Pazi se prevaranata

Elvira Špelić Vidović

Budi internet genijalac 2023 – 2026

U okviru projekta „Budi Internet genijalac“ učiteljica tehničke kulture Elvira Špelić Vidović u Osnovnoj školi Cetingrad u Cetingradu, 11. ožujka 2024., provela sam radionicu pod nazivom:“Uočavanje lažnih vijesti na internetu” – Pazi se prevaranata, s učenicima šestog razreda. Na radionici je sudjelovalo 10 učenika ( cijeli razred) uzrasta 11-12 godina. Radionicu sam provela tijekom dva školska sata.

Uvod

Na početku sata povela sam razgovor s učenicima o vijestima kojim smo izloženi svakodnevno. Istaknula sam da postoje ljudi i skupine koji snažno vjeruju u nešto da izvrću istinu kako bi se mi složili s njima. Lažna vijest je iskrivljena informacija koja se predstavlja kao vijest. Ljudi koji ne znaju prepoznati lažnu vijest mogu je širiti i odluke donositi na temelju njih. Ako nešto izgleda kao lažna vijest moramo prepoznati indikatore da nešto nije uredu. Rekla sam im da postoje pitanja kojima ćemo se danas služiti kako bi lakše odredili koje se vijesti temelje na dokazima a koje su lažne.

Glavni dio

Učenici su se podijelili u 3 skupine. Svakoj skupini sam dala radni list „ Što nije u redu s ovom slikom? Gdje su učenici tražili razlike između slika. Dakle danas ćemo se baviti određivanjem je li neka vijest stvarna ili lažna poput je ove naše igre.

Nastavili smo s radnim listićem „Uočavanje lažnih adresa mrežnih stranica”. Kada se objavi neka vijest prvo provjerite mrežnu adresu. Većina tvrtki ima kratke lako pamtljive adrese stoga prvi „alarm” neka vam bude svaki nepotrebni dodatak. Na mreži provjerite stranicu te novinske agencije i ako je ta agencija stvarna pojaviti će se desno od dobivenih rezultata kućica s opisom te agencije. Ako toga nema znači da adresa nije stvarna a možda više nije ni dostupna ili je prijavljena kao lažna. Učenicu su djelomično znali uočiti koja je lažna adresa mrežnih stranica – radni listić.

Isto tako trebate provjeriti naslov objave bez adrese mrežne stranice. Tada obratite pozornost na:

a) objava je sa slikom koja nam je zanimljiva a kada kliknemo na to, to uopće nema veze s viješću

b) debela tiskana slova, uskličnici, šarena slova kako bi pomislili da je ova vijest važna – pravi novinari to ne rade

c) pompozne riječi – „šokantno”, „stravično”, „skandalozno”, „neviđeno” – to isto pravi novinari ne rade, dakle ne nameću vam zaključak već u naslovu

Na primjeru:”Šokantna istina o tome što učitelji rade nakon škole!” učenici su se susreli s primjerom kako lažne vijesti s pompoznim naslovima uopće nemaju veze sa člankom koji je objavljen. Sve je to napravljeno samo da privuče pažnju.

Sljedeća važna stvar s kojim sam ih upoznala je Provjera izvora. Neke lažni izvori su dobro „zamaskirani” jer su dobri u kopiranju stvarnih vijesti. Na primjeru: Zvuče li vam ova imena kao stvarne novinske agencije (iz radnih listića). Uputila sam ih da se posluže s 3 koraka na radnom listiću „Kako odlučiti jeli izvor vjerodostojan?” kao i na pokazatelje koje smo upravo učili kako bi odlučili jeli vijest istinita ili lažna.

Važni koraci koje smo danas naučili:

1. Upotrijebite zdrav razum
2. Postavite si pitanja vezan uz motiv i stručnost
3. 3otvrdite informaciju

Završni dio

Na kraju radionice došli smo do zaključka da sada kada smo naučili pokazatelje i 3 važna pitanja za uočavanje lažnih vijesti, pozorno promatranje i istraživanje može postati dio njihove svakodnevice. Na ovaj način svaki od njih postati će pametan, obziran i uvaženi digitalni građanin. Uvijek kritički razmišljati i analizirati informacije koje dobivaju na internetu.

Radionica je protekla u veselom i radišnom duhu. Učenici su međusobnim razgovorom pozitivno ocijenili radionicu i rekli da su znali do sada prepoznati neke lažne vijesti ali da nisu znali kako presuditi o nekim vijestima koje su se pokazale netočne. Rekli su da će si uvijek postavljati naučena 3 pitanja.

