Komunikacija i sigurnost na internetu

Monika Ravnikar Bobnar

Sažetak

Tijekom rada na daljinu, učitelji i učenici morali su koristiti internet. Učenici koji prethodno nisu često sjedili za računalom, morali su se prilagoditi i nastavu pratiti na računalu. Bez obzira na činjenicu da se nastava odvijala preko programa MS Teams, internet je jako privlačan. Učenici su brzo otkrili da uz gledanje sadržaja na internetu i dopisivanje s kolegama u sobi za čavrljanje, brzo može doći do neprimjerene komunikacije. Tijekom nastave na daljinu i u svakodnevnom životu, nužno je bilo predstaviti kako se na primjeren način komunicira među vršnjacima i predstaviti zamke interneta. Nekoliko razrednih sati namijenila sam temi komunikacije među vršnjacima i sigurnosti na internetu. Nužno je da djecu što prije počnemo pratiti tijekom upotrebe medija i ponuditi im pomoć, kako bi ih što bolje pripremili na izazove koje digitalni mediji neizbježno donose sa sobom. Zato mi učitelji, već u nižim razredima, djecu moramo upoznati s osnovama sigurne i odgovorne upotrebe digitalnih uređaja.

Ključne riječi: sigurnost na internetu, rad na daljinu, komunikacija, zamke interneta.

Uvod

Veliki broj djece već jako rano počinje koristiti tablete, pametne telefone i različite digitalne uređaje. Primjećujemo da čak i mala djeca znaju da samo moraju prijeći prstom preko pametnog telefona ili tableta, kako bi pokrenuli omiljenu igru ili video snimku. Djeca stalno promatraju svoje roditelje, stariju braću i sestre kako pregledavaju sadržaje na internetu ili ih promatraju u igranju igrica. Zato su kod velikog broja djece svakodnevno prisutni digitalni uređaji. Važno je da djecu što prije počnemo pratiti tijekom upotrebe digitalnih medija i ponuditi im potporu, kako bi ih što bolje pripremili na izazove koje digitalni mediji neizbježno donose sa sobom. Već u nižim razredima učitelje moramo upoznavati s osnovama sigurne i odgovorne upotrebe digitalnih uređaja (mobilnih telefona, tableta i računala) i o primjerenoj komunikaciji s vršnjacima. Buchegger, B., Summereder, F. (2020).

Komunikacija na internetu

Također, kao i u stvarnom svijetu, na internetu može doći do nasilja. Drugi mogu biti nasilni prema nama ali i mi prema drugima. Tijekom rada na daljinu susretali smo se ne samo sa zamkama interneta, nego i s verbalnim nasiljem među vršnjacima kao što su: vrijeđanje, ismijavanje, zastrašivanje, korištenje vulgarnih (ružnih) riječi. Zbog neprimjerene komunikacije među vršnjacima preko interneta i tijekom rada na daljinu, dosta sam vremena namijenila njihovoj komunikaciji i sigurnosti na internetu.
Učenike sam pričanjem priče željela naučiti kako riječi i djela utječi na nas. Pročitala sam im poučnu priču: Ožiljci u duši.
Dječačić, koji se često loše ponašao jednoga se dana jako naljutio. Njegov otac koji je bio jako pametan čovjek dao mu je kutiju punu čavala i rekao mu je da svaki put kada se naljuti i kada se ne bude mogao savladati, zabije po jedan čavao u drvenu ogradu u vrtu.
Već prvoga dana dječak je u ogradu zabio čak dvadeset i tri čavla. U sljedećih nekoliko tjedana naučio je kontrolirati svoje ponašanje i broj zabijenih čavala u ogradu polako se i ustrajno počeo smanjivati. Dječak je uskoro otkrio da je lakše kontrolirati svoje ponašanje nego zabijati čavle u ogradu. Konačno je došao i taj dan kada više nije bio ljut i kada nije više zabijao čavle u ogradu. Povjerio se ocu i on mu je rekao da neka svakoga dana, kada ne bude ljut, izvuče po jedan čavao iz ograde.
Dani su prolazili i došao je dan kada je dječak rekao ocu da u ogradi više nema čavala. Otac je primio sina za ruku i odveo ga do ograde. Tamo mu je rekao: “Sine moj! Dobro si obavio svoj rad ali pogledaj sve rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti takva kakva je bila na početku. Nikada više neće biti glatka. Ako nekoj osobi kažeš neke stvari u ljutnji, riječi ostavljaju ožiljke kao što su i ove rupe u ogradi. Čovjeka možeš raniti riječima, kretnjama, nožem i, bez obzira ako se kasnije i ispričaš, rana ostaje. Ožiljak ostaje. Kao i druge rane, a rane zbog grubih riječi bole.« Kos, A. (2017).
Učenike sam upitala da li su ikada razbili tanjur ili čašu. Naravno, svatko od njih ga je jednom razbio. Pitala sam hoće li se tanjur ili čaša vratiti u prvobitno stanje ako mu se ispričamo. Koliko je točno da razbijen tanjur ili čaša više nikada neće biti cijeli. Čak i ako ga zalijepimo, tanjur/čaša nikada neće biti cijeli. Moguće je da ga možemo zalijepiti i popraviti tako da će pukotine skoro biti nevidljive ali ga ipak nećemo moći koristiti za juhu.
Svaka radnja ili izgovorene riječi ne mogu se obrisati. Čak i grube riječi ostavljaju trajne posljedice, sposobni smo oprostiti mnoge stvari, ali ponekad postoje trajne ogrebotine, tragovi, a često i rane.
Nužno je koristiti riječ „oprosti“, ali ona mora biti izrečena od srca, a ne onako usput. Onaj tko napravi nešto loše najbolje će pokazati da mu nije svejedno ako promijeni svoj život i ako odnose pokuša što bolje popraviti.
Važna je uljudna i dostojanstvena komunikacija na internetu. Iz priče smo se naučili da svako djelo ima svoje posljedice. Bole i riječi, uvrede, ismijavanje, ruganje, maltretiranje. Upotreba vulgarnih riječi koje izgovaramo ili pišemo u internetskoj sobi za čavrljanje, zauvijek nam mogu ostati u sjećanju.

