Socio-emocionalni razvoj

darovitih učenika

marjetka_novak

Marjetka Novak

Sažetak

Učitelji u svom radu često susreću talentirane učenike. U posljednje vrijeme dosta se govori o talentiranim pojedincima. Daroviti učenici trebaju se smatrati neovisnom skupinom učenika koji imaju izuzetne potencijale ili dostignuća u području učenja, koji opravdavaju individualizirana prilagođavanja u osnovnom i srednjem obrazovanju. U radu s nadarenim učenicima, nastavnik mora imati različite strategije rada u učionici, one koje će potaknuti darovite i pomoći im u razvoju njihovih potencijala. Samo se pravim radom talentirani ljudi mogu razviti u zdrave i kreativne ljude koji će utjecati na razvoj cijelog društva. Opći intelektualni talent omogućava istodobno postizanje izvanrednih dostignuća na nekoliko polja. O talentu govorimo kada učenik postigne izuzetne uspjehe u pojedinim područjima (npr. glazba, umjetnost). Da bi učenik mogao izraziti svoje sposobnosti, važno je da on također ima razvijene radne navike, ustrajan je i prima roditeljsku podršku.

Ključne riječi: nadarena djeca, osnovna škola, identifikacija djece, psihologija.

Uvod

Darovita ili talentirana djeca i adolescenti, prema jednoj od mnogih definicija, su ona koja su na predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini pokazala visoka dostignuća ili potencijale na intelektualnom, kreativnom, posebno akademskom, menadžerskom ili umjetničkom polju i trebaju ih posebno prilagoditi uz redovni školski program. programi i aktivnosti.

Središnji dio

Ellen Winner opisala je u svojoj knjizi tri tipične karakteristike darovite djece. Kaže da talentirane ljude karakteriziraju:

• RAZVOJ PREMATURE

Prvi koraci u savladavanju područja nadareni rade brže nego inače. Ta djeca napreduju brže od prosječne djece jer mogu izuzetno dobro učiti na terenu. Pojam se odnosi na organizirana područja: glazba, umjetnost, jezici, matematika, gimnastika …

• TRAJNO RADI NA NJIHOVOJ

Uče brže i kvalitativno različito od prosječne djece. Odrasli traže minimalnu pomoć i mentorstvo u savladavanju područja u kojem djeluju, jer uglavnom uče samostalno. Nova otkrića su za njih uzbudljivo i motivirajuće sredstvo i svako takvo otkriće odvodi dijete korak dalje.

• ŽELJA DA UPRAVLJA

Darovita djeca motivirana su za razumijevanje značenja područja u kojem pokazuju znakove preranog razvoja. Izražavaju intenzivan interes, imaju sposobnost da se oštro usredotoče, jer su zaokupljeni učenjem na takav način da izgube osjećaj za vanjski svijet.

Profesionalno vijeće RS za opće obrazovanje 1999. godine usvojilo je koncept Darovito – otkrivanje i rad s darovitim u osnovnoj školi. Istraživanje pokazuje da nadareni učenici imaju određene osobine ličnosti koje se ne nalaze kod drugih učenika ili su izraženije kod nadarenih učenika. Međutim, ti učenici nisu neka homogena skupina, ali postoje i razlike unutar darovite skupine. Osobine ličnosti koje se nalaze u grupi nadarenih ljudi odnose se na različita područja. Najtipičnija područja:

1. Misaono-kognitivno područje:

  • neobična mašta,
  • točnost promatranja,
  • dobro pamćenje,
  • razvijeno logičko razmišljanje (analiza, apstrakcija, generalizacija, sposobnost rasuđivanja),
  • razvijeno divergentno razmišljanje (tečnost, fleksibilnost, originalnost, razrađenost),
  • smisao za humor.

2. Područje učenja i performansi:

  • široka vidljivost,
  • visoku uspješnost učenja,
  • bogat vokabular,
  • brzina čitanja,
  • motoričke sposobnosti i izdržljivost,
  • vještina u jednoj od umjetničkih aktivnosti (glazba, crtanje, ples, dramatizacija…).

3. Motivacija:

  • velike aspiracije i potreba za postizanjem izvrsnosti,
  • znatiželja,
  • raznoliki i snažno izraženi interesi,
  • upornost u rješavanju zadataka,
  • motivacija za visoku izvedbu,
  • uživanje u postignućima.

4. Socio-emocionalno područje:

  • suosjećanje,
  • nonkonformizam,
  • snažan osjećaj pravde,
  • snažan osjećaj za organizaciju,
  • sposobnost vođenja i utjecaja na druge,
  • neovisnost i autonomija.

Rad sa darovitim učenicima temelji se na sljedećim osnovnim načelima:

  • briga za integrirani osobni razvoj,
  • razvijanje kreativnosti,
  • korištenje viših oblika učenja,
  • korištenje kolaborativnih oblika učenja,
  • širenje i produbljivanje osnovnih znanja,
  • brži napredak u procesu učenja,
  • uzimajući u obzir specifične sposobnosti i snažne interese,
  • razmatranje individualnosti,
  • raznolikost ponude i omogućavanje učenicima slobodnog izbora,
  • promicanje neovisnosti i odgovornosti,
  • uspostavljanje mentorskih odnosa između učenika i nastavnika,
  • stvaranje mogućnosti za povremeno druženje.

Prilikom stvaranja posebnih programa za talentirane posebno treba uzeti u obzir sljedeće uvjeti (George, 1997):

  • da odabrana metoda stavlja dovoljan naglasak na razvoj viših misaonih procesa i koncepata,
  • da je metoda dovoljno fleksibilna i otvorena da se djetetu može razvijati vlastitim tempom,
  • osigurati okruženje za učenje koje djetetu pruža i emocionalnu sigurnost i intelektualne izazove,
  • da odabrana metoda neće otuđiti dijete od vršnjaka ili nepovoljno utjecati na daljnje učenje, što može dovesti do dosade zbog ponavljajućih obrazaca,
  • da odabrana metoda daje prednost procesu prilagođenom djeci.

Rad u prvoj trijadi odvija se unutar roditeljske klase. U slučaju samostalnog učenja, dodatnih časova i izvannastavnih aktivnosti, preporučuje se samo povremeno odvajanje talentiranih učenika iz razreda.

U drugoj i trećoj trijadi, rad s nadarenima proteže se i na neke druge oblike, uglavnom organizirane u okviru fleksibilne i djelomične vanjske diferencijacije.

Školski psiholog provodi test sposobnosti i kreativnosti.

Roditelji moraju dobiti suglasnost roditelja za uključivanje nadarenih učenika u dodatne oblike rada, a mišljenje učenika također se uzima u obzir u drugoj i trećoj trijadi. Upoznavanje i mišljenje roditelja posljednja je faza otkrivanja darovitih osoba, kada savjetodavna služba zajedno s razrednikom informira roditelje da je njihovo dijete prepoznato kao nadareno i također dobiva njihovo mišljenje o djetetu. Otkriće da je dijete nadareno donosi se na sastanku učiteljskog osoblja u učionici, na kojem sudjeluju i savjetodavna služba i koordinator za rad s darovitim.

Rad s nadarenim učenicima trebao bi se odvijati na nekoliko razina, tijekom nastave, u dodatnoj nastavi, izvannastavnim aktivnostima u akademskim, društvenim, sportskim i umjetničkim programima. Posebno za mlađe učenike naglasak je na uključivanju u razredne aktivnosti i u program obogaćivanja škole. Uz navedeno, stariji učenici dobro su pratiti i promovirati svoje interese te postupno razvijati složenost svojih aktivnosti (seminarske zadaće, istraživački zadaci, natjecanja). Učenici mogu u svoju aktivnost uključiti i druge škole (glazbena škola, jezični tečajevi, sportski klubovi).

Otkriveni nadareni studenti kontinuirano se prate – dijagnostika procesa. Dokumentacija o darovitim učenicima arhivira se u školi i njome upravlja školska savjetodavna služba (Žagar, 2012).

Moramo poticati učenice da se integriraju u vanjske institucije u kojima mogu ostvariti svoje talente.

Literatura

  1. Ellen Winner (2005). Nadarjeni otroci, miti in resničnost.
  2. Ferbežer, I., Težak, S., Korez, I. (2008). Samopodoba nadarjenih otrok. Radovljica, Didakta.
  3. George, D. (1997). Nadarjeni otrok kot izziv. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  4. Horvat L. in Magajna, L. (1987), Razvojna psihologija. Ljubljana: DZS.
  5. Koncept Odkrivanje in delo z nadarjenimi učenci v devetletni osnovni šoli (1999), Ljubljana, Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport, 15. 5. 2006.
  6. http://www.zrss.si/pdf/SSD_nadarjeni%20koncept.pdf
  7. Žagar, D. (2012). Drugačni učenci.

O timskom radu i kako povećati razinu kvalitete timskog rada

Ina Rožman

Sažetak

Danas se suočavamo sa stalnim promjenama i brzim tempom života. Unatoč svome znanju i bogatom iskustvu, su nastavnici zaduženi za često prezahtjevne zadatke. Komplementarnost, suradnja i timski duh ključni su čimbenici u postizanju napretka modernog društva.
Karakteristika timskog oblika rada je da se taj tim sastoji od manjeg broja ljudi koji imaju međusobno komplementarne vještine i predani su zajedničkoj svrsi, skupu ciljeva i metoda rada, za koje međusobno preuzimaju odgovornost.
I u školstvu, međusobna suradnja kao i rad nastavnika u školi i razredu su danas puno drukčiji nego u prošlosti. Timski rad postaje sve aktualniji i popularniji oblik rada. Mislim da je timski rad na području odgojno-obrazovnih ustanova nužan i neophodan. Promjene u školskom sustavu, sve veća zahtjevnost učenika, suvremeni nastavni pristupi, stalne nove spoznaje na području individualne profesije i drugi čimbenici stvorili su potrebu za suradnjom i uključivanjem nastavnika u timove.

U članku sam se usredotočila na područje timskog rada nastavnika na osnovnim školama. Na temelju analize istraživanja koje sam provela u 2014. godini u nekim odabranim slovenskim osnovnim školama, pripremila sam prijedloge i preporuke s ciljem podizanja svijesti uprava škola, nastavnika i svih ostalih zaposlenika u odgojno-obrazovnoj ustanovi, koja se odnosi na timski rad i načine postizanja tog timskog rada, te povećanje razine kvalitete ovakvog oblika rada.


Ključne riječi:
osnovna škola, nastavnik, suradnja, timski rad.

Abstract

We live in a time of fast tempo and constant change. For teachers the tasks set are, despite knowledge and rich experience, often too demanding. Mutual complementation, cooperation and team spirit are in the modern society necessary to achieve progress.
Characteristic of every form of team work is for the team to consist of a smaller number of people who have complementary skills and are dedicated to common purpose, system of goals and ways of work for which they take responsibility between themselves.
Also in educational system nowadays mutual cooperation and work of teachers at school and in class is different than in the past. Team work is becoming more and more current and popular form of work. I think that team work is necessary and indispensable in the field of VIZ. Changes in educational system, more and more demanding pupils, new ways of teaching, constant new discoveries in the field of individual discipline and other factors have created the need for cooperation and inclusion of teachers in teams.
In the article I have focused on the team work of teachers of elementary schools. On the basis of analysis of a research, that I have performed in 2014 in some chosen Slovenian elementary schools, I have prepared suggestions and recommendations with the purpose to make the management of schools, teachers and all other employees in VIZ aware of team work and ways how to achieve more team work and raise the level of quality of this kind of work.

