Online nastava u likovnom

Rad s učenicima s posebnim potrebama

Ela Leskovšek

Sažetak

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja drugih predmeta. Uz to, roditelji dobivaju uvid u djetetov rad i mogućnost veće povezanosti s njim. Učenici s posebnim potrebama imaju više motoričkih problema, pa je roditeljska pomoć bila dobrodošla. To im je predstavljalo teret, pa je bilo potrebno predati zadatke koji su bili dovoljno jednostavni da su ih čak i učenici s većim poteškoćama mogli ispuniti.

Problemom opadanja motivacije tijekom rada od kuće bavili smo se na razne načine, tijekom praznika dolazili smo izrađivati ​​ukrase i predmete za dom i uz redovite pozitivne povratne informacije.

Posao je rađen s malim setom materijala i pribora, pa smo potaknuli upotrebu svakodnevnih predmeta iz kuće ili prirode. Promijenili smo slijed skupova učenja. U mjesecima prije zatvaranja škola koristili smo složenije tehnike ili materijale koji se ne mogu koristiti kod kuće i trebaju puno čišćenja nakon posla. Za kućne satove ostale su jednostavnije tehnike. Prijenos gradiva i zadatak morali su biti još detaljniji i postupniji nego u učionici.

Ključne riječi: učenje, kreativnost, motivacija, opuštanje, improvizacija.

Uvod

Učenje na daljinu, posebno u osnovnoj školi s nižim obrazovnim standardom, jedinstveni je izazov za učitelje i učenike. Zapravo smo očekivali dolazak drugog vala epidemije, pa su početkom godine razrednici e-mailom otvorili školske račune Arnes za sve učenike. Svi su vježbali otvaranje primljenih e-mailova, sastavljanje novih i otvaranje privitaka. Teži je zadatak bio priložiti fotografije radi povratne informacije učiteljima. Studenti su također ukratko upoznati s upotrebom alata Zoom i Viber. Kako sam svoj predmet prilagodila novim uvjetima, donosim u nastavku, kada ću podržati i rezultate aktivnosti učenika od 6. do 9. razreda.

Preuređivanje slijeda skupova učenja

Zbog svega navedenog, također sam morala promijeniti godišnji plan rada i pripremiti sebe i svoje učenike za njega u tehničkom (provedbenom) smislu. Godišnji plan sadrži nekoliko umjetničkih grana. Ovaj put započeli smo školsku godinu sa zahtjevnijim setovima, kako u smislu interpretacije nastavnog materijala, tako i u pogledu provedbe i složenosti materijala i pomagala. I na kraju, ali ne najmanje važno, prvo smo razgovarali o tehnikama koje su manje zahtjevne za rad kod kuće, u kućnim kuhinjama i dječjim sobama zbog zahtjevnijeg čišćenja radnog područja nakon posla.

Kreativnost

Crtanje, slikanje i modeliranje mogu se svjesno koristiti kao mostovi između ljudskog unutarnjeg i vanjskog svijeta (Mees-Christsteller, 1992. u Kustecu, 2017.). Učenici svoj vizualni jezik razvijaju prema svojoj osobnoj i unutarnjoj viziji. Taj razvoj može kočiti obilje motiva i određeni načini izražavanja kojima su učenici izloženi od najranije dobi. Sjetimo se samo utjecaja crtića, bojanki itd. Vrlo rašireni i popularni motivi mogu studentima pružiti (relativni) uspjeh proizvoda, ali od njih zahtijevaju manje mentalne energije, što smanjuje njihovu kreativnost i inhibira razvoj vlastitog umjetničkog izraza.

Već tijekom ljetnih praznika pripremala sam PowerPoint i Word prezentacije za područje crtanja, pisanja i kiparstva. Građu sam uglavnom crpio iz udžbenika većinskih škola i iz kurikuluma za likovnu umjetnost, ali koristila sam ih samo kao osnovu ili orijentaciju. Ovi su programi preteški za naše učenike, ali ni oni za prvu trijadu nisu im prikladni jer su prilagođeni maloj djeci. Morao sam dati materijal kojim sam raspolagao na takav način da je nastava likovne umjetnosti bila prikladna za učenike s prilagođenim programom. U tome sam si pomogao svojim nastavničkim iskustvom u ovoj školi. Znam da upute za lekciju, kao i sam materijal, moraju biti napisane jednostavno i logično, u malom opsegu, nadogradnja osnova postupna je, već raspravljeni sadržaj potrebno je ponoviti nekoliko puta. Ispravno je upotrebljavati tiskana slova i što manje posebnih izraza prilikom pisanja, također može biti korisno za neke riječi upotrijebiti sinonim, poznatiju riječ iz svakodnevnog života.

U razumijevanju zadatka učenici se oslanjaju na nekoliko komunikacijskih kanala odjednom (vid, sluh, riječ, pokret), pa im je uskraćena kombinacija svih ovih metoda na satu od kuće. Stoga su proizvode učinili zanimljivima “na svoj način”, jer nisu mogli kopirati ideje i rješenja od svojih kolega iz razreda. Ako sam studentima dao gotovo potpunu slobodu, neki su se “izgubili”, pa mora postojati neki okvir, ograničenje, smjer. U tom kontekstu studenti zatim izražavaju svoje ideje.

Likovna umjetnost kao terapija

Umjetničko izražavanje može imati i terapeutski učinak tijekom rada od kuće i nedostatka društva, jer učenici mogu izraziti svoje osjećaje kroz kreativni proces. Takvo stvaranje također djeluje opuštajuće, jer se razlikuje od učenja ostalih školskih predmeta.

Čini mi se važnim naglasiti da cilj stvaranja nije savršena umjetnička kreacija, već proces stvaranja koji je usmjeren na osobni rast i samoostvarenje pojedinca. Za dijete je stvaranje igra, a ne zadatak. To znači da dijete opušteno stvara raznim umjetničkim sredstvima, a važnije od konačnog proizvoda su djetetova aktivnost i iskustvo oko nje (Geršak, 2010).

Mislim da nije važan samo rezultat, već i proces rada (izražavanja), pa nisam tražio od učenika da odmah započnu sa zadacima, već da za to odvoje malo vremena. A možda prije odrade i druge, posebno teške zadatke (matematika, slovenski jezik). Kad ovo ostane iza njih, moći će se opuštenije posvetiti umjetničkom stvaranju. Vikendi su također dobrodošli u tom pogledu kada će roditelji (skrbnici, pratitelji, itd.) Imati više vremena za njih. Uz pomoć umjetničkog izraza mogu se između njih dogoditi i različite komunikacije, ili kako kaže Valdes (u Krkoč Lasič, 2014): „umjetnička komunikacija otkriva mnogo više“). Verbalna komunikacija stoga nije jedina i ne nužno najuspješnija.

Materijali i likovna umjetnost

Likovna umjetnost je kreativan rad s umjetničkim materijalima: olovkom i papirom, tintom, bojama, kredom, ugljenom, kolaž-papirom, drvom, metalom, glinom itd. – sa svime što se može koristiti za plastično ili plastično izražavanje (Vogelnik, 2003. u Kustecu, 2017.).

Prije zatvaranja škola izrađivali smo kipove od gline, laminirali ih, slikali, miješali boje i tiskali. Međutim, u učenju na daljinu morali smo se ograničiti na olovke, bojice i možda čak i flomastere, jer je to bilo jedino što su učenici imali kod kuće. Za ljepilo sam im dao recept kako napraviti, kuhati, škrobiti uz pomoć roditelja. Najviše smo se fokusirali na crtanje u kombinaciji s pisanjem i grafičkim dizajnom. Također smo razgovarali o mobilnoj skulpturi – dizajnu mobitela i papira. Učenici su prvo tražili izgovore da ne mogu ići u trgovinu, da nemaju ništa kod kuće, ali nakon poticaja tražili su samo materijal i predmete koje su koristili kod kuće ili u prirodi.

Unutarnja i vanjska motivacija

Motivacija je želja da se nešto učini. Vanjska motivacija može biti opipljiva (procjena, prepoznavanje) ili psihološka (pohvala ili važan položaj u grupi). Unutarnja motivacija dolazi iz unutarnjeg zadovoljstva, iako može donijeti i “nagrade” (Motivacija, b. D.).

Učenici kojima je teško okupiti se u školi, na moje zadovoljstvo, postigli su bolje rezultate na poslu od kuće. Snimio sam aktivnosti učenika. Otkrio sam da su najaktivniji učenici bili učenici šestih razreda, prva dva tjedna čak 100%. Kasnije su se polako počeli udaljavati od školskog rada, što također primjećuju kolege, na kraju je aktivnost bila ukupno 72%. U prosjeku su svi učenici svih razreda izvršili 57% zadataka. Najlošije je prošao razred 9: 23%. Svi studenti koji su se u međuvremenu razboljeli kasnije su radili domaću zadaću. Zbog vanjske motivacije, aktivnost nekih učenika povećala se ili se čak pojavila u posljednjih tjedan dana prije dolaska u školu.

U razdoblju prije i tijekom božićnih i novogodišnjih praznika primijetila sam porast aktivnosti učenika, jer su se umjetnički zadaci uglavnom odnosili na ukrase. Očito je da su se prepustili svečanom ozračju (unutarnja motivacija). Primjer: Učenik koji se nikada nije prijavio od kuće izvršio je samo jedan zadatak u kojem je iz kuhinje koristio „zlatne kuglice“ koje mi nemamo u školi i želio ih je upotrijebiti barem jednom.

Potvrda, povratne informacije

Učnici trebaju povratnu informaciju, kao i potvrdu. Potonje nismo prenijeli u brojčanom obliku, već riječima ili “emotikonima”. Svi su bili pozitivni, ohrabrujući. Cijelo smo vrijeme težili opuštenoj atmosferi, jer ona potiče kreativnost. Pozitivne povratne informacije jačaju samopouzdanje, a to pomaže učenicima da nastave raditi.

Zaključak

Učenje na daljinu izazov je koji učiteljima i učenicima predstavlja niz problema koji su svi rješivi. Uz pomoć odgovarajućih uputa i uz sudjelovanje voljenih kod kuće. Ovo potonje također je izvrsna prilika za roditelje (ili druge umjesto njih) da se bolje upoznaju s procesom učenja, s učiteljima i, prije svega, sa svojom djecom. Za neke to nije ništa novo, ali za mnoge je prilika koju bi trebali iskoristiti. U isto vrijeme, naravno, svi smo sretni što je školovanje ponovno započelo na gotovo normalnim stazama.

Literatura

1. Geršak, V. (2010). Art terapija za najmlajše. Preuzeto s https://www.ringaraja.net/clanek/umetnostna-terapija-za-najmlajse_1579.html
2. Krkoč Lasič, S. (2014). Ko notranji svet postane viden. Preuzeto s https://www.dnevnik.si/1042619345
3. Kustec, K. (2017). Uporaba izrazno-ustvarjalnih medijev v socialnem delu in sorodnih poklicih pomoči. Socialno delo, 56 (2), 81-98.
4. Motivacija. (B.d.). Preuzeto s https://www.brstpsihologija.si/motivacija/

U jogi je snaga

Tea Zagorc

Sažetak

Kretanje je vitalna i prirodna potreba djeteta. Nažalost, današnji način života brojnoj djeci onemogućuje da se u dovoljnoj mjeri kreću na zdrav i prirodan način. Joga je znanost o čovjeku. To je harmonija tijela, uma i duše. Joga djeluje na cijeli organizam te je pogodna i za učenike u školi jer puno vremena sjede u klupama. Kod interesne aktivnosti Opustimo se nekoliko sati namijenili smo osnovama joge. Istu su upoznali kroz bajke, igre i maštu. Uključeni su učenici od trećeg do petog razreda Osnovne škole Center iz Novog mjesta.

