Poticanje čitanja putem književnog kviza

vivijana_krmpotic

Vivijana Krmpotić

Sažetak

U članku je opisan književni kviz za pete razrede kojeg provode školski knjižničari Bjelovarsko-bilogorske županije. Utjecaj književnog kviza na razvoj čitalačkih vještina kod učenika te stvaranje kritičkog mišljenja. Članak govori o stjecanju socijalnih vještina te upoznavanju kulturnih i prirodnih znamenitosti županije kroz izlete, predavanja, radionica ili susrete s književnikom.

Ključni pojmovi: kviz, poticanje čitanja, suradnja, timski rad, natjecateljski duh.

Uvod

Međuškolski književni kviz projekt je školskih knjižničara Bjelovarsko-bilogorske županije za poticanje čitanja lektirnih djela. Namijenjen je učenicima petih razreda. Pokrenule su ga školske knjižničarke III. Osnovne škole Bjelovar i IV. osnovne škole Bjelovar, Margareta Popčević i Dejana Bedeković. Prvi natjecatelji iz ove dvije škole nadmetali su se u poznavanju lektirnog djela Junaci Pavlove ulice F. Molnára, a pobjedu je odnijela ekipa IV. osnovne škole Bjelovar.

Povijest održavanja kviza:

Već sljedeće godine kvizu su se priključile i druge županijske škole: OŠ Garešnica, OŠ Dežanovac, OŠ Berek, OŠ Velika Trnovitica, OŠ Nova Rača, OŠ Veliko Trojstvo, OŠ Đulovac, OŠ Čazma, OŠ Rovišće. Školski timovi, kojeg su činila tri člana, nadmetali su se u poznavanju lektirnog djela Koko u Parizu Ivana Kušana. Pobjedu je odnijela ekipa OŠ Garešnica, mentorice Margarete Cvitanović. Već sljedeće godine najbolji su bili učenici OŠ Velika Trnovitica, mentorice Martine Barberić. Zatim dvije godine za redom pobjedu su odnijeli učenici iz OŠ Berek, mentorice Martine Barberić. Sljedeće godine najbolja je bila ekipa OŠ Garešnica, mentorice Margarete Cvitanović, sljedeći najbolji bili su učenici II. osnovne škole Bjelovar, mentorice Rajne Gatalice. Najbolji u poznavanju lektirnog djela Charlie i tvornica čokolade R. Dahla bili su učenici OŠ Veliko Trojstvo, mentorice Vivijane Krmpotić. Posljednja pobjednička ekipa su učenici iz OŠ Đulovac, mentorice knjižničarke Vlatke Tokić[1].

Utjecaj kviza na stjecanje čitateljskih kompetencija: Ideja je da se projekt provodi uz Međunarodni dan dječje knjige (02. travnja) te da potiče čitanje lektire s kritičkim osvrtom, razumijevanje i poznavanje pročitanog djela, razvija navike čitanja kao važne komponente u procesu učenja i natjecateljski duh te skreće pažnju na potrebu pisanja bilješki tijekom čitanja. Osim promicanja čitanja, cilj kviza je i bolje čitanje lektirnih djela te stvaranje budućih čitača koji će ostati aktivni korisnici knjižnice. Školski knjižničar se tako pokazuje kompetentan izabrati i predložiti suvremene izvore koji podržavaju školski i knjižnični kurukulum, učenje i poučavanje i čitanje u slobodnom vremenu temeljeno na svrsishodnom razumijevanju zahtjeva svih nastavnih područja kurikuluma kroz sve razine razvoja Na međuškolski književni kviz dolazi iz svake škole po jedna ekipa u pratnji mentora. Članovi ekipa skupno odgovaraju na pitanja. Učenici pokazuju svoje znanje iz sadržaja zadanog djela kroz pet vrsta pitanja: prepoznaj lik prema citatu, izbaci uljeza, nadopuni, abc pitanje i izravna pitanja. Pitanja sastavlja tročlano Povjerenstvo u sastavu: Vjeruška Štivić, ravnateljica Narodne knjižnice „Petar Preradović“, Katarina Belančić Jurić, knjižničarka Obrtničke škole Bjelovar i Suzana Pušić, knjižničarka Srednje škole Čazma[2]. Natjecatelji su do sada čitali, osim Junaka Pavlove ulice Ferenza Molnára i Koka u Parizu Ivana Kušana, Timpetill: Grad bez roditelja H. Winterfielda Strah u Ulici lipa M. Matošeca, Zaljubljen do ušiju M. Gavrana; Zabranjena vrata Z. Krilića ; Trojica u Trnju P. Pavičića; Charlie i tvornica čokolade R. Dahla; Mrvice iz dnevnog boravka Sanje Pilić, Čokoladne godine M.Kopjara. Zajedničkom odlukom mentora i tročlanog Povjerenstva petaši će se u travnju 2022. godine nadmetati u poznavanju djela Moja slavna prijateljica Ivane Guljašević. Natjecatelji osim čitanja iz interesa uče čitati s razumijevanjem te stječu bolje čitalačke vještine. Stječu socijalne vještine druženjem s vršnjacima sličnih interesa, ali iz različitih sredina županije. Škole domaćini se izmjenjuju, te učenici upoznaju kulturna i prirodna bogatstva pojedinog kraja Bjelovarsko-bilogorske županije kroz predavanja, stručna vodstva, književne susrete i kazališne predstave.

Druženje, izleti, predavanja

Do sada, učenici su prisustvovali, domaćin je bila OŠ Đulovac, predavanju naziva „Hrana s livade“ mr. Mirjane Jakčin o jestivom samoniklom bilju prilikom kojeg su upoznali mnoge biljke i iznenadili se koliko su korisne i primjenjive u ljudskoj prehrani, a lako dostupne. Nakon poučnog predavanja o samoniklom jestivom bilju, učenici i mentori posjetili su obližnje Badelove vinograde[3] koji se protežu na više od 100 ha površine te uz stručno vodstvo g. M. Mutke razgledali pogon Badelovih vinograda. Završno druženje nastavilo se na izletištu Krupadol nedaleko Đulovca. U Velikom Grđevcu učenici su posjetili Spomen sobu Mati Lovraku i Kulturni centar Mato Lovrak. Nekoliko godina natjecanje se održalo u Bjelovaru te su učenici imali prilike posjetiti Bjelovarsko kazalište i pogledati predstavu Vitez željeznog srca Ane Pongrašić i u izvedbi skupine Tini Bjelokaz 1, Bjelovarskog kazališta i u režiji Margarete Fabičević. Također učenici su posjetili dječji odjel Narodne knjižnice „Petar Preradović“ i Gradski muzej. Tijekom svih godina održavanja kviza učenici su prisustvovali književnim susretima s različitim piscima: Pajo Kanižaj, Božidar Prosenjak, Sanja Pilić, Maja Brajko Livaković te virtualnom susretu s Mladenom Kopjarom[4].

