Zabavna matematika

helena_NO

Helena Novak Obreza

U većini slučajeva kad spomenemo matematiku pojedinac se osjeća nelagodno. Općenito, većina ljudi ima negativno stajalište o matematici. No, to ne treba biti tako. Matematika ne treba biti dosadna, naprotiv, može biti zabavna. Matematiku treba učiti na pravi način te s malo strpljenja.

U prvom razredu osnovne škole matematičke sadržaje predstavljamo na konkretnoj razini. Učenici dosežu odgojno-obrazovne ciljeve uz pomoć praktičnih zadataka i različitih didaktičkih igara. Stoga su i materijali koje upotrebljavamo pri učenju matematike konkretni. Takve su aktivnosti učenicima zabavne i zanimljive. Na taj je način i sam rad u razredu prilagođen razvojnom stupnju djeteta, satovi su zanimljivi i dinamični, a posljedično tomu učenici su tijekom nastave zainteresirani i aktivni.

Ključne riječi: matematika, konkretna aktivnost, didaktična igra, motivacija

Uvod

Prvi razred korak je u školske događaje, prvi kontakt sa školom i školskim aktivnostima. Važno je da se dijete u školi osjeća prihvaćeno i sigurno. Sam doživljaj škole mora biti ugodan, zabavan i, naravno, dijete mora prihvatiti školski red. Škola je prostor gdje učimo, ulažemo trud i napor za ostvarenje postavljenih ciljeva. Na učitelju je da stvori ohrabrujuću i opuštenu obrazovnu okolinu u kojoj će učenici s veseljem i zanimanjem prihvaćati obrazovne izazove. Pri praćenju napretka učenika primjećujemo njihovo zalaganje, pohvaljujemo ih te ohrabrujemo za daljnji rad.

Matematički pojmovi i sadržaji

Učenje i poučavanje matematike u prvom razredu temelji se na aktivnostima s konkretnim materijalima. Na taj način učenici si lakše stvaraju predodžbe ili mentalne slike o zadanim matematičkim pojmovima te tako usvajaju zadane odgojno -obrazovne ciljeve. Uz pomoć didaktičnih igara, konkretnog i zornog materijala te praktičnom nastavom omogućujemo učenicima bolje sudjelovanje i veća je njihova aktivnost na satu. Uz različite didaktične igre upoznaju obrazovni sadržaj, privikavaju se na školski rad te stječu različita iskustva važna i za druga područja razvoja. Konkretne operacije omogućuju usvajanje velikog broja odgojno – obrazovnih ciljeva i djetetu pomažu pri oblikovanju što jasnije predodžbe određenog sadržaja.

Uz pomoć drugih oblika učenja, koji nisu vezani isključivo za “školski klupu”, povećavamo zanimanje i oduševljenje učenjem. Učenici će, pored učenja uz matematičku igru, sudjelovati u procesu, postizati bolje rezultate te neće imati osjećaj da uče. Učitelj promatra dijete u igri te mu pomaže proširiti matematička znanja. Djetetu moramo omogućiti da samo prepozna je li njegovo rješenje nekog problema pravilno ili ne.

Primjer iz prakse

U prvom razredu vodim izvannastavni izborni program Zabavna matematika. Aktivnost se odvija jednom tjedno i traje jedan školski sat. U program su prijavljena 22 učenika. Učenici su podijeljeni u dvije skupine po 11 učenika. Rad u manjim skupinama je ugodniji, kao učitelj lakše se i brže prilagođavam pojedincu, manje je buke i čekanja na nove zadatke. Učenici s poteškoćama u učenju lakše se uključuju i znatno su opušteniji. Sadržaj se nadovezuje na nastavni program. Aktivnosti se stupnjuju po zahtjevnosti.

Primjeri aktivnosti

  • Prvi matematički koraci usmjereni su na područje orijentacije. Učenici se prvo orijentiraju u odnosu na svoje tijelo, a nakon toga na površini tj. papiru.
  • Razvijaju prostorne predodžbe te predodžbe na ravnini. Procjenjuju i uspoređuju mjere za dužinu, masu te volumen. Razvrstavaju količine i mjere te pri radu upotrebljavaju izraze: najkraći, najdulji, najteži, najlakši, najveći, najmanji…
  • Raspoređuju i uređuju predmete po zadanom svojstvu te pri tome oblikuju skupove i razne prikaze.
  • Dijete se prvo susreće s predmetima koji ga okružuju. Upoznaje svojstva geometrijskih tijela od različitih materijala. Izrađuje geometrijska tijela i putem tiskanja tijela na različite podloge kao što su pijesak, plastelin te u obliku stvaranja otisaka na papir postupno prelazi na dvodimenzionalne oblike. Osnovna značajka geometrijskih tijela koju otkrivamo s djecom je ta da su jedna tijela okrugla, a druga uglata. Dijete to iskustvo stječe na različite načine: kotrlja tijela po kosini, puše u tijelo, dodirom itd.
  • Uzorci su zanimljiva tema. Učenici oblikuju slikovne i geometrijske uzorke, prepoznaju pravilo u slikovnom i geometrijskom uzorku te isti taj uzorak nastavljaju.