Učenici su oduševljeni izvedenim aktivnostima jer su satovi joge bili puni smijeha, dinamike i opuštenosti.

Ključne riječi: joga, opuštanje, zdrav način života.

1. Uvod

Problem današnjeg društva je takozvani sjedeći čovjek. U prošlosti djeca su se puno više kretala, čime su doprinijeli brzom protoku krvi kroz tijelo, što je ubrzalo bolju regeneraciju kao i protok energije kroz tijelo. Kad osoba manje ili više miruje, većina energije zaustavlja se u području bokova, stražnjice i trbuha. Kod djece se to očituje povećanom energijom, umorom, brzo gube koncentraciju, postaju nezainteresirani pa čak i bolesni. Joga osigurava pravilno držanje djece, bolju dobrobit i zdravlje.

Pozitivni učinci i prednosti joge za djecu:

• razvijaju se motoričke i koordinacijske vještine;
• jača se kontrola nad osjećajima;
• dijete je ispravnijeg držanja;
• imunološki sustav se poboljšava;
• povećava se kapacitet pluća, što omogućuje dublje i lakše disanje;
• tijelo postaje skladnije i fleksibilnije;
• poboljšana je kontrola tijela;
• mišići su ojačani;
• regeneracija tijela je ubrzana i
• potiče se kreativnost (Kersnik Žvab, 2021).

2. Magična joga

Tijekom satova joge čitali smo razne knjige na ovu temu, učili pravilno disati i izvodili razne vježbe opuštanja te u goste pozvali učiteljicu joge. Tako su učenici ostali motivirani i na zabavan način usvojili jogu. U nastavku predstavljam neke od aktivnosti.

2. 1. Magične tehnike disanja

Joga sadrži tehnike disanja pomoću kojih su učenici ne samo naučili pravilno disati, već im je tijelo postalo zdravije, osjećali su se bolje i znali su se opustiti u stresnim situacijama. Izveli smo sljedeće tehnike: Pušemo lampicu, Punimo balončić, Ledeni dah, Pseće disanje, Pčela zuji, Kotrljajuća loptica, Lavova rika i Prazan balončić.

2. 2. Tehnike opuštanja

Tehnikama opuštanja povezali smo energiju u cijelom tijelu. Misli su im se umirile, tijela opustila i bili su smireniji. U tišini su veoma uživali. Pjevali smo mantre, igrali se uspavane princeze i prinčeva, tihe mise te oponašali hrkanje.

Slika 1. Opuštanje učenika

2. 3. Tehnike svjesnosti

Ove su tehnike vrlo važne jer su učenici radili i na emocionalnom polju. Radi se o tome da učenici znaju saslušati sebe. Učenici su vježbama bolje upoznali sebe i svoje tijelo i udubili se u svoj unutarnji svijet. Crtali smo emocije, oponašali životinje, prepoznavali misli, plesali zatvorenih očiju, slušali glas srca i crtali po zraku.

2. 4. Asane – joga položaji

Joga položaji bili su najzabavniji dio joge, kojim su se učenici postavljali u različite joga položaje. Istražili su svoj unutarnji svijet i svijet oko sebe.

U goste sam pozvala učiteljicu joge za djecu. Zajedno smo izveli nekoliko asana – joga položaja. Za zagrijavanje izveli smo pozdrav suncu i neke od igara za zagrijavanje kao što su Tko se boji crnog čovjeka, Medvjed lovi (igre lovice) i Mi se volimo. Zatim smo izveli vježbe za bolju koncentraciju, ravnotežu i koordinaciju. Kod ove tehnike, učenici su morali žmiriti jer samim time svijet doživljavamo na drugačiji način. Prvo su digli desnu nogu gore i zadržali je deset sekundi, a zatim smo to ponovili i lijevom nogom. Uslijedio je glavni dio, to jest izvođenje asana. Položaje smo izvodili prema smislenim sklopovima koji uključuju životinje i biljke. Bili smo krokodili, škorpioni, nosorozi, mačići, psići, pauci, jeleni, srne, skakavci, bubamare, golubovi, leptiri, pčele, žabe, kornjače i ribice, veličanstvene planine, visoko drveće, čamci, zvijezde, junaci, ratnici, pingvini i dinosauri. Naglasak je bio na kvalitetnom izvođenju vježbi, tj. manje položaja, ali isti izvedeni u ispravnoj formi.

Slika 2, 3 i 4 Joga položaji – asane

3. Zaključak

Učenici su se jako zabavili vježbajući jogu, pogotovo prilikom izvođenja iznimnih joga položaja. Vježbali smo pravilno disanje, učili se svjesnosti, izvodili tehnike opuštanja, uronili u bajkoviti dio joge, opuštali se pomoću vizualizacije i izgovarali magične afirmacije. Ako dijete rano usvoji zdrav način života, ljubav prema vježbanju i zdravoj prehrani, cijenit će to do kraja svog života. Mi učitelji smo tu da mu u tome pomognemo i osiguramo sretan, zdrav i topao put u životu. Sigurna sam da ću jogom još puno puta obogatiti nastavu u školi.

Literatura

1. Baptiste B. (2007). Moj očka je presta. Ljubljana: Damodar
2. Brown C. (2007). Joga. Ljubljana: Prešernova družba
3. Cotton F. (2017). Joga malčki. Hoče: Skrivnost
4. Hinder S. J. (2017). Joga z žuželkami. Ljubljana: Samala
5. Kersnik Žvab, A. (2021). Moja prva knjiga – Magična joga za otroke. Kranjska Gora: Devayani Yoga & Dance Lifestyle
6. Miklič M. (2016). 300 jogijskih položajev. Ljubljana: Forma Print

Usklađen razred

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Svakodnevno se djeca bombardiraju s različitim pozitivnim i negativnim impulsima sa svih strana. Stoga su u razredu često odsutni, neaktivni ili hiperaktivni. U takvim situacijama kvalitetan školski rad nije moguć. U razredu je potrebno stvoriti uvjete za pedagoški rad, od kojih će svaki pojedinac uzeti najviše.

Učenici se moraju u razredu dobro osjećati. Moraju imati pozitivan odnos s drugim učenicima u razredu i s učiteljem. To stvara pozitivnu klimu u učionici, što je osnova dobrog pedagoškog procesa. Tada će biti primjetan napredak svakog učenika i rado će dolaziti u školu. Učitelj će biti opušteniji, uspješniji i posljedično zadovoljniji.

Ključne riječi: pozitivna razredna klima, usredotočena pažnja, opuštanje, smirivanje.

Uvod

Učitelji u svom radu ostvaruje svoje ciljeve obrazovnog rada kroz svoje pedagoško znanje, osobno iskustvo, prateći nastavni plan i program, koristeći različite tehnologija učenje. Sve gore navedeno stalno povezujemo, te se uz to još prilagođavamo učenicima. Stoga moramo biti vrlo inovativni. Nakon 23 godine radnog iskustva u nižim razredima osnovne škole, prikupilo se nešto korisnih uputa za pedagošku praksu, koje u mojim razredima uvijek privuku pažnju učenika.

Na fakultetu nas nisu učili kako se nositi sa situacijama u kojima stvari krenu naopako. Zato sam na vlastitu inicijativu tražila rješenja u knjigama, na seminarima, putem praktičnih savjeta drugih učitelja. Ispitala sam ono za što sam smatrala da može dati pozitivne rezultate.

Prepoznavanje klime

Već prilikom ulaska u razred pokušavam otkriti kakva je današnja atmosfera u učionici. Budući da podučavam od 1. do 3. razreda, raspoloženje pojedinih učenika i atmosfera u učionici mogu biti različiti svaki dan, čak i za vrijeme same nastave, atmosfera se može brzo promijeniti. Prije početka školskog dijela trebamo postići zajednički ritam i zajedničko disanje. Kada su učenici uznemireni, disanje im je poremećeno, srčani ritam je poremećen. Moraju se smiriti prije rada. Poziv na rad mora biti zanimljiv, uvijek drugačiji, jer je to jedini način da se privuče pažnja učenika. Misli i znanje učenika jako su ometani prije sata nastave, a posao učitelja je da mu pomogne misli sažeti. Učenicima nedostaje smirenje, pa je važno da se učenici na početku sata polako smire, kako bi mogli iskusiti svim svojim osjetilima i da ih učenje privuče.

Prvih pet minuta

Zbog toga započinjemo nastavu s vježbanjem mozga. Na početku nastave učenici popiju vodu. Nastavljamo s vježbama za kretanje preko tjelesne sredine, kako bismo aktivirali obje polovice mozga. Ove vježbe su:

• Križno kretanje (vježba za bolju koordinaciju, izdržljivost, koordinaciju pokreta, vid, sluh itd.)

a) naizmjenično podižemo jednu nogu i suprotnu ruku, vježba se može izvoditi i sjedeći, ili sa zatvorenim očima,
b) iza leđa, dodirujemo s rukom suprotno stopalo,
c) polako ispružamo ruku i suprotnu nogu, s time potičemo usredotočenost,
d) između pojedinačnih križnih kretanja poskočimo.

Slika 1. Križno kretanje

• Ležeća osmica (vježba poboljšava rad očnih mišića, opušta oči, vrat, ramena, povećava usredotočenost, ravnotežu …)
• Tijek: određujemo središnju točku, koja bi trebala biti na razini očiju, udobno se namjestimo. Osmice crtamo prvo jednom rukom, a zatim drugom. Kada to savladamo, crtamo s obje ruke istovremeno u suprotnim smjerovima. Počinjemo crtati u sredini. Možemo crtati i zatvorenih očiju. Pri crtanju možemo mrmljati, povećavajući s tim opuštenost. Možemo crtati po zraku ili na različitim podlogama. Isprva veće, a onda sve manje.

Slika 2. Ležeća osmica

• Okretanje glave (vježba potiče disanje, opuštanje, usredotočenost …)
• Tijek: Polako glavu prevrćemo s jedne na drugu stranu kao da je to neka teška lopta i duboko dišemo. Ako osjetimo napetost u vratu, možemo ostati na tom mjestu i napraviti male krugove s nosom kako bismo oslobodili napetost. Vježba se može izvoditi sa zatvorenim očima. Izbjegavamo kruženja kod kojih naginjemo glavu natrag.

Tijekom nastave

Tijekom učenja radimo vježbu ljuljačka za opuštanje dok sjedimo. Ova vježba opušta donji dio leđa i masira mišiće donjeg dijela kukova i mišiće na stražnjici. Vježba također stimulira živce u bokovima, koji su zbog prekomjernog sjedenja postali lijeni. Ova vježba čini da cijelo tijelo radi bolje. Vježba se izvodi na nekoj tvrdoj podlozi, oslanjamo se na dlanove ili podlaktice, savijajući noge i njišući se naprijed-natrag. Također se možemo kretati kružnim pokretima kako bismo oslobodili pokret prvo u jednom kuku, a zatim u drugom.

