Malo drugačiji rad u 1. razred

katarina_plut

Katarina Plut

Sažetak

Početak – ne samo školske godine, već školovanja općenito. Za učenike i roditelje novi je početak, novo razdoblje u životu. Za učiteljice upoznavanje nove djece, roditelja – a time ujedno i upoznavanje različitih osobnosti koje moramo povezati u „cjelinu“, ako želimo uspješno „ploviti na školskoj lađi“, mi zajedno s njima godinu ili dvije, a oni svih devet godina školovanja. Nekima je pohađanje škole ugodno, nekima je to pravi stres. Na početku je u velikoj mjeri potrebno novo saznanje, prilagođavanje, međusobne pozitivne komunikacije, ali i velika strpljivost.

Ključne riječi: dolazak u školu, međusobni odnosi, timski rad, rad u kutićima.

Dolazak u školu

U školu dolaze djeca koja su međusobno jako različita. Dolaze iz različitih sredina, s različito oformljenim socijalnim vještinama, različitim predznanjem, odnosno znanjem, različitim navikama i sposobnostima…

Dolazak u školu za djecu znači nov početak – nove prijatelji, nove prostorije, nova učiteljica… To važi i za učitelje, učenike, pa i roditelje koji nam povjeravaju svoju djecu.

Djeca u većini slučajeva ne znaju što ih u školi čeka (oni koji imaju stariju braću ili sestre, imaju o tome doduše već neke predrasude). Međutim, za većinu je to posve novo područje – a time i posve nov izazov. U školu dolaze djeca iz različitih »krajeva«. Za većinu dolazak u školu znači nešto lijepo i takvim ostaje cijelo vrijeme školovanja. Nekima pak dolazak u školu stvara problem.

Dolaze djeca s različitim prethodnim znanjem, vještinama, sposobnostima… Uloga učiteljice u školi jest da pruži djetetu potporu ako u učenju, tako i u razvoju osobnosti.

Prethodna iskustva, znanje i spretnosti, što ih djeca steknu prije početka školovanja, značajno utječu na uspješnost u školi. U tom pogledu od velikog je značenja sređena i poticajna okolina ili sredina u kojoj dijete živi i provodi dio dana.

Djeca su željna znanja, radoznala, vedra, vole istraživati. Okolina je ta koja ih svojim primjerenim očekivanjima može potaknuti na bolje ili može postati kočnicom u njihovom razvoju. Ako dijete opteretimo bezbrojnim aktivnostima, onda se spontanost, želja za znanjem i vedrina rasplinu, dijete ne može ispuniti prevelika očekivanja. Posljedice mogu biti pomanjkanje koncentracije, nesanica, bolesti u trbuhu… (Miko, 2018).

Kad dobijem generaciju prvašića, oni su kao neispisan list, ali kad taj list okrenem, vidim da svaki od njih ima iza sebe već pet ili šest poglavlja.

Škole nisu iz godine u godinu sve zahtjevnije ili možda manje prijatne, manje prihvatljivije… u školu dolaze djeca koja imaju manji broj jasno oblikovanih socijalnih vještina, vodi i usmjerava ih načelo ugode – ovdje i sada, samo ja… djeluju po principu – radit ću ono što je fino. Nemaju izgrađen osjećaj odgovornosti za svoje djelovanje.

Učiteljica i odgojiteljica u razredu

Učiteljica je ta koja stvara “odnose” u razredu. Učenik može biti motiviran u školi samo ako se dobro osjeća. Uz pomoć raznovrsnih aktivnosti (razgovor, socijalne igrice …) uspijeva nam više ili manje uspostaviti jasna pravila u razredu te dobre odnose s učenicima. Jasna pravila, granice i posljedice od bitnog su značenja za dobru nastavu. Učenik mora znati kakve su posljedice, ako krši pravila ili prekorači granice. Učenici uvažavaju i poštuju učitelja samo ako je ovaj dosljedan. Ako nije dosljedan, učenici ga neće shvaćati ozbiljno.

Učiteljica dobiva u novom razredu širok “spektar” različitih priča i različitih karaktera.

Prisutnost druge stručne djelatnice u razredu predstavlja mekaniji prijelaz iz vrtića u školu. Osobno mislim da bi se na taj način pozornost prema djeci mogla podijeliti. Dvije osobe mogle bi se daleko bolje i temeljitije posvetiti djeci, kojoj je kod prijelaza iz vrtića u školu “itekako” potrebna velika pozornosti, nego što se to može samo jedna osoba prisutna u razredu.