Key words: elementary school, teacher, cooperation, team work.

Zusammenfassung

Wir leben in einer Zeit des schnellen Tempos und ständigen Wandels. Lehrer erhalten Aufgaben, die, trotz ihres Wissens und ihrer reichen Erfahrung, oft zu anspruchsvoll sind. Komplementarität, Zusammenarbeit und Teamgeist sind in der modernen Gesellschaft unabdingbar, um Fortschritte zu erzielen.
Charakteristisch für die Teamarbeit ist, dass das Team aus einer kleinen Anzahl von Personen besteht, die über ergänzende Fähigkeiten verfügen und sich gegenüber dem gemeinsamen Zweck, den Zielen und Arbeitsmethoden verpflichtet fühlen, für die sie Verantwortung übernehmen.
Auch im Schulsystem ist die Zusammenarbeit und Arbeit der Lehrer in der Schule und im Unterricht heute anders als früher. Teamarbeit wird zu einer immer aktuelleren und beliebten Arbeitsform. Ich denke, dass Teamarbeit im Bereich von Bildungseinrichtungen wichtig und unverzichtbar ist. Änderungen im Schulsystem, die zunehmenden Anforderungen der Schüler, neue Unterrichtsansätze, ständige neue Kenntnisse im Bereich des einzelnen Fachs und andere Faktoren haben dazu geführt, dass  Lehrer in dieser Hinsicht zusammenarbeiten und in Teams einbezogen werden müssen.
In diesem Artikel konzentrierte ich mich auf die Teamarbeit von Grundschullehrern. Basierend auf der Analyse der von mir im Jahr 2014 in einigen ausgewählten slowenischen Grundschulen durchgeführten Studie, habe ich Vorschläge und Empfehlungen vorbereitet, um das Management von Schulen, Lehrer und alle anderen Angestellten in Bildungseinrichtungen für Teamarbeit und Wege zu mehr Teamarbeit zu sensibilisieren sowie das Qualitätsniveau dieser Arbeitsform zu erhöhen.

Schlüsselwörter: Grundschule, Lehrer, Zusammenarbeit, Teamarbeit

1. Timski rad u odgoju i obrazovanju

1.1 Timski rad u školi

U stručnoj literaturi pojam timskog rada nastavnika definiran je različito. Polak tvrdi da je najčešće korišten izraz, kojeg primjenjuju autori američke književnosti iz šezdesetih godina 20. stoljeća, timska poduka. Pojam timska poduka označava poseban didaktički način podučavanja, a sastoji se od nekoliko sadržajnih etapa: timsko planiranje, timsko provođenje i timska evaluacija nastave (Polak, 2007, str. 7).

Timski rad nastavnika može se odvijati u jednoj etapi ili u više različitih etapa (Polak, 2012, str. 61-62):

  • Timsko planiranje odgojno-obrazovnog rada ključna je i, obično, početna etapa timskog rada, jer prvenstveno od nje ovisi kako će se izvoditi sljedeče etape. Timsko planiranje obično se odvija kao sastanak pedagoških radnika kako bi se pripremili za timsko izvođenje nastave. Nastavnici proizlaze iz evaluacije već provedenog timskog rada. Dobro planiranim, iscrpnim i detaljnim timskim planiranjem moguće je izbjeći neuspjehe odgojno-obrazovnog rada.
  • Timsko provođenje odgojno-obrazovnog rada – timska poduka – spominje se u literaturi kao najzahtjevniji oblik timskog rada. Timska poduka predstavlja konkretnu situaciju u razredu: međusobnu podjelu rada u timu i organizaciju izravnog podučavanja.
  • Timska evaluacija važno je polazište za budući timski rad. Obuhvaća timsku analizu pedagoškog rada (rezultate i napredak u učenju) i evaluaciju aktivnosti u timu pedagoških radnika. Timska analiza pedagoškog rada najčešće obuhvaća realizaciju postignutih odgojno-obrazovnih ciljeva, analizu didaktičkih metoda i pristupa, analizu grupne interakcije, napredak u znanju, prikladnost pomagala za učenje i sl. Evaluacija timskih aktivnosti odvija se u obliku spontanog, neformalnog razgovora između članova tima i temelji se na refleksiji iskusnog.

Pevec Semec među etape timskog rada, pored već spomenutih, uključuje i re-planiranje (slika 1).

Slika 1. Slikovni prikaz timskog rada

slika

Izvor: Pevec Semec (2001, str. 23–25)

Prema praktičkom iskustvu, re-planiranje je najmanje iskorišten dio između etapa timskog rada. Kao razlog, autorica navodi da su nastavnici više usredotočeni na ono što ih očekuje u budućnosti nego na ono što se već dogodilo, pogotovo ako nije bilo problema s provedbom (ibidem).
U skladu s programom osnovne škole, nastavnici i drugi stručni radnici u prvom razredu te nastavnici predmetne nastave, gdje se nastava odvija na različitim razinama, susreću se s timskim radom.
Organizacija nastave u razredima gdje uglavnom predaje samo jedna nastavnica, drugačija je. Kod praktičke nastave etapa timske poduke otpada (ibidem).
Pavlič Škerjanec (2012, str. 31-32) ističe dva tipa timskog izvođenja odgojno-obrazovnog rada, i to su:

  • timska nastava tipa A, gdje u pravilu dva nastavnika zajedno podučavaju istu grupu učenika u istoj prostoriji.
  • timska nastava tipa B, gdje dva ili više nastavnika sudjeluju u svim fazama timskog rada, ali ne podučavaju istu grupu učenika istovremeno, odnosno ne izvode sve faze procesa poduke zajedno.

1.2    Prednosti i nedostaci timskog rada u školi

1.2.1    Prednosti timskog rada u školi

Glavna prednost timskog rada je da više ljudi ima više znanja od pojedinca. Stoga bi se članovi tima trebali obučavati s različitim vještinama iz različitih stručnih područja. Takva razmjena mišljenja vodi do inovativnih ideja i novih rješenja do kojih pojedinac inače ne bi mogao doći.
Moderno usmjeravanje u području obrazovanja nastavnika ukazuje na timski rad kao obaveznu osnovu za kvalitetno podučavanje. Neki od najvažnijih razloga su sve veća specijalizacija i interdisciplinarnost u nastavi, problem izolacije nastavnika u individualnoj nastavi, potrebe nastavnika za međusobnom i stručnom podrškom, te u konačnici pravna osnova za timski rad u slovenskoj osnovnoj školi (Polak, 2004, str. 186-208).
Nalazi istraživanja (ibidem), kojima je autorica ispitala utjecaj programa obuke nastavnika za timski rad na njihovu percepciju radnog okruženja, potvrđuju da timski rad nastavnika doprinosi većoj povezanosti nastavnika i kulturi suradnje u školi.
Troen i Boles (2012, str. 7-8) tvrde da su nastavnici koji rade u timovima zadovoljniji svojim poslom, da ih njihov rad više ispunjuje. Pri tome, postoji velika vjerojatnost da će zbog toga duže vrijeme obavljati svoju profesiju. 
Podaci (ibidem) sugeriraju da uspješan timski rad nastavnika povećava postignuća njihovih učenika.
U jednom od intervjua, Polak (2000, str. 2-3) je istaknula da bi timski rad trebao rezultirati većom djelotvornošću pedagoškog rada, osobnim razvojem nastavnika i odgajatelja i pripadnosti timu, što je i izvor motivacije za novi timski rad.
Prednosti timskog rada u školstvu su brojne (Crawford i sur., 1997, str. 121):

  • koordinirani ciljevi,
  • jasno definirane uloge,
  • dijeljenje iskustava i vještina,
  • maksimalno korištenje resursa,
  • veća motivacija i uzajamna podrška članova tima,
  • bolji odnosi unutar grupe,
  • poticanje donošenja odluka,
  • svijest o individualnim potencijalima,
  • poboljšana komunikacija,
  • povećavanje znanja i razumijevanja,
  • smanjenje stresa i tjeskobe.

Moramo biti svjesni da je većina uspjeha plod suradnje. Čak i u školstvu, postignuća su rezultat društvene mreže. Suradnja je često očigledna i rutinska. Ako bi se to dovelo na sustavnu razinu i naučilo koristiti u različite svrhe, moglo bi pridonijeti povećanju kvalitete pedagoškog rada (Rutar Ilc, 2012, str. 3).

1.2.2    Nedostaci timskog rada u školi

Zupan (2003, str. 134-135) iznosi nedostatke koji su općenito primjenjivi u području timskog rada, a koji, ocjenjuje, su prisutni i u školama. Prema autorici, nedostaci timskog rada su sljedeći:

  • jednoznačnost,
  • pojava pritiska na članove tima koji se slažu s alternativom, koju zagovaraju jači ili većina,
  • mogućnost pojava sukoba među članovima, koji mogu uzrokovati kašnjenja i smanjiti učinkovitost,
  • pojedinci imaju tendenciju prisvajanja rezultata timskog rada,
  • timovi se češće suočavaju s ekstremnim odlukama,
  • raspršena odgovornost,
  • potrebno je puno vremena i drugih resursa.

Možina (i sur, 2002, str. 563-564) razmatra sljedeće nedostatke u donošenju timskih odluka: komfornost, individualna dominacija, previđeni ciljevi i trošenje vremena. Iako ih autor ne navodi posebno za područje odgojno-obrazovnih ustanova, na slične slabosti nailaze i učitelji u školama. Društveni pritisak u timu zbog stvorenih prijateljskih odnosa među članovima dovodi do ujednačavanja mišljenja, na osnovu kojeg članovi donose odluke. Nedostaju međusobni izazovi. U timu prevladava mišljenje jednog ili ideje prvog. Ako je tim vrlo međusobno povezan, često dolazi do takozvanog grupnog mišljenja, koje ne vodi do najboljih rješenja i posljedica je komfornog ponašanja članova tima. Potvrdila bi, da u školstvu do takvih zaključaka dolazi osobito u homogenim nastavnim timovima ili, bolje rečeno, u timovima u kojima su nastavnici članovi istog područja, nastavnici koji podučavaju isti sadržaj u istim razredima. Nadalje, autor ističe da se uspjeh tima može smanjiti ako pojedinačni član tima prevladava u raspravi. Timsko odlučivanje nije učinkovito ako članovi ne mogu doprinijeti svoj dio. Kao treću potencijalnu slabost timskog rada, Možina smatra situaciju kada su neki članovi toliko oduševljeni pružanjem trenutne podrške da previde cilj, a to je pronaći najbolje rješenje s najmanje nepovoljnim posljedicama. Volimo reći da je vrijeme zlato. Čak i zaposlenici u odgojno-obrazovnoj ustanovi, često su u problemima s vremenom i važna im je svaka minuta. Dakle, jedan od nedostataka timskog rada u školstvu je i pretjerano korištenje vremena, pogotovo ako je individualna odluka nastavnika jednako dobra ili čak bolja od timskog rada.