Slika 3. Ljuljačka

Kad se djeca posvađaju, tuguju. U razredu se osjeti napetost i puno negativne energije. Trudim se skrenuti pažnju učenika s igrom čujem nešto lijepo. Učenicima podijelim listiće različitih boja. Zamolim ih da se sjete je li im netko rekao nešto lijepo i da to napišu. Dajem im vremena za razmišljanje. Oni napišu misao na list i ne potpisuju se. Listove pokupim i radosno čitam njihove misli. U ovoj igri djeca se smiruju, opuštaju i napune pozitivnom energijom.

Buku u razredu usmjeravam s igrom strojevi. Kad su učenici bučni, napravim veliko uho i slušam, pitam se, tražim. Učenike pitam čuju li i oni npr. zvuk motorne pile, bušilica, treskanje posuđa… Učenici se brzo umire i počinju slušati. Kažem da me glava boli od takve buke. Pitam ih da li i oni to čuju. U međuvremenu se učenici smire i počinju slušati, a šapatom kažem da smo bili preglasni u razredu i da mi se činilo kao bušenje stroja. Sažimam koliko je sada ugodno tiho i šaputanjem nastavim školski sat.

Ova vježba također razvija slušanje. Smatram da učenici slušaju vrlo slabo. Ono što čujemo utječe na naše raspoloženje. Naš je svijet prepun različitih zvukova koji se isprepliću. Učenici trebaju čiste zvukove kako bi stekli znanje i iskustvo. Ako želimo dijete naučiti materinji jezik, strane jezike ili glazbu, moramo mu pomoći da zna na što obratiti pažnju. Zato se kad god imam vremena zaustavim i usmjerim učenike da slušaju sve vrste zvukova, šumova…

Vježbe za razvijanje osjećaja vremena

Tijekom odmora učenici su glasni, razigrani, uronjeni u svoje razgovore, produžujući odmor. Često se ne mogu umiriti i pripremiti za nastavak nastave. Tada često počnem na ploči pisati brojeve od jedan pa naprijed (sekunde). Zaustavim se kad se učenici smire. Tada im kažem koliko smo vremena potrošili i morat ćemo nadoknaditi to, bilo bržim radom ili s više domaćih zadaća. Nakon nekoliko ponavljanja, učenici se smiruju u roku od 10 sekundi.

U prvom razredu stanem između njih i s podignutim rukama pokažem krug, što znači da oko mene oni sjednu u krug. Pohvalim one koji to brzo urade.

Često privučem njihovu pažnju uključivanjem i isključivanjem svjetla ili dođem kod njih govoreći tako da samo otvaram usta.

Učenici se brzo smiruju kad na ploču napišem: Koliko dugo možete biti tihi? Ponovimo ovu vježbu više puta i dobijemo najbolji rezultat dana, tjedna, mjeseca… Zatim ih zamolim da tu tišinu koriste i za školski rad.

Zaključak

Predstavila sam samo nekoliko primjera koji su vrlo uspješni s mojim učenicima. Svojim pristupom rješavam samo djelić problema koje pedagoška struka donosi. Potičem učenike da se smatraju odgovornima, da preuzmu kontrolu nad vlastitim učenjem, dajem im odskočnu dasku. Učenici kažu da su ove igre vrlo zabavne. Otkrila sam i da je promjena rada mnogo jednostavnija ako uključim učenike kao nositelje rada. Nakon što savladaju vježbe, većinu tih vježbi izvode učenici. Objasnim im koja je njihova uloga u nastavi. Imamo određeni red tko vodi vježbu za mozak, pazi da nije previše glasno u učionici, usmjerava vrijeme… Učenici ove zadatke jako vole i pažljivo obavljaju. U razredu vlada pozitivna klima i ugodna radna atmosfera. Ostane više vremena za slobodnu igru, za kojom djeca u prvom razredu osnovne škole imaju veliku potrebu.

Literatura

1. Brain Gym Slovenija® (2008). Kaj je Brain Gym.
2. Peternel, S. (2005) Prvih pet minut
3. Smith, J. (2012). Iznajdljivi učitelj

Fotografije: vlastiti izvor

Integriranje tehnika opuštanja u nastavu produženog boravka

Sandra Jemec

Sažetak

Prošle školske godine, kada sam predavala u produženom boravku, usredotočila sam se na promatranje učenika, posebno na području koncentracije prilikom nastave. Ono što sam ubrzo saznala je da imaju učenici prvog razreda nakon četvrtog školskog sata, kada započinju s nastavom produženog boravka, vrlo nisku koncentraciju i motivaciju za obavljanje domaćih i drugih (školskih) aktivnosti. Odlučila sam u studenome odraditi dvije radionice opuštanja i pažljivosti. Na moje veliko iznenađenje, učenici su vrlo dobro primili ovu aktivnost. Posebno su im se svidjele aktivnosti vezane za kontrolu disanja, vježbanje s povjerenjem u razredu, povezivanje s razrednicima koji se nisu igrali za vrijeme pauze, samosvijesti i raznih „masaža“. S obzirom na tako dobro reakciju, nastavila sam s tim aktivnostima još u veljači. Djeca su voljela ovaj način podučavanja. Najzanimljivije od svega bilo je kako su me, kad sam stigla u učionicu, pitali hoćemo li danas izvesti »ono u krugu«.

Ključne riječi: opuštanje, tehnike disanja, tehnike masaže, samosvijest.

Uvod

U ljudskoj prirodi ukorijenjena je potreba za razmjenom suprotstavljenih osjećaja. Stoga bi dijete trebalo doživjeti obje aktivnosti poput opuštanja, pokreta i odmora. Međutim, hibernacija i opuštanje danas su teška zbog brzog načina života. Međutim, nedostatak odmora i opuštenosti znači stres čak i kod djece (Srebot i Monk, 1996.). Spomenuti autori opisuju važnost opuštanja i smirivanja za nas. Međutim, primijećeno je da je za neku djecu to zapravo vrlo teško ili gotovo nemoguće. Kroz cijeli nastavni sustav djeca su opterećena i često preopterećena, a neki se često suočavaju sa stresnim situacijama. Nažalost, sve se to odražava i kod nastave produženog boravka. Naša škola ima prioritet kretanja. Gotovo po bilo kojem vremenu izvodimo djecu na igralište, gdje trče na trkačkoj stazi, a tijekom rekreativne rekreacije imaju vježbe s vodstvom. Inače, očekuje se da tijekom produženog boravka djeca imaju više vremena za igru, ali moraju pisati domaće zadatke, a svaki učenik ima barem još jednu interesnu aktivnost kojoj se moraju obratiti i biti spremni za rad. Na temelju svega toga, odlučila sam uvesti različite vježbe opuštanja i kasnije dodati pojedinačne vježbe za budnost. Ono što sam ubrzo saznala je da su ta dva pitanja vrlo isprepletena.

Srž

U razredu produženog boravka u kojem sam predavala učenici su bili vrlo susretljivi i upravljivi. Svi su se jako voljeli igrati različite igre, pa sam sve ove tehnike opuštanja provodila kroz različite igre. Početkom školske godine svakodnevno smo čitali bajke koje su učenici donosili od kuće. Kasnije sam htjela dodati još nešto. Nakon odličnog seminara, odlučila sam napraviti nekoliko vježbi opuštanja.

Da bi se učenici smirili i obratili pažnju na mene, pozicionirala sam se usred razreda, podigla ruku, prstom prekrila usta, tiho prebrojila i čekala da se smire. Učenici su brzo shvatili što želim. Promatrali su me i ponavljali za mnom. Dakle, podižući ruku i usta prekrivena prstom. Kasnije sam ih uputila da sjednu. Imali smo različite tehnike oslobađanja; od tehnika disanja, opuštajućih masaža, bajki s porukama i nekih vježbi samosvijesti. Ali uvijek smo počeli s jednom od tehnika disanja.

Tehnike disanja

Vježba 1

Ustani. Postavite se na širinu ramena. Stavite ruke na trbušni prefiks. Sada lagano udahnite kroz nos i izdahnite poput usta, uz zvuk šištanja. Ovu vježbu ponavljamo 5 puta.

Vježba 2

Svaki dječak bira jednu djevojčicu. Oni koji ostanu bez djevojke izaberu jednog školskog prijatelja. Svaki par zauzima svoj prostor i smješta se na pod. Sjede jedni nasuprot drugih, drže se za ruke, noge su ispružene, stopala dodiruju. Lijevi učenik se nagne i povuče desni. Desni izdahne. Tada se desni partner diže, udiše i povuče lijevu dolje da izdahne. Tako udišemo svaki put kad se podignemo i povučemo kolegu iz razreda i izdahnemo svaki put kad nas povuče. Ovu vježbu ponavljamo 5 puta (uzeto nakon Srebota i Monka, 1994.)

Opuštanje uz masažne tehnike

Masiramo rukom i djeca to jako vole, jer se okoliš uglavnom doživljava dodirom, vole se igrati sa zemljom, miluju životinje, miluju igračke, mijese, hvataju vodu, dodiruju biljke (Monk i Srebot, 1994.) ,

Djeca sa svojim osjetilnim tipom istražuju na svaki mogući način. Različiti dodiri također im odgovaraju, jer su uživali u vježbama i stvarno se opustili tijekom vježbi masaže. Neki su komentirali da ih to uvjerava, ali neki su spomenuli kako su svi bili vrlo škakljivi. Pekli smo pizzu na leđima učenika.

Učenici su podijeljeni u grupe po pet. Jedan od učenica leže na trbuhu, ostali četvero sjede oko njega. Oni slijede moje upute. Prvo mijesite tijesto dlanovima. Umak od rajčice premažite stisnutim prstima. Začini se primjenjuju vrhovima prstiju. Nanesite sir laktovima. Prstima nanesite pršut. Pomoću zglobova nanesite gljive. Kad trebamo pizzu ispeći, svi učenici stisnu se kod “pizza” učenika da ga „ispeku“ i uživajte u obroku. Zatim se uloge zamjenjuju.

Svoje opuštanje smo završili vježbama samosvijesti. Isprobali smo vježbe koje su imale što više elemenata samosvijesti. Dakle, svjesnost svog sluha, tipa i mirisa. U trenutku kada smo fokusirani na trenutno stanje, u potpunosti smo svjesni svojih misli, emocija ili ponašanja. Čak su i učenici ovu spontanost uveli vrlo spontano. Mnoga djeca imaju prilično problema s izražavanjem svojih emocija ili osjećaja. Da bismo svladali ove probleme, poduzeli smo razne aktivnosti.

Aktivnosti koje utječu na pozitivne emocije/ponašanja

1. Izreka komplimenata – svatko je odabrao jednog od svojih prijatelja iz razreda i rekao mu nešto lijepoga toga dana. U početku su se ti komplimenti poprilično ponavljali i učenici nisu bili originalni, ali uz puno ohrabrenja našli su mnoge pohvale.

2. Novi prijatelj – učenici su sjedili u krugu. Svaki od njih je iz kutije izvadio listić na kojem je bilo ime jednog učenika iz razreda. Tako je svaki dobio svog novog prijatelja na dan da se druži s njim i da ga bolje upozna.

3. Moja tri dobra svojstva – svaki vam govori u čemu je dobar i koja su njegova jaka područja.

Zapažanje

1. Detektiv – jedan je od učenika odabran da napusti razred i promijeni jednu od stvari na sebi (frizura, šal, papuče, majica, naočale, zategnuti rukav, uvijene hlače …), ostatak učenika mora otkriti što se promijenilo. Da bi zadatak bio teži, jedan učenik izlazi, a pet učenika koji su ostali u razredu mijenjaju nešto na sebi, a onda onaj koji je vani pokušava otkriti što su promijenili.