Prednost prisutnosti dviju osoba u razredu očituje se i na taj način što jedna može voditi nastavu, a druga može istovremeno pomagati i davati smjernice pojedinačnim učenicima.

Međutim, rad dviju učiteljica zahtijeva odgovorno, ravnopravno, pravedno… sudjelovanje jedne i druge u svim fazama rada – nastave, ali i odgoja učenika u razredu. Kod takvog rada najvažnija je međusobna potpora, pomoć, razgovor, iskreno izražavanje osjećaja, poštivanje. Rad se međusobno isprepleće, dopunjava, usavršava, mijenja…

Sve to osjete svi članovi zajednice – učenici, roditelji, suradnici… Ako je rad pozitivan – on je ugodan, ako je pak negativan… Znamo u kakvom ozračju je rad ugodniji i kvalitetniji.

Sama sam uistinu “sretnica”, zato što u svom širem kolektivu na razini škole, ali i u užem krugu (u aktivu i u paru) osjećam pozitivnu energiju.

Učiteljica i odgojiteljica stvaraju “odnose” u razredu. Učenik može biti motiviran za rad u školi samo ako se ondje dobro osjeća. Pomoću različitih aktivnosti (razgovor, socijalne igrice …) uspjelo mi je uspostaviti jasna pravila u razredu i dobre odnose s učenicima. Jasna pravila, granice i posljedice od bitnog su značenja za dobru nastavu.

Opis primjera dobre prakse – rad u kutićima

U mom razredu rad se ne odvija po pojedinačnim satovima rasporeda – 45 minuta nastave, 5 minuta odmora… Prije nekoliko godina sudjelovala sam u obrazovnom procesu na Pedagoškom institutu, a sada u svom razredu radim po načelu metode »Korak po korak«.

Ta se metoda odlikuje sljedećim karakteristikama: individualizacija i diferencijacija nastave, sadržaja… za svakog učenika, što mu omogućava da raste i razvija se na sebi svojstven način te mu pomaže da izabire aktivnosti i rad u kutićima, u slobodno vrijeme, u bližoj i široj okolini, a istovremeno mu omogućava da samostalno donositi odluke i bude odgovoran.

U prostoriji se mogu stvoriti kutići koji se razlikuju po sadržajima. Pojedinačni kutići potiču učenike i učenice na odgovarajuće postupke: kutić za čitanje motivira učenike da se usredotoče na knjige, odnosno na čitanje, kutić za timski rad potiče učenike na suradnju kod pisanja zadaća. Za stolovima, odnosno u kutićima moguća je i individualna pomoć učitelja.

Rad u kutićima je proces u kojem se odvijaju projektni i istraživački zadaci po skupinama. Učenici uz pomoć učiteljice slobodno iznose svoje ideje, izmjenjuju pobude, određuju osobne i zajedničke ciljeve te ih individualno, tandemski i timski ostvaruju.

Učitelj podstiče napredak učenika, tako da svaki učenik može napredovati prema vlastitim mogućnostima i sposobnostima. Organizira nastavu – aktivnosti tako da učenici mogu ostvariti postavljene ciljeve. Nastavu temelji na vlastitoj aktivnosti, jer učenik upravo vlastitim aktivnostima razvija svoje sposobnosti, spretnosti, što je temeljno polazište za njegov uspjeh. Kvalitetu rada određuje učitelj.

Budući da u razredu imamo različite učenike, imamo posljedično i različita postignuća u ostvarivanju ciljeva – a važno je da pritom napreduju svi učenici.

Svako jutro najprije stanemo u krug i pozdravimo se na jutaslika 1rnjem okupljanju. Tom prilikom ispričamo jedni drugima dogodovštine jučerašnjeg dana, možemo igrati različite igrice koje su također motivacija za daljnji rad, možemo slušati ili sami pričati bajke (bralna značka, slovenska praksa), možemo nešto zapjevati… Na kraju se uvijek dogovorimo što ćemo tog dana raditi.

Slika 1. Učim se i istražujem

Dalje se rad nastavlja u raznim kutićima, ponekad i frontalno, odnosno vođeno ili dirigirano (određene aktivnosti, odnosno sadržaji). Učenik izabere sam zadaću za sebe (prema uputama učiteljice), sam rasporedi vrijeme za rješavanje zadaće. Pred kraj nastave ponovno sjednemo u krug, razgovaramo o obavljenom poslu i rastajemo se. Obično je u zaključnom krugu prisutna i učiteljica produženog boravka, koja prihvati učenike i nastavlja s njima provoditi dan. Na svršetku »školskog« dana trebale bi sve obaveze biti obavljene.

