtna-buca/prestraseni-poper [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  6. Razvojni krog regrata, 2020. Inštitut za gozdno pedagogiko [online] Dostupno na: http://gozdna-pedagogika.si/razvojne-faze-cvetenja-regrata/ [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  7. Spoznaj drevo, 2020. Inštitut za gozdno pedagogiko [online] Dostupno na: http://gozdna-pedagogika.si/spoznaj-drevo/ [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  8. Sveča v vodi, Cevkovo mesto [online] Dostupno na: http://www.cevko.si/brihtna-buca/sveca-v-vodi [datum posjeta stranice: 1. 7. 2020.].
  9. Izvori fotografija: osobni arhiv

Aktivno učenje i odgovornost

suzana_RZ

Suzana Rajgl Zidar

Uvod

U današnje vrijeme vrlo je važno učenike što prije opremiti komunikacijskim vještinama te im omogućiti susret sa što više metoda kojima razvijamo uspješan rad u suradnji sa drugima. Učimo za život i u svakodnevnom životu stalno smo u interakciji sa drugima. Nastavnici imaju na tom mjestu utjecajnu ulogu zbog toga što imaju na raspolaganju mnogo metoda i tehnika koje je moguće smisleno iskoristiti u našem odgojno-obrazovnom radu te s tim razvijamo učenikov integrirani razvoj (kognitivni, emocionalni i socijalni). Suradničko učenje je učenje u kojem se učenici aktivno uključe u nastavni proces, uče jedan od drugoga, međusobno se dogovaraju, potiču, traže najbolja rješenja, stvaraju kompromise, znaju si izreći pohvalu i međusobno si pomažu. A sve to popraćeno je napornim radom te pripremom nastavnika, stvara više buke u razredu te više mogućnosti za međusobne konflikte i nesporazume. U ovom članku predstavljen je teoretski kontekst suradničkog učenja, a zajedno s učenicima više sam puta izvela i analizirala metodu izvorna slagalica. Koristila sam je u okviru produženog boravka kod učenika prvog, drugog i trećeg razreda. Učenici su bili podijeljeni u heterogene grupe, svaki učenik imao je točno definiran zadatak i ulogu u grupi. Time bi trebao znatno pridonijeti uspjehu cijele grupe. Svakako je tu činjenica da rezultati ne dolaze sami po sebi, vještine je potrebno razvijati a napredak je ovisan i o želji, motivaciji i sposobnosti pojedinca.

Ključne riječi: suradničko učenje, aktivna uloga učenika, izvorna slagalica, integrirani razvoj.

Suradničko učenje

“Suradničko učenje najjednostavnije bi opredijelili kao učenje u malim grupama, u kojima je za učenje ključna interakcija, koja mora biti oblikovana tako da učenici prepoznaju da su njihovi ciljevi i zajednički ciljevi, da su u učenju odnosno obavljanju zadatka međusobno povezani i odgovorni za svoj rad i rad drugih, jer će samo tako dostići postavljeni cilj (Peklaj, 2001, str. 9).” Od tradicionalnog grupnog rada suradničko se učenje razlikuje po tome da jasno definira odgovornost pojedinca, uz kognitivne ističe i socijalne ciljeve, učenici uče suradničke vještine, pozitivno ovise jedan o drugome, razvijaju odgovornost jedan prema drugome te analiziraju svoj rad (Peklaj, 2001)

Cilj suradničkog učenja

Peklaj (2001) tvrdi da moramo u školi omogućiti uvjete za socijalni, emocionalni i duhovni razvoj učenika te kreirati uvjete za cjeloživotno učenje.

Zdenka Vidmar (2001, str. 3) misli da nastavnici kod suradničkog učenja slijede prvenstveno sljedeće ciljeve: učenici neka nauče određeno gradivo; provjerimo da li su ga naučili svi članovi grupe; razvijamo dobre odnose i socijalne vještine; učimo ih procesima učenja; osposobljavamo ih za različite uloge; učenicima pomažemo graditi samopouzdanje; privikavamo ih na kritičko ocjenjivanje procesa učenja i obavljenog posla; pripremamo ih za život – za uspješan rad u različitim grupama.

Djetetu bi dakle u školskom prostoru trebalo omogućiti oblikovanje cjelovite osobnosti na području znanja, dana mogućnost kritičkog odlučivanja, međusobne suradnje, a odgoj usmjeren prema međusobnoj toleranciji, poštovanju različitosti, odgovornom ponašanju, pravednosti, demokraciji te europskim vrijednostima. Rad u suradničkim grupama u razredu jedan je od najboljih načina za postizanje tih ciljeva. (Peklaj, 2004)

Osnovna načela

Kod organizacije suradničkog učenja potrebno je poštivati sljedeća osnovna načela ili ključne elemente: pozitivna povezanost ili međuovisnost među članovima grupe (zajednički cilj; učenici si pomažu sve dok svi članovi ne postignu zadane ciljeve); neposredna interakcija kod zajedničkog dogovaranja, planiranja i procjenjivanja rezultata; odgovornost svakog pojedinca za vlastiti rad i rad cijele grupe – rezultat grupe ocjenjuje se kao prosjek individualnih rezultata svakog pojedinca; skupine su sastavljene heterogeno (prema sposobnostima i drugim značajkama); vođenje je porazdijeljeno – svaki član nauči preuzimati vodeću i druge funkcije. Pri tome su važni ciljevi kognitivni, emocionalno-motivacijski i socijalni – stjecanje socijalnih vještina (komunikacija i suradnja – slušanje jedan drugog, davanje/primanje pomoći, razrješavanje konflikata, usklađivanje verbalnog i neverbalnog komuniciranja) te vještine, vezane na učenički zadatak (traženje informacija, posredovanje tih istih drugima, povezivanje, ocjenjivanje uspješnosti rješenja) (Peklaj, 1998 v Marentič Požarnik, 2010, str. 240).

Uloga nastavnika

Cirila Peklaj (2001, str. 91) navodi da mora biti nastavnikova pozornost kod suradničkog učenja usmjerena na djelovanje na dva nivoa: prema vođenju razreda te planiranju i izvedbi nastavnog sata. Pri tome se nastavnikova uloga uvelike razlikuje od uloge koju ima u tradicionalnom razredu, gdje učenici uče individualno. Razred više nije grupa pojedinaca nego postane grupa grupa, a uspješnost njegovog djelovanja ovisi o kakvoći i količini interakcije po grupama. Nastavnice Kozel in Kmetec (2001/2002, str. 55) u svojem članku Od individualnog prema suradničkom učenju ističu da je uloga nastavnika prijenos vođenja i odgovornosti za učenje na učenike. Tvrde da je uloga nastavnika iznimno važna pri oblikovanju uputa i planiranju prije početka nastavnog sata, a tijekom nastavnog sata vodi i prati rad po grupama. Nastavnik je u većoj mjeri organizator rada i savjetnik, koji podupire učinkovit grupni rad. Učitelj sluša, komunicira sa učenicima ali se pri tom ne miješa u njihov rad, ali i ne ignorira upite od strane učenika.

Izvorna slagalica

Izvorna slagalica namijenjena je učenju novog gradiva.

Kod uvodne prezentacije nastavnik podijeli rad učenicima na način da svaki učenik dobije samo dio nastavnih materijala.

U sljedećem koraku učenici se sastanu u ekspertnim grupama sa drugim učenicima, koji proučavaju isti problem. U tim ekspertnim grupama učenici zajedno proučavaju nastavne materijale, zajedno traže ključne informacije, odgovaraju na pitanja, sintetiziraju te napišu najvažnije zaključke. Tu se i pripremaju na prezentaciju za kolege iz razreda. Učenici se iz ekspertnih grupa vrate u matične grupe i prezentiraju i objasne gradivo, koje su naučili. Svaki učenik u matičnoj grupi predstavi svoj dio gradiva. Članovi grupe pažljivo slušaju, nato postavljaju pitanja i raspravljaju o gradivu. Na kraju svaki učenik piše individualni test na temelju kojeg je i ocijenjen. (Aronson, 1978, po Peklaj, 2001, str. 84).

Izvedba u praksi

Učenje novog gradiva pomoću metode Izvorna slagalica provodila sam prije nekoliko godina sa učenicima petog razreda. Provela sam je i u odjelu produženog boravka s učenicima prvog, drugog i trećeg razreda. Odlučila sam da će učenici detaljnije upoznati životinje oko nas, kao što su bubamara, pauk, poljski zec i vodomar. Tekstovi su bili iz revije Ciciban, tekstovi o pojedinoj životinji bili su duljine 9 do 16 rečenica učenici prvog razreda, koji još ne čitaju tekuće i sa razumijevanjem bili su pomoćnici drugim učenicima. Grupu učenika nisam poznavala jer sam se vratila na posao nakon duljeg odsustva. Pretpostavljala sam da nećemo moći provesti cijelu aktivnost u jednom danu, nego ćemo je podijeliti na više manjih dijelova. To se i dogodilo, izveli smo ju u četiri dijela (u trajanju od tri tjedna).

Zaključak

Aktivnost je bila teže izvediva u odjelu produženog boravka zbog odlaženja učenika na izvannastavne aktivnosti, heterogene grupe po godinama i zbog brzog pada motivacije kod nekih odgojno i nastavno teže vodljivih učenika. Rad sam tekao je prema zacrtanom planu, učenicima je bilo zanimljivo mijenjanje aktivnosti, metoda i oblika rada. Zbog suradničkog načina rada buka u razredu bila je prilično velika, kod učenika koji teže kontroliraju svoje emocije i djela mogla sam primijetiti i čuti neprimjereno visok ton govora, bilo je više kretnji (mahanje rukama), hodanja po prostoru, neki su se i ljutili odnosno nisu bili strpljivi prema učenicima, koji nisu sudjelovali i nisu davali dovoljno inicijativa. Zbog brzog mijenjanja aktivnosti i više uputa i usmjeravanja u hodu bilo je teže umiriti grupe do te mjere da bi čuli sljedeće upute za rad. Učenici u prvoj trijadi nisu bili navikli na takav način rada. Većina učenika je napisala da im se takav način rada sviđa, da im je zanimljiv i da su mnogo naučili. S tim se slažem i dodajem, da bi aktivnost imala još bolje rezultate u povodljivoj i odgojno manje problematičnoj grupi, jer je uglavnom četvorica učenika konstantno trebala poticaj, usmjeravanje i smirivanje. Učestalijom upotrebom suradničkih tehnika mogli bi razvijati i te vještine i priveli ih do te mjere, da rad tih učenika za preostalu grupu ne bi bio tako ometajuć.