2. Omiljena boja – učenik bira omiljenu boju, a zatim promatra ono što je u toj boji tijekom dana. Navečer ovo napiše ili nacrta. Sljedeći dan izvještava u krugu.

Slušanje

Što čujem – učenici sjede u krugu zatvorenih očiju. U torbi imam nekoliko predmeta koji mogu emitirati zvuk. Učenici slušaju. Onaj kojeg lagano dodirnem mi govori ono što je čuo (predmeti: zvono, papir, boca vode, boca makarona, zvečka, zviždaljka, ključevi, škare, tapkanje prstom…).

Zaključak

Učenici su naučili pisati domaće zadatke, kulturnu prehranu, red i disciplinu u miješanim skupinama u odjelu produženog boravka. Međutim, uvjerena sam da je sjajno da učitelj ponudi učenicima i aktivnosti koje će im pružiti duhovnu rast. Naučit će suradnju, toleranciju, kako reagirati u stresnim situacijama, rješavati probleme bez pozivanja učitelja za svaku sitnicu. Na taj način učenici bi stekli znanja koja bi se mogla koristiti u svakodnevnom životu. Kroz vježbe opuštanja i samosvijesti pokušala sam naučiti učenike da lakše podižu svoje osjećaje i ponašanja i da razgovaraju o njima ili ih barem pokušaju prenijeti riječima. Takav način rada na kraju bi rezultirao pozitivnom i ugodnom razrednom klimom u odjelima produženog boravka.

Literatura

1. Srebot, R., Monk, K. (1996). Putovanje u tišinu: opuštajuća edukacija za djecu. Ljubljana: DZS.
2. Srebot, R., Monk, K. (1994). Opuštanje: Praktične smjernice za bolje fizičko i mentalno blagostanje. Ljubljana: Domus.
3. Snel, E. (2019). Sjedite mirno poput žabe (vježbe pažljivosti za djecu i njihove roditelje)

Obogaćivanje sportskih sati

Natalija Rovan, prof. sportskog odgoja

Sažetak

U posljednjem tromjesječju osnovnoškolskog obrazovanja učenici mogu izabrati sport kao jedna od mogućnosti u obaveznim izbornim predmetima. Mogu izabrati između jednogodišnjim programima kao što su sport za opuštanje, sport za zdravlje ili odabrani sport (npr. atletika, nogomet, rukomet, …). Za sve učenike koji izaberu sport kao izborni predmet, to je dodatni sat gibanja, opuštanja, ugodnog druženja s vršnjacima.

Tijekom radnog vremena pratimo nastavni plan i program, koji je propisan za pojedinačne obavezne programe. Svojim učenicima uvijek želim obogatiti sate izbornih predmeta sa sportovima, kojim inače u redovnim programima ne posvećujemo preveliku pažnju. Na tim satima spajam ugodno s korisnim, potičem veselje do sportskih aktivnosti te želim postaviti temelje učenicima, da budu u zrelijim godinama svjesni važnosti gibanja i da imaju mogućnost posegnuli za aktivnostima, koje su im bile predstavljene u okviru izbornih sportskih predmeta. U vezi s time, pokušavam svake godine izabrati drugu sportsku aktivnost te je učenicima u poslije podnevnim satima ili u subotu tu aktivnost prezentiram uz pomoć ljudi, koji su kvalificirani za takvu vrstu aktivnosti. Pokušavam sve aktivnosti organizirati tako, da budu besplatne za sve učenike.

Ključne riječi: sport, gibanje, opuštanje, druženje.

Uvod

Kao učiteljica sporta u osnovnoj školi želim učenicima predmet sport približiti do te mjere, da će ga voljeti i njegovati i u kasnijim godinama svojega života. Cijelo vrijeme naglašavam važnost gibanja, posebno u današnje vreme gdje djeca puno vremena provede sjedeći ili u školi ili doma ispred televizora, računala, igara. Sport nas povezuje, u nama potiče osjećaj zadovoljstva i opušta nas.

Učenicima su u posljednjem tromjesječju svake godine ponuđena tri izborna predmeta iz sporta:

• sport za opuštanje,
• sport za zdravlje,
• odabrani sport (atletika, nogomet, rukomet, odbojka, …)

Svaki učenik može u svakom razredu u posljednjem tromjesječju odabrati jedan izborni predmet sport, jer su to jednogodišnji programi. Učenik, koji odabere izborni predmet šport, dobiva dodatni sat gibanja, opuštanja, ugodnog druženja s vršnjacima. Svake godine učenicima nudim novu mogućnost između izbornim sadržajima sporta te prezentiram sportove, koje se u redovnim satima sportskog obrazovanja ne mogu upoznati. Odabir nove sportske aktivnosti zavisi i od učenika, jer ne želim da bi se sadržaj previše puta ponavljao, isto tako prilagođavamo se rasporedu vanjskih suradnika i obrazovni program obavljamo u poslijepodnevnim satima ili u subotu.

Ronjenje

U okviru izbornog predmeta sport za opuštanje nudim mogućnost prezentiranja ronjenja, kojeg izvodimo na obližnjem bazenu pored škole. Ronioci iz PD Krško uvijek se z veseljem odazovu i učenicima prezentiraju pravu ronilačku opremu te ukratko opisuju svoja najvažnija ronjenja. Tako se učenici upoznaju s osnovnom ABC- opremom, u koju spadaju maske, dihalice, različite duge peraje, ronilačke instrumente, ronilačku odjeću, različite ronilačke dodatke, ronilačke noževe, ronilačke oznake, regulatore i boce. Za svaku stvar doznaju zašto je važna i kada se upotrebljava. Ronioci im objasne, koliko ronjena je potrebno napraviti, da bi postao pravi ronilac i objasne najvažnije pravilo, a to je da se nikada ne roni sam, nego u paru. Nauče ih neke osnovne ronilačke znakove koje ronioci moraju znati i upotrebljavati ispod vode. Pokazuju im razliku između ABC – ronjenjem i autonomnim ronjenjem, gdje upotrebljavamo bocu sa svom potrebnom ronilačkom opremom.

Slika 1. Predstavljanje opreme

Učenici uvijek jedva čekaju odlazak na bazen, da sami probaju roniti s bocom i regulatorom u ustima. Neki se od njih opuste i uživaju u ronjenju u bazenu te više puta zarone, dok drugi učenici nisu tako opušteni jer je to za njih, normalno, put u nepoznato, novo okruženje te trebaju više vremena za opuštanje. Ronioci su cijelo vrijeme s njima, hrabre ih, kao što isto tako i ja sama uz rub bazena dajem ohrabrujuće riječi. Većina učenika oduševljena je nad prezentacijom ronjenja, ostaje im u sjećanju te svoje oduševljenje dijele s ostalim učenicima.

Slika 2 i 3. Ronjenje

Skijaško trčanje

U školi smo prije dvije godine kupili svu potrebnu opremu za rekreativni angažman glede skijaškog trčanja. Posljednjih godina najveći problem predstavlja nedostatak snijega te zbog toga teže obavljamo izabranu aktivnost tijekom sportskih sati. Kada i ako imamo mogućnost, odmah je iskoristimo.

U okviru izbornog predmeta sport za opuštanje smo prošle godine prvi puta otišli na Pokljuški maraton. Tako su svi učenici izbornoga predmeta imali mogućnost trčanja na skijama na uređenom skijaškom poligonu u Planici. Svi učenici su znali, da moraju prvo otrčati dvokilometarsku stazu, gdje nam je cilj bio sudjelovati i ne pobijediti. Dvokilometarsko trčanje na skijama na Pokljuci je rekreativnoga značaja, gdje svaki sudionik u cilju dobije čaj i roladu. Kada smo došli u Planicu, učenici su bili istinski zapanjeni nad snježnom idilom, koja nas je dočekala. Sunce, snijeg i planine, okružene snijegom, što ćeš ljepše.

Uživala sam dok sam gledala sudjelovanje mladih koji žele probati skijaško trčanje i gdje vrijeme nije važno, važno je uživanje i gibanje na svježem zraku, s prijateljima. Svi su učenici s lakoćom svladali dužinu staze, neki su nastavili sa skijaškim trčanjem najmanje još dva sata. Neki su od njih prošli stazu četiri puta drugi pet puta, većina njih je uživala u snježnoj idili u Planici, spoznajući nove prijatelje ili obnavljajući svoja stara prijateljstva. Nitko od učenika u tom razdoblju nije posegnuo za telefonom, nego je njihov “telefon” bilo skijaško trčanje.

Slika 3. Planica 2018

Većina učenika je pri odlasku pitala, kada ćemo ponovo prisustvovati maratonu te smo zbog toga i ove godine odlučili otići na Pokljuku, ovaj put na Rudnom polju. Pored poligona za skijaško trčanje, koji je bio dugačak kao i prošle godine – dva kilometra, učenici su mogli otići i na vojnički poligon, upoznati se s biatlonom, sanjkati, grudati, sanjkali s gumama. Ponovo su preživjeli zanimljiv, sportski obojen i aktivan dan, za kojega vjerujem da će im ostati u pamćenju.

Slika 4. Pokljuka 2019

Zaključak

Već vrapci na grani cvrkuću, da se se danas ljudi, a posebno djeca, ne kreću previše. I zato, ako se hoćemo pokrenuti, nije potrebno biti vrhunski sportaš. Pored redovnih sati sporta u školi imaju učenici danas paletu različitih sportova koji im se nude na tržištu. Ali još uvijek ima djece koja rijetko zavole bilo koju sportsku disciplinu.

Kod izbornih predmeta imaju sjajnu mogućnost upoznati druge sportove s kojima se inače u redovnim satima sportskog odgoja ne bi upoznali te zbog toga imaju, isto tako, veću opciju posegnuti za tim aktivnostima i u svojim zrelijim godinama.

Ako nađemo aktivnost koja nam se sviđa, odgovara i koja nam je ugodna, koristit će našem tjelesnom kako i duševnom zdravlju. I ako svakome učeniku dam samo mali dio u mozaiku koja će mu pomoći da se nađe u bilo kojom sportskoj disciplini te ju kasnije njegovati, pobijedila sam.

Literatura

1. Videmšek, M., Stančevič, B., Permanšek, M. : Igrive športne urice, Inštitut v Ljubljani, Fakulteta za šport. Ljubljana, 2014.
2. Mountain,A.:Ronjenje; otkrijte svijet podmorja, Dušević & Kršovnik, Rijeka, 1996.

Fotografije: osobni arhiv.

Opuštanje na satovima harmonike

Amadeja Turnšek

Sažetak

Udah i izdah sve su što imamo. Premalo smo svjesni važnosti disanja i njegovih pozitivnih učinaka na tijelo.

U ovom članku opisujem pozitivne učinke disanja, usmjerenog disanja i svjesnog opuštanja.

Detaljno je opisana tehnika disanja s opuštanjem koju sam izvela kod nemirnog učenika. Rezultati izvedene tehnike opuštanja na satovima harmonike bili su brzi i izvanredni.

Ključne riječi: disanje, pozornost, opuštanje.