2. Preporuke i prijedlozi za implementaciju timskog rada u osnovnim školama

Suradnja, povezivanje, uzajamna pomoć i isprepletene ideje, timski duh – to su lozinke bez kojih više ne možemo zamisliti razvoj u suvremenom životu. Preporuke koje sam navela u nastavku, dobrodošle su svima koji su toga svjesni, i namijenjeni su prvenstveno onima koji još ne poznaju timski rad i još ga ne primjenjuju. Osnova je bilo vlastito istraživanje, koje sam provela 2014. godine u nekim odabranim školama u regiji u kojoj živim.
Svrha tih preporuka je podizanje svijesti školskih uprava, nastavnika i svih drugih zaposlenika u odgojno-obrazovnoj ustanovi o timskom radu i načinima za postizanje više timskog rada i povećanje razine kvalitete.
Preporuke sam podijelila u skupove različitih sadržaja. U njima sam proslijedila što je moguće konkretnije prijedloge za poboljšanje stanja u područjima gdje su, prema istraživanju, potrebne promjene.
Preporuke sam podijelila u sedam skupova:

  • obrazovanje i usavršavanje znanja u području timskog rada,u
  • vođenje multiplikatora za timski rad,
  • uvođenje savjetnika za timski rad,
  • prikupljanje materijala dobrih praksi timskog rada,
  • uloga upravitelja u timskom radu,
  • uzorak sata timske poduke za nastavnike,
  • timski rad na daljinu.

Napravila sam određeni raspored termina koji prikazuje razvoj timskog rada i postupak poboljšanja timskog rada po koracima za razdoblje od jedne godine.

2.1 Obrazovanje i usavršavanje znanja u području timskog rada

Razvoj i nova znanja konstanta su suvremenog života. Možemo ih razumjeti samo ako ih promatramo u kontekstu društvenih promjena. U suvremenom životu, posebno smo svjesni činjenice da živimo u učećem društvu, gdje je znanje od velike važnosti. Školska uprava treba uključiti obrazovanje o timskom radu u plan godišnjeg programa rada škole za mjesec kolovoz. Tako će, već prije početka nove školske godine i prije uključivanja u timove, nastavnicima biti pružene potrebne informacije za rad, određene smjernice i otpravljene sve nejasnoće i nedostaci vezani za znanje o timskom radu.

2.2 Uvođenje multiplikatora za timski rad

Multiplikator može biti bilo koji pedagoški radnik iz kolektiva koji pruža informacije o programu i pomaže u izradi projektne ideje. Multiplikator može stoga biti nastavnik ili upravitelj, koji ima više znanja i poduke o timskom radu u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Ostalim kolegama služi kao motivator za rad.
Prioritet multiplikatora trebao bi biti podizanje svijesti i poticanje kolega na izvođenje timskog rada. Ta osoba također motivira pojedince, koji su nekoliko rezervirani u vezi ovog oblika rada, za aktivnije uključivanje i pomoć u prevladavanju prepreka i poteškoća.

2.3 Uvođenje savjetnika za timski rad

Savjetnik bi trebala biti osoba koja pomaže timu, odnosno pojedincima iz tima, kojima treba određena pomoć, da najprije identificiraju problem, analiziraju ga i predlože različite mogućnosti za poboljšanje situacije. Ako je potrebno, on i sam sudjeluje u provedbi praktičkih rješenja. Bitne osobine savjetnika su njegovo znanje i iskustvo u području timskog rada. Savjetnik je fleksibilan i dostupan kolegama kada im je to potrebno.

2.4 Prikupljanje materijala dobrih praksi timskog rada

Primjere dobrih praksi potrebno je dijeliti i arhivirati.
Upravitelji bi trebali pozvati nastavnike, koji su uspješni u timskom radu na školi i koji se osjećaju kompetentnije, da u suradnji s multiplikatorom podijele svoj rad i iskustva s drugim nastavnicima u njihovoj školi, čime bi se povećao pozitivan utjecaj timskog rada. Sastanci bi se trebali održavati dva puta godišnje, u mjesecima siječnju i lipnju, kada se na sastanku, gdje se prezentiraju dobre prakse, dijele pozitivna iskustva s drugima.
Redovnim obavješćivanjem i dodavanjem materijala medijima se mora pobrinuti multiplikator u uskoj suradnji s knjižničarom i informatičarom.
Cilj prikupljanja i reklamiranja materijala dobrih praksi trebao bi biti takozvani efekt snježne grude, čime informacije dopiru do što višeg mogućeg broja ciljane populacije.

2.5 Uloga upravitelja u timskom radu

Nastavnici za uspješno obavljen rad i postizanje ciljeva trebaju podršku i veliku privrženost prema svom poslu. Upravitelj treba poticati radnike u njihovom radu, pružiti im materijalnu i prostornu potporu, prikladno prilagođen raspored za provedbu timskog rada te pružiti stručnu podršku.
Voditelji tima trebaju biti aktivno uključeni u školske aktivnosti, pratiti tijek rada timova, informirani su o specifikacijama i planu timskog rada. Članovi za rad u timovima trebaju biti motivirani.
Uloga voditelja je postizanje veće motivacije za timski rad, pogotovo unutar aktiva ravnatelja različitih škola. Na tim aktivima, voditelji bi trebali podijeliti pozitivna iskustva timskog rada koje poslije prenesu u svoje okruženje.

2.6 Uzorak sata timske nastave za nastavnike

Kako bi nastavnici bili motivirani za izvođenje timskog podučavanja, trebali bi jednom godišnje organizirati uzorke sati timskih nastava za kolege nastavnike u školi. Uzorci tih sati mogu se organizirati putem multiplikatora u suradnji s školskom upravom i u suradnji s nastavnicima koji vole timsko podučavanje, pokazuju interes za timsku nastavu i imaju dobra iskustva u timskoj nastavi.

2.7 Timski rad na daljinu

Timski rad na daljinu treba provoditi putem interneta, u okruženju školskih online učionica, elektroničkih dnevnika. Nastavnici će imati priliku raditi u opuštenom okruženju, u satu koji im odgovara. Sastanci, bilješke trebaju se automatski arhivirati, a oni koji su odsutni na dan sastanka tima mogu pogledati bilješku ili video-zapis s pomakom.

2.8 Određeni raspored termina za poboljšanje timskog rada u osnovnim školama

U rasporedu termina sam obuhvatila korake u razvoju timskog rada i procesu njegovog poboljšanja. U korake sam uključila gore navedene i opisane preporuke.
Raspored termina je vremenski raspoređen na razdoblje od jedne godine i za nastavnike jedan je od prioriteta škole.

Tablica 1. Raspored termina- razvoj timskog rada i napredak poboljšanja timskog rada korak po korak

tablica1

tablica2

3. Zaključak

Tim ima važno mjesto u našem osobnom i poslovnom životu. Biti član tima sastavni je dio svakodnevnog života, što se odražava u svemu što radimo. U prošlosti su se timovima većinom bavili sa suzdržanošću i nisu im pripisivali veliku važnost. Danas je, međutim, to drukčije, budući da način života, promjene u svakodnevnom životu te na važnim područjima i zahtjeve sustava, zahtijevaju drugačiji način rada.
U preporukama upućenim zaposlenicima odgojno-obrazovne ustanove, dala sam konkretne prijedloge za poboljšanje situacije u pogledu korištenja timskog rada u školama. Dobila sam preporuke i uključila ih u raspored termina koji može poslužiti kao vodič za razvoj i poboljšanje timskog rada u koracima, za rad u školstvu . Osmišljen je za razdoblje od jedne godine, na temelju proučavanja literature i rezultata istraživanja.
Suvremeni pristupi također su bitni za uspješan odgojno-obrazovni rad u školama. Važnost timskog rada ne može se zanemariti, jer doprinosi većoj učinkovitosti pedagoškog rada.

4. Literatura

  1. Crawford, M., Kydd, L., Riches, C. (1997) Leadership and teams in educational management, Philadelphia, Open University Press.
  2. Možina, S., Rozman, R., Glas, M., Tavčar, M., Pučko, D., Kralj, J., Ivanko, Š., Lipičnik, B., Gričar, J., Tekavčič, M., Dimovski, V., kovač, B. (2002) Management nova znanja za uspeh, Ljubljana, Didakta.
  3. Pavlič Škerjanc, K. (2012) ‘Prerezi skozi sistem sodelovalnega in timskega poučevanja’, Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 30–38.
  4. Pevec Semec, K. (2001) ‘Od timskega dela v prvem razredu do timske naravnanosti celotne šole’, Vzgoja in izobraževanje, XXXII, št. 6, Ljubljana, ZRSŠ, str. 23–29.
  5. Polak, A. (2000) ‘Timsko delo je nadgradnja individualnega dela’, Katarina: revija za kreativno poučevanje, letnik 5, št. 5, Ptuj, Katarina, str. 2–3.
  6. Polak, A. (2004) ‘Elementi konstruktivizma v usposabljanju učiteljev za timsko delo’, Konstruktivizem v šoli in izobraževanje učiteljev, Ljubljana: Center za pedagoško izobraževanje Filozofske fakultete, str. 569–582.
  7. Polak, A. (2007) Timsko delo v vzgoji in izobraževanju, Ljubljana, Modrijan.
  8. Polak, A. (2012) ‘Timsko delo v slovenski pedagoški praksi: realnost ali utvara?’, Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 61–70.
  9. Rutar Ilc, Z. (2012) ‘Skupaj zmoremo več in bolje’ Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 3–4.
  10. Smith, A. K. (2000) Teamwork and Project Management, New York, McGraw-Hill Professional Publishing.
  11. Troen, V., Boles, K. (2012) The Power of Teacher Teams: With Cases, Analyses, and Strategies for Success, Corwin Press Inc.
  12. Zupan, N., Kaše, R. (2003) Organizacija podjetja, Ljubljana, Ekonomska fakulteta.

Nov način izgradnje pozitivne klime u razredu

– sportski duh i kako su ga učenici prihvatili

nina_volcanjk

Nina Volčanjk

Sažetak

U članku je prikazan sportski duh koji može biti uz odgovarajuće vodstvo dobar alat za uspostavljanje i praćenje pozitivne klime u razredu. Također predstavljamo rezultate ankete koju su upotpunili učenici uključeni u proces sportskog duha. Rezultati pokazuju kako su sportski duh prihvatili učenici i jesu li primijetili napredak u pozitivnoj razrednoj klimi i međuljudskim odnosima u razredu.

Ključne riječi: sportski duh, osnovna škola, učenici, pozitivna klima u razredu

A new way of building positive climate in classroom – the spirit of the game and how pupils accepted it

Abstract

In the paper we present the Spirit of the Game, which can be with proper guidance good tool for establishing and monitoring positive climate in classroom. We also present the results of the survey completed by pupils involved in the process of the Spirit of the Game. The results show us how was Spirit of the Game accepted by the pupils and if they also noticed progress in positive classroom climate and interpersonal relationships in class itself.