Literatura

  1. Marentič Požarnik, B. (2000): Psihologija učenja i nastave. Ljubljana: DZS.
  2. Peklaj, C. (2001). Suradničko učenje ili Kad više glava više zna. Ljubljana: DZS.
  3. Peklaj, C. (2004). Suradničko učenje– jedna od mogućnosti za razvijanje integriranog razvoja učenika. Odgoj, 6 (23) (3), 16-20.
  4. Vidmar, Z. (2001). Kad više glava više zna. Katarina, 7 (1), 2-3.

Izrada životinjskih modela

za bolje znanje i bolje predstave

tanja_PZ

Tanja Pangerc Žnidaršič

Sažetak

Poučavanje u današnje vrijeme otklanja pasivnu nastavu i potiče aktivnu. Suština aktivne nastave je, da učenici znanje stječu s izravnim iskustvom, s njegovom primjenom i razmišljanjem o njemu. Učenici bi trebali samostalno tražiti znanje i iskustvo u nastavi. Učitelj bi im trebao pomoći u tome. Trebao bi da ih vodi u prosuđivanju i provjeri ispravnosti njihovih presuda i odluka. U tu svrhu trebao bi odabrati metode koje će omogućiti mentalnu aktivaciju učenika. Članak predstavlja iskustva izrade životinjskih modela na satovima prirodne znanosti. Pokazalo se je, da neki učenici nakon frontalne rasprave i dalje imaju pogrešne zablude o životinjama i da te zablude možemo ispraviti izrada modela. Uz to, u članku je također predstavljeno i ocjenjivanje izrade modela i njegove prezentacije.

Ključne riječi: prirodne znanosti; izrada modela; aktivno učenje; moderni pristupi.

1. Uvod

Uvođenjem koncepta aktivnog učenja postavlja se pitanje, može li učenje uopće biti pasivno. „Neki se drže teze, da je svako učenje aktivno. Logično je, da nitko ne može biti potpuno pasivan kada se uči, ipak ostaju značajne razlike u aktivnostima učenika. “(Šteh, 2004., str. 149).

Ferk Savec (2012) sažima da do transformacije znanja i njegovog razumijevanja dolazi samo ako su učenici mentalno aktivni, što je jedno od značenja aktivnog učenja.

Možemo sažeti, da aktivno učenje ima sljedeće karakteristike:

• Promiče i razvija interese učenika

Aktivna nastava stremi ponuditi sadržaje, koji se odnose na individualne interese učenika. Pored toga, učenicima također nudi priliku, da kroz aktivno istraživanje i spoznaju sadržaja upoznaju i budu svjesni svojih interesa. Kod takve nastave imaju interesi učenika također i društvenu i osobnu dimenziju (Jank i Meyer, 2006).

• Razvijanje neovisnosti i odgovornosti učenika za učenje

U aktivnoj nastavi učenici stječu puno iskustava sa samostalnim radom, jer sami istražuju, isprobavaju, planiraju i oblikuju. Bitno je, da nastavnik usmjerava aktivnosti prema smislenim rezultatima i ciljevima, i da kroz njih razvija odgovornost učenika za učenje. Za ovo je vrlo bitno prethodno planiranje nastave, da aktivnosti usmjerava tako, da učenici postižu odgojno-obrazovne ciljeve nastave (Jank i Meyer, 2006).

• Veza između mentalnog i fizičkog rada

U aktivnoj nastavi pokušavamo uravnotežiti aktivnosti u kojima su učenici mentalno i fizički aktivni. Pod fizičkim radom podrazumijevaju se materijalne aktivnosti, koje učenici izvode sa tijelom, a mentalni rad podrazumijevaju se sve mentalne aktivnosti (Jank i Meyer, 2006).

• Rad u grupi i suradnja

U sklopu aktivnih predavanja učenici razvijaju jezične kompetencije jer moraju međusobno komunicirati o radu. Oni analiziraju problematične situacije, argumentiraju, raspravljaju i odlučuju te procjenjuju rezultate. Za rješenje zadataka preuzimaju odgovornost, s tim pa djeluju također i solidarno jer je za uspješno riješen problem potrebno staviti interes grupe ispred interesa pojedinca (Jank i Meyer, 2006).

• Usredotočenost na rezultate

Nastavnik i učenici dogovaraju se, kakvi bi trebali biti rezultati, koje bi trebali postići tekom nastave, i koja će znanja steći u skladu s ciljevima učenja. Sa rezultatima svojih aktivnosti se zbog toga mogu učenici i poistovjetiti, ali isto tako nude mogućnost procjenjivanja i kritiku učenog rada među sobom (Jank i Meyer, 2006).

Prilikom uvođenja aktivne nastave, praktičari također upozoravaju na slabosti. Kažu, da takve nastave unose nemir u školsku svakodnevnicu, a pripreme za njih uzimaju više vremena nego za obične nastave. Kažu, da se često događa da učenici smatraju takvu nastavu kao zabavu i da nakon nastave ne znaju, koja je bila svrha nastave i koje vještine su trebali usvojiti (Jank i Meyer, 2006; Tomažič, 2014).

Tomažič (2014) preporučuje, kako bi se izbjegle slabosti na koje upozoravaju praktičari, aktivnu nastavu treba precizno strukturirati sa jasno postavljenim ciljevima. Učitelj neka predvidi prethodno znanje i sposobnosti učenika i učinke na znanje, vještine i stavove učenika.

Aktivnu nastavu kod prirodne znanosti najčešće razumijemo kao nastavu u kojoj su učenici zaposleni s eksperimentalnim radom, istraživanjem informacija u različitim izvorima, samostalnim izrađivanjem bilješki, planiraju, pronalaženjem rješenja i osnivanjem produkta u grupi.

Toplis (2012) određuje praktični rad kao i svaku praktičnu aktivnost učenika, koja je uključena u nastavu prirodne znanosti. Praktični rad često uključuje rad u školskim laboratorijima, gdje učenici tijekom promatranja dolaze do zaključaka o prirodnim pojavama. Pri tome koriste različitu laboratorijsku opremu.

Osim sadržajnih ciljeva, kurikulum za prirodne znanosti sadrži i zahtjeve za praktični rad. Čak 40 posto nastave bi trebalo temeljiti na praktičnom radu učenika. To je u istraživačkom i eksperimentalnom radu u učionici i na terenu (Učni načrt, 2011).

Praktični rad je također predmet ocjenjivanja, jer kako je određeno u nastavnom planu i programu kurikuluma, da se u prirodnim znanostima, pored znanja i razumijevanja pojmova, definicija i zakonitosti, ocjenjuje i ovladavanje eksperimentalnih i istraživačkih vještina te obuhvaćanje, obrada i procjena (evaluacija) podataka (Učni načrt, 2011).

Postavljanje kriterija za ocjenjivanje praktičnog rada je u većini slučajeva prilično teško, jer je potrebno kriterije prilagoditi vrsti praktičnog rada i sadržaju (Tomažič, 2014).

Učenici moraju biti unaprijed upoznati sa kriterijima i deskriptorim. A učitelj mora prije ocjenjivanja kod njih razvijati i testirati vještine koje se ocjenjuju. Omogućiti im kvalitetnu povratnu informaciju na temelju koje će moći poboljšati svoje sposobnosti prema zahtjevima, na osnovu kojih će biti i ocjenjeni. Kada učitelj ustanovi, da većina učenika ispunjava dogovorene kriterije, može da ih ocjenjuje. Možemo ih ocijeniti gledajući na sve ili samo neke kriterije – ovisno o postavljenom zadatku (projektnom radu).

2. Nastava s izradom modela

U nastavku predstavljam primjer aktivne nastave u kojoj učenici koriste svoje znanje za prikupljanje podataka, njihovu analizu i prezentaciju, te kroz praktični rad iskazuju poznavanje pojmova i zakonitosti. Za svoj rad dobiju ocjenu.

Tijekom školske godine učenici izrade nekoliko modela i osposobljavaju se u planiranju, izradi, preciznosti, predstavljanju detalja, izradi legende. Na kraju školske godine ipak izrađuju model životinja koji ja ocjenjujem.

Nastavni plan kurikuluma u sedmom razredu osnovne škole predviđa, da će učenici upoznati osnovnu strukturu glavnih građevinskih vrsta životinja i moći će uspoređivati organske sustave kod različito građenih vrsta životinja i životinja, koje žive u različitim okolinama (Učni načrt, 2011).

Za postizanje ciljeva iz nastavnog plana organiziram nastavu tako, da nekoliko sati razgledavamo ostatke životinja svih građenih vrsta i žive životinje, koje uspijevam pronaći u prirodi, a sljedeća dva mjeseca obrađujemo organske sustave.

Nakon obrade svih organskih sustava slijede četiri sata za povezivanje obrađenog gradiva (ili tako zvanoj integraciji) i izradi životinjskog modela.

Učenicima kažem, koji je njihov posao za naredna četiri sata i koji su kriteriji uspješnosti.

Svaki učenik na papirić napiše ime jedne životinje. Životinje moraju biti predstavnici različito građenih vrsta. Njihove prijedloge pregledam i eliminiram one, koje se ponavljaju jer želim, da učenici prave različite modele životinja.

Učenici se na temelju prijateljstva dijele u parove. Svaki par izvlači iz kutije ime jedne životinje.

Zadatak svakog para je, da za životinju koja mu je dodijeljena ždrijebom, pripremi zapis, u kojem predstavi sve organske sustave (respiratornu, gastrointestinalnu i vrstu hrane koju životinja jede, izlučni trakt, transportni sustav, motoriku i načine kretanja, konstrukcijo tijela, živčani sustav i osjetila, reprodukcija, životinjski prostor i pronađe nešto zanimljivo o životinji), izradi model živoimagetinje i uz njegovu pomoć predstavlja životinju, kao što je evidentno na slici pod brojem 1.

Slika 1. Predstavljanje morskog ježa uz pomoć modela

Slijedi posjet školske biblioteke, gdje učenici traže potrebne informacije. Za pripremu teoretskog dijela prezentacije potrebna su im dva školska sata. U pronalaženju informacija pomažu si sa znanjem, kojeg su stekli u razredu, sa udžbenicima i knjigama o životinjama. Učenicima, koji su slabiji čitatelji pomažem u čitanju literature i traženju podataka.

Kad ispisuju sve potrebne podatke, pregledavam im zapis i preporučujem ispravke.