1. Uvod

Prilikom rada s djecom često primjećujem da su djeca nefokusirana, rastresena, ponekad i hiperaktivna. Djeca su u mislima istovremeno svugdje i nigdje. Misli im bježe i teško se koncentriraju. Rad s takvim učenicima je vrlo zahtjevan, kako za učitelja, tako i za učenika. S obzirom na to da prigovaranje i neprekidno upozoravanje nije pomoglo, odlučila sam se za potpuno drugačiji pristup. Za učenike kojima je teže pribrati se u nastavu sam uvela opuštanje u trajanju od nekoliko minuta, odnosno usmjeravanje pažnje na disanje.

Već samo nekoliko puta izvedena opisana kratka vježba djelovala je na učenike izrazito pozitivno. Učenici su se umirili, lakše su savladavali nove elemente u skladbama i rad s njima bio je ugodniji.

I sama već dugi niz godina istražujem i prakticiram usmjeravanje pozornosti i kontrolirano disanje. Veća sabranost i sretniji život rezultat su dugogodišnjeg napornog rada.

2. Tehnika disanja

Disanje utječe na djelovanje autonomnog živčanog sustava. Polagano i duboko disanje ga uravnotežuje i pomaže nam da se opustimo. Fokusiranjem na disanje sve svoje misli usmjeravamo u jednu točku i tako nam one ne bježe nekontrolirano.

Kontrolirano disanje i svjesno opuštanje ima nevjerojatne učinke na tijelo:

• smanjuje tjeskobu/anksioznost i napadaje panike
• smanjuje napetost mišića
• povećava razinu energije i produktivnost
• poboljšava koncentraciju i pamćenje (povećava usredotočenost i sprječava bježanje misli)
• pridonosi boljem snu
• olakšava bolove
• povoljno djeluje na bolesti kao što su hipertenzija, migrena, glavobolja, astma, hiperreaktivnost probavnog sustava

3. Opuštanje u praksi

Nastavu harmonike pohađao je mladi dječak od 8 godina koji je bio vrlo nemiran. Neprestano je pričao i meškoljio se. Od pola sata nastave s njim, možda je 5 minuta bilo efektivno. Ostatak vremena neprekidno sam ga upozoravala i smirivala. Rad s njim bio je vrlo naporan. Zbog smanjene koncentracije uspjeli smo obraditi značajno manje gradiva u usporedbi s ostalim učenicima. Odlučila sam kod njega u nastavu uvesti tehniku kontroliranog disanja.

Na sljedećem satu harmonike pojasnila sam mu da će taj sat proteći malo drugačije. Upoznat će se s nečim novim i na kraju će mi reći kako se pri tome osjećao. Objasnila sam mu da ćemo se na početku najprije malo umiriti kako bismo lakše započeli s nastavom. Ova kratka vježba traje svega nekoliko minuta i rekla sam mu da ću biti jako sretna ukoliko će pratiti moje naputke i nakratko se umiriti. Najprije je sjeo na stolicu. Obje noge držao je na tlu. Kralježnica mu je bila uspravna i ruke su bile opuštene uz noge. Polagano je zatvorio oči i slušao moj glas. Vježbu smo odradili zajedno.

Problemi su se pojavili već kod sklapanja očiju, budući da se dijete koje je neprekidno aktivno teško umiruje i prestaje misliti na okolinu. Govorila sam mu smirenim glasom. Oboje smo zatvorili oči i potom sam mu rekla neka diše polako. Neka prati kako udiše hladan zrak i polako izdiše topao zrak iz tijela. Taj trenutak ništa nije važno. Nije važno što je bilo jučer, kako je bilo u školi, što će raditi kod kuće, koje ga obaveze očekuju sutra. Važan je samo ovaj trenutak. Sada je na satu harmonike gdje će naučiti novu pjesmicu koju će veselo odsvirati kod kuće mami, ocu, djedu ili baki. Njegove misli bile su samo kod udisaja i izdisaja. Tijelo je mirno i opušteno, a prstići su spremni na novi ples po tipkama.

Nakon nekoliko minuta rekla sam mu da ćemo završiti s vježbom i da može polagano otvoriti oči. Pitala sam ga kako se osjeća i kako mu je bilo za vrijeme izvođenja vježbe. Rekao je da je više smiren i pribran. Tu smo vježbu odradili više puta prije početka nastave i vrlo brzo su se pokazali rezultati. Rad s njim bio je ugodniji i lakši. Njegova fokusiranost trajala je dulje i zbog toga mogli smo mogli obraditi više pjesmica.

Skladbe je s velikim veseljem izveo na različitim priredbama i nastupima. Vidjeti sretne i zadovoljne učenike koji s radošću pohađaju nastavu najveći je poklon za učitelja.

Slika 1. Učenik se opušta    Slika 2. Opušten i sretan učenik

4. Sažetak

Tehnika opuštanja disanjem pokazala se kao vrlo učinkovita pri radu s djecom koja imaju poteškoće s koncentracijom. Važno je da djeca vježbe usvoje i redovito ih izvode. Ovdje vrijedi izreka „Vježba čini majstora, ako majstor čini vježbu”.

S tehnikom opuštanja i pozornim disanjem svakako ću nastaviti i preporučam je svim učiteljima koji se na nastavi susreću sa sličnim problemima.

5. Literatura

1. Mrežna stranica Psihiatrične bolnišnice Vojnik, pristupljeno 1. 4. 2019.
2. Fotografije – osobna arhiva

Kretanje i opuštanje pri nastavi

Metka Vutkovič

Sažetak

Zdravlje je pravo svakog pojedinca. Kvaliteta našeg života ovisna je od kretanja, zdrave ishrane i preventivnog djelovanja. Osnovnoškolska djeca su u razdoblju brzog rasta i razvoja, zato je njihovo kretanje veoma važno. Igra, koja je povezana s kretanjem, najvažniji je čimbenik dječjeg razvoja. MI, učitelji, moramo biti svjesni značaja kretanja te unositi u nastavu kretanje i opuštanje. Ovdje predstavljam nekoliko igara i tehnika opuštanja, kojima možemo obogatiti svoju nastavu.

Ključne riječi: zdravlje, kretanje, opuštanje, igra

1. Uvod

Zdravlje je temeljno pravo svakog pojedinca, od kojeg je ovisna kvaliteta njegovog života. Redovita tjelesna aktivnost, zdrava ishrana i preventivno djelovanje ključni su čimbenici koji tijekom odrastanja osiguravaju optimalan rast i razvoj. Zato je posebno važno da učenicima u školskom prostoru ponudimo aktivnosti za spriječavanje i otklanjanje negativnih posljedica današnjeg načina života, podstičući ih tako na zdrav životni stil.

Životni stil svakog pojedinca razvija se tijekom čitavog života. Na početku se ovaj stil formira u užem obiteljskom krugu, a kasnije prvenstveno u okruženju u kojem dijete odrasta. Zdrav životni stil je širok pojam, koji obuhvaća čovjeka kao cjelinu. Radi se o sveobuhvatnom razvoju, ne samo motoričkom i tjelesnom, već i intelektualnom, emocionalnom i socijalnom razvoju (Videmšek i Pišot, 2007).

Osnovnoškolska djeca nalaze se u razdoblju bujnog rasta i razvoja, zato im je potrebno naročito puno kretanja. A što je ljepše od toga da to kretanje dosegnemo kroz igru, tijekom koje se djeca opuštaju, raduju se i druže s vršnjacima i ostalim ljudima. Igra predstavlja djetetovu unutrašnju potrebu, zato bi nastava i druge aktivnosti djeteta u školi morali biti povezani s igrom (Zagorc, 2006).

S razvojem nove tehnologije nastave promijenile su se i metode školske nastave, što je svakako dobrodošlo.

2. Kretanje i opuštanje pri nastavi

U svoju nastavu često uključujem kretanje, opuštanje i masaže, jer su današnji učenici preopterećeni i premalo se kreću.

Motoričke aktivnosti provodimo na časovima sporta, za vrijeme odmora te povremeno i na časovima drugih predmeta. Ciljevi, koje želim doseći tijekom ovakvih aktivnosti su: opuštanje i zabava uz igru, razvijanje osnovne motorike, navikavanje na suradnju u paru, razvijanje dobrih međusobnih odnosa, razvijanje snage i koordinacije, zadovoljavanje potrebe za kretanjem i igrom, razvijanje motoričke i ritmične sposobnosti, razvijanje sposobnosti slušanja i koncentracije, navikavanje na zabavne igre i ples, razvijanje prijateljskih odnosa, razvijanje sposobnosti brze reakcije i sposobnosti brzog mijenjanja smjera, razvijanje pažnje, poštovanje pravila igre i razvijanje snage i izdržljivosti.

Predstavit ću vam više igara, koje možemo upotrijebiti prilikom nastave. Sama sam ih isprobala i pokazale su se kao primjer dobre prakse.

Vučenje i guranje

Vježbe se izvode u parovima. Dva učenika sjede jedan nasuprot drugog, podupru se međusobno stopalima, uhvate jedan drugog za ruke i vuku se naprijed i nazad. Stoje jedan nasuprot drugog i podupiru se međusobno u ramenima. Svako pokušava gurnuti nazad protivnika. Dva učenika sjede i leđima se naslone jedan na drugog. Na znak kreću gurati nazad jedan drugog.

Slika 1. Guranje (resurs: internet, 2019.)

Igre balonom

Odbijanje balona u zrak dijelovima tijela, npr. koljenom, glavom, laktom. Dodavanje balona u paru; teže – dva balona istodobno. Dodavanje balona u paru samo nogom, samo glavom, samo laktima, samo koljenima. Balansiranje balonom – na nadlanici, na dva prsta, na kažiprstu. Dodavanje balona ili meke lopte preko vrpce.

Pozdravi u paru

Učenici jednostavno trče po prostoru. Paze da se ne zalijeću jedni u druge. Kada viknemo: „Leđima zajedno!”, svako brzo potraži partnera. Partneri se postavljaju leđima zajedno, učvrste lakte i naprave čučanj. Potom mogu ponovno trčati naprijed. A kad viknemo: „Licima zajedno!”, učenici se postavljaju licem jedan prema drugome, uhvate se za ruke i naprave čučanj.

Slika 2. Pozdrav (resurs: internet, 2019.)

Pretezanje

Zamislimo da smo mačke koje su se upravo probudile. Trudimo se što bolje imitirati mačka koji se budi… Prvo povučemo jednu šapicu i dobro je istegnemo, a potom i drugu. Tako rastegnemo sve četiri šapice.
Potom polako protegnemo čitavo tijelo. Grbimo se i ukrivljujemo, s užitkom se pretežemo, otvarajući i kandžice.

Stresanje mrava

Zamislimo da po nama mili mnoštvo sitnih, dosadnih mrava. Možemo ih se riješiti samo temeljitim stresanjem. Stresamo ih s ruku, s nogu, s čitavog tijela, s lica, s leđa. Ali, tijekom ove radnje ih ne smijemo dodirivati rukama, možemo ih samo stresati. Kada imamo osjećaj da smo se riješili svih mrava, završavamo vježbu.