Key words: Spirit of the Game, sport, primary school, pupils, classroom climate

Uvod

Kvalitetni međuljudski odnosi u razredu izuzetno su važan dio kvalitetne provedbe odgojno-obrazovnog procesa. Škola i razred su veliki društveni kontekst s kojim se učenik svakodnevno susreće (Košir, 2013).

Društveni odnosi koje učenici mogu formirati u školi mogu biti prikladni ili neprimjereni, ali u svakom slučaju određuju kvalitetu školovanja učenika (Košir, 2013).

Svi učenici koji čine pojedini dio razredne zajednice imaju potrebu za sigurnošću i kohezijom i doživljavaju sebe kao dostojne i poštovane osobe. Ključ za to je uključenost učitelja, koja može promicati kvalitetu međuljudskih odnosa ili negativno utjecati na međuljudske odnose (Košir, 2013).

U svakom slučaju, razredna klima ne ovisi isključivo o učitelju, već je uvjetovana mnogim čimbenicima koji utječu na to kako će razred funkcionirati kao cjelina (Michie, van Stalen, West, 2011).

Jedan od načina uspostavljanja dobre klime u učionici i praćenja odnosa u razredu je sportski duh. To je metoda koja se prvenstveno koristi u ultimate frizbi sportu – to je timski sport temeljen na iskrenosti, pa čak i na glavnim prvenstvima nije upoznat sa sudskim procesom jer igrači moraju sami presuditi.

U članku opisujem kako sportski duh utječe na međuljudske odnose u razredu ako se uvodi u tjelesnu kulturu i sport. U svakom slučaju, prilagođena verzija sportskog duha može se također koristiti u nastavi u grupnim, kolaborativnim ili drugim oblicima učenja, a ne samo u tjelesnoj kulturi i sportu.

Sportski duh i zašto ga uvesti u satove tjelesne kulture i sporta?

Koncept sportskog duha razvio se u ultimate frizbiju, timskom sportu koji se igra bez suca. Koncept sportskog duha stoga potiče sve sudionike da se pridržavaju pravila, promoviraju svoju odgovornost i sportski se ponašaju. Također je potrebno naglasiti da sportski duh nije isto što i fair play. Sportski duh u ultimate frizbiju je jednak samoj pobjedi i jednako se nagrađuje kao pobjeda na samom natjecanju (About SOTG, 2016).

Na školskim sportskim natjecanjima, kao i tijekom školskih sati, učenici se suočavaju s pobjedama i porazima. Njihovo ponašanje često uzrokuje društveno nepovoljne reakcije i odgovore. U sportskim natjecanjima, psovke, udarci i druge verbalne i fizičke reakcije vrlo su česte. To su neadekvatni odgovori učenika koji negativno utječu na samog učenika kao i na tim u kojem se natječe ili na razred u kojem sudjeluju drugi učenici.

Pobjeda u sportskim natjecanjima i sportu poželjna je i često posvećena prevelikoj pozornosti, ako previdimo neprimjerene obrasce ponašanja učenika, za koje su u najboljem slučaju samo upozoreni.

Uvođenje sportskog duha u satove tjelesne kulture i sporta

Uvođenje sportskog duha u sportske lekcije je dugoročan i dosljedan proces, samo na taj način može poboljšati razrednu klimu. Učenici prije svega moraju poznavati koncept sportskog duha. Sportski duh se ubuduće uvodi u svaki sat tjelesne kulture i sporta propisanim redoslijedom. Svaki sat tjelesne kulture i sporta započinje razrednim pozdravom koji na početku godine odaberu učenici uz pomoć učitelja. Na taj način učenici iskazuju poštovanje prema svim sudionicima. Za vrijeme trajanja aktivnosti (najlakše je pratiti ovu fazu kroz timske igre) potrebno je poticati fair play i vježbati aktivnosti u skladu s pravilima. Ova faza je izuzetno dugoročna, jer od učenika zahtijeva da polako uvode modificirane obrasce ponašanja kojih su postali svjesni uz pomoć ljestvice ocjenjivanja sportskog duha. Važno je naglasiti da nakon školskih sportskih aktivnosti učenici i protivnički tim čestitaju i međusobno se hvale. Ovaj dio učenik relativno brzo usvaja. Nakon čestitki, učenici se spajaju u sportski krug gdje se ocjenjuju događaji iz središnje aktivnosti. Veliki naglasak mora se staviti na komplimente. Pri tome nastavnik ima iznimno važnu zadaću, budući da učenici vode kvalitativno raspravljanje o ponašanju i dinamici u vrijeme središnje aktivnosti, naglašavajući pohvalu, a ne kritiku pojedinca. Nakon ove faze slijedi dio igre za dobar sportski duh. U ovom dijelu učenici izvode jedan od skupova društvenih igara koji povezuju učenike jednog s drugim. Svrha ovog rada je da se učenici opuste, nasmiju i, iznad svega, zaborave uzajamnu ozlojeđenost koja se možda dogodila u središnjoj aktivnosti. U zadnjoj fazi učenici pojedinačno ili na razini tima ostvaruju rezultate za dobar sportski duh. Ljestvica ocjenjivanja od 0 do 4 procjenjuje kategorije znanja i korištenja pravila, poštenje, pozitivan stav i samokontrolu te komunikaciju unutar tima i protivnika. Učenici procjenjuju ljestvicu ocjenjivanja za sebe ili za svoj tim i za strani tim. Cilj ove aktivnosti je podizanje svijesti o mogućim negativnim obrascima ponašanja koje će učenici pokušati promijeniti u sljedećem satu tjelesne kulture i sporta. Svaki sat sporta ponovno završava pozdravom razreda (Kuselj, 2016, Volčanjk, 2017).

Empirijska istraživanja

Svrha istraživanja

Svrha istraživanja bila je ispitati utjecaj sportskog duha na razrednu klimu i međuljudske odnose u razredu. Posebno nas je zanimalo što učenici misle o sportskom duhu i njegovu utjecaju na razrednu klimu.

Metodologija

U istraživačkom radu korišten je idiografski pristup i deskriptivna istraživačka metoda, kvalitativna eksperimentalna studija slučaja bez kontrolne skupine. Opisali smo učenike petog razreda u jednoj školi u Podravskoj regiji u Sloveniji. Prosječna dob sudionika bila je 10 godina. U istraživanju je sudjelovalo 27 učenika, uključujući 9 djevojčica i 18 dječaka.

U satove tjelesne kulture i sporta uveden je sportski duh tijekom šest sati. Nakon realizacije prikupili smo podatke pomoću upitnika koji su ispunili učenici koji su sudjelovali. Upitnik se temeljio na iskustvima koja su učenici stekli u praktičnom dijelu istraživanja.

Podaci su prikupljeni kvantitativnom metodom, a dobiveni podaci obrađeni su statističkom obradom podataka, uz naznaku apsolutne (f) i postotne frekvencije (f %). Podaci su prikazani u tablici jednostavnim ili kombiniranim tablicama.

Rezultati i interpretacija upitnika

Tablica 1. Jeste li saznali nešto novo o sportskom duhu?tablica1

Većina učenika (70,40 %) naučila je nešto novo tijekom praktičnog dijela istraživanja. Osam učenica (29,63 %) izjavilo je da na ovim satovima nisu saznali ništa novo.

Za najčešća nova znanja učenici su pokazali da je iskrenost vrlo važna u vrijeme igre, te da je suradnja s drugim učenicima ključna. Napisali su: „Smatram da je važno slušati strano mišljenje.“ „Otkrio sam da nisam uvijek imao pravo.“ „Shvatio sam da to nije igra za pobjedu nego za zabavu.“

Tablica 2. Je li bilo teško na igralištu samostalno riješiti probleme?tablica2

Dobra polovica (59,26 %) učenika smatra da je neslaganje na igralištu bilo teško riješiti na početku samostalno, ali to je olakšala praksa. Tri dječaka (11, 11 %) smatraju da im je bilo tijekom cijelog procesa teško samostalno rješavanje problema, dok je 29,63 % učenika izjavilo da to nije bilo teško riješiti od samog početka.

Tablica 3. Koja ti je omiljena stvar u konceptu sportskog duha?tablica3

Gotovi svi učenici (96,29 %) voljeli su koncept sportskog duha. Samo je jedan od učenika spomenuo da mu se ne sviđa koncept sportskog duha.

Učenicama (29,62 %) svidjele su se igre za dobar sportski duh, nakon čega su uslijedile čestitke na početku i na kraju sata (22,22 %), a treći najčešće odabrani odgovor bili su poticaji i pohvale (18,51 %).

Dvojica dječaka su odabrala drugo, objasnila su da im se sve sviđa. Treći se odlučio za taj odgovor jer mu se nije svidio nijedan od mogućih odgovora. Četvrti dječak objasnio je svoj odgovor tako da mu najviše odgovara mogućnost samostalnog rješavanja sukoba.

Tablica 4. Što misliš, da možeš nakon aktivnosti procijeniti svoj rad ili rad svog tima i protivnika?
tablica4

Većina učenika (51,85 %) bila je uzbuđena zbog mogućnosti evaluacije. Malo manje (40,74 %) nije se moglo opredijeliti u odnosu na odgovor, dok su dva dječaka (7,41 %) odgovorila da im se ocjenjivanje ne sviđa.

Tablica 5. Misliš li da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međuljudske odnose u razredu?
tablica5

Većina učenica (88,89 %) odgovorila je da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međusobne odnose. Samo tri učenika (11,11 %) smatraju da sportski duh nema nikakvog utjecaja na pozitivne međuljudske odnose.

Zaključak

Iz rezultata možemo vidjeti da je sportski duh učenika bio novitet koji još nije uveden u satove tjelesne kulture i sporta. To je specifičan način rada, gdje u satove tjelesne kulture i sporta uključujemo oblike rada sa svrhom kako bismo poboljšali međuljudske odnose i razrednu klimu. Važna prepoznavanja koja su vidjeli neki učenici s uvođenjem sportskog duha u satove tjelesne kulture i sporta je da je važno slušati mišljenje suučenika, da je važno ispričati se i priznati vlastite pogreške te da se ne igra za pobjedu, nego za zabavu.

Tijekom praktičnog rada učenici su se suočili s nizom nesuglasica među timovima. Svrha sportskog duha je prvenstveno pokušati riješiti nesuglasice što je slobodnije moguće. Učenici su rekli da im je u početku to bio problem, ali su se kasnije navikli na ovu vrstu rješavanja međusobnih nesuglasica.

Učenici su uglavnom voljeli društvene igre za dobar sportski duh i pozdrave na početku i kraju tjelesne kulture i sporta. Većina učenika voljela je koncept sportskog duha. Također su voljeli mogućnost ocjenjivanja sebe i pojedinca. Velika većina je odgovorila da vjeruju da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međuljudske odnose unutar razreda.

Treba napomenuti da je šestosatno uvođenje sportskog duha nedovoljno za radikalnu promjenu razredne klime. Također je teško govoriti o međusobnoj povezanosti tijekom ovih šest sati. U svakom slučaju, učenici i učitelji otkrili su pozitivne promjene koje su se dogodile tijekom provedbenog razdoblja. Stoga bi bilo vrijedno provesti longitudinalno proučavanje utjecaja sportskog duha na razrednu klimu koja će pratiti društvene odnose između učenika.