Zaključak

Dolaskom pandemije i nemogućnosti održavanja susreta uživo, u 2021. godini održao se prvi virtualni Međuškolski književni kviz preko Teams i Zoom aplikacije. Sretni smo i zahvalni što se ipak održao. Nadamo se da ćemo se u 2022. godini vidjeti uživo i da ćemo opet uživati, i učenici i mentori, u svim prednostima nadmetanja u živo. I naravno, neka uistinu najbolji čitači pobjede!

Literatura

  1. http://www.knjiznicari.hr/UDK02/index.php/Me%C4%91u%C5%A1kolski_knji%C5%BEevni_kviz
  2. Kovačević, D.; Lovrinčević, J.( 2012.). Školski knjižničar. Zagreb: Zavod za informacijske studije.

[1] Slika 1.Pobjednička ekipa iz travanja 2021., OŠ Đulovac
[2]Slika 2. Stručno prosudbeno Povjerenstvo
[3] Slika3. Proglašenje pobjednika.Badelovi vinogradi Đulovac, 2016.
[4] Slika 4. Virtualni susret s Mladenom Kopjarom.

Razvoj vještina čitanja

adrijana_skok

Adrijana Skok

Sažetak

Čitanje je jedna od najvažnijih vještina u životu, a za njezino usvajanje potrebno je puno vježbe. U tu smo svrhu u školi osmislili Projekt čitanja koji uključuje učenike prve trijade. Provođenjem aktivnosti čitanja na nastavi i intenzivnih treninga čitanja u školi (satovi čitanja) i provođenjem paralelnog treninga čitanja kod kuće, pratili smo postavljene ciljeve – razvijanje tehnika čitanja i razumijevanja čitanja. Satovi čitanja zbog nastave na daljinu održavali su se putem alata za videokonferenciju Zoom te su nazvani Zoom satovi čitanja. Provođenje Zoom satova čitanja pod vodstvom učitelja i paralelno provođenje treninga čitanja kod kuće uz pomoć roditelja značajno je doprinijelo poboljšanju tehnike čitanja kod većine uključenih učenika.

Ključne riječi: razvijanje čitanja, Zoom satovi čitanja, trening čitanja kod kuće.

1. Uvod

Čitanje je složena vještina koju trebamo i koristimo cijeli život. U moderno doba važno jnaslovnicae razumijevanje i vrednovanje informacija koje uglavnom dobivamo iz pisanih izvora. Budući da se čitanje ne može izbjeći, vrlo je važno da čitanje savladamo što bolje (Kesič Dimic, 2010). Dijete se vrlo rano susreće sa čitanjem i pisanim izvorima. Sustavni proces učenja čitanja (opismenjavanja) započinje u prvoj trijadi obrazovanja. Učenje i stjecanje vještina čitanja povezuje se odnosno nadograđuju u fazama. Prvi korak na putu usvajanja čitanja je dobro usvojena tehnika čitanja i bogati rječnik (Pečjak, 1996). Automatizirana tehnika čitanja naime uvjetuje razumijevanje pročitanog i definira funkcionalno značenje čitanja. Za usvajanje i automatizaciju tehnike čitanja potrebna je redovita vježba u poticajnoj klimi i povezujuće-suradničkoj okolini.

2. Projekt čitanja u prvoj trijadi

Budući da su za usvajanje i automatizaciju tehnika čitanja, kao preduvjet za kasniji ilustracija pričerazvoj razumijevanja čitanja, osim učenja potrebne redovite vježbe, u našoj smo školi prije četiri godine osnovali Projekt čitanja u prvoj trijadi. U projekt su uključeni svi učenici prve trijade. Osmišljen je prema bihevioralno-kognitivnoj metodi. Održava se cijelu školsku godinu. Glavni ciljevi projekta jesu: upoznati se s konceptom čitanja, razviti tehnike čitanja i razviti razumijevanje čitanja. U njegovom okviru pratimo napredak učenika u čitanju, otkrivamo učenike s poteškoćama u čitanju i pisanju i pružamo odgovarajuće oblike pomoći. Osim aktivnosti čitanja u sklopu nastave, istovremeno se odvija također trening čitanja kod kuće te intenzivniji oblik pomoći u razvijanju čitanja u školi, koji smo nazvali satovi čitanja.

Specijalni pedagozi s vremenski ograničenim testovima čitanja provjeravamo razvoj tehnike čitanja kod svih učenika drugog i trećeg razreda. Za učenike koji postižu ispodprosječne rezultate aktiviramo dodatni oblik pomoći u razvoju tehnike čitanja. Razvoj tehnike čitanja u okviru satova čitanja odvija se u malim skupinama, izvan nastave, pod vodstvom učitelja. Osnovni ciljevi satova čitanja su razvoj tehnike čitanja i razumijevanja čitanja te obogaćivanje rječnika.

2.1. Zoom satovi čitanja

Budući da je izvođenje satova čitanja spriječeno zatvaranjem škola zbog kontrole širenja zaraze koronavirusom, planirane satove čitanja izvodili smo pomoću idnevnik čitanja-prvi cikalnternetskog alata Zoom. U tu smo svrhu satove čitanja preimenovali u Zoom satove čitanja. Zoom satove čitanja vodili su učitelji produženog boravka i specijalni pedagozi.

Razvijanje tehnike čitanja odvijalo se u skupinama koje su uključivale troje učenika na približno istoj razini čitanja. Učenici su se izmjenjivali u vježbanju tehnike čitanja naglas. Kraće tekstove pročitali su više puta. Istraživanja naime pokazuju da je ponavljanje čitanja istog teksta učinkovito jer čitanje sa svakim ponavljanjem postaje lakše, manje naporno i brže (Pečjak, 1996). Nakon čitanja, uslijedio je radnevnik čitanja-prvi cikal (2)zgovor o pročitanom. Učenici su tražili ključne podatke, imenovali su glavne osobe, mjesto i vrijeme događanja i saželi suštinu priče. Ponekad su bili utisci pročitanog teksta nadahnuće za likovno i lutkarsko stvaralaštvo učenika. Zoom satovi čitanja završavali su raznim igrama riječi i čitanja radi obogaćivanja rječnika.