Slika 1 vzorciSlika 2 vzorci
Slika 1. i 2. Oblikovanje uzoraka

  • U prvom razredu učenici brojanjem, čitanjem, pisanjem i uspoređivanjem brojeva oblikuju brojevni izraz u skupu prirodnih brojeva do 20 Slika 3 zabavno računanjeuključujući i nulu. Susreću se s osnovnim matematičkim operacijama zbrajanja i oduzimanja. Zbrajaju i oduzimaju u skupu prirodnih brojeva do 20 (uključujući nulu), a pri prijelazu desetice računaju uz pomoć konkretnih alata za učenje. (Učni načrt za matematiko, 2011, Zavod Republike Slovenije za šolstvo).

Slika 3. Šaljivo brojanje

  • Za djecu je važno otkrivati matematiku u svakodnevnom životu. Većina djece već zna brojiti i prije polaska u školu. Unatoč tome, smisleno je često brojiti npr. predmete koji nas okružuju. Brojimo stepenice dok hodamo njima, brojimo drveće, automobile… Obrazovni sadržaj povezujemo s djetetovom svakodnevicom. Na taj će način iskoristiti osobno iskustvo te povezati obrazovni sadržaj s vlastitim svijetom. Lakše će ga interpretirati i zapamtiti. Učenje i život neka se međusobno isprepleću. Nastava se mora oslanjati na svakodnevicu, na predmete iz okoline i prirodu. Jedino će tako učenje biti dinamično i zanimljivo. Znanja iz različitih predmeta neka se nadopunjuju i povezuju. (Schwarz, 2000, str. 99)

Zaključak

Učenici prvoga razreda trebali bi osjetiti da je učenje matematike korisno, zabavno i ugodno. Igra je način učenja i za dijete posebno motivirajuća. Uz pomoć matematičke igre razvijamo logično mišljenje te razumijemo matematiku na drugačiji, kreativniji način. Pozitivno iskustvo učenja matematike utječe na veće samopouzdanje djece te na njihovu uspješnost.

Sat na kojemu učenik kreativnim i aktivnim pristupom usvaja nova znanja i vještine doista proleti.

Literatura

  1. Čerček, N. (2016). Strokovna izobraževanja na področju matematike. Seminar Matematik: http://www.matematikmb.si/index.html
  2. Predmetna komisija Amalija Žakelj …[et al]. (2011). Učni načrt. Program osnovna šola. Matematika. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
Objavljeno u Primjeri dobre prakse | Označeno sa , , , ,

Prvi dan škole malo drugačije

jozica_ramsak

Jožica Ramšak

Sažetak

Svaki početak znači nešto novo, posebno kad je riječ o prvom razredu. Dijete postane školarac, bezbrižan vrtićki život ostaje iza njega. Prelazak iz vrtića u školu nije previše stresan. Većina djece veseli se polasku u školu, no s druge strane zabrinjava ih hoće li pronaći svoju učionicu, hoće li im se učiteljica svidjeti, hoće li s njima biti prijatelji iz vrtića. U školi je sve mnogo veće; veliki hodnici, velike učionice, veliki učenici. Kad dijete krene u školu, promijeni se svakodnevica cijele obitelji. Dijete ne može bez razloga ostati kod kuće, mora pratiti školske aktivnosti, raditi i ono što mu se ne sviđa, uspostaviti nove odnose s učiteljicom i novim školskim kolegama. Slovensko zakonodavstvo propisuje da roditelji moraju upisati u prvi razred onu djecu koja će u kalendarskoj godini u kojoj će krenuti u školu navršiti šest godina. Za kretanje u školu osim kronološke i intelektualne zrelosti vrlo je bitna i emocionalna i socijalna zrelost. Najstresnije je za učitelja je kad sazna da će dobiti prvi razred. Ne zbog djece, nego zbog roditelja koji na prvi školski dan dovedu svoje nadobudne prvoškolce i onda procjenjuju jesi li dovoljno dobar za njihovo dijete. A opterećuje i priprema programa za prijam prvoškolaca. U prilogu ću opisati kako smo u našoj školi prvi školski dan organizirali malo drugačije.

Ključne riječi: prvi školski dan, stres, prijam prvoškolaca

Uvod

Još u svibnju ravnatelj nam priopćava u kojem ćemo razredu poučavati iduće godine. Počela sam razmišljati kako promijeniti taj prvi dan kako bi bio radostan i meni i roditeljima, a ponajprije djeci. I odlučila sam da prvi dan više neće proteći na klasičan način, koji izgleda nekako ovako: učenici viših razreda nastupaju, zatim ravnatelj pozdravi roditelje i buduće prvašiće, nakon toga učiteljice pročitaju popise učenika po pojedinim razredima. Za vrijeme čitanja drhti ti glas, usta su suha, mnoga imena i prezimena krivo naglasiš, jer u našoj školi ima podosta učenika iz država bivše Jugoslavije.

Pred vratima škole

Doček prvašića bio je popodne kad u školi više nije bilo ostalih učenika. Ulazna vrata smo zaključali da roditelji i djeca ne bi prije ušli u aulu gdje se odražavao doček. Uskoro je nastao metež, jer djeci nije bilo jasno zašto ne smiju u školu. Kad je bilo pet sati, kad je prijam trebao početi, ravnatelj je otključao ulazna vrata i obratio se roditeljima i djeci. Djeca koja su bila već nestrpljiva nagurala su se pred ulazna vrata i gotovo nitko od njih više se nije tiskao uz svojeg roditelja. Mislim da je to bio trenutak kad više nisu mislili na strah od škole nego su željeli da se školska vrata konačno otvore.

Slika 1Pred ulazom u aulu dočekale smo ih mi učiteljice i svakom djetetu stavile oko vrata privjesak sa znakom naše škole. Privjesci su bili prilijepljeni na podloge različitih boja: žute, plave i crvene.