Crtanje na leđima

Djecu raspoređujemo u parove. Jedno dijete sjeda pred drugo. Drugo prstom crta po leđima prvog, prvo jednostavne crte i točke, a potom kreće crtati jednostavne likove. Kada nacrta jedan lik, prvo dijete mora pogoditi što mu je drugo dijete nacrtalo na leđima. A može mu crtati i slova ili brojeve

3. Zaključak

Pozitivni učinci, koje donose kretanje i tehnike opuštanja su: opuštenost između učenika, bolja komunikacija između učenika i između učenika i učitelja, poboljšana razgibanost djece, mašta, kreativnost, motivacija i radna aktivnost. Djeca se više i radije smiju. Tehnike opuštanja pozitivno utječu na uključivanje učenika u skupinu, utječu na smanjenje agresivnosti, povećavaju strpljenje i doprinose boljem razumijevanju između djece iz razreda. Djeci omogućuju pobijediti njihove nevolje, strahove i napetosti. Istraživanja su također pokazala i to da su ove tehnike imale izuzetan utjecaj na nemirnu, agresivnu i djecu sa smetnjama u razvoju.

Međusobnim kontaktima, blizinom i kontaktima stvaramo nevidljivu, ali snažnu vezu. Prilikom izvođenje motoričkih i relaksirajućih igara uživaju i dječaci i djevojčice. Djeca su mirnija i manje glasna. Postaju veselja, strpljivija prema drugima, zato se u razredu dobro osjećaju i rado dolaze u školu. Ovakve aktivnosti imaju izuzetan utjecaj na agresivnu, nemirnu i djecu sa smetnjama u razvoju. Izražavaju se kroz njihov općeniti dobar osjećaj i ponašanje. Manje je agresivnog ponašanja, budući da učenici postaju strpljiviji, nemirna djeca se znaju za neko vrijeme umiriti i pridobiti osjećaj ugodnosti, a djeca sa smetnjama u razvoju se polako oslobađaju svojih nevolja.

4. Literatura

1. Orel M. in Trojar Jan T. (2004). Ustvarjalna sprostitev. Ljubljana: Biro praxis.
2. Schmidt, G., (2003). Igre, masaže in sprostitve za otroke. Ljubljana: Schlamberger P&J.
3. Videmšek, M., Pišot, R. (2007). Šport za najmlajše. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
4. Videmšek, M., Stančevič, B., Sušnik, N. (2006). 1, 2, 3, igraj se tudi ti! Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
5. Zagorc, M. (2006). Ples v sodobni šoli. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.

Joga na nastavi iz njemačkog jezika

Nina Grum

Sažetak

Učenici i učitelji nisu izuzeti iz tempa modernog načina života koji kod učenika već zahtijeva dodatne razgovore, psihološku pomoć, pa čak i sredstva za smirenje. Učenje opuštanja stoga više nije novost. Učitelji su primorani tražiti nove alate kako bi učenike ponajprije rasteretili od svojih i tuđih očekivanja te im nakon toga pomogli steći sposobnost koncentracije kako bi učenici uopće bili sposobni usvajati nova znanja. Na ovaj način škola može postati mjesto gdje djeca uživaju, a ne više stresni okoliš takmičenja, dokazivanja, protivljenja itd. Takav alat u učenju stranog jezika predstavlja kretanje kojim učenik osvještava svoje tijelo, izražava samog sebe i istodobno tijelo povezuje s intelektom. Kasnije će vježbanje i uporaba znanja pokazati kako kretnja doziva izabrane riječi i osjećaj koji učenik ima prilikom učenja. Opuštenost je nužna za uspješnu komunikaciju i stoga je joga tako prikladna kod učenja stranog jezika. Predstavit ću dobru praksu odnosno pokus kojim smo na putu prema primarnom cilju (usvajanje sklopa Životinje kod njemačkog jezika) pomoću bajkovite joge tražili i postigli posredni cilj, a to je opuštanje.

Ključne riječi: joga, njemački jezik, opuštanje, životinje

Uvod

U današnje vrijeme u modernoj školi govorimo o novom razumijevanju učenja i podučavanja – o pomaku usredotočenosti na učitelja prema usredotočenosti na učenika i učenje. Danas je bitno pitanje KAKO naši učenici uče, a ne više ŠTO uče. Misao vodilica pedagoga je da su učenici na nastavi što više aktivni i da im na različite načine omogućimo cjelovit razvoj. Na nastavi iz stranih jezika puno podučavamo pomoću kretanja, IKT-ia, slikovnih kartica, glumljenjem uloga, učenjem u prirodi i kazališnom pedagogikom. Budući da nabrojene načine rada na nastavi provodim već godinama, ove sam si godine postavila novi izazov, a to je da sam po prvi puta u svoju nastavu uvela elemente joge za djecu odnosno točnije bajkovitu jogu. Istu želim predstaviti, budući da već nakon kratke uporabe mogu govoriti o pozitivnim učincima i o brzom napretku učenika kod usvajanja vokabulara. Za jogu sam se odlučila jer mi se između ostalog čini da je od velike važnosti da djecu naučimo i opuštanja. Tempo modernog života ne mogu izbjeći niti naši učenici pa je stoga od bitne važnosti da ih naučimo i kako da se smire i time, posljedično, opuste i tijelo i um.

U svojim Sutrama o jogi, otac joge Patanjali je položaje ili asane definirao kao sjedeći položaj koji je stabilan i opušten. Na ovom mjestu moramo se upitati kako učenike nagovoriti da vježbaju stabilne i opuštene asane? Svoja imena su neke od asana dobile po životinjama i biljkama, što se je očuvalo do danas. Naravno da se današnji odrasli čovjek ili dijete fizički ne razlikuje od čovjeka iz 5. stoljeća prije Krista (kada je Patanjali otkrivao jogu), i čak unatoč današnjoj otuđenosti čovjeka, njegova je veza s prirodom još uvijek imanentan dio njegove biti. Očiti pokazatelj toga su djeca koja samoinicijativno oponašaju mačke, pse i sve životinje iz njihovog okoliša. Joga je za djecu tako smislena upravo zbog toga jer se obraća primarnom instinktu i daje im priliku da se izraze preko te »maske« ili te životinje. Iz ove ontološke misli koja izvire iz prastarog rituala, izravno sam učenika nagovorila da izravno prijeđu iz priče na djelo odnosno perfomans.

Ciljna skupina bili su učenici prve trijade koji pohađaju interesnu aktivnost Njemački sati i skupina učenika druge trijade koji pohađaju neobvezni izborni predmet Njemački jezik.. Niti jedna od ove dvije skupine nije bila brojna, što i jest uvjet za uspješnu izvedbu takve aktivnosti. Prvu skupinu pohađa 12 djece u dobi od 6 do 8 godina, a drugu skupinu 13 učenika u dobi od 9 do 11 godina.

Prostor sam priredila za vježbu joge s jastucima. Do sada smo već puno stvari radili na podu, a sve to je bilo zaista potrebno budući da sam željela da je okoliš tijekom izvođenja “asana” istinski udoban i budući da sam znala da želim završiti s ležećim položajem,. Napetost i zanimanje učenika osjećali su se u zraku. Njihova radoznalost i oprez pomogli su stvaranju drugačije atmosfere. Pozvala sam ih da skinu obuću i da sjednu na svoje jastuke. Novi nastavni sat uvela sam potpuno uobičajeno, ali je pripovijedanje priče uz slike u krugu na podu istovremeno jako podsjećalo na prastare rituale druženja uz vatru. Tišina i koncentracija bitni su za daljnje izvođenje joge. Uređenje prostora i pripovijedanje nisu dostatni za osiguravanje tišine pa smo stoga uveli vježbu za koncentraciju, i to predavanjem zvončića. Zvončić su morali predavati jedan drugome tako mirno da nije smio zazvoniti. Tišina je prvi dio koji želimo uvesti kako bi se tijelo i um smirili. Već ova prva vježba povećava pozornost i spretnost djece.

Životinje na farmi

Pričanje priče na njemačkom jeziku ilustrirala sam pripremljenim slikovnim gradivom, odnosno slikama životinja koje nastupaju. Time sam olakšala slušno razumijevanje i pripremila uvod u postavljanje predstave. Učenici su pažljivo slušali i gledali. Nakon toga uslijedilo je uključivanje djece, najavila sam da ćemo sve te životinje sada i odglumiti i u njih se pretvoriti. Priču sam počela ponovno pripovijedati uz izvođenje asana psa, mačke, guske, kokoši, konja, zeca i leptira.

Priču sam završila asanom pospanko. Djeci sam rekla da je na farmi već noć i da sve životinje spavaju. Tako smo se i mi legli na leđa (može i na trbuh) i opustili svoje cijelo tijelo. Potražimo ugodan položaj i tijelo što jače opustimo. Lice je opušteno, oči zatvorene. Dišemo kroz nos, i to i udisaj i izdisaj. Nakon toga dodala sam i ugodne zvukove, kao što je primjerice zvuk kišnog štapa i zvuk tibetanske posude.

Priča – Na farmi

Jednom davno živio je dječak kojemu je bilo ime Markus. Živio je na farmi i jako je volio životinje. Imao je bijelu mačku (asana mačke) koju je dobio za svoj 7. rođendan. Kada je maca bila gladna, glasno je zamijaukala (pogledamo gore i zamijaukamo). Maca je bila još vrlo mlada i jako se je voljela igrati uzicom. Uzicu je lovila jednom šapicom, a potom i drugom šapicom. (ispružimo prvo jednu ruku, a onda i drugu). Kada joj je Markus uzicu postavio visoko, maca se je postavila na stražnje šape i protegnula se prema uzici (na koljenima). A ako se je maca razljutila, onda se je jako nakostriješila i zafrktala – frrr (asana mačke, napravimo grbu i zafrktamo). Imao je i smeđeg psa mješanca (asana psa).

Slika 1. Asana mačke

To je bio malen, ali vrlo glasan psić, koji je svaki puta kada bi vidio Markusa, lajao i veselo mahao repom (bokove pomičemo lijevo i desno s blago skvrčenim koljenima.) Taj maleni psić jako je gnjavio susjeda jer mu je uvijek iznova pomokrio živicu (dignemo jednu skvrčenu nogu, a nakon toga i drugu). Markus je na dvorištu farme imao i kokoši. Te kokoši bile su jako vesele kokoši (asana kokoši) koje su slobodno trčale po dvorištu i kokodakale. U svojoj kućici veselo su skakali zečevi (asana zečeva). Zečevi su veselo skakali po ograđenom dijelu, a budući da su zečevi jako plašljive životinje, puno su puta pogledali lijevo i desno provjeravajući da li im prijeti nekakva opasnost.

Markus je volio sve životinje. Mogao je sate i sate gledati kako oko cvijeća lete šareni leptiri (asana leptira; koljena postaju krila leptira kojima mašemo gore dolje).

Slika 2. Asana leptira

Disanje uz igračke od pliša

Kod sljedećeg nastavnog sata učenici su donijeli svoju najomiljeniju igrački od pliša. I ja sam donijela svoje igračke, za slučaj ako bi netko zaboravio domaću zadaću. Cilj ove vježbe je bio da učenici predstave svoju igračku. Nastavni sat započela sam predstavljanjem moje igračke od pliša (Das ist mein Lieblingskuscheltier. Es ist ein Hund und er heißt Flossy). Kada je svaki učenik predstavio svoju igračku, pozvala sam ih da se legnu na leđa i opušteno dišu. Kako su već bili naviknuti na izvođenje asana, bili su vrlo prijemčivi za daljnje upute. Svoju igračku stavili su na trbuh i gledali kako se njihov trbuh, a s njime i igračka, pomiče pri udisaju i izdisaju. Nakon toga na trbuh su stavili i svoje ruke i također osjetili i disanje. Rad s igračkama od pliša odlična je poveznica s temom Životinje, budući da i ovdje možemo vježbati vokabular, a djeci istodobno njihova igračka pobuđuje osjećaj sigurnosti.