Učenici trećih razreda istovremeno su bili uključeni u trening čitanja kod kuće. Uz redovite vježbe čitanja naglas i tiho, dobili su dodatne poticaje za čitanje u svrhu razvijanja razumijevanja čitanja i obogaćivanja rječnika.

2.2. Trening čitanja kod kuće

U trećem razredu se u okviru treninga čitanja kod kuće provode tri ciklusa čitanja. Četvrti ciklus čitanja odvija se u školi. Tijek treninga čitanja kod kuće slijedi koncept 4 x dnevnik čitanja- drugi cikal4: 4 tjedna, 4 dana, 4 minute glasnog čitanja, 4 minute tihog čitanja. Učenici čitaju gradivo po vlastitom izboru. Početnicima je potrebno osigurati odgovarajuće gradivo za čitanje, stoga smo u tu svrhu pripremili letak Koracima do čitanja. U suradnji sa školskom i gradskom knjižnicom gradivo za čitanje označili smo prema razinama čitanja: jedan otisak stopala označava prvu razinu – Započinjem, dva otiska čine drugu razinu – Bolji sam, a otisak tri stopala nalaze se na knjigama za čitatelje treće razine – Već znam.

Upute za vježbe čitanja kod kuće daju se roditeljima na roditeljskim sastancima na početku školske godine. Učenici svaki tjedan odabiru četiri “dana čitanja” kada vježbaju četiri minute glasnog čitanja, nakon toga nastavljaju još četiri minute s tihim čitanjem. “Dane čitanja” bilježe u dnevnik čitanja. Roditelji prate djecu tijekom čitanja i nude im pomoć u ispunjavanju dnevnika čitanja. Budući da su ciljevi čitanja u trećem razredu razviti tehnike čitanja, kao i obogatiti rječnik i razviti razumijevanje čitanja, dnevnici čitanja u trećem razredu sadrže također odabrane zadatke nakon čitanja, koji se nadograđuju prema ciklusima čitanja.

dnevnik čitanja- treči cikalU sklopu prvog ciklusa čitanja u tiskanim su materijalima (časopisi, novine, reklame…) potražili različite slogove, izrezali ih i zalijepili u dnevnik čitanja. Nakon toga su sastavljali riječi, izraze, fraze ili čak kraće rečenice.

U drugom ciklusu čitanja dnevnici čitanja sadržavali su igre riječi. Od zadanih početnih, završnih i srednjih slogova učenici su tvorili riječi. Nakon toga nove su riječi spojili u smislene rečenice i zapisali ih u dnevnik čitanja.

U trećem ciklusu čitanja u pročitanim tekstovima tražili su ključne podatke; odgovorili su tko se pojavljuje u tekstu, gdje i kada se priča odvija i što se događa u priči, čime su napravili sažetak priče. Odgovore su napisali u dnevnik čitanja i dodali ilustraciju.

Učenici su dnevnike čitanja ispunjavali kod kuće uz pomoć roditelja. Za redovito bilježenje datuma vježbi čitanja i obavljenih zadataka nakon čitanja, svaki su završeni tjedan dobivali naljepnicu koja je predstavljala četvrtinu konačne slike. Nakon završetka ciklusa čitanja od dobivenih naljepnica sastavili su cijelu sliku. U sklopu prvog ciklusa sastavili su sliku iz popularnog crtića, u drugom je ciklusu krajnji cilj bio sastaviti rebus i pronaći njegovo rješenje. Uspješno završen treći ciklus čitanja učenicima je donio slagalicu stripa.

U sklopu četvrtog ciklusa čitanja, koji se u cijelosti odvijao u školi, učenici trećih razreda postali su pravi pisci i tvorci svojih prvih autorskih djela. Dnevnicima čitanja dodali su naslovnicu, sadržaj i kolofon knjige te ilustracije. Pojedini učenici okušali su se u kreativnom pisanju priče. Knjige su na završnoj svečanosti primili od poznate slovenske dječje književnice.

3. Zaključak

Prvi ciklus čitanja i prva provjera razvoja tehnike čitanja provedena je na jesen, kada se nastava još odvijala u školama. Tijekom nastave na daljinu provedeni su drugi i treći ciklus treninga čitanja kod kuće. Usporedno su se odvijale intenzivne vježbe čitanja u sklopu Zoom satova čitanja koje su vodili učitelji. Vježbe čitanja izvodile su se kontinuirano uz poticaj učitelja odnosno roditelja, što je učinkovitije od povremenog izvođenja vježbi bez podrške odraslih osoba (Pečjak, 1996). Provođenje Zoom satova čitanja tijekom nastave na daljinu i usporednog provođenja drugog i trećeg ciklusa čitanja u okviru treninga čitanja kod kuće pozitivno je utjecalo na razvoj tehnike čitanja jer su provjere razvoja tehnike čitanja s vremenski ograničenim testovima čitanja, provedene nakon otvaranja škola, pokazale napredak u razvoju tehnike čitanja kod većine uključenih učenika.

4. Literatura

  1. Kesič Dimic, K. (2010.). Priporčnik o branju. Ljubljana: Alba 2000 založba, d.o.o.
  2. Pečjak, S. (1996.). Kako do boljšega branja: tehnike in metode za izboljšanje bralne učinkovitosti. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport.

Quick reading techniques in practice

natalija_cernjak

Natalija Černjak

Summary

Slovenian language teachers encounter different reading habits of individuals. We are confronted by so-called book lovers and by individuals to whom reading is not close. We know that reading is a fundamental skill necessary for knowledge acquisition, learning and a successful work-career. In my professional field, I have repeatedly encountered “reading resistance”. Because of this, I decided to implement a reading approach in my work that will enable the individual to read more efficiently and faster. I monitored, tested, and researched speed reading techniques by participating in the national HiBra speed reading championship organisation. I focused on implementing the techniques taught by Ms Vanja Jus, MSc, national champion in speed reading.

Keywords: speed reading, improving reading speed, comprehension

Introduction

We are open to new learning approaches at the School Centre, where I teach the Slovene language. We are aware that the teacher’s mission is to acquire new knowledge that contributes to effective learning and long-lasting memory of the subject matter. New learning approaches are crucial to building knowledge from the bottom up. “Today”, we want to read and absorb larger amounts of text and information. Reading takes up much time. It is crucial to tackle it systematically and find approaches and techniques that will conserve time and motivate us to read even more. I am a member of the organising committee of the Slovene national speed-reading championship HiBra. We aim to implement speed reading techniques in everyday teaching and to motivate pupils to use them. We have connected Slovenian schools into the MemoŠOLA network.