Slika 1. Znak škole na raznobojnim podlogama

Roditelje i djecu pozdravila su dva učenika iz drugog razreda i rekli im da smo za njih pripremili nekoliko zabavnih igara u kojima će moći dobiti žuti rupčić.

Zabavne igre

Prvi zadatak bio je ples s balonima. Na pozornicu smo slika 2pozvali prvašiće koji su na poleđini znaka škole imali žutu boju. Nakon toga još su preskočili žute maramice. Time su službeno postali učenici naše škole. Skok preko marame postao je već tradicionalan, jer u Velenju imamo rudnik ugljena i svake godine mladi rudari koji završe školu preskoče kožu.

Slika 2. Skok preko žute maramice

Drugi zadatak bio je glazbeno-instrumentalni. Na pozornicu smo pozvali učenike koji su na poleđini znaka škole imali crvenu boju. Dobili su male instrumente (palice, bubnjeve, činele, zvečke) kojima su morali pratiti instrumentalnu glazbu na snimci. Uslijedio je još skok preko maramice.

Treći zadatak bio je sportski. Na pozornicu su došli učenici koji su naslika 3 poleđini znaka škole imali plavu boju. Na tlu smo pripremili lakši poligon (obruči, uže, čunjevi). Učenici su morali obaviti zadatke na poligonu. Sunožno su skakali iz obruča u obruč, hodali po uvijenom užetu i trčali slalom između čunjeva. Zadatak su obavljali uz slušanje skladbe. Na kraju je skupina preskočila žutu maramicu.

Slika 3. Poligon

Potraži mačka Murija

Nakon toga učenicima su se predstavile i učiteljice i odgojiteljice.

Prije njihova dolaska po zidovima aule i po vratima nalijepile smo kartončiće sa slikom mačka Murija, neki su bili na plavoj, a neki na narančastoj podlozi. Ispod svake slike pisalo je djetetovo ime i prezime. Učenicima sam rekla da je došao nestašni patuljak i sve slike polijepio po zidovima i vratima.

slika 4Njihov zadatak bio je da svatko pronađe svoj kartončić i priđe učiteljici koja drži u ruci narančastog ili plavog mačka mačka Murija. U traženju su im pomogli roditelji. Na taj smo način učenike podijelili u dva razreda. Narančasti mački pripadali su učiteljici iz a-razreda, a plavi meni.

Slika 4. Mački

Učenici su stali u kolonu i zajedno smo otišli do učionice, a roditelji su ostali u auli. Na vrata smo nalijepili velikog mačka Murija na narančastoj podlozi i usto još dodali „1. b“.

Učenici tako lakše zapamte gdje je njihova učionica jer već izdaleka vide velikog mačka Murija.

U učionici smo sjeli ukrug. Učenici su se predstavili i na ploču pričvrstili kartončiće sa slikom mačka Murija. Svaki učenik dobio je svoj balon s logotipom naše škole i knjigu. Uslijedilo je čašćenje sokom i torticom. Tada su došli i njihovi roditelji. Zadovoljni i puni novih dojmova oprostili smo se.

Zaključak

Prebrodili smo i prvi školski dan. Škola koja je za vrijeme školskih praznika samovala obogatila se novim učenicima, prvašićima punim energije, radoznalosti i želja za novim znanjem. Liječnik neuroendokrinolog Ranko Rajović ističe da djeca neće osjetiti otpor prema školi ako će se najprije igrati, odnosno učiti uz igru. Početak školske godine može biti vrlo stresan jer se djeca prvi put susreću s učiteljicom, sa školom i određenim pravilima ponašanja. Očekujemo da će djeca čim prijeđu iz vrtića u školu zaboraviti na igru i što prije prilagoditi se novom, ozbiljnijem sustavu. Upravo to uzrok je zbog kojega učenici već nakon dvije godine ne vole ići u školu. Djeca vole učiti, ali samo uz igru. Kad krenu u prvi razred, sretni su i ponosni jer su učinili nešto novo i ulaze u svijet odraslih. Moramo biti svjesni da je učenje igra, zato je dobro da i učitelji nastave poučavati putem smislenih igara koje djeci omogućuju da na taj način nauče sve što ih čeka.

Literatura

  1. Banjac Lubej, S. Nočem v šolo. Pridobljeno, 18.2.2019, s spletne strani https://otroski.rtvslo.si/bansi/prispevek/2482
  2. Divjak Jurca, D. (2018). V prvi razred leto pozneje? Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, maj 2018.
  3. Knafelc, B. (2017). Šolski zvonec glasno kliče. Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, september 2017.
  4. Ucman, P. (2018). Otrok gre v prvi razred. Ljubljana. Pogled, priloga revije Ciciban, september 2018.
Objavljeno u Uncategorized | Označeno sa , , ,

Proces učenja čitanja

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o procesu učenja čitanja kojemu je cilj da učenik tijekom osnovnoškolskog obrazovanja što brže razumije tekst. Opisane su najčešće teškoće s kojima se učenici susreću i vježbe koje im u takvim slučajevima mogu mnogo pomoći. Predstavljena su i pomagala za čitanje te važnost uporabe odgovarajućeg gradiva u ostvarivanju željenog cilja.