Rad u kutićima meni i učenicima omogućava da se individualno posvetim pojedinačnim učenicima, što omogućava dnevni napredak i uspjeh svih učenika. Mogu se individualno posvetiti učenicima koji su nadareniji – mogu pripremiti zadaće primjerene njihovoj nadarenosti, zalaganju i napredovanju u nastavi. A mogu se posvetiti i onim učenicima koji imaju poteškoća na pojedinim područjima učenja te im pomoći kod njihova napredovanja. Uostalom, dobro znamo da ne postoje dva učenika s istim poteškoćama.

Uspješnim se pokazalo se i to što smo odgojiteljica i ja kod pojedinačnog nastavnog sadržaja grupu podijelile te je svaka radila s polovicom učenika. Na taj način imamo bolji pregled nad usvojenim znanjem i vještinama, učenici dolaze više puta na red, pa tako i oni koji bi se doduše vrlo brzo sakrili u razredu.

slika 2Osiguravanje takvog nastavnog okruženja omogućava tjelesnu aktivnost ne samo na sportskom području, već i na samoj nastavi.

Rad u paru na takav način znači da je nastava kvalitetnija, dinamičnija, sadržajno i didaktički razigranija.

Slika 2. Rad u kutićima

Razmišljanje na kraju

Za mene je svaki novi dan izazov – dok se pripremam za nastavu u razredu, pred sobom vidim svoje učenike i mislim na njih, razmišljam što je potrebno raditi, kako nešto uraditi da budu što uspješniji. Naš svakodnevni rad odvija se po istom „rasporedu“, svaki dan učenici znaju tko i što ih čeka, trebaju jedino saznati što će imati za zadaću i kako će zadaću rješavati. Čini mi se vrlo značajnim – za sve učenike – da se rad odvija ustaljeno, istim dnevnim ritmom, što učenicima mnogo znači. Želim zaključiti riječima – koje često slušam od učenika za vrijeme rada u školi: »Zar ne, baš nam je lijepo! Danas su zadaće zaista bile lagane«.

Literatura

  1. Miko, K. (2018). Otroka pri učenju zgolj podpirajte. Pridobljeno 30. 8. 2019 s spletne strani https://www.onaplus.si/otroka-pri-ucenju-zgolj-podpirajte.

Kako možemo izgraditi međusobne odnose

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Moderni učitelj mora biti svjestan da u njegovom razredu sjede učenici koji na različite načine reagiraju na pritiske koji nastaju kao posljedica modernog i stresnog načina života. Vježbanje usredotočene svjesnosti jedan je od načina da se učenici nauče kako se lakše mogu suočiti s tim pritiscima. Djeca mogu prepoznati koliko je važno da se smire i da u svakom trenutku – dobrom ili lošem – poslušaju sebe i okolinu. U školi se s takvim problemima moramo pozabaviti razborito, kreativno i primjereno trenutnoj situaciji. Tako će djeca možda postati pozornija, motiviranija, koncentriranija, a zbog toga i uspješnija, zadovoljnija sa sobom i okolinom. Odrasti će u samopouzdane, odgovorne, psihički stabilne osobe, koje će život prihvaćati takav kakav i je, znajući da ne mogu mijenjati prošlost, da se ne smiju pretjerano opterećivati s budućnošću i da mogu živjeti punim životom stvarajući svaki trenutak u sadašnjosti.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, emocije, stres, opuštanje, učenik, međusobni odnosi

Uvod

Današnji učitelji živimo i radimo na drugačiji način od naših prethodnika, a krajnji cilj još uvijek ostaje isti: zadovoljni učenici koji u školi na različite načine stječu znanje i uz to se i dobro osjećaju.

Postizanje tog cilja nije tako jednostavno. Naime, djeca žive u jako brzim vremenima, cijeli dan izloženi su različitim obvezama, a time i pritiscima i stresu. S vremenom gospodari školaraca postaju školsko zvono i sat. Često i nemaju slobodnog vremena. Ako usprkos svim obvezama i pronađu malo slobodnog vremena, najčešće ga provode ispred televizije, računala, telefona, u virtualnom svijetu igara i na društvenim mrežama.