HiBra – National Speed-Reading Championship

The European Innovation Center Univerzum Minerva Maribor is the organiser of the national speed-reading championship HiBra. HiBra is a competition that allows individuals to become familiar with speed reading techniques in theory and practice. Speed reading techniques are popular competitive skills in Slovenia. Readers compete in reading and understanding three unknown texts, appropriate for the different age groups. The reading result is the product of the speed of reading and comprehension of the text. Only when the competitor proves that he understood at least 60% of the text counts.

The competition is complementary to the World Organization of Mental Sports competition. The speed-reading competition aims to improve reading literacy, spread Slovenian reading culture, and enable individuals to develop and test acquired skills through such contests.

Selection of speed-reading techniques and preparation of instructions for speed reading competitors

We carefully studied speed reading techniques with Ms Vanja Jus, MSc, a mental sports judge and a licensed lecturer in speed reading techniques. From many different reading approaches and techniques, we prepared instructions for speed reading training that allows an individual to make rapid progress in learning and using reading techniques. The instructions guide the individual and enable him to learn the speed-reading methods by himself.

Instructions for faster reading and increased reading comprehension

1. Measuring the reading speed

Use a stopwatch to determine the start of reading. Read the text at normal speed. Use the clock to determine the end of the reading and calculate the duration of the reading process in minutes.

There are X words in the text. Divide this number by the number of minutes and get the reading speed. You can use this formula:

imagePicture 1. Schematic presentation of the reading formula

Use a stopwatch to measure the time needed to read and to determine the speed and so be able to track the progress made.

2. Environmental disturbances

For fast reading, we need a quiet place where we can read. Let’s get rid of distractions (music, television) because that’s the only way to read optimally. The use of headphones or earplugs is also recommended.

3. Adjusting the tempo

Reading speed depends on the type of text, e.g., we read novels faster, we read the words we need to know in more detail more slowly. It is essential to maintain a level of comprehension of the text read.

4. Text overlay

We follow Pareto’s rule. Let’s review the text first. We skim over the shorter texts in full and check the longer ones with the help of an index.

5. Obstacle: reading back

We learn not to go back to the previous words in the text (regression). This happens because we “feel” like we have forgotten the text that we read and underestimate our brains’ ability. It is vital to read well at first and perform exercises to prevent back movements.

6. Obstacle: semi-aloud reading/subvocalisation

Let’s avoid reading aloud, which slows us down. Visualisation is important. It helps to count while reading. Try to give a finger to a mouth.

7. Help: the finger is the driver when you are driving fast

Read by hand/finger. Timely, steady eye movement is essential. We withdraw our fingers when we learn to read faster and know how to push ourselves.

8. Quickly move from line to line

We spend much time switching between lines. Let’s read the next line from right to left, as we can also remember and understand it. We need practice.

9. Wide word capture

Let’s try not to capture individual letters, capture words, and visualise them.

10. Motivation

Let’s encourage ourselves not to give up but to persevere. Let’s be aware that speed reading is a skill and requires training.

11. Reading speed measurement

We measure our reading once every two weeks and compare speed. Let’s write the progress in the diagram.

12. Speed of training duration

Let’s step up training. In the beginning, read for 5 minutes and gradually move to a longer time interval.

13. Reading goal

Let’s set a rough goal: “I want to read the book in _______________________________________ (set your own goal).”

The guidelines are published on the website http://www.memoriada.eu and are available free of charge. The individual has the opportunity to join a mentor or trainer at MemoŠOLA, who introduces speed reading techniques and monitors the progress of reading speed and comprehension. Free of charge.

Practical test of speed-reading techniques

I tried the above-described system of speed-reading techniques by myself. After using them, my reading speed increased more than twice. I tested my reading speed on the first article. I found myself reading at a rate of 275 words per minute. In doing so, I had a 95% understanding of what I read. After a week of training, with the techniques presented above, I checked my reading speed. I achieved 610 words read per minute while I maintained reading comprehension at the same level.

The national speed-reading championship’s results confirmed the efficiency of the above speed-reading techniques. Very indicative are the results from 2018, when 64 competitors from all over Slovenia entered the national speed-reading competition out of 198 competitors from network MemoŠOLA. The reading results were terrific, as the champion in the JUNIORS category read 8523 words per minute. In the CHILDREN category, the winner read 5751 words per minute. In the ADULTS category, the best competitor achieved 1731 words read per minute. After talking to the contestants’ mentors, we found out that the contestants, guided once a week, practised speed reading according to the instructions above and achieved outstanding results after three months. The speed-reading training was led by qualified HiBra trainers, who were previously given the relevant knowledge of speed reading techniques at the Univerzum of Minerva.

Conclusion

From the analysis of the results of the national speed-reading championship, we understand that speed reading techniques bring positive effects for individuals. We find out that individuals achieve more efficient and faster reading with the help of prepared instructions for faster reading and increased reading comprehension. This approach is the key to raising the individual’s self-confidence and enabling him to process the learning material faster, learn more, and use his time devoted to learning.

Literature

  1. Cokan, P., & Jus, V. (2017). Report of the National Speed-Reading Competition with Comprehension. EIC Universe Minerva Maribor. http://www.memoriada.eu/images/2017/september_2017/Poro%C4%8Dilo_HiBra_2017.pdf
  2. Cokan, P., & Jus, V. (2019). Report of the National Speed-Reading Competition with Comprehension. EIC Universe Minerva Maribor. http://www.memoriada.eu/10-aktualno/168-4-drzavno-prvenstvo-v-hitrem-branju-hibra-2019
  3. Jus, V., & Černjak, N. (2018). Guidelines for faster reading and increased reading comprehension, EIC Univerzum Minerva Maribor. http://www.memoriada.eu/10-aktualno/130-napotki-za-hitrejse-branje

Kamišibaj

– analogna i kreativna komunikacija u digitalno doba

nina_kranjec

Nina Kranjec

Sažetak

Školska knjižnica sastavni je dio odgojno-obrazovnog procesa u školi. Svojim aktivnostima i različitim projektima za poticanje čitanja, doprinosi razvoju čitalačke kulture djeteta i stvaranju pozitivnog odnosa prema knjizi. Današnji moderni digitalizirani svijet zasićen je brojnim sadržajima. Sve se vrlo brzo odvija. Protutežu svemu tome čini kamišibaj kazalište koje omogućuje bijeg u analogni, kreativni svijet minimalizma u kojemu smo usredotočeni samo na pojavu slika na papiru i glas pripovjedača. Kamišibaj dolazi iz Japana. Kod nas je posebice raširen tezukuri kamišibaj, u sklopu kojega sami odabiremo priču koju želimo podijeliti s publikom, stvarati slikovni materijal i postavljati cjelokupni tijek kamišibaja. Pomoću kamišibaj kazališta kod djece možemo razviti unutarnju motivaciju za čitanje na nenametljiv način. U našoj školi redovito predstavljamo kamišibaj kazalište pomoću kojega učenike povezujemo međupredmetno i međugeneracijski.