Ključne riječi: čitanje, učenje čitanja, teškoće u čitanju, vježbe čitanja

Uvod

Čitanje je temeljna čovjekova vještina koja mu je potrebna i koju on koristi cijeli svoj život. Kao osnovni element informacijske pismenosti, neodvojivo je povezano s učenjem. „Mogućnost učenja čitanja /…/ još i više se naglašava u osnovnoj školi, kao jedinoj obveznoj obrazovnoj ustanovi. Zato je njen rad u području opismenjavanja i učenja čitanja još važniji, jer svima daje osnovna znanja i vještine u opsegu koji i one učenike koji ne nastavljaju formalno obrazovanje, čini sposobnima ovu vještinu razvijati i upotrebljavati za različite oblike obrazovanja.“ (Novljan, 1997: 76) „Čitanje nije samostalna aktivnost, već nadogradnja govora odnosno govora povezanog s prepoznavanjem i razumijevanjem grafičkog, vizualnog zapisa riječi, kod čega svaki znak predstavlja jedan glas /…/. Kako bi mozak mogao naučiti čitati, najprije mora svladati govor, zato često opažamo da djeca koja ranije počnu govoriti i lijepo se izražavaju, počnu i ranije s lakoćom čitati.“ (Kako otroka naučiti brati?, 2018.)

Učenje čitanja ne započinje tek upoznavanjem pojedinačnih slova u školi, već mnogo ranije. Uloga roditelja u ranom djetinjstvu pri tom je iznimno važna. Svojim pozitivnim i nadahnjujućim pristupom pisanoj riječi, djetetu čitalačke dobi, oni su najveći uzor na njegovu putu razvoja u samostalnog čitatelja. Dijete se rano upoznaje s riječima, slovima i glasovima i time usvaja svoje prve važne čitalačke korake.

Početci čitanja u školi

Čitanje je osnovno sredstvo za učenje. Neka djeca čitati nauče i prije nego krenu u školu. Većina, kako bi dosegla primjereni stupanj zrelosti za sudjelovanje u procesu učenja čitanja, pričeka školske klupe jer to nije lagan zadatak i potrebno mu je posvetiti mnogo vježbe i upornosti. Čitanje je djeci napor koji pokušavaju izbjeći i radije se odlučuju za igranje. Ali zajedničkim snagama postiže se najviše, zato čitanju treba pristupiti na primjeren način, korak po korak.

„Čitanje je proces koji neki učenici usvoje brzo, dok je drugima za to potrebno više vremena. Brojni su čimbenici koji utječu na čitanje i oni ovise o zrelosti djeteta te vanjskim utjecajima. Vrlo važan čimbenik koji odlučuje kako će brzo neko dijete usvojiti proces čitanja su njegove vizualne i zvukovne spoznaje, razlikovanje zvukovno sličnih glasova i vizualno sličnih slova. Učinkovitost pokretanja očiju i odgovarajuća širina područja čitanja pridonose uspješnom i brzom čitanju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 3)

Usvajanju vještine čitanja u početnoj se fazi posvećuje mnogo svakodnevne vježbe. Na početku djeca uče i prepoznaju pojedinačna slova i uče kako ih povezati u slogove. Više slogova povezuju u riječi, a riječi u tekst. U početnom razdoblju, kad djeca čitaju naglas, njihovo dobro vizualno i zvukovno opažanje od presudne je važnosti. Djeca slova razvrstavaju po obliku, prepoznaju glasove koji pripadaju različitim slovima i međusobno ih razlikuju.

„Kad dijete počne čitati njegov je cilj automatizacija čitanja i stjecanje brzine te razumijevanje onoga što je pročitalo. Što brže postigne taj cilj to će mu brže čitanje postati sredstvo za učenje. /…/ Sva djeca ne mogu čitanje automatizirati u jednakom razdoblju.“ (Lavrenčič i Bavčar, 2001a: 4) Ako čitanje ne postane automatsko dovoljno rano, učenicima ono predstavlja veliku prepreku na njihovom putu obrazovanja i brže realizacije postavljenih ciljeva.

Najčešće teškoće koje se javljaju prilikom čitanja povezane su sa slabim vizualnim i zvukovnim razumijevanjem koje se demonstrira kao:

  • „teškoće u prepoznavanju glasova u riječima,
  • teškoće s pravilnim redoslijedom glasova i slova u riječima,
  • teškoće u prepoznavanju i slaganju rima,
  • zamjena, ispuštanje, dodavanje slova,
  • teškoće u izgovaranju višesložnih riječi,
  • slaba razina prepoznavanja riječi, posebice nepoznatih riječi,
  • čitanje je uobičajeno polagano, zapinje i neujednačenog je ritma,
  • otpor prema čitanju“. (Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju, b. d.)

Vježbe čitanja

Za uklanjanje ovakvih teškoća djeci su vrlo korisne neke od vježbi prikazanih u nastavku; one ih pripremaju za čitanje i pomažu im u prvim koracima na putu do postizanja odgovarajuće brzine i razumijevanja pročitanog sadržaja. Sve su vježbe simetrično osmišljene i namijenjene učenicima od šeste do devete godine života. Opsežnije su prikazane u četiri radne bilježnice kompleta za učenika „Žarek v besedi”. (Lavrenčič i Bavčar, 2001b)

Igra očiju

  • vježbe za razvijanje i trening gibanja očiju,
  • vježbe za proširenje područja čitanja,
  • vježbe za raspoređivanje ilustracija i riječi na stranici.

Učenika navikavaju na fiksiranje i zadržavanje pogleda na jednoj točki i pomicanje s jedne točke na drugu, što je vrlo važna vještina kod čitanja. Navikavaju ga na razvijanje orijentacije i opažanje sadržaja cijele stranice, kako bi se upoznao sa strukturom teksta te mogao brzo i pregledno sam sastavljati stranice i bilježnice.

