Program(i)granje – II. dio

valentina_blaskovic
Valentina Blašković

Sažetak

Djeca nove tehnologije primaju na drugačiji način od nas odraslih, jer odrastaju s novim izazovima. Uloga nas učitelja je usmjeriti učenike kako kreativno koristiti informacijsku tehnologiju te njome podignuti razinu obrazovanja u cjelini, a pri tome se zabaviti, uživati i naravno razvijati vještine koje su nužne za cjeloživotno učenje, poput logičkog, stvaralačkog i apstraktnog mišljenja, kreativnosti,… Programiranje nije samo pisanje računalnih programa. Programiranje je rješavanje problema, otklanjanje grešaka, razvijanje logičkog razmišljanja i računalnog razmišljanja, razvoj strategija i upravo zbog toga možemo reći da programiranje mijenja način razmišljanja.

Ključne riječi: programiranje, program, naredbe, micro:bit.

Interaktivna online radionica Program(i)granje održan je 23. listopada 2020. u organizaciji Udruge Suradnici u učenju, a uvršten je i kao događaj incijative Meet and Code. Namijenjen je učenicima koji će raditi s osnovnim edukacijskim materijalima i po prvi put upoznati se s programiranjem i micro:bitom. Polaznici će po principu drag-and-drop izrađivati animacije i igrice, a projekti/programi će se sačuvati. Učenje programiranja pomaže djeci u razvijanju vještine rješavanja problema, logike i kreativnosti, što je ujedno i cilj ovog webinara. Onaj tko zavoli programiranje, možda nastavi učiti i mnogo dulje.

Interaktivnu radionicu vodila je učiteljica Informatike Valentina Blašković iz Prve osnovne škole Ogulin preko online platforme Microsoft Teams. Na radionici su, iz svoje učionice, sudjelovali učenici 5. razreda iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Cernik sa svojom učiteljicom Informatike Kristinom Slišurić  (Slika1).

Radi lakšeg snalaženja tijekom webinara učiteljica je podijelila s učenicima poveznicu na Padlet ploču na kojoj se nalazi popis svih aktivnosti i pripadajućih poveznica na igru/zadatak. U uvodnom dijelu učenici su otkrivali temu sata tako da su rješavali križaljku pišući dijelove računala kao i nazive digitalnih uređaja i opreme (Slika2 ). Tema sata je micro:bit odnosno izrada programa za micro:bit uređaj.

Učiteljica je upoznala učenike sa samim uređajem micro:bit – gumbi, izvodi, mjesto za priključivanje baterije, USB utor za spajanje na računalo i ostalo.  Učenici su programe izrađivali i njegov tijek promatrali na simulatoru te nisu prolazili kroz postupak prebacivanja programa na uređaj. Glavni dio interaktivne radionice odvija se u online programu Makecode micro:bit kojeg im je učiteljica na početku kratko objasnila (područje s naredbama, područje gdje se slažu naredbe/programi i mjesto micro:bita). Prvi, jednostavniji, program nosio je naziv Križić kružić i cilj mu je osuvremeniti tradicionalnu i već poznatu igru. Za to je potrebno na 9 micro:bit uređaja prebaciti izrađen program (Slika3).

U drugom programu učenici su izrađivali program pod nazivom Bingo koji pokazuje slučajni broj od 1 do 25 te tražeći iste brojeve u predloženim tablicama, učenici uvode moderne izmjene u već poznatu igru. Treći program je zamjena za tradicionalno bacanje kocke u društvenim igrama s obzirom da se ista često izgubi. Kada se micro:bit protrese on pokazuje brojeve od 1 do 6. Program koji su učenici izrađivali u Makecode microbitu  pod nazivom Kamen, škare i papir izrađen je u svrhu kako bi se već poznata igra osuvremenila, a istovremeno zainteresirala učenike za stvaranje novih programa i kako bi uvidjeli koliko su programiranje i igranje usko povezani i kako većinu već poznatih igara možemo programirati u raznim programima i dobiti jedan drugačiji pristup i uvid u igru. Za kraj programiranja izradili su program pod nazivom Utrka likova a uz nju je vezana PowerPoint prezentacija Utrka likova u kojoj se cjelokupna utrka i odvija.

Učenici su na kraju interaktivne radionice popunili izlaznu karticu (Slika4) u kojoj su odabirali svoje raspoloženje nakon sata, koji program im je bio najlakši a koji najteži za izraditi/ programirati te su obojali uređaj micro:bit i time ostavili poruku.

Programiranje se ne promatra samo kao vještina koju je danas poželjno svladati, već kao alat pomoću kojeg kod učenika razvijamo sposobnosti koje su temelj uspješnosti u daljem školovanju. Učenje programiranja pomoću micro:bita potiče djecu na razmišljanje, kreiranje te oživljavanje i realiziranje svojih ideja, daje im samopouzdanje i vjeru kako mogu postati dizajneri i stvaratelji jer programiranje kao digitalna vještina predstavlja novu pismenost koju je potrebno učiti od malih nogu baš kao učenje čitanja, pisanja i računanja.