Na kraju radionice igrali su „Interland”.

Dijelimo pažljivo uz BIG radionice

Elvira Špelić Vidović

Budi internet genijalac 2023 – 2026

U okviru projekta „Budi Internet genijalac“ učiteljica tehničke kulture Elvira Špelić Vidović u Osnovnoj školi Cetingrad u Cetingradu, 4. ožujka 2024., provela sam radionicu pod nazivom:“Čiji je ovo uopće profil?” – Dijeli pažljivo, s učenicima petog razreda. Na radionici je sudjelovalo 9 učenika (cijeli razred) uzrasta 10 -11 godina. Radionicu sam provela tijekom dva školska sata.

Uvod

Na početku sata povela sam razgovor s učenicima o digitalnom tragu. Znaju li što je digitalni trag? Na internetu objavljujemo osobne informacije a isto tako možemo pronaći brojne osobne informacije o drugim ljudima. Na temelju tih podataka stvaramo sliku o osobama no dali su sve te informacije točne. Je li naše mišljenje točno, da li su naše pretpostavke točne i da li su te objavljene činjenice točne, istinite? Znamo li kako su ti podaci prikupljeni? Možemo li i kako utvrditi njihov izvor?

Glavni dio

Učenici su se podijelili u 4 skupine. Svakoj skupini sam dala radni list „Čiji je ovo uopće profil?”

Nakon toga sam im rekla da dobro pročitaju informacije koje im pišu na radnom listu o Kristini, Janu i Robertu. Svaka grupa odabrala je jednog izmišljenog lika te su krenuli s opisivanjem tog lika na temelju dostupnih informacija. Za zadatak su imali 30 minuta. Bilo ih je zanimljivo promatrati kako surađuju i raspravljaju te donose mišljenja. Nakon izvršenog opisa svaka grupa pročitala je svoj opis. Bilo je tu svega, dobrano smo se nasmijali. Grupa koja je opisivala Kristinu napisala je da „mrzi” djecu. No kada sam ih pitala: Imate li mlađeg brata ili sestru i ponekad zaista mislite da je vanzemaljac koji vam premješta stvari i čini male nepodopštine? Svi mi koji imamo mlađe sestre ili braću ponekada se ljutimo na njih, ne ne mrzimo ih. Svi su se složili i iznosili svoje primjere svakakvih događaja. Kada su svi pročitali svoje opise, rekla sam im sada poslušajte stvarne opise naših zamišljenih likova. Usporedili smo s istinom i s onim što su oni zaključili na temelju njihovih objava. Razlike su bile očite.

Pa smo razgovarali o točnim i netočnim pretpostavkama, što ih je navelo da na upravo taj način opišu osobu. Došli smo do zaključka da je većina njihovih opisa temeljena na pretpostavkama. Kada sam im postavila pitanje što su naučili u ovom zadatku, odgovorili su mi da se jako razlikuje njihov opis od istine. Ostali su iznenađeni razlikom njihovog opisa i istine.

Završni dio

Na kraju radionice došli smo do zaključka da na temelju nečijih objava i fotografija možemo donijeti pretpostavke koje nisu uvijek točne, pogotovo ako te osobe ne poznajemo. Rekla sam im da ono što stavljaju na internet je samo dio toga tko su oni zapravo i do čega im je stalo. Naravno uvijek je tu pretpostavka da se žele predstaviti lažno, praviti se važnima ili su samo brzopleti pa objavljuju prvo što im padne na pamet. Zato treba uvijek biti oprezan s onim što objavljujemo jer ostavljamo digitalni trag.

Pozvala sam ih da uvijek dobro promisle jer ne možemo uvijek znati tko su doista te osobe i kako se osjećaju dok ih osobno ne upoznamo, a čak i onda će nam trebati vremena da shvatimo tko su.

Radionica je protekla u veselom i radišnom duhu. Učenici su međusobnim razgovorom pozitivno ocijenili radionicu i rekli da uopće nisu na ovaj način gledali kada su komentirali nekoga i da su mislili da je sve istina što piše kod pojedinih profila. Rekli su mi da ih je ovo iznenadilo.

Na kraju radionice igrali su „Interland”.

S nestrpljenjem očekuju novu radionicu a pogotovo kada sam im rekla da ćemo se u sklopu projekta opet igrati “Interland” i istraživati on line svijet.