Slika 1.Slika 2.Slika 3.Slika 4.
Slike 1., 2., 3., 4. Primjeri zadataka

Glas, slog, riječ

  • vježbe za vezano čitanje,
  • vježbe za razvijanje sposobnosti praćenja redoslijeda znakova, slova, slogova, riječi, redaka i poglavlja.

Učeniku pomažu zvučno razlikovati glasove i riječi, što mu olakšava početno vezano čitanje.

Slika 5.Slika 6.Slika 7.
Slike 5., 6., 7. Primjeri zadataka

Tako su slična

  • vježbe koje djetetu pomažu usvojiti vještinu razlikovanja oblika, odnosno, prepoznati smjer sličnih slova: „e” i „a”, „d” i „b”, „m” i „n”.

Učenik brže napreduje u postizanju brzine čitanja.

Slika 8.Slika 9.Slika 10.Slika 11.
Slike 8., 9., 10., 11. Primjeri zadataka

Riječi su blago

  • vježbe za razvijanje vremenske orijentacije,
  • vježbe za razumijevanje pročitanog sadržaja.

Namijenjene su učenicima koji imaju teškoće s tehnikom čitanja. Pomažu im u stjecanju brzine čitanja i potpunom razumijevanju pročitanog sadržaja.

Slika 12.Slika 13.Slika 14.
Slike 12., 13., 14. Primjeri zadataka

Pomagala i primjerena gradiva za čitanje

Slika 15. Obojena ravnala za čitanjeNa putu usvajanje vještine čitanja većini djece pomažu njihovi prsti, obojena ravnala za čitanje i kartončići koji im olakšavaju praćenje teksta.

Slika 15. Obojena ravnala za čitanje

 

U učenju čitanja pomažu im i posebno pripremljeni listići za čitanje i šareni listići za čitanje povezani u blok, na kojima se djeca susreću sa svakom rečenicom posebno, a ponekad su im dodane i sličice. Pomažu im i igre riječi, brojalice i pjesmice koje ih pozivaju u čudesan svijet slova. Kako bismo ih poticali na čitanje, nudimo im kraće, zanimljive i likovno obogaćene sadržaje koji bude njihovo zanimanje. To su jednostavne slikovnice s malo teksta i bSlika 16. Šareni blokovi za čitanjeogate ilustracijama, uvijek dobro došli stripovi i dječji časopisi koji nude obilje zabave u rješavanju raznovrsnih zadataka. U razdoblju početnog opismenjavanja vrlo korisno pomagalo su i tekstovi sa sličicama („slikopisi”), koji svojom kombinacijom riječi i sličica u tekstu nude zanimljiv pristup učenju čitanja i djecu potiču na aktivno sudjelovanje u čitanju. Radi se o slikovnicama s jednostavnim, kratkim odlomcima, obično napisanim velikih tiskanim slovima, u kojima sličice u tekstu zamjenjuju pojedinačne riječi i djecu motiviraju na čitanje teksta do kraja.

SSlika 17. Slikopislika 16. Šareni blokovi za čitanje

Djeca trebaju čitati pomalo svaki dan. Za čitanje vrijedi zlatno pravilo, 10-15 minuta na dan. Tako će najbolje primijetiti napredak, veseliti se čitanju i dobiti volju za nastavak.

Slika 17. Slikopis

Zaključak

Konačni cilj učenja čitanja je automatizirano odnosno tečno čitanje s razumijevanjem. Za postizanje tog cilja djeca moraju proći dugi put koji je vrijedan svakog uloženog truda. Svladavanjem vještine čitanja lakše će usvojiti osnove učenja, oblikovati vlastiti pogled na svijet i moći kritički suditi o brojnim informacijama koje im donosi suvremeni svijet.

Literatura

  1. Kako otroka naučiti brati? (2018.). Preuzeto 10. 2. 2019.
  2. Kokalj, J. (b. d.). Kako otroku pomagati pri branju. Preuzeto 9. 2. 2019.
  3. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001a). Žarek v besedi: priročnik za učitelje. Nova Gorica: Educa.
  4. Lavrenčič, A. in Bavčar, H. (2001b). Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. Nova Gorica: Educa.
  5. Novljan, S. (1997.). Šolska knjižnica osnovne šole in prenova kurikuluma. V Pouk branja z vidika prenove: strokovno posvetovanje Bralnega društva Slovenije, 12. in 13. septembra 1996 (str. 75-83). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  6. Vodnik za starše otrok s težavami pri branju in pisanju. (b. d.) Preuzeto 9. 2. 2019.

Fotografije

Osobni arhiv Lucije Ademoski, Učni komplet delovnih zvezkov Žarek v besedi 1-4. (2001.) i https://www.google.si

Objavljeno u Primjeri dobre prakse | Označeno sa , , , ,

Igraonica u prirodnom okruženju

magda_humar

Magda Humar

1. Uvod

Igraonicu u šumi djeci smo ponudili kako bismo ih uključili u kreativnije istraživačke igre i drugačiji način stjecanja znanja. Priroda je osnovna ljudska vrijednosti i potiče iskustveno učenje u prirodnom okruženju. Šuma sa svojim raznolikom terenom i materijalom djeci pomaže u istraživanju korištenjem različitih osjeta, potiče ih na kretanje, stvaranje i razmišljanje. Kretanje im daje osjećaj ugode, sigurnosti, sreće te se na taj način osjećaju dobro. Iskustva su intenzivna i korisna. Djeca o svojim doživljajima pričaju drugima i pritom razvijaju komunikacijske sposobnosti. U šumi pronalaze doticaj sa sobom, opuštaju se i jačaju zdravlje.