Programi(g)ranje – prezentacija s interaktivne radionice

Micro:bit – zabavno učenje programiranja

tomislavL_tamaraR_teaPZ

Tomislav Leček, Tamara Ređep,  Tea Pavičić Zajec

1. Uvod

Prema prijedlogu nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Informatike važnost poznavanja temeljnih informatičkih koncepata kao što su programiranje, algoritmi ili strukture podataka postaje neophodno kako učenici ne bili samo korisnici informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) nego i stvaratelji [1].

Dugi niz godina u III. osnovnoj školi Varaždin provodi se rano učenje informatike u IV. razredima kroz izvannastavnu aktivnost, no unazad dvije godine naglasak je na stjecanju vještine programiranja, obzirom da je škola uključivanjem u projekt BBC micro:bit – STEM revolucija udruge IRIM 2017. godine dobila popularna mikro računala micro:bitove. Radi se o tehnologiji koja je nastala kao suradnja Microsofta, BBC i drugih u svrhu popularizacije STEM-a u školama, ali i lakšeg učenja i razumijevanja teorije programiranja.

Micro:bit je mala pločica s mikrokontrolerom i senzorima poput akcelorimetra, žiroskopa i kompasa koja omogućava početak rada s programiranjem i upoznavanje logike programiranja. Za programiranje se najčešće koristi mrežna stranica https://makecode.microbit.org gdje se slaže programski kod. Putem USB sučelja kod se prebacuje na pločicu čime je uređaj spreman za rad. Osim senzora ima i dva tipkala (treće je kombinirana tipka) te mali 5×5 LED zaslon. Micro:bit omogućuje bežičnu komunikaciju s drugim uređajima koji rade na Bluetooth tehnologiji, ali i s drugim micro:bit uređajima omogućavajući tako međusobnu interakciju uređaja.

2. Rad s micro:bitom

Nakon uvodnog upoznavanja učenika sa samim uređajem, njegovim dijelovima, sastavljanjem i priključivanjem na računalo, slijedi demonstracija sclip_image003učelja za programiranje (Slika 1).

Sučelje je intuitivno te učenici ne moraju pamtiti sintaksu programsko jezika, već po principu puzzla (blokova) grade programski kod, što im omogućuje veću slobodu u kreiranju različitih programskih rješenja. Naredbe su razdijeljene u logičke cjeline ovisno o tome čemu pojedini blok služi. Sve naredbe iz odabrane skupine su vidljive i uz svaku dolazi objašnjenje kako radi, odnosno primjer kako se koristiti.

Slika 1. Upoznavanje s uređajem i sučeljem za programiranje

Ove godine učenici su izrađivali programe za aktiviranje različitih vanjskih uređaja koje su spajali na micro:bit uređaj putem njegovog sučelja. Prva u nizu je bila sveprisutna i popularna kockica za igru „čovječe ne ljuti se“. Slaganje slučajnog pojavljivanja broja od 1 do 6, dopunjeno je mogućnošću da se dobiveni broj reproducira na zvučnik kao broj ponavljanja jednog zvuka image(Slika 2.). Veza pokazanog broja na uređaju i broja ponavljanja istog zvuka vrlo je važna jer povezuje varijablu s brojem ponavljanja pohranjenog broja u toj varijabli. Ta veza često nije jasna u programiranju kod starijih učenika, dok je ovdje učenicima IV. razreda na ovaj način postala logička i jasna.

Slika 2. Spajanje micro:bita s dodatnim elementima (zvučnik)

Osim igre čovječe ne ljuti se, kako bi spoznali kako radi vanjska ulična rasvjeta uključivali su svijetlo u prostoriji ili vanjsku rasvjetu koristeći dostupni senzor jačine svjetlosti. Sličan primjer je uključivanje hlađenja prostorije, tako što micro:bit nakon što temperatura pređe određeni prag samostalno uključuje ventilator i hladi prostoriju.

3. Zaključak

Primjenjujući programiranje kroz primjere iz svakodnevnog života učenici već u ranijoj životnoj dobi shvaćaju da su svi ti uređaji iz našeg okruženja upravljani nekim programskim kodom koji ne mora biti posebno ni kompliciran ni složen.

Ujedno prednost ranijeg učenja programiranja olakšava učenicima lakše savladavanje novih programskih jezika u kasnijem školovanju budući da im je logika programiranja poznata i jasna.

Literatura

  1. Stručna radna skupina Cjelovite kurikularne reforme, „Prijedlog kurikuluma nastavnog predmeta Informatika“, veljača 2016.

Micro:bit u integriranoj nastavi informatike i fizike

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Da se micro:bit može koristiti u integriranoj nastavi micro bitinformatike i fizike pokazali su učenici 2b razreda Jezičnog usmjerenja Gimnazije Vukovar vođeni nastavnicom informatike Sanjom Pavlović Šijanović i nastavnikom fizike Ivanom Menđušićem.