Na sljedećem blok satova prirodne znanosti prave model, koji im kasnije pomaže u prezentaciji. Model mora biti trodimenzionalan, veličine otprilike 30 cm i izrađen što je točnije moguće. Više detalja nego što model ima veću pomoć je u prezentaciji. Pomoću modela dabra (slike 2 i 3) prikazali su kosu i njenu unutrašnjost.

imageimage
Slika 2. Model dabra vani                Slika 3. Model dabra iznutra

Od kuće moraju donijeti materijal i alate, koji će im biti potrebni za izradu. Već u startu moraju imati i ideju o tome kako će izgledati model. Materijal mora biti otpadna ambalaža ili prirodni materijal, jer želim da štite okolinu, a ne da kupuju dodatne nepotrebne stvari, smeća.

Ispada, da mnogo učenika tek u ovom trenutku dobiva stvarnu predodžbu o životinji. Npr. na uvodnom satu pokazala sam učenicima kokon sa mladim paukovima i vrhnji sloj stare kože od pauka ptičara. Pažljivo su mu prebrojali noge, promatrali smo odakle rastu noge. Kada sam se bavila sustavima organa, ponovno sam ih upozorila na broj nogu kod paukova i na podjelu tijela na dva područja tijela, i kada su pripremali prezentaciju, to su sami zapisali. Svjesni su postali tek prilikom izrade modela. Napravili su pravi broj dijelova tijela, a noge su “izrastale” iz stražnjice. Tek kad sam su imali pred sobom model, upitala sam ih, dali bi možda nešto popravili, oni su tada shvatili, da paukove noge nisu na pravom mjestu.

Prije izrade modela za ocjenu, oni vježbaju izradu modela za druge sadržaje. Ovi se modeli ocjenjuju uz pomoću tabele 1, koja je pojednostavljeni oblik tabele za procjenu modela. Svaki učenik procijeni vlastiti model i model drugog učenika. Uz procjenjuju modela konsolidiraju nastavno gradivo, a ja provjeravam njihovo znanje, jer sam im dopustila da procijene model od drugih učenika iz razreda, koji predstavlja nešto drugo za razliku od njihovog modela. Na primjer: učenik napravi model biljne stanice, a procjeni model životinjske stanice – tako mogu provjeriti poznavanje obadvije stanica.

imageTablica 1. Primjer tabele koja pomaže učenicima za procjenu modela

Za procjenu rada učenika pripremila sam deskriptore koji će mi pomoći kod ocjenjivanja. Prilikom ocjenjivanja obično koristim kriterije navedene u tabeli 2.

imageimageTablica 2. Opisi prema kojima ocjenjujem pripremu, proizvodnju i prezentaciju modela

3. Zaključak

Kad sam se prvi put odlučila za izradu modela, nisam bila sasvim sigurna, da će to biti moja stalna praksa. Posebno me brinulo vrijeme koje će učenici provesti izrađujući modele. Nisam bila sigurna, dali će imati svu potrebnu opremu sa sobom. Bila sam zabrinuta, hoće li uopće znati napraviti model. Međutim, moj se strah pokazao neutemeljenim već nakon prvog pokušaja. Učenici su bili disciplinirani u razredu (slika 4), znali su što žele raditi i kako, i imali su sa sobom sve što im je potrebno. Inovativniji đaci pripremaju modele, koji čak pokazuju i neke životinjske aktivnosti (npr. Sipa koja ispušta tintu). Mislim, da je izrada modela za studente izuzetno važna, jer i druge sposobnosti učenika također dolaze u prvi plan. U ovome se mogu dokazati učenici koji se teško dokazuju u frontalnoj nastavi. Izrađivanjem modela jačaju se ručne vještine i inovativnost učenika.

imageU takvoj nastavi se iznova potvrđuje stara kineska poslovica, koja kaže: ” Što čujem zaboravim, što vidim zapamtim, što radim, znam.”

Slika 4. Uronjeni u posao

Tečaj o učenju učenja

veronika_matjasic

Veronika Matjašič

Sažetak

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Zanimljivo je da nam sve ono što naučimo spontano ne predstavlja velike poteškoće i ne izaziva negativne osjećaje – obično se s poteškoćama u učenju susrećemo samo u školi. Kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susrećem učenike koji imaju poteškoća u učenju. Stoga sam se odlučila za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda. Svrha ovog rada je predstaviti tečaj učenja i reakcije učenika koji su pohađali tečaj.

Ključne riječi: učenje, školsko učenje, spontano učenje, sposobnosti, motivacija, učenje učenja, tečaj.

Abstract

Learning is a process that follows us from birth. It is interesting that everything that we learn spontaneously does not present any major problems and does not cause negative feelings, usually we do not encounter difficulties in learning until going to school. As a school counselor, I often meet students who have learning difficulties. That was the reason why I decided to take a longer learning course for fifth grade students. The purpose of the article is to present the learning course and the responses of the students who attended the course.

Keywords: learning, school learning, spontaneous learning, abilities, motivation, learning to learn, course

1. Uvod

Službena i stručna definicija učenja (UNESCO/ISCED, 1993.) glasi: „Učenje je svaka promjena u ponašanju, informiranosti, znanju, razumijevanju, stavovima, vještinama ili sposobnostima, a koja je trajna i koju ne možemo pripisati fizičkom rastu ili razvoju naslijeđenih obrazaca ponašanja. ”(Marentič-Požarnik, 2012).

Mnogi stručnjaci smatraju da je učenje učenja jedna od ključnih životnih vještina (Ažman, 2008).

Dakako, učenici uče ovu vještinu u okviru gotovo svakog školskog predmeta, ali su povratne informacije učitelja svejedno potvrđivale da učenici jednostavno ne znaju učiti. U početku sam se s time borila tijekom individualnih susreta s učenicima. Istraživala sam njihove navike vezane za učenje, njihov stil učenja, vremensku organizaciju tijekom popodneva te ih pokušavala pripremiti za promjene za koje sam smatrala da su ključne za njihov napredak. Tada je priručnik Tatjane Ažman pod nazivom Učenje učenja – Kako učiti i naučiti vještine cjeloživotnog učenja našao svoj put u moj ured. Ovaj je priručnik bio glavni krivac za to da sam započela održavati tečaj učenja za pete razrede.

2. Sadržaj tečaja učenje učenja

Spomenuti priručnik bio mi je velika podrška u planiranju, a radionice sam prilagođavala učenicima naše škole jer je priručnik nastao tijekom rada sa srednjoškolcima. Dio priručnika predstavlja i CD s radnim listovima koji mi je također olakšao pripremu.

2.1 Mapa osobnog napretka

Uvodni susret posvetila sam razgovoru o učenju i važnosti mape osobnog napretka(portfolio). S učenicima smo razgovarali o svrsi osobne mape, kako ju uređivati te o tome da je njezina namjena prvenstveno praćenje vlastitog napretka u učenju. Susret smo završili uređivanjem prve stranice mape osobnog napretka.

2.2 Očekivanja učenika, pravila grupe

Cilj je bio da učenici postanu svjesni svojih očekivanja i istovremeno da kao voditelj susreta shvatim njihova očekivanja u vezi s tečajem učenja. Posebno smo se nasmijali učeniku koji je izjavio da nema nikakvih očekivanja jer ga je mama prijavila na tečaj i da je, vjerojatno, ona ta koja ima očekivanja.

Kako bi naše druženje bilo opušteno i da bismo se svi osjećali dobro, radili smo na oblikovanju pravila ponašanja i komunikacije te smo se složili da ćemo se svi zajedno potruditi da ih poštujemo. Objesili smo ih na istaknuto mjesto u učionici.

2.3 Što za mene znači učenje?

S učenicima smo upoznali uže i šire značenje pojma učenje te odredili našu definiciju učenja. Usput smo razmišljali o razlozima neuspjeha te o tome što sve pojedinac treba učiniti da bi bio uspješan. Zanimljiva je bila izjava učenika koji je rekao da konačno razumije. Upitan da objasni rekao je da ćemo tijekom svakog susreta naučiti „novi recept“ za to što treba učiniti kako bismo imali bolje ocjene.

2.4 Čimbenici učenja

Učenici su upoznali čimbenike učenja i postali svjesni njihove važnosti za vlastito učenje. Svaki učenik za sebe razmišljao je o tome koji ga čimbenici podržavaju u učenju i koji ga ometaju. Svoja saznanja podijelili smo s cijelom skupinom. Naš sljedeći korak bio je izrada plana promjena (na osnovi svih informacija koje su sakupili tijekom tečaja). Ovaj mi se korak činio izuzetno bitnim jer sam željela da učenici promijene, nadograde i nadopune svoj proces učenja.

2.5 Organizacija prostora i vremena za učenje te tako i samoga sebe

Upoznali smo značajke dobre organizacije prostora i vremena za učenje. Definirali smo kako bi trebao izgledati idealni prostor za učenje i što oni, učenici, mogu učiniti kako bi svoj prostor za učenje približili tom idealu. Nastavili smo sa stjecanjem uvida u to kako upravljamo svojim vremenom. Pri tome su učenici naučili osnovne principe upravljanja vremenom i postali svjesni kako mogu planirati svoje vrijeme za učenje. Slijedio je uvid u to kako samoga sebe pripremiti za učenje. Učenici su otkrili da je samopriprema jednako važna kao i sve ostale pripreme (prostor, organizacija vremena).

2.6 Pamćenje i zapamćivanje

Tijekom susreta koji su bili namijenjeni pamćenju i zapamćivanju učenici su stekli nova znanja o pamćenju. Procijenili su svoje pamćenje i upoznali različite tehnike za treniranje pamćenja. Također su upoznali uzroke zaboravljanja. Temu smo zaključili lekcijom posvećenom vježbama pamćenja koje su se učenicima posebice svidjele. Pogledali smo i neke od vježbi koncentracije.

2.7 Navike učenja, razlozi za učenje

Učenici su istraživali svoje navike učenja i pokušavali pronaći načine za njihovo poboljšanje. Također su istraživali razloge za učenje. Otkrili su da su njihovi razlozi za učenje sljedeći: učenje zbog ocjena, strah od roditelja, priprema za život itd. Ponovno su pregledali svoje planove za promjene te ih nadopunili, odnosno izmijenili.