Ključne riječi: školska knjižnica, pripovijedanje, motivacija za čitanje, kamišibaj.

1. Školska knjižnica i njezin utjecaj na razvoj čitalačke kulture djece

Školska knjižnica je sastavni dio odgojno-obrazovnog procesa u školi. Svojim aktivnostima i različitim projektima za poticanje čitanja doprinosi razvoju čitalačke kulture djeteta i stvaranju pozitivnog odnosa prema knjizi (Novosel, 2009).

Jedan od temeljnih zadataka školske knjižnice je potaknuti i ojačati unutarnju motivaciju za čitanjem kod učenika. Razvija se kao posljedica pozitivnih iskustava s čitanjem koja djeca stječu u grupnom radu s knjigama, zajedničkim ili samostalnim čitanjem kod kuće ili u školi, grupnim posjetama knjižnica, sudjelovanjem na satu čitanja bajki, stvaranjem uz čitanje knjiga… (Bucik, 2003).

Čitanjem i pripovijedanjem njegujemo dječju maštu i postupno razvijamo koncentraciju, koja svima nedostaje u današnje vrijeme nadmetanja, buke, brzine, konzumerizma i digitalizacije (Vilčnik, 2019).

2. Ljudi od davnina pripovijedaju priče

Pripovijedanje je staro kao i samo čovječanstvo. Već su u drevna vremena priče o tadašnjem životu bile uprizorene po zidovima pećina. Provodili su vrijeme izmišljajući i pripovijedajući priče koje su se usmenom predajom prenosile s koljena na koljeno, a s putnicima i selidbama ljudi putovale iz zemlje u zemlju.

3. Kamišibaj kao oblik za razvijanje unutarnje motivacije za čitanje

Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, u Japanu je razvijena posebna vrsta umjetnosti koja povezuje slike i riječi. To je kamišibaj ili papirnato kazalište. Radi se o umjetnosti pripovijedanja priča pomoću slika. Temelj kamišibaj kazališta čini butaj (slika 1), mala drvena kutija u koju stavljamo niz slika koje pričaju priču. Na okvir butaja pričvršćena su vratašca. Otvara ih kamišibajac (pripovjedač), koji započinje s pripovijedanjem priče. Istovremeno, iz otvora na bočnim stranama butaja izvlači slike koje ocrtavaju tijek priče (slika 2). Na kraju priče vratašca butaja se zatvaraju (Sitar, 2020).

4. Gaito kamišibaj

U Japanu je prevladao gaito kamišibaj na biciklu. Kamišibajac se biciklom na koji je pričvrstio butaj, vozio od mjesta do mjesta, a svoj dolazak najavljivao s dvije male drvene palice (hiošigi). Ispod butaja bila je kutija sa slatkišima koje su djeca kupovala umjesto ulaznica. Kamišibajac je uobičajeno pripovijedao tri priče. Posljednju priču obično bi prekinuo, kada bi bila najzanimljivija i nastavio voziti. Tako je osigurao publiku i na sljedećoj predstavi (Sitar, 2020).

5. Tezukuri kamišibaj

Posljednjih godina kamišibaj dobiva sve veće značenje u Europi. Izvodi se isključivo autorski, tezukuri kamišibaj, u sklopu kojega sami biramo priču koja nas je dotaknula i želimo je podijeliti s publikom. U tu svrhu izrađujemo poseban slikovni materijal i postavljamo cjelokupan tijek kamišibaja (Sitar, 2020).

Naravno, naša je odgovornost da pritom odaberemo kvalitetan tekst zanimljivog sadržaja, napisan na razumljivom jeziku s bogatim rječnikom. Za slikovni dio koristimo minimalizam, jako izražene crte i jasne oblike bez detalja jer je slika u kamišibaju jedinstveni događaj pri čemu gledatelj nema vremena za detaljno i dugotrajno promatranje (Sitar, 2020).

6. Kamišibaj u školskoj knjižnici

U današnjem modernom digitaliziranom svijetu zasićenom brojnim podražajima, kada se većina školskih i radnih obveza zbog koronavirusa preselila na računala, kamišibaj nam predstavlja bijeg u svijet minimalizma gdje smo usredotočeni samo na pojavljivanje slika na papiru i glas pripovjedača.

U našoj školi odlučili smo iskoristiti kamišibaj gledalište za međupredmetno i međugeneracijsko povezivanje pomoću kojega najmlađe učenike naše škole, tijekom prosinačkog slavlja, vodimo u svijet bajki. Bajke su odabrale knjižničarke, a sve ostalo je dio naših učenika. Naime, na likovnom kružoku pod mentorstvom učiteljice likovne kulture, učenici su najprije izradili nacrt slikovnog materijala odabrane bajke (slika 3), zatim se primili posla (slika 4). Koristili su tuš, bijele pastele i slikanje kavom. Kako bi se što više približili izvornom kamišibaj kazalištu, učenici su na satu domaćinstva ispekli kolačiće (slika 5) koje su učenici dobili umjesto ulaznice. U ulozi kamišibajca našli su se stariji učenici naše škole. Tako smo ostvarili prvi školski kamišibaj koji je povezao učenike različitih razreda i predmeta.

Kako navodi J. Sitar (2020), kamišibaj nam pruža nove mogućnosti izražavanja i odlično je pomagalo u pedagoškom procesu i za učitelje i za učenike jer predstavlja kreativni izazov.