Sve navedeno utječe i na uspjeh u školi i međusobne odnose. Učenici sve više imaju poteškoća s pozornošću, a puno stvari rade usput bez da su ih svjesni. Teško pokazuju svoje emocije, manje imaju suosjećanja i empatije prema drugim ljudima, postaju sve veći individualisti i na žalost i egoisti. Ne znaju kako se zaustaviti, promatrati, smiriti se, razgovarati, isključiti sve ometajuće podražaje i jednostavno uživati u danom trenutku.

1. Što je usredotočena svjesnost?

Spasojević (2015) kaže da je usredotočena svjesnost svijest o sadašnjem trenutku i samoga sebe, svojih misli i osjećaja, svojega tijela i okoline. Ujedno, radi se i o prihvaćanju samoga sebe i svojih osjećaja, misli, tijela i okoline. Sve navedeno prihvaćamo bez rezerve, odnosno, tako kakvo jest. Sve je točno takvo kakvo jest u danom trenutku. Vježbanje usredotočene svjesnosti vodi nas prema danom trenutku u kojemu nema prošlosti i budućnosti (Spasojević, 2015).

»Riječ usredotočena svjesnost znači »izoštrena svijest« osjećaj da u svakom trenutku znamo što radimo dok se nešto događa« (Williams u Penman, 2016, str. 9).

2. Vježbanje usredotočene svjesnosti u razredu

Usredotočena svjesnost pozitivno utječe na djecu. Dugoročno, omogućuje im puniji život, zadovoljstvo sa samima sobom, samopouzdanje i razvoj unutrašnjeg mira.

Vježbe koristim kao motivaciju u uvodnim nastavnim aktivnostima, kao smirenje u završnim nastavnim aktivnostima, za povećanje koncentracije prije provjere i ocjenjivanja znanja i za opuštanje u različitim zahtjevnijim situacijama.

3. Primjeri vježbi

Vježba Vibriranje, da »istresemo stres«

Tu vježbu koristimo, kada su učenici nemirni, razdražljivi i pod stresom. Vježbu izvodimo stojeći, skidamo obuću, zamračimo prostor. Na taj način djeca jedni druge ne vide, ne smiju se, svatko se može posvetiti samom sebi. Vježbu uz živahnu instrumentalnu glazbu izvodimo oko sedam minuta. Pravilo je da nema pravila. Jednostavno započinjemo vibriranjem pojedinih dijelova tijela i tako istresemo sve što nas tišti i iz sebe „istresemo“ sve što nas opterećuje.

Vježba Osjećam glazbu

Učenici sjede na tlu. Puštamo glazbu koja je najprije divlja, brza i glasna. Djeca se u sjedećem položaju na tlu jednu minutu gibaju u ritmu brze i glasne glazbe. U slijedeće četiri minute glazba svake minute postaje tiša i smirenija. Učenici slijede njezin tempo i jačinu. Zadnja minuta vježbe je bez glazbe, kada učenici tiho sa spuštenim rukama i zatvorenim očima mirno sjede na tlu.

Vježbe disanja

Prije nego što započnemo s vježbama disanja važno je da se dobro namjestimo. Vježbe možemo izvoditi na nogama i u sjedećem ili ležećem položaju. Važno je da je kralježnica u uspravnom i ravnom položaju te da nam je udobno.

Kada stojimo kralježnica mora biti ravna, ruke su spuštene uz tijelo, dlanovi okrenuti prema nogama, stopala u laganom raskoraku. Ako vježbu izvodimo u sjedećem položaju, sjedimo uspravno na stolici s ravnim naslonjačem i odgovarajućom visinom sjedala. Leđa malo odmaknemo od naslonjača, stražnjicu pomaknemo unatrag, opustimo ramena, stopala stavljamo na tlo. Ako vježbe disanja izvodimo u ležećem položaju, legnemo na leđa, ruke stavimo uz tijelo, dlanovi su okrenuti prema stropu, noge su istegnute i nisu prekrižene. U svim položajima oči držimo zatvorene ili spustimo pogled.

Na početku izvodili smo vježbe kod kojih pazimo na svoje disanje, vježbe trbušnog i meditacijskog disanja, a kasnije vježbe su malo i zahtjevnije (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Fotoaparat

Vježbu izvodimo u prirodi, određujemo prostor za gibanje i promatramo ga. Učenici se podijele u parove, jedan je fotograf, a drugi fotoaparat. Onaj koji igra ulogu fotoaparata žmiri, a fotograf ga odvodi na određeno mjesto. Fotoaparat usmjerava prema određenom motivu. Na određeni znak (klik) učenik koji igra ulogu fotoaparata na pet sekundi otvara oči i pokušava najbolje što može zapamtiti sadržaj „snimljene fotografije“ i što više njezinih detalja. »Fotoaparat« uslika tri fotografije i potom učenici zamijene uloge. Nakon završetka vježbe razgovaramo o njezinoj izvedbi, osjećajima učenika, razlikama između „snimljenih“ fotografija i promatranju izdaleka.