2.8 Učenje iz duljih tekstova, rješavanje testova

S učenicima smo proučavali upute za učenje iz duljih tekstova te upute za rješavanje testova. Pregledali smo i prijedloge pojedinih nastavnika za učenje pojedinih predmeta.

clip_image002

2.9 Moj percepcijski stil

Ovoj smo temi posvetili mnogo vremena. Na početku smo se usredotočili na test percepcijskih kanala koji autorica nudi u priručniku. Kroz izmišljenu priču učenike sam povela na izlet u neko strano mjesto s uputama kako doći do muzeja u tom mjestu. Zatim sam ih zamolila da u bilježnicu napišu što bi učinili. Test im je bio zabavan, ali su svejedno bili malo zbunjeni.

Nastavili smo identificirati osjetila putem kojih prikupljamo informacije iz okoline te stekli znanje o tome što je to stil percepcije. Zatim su učenici uz pomoć testa upoznali svatko svoj percepcijski stil. Uočeni percepcijski stil uspoređen je sa zabilježenim odgovorom na testu percepcijskih kanala. Učenici sa slušnim percepcijskim stilom bi poslušali upute te ih slijedili do muzeja. Vidni tipovi učenika zatražili bi zemljopisnu kartu. Kinestetični bi tipovi od vodiča zatražili da ih odvede u muzej, a put natrag našli bi sami. Većina učenika imala je odgovor na priču u skladu s ustanovljenim percepcijskim stilom.

2.10 Metode i tehnike učenja

I ova je tema također bila vrlo zahtjevna i za nju je bilo potrebno nekoliko susreta. Učenici su svoj stil percepcije povezali s metodama i tehnikama učenja. Prepoznali su metode i tehnike koje su koristili već prije te odabrali nove, koje su testirali. Otkrili su da različiti sadržaji učenja te ciljevi učenja zahtijevaju i različite metode i tehnike učenja.

Većina učenika bila je voljna isprobati nove metode, dok su ih neki tek upoznavali i nisu ih željeli koristiti u praksi.

2.11 Bilješke

Učenici su uvježbavali umjetnost pronalaženja suštine u tekstu. Mnogi od njih imali su poteškoća u ovom području. Ne samo da nisu bili vješti u pronalaženju bitnih podataka, već nisu znali ni svojim riječima ukratko prepričati pročitano. Većina je koristila iste riječi koje koristi autor teksta. Bilo je potrebno mnogo vježbe s različitim tekstovima. Nastavili smo učiti uz pomoć raznih vrsta bilješki te otkrivali koje im vrste zapisa odgovaraju. Pregledali su svoje bilješke i tražili načine kako ih poboljšati. Učinivši to, otkrili su da su im učitelji diktirali materijal koji su morali zapisati u bilježnicu te su zaključili da im to znanje još uvijek nije potrebno.

3. Zaključak

Moja glavna namjera bila je osposobiti učenike da sami planiraju proces učenja te da postanu svjesni toga da na njihov uspjeh ili neuspjeh utječu mnogi čimbenici. Ne bi bilo pošteno tvrditi da sam cilj postigla s apsolutno svim učenicima uključenim na tečaj, ali sam s tečajem nastavila i sljedeće godine, mijenjajući ga i iskušavajući svake godine nove stvari.

Literatura

  1. Ažman, T. (2008). Učenje učenja – kako učiti in se naučiti spretnosti vseživljenjskega učenja. Priročnik za učence, dijake, učitelje, razrednike in svetovalne delavce. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Ažman T., Brejc M. in Koren A. (2014). Učenje učenja: primeri metod za učitelje in šole. [e-knjiga]. Kranj: Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru in Šola za ravnatelje. Dostopno na: https://solazaravnatelje.si/ISBN/978-961-6637-61-9.pdf [31. 10. 2018].
  3. Marentič-Požarnik, B. (2012). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS
  4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.

Specijalni Pogled kroz prozor

Broj 130, veljača 2021.
ISSN 1848-2171

Udruga Suradnici u učenju i CARNET-ov odjel za Nacionalni CERT su s partnerima organizirali cjelodnevnu online konferenciju baš na sam Dan sigurnijeg interneta 9. veljače 2021.  Konferenciji je prisustvovalo 836 sudionika koji su imali priliku čuti 17 predavača koji govorili o raznim aspektima zaštite djece u online okruženju, odgovornom i sigurnoj uporabi interneta te stvaranju boljeg interneta. Više…

Zahvaljujemo svima koji su se odazvali našem pozivu i proveli zanimljive aktivnosti koje će usmjeriti učenike na sigurnije, odgovornije i primjerenije ponašanje na internetu. Vjerujem da će svatko nešto pronaći za sebe i dobivenu ideju primijeniti u radu.

Gordana Lohajner

Potraga za boljim internetom

danijela_cucek

Danijela Čuček

Sažetak

Povodom Dana sigurnijeg interneta 9. veljače, učenici Osnovne škole Janka Leskovara, Pregrada sudjelovali su u potrazi za boljim internetom kako bi što sigurnije i odgovornije upotrebljavali tehnologiju i mobilne uređaje.

Učenici su aktivno sudjelovali u aktivnostima te razvili svijest o opasnostima koje ih mogu snaći tijekom korištenja internetskih sadržaja.

Učenici petog i šestog razreda izrađivali su digitalne knjige, dok su učenici sedmih i osmih razreda izrađivali digitalne plakate kojima su međusobno poticali jedni druge u boljim spoznavanjima opasnosti na internetu.

Ključne riječi: potraga za boljim internetom, sigurnije upotrebljavanje tehnologije, razvijanje svijesti, opasnosti, poticanje u prezentaciji vlastitih radova.

Uvod

Dan sigurnijeg interneta obilježili smo malim projektom kojim nastojimo usaditi zrno sigurnosti na internetu, koje će rasti iz godine u godinu kojeg ćemo i dalje nadograđivati s ciljem poticanja i promicanja sigurnije i odgovornije upotrebe tehnologije i mobilnih uređaja među mladima i djecom.

Cilj dana sigurnijeg interneta je što više uputiti djecu u svijet sigurnijeg interneta jer su upravo oni zaslužni za budući razvoj interneta. Opasnost na internetu vrlo je velika te smatramo da djecu treba što više educirati kako bi razvili svijest o opasnostima te što sigurnije koristili digitalne sadržaje na internetu.

Razgovor i vlastiti primjeri

Na satovima informatike posvetili smo se sigurnosti na internetu tako da smo projekt započeli uputama na Padlet zidu. Pogledali smo tri videa o ovisnosti na internetu, igricama i društvenim mrežama. Razgovarali smo o situacijama koje su prikazane. Učenici su navodili svoje slične primjere i iznosili postupke koje su provodili ako su imali neko negativno iskustvo. Davali su savjete jedni drugima.

Učenici su u razgovoru navodili vrste elektroničkog nasilja, osmišljavali pravila dobrog ponašanja na mreži, demonstrirali su primjere dobre strane dijeljenja informacija na internetu i njihova brzog širenja. Uočavali su posljedice nepromišljenoga objavljivanja neprimjerenih informacija (slike, video…).

Obrada Dana sigurnijeg interneta

Posebnu pažnju posvetila sam učenicima petih razreda i upoznala ih sa Danom sigurnijeg interneta, sa online kvizom za djecu i mlade o sigurnosti na internetu koji im je bio dostupan za rješavanje. Ostali razredi su se vrlo rado prisjećali aktivnosti u prošloj školskoj godini. Prisjetili smo se digitalnih tragova, digitalnog ugleda, cyberspace-a, cyberbullyng-a i internetskog bontona.

Učenici su pronalazili i vrednovali informacije razvijajući kritičko mišljenje o sigurnosti na internetu, pravilnom korištenju društvenih mreža, dijeljenju osobnih podataka, internetskom bontonu i nasilju na internetu. Stekli su vještinu prepoznavanja prednosti i nedostataka interneta i svih prednosti i opasnosti koje su ponekad neizbježne ako se ne ponašamo odgovorno slijedeći pravila koja smo naučili.

Digitalni tragovi

Krenuli smo na digitalne tragove tako da su učenici petih i šestih razreda izrađivali digitalnu knjigu u Book Creatoru, a učenici sedmih i osmih razreda izrađivali su digitalni plakat u alatu Canva na temu sigurnost na internetu.

Objašnjavali su ulogu i važnost digitalnih tragova, stvarali svoje pozitivne digitalne tragove. Prepoznavali vrste elektroničkog nasilja, analizirali i odabirali preventivne načine djelovanja za različite slučajeve elektroničkog nasilja. Objavljuju svoje radove u digitalnoj bilježnici, prezentiraju te predstavljaju digitalne sadržaje pred razredom pri čemu poštuju uvjete korištenja programom te postavke privatnosti.

Postupak aktivnosti

  • Obrada obrazovnih videa
  • Razgovor o opasnostima na internetu
  • Upoznavanje učenika petog razreda sa online kvizom
  • Prisjećanje prošlogodišnjeg Dana sigurnijeg interneta
  • Izrada digitalnih plakata i knjiga
  • Prezentacija radova među učenicima

Svi su učenici aktivno sudjelovali u navedenim aktivSlika1nostima te se sa znatiželjom zainteresirali za gradivo. Postavljali su pitanja na koja su ih zanimali odgovori te međusobno jedni druge podučavali ako su znali nešto više što drugi nisu.

Učenici su svojim digitalnim radovima iskazali zainteresiranost za sigurno ponašanje na internetu.

Slika1 Digitalni plakat

Ponosno su prezentirali svoje radove i usvojena pravila za sigurno ponašanje u online okruženju. Poticali jedni druge u prezentaciji radova. Bili su jako sretni što će svojim promotivnim materijalima dati svoj doprinos u provođenju edukacije o pravilnoj upotrebi tehnologije i mobilnih uređaja među mlađim učenicima iz naše škole.

Digitalni radovi učenika:

https://bit.ly/3bsNuUl
https://bit.ly/3qJkmi9
https://bit.ly/3qH7BVb

Zaključak

Smatramo da smo uspjeli ostvariti projekt. Nastavljamo ga i dalje tako što ćemo digitalne knjige pretvoriti u papirnate te ih staviti u našu školsku knjižnicu kako bi učenici nižih razreda mogli posuditi, proučiti i naučiti nešto o sigurnosti na internetu, odgovornijoj upotrebi tehnologije i mobilnih uređaja.

Prijedlog je proširiti suradnju na dječji vrtić i izraditi slikovnice-digitalne knjige i plakate kako bi i djecu vrtićke dobi upoznali sa opasnostima na internetu i uputili ih na što sigurnije i odgovornije upotrebljavanje tehnologije i mobilnih uređaja. Svaka naredna generacija djece je sve naprednija te se u sve mlađoj dobi počinju koristiti internetom i internetskim sadržajima. Stoga smatramo kako bi ova ideja mogla ostvariti veliki uspjeh.