U našoj školi dobro iskorištavamo sve prednosti kamišibaja. Svake godine s međupredmetnom i međugeneracijskom suradnjom stvaramo jedan posve autorski kamišibaj, u sklopu kojega učenici nižih razreda sami pišu priču i na likovnom kružoku izrađuju slikovni materijal, a stariji učenici nalaze se u ulozi kamišibajaca.

clip_image002 clip_image004
Slika 1. Butaj                Slika 2. Kamišibaj kazalište

clip_image006 clip_image008 clip_image010
Slika 3. Nacrt slikovnog materijala        Slika 4. Crtanje         Slika 5. “Ulaznice”

7. Zaključak

Djeca danas žive u digitalnom dobu. Veći dio dana okružuju ih zvučni i svjetlosni podražaji, sve se odvija vrlo brzo zbog čega mnogi imaju poteškoća s koncentracijom. Kamišibaj kazalište svojim minimalizmom i jednostavnošću predstavlja potpunu suprotnost. Kao takvo, bez brojnih podražaja, omogućuje nam da se posve smirimo, opustimo i usredotočimo na priču koju nam otkriva kamišibajac svojim glasom i slikama u butaju.

8. Literatura

  1. Bucik, N. (2003). Motivacija za branje. V M. Blatnik Mohar (Ur.), Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (str. 112-118). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Novosel, D. Š. (2009). Vrednotenje učinkov branja v šolski knjižnici. Šolska knjižnica, 19 (1), str. 51-55.
  3. Sitar, J. (2020). Umetnost kamišibaja: priročnik za ustvarjanje. Maribor: Aristej.
  4. Vilčnik, D. (2019). Zgodbe oziroma pravljice kot pozitivni vir. V A. Križan Lipnik, M. Černetič in K. Valenčak (Ur.), Za srečo v družini (str. 66-69). Murska Sobota: Založba Ajda.

Učiteljeve strategije čitanja

alenka_petric

Alenka Petrič

Sažetak

U ovom članku predstavit ću vam koliko je čitanje važna vještina i kako utječe na naš život. Objasnit ću koje metode čitanja učitelj koristi u poučavanju svojih učenika, na što mora biti oprezan, na koji način pristupa učeniku, kako bi učenik odmah zavolio čitanje. Učitelj mora biti strpljiv, posebno na samom početku učenja, kako se učenik zbog nestrpljivosti ne bi umorio od čitanja, da mu koncentracija ne bi oslabila, misli pobjegle. Tada bi se učenik mogao brzo obeshrabriti i prestati čitati. Učitelj tako majstorski vodi učenika do spoznaje, da čitanje donosi radost, sreću, ushićenje, doživljavanje drugih imaginarnih svjetova i mašte. Opisala sam i svoje poglede, zapažanja i strategije čitanja kod svojih učenika u osnovnoj školi.

Ključne riječi: usredotočenost, trening čitanja, motivacija čitanja, razumijevanje čitanja, koraci učenja čitanja.

1. Uvod

Čitanje ima veliko značenje, jer nam je potrebno na svakom koraku našega života. Djeca proučavaju slikovnice kao mališani, a zatim napreduju do sve složenijih tekstualnih struktura. Čitanje nam stoga pomaže da shvatimo svijet u kojem živimo, jer je ono najvažnija društvena sposobnost potrebna u školi, ali i u igri. Učenje čitanja, naravno, nije mačji kašalj, već zahtjevna i opsežna aktivnost, koja zahtijeva vježbu i disciplinu. Učenici najprije moraju naučiti slova, način na koji ih zapisujemo te koliko ih ima, zatim moraju naučiti povezivati glasove u riječi, naučiti nove pojmove, susretati se s nepoznatim, teškim riječima i razumjeti pročitano.

2. Učiteljeve strategije čitanja kod učenika u osnovnoj školi

U osnovnoj školi učitelj uči djecu važnosti pažljivog, polakog čitanja, čitanja polako riječ po riječ te važnosti praćenja interpunkcijskih znakova. Čitanje se usvaja svakodnevnim treningom, vježbom i to najmanje deset ili petnaest minuta dnevno. Kod savladavanja tehnike čitanja, učenik povezuje više riječi zajedno u smislene cjeline, rečenice, odlomke, a najiskusniji učenici povezuju i cijele dijelove stranica. Vježbajući čitati, učenici također savladavaju i bolju koncentraciju, brže razmišljanje i bolju integraciju podataka. Mogli bismo reći da mozak dobiva sve bolju kondiciju, a učenici bogate svoj rječnik, te šire svoje vidike.

Kad učenik ima poteškoća u praćenju teksta prilikom čitanja, učitelj savjetuje učeniku da pokrije tekst koji je već pročitao. Ako je potrebno, može si pomoći i prstom, kartonom ili karticom za čitanje. Tijekom čitanja učenik naglas izgovara odgovarajuće riječi. Kod situacija gdje učenik riječi pročita prvo tiho, a tek onda naglas, gdje mu učitelj riječi otkriva po slogovima ili je učenik sam otkrije prstom te kasnije sastavi glasove, gdje učenik prelazi očima preko lista ili čita pogrešnim redoslijedom, učitelj mu izradi karticu za čitanje, gdje je otkriven samo jedan pojedinačni redak teksta.

Kod čitanja učenik se svjesno usredotočuje na tekst, osnažujući tako svoju usredotočenost, jer je ona iznimno važna za razumijevanje pročitanog. Bez usredotočenosti učenik neće moći pratiti ono što je pročitao. Čitanje književnih tekstova izvrstan je lijek za današnju opsjednutost multitaskingom, poput pisanja e-mailova dok učenik razgovara s nekim putem interneta, drugim krajičkom oka nadgleda svoj telefon i istodobno provjerava obavijesti na društvenim mrežama. Takva navika kod učenika odvlači pažnju i smanjuje produktivnost.

Svakodnevnom vježbom čitanja učenik postaje sve bolji, a čitanje sve brže. Prednost brzog čitanja je u ritmu i tečnom, brzom čitanju, što ne dopušta mozgu da razmišlja o drugim stvarima, pa su učenici pribraniji i posljedično čitaju brže i s razumijevanjem. Sporiji čitatelj brže se umara zbog višekratnog zaustavljanja, ponovnog čitanja te nestrpljivosti kod samog čitanja. Koncentracija mu slabi, a misli bježe negdje drugdje, pa ne može slijediti značenje pročitanih riječi. Učenici koji su već stekli tehniku brzog čitanja, kažu kako bismo brzo čitanje mogli usporediti s gledanjem filma, jer se učenicima cijela priča otkriva u kratkom vremenu, a događaji o kojima čitaju kao da su doživljeni.