Izvori i literatura

  1. About SOTG. (13. 10. 2016). Dobiveno s URL adrese WFDF: http://www.wfdf.org/sotg/about-sotg
  2. Košir, K. (2013). Socialni odnosi v šoli. Univerzitetna knjižnica Maribor, Maribor.
  3. Kuselj, M. (17. 11. 2016). Vsebina iz seminarjev za pedagoge. (V. Volčanjk, Izpraševalec) Maribor.
  4. S. Michie, M. van Stalen, R. West. (2011). The behaviour change wheel: A new method of characterising and designing behaviour change interventions. Implementation science (str. 1 – 12). BioMedCentral.

Primerjava znanja angleškega jezika

– Slovenija, Španija in Švedska

eva_JL

Eva Jazbec Leber

Znanje tujih jezikov ima v 21. stoletju izjemno uporabno vrednost, saj je postalo ključna kompetenca za delo in življenje. Širi mišljenje, omogoča spoznavanje novih kultur in ponuja različne možnosti za življenje. Pomembnost učenja tujih jezikov je bil glavni razlog, da sem se odločila pisati o tej tematiki. Kot učiteljica razrednega pouka želim svojim učencem zagotoviti najboljše možnosti za kakovostno in uspešno učenje tujega jezika. Izmed vseh tujih jezikov je angleški jezik najpogosteje prisoten v našem vsakdanjem življenju in pomemben na različnih področjih izobraževanja. Znanje omenjenega jezika zvišuje možnosti za nadaljnje izobraževanje in vpliva na uspešnost v prihodnosti. Ne le učitelji, tudi starši in učenci se tega vedno bolj zavedajo. Z znanjem tujih jezikov širimo obzorje, zato je več kot koristno učence seznaniti s tujimi jeziki in jim jih čim bolj približati.

V članku bomo predstavili pridobivanje znanja tujega jezika v osnovni šoli. Zanimale so nas razlike v pridobivanju znanja angleščine kot prvega tujega jezika med izbranimi državami: Slovenijo, Španijo in Švedsko. Preverjali smo znanje angleškega jezika na razredni in predmetni stopnji osnovne šole (4. in 6. razred) med slovenskimi, španskimi ter švedskimi učenci. Raziskavo smo izvedli s pomočjo testa znanja, ki je bil popolnoma enak za obe skupini učencev v vseh državah, ki so sodelovale v raziskavi. S primerjavo znanja učencev med državami smo ugotovili, da so med četrtošolci bili najbolj uspešni švedski učenci, sledijo jim učenci iz Slovenije, nato pa še iz Španije. Raziskovali smo tudi, kako uspešni so bili učenci 6. razreda osnovne šole. Najvišje rezultate so dosegli učenci iz Slovenije, sledijo jim švedski, nato še španski učenci.

Ključne besede: znanje tujega jezika, angleški jezik, osnovna šola, primerjava.

Področje učenja in poučevanja tujih jezikov se v zadnjih letih izjemno razvija, saj se Evropa zaveda, da je raznolikost kultur, vrednot, prepričanj in jezikov temelj našega sobivanja. Vse mednarodne skupnosti posvečajo velik pomen področju učenja in poučevanja tujih jezikov in s tem razvijanju večjezičnosti (Tuji jeziki, 2016). Živimo v majhni državi, naš materni jezik govori malo ljudi po svetu, zato se v Sloveniji vedno bolj zavedamo, kako pomembno je znanje angleškega jezika. Slovenija je imela med državami, ki smo jih analizirali, najbolj podrobno razdelane učne načrte za učenje in poučevanje angleškega jezika. V našem načrtu so najbolj nazorno predstavljeni učni cilji, vsebine in načrtovanja pri pouku. Prav tako imamo v Sloveniji učitelje, ki so za svoje delo v primerjavi z učitelji v drugih državah izredno usposobljeni. To pomeni, da ti učitelji niso imeli le primerne izobrazbe (Visokošolsko izobraževanje angleščine ali razrednega pouka in angleščine), temveč so bili bistvena povezava, zveza in motivator učencem. Na Švedskem v nižjih razredih (I. in II. VIO) angleščino poučujejo kar učitelji razrednega pouka in ne potrebujejo dodatnega izpopolnjevanja.

Skozi raziskovanje nas je zanimala primerjava treh evropskih držav: Slovenije, Španije in Švedske. Osredotočili smo se na učenje in poučevanje angleškega jezika v treh evropskih državah. Preverjali smo znanje angleškega jezika, ne le v Sloveniji, temveč tudi v Španiji in na Švedskem. Pri znanju angleškega jezika smo iskali razlike glede na državo in starost učencev. Pri tem nas je zanimalo, kakšen nivo znanja angleškega jezika imajo učenci iz 4. in 6. razreda osnovne šole. Učence iz treh različnih držav smo testirali s pomočjo preizkusa znanja. Zanimalo nas je, kako uspešno poučujemo tuji jezik v Sloveniji. S testiranjem znanja angleškega jezika izvedeli, da obstajajo med učenci razlike v znanju angleškega jezika. Slednje najdemo že v samih učnih načrtih za angleščino različnih držav. Španci najprej začnejo z učenjem, vendar so na testu dosegli nižje rezultate. Zanimivo je dejstvo, da se angleškega jezika na Švedskem začnejo učiti šele z 9. letom, a so na testiranju dosegli zelo dobre rezultate. Na Švedskem poučevanju angleščine namenijo le 480 ur na leto, medtem ko namenimo v Sloveniji in Španiji le temu veliko več učnih ur, o čemer pričajo učni načrti za angleščino. Zanimala nas je torej razlika v znanju učencev med državami, zato smo raziskali, kdo je bil pri reševanju testu najbolj uspešen.

V vsaki izmed držav (Slovenija, Španija in Švedska) je bilo na posamezni osnovni šoli izvedeno testiranje s 100 učenci, torej skupno v vseh treh državah 300 učencev. Iz vsake države smo testirali 50 četrtošolcev in 50 šestošolcev. Celoten vzorec je sestavljalo 150 učencev iz 4. razreda in 150 učencev iz 6. razreda. Preizkus znanja je potekal v angleškem jeziku, saj smo tako za vse sodelujoče ustvarili enake pogoje testiranja znanja. Izvajali smo ga z dovoljenjem vodstva šole, učiteljev in staršev. Pred testiranjem smo v vseh državah, tudi Sloveniji, podali jasna navodila v angleškem jeziku. Preizkus je potekal enako tako za četrtošolce kot šestošolce osnovnošolskega programa.

tablicaTabela 1. Raziskovalni vzorec

Rezultati so pokazali, da so v 4. razredu test najbolje rešili Švedi, nato Slovenci in nazadnje Španci; med šestošolci prvo mesto zaseda Slovenija, sledita pa ji Švedska in Španija. Takšne rezultate smo pričakovali, saj smo testirali naključne četrtošolce in šestošolce ter nismo čakali, da bi četrtošolci postali šestošolci in v tem času razvili znanje angleškega jezika. Rezultati opravljene raziskave kažejo, da Slovenci sledimo evropskim standardom.

Abha Malpani (2007) navaja, zakaj Španci dosegajo nižje rezultate pri raziskavah znanja angleškega jezika. Ugotovili so, da je za Španijo v primerjavi Učenci med šolskim odmorom v Španijiz drugimi evropskimi državami značilna sinhronizacija. Španci uporabljajo sinhronizacijo, čeprav obstaja možnost, da si ogledajo filme s podnapisi. Med anketiranimi je le 4 % Špancev potrdilo, da obiskuje kinodvorane, ki predvajajo filme s podnapisi. V primerjavi z drugimi državami, kot je na primer Švedska (kamor uvrstimo tudi Slovenijo), kjer ne prevladuje sinhronizacija, je špansko znanje angleškega jezika nižje, tudi naglas in besedišče.

Slika 1. Učenci med šolskim odmorom v Španiji

Testiranje znanja angleškega jezika v ŠpanijiSlika 2. Testiranje znanja angleškega jezika v Španiji

Na Švedskem med pomembne cilje poučevanja angleškega jezika uvUčenci med šolskim odmorom na Švedskemrščajo razvijanje zmožnosti v povezavi z izkušnjami učencev. Stremijo k razvijanju razumevanja in tolmačenju napisanih vsebin, uporabe, oblikovanja, izražanja in sposobnosti komuniciranja z Švedski učenci med šolskim odmoromrazličnimi besedili (govorno sporočanje). Na področju razvijanja bralne in pisne zmožnosti so osredotočeni na uporabo jezikovnih strategij glede na namen, sprejemnika in kontekst sporočanja (Skolverket, 2011).

Slika 3. Učenci med šolskim odmorom na Švedskem

Slika 4. Švedski učenci med šolskim odmorom

Našo raziskavo bi lahko nadgradili tako, da bi vanjo vključili še več učencev, ne le iz ene osnovne šole na posamezno državo, saj sedaj rezultatov ne moremo posplošiti. Tako bi rezultati bili bolj verodostojni. Za nadaljnje raziskovanje bi bilo še bolj zanimivo, če bi testirali enake skupine učencev čez dve leti, torej bi počakali, da bi četrtošolci postali šestošolci. Testirali bi lahko, kako je znanje angleškega jezika učencev napredovalo ter države med seboj primerjali. Raziskavo bi še izboljšali, če bi ugotovili, kakšna je stopnja znanja na razredni stopnji in kako to vpliva na znanje tujega jezika na predmetni stopnji. S tem bi pridobili rezultate, ki bi nam pokazali, kaj se dogaja z učenci in njihovo uspešnostjo v nadaljnjem izobraževanju. Rezultati nadgradnje bi kazali, kje morajo izbrane države svoje učne načrte za angleščino izboljšati. Poleg omenjenih predlogov bi lahko raziskali tudi, katere učbenike posamezne države uporabljajo in jih med seboj primerjali.

Priporočamo, da se naši bodoči učenci čim prej srečajo s tujimi jeziki. Tako prej v ušesa dobijo zven in melodijo ter ritem tujega jezika, ki se ga učijo (Brumen, 2009). Naučijo se izgovarjati tujejezikovne strukture, pri tem pa so čustveno neobremenjeni s storilnostjo ter ocenjevanjem. Tudi čez nekaj časa se bodo takšni učenci uspešneje in veliko lažje učili tujega jezika, saj bodo samodejno uporabljali fraze ter besednjak. Želimo si, da izšolamo otroke, ki bodo imeli zaradi znanja enega ali več tujih jezikov boljše možnosti za zaposlitev, večjo poslovno uspešnost in višjo samozavest. Na prvi pogled morda ni vidnih prednosti učenja in poučevanja tujega jezika v otroštvu, toda možnosti, ki se odpirajo v prihodnosti, so neprecenljive.