Svima bi preporučili da ozbiljno shvate ovu temu kojom možemo uvelike utjecati na nepoželjne ishode.

Literatura

  1. sadržaji iz udžbenika Školska knjiga
  2. Office365 alati
  3. https://www.dansigurnijeginterneta.org/
  4. https://csi.hr/dan-sigurnijeg-interneta/
  5. https://pogledkrozprozor.wordpress.com/
  6. Video sadržaji:

https://youtu.be/AEr0cU2VWeM
://youtu.be/WUccQIJEmkg
https://www.youtube.com/watch?v=-G0rqbLFIjg

DSI na nastavi Engleskoga jezika

alenka_miljevic

Alenka Miljević

Sažetak

Razvijanje digitalnih vještina kod učenika nije rezervirano samo za nastavu informatike i podrazumijeva puno više od samog baratanja digitalnim alatima. Kako se pristojno ponašati, zaštiti sebe, ali i druge neke su od tema kojima smo se bavili na nastavi Engleskoga jezika i obilježili Dan sigurnijeg interneta u OŠ braće Radića, Bračević

Ključne riječi: engleski jezik, sigurnost na internetu.

Kada sam prije 8 godina otkrila eTwinning bilo je jasno da će se bez digitalnih vještina, kako mojih vlastitih tako i mojih učenika, propustiti izvanredna prilika za povezivanjem s kolegicama i kolegama diljem Europe kao i za pokretanjem međunarodnih projekata. No uz primjenu i učenje digitalnih vještina, važno je njegovati i svijest o tomu da se i to znanje, uostalom kao i svako drugo, može zloupotrijebiti te redovito s učenicima provodim razne aktivnosti o sigurnosti na internetu.

Slika 1Slika 1. Naslovna fotografija lekcije (Created with images by Pixelkult – “media social media apps”)

Ove godine kreirala sam za dvosat engleskoga jezika lekciju koristeći Adobe Spark Page alat te ju s učenicima podijelila u našoj virtualnoj učionici u alatu Google Classroom. Iako nastava više nije bila na daljinu, virtualnu učionicu i dalje koristim kako bih s učenicima podijelila digitalne materijale koje na ovaj način imaju na jednom mjestu pa im mogu na jednostavan način pristupiti i kada nisu u razredu.

U našu malu mrežnu stranicu za učenje o sigurnosti na internetu prvo sam ugradila kviz koji sam pronašla na ovoj stranici.

Razlog odabira upravo ovoga kviza su izvrsna pitanja koja ne govore samo o opasnostima i situacijama koje treba izbjegavati, nego nude i savjete komu se obratiti za pomoć i kako reagirati. Iako je nemoguće dati pravi recept za sve situacije u kojima bi se mogli naći, kviz potiče na razmišljanje kako bi učenici u zamišljenim opasnim situacijama znali što poduzeti.

Nakon što su učenici riješili kviz, zaključili smo da su pogrešni odgovori ponekad uzrok nerazumijevanja engleskoga jezika, a ponekad i nedovoljnog znanja o sigurnosti pa pojedine opasne situacije nisu identificirali kao takve.

Sva pitanja iz kviza smo još jednom zajedno pročitali te su na njih trebali samostalno odgovoriti. Osim odgovora, svako pitanje smo i posebno raspravili. Učenici su bili iznimno zainteresirani za temu te su vrlo ozbiljno odgovarali na pitanja, ali i slušali priču kako i onaj koji samo promatra nasilje u njemu sudjeluje. Smatram da je jako važno kod učenika poticati empatiju i svijest o tomu da je i nečinjenje vrlo opasno kao i loše postupanje.

Sada kada su učenici kroz pitanja i razgovor bili upoznati s rizičnim situacijama i ponašanjima te kako ih spriječiti i kako reagirati kada se dogode ili kada ih uočimo da se događaju nekom drugom, postavila sam im pitanje o vlastitim iskustvima. Podijelili su sa mnom da su dobivali zahtjeve za prijateljstvo od osoba koje ne poznaju ili od osoba za koje je bilo očigledno da nemaju pravo ime, a jedan učenik ispričao je kako je za vrijeme igranja online igrice dobio ponudu s besplatnim sadržajima i mogućnostima pod uvjetom da otvori poveznicu i spremi datoteku na svoje računalo. Ponosno je naglasio kako to nije učinio.

Diskusija i odgovaranje na pitanja učinili su atmosferu u razredu prilično ozbiljnom pa je kod takvih aktivnosti dobro završiti sat s malo opuštenijim sadržajima. Ostali smo pri Slika 2temi, a uslijedio je zadatak u kojem su učenici na ponuđenoj fotografiji trebali prepoznati simbole koje susreću na internetu ili koristeći nove tehnologije.

Slika 2. Simboli na društvenim mrežama (geralt – “woman face social media”)

Kada su iscrpili ideje, uslijedilo je uvodno pitanje za posljednju aktivnost: „Što koristimo za bežično povezivanje uređaja?“. Odgovor je: Bluetooth. Jedan učenik je znao da naziv ima veze s nekim kraljem, ali nije znao detalje. Posljednji zadatak je bio istražiti odakle potječe naziv Bluetooth te u virtualnoj učionici napisati svoj odgovor kao i gdje su odgovor pronašli jer dio odgovornog ponašanja na internetu je i poštivanje autorskih prava.

Baš kao i u stvarnom životu i u onom virtualnom treba znati svoja prava, ali ih i odgovorno prakticirati.

Na kraju lekcije učenici su trebali odgovoriti na pitanje: Koje tri stvari su najvažnije za sigurnost na internetu? Naveli su različite odgovore, a jedan je glasio i da je sve što smo učili jako važno i da je teško odlučiti se za samo tri.

Cijelu lekciju možete vidjeti na ovoj poveznici: https://spark.adobe.com/page/CgMVd9EFktVlB/
https://spark.adobe.com/page-embed.js

Lekcija je također objavljena i na Edutoriju: https://edutorij.e-skole.hr/share/page/home-page

Sigurnost u Graberju Ivanićkom

danijela_knezevic

Danijela Knežević

Učiteljica Danijela Knežević i učenici 3. a razreda Osnovne škole Josipa Badalića u Graberju Ivanićkom obilježili su 5. veljače Dan sigurnog interneta u svojoj učionici po prvi puta.

Sažetak

Putem različitih aktivnosti učenici su iznosili svoja znanja o internetu, raspravljali i argumentirali je li internet sigurno mjesto ili ne. Učenike se podsjetilo na pravila ponašanja u virtualnome svijetu, te iako su još manjeg uzrasta, što znači odgovorna informacijska i komunikacijska tehnologija. Dan sigurnog interneta obilježili smo na satu razrednika u okviru međupredmetnih tema.

Ključni pojmovi: internet, sigurnost, društvene mreže, digitalni alati, opasnost

Naše aktivnosti odlučila sam provesti na satu razrednika. Učenici su se udobno smjestili te kao motivaciju na početku sata pogledali video o dječaku kojem se na ekranu pojavljuje nešto neobično te traži pomoć odraslih.https://www.youtube.com/watch?v=algknpUbXF0&feature=youtu.be

Debatom učimo

Učenike sam formirala u dvije skupine prema stavovima koje su iznosili te pokušala saznati je li internet sigurno mjesto- afirmativna ekipa zastupala je tvrdnju da ako si dovoljno oprezan ne može se dogoditi ništa loše i internet je siguran, dok je negacijska ekipa zastupala stavove da nikada ne možeš biti u potpunosti siguran u virtualnom svijetu. Obje ekipe hrabro su zauzele svoje stavove te je debata bila vrlo konstruktivna, no negacijska ekipa ipak je bila uvjerljivija.

„Pet za net“

Učenicima sam predstavila stranicu „Pet za net“ s kojom se do sata nisu imali prilike susresti, kao i HAKOM – ovu brošuru https://www.hakom.hr/UserDocsImages/2018/dokumenti/HAKOM_BROSURAmala.pdf o zaštiti djece i mladih na internetu

Sigurni na društvenim mrežama

Učenici su jedni drugima predstavljali kojim aplikacijama i društvenim mrežama se koriste, razgovarali smo koliko vremena provode koristeći se tim sadržajima, što pronalaze, koga prate, objavljuju li ikakve postove, vlastite video ili foto materijale. Putem videa Sigurnost na internetu: Crvenkapica – 2. dio – YouTube razgovarali smo koliko je važno zaštititi privatne podatke te biti oprezan pri objavljivanju vlastitih, ali i tuđih fotografija.

Koliko sam siguran online?

slika 1Učenici su o temama o kojima smo razgovarali na Satu razrednika provjerili kvizom „Koliko sam siguran online?“ (Slika 1. Koliko slika 2sam siguran online?) (Slika 2. Koliko sam siguran online?). Nakon što su učenici riješili kviz, zajedno smo prebrojali bodove koji su se nalazili na poleđini kviza uz objašnjenje. Većina razreda imala je podjednaki broj bodova, između 3 i 5 te je jedan učenik pročitao savjete na koji bi način trebali biti oprezniji i sigurniji na internetu.

Izrađujemo digitalne igre

Na pametnoj ploči učenici su samostalno osmislili dvije igre u Wordwall alatu, anagram te osmosmjerku koju su i odigrali. https://wordwall.net/hr/resource/10656723/informatika/siguran-internethttps://wordwall.net/hr/resource/10656870/informatika/siguran-internet-2021.

Putem tableta i pametne ploče dostupne u učionici nekolicina učenika zaigrala je i Interland digitalnu igru.

Razredni mobitel

U završnom dijelu sata učenici su izradili vlastiti mobitel kojem su dodali omiljene aplikacije kojima se svakodnevno koriste. U radu i aktivnostima pridružila nam se i studentica koja je bila na stručno pedagoškoj praksi.

slika 3slika 4
Slika 3 i 4. Izrada mobitela
slika 5slika 6
Slika 5. Mobitel           Slika 6. Zajednička fotografija

Učenici su aktivnostima bili oduševljeni i aktivno su sudjelovali u realizaciji. Njihove reakcije na aktivnosti pokazale su mi koliko ih ova tema zapravo zanima, iako su mislili da o tome već sve znaju. Kroz edukativnu igru i zabavu uspjela sam postići kod učenika da osvijeste prednosti, ali i potencijalne opasnosti virtualnog svijeta u kojem svakodnevno sudjelujemo. Igra i interakcija je najbolji put u toj dobi da se neka znanja usvoje.