Iako jezična usmjerenja u gimnazijama imaju informatiku samo u drugom razredu i iako je ova školska godina za njih tek početak intenzivnijeg bavljenja područjem programiranja, naši učenici pokazali su da je programiranje uz pomoć Makecode sučelja znatno olakšano te pristupačnije za početnike u svijetu kodova, a samim tim i poticajnije jer su postignuća na zavidnoj razini. Naime web pripreme za mjerenjasučelje za programiranje micro:bita u Makecode editoru s lijeve strane sadrži simulator na kojem se odmah po pisanju programa, sam program i izvršava pa se vizualizacijom istovremeno uočavaju isprogramirane radnje a uz to jednostavno možemo učiti i bez samog uređaja. U sredini se nalazi izbornik sa kategorijama naredbi iz kojeg odabiremo željene naredbe i odvlačimo ih u desni dio sučelja gdje pišemo program. Upoznavanje sa sučeljem i pisanje prvog programa „Smješka“ kojeg smo potom učitali na micro:bit, bile su naše početne aktivnosti, koje su rezultirale 100% uspješnošću i istim postotkom izazvale zadkodiranjeovoljstvo i želju za danjim aktivnostima. Vrlo brzo smo savladali programiranje tipkala, definiranje varijabli, smisao programskih petlji, ispitivanje uvjeta i ugradnju matematičkih operatora, što nam je bilo potrebno za naš glavni zadatak – programiranje micro:bita – senzora i konvertera temperature. Započeli smo jednostavnijim zadatkom u kojem je micro:bit samo očitavao temperaturu, potom ju pretvarao u stupnjeve Celzijuse, preračunavao ih u Kelvine i na kraju u Fahrenheite. U konačnici, pripremili smo micro:bit koji je našim programom postao konverter izmjerene temperature. Time je naš posao vezan za programiranje micro:bita bio završen.

Nakon toga je nastupilo vakumiranje micro:bitova, jer smo željeli da nam micro:bitovi – nastavnicisenzori, mjere temperature zagrijavane vode, leda, otopljenog leda…Sve je to trebalo pripremiti, pa smo se opskrbili i plamenikom, kutijom kuhinjske soli, menzurama, ledom, posudama, vrećicama i uređajem za vakumiranje…prava mala kuhinja i fizika u stvarnim situacijama. Učenici su usvojili pojam termodinamičke ili apsolutne temperature, te rad živina termometra. Prisjetili su se kako pretvarati temperaturu iz Celzijeve u apsolutnu ljestvicu i obrnuto, te kako pretvarati Fahrenheit u Celzijevu ljestvicu i obrnuto.

fizikafizika2

Micro:bit računala su mjerila nasumičene temperature koje su se nalazile u različitim ledposudama. Izmjerene podatke početne (sobne temperature) i konačne (npr. u nekoj od posuda) mjerili su u nasumično odabranim mjernim ljestvicama. Dane su podatke preračunavali u Celzijevu ili Kelvinovu temperaturnu ljestvicu da bi dobili razliku temperature npr. kolika je razlika temperatura prostorije i leda. Na jednostavan i zanimljiv način učenici su razvili sposobnost kontrole varijabli koristeći se proporcionalnom logikom.

A kako kuhinju uvijek treba i pospremiti, tako smo na kraju sve micro:bitove, izvadili iz vakumiranih vrećica, pospremili baterije, oprali posude, ugasili plamenivakumiranje micro bitake, led se rastopio, pa je bilo brisanja i parketa…i u konačnici, odradili smo jako puno posla ali zadovoljstvo sa lica nas nastavnika i naših učenika nije nestalo. Dapače, proveli smo i anonimnu anketu putem edukativne društvene mreže Yammer, u kojoj smo tražili povratnu informaciju učenika, da li im se ovakav način integrirane svidio, i svi učenici su izrazili svoje zadovoljstvo i želju za ovakvim vidom nastave.

Štopripreme1 nam je sve trebalo kako bismo sve ovo proveli? Puno pripreme i osmišljavanja ovakvog načina rada, popis potrebnih sredstava za ostvarenje željenih ishoda iz područja informatike i fizike, entuzijazma i želje za kreativnijom i zanimljivijom nastavom, i četiri školska sata (dva sata za potrebe obrade sadržaja iz informatike i fizike i dva sata za implementaciju obrađenih sadržaja kroz konkretnu primjenu).

Na kraju, slobodno možemo zaključiti da integrirana fizikanastava, iako iziskuje znatno više pripreme i znatno veći angažman učenika i nastavnika, donosi i znatno više dobrobiti. Područja primjene micro:bitova su neiscrpna, mogućnosti su neograničene i ovaj naš primjer dokaz je da implementacija micro:bitova u nastavni proces može pomoći učenicima u stjecanju znanja, vještina i sposobnosti potrebnih da iz pasivne uloge korisnika digitalne tehnologije prerastu u aktivne dizajnere i stvaraoce novih alata s kojima će se moći unaprijediti učenje, rješavati probleme ili jednostavno se zabaviti te u potpunosti iskoristiti prednosti života i gospodarstva 21. stoljeća.