Nakon vježbe disanja svaki je učenik izabrao svoju najomiljeniju asana životinju koju smo nakon toga svi zajedno i prikazali. Zanimljivo je da su tako izveli baš sve asane životinja sa farme. Time je vježbanje vokabulara bilo vrlo uspješno izvedeno.

Životinje u Africi

Na trećem nastavnom satu posvećenom jogi vratili smo se asanama životinja. Djeci se to jako svidjelo jer su se sjetili svih asana. Varijaciju sam postigla uvođenjem afričkih životinja i isto tako kao i prvog puta, i ovdje sam uz slikovno gradivo najprije ispripovijedala priču. U priči su nastupali žirafa, slon, majmun, krokodil, žaba, roda i lav.

Priča: Putovanje u ekvatorsku Afriku

Zrakoplovom smo doletjeli u Afriku. Na ravnici koja je bila okružena visokim gorama i dolinama, nalazio se i veliki slap. Tu živi puno životinja. Iza gora upravo je uzašlo sunce (asana sunca). Ovdje su već budni slonovi koji imaju drukčiji nos nego ljudi (asana slona). Šeću se i žirafe. Žirafe so biljojedi koji s drveća jedu svježe lišće. Da bi to postigle, moraju se jako istegnuti kako bi dosegle lišće s najviših grana (asana žirafe koja jede). Kada dođu do vode, noge moraju jako raširiti kako bi se napojile (asana žirafe koja pije). Po drveću skaču i vježbaju majmuni koji su jako okretni (asana majmuna). U vodi leže krokodili koji polako otvaraju ralje (asana krokodila). U močvari žive i druge životinje. Ovdje živi i žaba koja se svojim jakim nogama snažno odgurne i skoči (asana žabe). A gdje ima žaba, ima i gladnih roda (asana rode). Budući da se je žaba dobro sakrila, roda mora dugo stajati na jednoj nozi i čekati.

Na jednom malom brežuljku nalazi se lav. Lavovi puno spavaju pa tako i mi susrećemo jednog lava koji spava (asana lava).

I ovoga sam puta priču završila s smirivanjem odnosno asanom pospanka.

Zaključak

Uvođenje i izvođenje joge na nastavi iz njemačkog jezika bila je novost, i to kako za moje učenike, tako i za mene. U obje skupine učenici su pozitivno prihvatili način rada. Proces usvajanja započeo je radoznalošću i oduševljenjem, dok mirnoća kao cilj zasigurno predstavlja duži proces. Učenici imaju potencijal da je svako iduće izvođenje bajkovite joge još više suvereno, a također i opuštajuće. Već kod afričkih životinja učenici su radili s više koncentracije i u većoj tišini. Ako ćemo po tom putu na ovaj način i dalje moći hodati zajedno, uvjerena sam da će joga za sve nas postati jedna od mnogih tehnika opuštanja. Namaste!

Literatura

1. Bannenberg, T. (2009.): Yoga für Kinder. Die besten Übungen für jede Situation.
2. Selbstbewusstsein stärken, Ruhe & Entspannung finden, Konzentration &
3. Kreativität fördern. 5. Aufl. München: Gr.fe und Unzer Verlag GmbH.
4. Božič, U. (2012.): Bajkovita joga: priručnik za vježbanje joge za djecu u dobi od 2 do 5 godina. Ljubljana: Mladinska knjiga.
5. Schmidt, G. (2008): Početni program joge za djecu. Ljubljana: Pedagoški fakulteti (20. 2. 2019.)
6. Schmidt, G. (2012): Vođena vizualizacija. Pedagoški fakultet. Dobiveno na  (20. 2. 2019.)

Kako možemo izgraditi međusobne odnose

Polona Irt Novak

Sažetak

Moderni učitelj mora biti svjestan da u njegovom razredu sjede učenici koji na različite načine reagiraju na pritiske koji nastaju kao posljedica modernog i stresnog načina života. Vježbanje usredotočene svjesnosti jedan je od načina da se učenici nauče kako se lakše mogu suočiti s tim pritiscima. Djeca mogu prepoznati koliko je važno da se smire i da u svakom trenutku – dobrom ili lošem – poslušaju sebe i okolinu. U školi se s takvim problemima moramo pozabaviti razborito, kreativno i primjereno trenutnoj situaciji. Tako će djeca možda postati pozornija, motiviranija, koncentriranija, a zbog toga i uspješnija, zadovoljnija sa sobom i okolinom. Odrasti će u samopouzdane, odgovorne, psihički stabilne osobe, koje će život prihvaćati takav kakav i je, znajući da ne mogu mijenjati prošlost, da se ne smiju pretjerano opterećivati s budućnošću i da mogu živjeti punim životom stvarajući svaki trenutak u sadašnjosti.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, emocije, stres, opuštanje, učenik, međusobni odnosi

Uvod

Današnji učitelji živimo i radimo na drugačiji način od naših prethodnika, a krajnji cilj još uvijek ostaje isti: zadovoljni učenici koji u školi na različite načine stječu znanje i uz to se i dobro osjećaju.

Postizanje tog cilja nije tako jednostavno. Naime, djeca žive u jako brzim vremenima, cijeli dan izloženi su različitim obvezama, a time i pritiscima i stresu. S vremenom gospodari školaraca postaju školsko zvono i sat. Često i nemaju slobodnog vremena. Ako usprkos svim obvezama i pronađu malo slobodnog vremena, najčešće ga provode ispred televizije, računala, telefona, u virtualnom svijetu igara i na društvenim mrežama.

Sve navedeno utječe i na uspjeh u školi i međusobne odnose. Učenici sve više imaju poteškoća s pozornošću, a puno stvari rade usput bez da su ih svjesni. Teško pokazuju svoje emocije, manje imaju suosjećanja i empatije prema drugim ljudima, postaju sve veći individualisti i na žalost i egoisti. Ne znaju kako se zaustaviti, promatrati, smiriti se, razgovarati, isključiti sve ometajuće podražaje i jednostavno uživati u danom trenutku.

1. Što je usredotočena svjesnost?

Spasojević (2015) kaže da je usredotočena svjesnost svijest o sadašnjem trenutku i samoga sebe, svojih misli i osjećaja, svojega tijela i okoline. Ujedno, radi se i o prihvaćanju samoga sebe i svojih osjećaja, misli, tijela i okoline. Sve navedeno prihvaćamo bez rezerve, odnosno, tako kakvo jest. Sve je točno takvo kakvo jest u danom trenutku. Vježbanje usredotočene svjesnosti vodi nas prema danom trenutku u kojemu nema prošlosti i budućnosti (Spasojević, 2015).

»Riječ usredotočena svjesnost znači »izoštrena svijest« – osjećaj da u svakom trenutku znamo što radimo dok se nešto događa« (Williams u Penman, 2016, str. 9).

2. Vježbanje usredotočene svjesnosti u razredu

Usredotočena svjesnost pozitivno utječe na djecu. Dugoročno, omogućuje im puniji život, zadovoljstvo sa samima sobom, samopouzdanje i razvoj unutrašnjeg mira.

Vježbe koristim kao motivaciju u uvodnim nastavnim aktivnostima, kao smirenje u završnim nastavnim aktivnostima, za povećanje koncentracije prije provjere i ocjenjivanja znanja i za opuštanje u različitim zahtjevnijim situacijama.

3. Primjeri vježbi

Vježba Vibriranje, da »istresemo stres«

Tu vježbu koristimo, kada su učenici nemirni, razdražljivi i pod stresom. Vježbu izvodimo stojeći, skidamo obuću, zamračimo prostor. Na taj način djeca jedni druge ne vide, ne smiju se, svatko se može posvetiti samom sebi. Vježbu uz živahnu instrumentalnu glazbu izvodimo oko sedam minuta. Pravilo je da nema pravila. Jednostavno započinjemo vibriranjem pojedinih dijelova tijela i tako istresemo sve što nas tišti i iz sebe „istresemo“ sve što nas opterećuje.

Vježba Osjećam glazbu

Učenici sjede na tlu. Puštamo glazbu koja je najprije divlja, brza i glasna. Djeca se u sjedećem položaju na tlu jednu minutu gibaju u ritmu brze i glasne glazbe. U slijedeće četiri minute glazba svake minute postaje tiša i smirenija. Učenici slijede njezin tempo i jačinu. Zadnja minuta vježbe je bez glazbe, kada učenici tiho sa spuštenim rukama i zatvorenim očima mirno sjede na tlu.

Vježbe disanja

Prije nego što započnemo s vježbama disanja važno je da se dobro namjestimo. Vježbe možemo izvoditi na nogama i u sjedećem ili ležećem položaju. Važno je da je kralježnica u uspravnom i ravnom položaju te da nam je udobno.

Kada stojimo kralježnica mora biti ravna, ruke su spuštene uz tijelo, dlanovi okrenuti prema nogama, stopala u laganom raskoraku. Ako vježbu izvodimo u sjedećem položaju, sjedimo uspravno na stolici s ravnim naslonjačem i odgovarajućom visinom sjedala. Leđa malo odmaknemo od naslonjača, stražnjicu pomaknemo unatrag, opustimo ramena, stopala stavljamo na tlo. Ako vježbe disanja izvodimo u ležećem položaju, legnemo na leđa, ruke stavimo uz tijelo, dlanovi su okrenuti prema stropu, noge su istegnute i nisu prekrižene. U svim položajima oči držimo zatvorene ili spustimo pogled.

Na početku izvodili smo vježbe kod kojih pazimo na svoje disanje, vježbe trbušnog i meditacijskog disanja, a kasnije vježbe su malo i zahtjevnije (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Fotoaparat

Vježbu izvodimo u prirodi, određujemo prostor za gibanje i promatramo ga. Učenici se podijele u parove, jedan je fotograf, a drugi fotoaparat. Onaj koji igra ulogu fotoaparata žmiri, a fotograf ga odvodi na određeno mjesto. Fotoaparat usmjerava prema određenom motivu. Na određeni znak (klik) učenik koji igra ulogu fotoaparata na pet sekundi otvara oči i pokušava najbolje što može zapamtiti sadržaj „snimljene fotografije“ i što više njezinih detalja. »Fotoaparat« uslika tri fotografije i potom učenici zamijene uloge. Nakon završetka vježbe razgovaramo o njezinoj izvedbi, osjećajima učenika, razlikama između „snimljenih“ fotografija i promatranju izdaleka.

Vježba Meditacija, vizualizacija

U razredu često koristimo meditacije, sakupljene u knjizi Relax kids = Opustite se djeco!. Zvjezdica želja (Viegas, 2012).

Prostor zatamnimo i uz nježnu meditacijsku glazbu udobno se namjestimo u sjedeći ili ležeći položaj. Učitelj govori tiho, jasno i cijelo vrijeme u istom ritmu. Učenici u mislima putuju prema zvijezdama u svemir, na planinu…

Vežba Mandale

Mandala znači magični krug. To je meditativna slika koja uvijek ima sredinu oko koje se oblikuje kružni motiv. Bavljenje s mandalama pomaže nam da se smirimo, poboljšava sposobnost koncentracije, vježba motoričke sposobnosti i način je spoznavanja samoga sebe (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Što kažem, kada se dogodi…

Učitelj navede primjer događaja koji se svakom od nas može dogoditi u svakodnevnom životu. Zatim jedan od učenika napušta razred, ostali se u jednoj minuti dogovore, kako da ga prime u razred, što će mu kazati o tom veselom ili žalosnom događaju.