Zaključak

Saznanja će učenici zasigurno primjenjivati u budućem korištenju interneta što me posebno raduje jer sam poučavanjem o ovoj temi ostvarila svoju obrazovnu, a posebice odgojnu ulogu učiteljice. Igrama i aktivnostima koje smo proveli u razredu pridonosimo stvaranju boljeg interneta na djeci zabavan, razumljiv i poučan način!

Svi naši radovi, YouTube materijali, digitalne igre koje sam izradila te fotografije dostupni su putem poveznice na Wakelet kolekciju https://wakelet.com/wake/NK6vu504fnugQ4T2G9nyu

Korišteni materijali

You Tube materijali:
https://www.youtube.com/watch?v=algknpUbXF0&feature=youtu.be
https://www.youtube.com/watch?v=ln3G2FK3UWc&feature=emb_logo
https://www.youtube.com/watch?v=VuYQuUEaz8A&feature=emb_logo
https://www.youtube.com/watch?v=AEr0cU2VWeM&feature=emb_logo
https://www.youtube.com/watch?v=zXxXfCbW0ss&feature=emb_logo

Digitalne igre:
https://wordwall.net/hr/resource/10656723/informatika/siguran-internet
https://wordwall.net/hr/resource/10656870/informatika/siguran-internet-2021
https://beinternetawesome.withgoogle.com/hr_hr/interland
https://youtu.be/algknpUbXF0

Od zabave do straha od hakiranja

denisV_ninaP

Denis Vincek i Nina Posarić

Sažetak

Čak 95,8 posto učenika osmih razreda OŠ Ante Kovačića u Zlataru ima Instagram profil. Njih 90 posto vidi zabavu u objavljivanju i pregledavanju tuđih objava. Rezultati ankete provedene među osmašima poslužili su kao intelektualna i emocionalna motivacija za radionice u kojima je naglasak stavljen na problem koji je detektiran u anketi: bojazan da račun bude hakiran. U panel raspravi zaključeno je da se hakiranje može spriječiti nedavanjem zaporke za pristup Instagram profilu drugim osobama, a minimizirati kreiranjem jake zaporke koja mora sadržavati kombinaciju malih i velikih slova, brojeva i interpunkcija i pritom mora biti lako pamtljiva vlasniku računa.

Ključni pojmovi: Instagram, hakiranje, haker, zaporka.

Uvod

U tjednu u kojemu se obilježava Dan sigurnijeg interneta u svim trima osmim razredima OŠ Ante Kovačića, Zlatar provedene su ankete među osmašima u kojima je bio cilj doznati koliko učenika ima račun na Instagramu, koje su im navike, u kojoj im mjeri to čini zabavu te jesu li detektirali opasnosti koje im se u tom mrežnom okružju mogu dogoditi. Nakon ankete održali su stručni suradnik knjižničar Denis Vincek i učiteljica informatike Nina Posarić u svakom odjeljenju dvosatne radionice u sklopu nastave informatike. Iz dobivenih rezultata moglo se odmah ne samo analizirati navike nego i raspraviti o dobrim i lošim stranama Instagrama, s aspekta tinejdžera, ali i odgojno-obrazovnih djelatnika kao informacijskih i informatičkih stručnjaka te donijeti odgovarajuće zaključke odnosno preporuke.

Metodologija istraživanja

Pošlo se od sljedećih hipoteza:
1. Više od 95 posto učenika osmih razreda ima račun na Instagramu.
2. Više od 75 posto mladih na Instagramu vidi samo zabavu.
3. Manje od 25 posto mladih na Instagramu osjeća strah da će biti ismijani u nekoj objavi.
4. Ne postoje statistički značajne razlike u odgovorima ispitanika triju osmih razreda.

Odlučeno je provjeriti hipoteze na cijeloj populaciji (N = 53) s obzirom na to da broj jedinica nije velik. Za provođenje istraživanja odabran je Google obrazac zbog jednostavnosti konstruiranja anketnih pitanja, lakoće distribucije i trenutnog dobivanja rezultata. Anketni upitnik sadržavao je 18 zatvorenih i četiri otvorena pitanja.

Rezultati i rasprava

Anketni upitnik ispunilo je 48 učenika, što čini 91 posto cijele populacije. Rezultati su pokazali da ne postoji statistički značajna razlika u odgovorima, čime je potvrđena četvrta hipoteza, pa su odgovori ispitanika triju odjeljenja analizirani zajedno.

Istraživanje je pokazalo da 95,8 posto učenika ima profil na Instagramu, čime je potvrđena prva hipoteza. Nadalje, 85,4 posto ispitanika ima korisničke račune i na nekoj drugoj društvenoj mreži.

Od 46 ispitanika koji imaju račun na Instagramu, 37 ima dosad barem jednu objavu. Najviše ih objavljuje fotografije – 56,3 posto, no taj je postotak veći s obzirom na to da je 25 posto ispitanika odabralo opciju „fotografije i videi“. U objavama 64,6 posto ispitanika dodaje opise, a 12,5 posto i opise i hashtagove. Čak 41,7 posto učenika reklo je da atraktivnosti objave na Instagramu pridonose fotografije, 3 posto ističe da su to videi, 29,2 posto odabralo je opciju „videi i fotografije“, a nijedan glas nisu dobili ni opisi ni hashtagovi. Impresivnih 79,2 posto ispitanika objavilo je barem jedan Instagram story, i to podjednako i fotografije i videe, a polovina ih obogaćuje različitim efektima. Svi ispitanici koji imaju korisnički račun na Instagramu najčešće mu pristupaju putem mobitela. Čak 39,6 posto ispitanika pristupa Instagramu 10 i više puta na dan. Tričetvrt ispitanika zna da Instagram postoji od 2010., a 90 posto ispitanika da je Instagram u vlasništvu Facebooka. Čak 91,7 posto ispitanika lajka objave na Instagramu, dok ih tek 52,1 posto komentira. Opcijom komuniciranja putem poruka na Instagramu koristi se 85,4 posto ispitanika. IGTV prati polovina ispitanika.

Čak 90 posto ispitanika s računom na Instagramu u toj društvenoj mreži vidi samo zabavu, čime je potvrđena druga hipoteza, s time što ih se 70,8 posto izjasnilo da ih Instagram privlači zbog objava, dok je ostatku ispitanika zanimljivije gledati storyje. Izdvajamo neke od odgovora na otvoreno pitanje zašto je učenicima Instagram zabavan: ima cool objava; zato što se možeš dopisivati i gledati slike od prijatelja; zbog polugolih slika zgodnih cura; tamo pratim najnovije trendove; jer mogu gledati što drugi rade ili gdje se nalaze; ima zabavnih videa; možeš pratiti poznate što rade i čitati što misle; pratim svog idola; pratim svoje osobe; upoznajemo daleke krajeve; vidimo fotke cool hrane; zbog cura; zato što mogu trenutno podijeliti neki sadržaj.

Na pitanje postoje li neke opasnosti na Instagramu, 79,2 posto ispitanika odgovorilo je potvrdno. U otvorenom pitanju, koje je ispunilo 40 ispitanika, tek njih 10 posto spominje strah od toga da će biti ismijani, čime je treća hipoteza potvrđena. U odgovorima spominju se pedofili koji žele stupiti u kontakt s malodobnom djecom i slanje uvredljivih poruka, a čak 70 posto ispitanika ističe strah od toga da će biti hakirani.

Opis radionice

Voditelji radionice nisu očekivali da će naglasak biti na tome da učenici najviše strahuju od toga da im korisnički račun bude hakiran pa se dogodilo ono što se u didaktici naziva fenomenom razredne kvake. Cilj je ostao isti – poučiti učenike da svoju aktivnost pretvore u siguran boravak na Instagramu – no naglasak je stavljen na u anketi detektirani problem hakiranja.

S obzirom na 10 posto ispitanika koji strahuju da će zbog objava biti ismijani, a pogotovu na spominjanje slanja polugolih fotografija i pedofila – što sve možemo svesti pod elektroničko zlostavljanje – učenici su potaknuti da na papir napišu barem jedno pitanje koje bi si svatko trebao postaviti prije bilo kakve objave i nastao je niz pitanja o kojima bi uvijek trebalo razmisliti: 1. Je li fotografija dobra?; 2. Gdje je snimljena?; 3. Slaže li se osoba na fotografiji da to bude objavljeno?; 4. Može li dospjeti u nevolju?; 5. Može li se loše osjećati?; 6. Hoće li plakati?; 7 .Mogu li ja dospjeti u nevolju?; 8. Jesam li svjestan toga da svatko može dalje dijeliti tu fotografiju?; 9. Jesam li svjestan toga gdje sve ta fotografija može završiti?; 10. Hoće li biti sve u redu ako netko iz moje obitelji vidi tu fotografiju?; 11. Hoće li biti sve u redu ako netko iz obitelji osobe koja je na fotografiji vidi tu fotografiju?; 12. Kako ću se osjećati za godinu dana kad vidim tu fotografiju?; 13. Kako ću se osjećati za sedam godina kad vidim tu fotografiju? Sva navedena pitanja odnose se i na videe. Heurističkim razgovorom učenici su zaključili kako navedena pitanja služe prevenciji cyberbullyinga.

Što se tiče hakiranja, učenici su u panel raspravi definirali to kao „situaciju kad ti netko drugi preuzme vlast nad profilom“ i objavljuje nešto što vlasnik računa nikad ne bi objavio. To može čak dovesti i do krajnosti da haker promijeni zaporku pa vlasnik računa više uopće nema kontrolu nad svojim Instagram profilom. Iskristaliziralo se da postoje i situacije u kojima vlasnik profila svjesno daje osobi od povjerenja podatke za pristup svojemu profilu, no nekad se dogodi da osoba od povjerenja to i nije, a lanac se zna nastaviti tako što ta osoba nastavi dijeliti drugima podatke za logiranje.

U vođenom razgovoru učenici su detektirali dva načina kako izbjeći takvu situaciju: 1. Nikome ne davati zaporku za pristup Instagram računu; 2. Izraditi kvalitetnu zaporku.

U panel raspravi naglasak je na kraju stavljen na to kako treba izgledati kvalitetna zaporka pa su voditelji radionice prezentirali nekoliko zaporki i na konkretnim primjerima objasnili što kvalitetna zaporka treba sadržavati. Više je učenika istaknulo kako su slabe zaporke – a očito se vrlo često koriste – one u kojima je njihovo ime i/ili prezime, i to obično u kombinaciji s datumom, mjesecom i godinom njihova rođenja; nazivom grada ili imenom simpatije.