2. Značenje učenja u prirodnom okruženju

Igraonica u prirodi djetetovu ulogu pretvara u aktivnu, donosi mu više mogućnosti za istraživanje i otkrivanje, utječe na bolje međusobne odnose, poboljšava koncentraciju i motivaciju. Igra u šumu, koja se kroz godišnja doba neprestano mijenja, postaje kreativnija, poboljšava djetetove sposobnosti promatranja i potiče njegovu maštu. Nudi mu mnogo izazova, uči ga odgovornosti do sebe i drugih te potiče djetetov razvoj na više područja.

3. Igraonica u šumi

Kao stručne radnice došle smo do zaključka da je djeci potrebno mnogo kretanja stoga smo se na početku školske godine s djecom dogovorile da ćemo imati igraonicu u šumi. U grupi je bilo ukupno 22 djece od čega 17 dječaka. Dogovorili smo se da ćemo igraonicu u prirodi posjećivati u svim godišnjim dobima. Prvi posjet smo izveli već u rujnu. Pričali smo o pravilima i primjerenom ponašanju u šumi jer u šumi žive životinje. Igraonicu smo očistili te je označili trakama u boji koje smo vezali za stabla. Unutar imaginarne granice djeca su imale puno zanimljivih aktivnosti. Slušala su zvukove prirode, doživljavala tišinu i unutarnji mir. Pomoću štapova su pisala po tlu šume, tražila i promatrala boje prirode, hodala po granama, penjala se preko srušenih debala, skrivala se iza stabala, grlila ih, gladila i slušala što će im reći. Tijekom jeseni su brala plodove koje su u igraonici sortirala te od njih izrađivala različite figurice. Ispod grmića, iza korijenja, ispod lišća i grana su tražila skrivena blaga. Od prirodnih materijala su stvarala i oblikovala različite oblike. Pritom su utvrđivala matematičke izraze za geometrijska tijela i likove. Kada su utvrdila da su puževe kućice slične kugli i da su drveća s iglicama slična trokutu, doživjela su novo iskustvo te bila oduševljena svojim spoznajama. Najviše im se utisnuo u sjećanje pronalazak donje čeljusti šumske životinje. Djeca su odmah utvrdila da su kosti gotovo jednake i simetrične, osim što je jedna imala više zuba. U dječjem vrtiću smo pomoću stručne literature utvrdili da donja čeljust pripada jelenu. Jednog proljetnog dana u blizini šumskog kutića smo čuli i njegovo glasanje.

Slobodna igra djece u šumi je bila vrlo bogata. Djeca su se podijelila u grupe. Od grana su gradila kućice. Biljka penjačica im je služila kao ljuljačka. Djeca su se igrala vojnika, obitelji, sjekla drva, „palila vatru“ pomoću štapova, igrala se skrivača te u božićno vrijeme, na inicijativu dječaka, ukrasila drvce ukrasima od prirodnih materijala. Djeca su na taj način željela uljepšati praznike i životinjicama. Neki dječaci su uživali na srušenom drvetu koje im je predstavljalo brod, djevojčice su izradile kočiju i ljuljačku. U čast olimpijskih igara od štapova smo napravili »olimpijsku vatru«.

clip_image002 clip_image004
Slika 1 i 2. U šumskoj igraonici

4. Zaključak

Djeci moramo već u ranom djetinjstvu omogućiti kontakt s prirodom. Šuma im je nudila aktivno učenje kako u usmjerenim, tako i u slobodnim aktivnostima. Njihova igra je bila umirena i tiša. Potrebno im je bilo manje upozorenja nego u zatvorenom prostoru. S ovakvim načinom rada ćemo nastaviti i ubuduće jer igraonica u prirodnom okruženju pozitivno utječe na djetetov razvoj i doživljaj prirode. Nakon dobro obavljenog zadatka djeca su izrazila sreću i zadovoljstvo te prave osjećaje. Svako dijete je spontano izrazilo svoju osobnost te su se i povučenija djeca u šumi osjećala opuštenije te se izražavala verbalno i neverbalno. Svako dijete je napredovalo na području kretanja. Svaki prirodni materijal kojega su djeca pronašla u šumi bio je važan za njihov intelektualni, osjećajni i socijalni razvoj. Djeca koja redovito posjećuju prirodu zadržavaju pozitivan odnos do prirode i kao odrasli.

5. Literatura

http://eprints.gozdis.si/2052/1/Prirocnik_za_ucenje_in_igro_v_gozdu_9_10_(1).pdf, pribavljeno 8. 8. 2018

Fotografije: osobni arhiv.