Primjeri događaja: kolega odlazi na zahtjevno natjecanje u plesu, kolega je osvojio medalju na atletskom natjecanju, kolegica je dobila brata, nekome je umro djed (u tom slučaju učitelj napušta razred) …

Vježba Stvaramo zajedno ali ipak svatko na svoj način

Učitelj pripremi velike prazne listove papira i stavlja ih na stolove. Učenici u grupama sjednu oko stolova. U potpunosti su tihi, cijelo vrijeme crtanja na papir ne dogovaraju se o tome što će i gdje će crtati. Znaju da na crtežu ne smiju ništa popravljati, dodavati, precrtavati. Na učiteljev znak prvi učenik svoju ideju počinje crtati na papir. Na dogovoreni znak s crtanjem nastavlja i drugi učenik. Nakon ponovnog znaka završava sa crtanjem (možda i tijekom poteza), onaj koji je crtao prije njega kaže kako se osjećao dok je kolega crtao. Poteškoće se pojave, kada netko precrta ili šara preko nečega što je nacrtao drugi učenik. Povrijeđeni učenik reagira neprimjereno, ljuti se, protestira, viče. Kako će reagirati slijedeći? Pokušat će popraviti sliku ili će hladno i neosobno crtati neku svoju temu? Na kraju vježbe obavezno mora uslijediti razgovor o osjećajima. Naime, učenici moraju biti svjesni da ponekad možemo biti ljuti, žalosni ili slično. Važno je da o tome govorimo i da je naša reakcija primjerena.

Zaključak

Život u modernom društvu za odrasle i za djecu postao je jako zahtjevan. Usredotočena svjesnost može biti put do zadovoljstva, sreće i unutrašnjeg mira.

Budući da djeca veći dio dana provode u školi, ona je nesumnjivo prostor za vježbanje te sposobnosti.

Moje iskustvo s uvođenjem usredotočene svjesnosti u svoju nastavu je pozitivno i zato ću nastaviti s vježbama. Mislim da ih učenici trebaju i da vježbanje usredotočene svjesnosti u današnjem svijetu stvarno predstavlja dodatnu vrijednost u modernoj nastavi.

Literatura

1. Penman, D. (2016). Usredotočena svjesnost za kreativnost. Tržič: Učila International.
2. Spasojević, N. (2015). 6 načina na koje u svakidašnjicu unosimo usredotočenu svjesnost. Dobiveno 3. 6. 2018 s https://www.svetloba.si/cujecnost/5-nacinov-kako-vnesti-cujecnost-v-vsakdan
3. Srebot, R. in Menih, K. (1996). Putovanje u tišinu. Opuštajući odgoj za djecu. Ljubljana: DZS.
4. Viegas, M. (2012). Relax kids = Opustite se djeco! Zvjezdica želja: 52 meditacije za djecu. Ljubljana: Star Elysium.

Upotreba Bachovih cvjetnih plesova u osnovnoj školi

Urška Hlupič Voda

1. Uvod

U današnjem vremenu škola dobiva nove uloge. Roditelji rade pritisak na djecu kao i na učitelje jer žele imati uspješnu djecu, a zaboravlja se na vrednote i ciljeve. To vodi ka stresu iz kojeg se kasnije razvije bolest. Zato je važno da u školama ne stremimo samo ka odličnim rezultatima, nego se uspjesi također mogu postići, ako su djeca opuštena i sretna. U tu namjenu jednom tjedno sam se posvetila izvođenju terapeutskih plesova, s kojima sam željela postići, da se djeca pozitivno osjećaju. Ples i glazba već od nekad imaju značenje opuštanja, a Bachovi cvjetni plesovi započeti su zbog terapeutske namjene i na čovjeka djeluju pozitivno. Bachove cvjetne plesove priučila sam kod dr. Albince Pesek, koja je plesove donijela iz inozemstva, a nastali su na temelju Bachovih cvjetnih esencija.

2. Nastanak cvjetne terapije

Edward Bach je bio rođen 24. rujna 1886. godine u Engleskoj, kao najstariji od troje djece. Bio je nježno dijete, osjetljiv i okrenut prema prirodi i sebi. Dugo je razmišljao, da li da postane liječnik ili teolog. Na kraju se odlučio za studij medicine u Londonu. Najprije je bio vođa odjela za žrtve nesreća, a zatim asistent na bakteriološkom i imunološkom odjelu, što je kasnije imalo velik utjecaj na područje koje je razvijao.

Godine 1917. jako se razbolio i nakon operacije rečeno mu je, da mu ostaju samo tri mjeseca života, međutim jaka želja da pomaže drugim ljudima, pomogla je njemu, te je potpuno ozdravio i nastavio s istraživanjima.

Prave uzroke bolesti Bach je vidio u negativnim emotivnim stanjima, kao što su mržnja, ljutnja i ljubomora. Otputovao je na selo i kroz neko vrijeme našao biljke, koje pomažu kod uklanjanja negativnih stanja, na način, da ih se postepeno promijeni u pozitivna. To otkriće je bilo sasvim slučajno, kad je promatrao rosu na biljkama. Kasnije je sam namakao biljke u vodi te ih ostavljao na suncu. Taj postupak zovemo sunčana metoda. Iz biljaka uzetih iz netaknute prirode napravio je 38 esencija. Sistem u kojeg je smjestio 38 biljaka, bio je potpuno završen 1936. godine. Na žalost, te godine mu je na spavanju otkazalo srce.

Dr. Edward Bach je odredio 38 esencija koje imaju pozitivan utjecaj na psihofizičko stanje čovjeka. 37 esencija je dobio iz biljaka, a trideset osmom esencijom, nazvao je izvorsku vodu. Tražio je, da se njegove esencije prodaju po dostupnim cijenama za sve, a za sebe nije tražio nikakvu naknadu.

Slika 1. Bachovi cvjetovi
http://www.knjiznica-medvode.si/predstavitev-knjige-bachova-cvetna-zdravila-news

3. Terapeutski ples

Ljudi za izražavanje upotrebljavamo verbalni i neverbalni govor. Verbalnim govorom izražavamo svoje misli, želje, potrebe i osjećaje, dok neverbalnim govorom dajemo poruku načinom oblačenja i mimikom lica. Plesom se također neverbalno izražavamo. Umjetnički ples može imati terapeutski značaj jer osobu impresionira i pretvara je u instrument, kad na takvu osobu zasviraju vibracije, one liječe.

Ples je kroz povijest imao važnu ulogu. Bio je dio obreda koji su imali ljekovitu moć i religioznu poruku, a bio je i način samo ozdravljenja. Danas se ljudi međusobno povezuju i stvaraju plesove modernog izraza, preko kojih se je razvila plesna terapija. Ples motivira psihičku, fizičku i socijalnu integraciju pojedinca i baš zbog toga je pogodan za osobe koje proživljavaju neku duševnu bol ili smetnju.

I Bachove cvjetne plesove možemo uvrstiti u terapeutske plesove, jer je njihov utjecaj na zdravlje pojedinca izuzetno pozitivan. Takve vrste plesova razvila je Latvijka Anastasija Geng.

Folklornu predaju baltičkih zemalja preoblikovala je u plesove posvećene prirodi. Kad se susrela s Bachovom cvjetnom terapijom kreirala je plesove za pojedinačne Bachove cvjetove. Tih je cvjetova kao i plesova 38 i liječe negativna emotivna stanja kao što su ljutnja, mržnja, strah… te ih preoblikuju u pozitivna, u unutarnji mir, suosjećanje, hrabrost. Slično kao što na nas djeluju Bachove kapi, na nas mogu djelovati Anastasijini plesovi, kad ih plešemo.

4. Izvedba Bachovih Plesova Za Učenike Osnovne Škole

S grupom učenika devetog razreda dogovorili smo, da ćemo 10 minuta našeg vremena odvojiti za opuštanje. Opuštanje sam htjela postići Bachovim cvjetnim plesom. Kod Bachovih cvjetnih plesova u centar kruga stavljamo različite predmete. Centar predstavlja unutarnji centar tijela. U središte stavljamo elemente kao što su zemlja, zrak, vatra ili voda. Mi smo stavili svijeću koja predstavlja vatru. Pored svijeće je na podu bila i Bachova karta. Karte svih Bachovih biljaka su dostupne na www. Bach-flowers-online.org/flowercards-gallery/.

Prvi ples koji smo izveli bila je vrba, jer ima jednostavnu koreografiju. Za početak sam im pročitala zapis o vrbi: esencija vrbe pomaže onima, koji imaju osjećaj gorčine i samosažaljenja. Takve osobe često si postavljaju životna pitanja. Vrba takvo ponašanje prekida i vraća izgubljeni optimizam. Uz njezinu pomoć ljudi lakše opraštaju i zaboravljaju na nepravde iz prošlosti. Slijedio je prikaz plesnih koraka. Ples se započne desnom nogom u desnu stranu četiri koraka. S desnom nogom idemo preko lijeve i napravimo dva koraka u lijevo, a zatim još dva koraka prema središtu. Kad smo u središtu dva put se zaljuljamo i s četiri koraka se vraćamo u prvotni položaj u krugu. Dva puta smo ponovili bez glazbe a onda smo počeli plesati.

Kod samog predstavljanja plesa učenici nisu bili zainteresirani. Većina je koreografiju brzo usvojila te su zaplesali uz glazbu. U sljedećem tjednu većina učenika je rado zaplesala ples vrba, samo nekoliko pojedinaca nije bilo fokusirano.

Moj najomiljeniji ples je maslina. To je lijek za sve one kojima nedostaje energije, koji su umorni i iscrpljeni zbog bolesti. Takvi ljudi život doživljavaju kao nepotreban i zbog toga ozbiljno pate. Sve što rade čini im se depresivno, dosadno i nezanimljivo, ali ipak su marljivi radnici.

Prije samog plesa učenicima sam pročitala priču „Maslina pripovijeda“ iz knjige Priče i slike iz vrta Bachovih cvjetova. Slijedio je prikaz koraka koji su prilično jednostavni. Okrenuti u desno, napravimo osam koraka u desno, slijedi okret i četiri koraka u suprotnu smjer. Zatim se za četiri takta zaustavimo i zamahnemo rukama dva puta naprijed i nazad. Idemo četiri koraka prema središtu s istegnutim rukama prema naprijed, nagnemo se prema svijeći i zahvatimo pozitivnu energiju, koju nosimo na početni položaj. Svaki plesač se zavrti s četiri koraka oko svoje osi i pri tome četiri puta pljesne dlanom o dlan. Nakon dva ponavljanja, ples smo zaplesali uz glazbu.

Slika 2. Zahvaćanje energije iz središta kruga

5. Zaključak

Nakon jednog mjeseca učenicima sam pripremila anketni upitnik. Svim učenicima se sviđalo izvođenje Bachove cvjetne terapije. Većina učenika je odgovorila da se nakon plesa osjećaju smireno, a koncentracija na nastavnom satu je bolja nego inače. Svi učenici imaju želju nastaviti s takvim načinom opuštanja.

S tim sam došla do zaključka, da je vrijedno truditi se za mlade, jer na mladima svijet ostaje, a različiti načini opuštanja će im uvijek biti potrebni. Prije svega, morat će se naučiti poštivati i živjeti s prirodom.