Besedilo in fotografije: Eva Jazbec Leber

VIRI IN LITERATURA

  1. Brumen, M. (2009). Prednosti učenja tujega jezika v predšolski dobi. V: Pižorn, K. (ur.), Učenje in poučevanje dodatnih jezikov v otroštvu (str. 63–70). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  2. Lundberg, G. (2007). Developing teachers of young learners: in-service for educational change and improvement. V: Nikolov, M., Mihaljević Djigunović, J., Lundberg, G., Flanagan, T. in Mattheoudakis, M. (ur.). Teaching Modern Languages to Young Learners. Teachers, Curricula and Materials. (2007, str. 21–35). Strasbourg: Council of Europe.
  3. Skolverket: Curriculum for the cumpulsory school, preschool class and the recreation centre (2011). Stockholm: National Agency for Education, Sweden.
  4. Tuji jeziki (2016). Pridobljeno 10. 4. 2016.

Astronomija v osnovni šoli

romana_sabeder

Romana Šabeder

1. Uvod

Astronomija je najstarejša naravoslovna veda. Že kot otroka me je zanimalo, kaj vse se skriva med svetlimi pikicami, ki nas vabijo in burijo domišljijo v jasni noči. Čeprav znanost skokovito napreduje, nas razvoj te prekrasne vede skozi stoletja pripelje do spoznanja, kako majhni, predvsem pa edinstveni smo na naši Zemlji.

Veseli me, da je ta radovednost in vedoželjnost prisotna tudi pri današnji mladini. Kljub temu da danes veliko lažje in hitreje dostopamo do informacij, imajo učenci vedno vsa mogoča in nemogoča vprašanja, na katera skušamo pri pouku s skupnim razmišljanjem poiskati odgovore.

Moram priznati, da mi je poučevanje astronomije tudi po več kot 15 letih še vedno izziv. Za učitelja predstavlja velik organizacijski pa tudi strokovni zalogaj. Skozi leta sem ugotovila, da učenci zmorejo marsikaj sami, da ni potrebe, da so navodila vedno do pikice natančna; skratka puščam jim več svobode za samostojno raziskovanje in iskanje lastnih poti do rešitve.

2. Astronomske vsebine v osnovni šoli

Učenci se z določenimi vsebinami iz področja astronomije seznanijo že v prvi in drugi triadi OŠ pri predmetih naravoslovja in geografije (dan – noč, dolžina sence, letni časi, rotacija Zemlje, gibanje Sonce-Zemlja …). Astronomija se kot kratek samostojen vsebinski sklop pojavi tudi v okviru predmeta fizika v 8. razredu. Pri teh urah učenci dobijo le bežen vpogled v astronomske vsebine, saj je za bolj poglobljeno obravnavo namenjenih premalo ur.

Z vpeljavo devetletne osnovne šole se je v zadnji triadi pojavila novost, to so obvezni izbirni predmeti. Vsak učenec mora izbrati vsaj dve (lahko tudi tri) ure izbirnih predmetov. Ko sem takrat razmišljala, kaj naj učencem ponudim, sem izbrala astronomijo. Vedela sem, da bom morala vložiti veliko energije in se še dodatno strokovno izobraziti z obiskovanjem seminarjev in s prebiranjem strokovne literature ter z iskanjem informacij na spletnih straneh. Danes mi ni žal, da sem se tako odločila, saj so izbirni predmeti iz astronomije na naši šoli vsa leta stalnica in jih učenci radi izbirajo, kar je v poplavi izbirnih predmetov iz športa, računalništva in tujih jezikov, lep dosežek.

2.1. Izbirni predmet astronomija

Izbirni predmet astronomija je na voljo v 7., 8. in 9. razredu in zavzema tri področja, ki se izvajajo v treh neodvisnih sklopih, vsak od njih v roku enega leta:

  • Sonce, Luna in Zemlja,
  • Daljnogledi in planeti,
  • Zvezde in vesolje.

Učni načrt je napisan zelo odprto, zato si lahko vsak učitelj izdela letno pripravo tako, da ustreza njemu in seveda učencem. V začetku sem bila precej toga, saj je bil moj pouk precej formalen, veliko je bilo še frontalnega dela. Danes k pouku pristopam povsem drugače. V ospredju so učenci, znanje pridobivajo samostojno z raziskovanjem, predstavljajo plakate, izdelujejo PowerPoint predstavitve, izdelujejo poročila opazovanj in ekskurzij … V pouk vnašam veliko praktičnega dela, saj lahko učenci tako poleg znanja pokažejo tudi ustvarjalnost. Večina učencev si predmet izbere zaradi lastnega interesa, zato so bolj motivirani. Težim tudi k temu, da vse naloge opravijo v šoli in jih z delom ne obremenjujem še doma. Ker je za marsikatero dejavnost šolska ura prekratka, smo fleksibilni in pouk izvedemo nekoliko drugače. V nadaljevanju bom predstavila nekaj teh možnosti.

2.1.1. Opazovalni večer, bralna noč pod zvezdami

Ker si astronomije ne moremo predstavljati brez praktičnega opazovanja, je ta oblika obvezna. V začetku na šoli še nismo imeli teleskopa, zato sem vključevala zunanje sodelavce. V letu astronomije, leta 2009, pa je ministrstvo vsaki šoli v državi namenilo sredstva za nakup teleskopa. Izkoristili smo to možnost in sedaj upravljamo s teleskopom Celestron NexStar 6SE, ki nam omogoča opazovanje Lune, bližnjih planetov, ob jasni noči pa še vpogled v globlje vesolje. Opazovali smo že Andromedino galaksijo in nekatere zvezdne kopice in meglice.

Opazovalni večer se je na pobudo učencev razširil na astronomsko noč. Zaradi lažje organizacije se astronomi povežemo običajno z učenci, ki so končali bralno značko, zato smo astronomsko noč poimenovali v Bralno noč pod zvezdami. Organizacija je zahtevna, saj moramo izbrati jasno noč, poskrbeti za nočitev, večerjo in zajtrk za okoli 60 učencev. Učenci si uredijo ležišča v šolski telovadnici in tako preživeta noč je vedno znova posebno doživetje.

Učencem pripravim delovno gradivo za opazovanje večernega in jutranjega neba. Nekaj primerov.clip_image002

  • PRIPRAVA UČENCEV NA OPAZOVANJE

Pomagajo si s klasično ali spletno zvezdno karto.

Slika 1. Priprava učencev na večerno opazovanje

slika1

  • OPAZOVANJE S TELESKOPOM                              Skica objekta, kot ga vidiš.

Opazovalec: ______________________ slika2

Vremenske razmere: _______________

Kraj: ____________________________

Čas: ____________________________

Teleskop: Celestron NexStar SE6, fob = 1320 mm

Okular: Hyperion , fok = 13mm

Povečava: slika3 =

Objekt opazovanja: _______________

  • OPAZOVANJE S PROSTIM OČESOM

a) S pomočjo zvezdne karte odgovori na vprašanja:

Kdaj vzide Sirij 21. 3.?

Kdaj 21. 3. Sirij zaide?

Kdaj je 21. 3. Sirij najvišje na nebu?

b) Prepoznaj vsaj štiri ozvezdja in prepričaj sošolce, da ga ločiš na nebu od drugih ozvezdij.

S pomočjo zvezdne karte poimenuj najsvetlejše zvezde v ozvezdju.

Nariši skico treh ozvezdij, kot jih vidiš na nebu.

c) Višina severnice na nebu je enaka zemljepisni širini kraja. Vse zvezde se vrtijo okoli Severnice. Oceni višino Severnice s kotnimi merami na roki oziroma si pomagaj s šolskim geotrikotnikom.

  • OPAZOVANJE LUNE s teleskopom ali daljnogledomclip_image005

Datum opazovanja:
Čas vzhoda Lune:
V kateri meni je Luna?
Čez koliko dni bo ščip?

Slika 2. Opazovanje Lune

Nariši Luno, kot jo vidiš s prostim očesom. Opiši Lunino površje (kraterji, gorski hrbti in razpoke, morja).

Nariši Luno, kot jo vidiš skozi teleskop in daljnogled. Razišči in opiši podobnosti in razlike, ki jih opaziš.

1.1.1. Astronomski tabor

Izpeljava astronomskega tabora med vikendom je še večji organizacijski zalogaj. Najprej moram pridobiti soglasje vseh staršev, da se s tako obliko pouka strinjajo in so pripravljeni plačati dve nočitvi in bivanje v CŠOD Planinka na Pohorju. Imeti moram tudi srečno roko, da so v izbranem terminu jasni dnevi in noči, saj moramo bivanje rezervirati več mesecev vnaprej. Astronomski tabor organiziram vsaka tri leta, tako da omogočim vsaki generaciji učencev, da vsaj enkrat opazujejo nočno nebo z višje nadmorske višine in vstran od mestnih luči. Astronomske dejavnosti popestrimo še s športnimi dejavnostmi (plezanje na plezalni steni, lokostrelstvo, nočni pohod), predvsem pa razvijamo sodelovanje, imagepovezovanje in druženje med učenci.

Naloge, ki jih učenci opravijo na taboru, so kompleksnejše. Zadnji dan jih skupine predstavijo in pripravljeni morajo biti na vprašanja ostalih udeležencev tabora.

Slika 3. Izdelava planetov na taboru

Kot primer podajam skrajšana navodila, ki so jih dobile skupine.

1. Učenci izbirnega predmeta Sonce, Luna in Zemlja

slika4                            Slika 4. Nazoren prikaz Luninih men

1. Učenci izbirnega predmeta Daljnogledi in planeti

Izdelava planetov iz STIROPORNIH kroglic, kaširanja balonov (preračunavanje medsebojnih razmerij velikosti).

I. Predstavitev planetov glede na medsebojno oddaljenost in oddaljenost od Sonca. Priprava na poročanje z zanimivimi primerjavami. Koliko časa bi potrebovali, da obiščemo posamezni planet (z raketo, avtom …)?

II. Predstavitev planetov glede na medsebojno velikost in velikost v primerjavi s Soncem. Priprava na poročanje z zanimivimi primerjavami. Koliko časa bi potrebovali, da prehodimo (prevozimo) posamezni planet?

III. Raziščete, kdaj in kako so odkrili posamezni planet. Raziščite izvor imen posameznih planetov. Izdelajte plakat Raziskovanje osončja.

clip_image002[5]IV. Proučite lego planetov glede na ozvezdja v trenutnem mesecu (računalniški program na tablici oz. mobilnem telefonu). Izdelajte plakat, ki prikazuje lego planetov.

Slika 5. Uporaba tablic pri iskanju podatkov

2. Učenci izbirnega predmeta Zvezde in vesolje

I. Izdelajte kamero obscuro. Opišite napravo in razložite uporabo. S pomočjo kamere izračunajte razdaljo do Sonca.

II. Ozvezdja Zodiaka. Na 12 listov (A3) narišite vsa ozvezdja Zodiaka in zraven napišite, kdaj je ozvezdje vidno. Poiščite čim več imen zvezd v posameznem ozvezdju in poiščite astrološke značilnosti posameznega znamenja.

III. Kako se orientiramo na nebu? Izdelava zvezdnega dežnika (zimsko nočno nebo, letno nočno nebo). Ponazoritev navideznega krožnega gibanja zvezd.