Objavljeno u Primjeri dobre prakse | Označeno sa , ,

Primjeri socijalne isključenosti u osnovnoj školi

mateja_PE

Mateja Pučko Erhatič

Socijalna isključenost je jedan od glavnih problema koji se svakodnevno događaju u školama širom svijeta. Današnje društvo temelji se na znanju, stoga je i isključujuće za one, koji ga nemaju dovoljno, a škola djeluje po istom principu. U procesu obrazovanja treba škola kao institucija socijalne uključenosti učeniku posvetiti posebnu pažnju i suprotstavit se s neodobravanjem isključenosti, s promocijom socijalne uključenosti u kontekstu školovanja, te aktivnostima uključivanja stigmatiziranih pojedinaca i skupina. Mnogo možemo učiniti kroz podizanje svijesti o nasilju i njegovom smanjenju, poboljšanju pedagoškog rada, društvenog ponašanja i učenja nenasilnih oblika izražavanja osjećaja

Ključne riječi: socijalna isključenost, škola, obrazovanje

Uvod

Koncept socijalne isključenosti je složen, širok i višedimenzionalan. Socijalna isključenost u širem smislu sadrži civilnu, ekonomsku, socijalnu i međuljudsku dimenziju, a u okviru tih dimenzija područja, u kojima se pojedinac može isključiti. Kada se isključenost akumulira u nekoliko dimenzija ili u nekoliko područja unutar dimenzija, to je šira društvena isključenost.

Socijalna isključenost je proces, koji lišava pojedince i obitelji, skupine i susjedstva resursa, potrebnih za sudjelovanje u društvenim, ekonomskim i političkim aktivnostima društva u cjelini. Ovaj proces uglavnom je posljedica siromaštva i niskih prihoda, ali ga dodatno jačaju drugi čimbenici, kao što su diskriminacija, nisko obrazovanje i loši životni uvjeti. U tom procesu, ljudi su za dugo vrijeme bili odsječeni od institucija i usluga, društvenih mreža i razvojnih mogućnosti, u kojima uživa većina društva. (Martinjak, 2003)

U društvu, u kojem je temeljna vrijednost moć, bilo da se ona odražava u novcu, u društvenom stanju, ili je čisto fizička, najviše su izloženi riziku i najranjiviji oni, koji ili zbog svoje mladosti (djeca), svoje dobi (stariji), bolesti (bolesnici i osobe s invaliditetom), različitosti (marginalne skupine – alkoholičari, ovisnici o drogama, etničke skupine) ili zbog spola (žene), nemaju dovoljan potencijal za ulazak u otvorenu bitku ili natjecanje, u kojima se ne određuju uobičajena pravila igre (ili se mijenjaju prema potrebama odlučujućih igrača).

Pojava (nastanak) socijalne isključenosti u školi

Socijalna isključenost je jedan od glavnih problema, koji se svakodnevno događaju u školama širom svijeta. Problem modernog društva, društvena isključenost je i problem škole, jer je škola odraz društvenih zbivanja, u njoj nastaju i doživljavaju se sva proturječja i napetosti.

Škola može utjecati na društvenu uključenost i socijalnu isključenost. Zato školu smatramo društvenim prostorom unutar koncepta društvenog kapitala. To se događa u modernom društvu kao odgovor na potrebu za novom definicijom i razumijevanjem njegove društvene strukture. Društveni kapital je nova kategorija, uključena i definirana fenomenima modernog društva. (Kobolt, 2010)

Današnje društvo temelji se na znanju, stoga je i isključujuće za one, koji ga nemaju dovoljno, a škola djeluje po istom principu. Stoga se individualna pažnja ne bi trebala usredotočiti samo na povećanje ljudskog kapitala, nego na ono, što je ono, što pojedincu čini život lakšim. Uvijek su bili odnosi s drugima i život u toleranciji i solidarnosti, ali danas su potpuno zanemareni. Ponovno naučiti živjeti zajedno s drugima je načelo, koje će pojedincu olakšati odlazak u društvo i nadvladat će egoizam. (Košir, 2013)

Ulaganje u društvo koje uči, u ljudski kapital, isključuje skupine, koje se u školskom sustavu smatraju marginalnim.

Šetajući školskim hodnicima, vidimo svaku vrstu sukoba između učenika. Ti sukobi su tipični za školske dane, bilo da je riječ o drugačijem stilu odijevanja, karakteru učenika, različitom ukusu za glazbu… Mladi ljudi često isključuju svoje vršnjake iz društva zbog izgleda, a da ih prije toga ne upoznaju, te im stoga ne daju priliku, da se pridruže i uživaju u društvu, kao što ga svi vide. Neki učenici prečesto ne shvaćaju, da neki oduvijek imaju probleme, a možda sami uopće nisu krivi za njih.

Nitko ne zaslužuje samoću, a to možemo riješiti samo razgovorima, kroz kojeg možemo utvrditi, zašto učenik uopće ima problem i ljubazno razgovarati s njim.

Eliminacija različitih i izražavanje pripadnosti grupi, koja simbolički predstavlja uspjeh u društvu i osmišljena je tako, da isključuje i prezire one, koji su na ovaj ili onaj način različiti, normalna je pojava u procesu odrastanja, stvaranja osobne i kolektivne identitete. U procesu obrazovanja, treba škola kao institucija socijalne uključenosti takvom učeniku posvetiti posebnu pažnju i suprotstavit se sa neodobravanjem isključenosti, sa promocijom socijalne uključenosti u kontekstu školovanja, te aktivnostima uključivanja stigmatiziranih pojedinaca i skupina. Također je zadatak škole, da aktivno gradi međugeneracijsku solidarnost kroz praktične aktivnosti, koje uspostavljaju društvene kontakte među generacijama.

Nasilje među mladima postaje sve uobičajenije, pa čak ni učenici osnovnih škola to ne mogu izbjeći. Posebno su izložena djeca iz mješovitih i jednoroditeljskih obitelji. Oni, koji su po karakteru mirni, nisu izloženi, ali ih većina nije vidljiva.