Zaključak

Istraživanje među učenicima triju osmih razreda OŠ Ante Kovačića, Zlatar pokazalo je da ih je 95,8 posto na Instagramu, a 90 posto njih vidi zabavu u objavljivanju i pregledavanju tuđih objava. Čak 79,2 posto ispitanika svjesno je toga da na Instagramu postoje i opasnosti, no samo četvero od njih strahuje da bi moglo biti ismijano, dok ih 70 posto izražava bojazan da im profili budu hakirani. Stoga je u radionici koja je uslijedila nakon analize rezultata ankete u panel raspravi, uz razgovor o tome na što treba paziti prilikom objavljivanja fotografija kako sve ne bi preraslo u elektroničko zlostavljanje, naglasak stavljen na zaporke. Hakiranje se može spriječiti nedavanjem svoje zaporke za pristup Instagram profilu drugim osobama, a vjerojatnost hakiranja minimizirati kreiranjem jake zaporke koja mora sadržavati kombinaciju malih i velikih slova, brojeva i interpunkcija i pritom mora biti lako pamtljiva vlasniku računa.

O cyberbullingu na Žutom brijegu

dijana_sutak

Dijana Šutak

Uvod

Već treću godinu za redom s učenicima OŠ Žuti brijeg na satovima razrednika, posebno u mjesecu veljači, obilježavam Dan sigurnijeg interneta. Tijekom proteklih smo godina razgovarali o važnosti zaštite osobnih podataka na internetu, kako sigurno pretražiti internet, o autorskim pravima, a ove je godine na red stigla tema cyberbulling. Aktivnosti smo provodili tijekom dva sata razrednika, a kao i inače, puno toga naučili kroz zanimljive sadržaje, upitnik, kvizove, ali i dijeljenje primjera učenika. Učenicima su posebno zanimljive teme koje su im bliske pa su temu o cyberbullingu prihvatili s oduševljenjem.

Ključni pojmovi: cyberbulling/nasilje preko interneta, osjećaji, pružanje pomoći

Tijek provedbe aktivnosti

a) Početak

Na početku sata zamolila sam učenike da korištenjem svog mobilnog uređaja ili tableta pristupe anonimnom upitniku te im dala poveznicu preko koje mu mogu pristupiti.

Upitnik je sadržavao pet pitanja:

  1. Što je cyberbulling?
  2. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?
  3. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?
  4. Kako se osjećaju žrtve cyberbullinga?
  5. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Učenici su za popunjavanje upitnika imali pet minuta vremena.

Poveznicu za pristup i dupliciranje upitnika možete preuzeti ovdje.

b) Središnji dio

Nakon njihovih odgovora zajedno smo razgovarali i učili o cyberbullingu te smo analizirali odgovore na pitanja iz anketnog upitnika.

I. Što je cyberbulling?

Cyberbulling je termin koji se uvukao među učenike i ta im riječ nije nepoznanica. Cyberbulling ili nasilje preko interneta označava svaku aktivnost provedenu online koja se može smatrati štetnom za pojedinca i za opće dobro. Često je usmjerena prema djeci školske dobi koji na taj način žele namjerno ili nenamjerno povrijediti drugu osobu.

II. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?

III. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?

Učenici su opisali nekoliko slučajeva cyberbullinga koji se dogodio osobama koje oni poznaju ili njima osobno. Najviše njihovih odgovora bio je usmjeren na vrijeđanja preko interneta, slanja prijetećih poruka, preuređivanje postavljenih slika na društvenim mrežama te iskrivljavanja riječi koje su izrekli. Neki od njih su takvo ponašanje nazvali „šalom“ jer nisu uvidjeli ozbiljnost situacije. Tu smo zajednički zaključili da takvo ponašanje možemo nazvati šalom samo do trenutka kada se sve uključene strane osjećaju ugodno. Ako se netko od uključenih počinje osjećati neugodno ili uvrijeđeno tada govorimo o cyberbullingu.

Nasilje preko interneta u današnje je vrijeme posebno izraženo. Jednim je istraživanjem potvrđeno da preko 90% učenika posjeduje svoj mobilni telefon/tablet/računalo i njime se svakodnevno služi. Osim učenja, uglavnom ga koriste u svrhu zabave s vršnjacima.

„Naime, čak 18 % djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 % njih izjasnilo se kao “internet nasilnici”. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 % izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka“.

IV. Kako se osjećaju osobe žrtve cyberbullinga?

Kao odgovor na postavljeno pitanje uglavnom su odgovarali: tužno, jadno, osramoćeno i usamljeno. Jedan odgovor sugerirao je i na moguće teže posljedice poput pokušaja samoozljeđivanja.

Istina je da pisana riječ djeluje mnogo jače od izgovorene te je trajno prisutna. Žrtva ju stalno čita iznova i svaki put prolazi kroz nasilje. Osjeća se sve nesigurnijom u sebe, zanemaruje svoje obveze, manje se druži s vršnjacima, izbjegava školske obaveze. Takva osoba treba potražiti pomoć.

V. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Za pomoć prilikom internetskog nasilja učenici bi se povjerili svojim roditeljima i stručnoj službi u školi.

Nakon ovih odgovora učenicima sam jasno dala do znanja da se svakako za pomoć trebaju obratiti osobi u koju imaju povjerenja. Razrednik i pedagoška služba uvijek stoje na raspolaganju i sigurno će priskočiti u pomoć jer imaju iskustva na tom području.

Zatim su učenici trebali napisati poruku podrške osobi koja je doživjela nasilje preko interneta preko aplikacije mentimeter. https://www.mentimeter.com/

Osobi koja je doživjela nasilje preko interneta poručujem:

„Nikada nemoj držati sve za sebe jer to može završiti s velikim posljedicama – od loših ocjena u školi pa sve do zdravlja.“

„To su samo ljudi na internetu s lažnim profilom i dosadnim životom. Ti si ipak bolja, zar ne?“

„Jako mi je žao što ti se to dogodilo. Opiši nekome svoju situaciju i pokušaj se ne vrijeđati time jer te osobe nisu vrijedne tvojih suza. Predivna si osoba i iznutra i izvana!“

„Budi jača nego inače, ignoriraj, ne budi više u tom društvu. Danas je to svakodnevica. Neki ljudi to rade zbog ljubomore, ti budi bolja osoba!“

„Da osobu koja ju maltretira prijavi odrasloj osobi i ne obazire se na njezine riječi.“

„Da ignorira tu osobu i kaže svojim roditeljima ili stručnim osobama za te situacije.“

Uslijedio je zadatak u kojem su učenici tehnikom crtanja trebali prikazati što njima predstavlja riječ cyberbulling.

Ovo su neki njihovi radovi.

Slika 1Slika 2Slika 3Slika 4Slika 5Slika 6

c) Završni dio

Na kraju smo pogledali video materijal pod nazivom „Cyberbulling: postoji izlaz“ preuzet s ove stranice: http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/.

Sve što smo naučili još jednom smo provjerili pomoću kviza znanja.

Ovo su rezultati kviza:

Kviz možete preuzeti na sljedećoj poveznici.

Zaključak

Satovi su bili jako uspješni jer su učenici spoznali da protiv svoje volje možeš biti izložen nasilju preko interneta te da je važno na vrijeme spriječiti moguće teže posljedice.

Pozivam sve koji se još nisu uključili u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u svojim školama na uključenje. Učenici će dobiti podatke koje možda nisu znali, informacije kako postupiti u određenim situacijama i kome se mogu obratiti jer kako smo naučili „Uvijek postoji izlaz!“. Mi, učitelji i profesori, najbolji smo dokaz da promjene počinju u školama te bi trebali učenicima biti izvor informacija.

Literatura

  1. https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/
  2. https://www.dansigurnijeginterneta.org/
  3. http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/

Ne brini, možeš mi vjerovati!

eva_slapnik

Eva Slapnik

Tijekom razgovora s učenicima 5. razreda otkrila sam da ogromnu količinu vremena provode na internetu, na raznim društvenim mrežama. Razgovaraju jedni s drugima i druže se u udobnosti svoje sobe. Razgovaraju s vršnjacima koje poznaju i također s vršnjacima koje ne poznaju, također iz drugih zemalja. Učenici su mi s najvećom radošću i ponosom pričali o ljudima koje su upoznali i kako dijele mnoge zajedničke osobine. Na moje pitanje jesu li sigurni razgovaraju li stvarno sa svojim vršnjacima ili se netko samo pretvara da je sličan njima, svi su mi u jedan glas rekli da to sigurno. Ovaj me razgovor natjerao da pomislim da je potrebno razgovarati sa učenicima i pokazati im pitanje anonimnosti na mreži, a pomogao mi je slovenski film Gajin svijet.

Ključne riječi: društvene mreže, anonimnost, Gajin svijet i 5. razred.

Anonimnost na mreži daje nam mogućnost da se pretvaramo da smo bilo tko i nisu svi ljudi koje susrećemo putem interneta uistinu oni za koje se predstavljaju.

Zbog toga sam učenicima tijekom nekoliko satova pokazivala slovenski film Gajin svijet. U uvodu sam im rekla da ljudi na mreži ponekad nisu ono za što se pretvaraju da jesu. Većina mi se samo smješkala i mahala rukama, a neki su i razmišljali malo prije početka filma. Rekla sam im da zapišu sva pitanja ili razmišljanja koja bi mogli imati tijekom gledanja filma. Na kraju filma razgovarali smo o svim pitanjima i razmišljanjima.

Slika 1 Gajin svetFilm Gajin svijet skreće pozornost na probleme s kojima se suočavaju djeca u modernom svijetu s jedne strane i njihovi roditelji s druge strane, jer govori o dilemama koje su dio našeg svakodnevnog života: razvod roditelja, otuđenost u obitelji i opasnosti na internetu i društevnim mrežama (Gajin svijet). Tema filma poziva na svijest o sigurnoj upotrebi interneta.

Slika 1. Gajin svijet
Izvor: https://www.kolosej.si/filmi/film/gajin-svet/

U filmu Gajin svijet vidjeli smo puno različitih situacija sa učenicima koje su povezane s internetom i na koje trebaju obratiti pažnju. Kompletne situacije predstavljene su i na stranici safe.si, koje je izvrsno mjesto koje podiže svijest o sigurnoj uporabi interneta i mobilnih uređaja za djecu, tinejdžere, roditelje i učitelje.