Vježba Meditacija, vizualizacija

U razredu često koristimo meditacije, sakupljene u knjizi Relax kids = Opustite se djeco!. Zvjezdica želja (Viegas, 2012).

Prostor zatamnimo i uz nježnu meditacijsku glazbu udobno se namjestimo u sjedeći ili ležeći položaj. Učitelj govori tiho, jasno i cijelo vrijeme u istom ritmu. Učenici u mislima putuju prema zvijezdama u svemir, na planinu…

Vežba Mandale

Mandala znači magični krug. To je meditativna slika koja uvijek ima sredinu oko koje se oblikuje kružni motiv. Bavljenje s mandalama pomaže nam da se smirimo, poboljšava sposobnost koncentracije, vježba motoričke sposobnosti i način je spoznavanja samoga sebe (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Što kažem, kada se dogodi

Učitelj navede primjer događaja koji se svakom od nas može dogoditi u svakodnevnom životu. Zatim jedan od učenika napušta razred, ostali se u jednoj minuti dogovore, kako da ga prime u razred, što će mu kazati o tom veselom ili žalosnom događaju.

Primjeri događaja: kolega odlazi na zahtjevno natjecanje u plesu, kolega je osvojio medalju na atletskom natjecanju, kolegica je dobila brata, nekome je umro djed (u tom slučaju učitelj napušta razred) …

Vježba Stvaramo zajedno ali ipak svatko na svoj način

Učitelj pripremi velike prazne listove papira i stavlja ih na stolove. Učenici u grupama sjednu oko stolova. U potpunosti su tihi, cijelo vrijeme crtanja na papir ne dogovaraju se o tome što će i gdje će crtati. Znaju da na crtežu ne smiju ništa popravljati, dodavati, precrtavati. Na učiteljev znak prvi učenik svoju ideju počinje crtati na papir. Na dogovoreni znak s crtanjem nastavlja i drugi učenik. Nakon ponovnog znaka završava sa crtanjem (možda i tijekom poteza), onaj koji je crtao prije njega kaže kako se osjećao dok je kolega crtao. Poteškoće se pojave, kada netko precrta ili šara preko nečega što je nacrtao drugi učenik. Povrijeđeni učenik reagira neprimjereno, ljuti se, protestira, viče. Kako će reagirati slijedeći? Pokušat će popraviti sliku ili će hladno i neosobno crtati neku svoju temu? Na kraju vježbe obavezno mora uslijediti razgovor o osjećajima. Naime, učenici moraju biti svjesni da ponekad možemo biti ljuti, žalosni ili slično. Važno je da o tome govorimo i da je naša reakcija primjerena.

Zaključak

Život u modernom društvu za odrasle i za djecu postao je jako zahtjevan. Usredotočena svjesnost može biti put do zadovoljstva, sreće i unutrašnjeg mira.

Budući da djeca veći dio dana provode u školi, ona je nesumnjivo prostor za vježbanje te sposobnosti.

Moje iskustvo s uvođenjem usredotočene svjesnosti u svoju nastavu je pozitivno i zato ću nastaviti s vježbama. Mislim da ih učenici trebaju i da vježbanje usredotočene svjesnosti u današnjem svijetu stvarno predstavlja dodatnu vrijednost u modernoj nastavi.

Literatura

  1. Penman, D. (2016). Usredotočena svjesnost za kreativnost. Tržič: Učila International.
  2. Spasojević, N. (2015). 6 načina na koje u svakidašnjicu unosimo usredotočenu svjesnost. Dobiveno 3. 6. 2018 s https://www.svetloba.si/cujecnost/5-nacinov-kako-vnesti-cujecnost-v-vsakdan
  3. Srebot, R. in Menih, K. (1996). Putovanje u tišinu. Opuštajući odgoj za djecu. Ljubljana: DZS.
  4. Viegas, M. (2012). Relax kids = Opustite se djeco! Zvjezdica želja: 52 meditacije za djecu. Ljubljana: Star Elysium.