3. Zaključak

Sama kod nastave slovenskog jezika primjećujem da čitanje baš i nije nešto što bi učenici u potpunosti željeli. Često nailazim na otpor prema čitanju i neodobravanje, posebno u višim razredima, što je posebno zanimljivo, a najvjerojatnije zbog toga dolazi zbog trenutnog okruženja učenika brojnim tehnikom, tehnologijom te društvenim mrežama. Kad primijetim da je učenik nesiguran ili odbija čitati, potičem ga da on pročita kraće ili laganije riječi, a ja ću mu pomoći pročitati one teže i duže. Na taj način se tijekom čitanja teksta međusobno izmjenjujemo i nadopunjujemo, učenik i ja. Učenik ponavlja riječ koju sam pročitao naglas. Također primjećujem, da su učenici loši u samostalnim vježbama čitanja i treninzima, jer ne čitaju redovito sami, što na kraju rezultira lošim i neučinkovitim čitanjem te nerazumijevanjem pročitanog, što dovodi do otpora i neodobravanja.

Svakodnevno motiviram svoje učenike ali svjesna sam, da neću uspjeti pridobiti nekoga tko čitanju pristupa s otporom, jer  ako upotrijebim prisilu, naletjet ću na još veće učenikove prepreke i blokade. Stoga pokušavam motivirati i nadahnuti pojedine učenike, usmjeravajući ih prvo na teme, sadržaje koji ih čine sretnima u životu. Savjetujem da prvo pročita kratke članke, časopise i slično. Svjesna sam da djeca dolaze iz različitih obiteljskih okruženja. Mnogi učenici u obitelji nemaju primjer i uzor dobrog čitatelja, pa kod takvih slučajeva slušam svoju intuiciju i pokušavam otkriti na kojoj je razini čitanja učenik trenutno, a zatim mu pristupam u skladu s tim.

4. Literatura

  1. 10 koristi branja. (12. 7. 2017). http://www.minipoliglotini.com. https://www.minipoliglotini.com/blog/posts/10-koristi-branja-
  2. Krumpačnik, N. Branje je zakon!: spoznajte 11 vsakodnevnih koristi branja, ki jih podpira znanost. (19. 2. 2018). motiviran.si. https://motiviran.si/branje-11-koristi-ki-jih-podpira-znanost/
  3. Pospešeno branje, trening za možgane. (30. 9. 2014). zdravo.si. https://www.zdravo.si/hitro-branje-zdravo-si/

Od ilustracija do novih priča

manca_PB

Manca Pezelj Berger

Sažetak

Isto kao i roditeljsku ljubav, djeca trebaju i umjetnost. Mark Twain napisao je da čovjek koji ne čita nema nikakvu prednost u odnosu na onoga koji ne zna čitati. Kada djeci pričamo o čitanju, pričamo priče o divnim putovanjima u različite svjetove i pobuđujemo njihovu znatiželju. Dječja znatiželja saveznik je svakog učitelja, a umjetnost je – u mom članku su to ilustracije –  sjajan alat za učitelje. Ilustracije ponekad trebaju riječi, koje stvaraju nove priče. Koliko učenika ima u učionici, toliko priča možemo dobiti njihovim sudjelovanjem. Djeca mogu upoznati važnost čitanja na ugodan način, a čitanje sve više potiče njihov kognitivni i emocionalni razvoj. Istodobno je važno objasniti pojedine priče i voditi promišljen razgovor o njima. Pomoću njega poboljšavamo djetetovo rasuđivanje te mu tako nudimo uvjete za razvoj više razine moralne prosudbe. Za poticanje čitanja potreban je promišljen pristup: u početku to mogu biti razumljivi crteži koji kasnije traže razmišljanje, raspravu. Zašto knjige mogu biti zabranjene, zašto su ih spaljivali ili možda knjige također tuku? Ili ih tučemo brojnim ekranima koji djeci oduzimaju vrijeme? S pet ilustracija započela je nova knjiga pod olovkom mojih učenika.

Ključne riječi: ilustracije, priče, stvaranje, suradnja, značenje čitanja.

Uvod

Britanski spisatelj Philip Pullman koji je 2005. godine primio nagradu Astrid Lindgren napisao je da djeca trebaju umjetnost, priče, pjesme i glazbu jednako kao što trebaju ljubav, hranu, svjež zrak i igru. Dolazi i do zanimljivog otkrića: „Ako djetetu ne date hranu, šteta brzo postaje vidljiva. Ako ne dopustite djetetu da ima svjež zrak i igru, šteta je vidljiva, ali ne tako brzo. Ako djetetu ne pružite ljubav, šteta se možda neće vidjeti nekoliko godina, ali je trajna. Međutim, ako djetetu ne date umjetnost i priče, pjesme i glazbu, štetu nije tako lako uočiti, ali ipak postoji. Polje umjetnosti im je poput tamne strane mjeseca! “

Kako od ilustracija do priča i značenja čitanja?
Budući da su mi roditelji u mladosti poticali interes prema knjigama, ovu ljubav imam u sebi. Razmišljam kako bih je mogla prenijeti dalje. Došla sam na ideju kako dodatno potaknuti čitanje u razredu.

Ilustracije predstavljaju prvi kontakt djece s knjigama. Odlučila sam pomoću njih učenike navesti na stvaranje vlastitih priča te da nakon razgovora s njima shvate značenje čitanja. Kad govorimo o čitanju, pričamo priče o putovanjima u različite svjetove. U razredu ovo putovanje prikazujem kao čarobno, neponovljivo, ugodno, zanimljivo, zabavno i opuštajuće. U nježnim godinama djeca su posebno znatiželjna, a radoznalost smatram bliskim suradnikom. Svjesna sam da „čitanje potiče dječji kognitivni i emocionalni razvoj“ (Kropp 2000, str. u predgovoru), te da „čitanjem, razgovorom, razmišljanjem, reprodukcijom individualnih mladenačkih problema poboljšavamo djetetovo i adolescentsko razmišljanje te mu tako nudimo uvjete za razvoj višeg stupnja moralne prosudbe. ”(Vidmar 2017, str. 14).
Kako sam započela s radom? U razred sam donijela veliku mapu. Pomalo tajanstvenim glasom i posebnim osmijehom rekla sam da su u njoj skrivene ilustracije kojima treba dati sadržaj, priču. Nakon toga uslijedilo je pitanje što misle, o čemu govore ilustracije skrivene u mapi. Dječja lica pokazala su da nemaju pojma o čemu se radi, ali pokazali su interes jer ipak su djeca nezaustavljivo znatiželjna. Učenike sam pridobila na svoju stranu te sam se sad morala samo pobrinuti da stignemo do cilja, do novih priča koje će učenicima ostati u sjećanju i potaknuti ih na redovito čitanje. Uslijedilo je kratko objašnjenje. Pogledali smo slike i razgovarali o njima. Učenici su metodom suradničkog učenja morali pisati priče. Pet ilustracija zahtijevalo je manji intelektualni napor. Učenici su postali književnici. Dodijeljeni rad shvatili su vrlo ozbiljno i entuzijastično.