Atmosfera tijekom gledanja filma često se mijenjala u učionici. Učenici su se uživjeli u film, smijali se, bili zabrinuti i upozorili glumicu u filmu da ne radi ništa kako ne bi upala u nevolju. Mnogi su imali i suze u očima. Iz ovoga sam saznala da je većina učenika film shvatila ozbiljno i također razmišljali o onome što su vidjeli. Nakon gledanja filma, cijeli smo školski sat razgovarali o situacijama koje su učenici primijetili u filmu.

Razgovarali smo o lažnim prezentacijama u internetskoj chat sobi i informacijama o lažnoj agenciji za modele. Većini učenika cijela situacija u filmu nije izgledala pogrešno, rekli su da bi i sami povjerovali takvoj osobi i učinili isto što i Tea u filmu.

Neki su, međutim, polako počeli razmišljati da u stvarnosti stvari jednostavno nisu onakve kako se u početku čine na internetu. Zajedno smo razgovarali o raznim razlozima zašto neki ljudi koriste lažna imena na mreži. Najviše me iznenadila činjenica da učenicima to nije bilo ništa posebno i da sami ponekad koriste neistinite podatke na mreži. Zatim smo razgovarali o tome kako i na koji način stranci mogu uspostaviti kontakt s njima, kada mogu razgovarati s nepoznatim ljudima i kada bi trebali prekinuti komunikaciju s njima. Međutim, najveću smo pozornost posvetili tome što učiniti ako stranac zatraži osobne podatke, neprikladne slike ili ih na bilo koji način uznemirava. Većina se učenika začudila kad sam rekla da poslani osobni podaci, fotografije i videozapisi zauvijek ostaju na mreži i nikad zapravo ne nestaju. Ovu su činjenicu vrlo teško razumjeli. Rekli su da ne vide ništa loše u tome da stvari ostaju na mreži. Iz njihove izjave razvila sam razgovor o njihovim planovima i željama za budućnost. Svi su rekli što bi željeli raditi, gdje i kako bi željeli živjeti kad odrastu. Stoga sam ih pitala može li njihov potencijalni poslodavac na temelju njihovih podataka, fotografija ili videozapisa iz prošlosti razmotriti jesu li bili pogodan kandidat za posao i shodno tome ne zaposliti ih za nešto što su napravili u prošlosti. Ovim sam ih pitanjem natjerala da razmišljaju i međusobno razmjenjuju mišljenja. Razmišljali su i o tome kako bi njihovi roditelji i prijatelji reagirali na informacije ili fotografije. Nakon razgovora shvatili su da dijeljenje osobnih podataka, fotografija i videozapisa nije najprikladnije za ljude koje ne poznaju dobro ili ih uopće ne poznaju. Na kraju smo razgovarali o tome kome vjerovati, u slučaju da se netko od njih ili njima bliskih nađe u situacijama koje su se pojavile u filmu. Bilo mi je drago što su baš svi rekli da će se obratiti odrasloj osobi kojoj vjeruju. Najčešći su odgovori bili roditelji i učitelji.

Učenici su tijekom nastave bili izuzetno mentalno aktivni. Gledali su film, ozbiljno shvatili temu i sudjelovali u razgovoru sa svojim pitanjima, idejama i odgovorima.

Trenutno, kada djecu podučavamo na daljinu, postavljamo ih ispred računala na kojima se nastava odvija po nekoliko sati dnevno svakog radnog dana. Učenici petih razreda već su uglavnom dovoljno samostalni da samostalno prate nastavu i bez nadzora su roditelja. Većina roditelja je na poslu tijekom školskog vremena. Učenici završavaju nastavu i sve školske zadatke prije nego što se roditelji vrate s posla. Kao rezultat toga imaju puno vremena za druženje na mrežama putem interneta, jer se većina druženja preselila u virtualni svijet. Na taj način djeca mogu brzo upoznati različite ljude s kojima mogu bezbrižno, barem tako misle, razgovarati i dijeliti svoje osobne podatke i fotografije.

Drago mi je da sam ovu temu započela osobno, u školskim klupama, prije nego što su započeli s učenjem na daljinu. Sigurna sam da su dobro informirani o zamkama interneta i da će sada dobro razmisliti s kim razgovaraju i koje informacije o sebi će podijeliti s strancima.

Literatura

  1. Gajin svijet. Preuzeto s https://gajinsvet.si/.
  2. Gajin svijet. Preuzeto s https://safe.si/video/gajin-svet.

Sigurno surfanje u OŠ Popovac

goranP_marijanaK

Goran Podunavac i Marijana Kuna

Dan sigurnijeg interneta jedan od najvažnijih dana u kalendaru informacijske sigurnosti, a obilježava se svake godine, drugog dana u drugom tjednu veljače. U Osnovnoj školi Popovac cijeli je tjedan posvećen temama vezanim za poučavanje učenika o sigurnom korištenju interneta, zaštiti osobnih podataka u digitalnom okruženju, odgovornoj zabavi na internetu, pozitivnoj i poticajnoj komunikaciji i suradnji u virtualnom okruženju.

Internet i društvene mreže donijele su nam brojne mogućnosti – od komunikacije i dijeljenja trenutaka s bližnjima do novih poznanstava i internacionalnog povezivanja. U vrijeme pandemije koronavirusa posebno je do izražaja došla dobrobit tehnologije, ali preseljenjem naše komunikacije u online svijet, nažalost, povećao se broj internetskih prijevara, nasilja na mreži (cyberbulling). Također, svi smo svjedoci sve većem broju lažnih vijesti i dezinformacija. Danas je važnije više nego ikad poučavati djecu i mlade kako sigurno ploviti internetskim prostranstvima.

Ključne riječi: Dan sigurnijeg interneta, Osnovna škola Popovac.

96 učenika male baranjske škole tradicionalno je sudjelovalo u brojnim aktivnostima od 8. do 12. veljače 2021. godine.

Aktivnosti učenika razredne nastave

Učenici prvog razreda iz Popovca su nakon čitanja slikovnice o junaku Piku, koji je spasio internet, izrađivali plakate s korisnim savjetima. Ostali učenici razredne nastave potaknuti su na razmišljanje te su osmislili i naveli pet najvažnijih savjeta kojih se trebaju pridržavati tijekom korištenja interneta. U Slika 1aktivnosti „Daj pet za sigurnost na internetu“ napisali su po jedan koristan savjet u svaki prst ruke. Osim toga što je navedena aktivnost zanimljiva, poučna je te su podigli svijest o korisnosti i opasnostima na internetu.

Slika 1. Učenici 1. razreda izrađuju plakat s pravila ponašanja na internetu

Učenici razredne nastave u PŠ Branjina sudjelovali su u aktivnosti „Semafor interneta“ u kojoj su navedene radnje trebali svrstati pod crveno, žuto ili zeleno svjetlo. Radi se o aktivnostima koje ne smiju raditi na internetu, o radnjama koje smiju raditi uz prisustvo ili dopuštenje roditelja te o stvarima koje slobodno smiju raditi na internetu.

U PŠ Kneževo učenici razredne nastave izradili su plakat na temu „Oprezno na internetu“ i sudjelovatSlika 2i u aktivnosti „Sigurno surfaj“ – izrade jedrilica, smišljanja i pisanja sigurnih savjeta koji su prethodno potaknuti razgovorom o pravilima ponašanja na internetu.

Slika 2. Prihvatiljiva i neprihvatljiva ponašanja na internetu

Aktivnosti učenika predmetne nastave

Učenici predmetne nastave u Popovcu i Kneževo su kroz interaktivna predavanja, radionice, kvizove i dr. sadržaje ponovili i usvojili kako ostati sigurni i odgovorni u virtualnom svijetu. Nakon izrade prezentacija i digitalnih plakata sa savjetima o sigurnom i odgovornom korištenju interneta, elektroničkom nasilju, autorskim pravima, neprovjerenim i neistinitim sadržajima, oblicima neprimjerenog ponašanja na internetu i sl. temama, učenici su se dotaknuli i teme očuvanja mentalnog zdravlja uslijed pretjeranog korištenja interneta koje često dovodi do ovisnosti.

Surfajmo sigurno i odgovornoBlack Colorful Stickers Straightforward Classroom Rules Education Portrait PosterCopy of elektroničko naseljePurple Yellow Blue and Pink Disease Prevention Coronavirus Awareness PosterAsh Grey and Beige Organic Natural Solar System Astronomy Poster
Slika 3., 4., 5., 6., 7.: Digitalni posteri učenika izrađeni na satu Informatike

Na pitanje koriste li pretjerano internet, a da nisu svjesni vremena provedenoga na njemu i da to može dovesti do zanemarivanja njihovih osnovnih potreba, kao i zanemarivanja školskih obveza, rezultati provedene ankete u sklopu eTwinning projekta Green and Yellow Illustrative Generic Delivery Back to Business Landscape Poster„Pet koraka do istine“ pokazali su kako 13 posto učenika već sada osjeća posljedice, a ponekad ih osjeća čak 47 posto učenika. Posljedice su zanemarivanje osnovnih potreba (ponajviše neispavanost), ali sve više trpe školske obveze.

Slika 8. Digitalni detoks

Učenici petog i šestog razreda pogledali su videozapis o elektroničkom nasilju, a učenici sedmog i osmog razreda videozapis o krađi identiteta. Govorili su o svojim iskustvima, a zatim su krenuli u interaktivnu potragu za boljim internetom koju je pripremila udruga Suradnici u učenju sa svojim partnerima. Učili su i pritom se dobro zabavili kroz igru (Kahoot kviz), a najuspješnijima su dodijeljene diplome za postignut uspjeh.

Prethodno navedene aktivnost s učenicima Osnovne škole Popovac proveli su učitelji Mateja Beck, Goran Podunavac, Martina Vidak, Ivana Vrbek Mesić i školska knjižničarka Marijana Kuna. Dakako da nisu iscrpili sve svoje ideje i polako promišljaju o aktivnostima koje će provoditi s učenicima tijekom narednih mjeseci.

Nakon provedenih aktivnosti jasno je da neprestano treba učiti o sigurnosti na internetu i uvijek biti na oprezu. O sigurnosti na internetu nastavlja se razgovarati s učenicima tijekom cijele godine, ali i istraživati i zajedno učiti jedni od drugih o odgovornom korištenju različitih medija. Odrasli bez obzira što znaju manje od učenika o nekim digitalnim tehnologijama, imaju više životnog iskustva i zato uvijek trebaju biti negdje tu kako bi djeci i mladima bili oslonac i podrška. Ali bez obzira na godine samo zajedno možemo stvarati bolji i sigurniji internet!