Radionica Nisam to mislio/la!

Elvira Špelić Vidović

Budi internet genijalac 2023 – 2026

U okviru projekta „Budi Internet genijalac“ učiteljica tehničke kulture Elvira Špelić Vidović u Osnovnoj školi Cetingrad u Cetingradu provela sam radionicu pod nazivom:“Nisam to mislio/la!” – Dijeli pažljivo, sa učenicima petog razreda. Na radionici je sudjelovalo 8 učenika ( cijeli razred) uzrasta 10 -11 godina. Radionicu sam provela tijekom dva školska sata.

Ključne riječi: radionica Nisam to mislio/la!, poruka, medijski sadržaj.

Uvod

Na početku sata sam sa učenicima povela razgovor na temu kako je jednu poruku moguće interpretirati na više načina.,Je li itko ikada pogrešno protumačio nešto što ste rekli, napravili, napisali ili objavili na internetu? Jesu li se naljutili ili ražalostili, pa ste morali objašnjavati da niste zapravo tako mislili? Ponekad u komunikaciji s drugima, mi sami znamo što mislimo, no ljudi s kojima komuniciramo nas ne razumiju, osobito ako se ne nalazimo na istom mjestu. To je zato što naša iskustva utječu na način na koji tumačimo sadržaje poput slika i riječi. Odgovori su bili različiti. Većinom su poruke koje šalju prijateljima bili da oni razumiju što misle no kada sam pitala kako bi te poruke zvučale da su ih poslali roditeljima ili nekom odraslom odgovarali su da to baš ne bi bilo dobro prihvaćeno.

Jedan od načina je da vidimo sebe kao stvaratelje medijskog sadržaja, a ne samo komentatore ili sudionike u medijima. Svaki put kada izrađujete internetski profil, šaljete poruku nekome, ostavljate komentar u chatu ili dijelite sliku, stvarate medijski sadržaj. Kao svi dobri stvaratelji medijskog sadržaja, trebamo pažljivo postupati pri stvaranju i dijeljenju medijskog sadržaja tako da prvo stanemo i razmislimo te si postavimo pitanje: “Kako bi netko tko je drugačiji od mene mogao protumačiti moju poruku?”

Glavni dio

Svaki učenik je dobio papir “Bijela majica”. Na majicu koju su dobili trebali su nacrtajtati emotikon kako bi se predstavili drugima. Dozvoljeno je bilo najviše 3 emotikona koje su mogli koristiti iz tablice a mogli su i sami izmisliti svoj emotikon. Za zadatak su imali 20 minuta.

Nakon toga sam ih podijelila u parove i morali su shvatiti što emotikoni na majicama drugih učenika znače. Neki su ispravno pogodili a neke smo morali pojašnjavati primjer: srce kod jedne djevojčice je značilo da je zaljubljena dok je kod dječaka značilo da je srčan (borben). Kada smo izložili majice na pano u razredu gdje su ih svi mogli vidjeti neke su majice lako mogli povezati s određenim učenikom. A neke su autori morali pojasniti naprimjer da emotikon koji je crven i izgleda kao da je ljut a ispod je nogometna lopta znači da je “opaki” igrač tj. da je jako dobar u nogometu prema svom mišljenju a ne da je “huligan” koji bi radio nepodopštine. Na radionici su jako puno naučili jedni o drugima i počeli shvaćati da se različite poruke se mogu različito protumačiti.

Završni dio

Došli su do zaključka da kao stvaratelji medijskog sadržaja trebaju prije nego što objave poruke ili slike na internetu stati i zapitati se: “Kako bi netko drugi mogao ovo protumačiti?” Jesmo li sigurni da će razumjeti što mislimo? Mogu li to krivo protumačiti? A isto bismo se morali zapitati i kada komentiramo tuđe objave. “Jesam li siguran/a da razumijem što je ta osoba mislila?” Kako mogu biti siguran/a?

Radionica je protekla u veselom i radišnom duhu. Učenici su međusobnim razgovorom pozitivno ocijenili radionicu i rekli da uopće nisu razmišljali da bi njihove poruke, objave ili slike mogle biti protumačene na krivi način. Došli smo do zaključka da jako moramo paziti što objavljujemo – “3 puta promisli prije nego objaviš!” – ovo je naša parola za buduće objave.

S nestrpljenjem očekuju novu radionicu a pogotovo kada sam im rekla da ćemo se u sklopu projekta igrati “Interland” i istraživati on line svijet.