1. Strip

Komentar: Dobar strip ima barem dvostruki učinak. Slika je ukras teksta i opis nekog životnog događaja. Među učenicima strip je naišao na veliko odoSLIKA 1 - Poznata priča – kopijabravanje jer ih je podsjetio na vječne svađe koje sve obitelji ovoga svijeta proživljavaju prije spavanja. Ali ipak sam morala sama upozoriti na poantu ilustracije, glavnu ‘glumicu’ sa slike – knjigu, koja je izazvala zadovoljstvo, kako majci, tako i sinu. Također sam naglasila da stripovima obično nije potreban dugačak tekst, ali da bi učenici iz njega ipak trebali napisati priče. Sve su bile slične i s istom porukom: “I mi se svađamo.”

Slika 1. Poznata priča 

2. Ilustracija

Upute su bile jednostavne. Voljela bih čitati priče o tome zašto su se bake skrile ispod stola prepunog zanimljivih knjiga.

Komentar: Jedna od curica odmah je rekla: “Bake se smiju.” To je bilo sve. Potvrdila sam i podsjetila djecu da sastave vlastitu priču. Koliko se kreativne energije prosulo SLIKA 2 - Bake koje se smiju – kopijakroz učionicu dok smo upoznali nove bajke na tu temu. Saznali smo da bake jako vole knjige i da također vole pričati bajke, da se jedna od baka razboljela i više ne može čitati. Predložila sam da je posjeti grupa djece te joj čita pola sata te da o tome napišu priču za školske novine. Tako je i bilo. Baka je bila sretna, kao i djeca koja su dobila slatkiše i dobar osjećaj da pomažu starijima, dok je razred dobio nove priče na temu baka.

Slika 2. Bake koje se smiju

3. Ilustracija

KomSLIKA 3 - Knjiga zbližava – kopijaentar: Treću sliku odmah je prepoznao jedan od učenika koji je istaknuo da vuk i Crvenkapica ipak nisu čitali knjige. Lijepo je obnovio priču, zaradivši pohvale. No, nismo otišli dalje od spoznaje da vuk i djevojčica s crvenom kapom mogu zajedno čitati knjige. “Knjiga zbližava” nazvali smo simpatičnu ilustraciju i saželi da knjiga ponekad povezuje čak i ono za što mislimo da se ne može povezati, iako u bajci. Zato su bajke tako lijepe. I stvorile su se nove priče.

Slika 3. Knjiga zbližava

4. Ilustracija

Komentar: Pitala sam učenike što prikazuje slika 4. Odgovor je bio kratak: „Djeca čitaju.“ Pozvala sam ih da bolje pogledaju. Tek tada su shvatili da je na slici bijelac, crnka i azijatkinja, a jedna od djevojčica bila je u invalidskim kolicima. Razgovarali smo o razlikama SLIKA 4 - Učenici su samo djeca – kopijameđu ljudima. Shvatila sam da većina djece zna samo to da u školu idu samo djeca. Ne razdvajaju ih na bijele, žute, crne ili one koji su nečega lišeni u životu. Pohvalila sam ih. Prekrasno iskustvo za djecu i za mene. Zanimljive su bile i njihove priče.

Slika 4. Učenici su samo – djeca

5. Ilustracija

Komentar: Peta slika bila je najzahtjevnija. Dječak je smatrao da objekt na slici nije knjiga i njegova je priča skrenula pozornost na nindže. Tri mutirana ratnika kornjača vježbaju udarce. Vidio je to u jednom ‘odličnom’ filmu, i rekao da će spasiti svoje mjesto od zlog poglavice. Nisam imala komentara, samo sam rekla razredu da su ponekad, pa čak i danas, neke knjige zabranjene, spaljene na gomilama, a na ovoj ilustraciji knjiga je pretučena. Naravno da sam očekivala djetetovo zašto. Također smo razgovarali o činjenici da nove akvizicije, poput televizije, računala i pametnih telefona svima oduzimaju dragocjeno vrijeme. Vrijeme za druženje, igru na otvorenom, razgovor ‘uživo’ kod kuće i s prijateljima i dragocjeno vrijeme za čitanje knjSLIKA 5 - Tko tuče knjigo – kopijaiga. Zajedno smo odlučili ilustraciji dati naslov Tko tuče knjigu?. Jedna od curica odgovorila je u skladu s mojim očekivanjima: „Ekrani, pametni telefoni!“ Ovim je odgovorom započela žestoku raspravu. Djeca su branila svoja mišljenja. Najviše su naučili iz pete slike. U ovom su slučaju njihove priče bile drugačije, ali poruka je bila jasna: knjige se ne tuče.

Slika 5. Tko tuče knjigu?

Zaključak

Vrijeme utrošeno na ilustracije i priče prebrzo je prošlo. Još je ostalo malo vremena za zaključni dio, to je dječji odgovor na ono što je bila poruka današnjeg sata. Svi su željeli odgovoriti na pitanje, a odgovori onih koji su dobili priliku saželi su moju želju: danas smo razgovarali o knjigama, tim našim prijateljicama, koje uslijed brojnih suvremenih ekrana  premalo uzimamo u ruke. Stvorili smo priče koje ćemo povezati u knjigu našeg razreda. Prije kraja školske godine dobit će još naslov. Pri dodjeli svjedodžbi i pohvala uslijedit će iznenađenje: svaki učenik će moći ponijeti kući po jedan primjerak knjige. Sigurno će ovo biti ‘sveta knjiga’ za djecu i roditelje. Dobri stari Mark Twain bio bi zadovoljan s nama.

Literatura

  1. Kropp, P. (2000). Vzgajanje bralca: Naj vaš otrok postane bralec za vse življenje. Tržič. Učila.
  2. Vidmar, J. (2017). Spodbujanje razvoja vrednot s pomočjo mladinske problemske literature. Založba Miš, Dob.
  3. http://www.alma.se/en/Award-winners/2005-Philip-Pullman/
  4. https://astridlindgrenmemorialaward.wordpress.com/2015/12/17/children-need-ar