U posljednje vrijeme problem zlostavljanja se povećava. Govorimo o nasilju, kada djeca sa namjerom ili sa grupom nastupaju prema drugoj djeci agresivno, ih napadaju i fizički povređuju. Žrtve se obično same ne mogu braniti. Nasilje može biti u obliku prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbijanja, ismijavanja, otuđenja, vandalizma …

Maltretiranje u školi najčešće se manifestira udarcima, uništavanjem, oštećenjem opreme drugog učenika, bacanjem stvari s prozora, ruganjem i verbalnim nasiljem.

Druga vrsta zlostavljanja je namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara. Ti su incidenti za dijete izuzetno teški. U školama se često najčešće događaju u toaletima, hodnicima i drugim mjestima, gdje nema kontrole nastavnika. Može se dogoditi čak i u učionici pored druge djece, koja često ne pomažu žrtvama zbog nezainteresiranosti ili straha.

Čimbenici rizika u školi, koji potiču nasilje, a time i socijalnu isključenost, prvenstveno su različitost, školski uspjeh, društvena klima u grupi, koja uči, odnosi učenika i nastavnika. Čimbenici izvan škole su obitelj, socioekonomski status, vršnjaci, mediji i suvremeni ICT.

Zaključak

U školi puno radimo na prevenciji socijalne isključenosti. Mnogo možemo učiniti kroz podizanje svijesti o nasilju i njegovom smanjenju, poboljšanju pedagoškog rada, društvenog ponašanja i učenja nenasilnih oblika izražavanja osjećaja. Škole nemaju nikakav utjecaj na strukturu i obiteljske odnose ili formiranje i izražavanje vrijednosti u prijateljskim grupama. Stoga je vrlo važno podići svijest javnosti o ovom problemu, podići svijest roditelja o poteškoćama, u kojima se njihova djeca nalaze i nudeći posebne programe za nenasilno ponašanje i bolju uključenost u društvo te osposobljavanje učitelja za uspješnije reagiranje u takvim situacijama, obuka vršnjačke medijacije itd.

Literatura

  1. Kobolt A. (2010). Izstopajoče vedenje in pedagoški izzivi. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
  2. Košir K. (2013). Socialni odnosi v šoli. Maribor: Subkulturni azil.
  3. Martinjak N. (2003). Socialno izključevanje, šola in nove oblike kapitala. Sodobna pedagogika 54 (5), 140–151.
Objavljeno u Uncategorized | Označeno sa , , ,

Code Kids Croatia 2018

Najnoviji projekt u I. OŠ Čakovec pod pokroviteljstvom Google-a

ivana_ruzic

Ivana Ružić

Jedan od najvažnijih prioriteta u I. osnovnoj školi Čakovec je kontinuirani razvoj digitalnih vještina učenika i učitelja. Digitalne vještine su ključne vještine za učenje, rad i aktivno sudjelovanje u društvu.

Da bi mogli aktivno sudjelovati, učiti i stvarati u digitalnom okružju, škola se redovito uključuje u projekte i inicijative na državnoj i međunarodnoj razini.

«Code Kids Croatia 2018.» ime je najnovijeg takvog projekta koji se provodi u I. osnovnoj školi Čakovec u suradnji s Hrvatskim robotičkim savezom i Školskom knjigom, a pod izravnim pokroviteljstvom Google-a.

Projekt je službeno započeo radionicom za tridesetak učenika naše škole koju su vodili Željko Krnjaić i Janko Radigović iz Hrvastkog robotičkog saveza te učitelji informatike u I. osnovnoj školi Čakovec, Josip Šipek i Ivana Ružić. Tom prilikom škola je dobila u trajno vlasništvo dva Raspberry PI računala koja će omogućiti razvoj i kontinuirano poboljšavati digitalne vještine učenika i učitelja. 

Objavljeno u Projekti | Označeno sa , , ,

Kolika je cijena mira?

ivana_ruzic

Ivana Ružić

thumbnail_1b520016-8685-4db1-a72b-fe7ad7129398Mir, zdravlje, obitelj, prijateljstvo, mogućnost za učenje, rad itd. često uzimamo zdravo za gotovo. Kolika je cijena blagostanja? Imaju li svi ljudi naše jedine planete jednako pravo i mogućnost na obrazovanje, zdravlje, mir,…? Zašto postoje razlike? Kolika je stvarna cijena mira, zdravlja, prijateljstva, obrazovanja?

Na ova i slična pitanja pokušali smo pronaći zajedničke odgovore na kratkoročnoj razmjeni thumbnail_IMG_0677učenika koja je održana u rumunjskom gradu Craiova, a dio je projekta Peace is not free.

U međunarodnim timovima aktivno su sudjelovali učenici iz partnerskih škola u Italiji, Španjolskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. I. osnovnu školu Čakovec predstavljale su učenice thumbnail_IMG_0778Vida Haček i Dora Horvat, učenici Emanuel Medved, Domagoj Lukman i Bruno Krištofić u pratnji ravnatelja Siniše Stričaka, školske pedagoginje Dubravke Kečkeš te učiteljice informatike i školske projektne koordinatorice Ivane Ružić. Kratkoročna razmjena učenika u Rumunjskoj dio je jednog od šest Erasmus+ KA2 projekta koji se provode u I. osnovnoj školi Čakovec ove školske godine. Projektne aktivnosti doprinose boljem razumijevanju društva, razvoju svijesti o vlastititom doprinosu za napredak lokalne i međunarodne zajednice.

Objavljeno u Projekti | Označeno sa , , , ,