IV. Iclip_image004zdelava domačega planetarija [1].

V. Izdelava makete ozvezdja na mizi [2].

VI. Izdelava višinomera in križne palice [3].

Slika 6. Predstavitev zvezdnega dežnika

1.1.1. Ekskurzije

Tudi ta oblika zahteva najprej pridobitev soglasja staršev, saj je povezana s stroški. Moram reči, da so starši večinoma zadovoljni, da ponudimo učencem nadstandardne dejavnosti in nas podpirajo, da njihovi otroci pridobivajo znanja in izkušnje tudi na ta način. V zadnjih letih smo obiskali planetarij v Zagrebu, na Dunaju, v Minimundusu (Celovec), letos pa planetarij Astroport 360, ki se trenutno nahaja v Čatežu. Obiskali smo že tudi tehnični muzej v Münchnu in Haus der Natur v Salzburgu, kjer smo dali poudarek ogledu astronomskih in fizikalnih vsebin. Po opravljeni ekskurziji učenci običajno napišejo poročilo ali pa jim pripravim vprašalnik, s katerim obnovijo in utrdijo slišano. Prilagam primer takega vprašalnika.

OBISK V PLANETARIJU (vprašalnik)

  1. V katerem delu Avstrije stoji planetarij, ki smo ga obiskali?
  2. Opiši, kaj je planetarij in kaj je zanj značilno.
  3. Naštej planete v našem Osončju
  4. Kdo je v začetku 17. stoletja prvi uporabil daljnogled za opazovanje zvezd?
    a) Galileo Galilei b) Tycho Brahe c) Nikolaj Kopernik
  5. Koliko zvezd lahko vidimo s prostim očesom?
    a) Do 300 b) Do 3000 c) Do 30 000 d) Nešteto
  6. Ena astronomska enota (150 milijonov kilometrov) je razdalja med:
    a) Luno in Zemljo. b) Zemljo in Venero. c) Zemljo in Soncem
    .
  7. Katerih zvezd je v vesolju največ?
    a) Tistih, ki jih lahko vidimo s prostim očesom.
    b) Tistih, ki jih lahko vidimo s teleskopi.
    c) Tistih, ki jih ne moremo videti niti z najboljšimi teleskopi.
  8. Zvezde so različne barve. Glede na barvo lahko določimo, kako vroče so. Najbolj vroče so:
    a) Bele. b) Modre. c) Rumene. d) Rdeče.
  9. Zvezde so sestavljene v glavnem iz:
    a) helija in vodika. b) helija in železa. c) vodika in kisika.

10. Kaj je supernova?
a) Nova zvezda. b) Novi planet. c) Eksplozija zvezde.

11. Kaj je črna luknja?
a) Temna zvezda. b) Vesoljsko telo z močno gravitacijo.
c) Hitro vrteča zvezda. d) Nevtronska zvezda.

12. Pulzarje (nevtronske zvezde) so odkrili s pomočjo:
a) sunkov radijskih valov. b) sodobnih teleskopov. c) vesoljskih poletov.

13. Zapiši vsaj dve znani ozvezdji.

14. Kateri planet ima obhodni čas okoli Sonca enak povprečni starosti človeka (84 let)?
a) clip_image006Mars. b) Jupiter. c) Uran.

15. Koliko Jupitrovih lun je opazoval že Galileo Galilei?
a) Eno. b) Dve. c) Tri. d) Štiri.

16. Koliko lun bi videli, če bi prenočili na Marsu?

17. Katera posebnost Marsovih lun je bila izpostavljena? Opiši svoja občutja in spoznanja po obisku planetarija.

Slika 7: Obisk planetarija v Čatežu

2. Zaključek

Pri obravnavi astronomskih vsebin v osnovni šoli ni v ospredju le storilnost, čeprav se pri najbolj zagnanih in motiviranih učencih pojavi sama po sebi. Pomembneje je, da učenci začnejo razmišljati o naravi, o zakonitostih v njej, da sprašujejo, da so polemični in da se naučijo delati v skupini.

Za promoviranje astronomije sem izkoristila v letu 2009 mednarodno leto astronomije in v letu 2015 mednarodno leto svetlobe. V obeh primerih smo izvedli projektne dneve za vse učence na šoli in jim med drugim omogočili obisk prenosnega planetarija, ki smo ga imeli ves dan na šoli. V popoldanskem času so ga lahko obiskali tudi starši. Opis bogatih vsebin in delavnic pa je lahko že tema za novi članek.

Zanimanje za astronomijo in dvig nivoja znanja pa so vsekakor pospešila tekmovanja iz astronomije, ki od leta 2009 potekajo na šolski in državni ravni. V zadnjih dveh letih pa se najboljši učenci na državnem tekmovanju udeležujejo tudi mednarodne Sanktpeterburške olimpijade. Ponosna sem, da so se učenci naše šole izkazali že na vseh nivojih teh astronomskih tekmovanj.

Literatura:

  1. „http://www.portalvvesolje.si/images/stories/ucna_gradiva/domaci_planetarij_gusti.pdf “ [Elektronski]. [Poskus dostopa 3. 01. 2018].
  2. „http://www.portalvvesolje.si/images/stories/ucna_gradiva/ozvezdje_na_mizi.pdf “ [Elektronski]. [Poskus dostopa 3. 01. 2018].
  3. „http://www.portalvvesolje.si/images/stories/ucna_gradiva/krizna_palica_gusti.pdf “ [Elektronski]. [Poskus dostopa 3. 01. 2018].

Osnovna škola „Podrute“ u projektu “Spirit of Hope“

marijana_DC

Marijana Dugandžić Cvetko

Od 1. kolovoza 2012. godine Osnovna škola „Podrute“ sudjeluje u međunarodnom projektu Spirit of Hope koji će se provoditi do 31. srpnja 2014. godine. Riječ je o Comenius projektu unutar Programa za cjeloživotno učenje. U projekt je uključeno 11 škola iz 11 europskih zemalja (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, Turska, Norveška, Danska, Rumunjska, Poljska i Hrvatska).

Ciljevi i zadaci projekta

Poticanje čitanja i ljubavi prema literaturi, razvijanje jezičnih, komunikacijskih i informatičkih vještina, mobilnost učenika i učitelja, poticanje kreativnosti učenika i jačanje njihovog samopouzdanja, promocija vlastite zemlje i kulture, poticanje cjeloživotnog učenja, osvješćivanje o važnosti vode te obogaćivanje nastavnog plana i programa, samo su neki od ciljeva i zadataka koji se nastoje ostvariti.

Kako bi se oni i realizirali, provode se brojne aktivnosti koje se nastoje uklopiti u samu nastavu, a zasnivaju se na čitanju domaće, ali i strane literature koja je uvrštena u popis lektirnih djela.

Provedene aktivnosti prezentiraju se i dovršavaju na zajedničkim susretima učenika i učitelja u pojedinim zemljama, a rezultati se objavljuju na TwinSpaceu i web stranicama škole.

Aktivnosti

Svaka partnerska škola odabrala je knjigu iz svoje zemlje koju su učenici pročitali kako bi clip_image002mogli sudjelovati u daljnjim aktivnostima u projektu. Tema odabranih knjiga povezana je s putovanjima, odnosno nemogućnošću putovanja. Osnovna škola „Podrute“ odabrala je knjigu Besa J. Horvata, engleska škola odabrala je Gulliverova putovanja J. Swifta, a nizozemska škola Dnevnik Ane Frankimage, itd.. Na temelju pročitanih knjiga osmišljene su razne aktivnosti, a učenike se je najviše dojmila izrada stripa na temelju pročitane nacionalne knjige, reproduciranje pročitane strane literature jer su izrađivali model kuće u kojoj je bila sakrivena Ana Frank, izrada modela jedrilice clip_image002[4]kojom je Joža Horvat oplovio svijet te izrada odjeće iz razdoblja prikazanog u knjizi za modnu reviju koja je bila održana prilikom susreta u Francuskoj.

Osim aktivnosti koje su povezane sa samom knjigom provode se i one koje nam pomažu upoznati drugu zemlju, jezik i kulturu. Učenici su izrađivali Rječnik preživljavanja sa izrazima koji su njima važni na 11 različitih jezika, npr. Kako doći do bolnice, kina ili bazena? Imaš li dečka ili curu? Prikupljali su tradicionalne recepte pa je na taj način nastala elektronička kuharica s tradicionalnim jelima iz 11 zemalja na nacionalnom i engleskom jeziku, a neka od tih jela učenici su pripremali tijekom susreta u Norveškoj.

clip_image002[6] Englezi su tako pripremali Zagorske štrukle, Norvežani rumunjsku sarmu, itd. Snimljen je i video film s detaljnim uputama za pripremanje hrane. Osmišljen je logo projekta, himna projekta, web stranica projekta i dizajn majice s logom clip_image004projekta. Učenici su snimili i video film o našoj državi, županiji, gradu i školi. Pripremljena je prezentacija o lokalnoj arhitekturi, provedeno je analiziranje kvalitete vode iz izvora u blizini škole, učenici su proučavali povijest sporta te su igrali razne sportske igre tijekom projektnog susreta u Italiji.

Iza učenika i učitelja OŠ „Podrute“ su susreti u Hrvatskoj, Engleskoj, Rumunjskoj, Norveškoj, Francuskoj, Poljskoj i Italiji sa kojih se svi vraćaju ispunjeni i puni novih dojmova i iskustava. Učenici i učitelji ovim su projektom dobili mogućnost putovati u neku od partnerskih zemalja te neposrednim radom izmjenjivati iskustva i surađivati s kolegama iz različitih zemalja, a kroz različite dramske igre i ostale aktivnosti učiti jedni o drugima, družiti se i zabavljati.

clip_image002[8]This project has been funded with support from the European Commission. This publication reflects the views only of author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

Kako sam vodio tečaj videokomunikacije za osnovce?

darko_horvatic

Darko Horvatić

Kao predavač u Pučkom otvorenom učilištu (dalje POU), spletom okolnosti, dobio sam prijedlog da vodim tečaj videa za učenike osmogodišnje škole. Odmah sam sve preimenovao u videokomunikaciju, jer sama tehnologija nije toliko bitna kao ono drugo: pravila ponašanja, sigurnost zapisa i osoba, jednostavnost rada, prodor materijala do ciljnih grupa i slično.

na í_prvi_video_1Na prvo predavanje došlo je desetak učenica sedmog razreda zajedno s profesoricom koja uz svoja predavanja glazbene kulture vodi i foto-odjel škole. Odmah sam započeo s nekoliko osnovnih informacija koje su uključivale što je to zapravo video, koje su prednosti i opasnosti te sam iznio kratku povijest i informaciju kako je trenutno moderan internetski video dok je onaj programski – televizijski, zastario ili na odlasku. Dobio sam na korištenje elektroničku učionicu s desetak računala i projektorom. Ta mi je učionica ukazala na probleme i propuste koji onemogućavaju minimalan razvoj vizualne pismenosti, no o tome poslije.

Zaštita i pozitivan pristup prije svega

Prvo sam pokazao da je iz prazne, izbrisane i formatirane memorijske kartice moguće dobiti fotografije koje su tu nekada bile, a sada mislimo da ih nema. Na osnovi tog iznenađenja zaslužio sam pažnju do kraja termina od tri školska sata. Naravno, koristio sam jedan recovery program. Zaključak da se memorijske kartice ne posuđuju bio je prihvaćen jer nikada ne znamo što će se dogoditi sa slikama koje smo ranije snimili.

Sljedeće s čime sam ih upoznao jest činjenica da trebamo snimati samo dobre i pozitivne stvari jer je video tu da nas razveseljava, a ne plaši. Tako smo se složili da ne treba koristiti video da bi se nekog ponizilo i ismijalo.

Zainteresirao sam slušatelje upoznavši ih s bitnim razlikama fotografiranja i snimanja prva vje żba_2videa. Dok kod prvog možemo bilo gdje doći, snimiti i odmah koristiti sliku, kod videa je potreban plan snimanja, montaža te neki oblik korištenja: internetski kanal ili DVD. Na planu snimanja upoznali smo se s izradom nekog oblika scenarija, snimanja prema njemu, klasificiranja snimljenoga materijala i rad s montažom. Do tog su trenutka bili uvjereni da je ono što se snimi kamerom dovoljno da bi netko to zainteresirano gledao, no sada su se uvjerili u suprotno.

Metodički pristup

Prilikom izrade scenarija upoznao sam ih sa sličnostima pisanja sastavka i scenarija (uz moje male opaske o klasičnoj grčkoj drami u pet činova s katarzom kao četvrtim). Uvod, razrada i zaključak bile su nam ključne riječi. Prihvatili su važnost izbacivanja nepotrebnih, pripovjednih detalja koji odvlače pažnju, ali uz rezervu. Tu rezervu objašnjavam utjecajem prva_1televizijskih sapunica na djecu jer ih očito gledaju. Kako su te sapunice usredotočene na manje bitnim pripovjednim detaljima, čime se produžuje glavna radnja, djeca očekuju isto i u vlastitom videu. Naravno da se daje značaj “glumatanju” – prenaglašenom glumačkom izričaju pred jednostavnosti “stvarnog života”.

Čitatelj ovoga teksta primijetit će da mi do ovoga trenutka nismo koristili nikakvu tehniku, a ponajmanje snimali kamerom. Važnost toga je priprema i korištenje videomedija kao komunikacije. Tako su prošla dva školska sata bez snimanja i uključivanja računala.

Konkretan zadatak

Zadatak trećega sata bio je izraditi prilog za televizijske vijesti u trajanju od dvije minute o njihovom prvom danu tečaja. To smo učinili tako da smo:

  1. Izradili plan snimanja
  2. Podijelili uloge
  3. Provjerili ispravnost opreme, memorijske kartice, baterije, reflektora itd.
  4. Odredili lokaciju snimanja
  5. Snimili videomaterijal
  6. Prebacili ga u računalo
  7. Izradili potrebne špice i tekstualne zapise
  8. Ubacili cijeli videomaterijal i špice u program za montažu
  9. Obavili postupak grube u finu montažu
  10. Prekontrolirali gotovu vježbu i osjenčali (renderirali) video
  11. Gotov videoprilog postavili smo na prethodno izrađen kanal na Youtubeu i to tako da posjetitelj bez korisničkog imena i zaporke ne vidi materijal, ako mu mi ne proslijedimo poveznicu.
  12. Polaznice su materijal kasnije postavile na svoje društvene profile
  13. Pogledajte naš videouradak!

Kao što ponavljam kroz tekst, u ovom tečaju nipošto nisu bitne tehnike snimanja i montiranja, tu je bitna sistematičnost rada i još više – sigurnost, pod uvjetom da se nikoga ne uvrijedi.

Zašto je naša videokultura daleko iza sličnih zemalja?

Elektronička učionica opremljena je odličnim računalima, ekranima, zvučnicima, profesionalnim programom za montiranje i svime što možemo koristiti za snimanje ozbiljnih priloga i spotova, no to sve nije bilo dovoljno.

Prvo je zapeo internet koji zbog određenih tehničkih problema treba “otključati” pa je brzina s obzirom na korištenje Youtubea pala, a nakon toga shvatili smo da ne postoje jednostavni početnički programi za obradu videa, tona i slika. Prethodni sastanak u trajanju od jednoga sata sa sistemskim operaterom nije donio koristi jer je sve prilagođeno jako naprednim korisnicima, a ne onima koji samo žele svoj video vidjeti na internetu.

rect3836Sve sam riješio tako što sam iz torbe izvadio svoj laptop opremljen operativnim sustavom Linux Ubuntu na kome su bili instalirani jednostavni i – besplatni – programi. Učenici i profesorica su vrlo brzo prihvatili jednostavno i prijateljsko okruženje Linuxa. Čak su prihvatili i moje izraze, npr.: “spremanje pod tepih” za “trimming video” ili “kuhanje” za “renderiranje”…

Koristili smo programe: OpenShot za montažu, InkScape za izradu špica i Audacity za obradu glazbe i tona. Učenicama i učiteljici trebalo je manje od pet minuta da potpuno ovladaju programima i tehnikom izrade videa.

Nakon što je krajem prvoga dana stigao internet sve smo prebacili na Youtube kanal koji smo formirali za tu svrhu. Ponovili smo dio montaže u samom kanalu, s bitno manjim mogućnostima, ali bilo je online. Brzo smo riješili manje probleme sa snimkama s različitih fotoaparata.

Učiteljica me na kraju tečaja upitala kako bi ona koristila jednostavan Linux za svoje potrebe u školi i je li to nešto zabranjeno? Iznenadila se kada sam objasnio da to nisu nikakve piratske stvari, nego nešto besplatno i dobro. Posebno je interesantno, korisnički daleko jednostavnije od skupih programa. Samo prilagođavanje prema mojem iskustvu nije trajalo duže nego prijelaz na intuitivno sučelje Androida ili sličnih pametnih telefona. Kao profesorica glazbene kulture zainteresirala se i za komponiranje s pomoću računala, što radim već nekoliko godina kao podlogu mojim videoradovima, iako nemam glazbenu naobrazbu.

Zaključak

Pismenost je danas daleko od pravopisa (kojega moramo ipak znati), od nas se očekuje napisati korektno sms poruku, tvit na Twitteru, izraditi profil na Facebooku, odgovoriti na neki post na blogu, formirati vlastiti blog, fotografirati nešto i to nekome poslati internetom i konačno: snimiti vlastiti video, montirati ga i prestaviti, tako da ne ugrozimo tuđu i svoju privatnost. Za sve ove poslove više ne trebamo “sistem operatera”, snimatelja ili montažera, isto kao što ako tvrtka u kojoj radimo ima automobil, mi ga moramo znati voziti (B kategorija) jer se više ne očekuje da dobijemo vozača.

Kako bi se netko znao koristiti videom, treba usvojiti pravopis videa, isto kao što Michelangelo nije bio klesar, a usvojio je osnove klesanja. Kompletna oprema za snimanje unatrag pet godina potpuno je promijenjena. Nestale su i one male DV kasete, sada se snima na memorijske kartice, kamere polako izumiru i ostavljaju svoje mjesto digitalnim fotoaparatima i mobitelima. Računala više nisu one „kante“ na stolu ili ispod njega, zamjenjuju ih laptopi, a njih ubrzano prestižu razni oblici tableta. Zato je glupo učiti završne razrede osmogodišnje škole bilo čemu drugome osim onim tehnologijama koje su danas prisutne.

U sljedećih će pet godina dominirati razni tableti sa svojim operativnim sustavima pa učenje montaže na raznim profesionalnim programima danas izgleda smiješno, posebno ako su jako skupi. Jednostavan i intuitivan način je stvar budućnosti, programi koje ćemo usvajati za najviše nekoliko sati, kamere i računala koja će stalno biti s nama, jednostavnih sučelja.

Upravo se ovakvim tečajevima i prezentacijama želim posvetiti, bilo da ih predajem korisnicima, učenicima i studentima ili ljudima koji će to znanje nekome drugome predavati.

O autoru:

Darko Horvatić mag. art diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Nikole Tanhofera, trenutno je dizajner scenske rasvjete na Hrvatskoj televiziji, a tijekom karijere režirao je i snimio stotine videospotova različitih namjena te više od tisuću priloga u informativnom programu. Osnivač je Custos produkcije d.o.o. koja je uglavnom posvećena internetskom i medicinskom videu.

Web stranica: www.custos.hr
Email: dhorvatic@gmail.com
Twitter
: @dhorvatic

U Osnovnoj školi Bilje započeo projekt

„Čitamo mi, u obitelji svi“

ankica_bilandzic

Ankica Bilandžić

Jučer (11. travnja 2012.) u Osnovnoj školi Bilje započeo je projekt „Čitamo mi, u obitelji 2012-04-11 15.35.47svi“. Projekt se, u organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara, provodi u cijeloj Hrvatskoj u više od 130 škola.
U projektu sudjeluju učenici 3.a i 3.b razreda sa svojim učiteljicama Ilonkom Milić i Zorom Jerković, a koordinator projekta je školski knjižničar Tihomir Dunđerović. Knjige za provedbu projekta su nabavljene dijelom donacijom 2012-04-11 16.06.30Privredne banke Zagreb, a dijelom sredstvima škole pa je na taj način fond školske knjižnice obogaćen vrijednim naslovima.
Projektom „Čitamo mi, u obitelji svi“ promiče se važnost čitanja te važnost obitelji u oblikovanju čitalačkih navika djece nižih razreda. Roditeljima se skreće pozornost na činjenicu da bi oni sami trebali biti uzor svojoj djeci u čitanju, umjesto da ih tjeraju na čitanje.
Projekt se provodi s učenicima trećih razreda tijekom drugog polugodišta.
2012-04-11 16.07.49Svake srijede ždrijebom se odlučuje da naprtnjaču dobiva jedan od zainteresiranih učenika. U knjižničnoj naprtnjači nalazi se komplet od 8 knjiga iz različitih područja: dječja beletristika, slikovnice, strip, beletristika, popularno-znanstvena knjiga, priručnik za roditelje, knjige o kvalitetnom provođenju vremena, hrvatskoj povijesti itd. Osim knjiga, u naprtnjači se nalazi i bilježnica u koju učenici sa svojim ukućanima upisuju svoje dojmove tijekom čitanja.
Sljedeće srijede, učenik koji je vratio naprtnjaču u školu, ima prigodu u nekoliko minuta drugim učenicima prepričati sve lijepo i zanimljivo što mu se dogodilo tijekom proteklih nekoliko dana kad su u njegovoj obitelji svi članovi čitali knjige iz knjižnične naprtnjače.
Provedbom ovog projekta roditeljima se skreće pozornost na važnost svladavanja tehnike čitanja, motivira ih se i upućuje kako da pomognu svojoj djeci u svladavanju tehnike čitanja, senzibilizira ih se za sklonost školskoj knjižnici i školskom knjižničaru, skreće im se pozornost na to da knjižnica nije samo prostorija u kojoj se posuđuju knjige, već se nudi niz drugih usluga.

2012-04-11 16.55.312012-04-11 16.56.39