Sigurnost na internetu

Internet nije samo izvor informacija i ne donosi samo zabavu nego i opasnosti.
Najčešće opasnosti kojima su izložena djeca koja koriste internet su uznemiravanje, neistinite informacije objavljene na internetu, zloupotreba fotografija i video snimki koje djeca objavljuju, često na nečiji nagovor, razgovori s nepoznatim osobama koje imaju kriminalne namjere (pedofili, provalnici, lopovi, itd.)., objave neprimjerenih sadržaja (npr. uvredljive slike, golišave ili gole fotografije) i slično. Kemperle, T (2016).

Na razrednoj razini učenici najbolje pamte stvari ako su u obliku filma ili crtanog filma. Na web stranici safe.si nalazi se puno poučnih filmova, odnosno crtanih filmova koji djecu mogu informirati o ispravnoj upotrebi interneta. Zajedno s učenicima pogledali smo nekoliko crtanih filmova i razgovarali o njima. Prvi obrazovni crtani film koji smo gledali bio je o uznemiravanju. Uči nas o neprimjerenim kontaktima i sadržajima na internetu.

S učenicima smo razgovarali da, u slučaju uznemiravanja ili pisanja o neugodnim i nepristojnim stvarima, sve kažu roditeljima, napuste stranicu i blokiraju pošiljatelja. Uvijek imaju mogućnost odabrati što će gledati i što ne, s kime će se dopisivati i o čemu.
Sljedeći crtani film kojega smo pogledali bio je o pastiru kojemu je neprimjerena web stranica bila toliko zbunjujuća da je radio gluposti: Bele ovce – YouTube Na internetu piše svašta. Sve informacije koje dobivamo na internetu nisu uvijek istinite. Prije nego što reagiramo moramo se uvjeriti o istinitosti informacija u knjigama ili na bilo kojoj drugoj web stranici.
Različite fotografije koje nastaju tijekom druženja s prijateljima, školskim kolegama i obitelji nisu primjerene za objavu na internetu. Najbolje je da se ne slikamo ili snimamo u situacijama koje bi bilo tko mogao zloupotrijebiti na internetu. O tome jako dobro govori i slikovnica: NE PLEŠI Z VOLKOM: zlouporaba fotografija i video snimaka | safe.si
Slikovnica BREZ KOŽUŠČKA: objava golih slika na internetu | safe.si govori o neprimjerenim fotografijama koje se mogu brzo širiti po internetu. Nikome ne šaljite svoje golišave fotografije jer bi neki drugi ljudi mogli dobiti vaše gole fotografije i objaviti ih na internetu. Ako su jednom na internetu, nije ih moguće obrisati.

Zaključak

Internet je sastavni dio naših života. Mladi su ga u potpunosti prihvatili i neki ne znaju zamisliti život bez njega. Važno je da komunikaciji preko interneta pristupamo s oprezom, uljudno i da smo upoznati s različitim zamkama interneta. Pritom mi odrasli igramo ključnu ulogu jer djecu o opasnostima interneta moramo rano poučiti i, ako nam to uspije, djeca mogu biti sigurna na internetu.

Literatura

1. Buchegger, B., Summereder, F.(2020). O varni rabi interneta brez interneta. Založba FDV; Ljubljana. Dostupno na: https://safe.si/novice/nov-prirocnik-o-varni-rabi-interneta-za-vzgojitelje-in-ucitelje
2. Kemperle, T (2016). Skrite pasti in prežeče nevarnosti interneta. BOGASTVO ZDRAVJA. Dostupno na: https://www.bogastvozdravja.si/odnosi-in-druzina/otroci/1316-skrite-pasti-in-prezece-nevarnosti-interneta
3. Kos, A. (2017). Zgodba o žebljih v ograji in indigo. Dostupno na: https://publishwall.si/solzemlje/post/296033/zgodba-o-zebljih-v-ograji-in-indigo
4. https://youtu.be/QDWwMSIvr-E
5. Bele ovce – YouTube
6. NE PLEŠI Z VOLKOM: zloraba fotografij in videov | safe.si
7. BREZ KOŽUŠČKA: objava golih slik na spletu | safe.si
   

Sudjelovanje učenika u školi

Andrej Peklar

Sažetak

Razred predstavlja kao sustav u kojem je naglasak na komunikaciji. Razredna interakcija znači učiteljev utjecaj na učenike i obrnuto. Definira model autoritarnog i demokratskog klasnog vodstva i predstavlja rezultate dosadašnjih istraživanja na ovom području. On provodi anketu među učenicima i rezultate uspoređuje s učenicima iz Sjedinjenih Država. Potvrđuje da učenici žele učitelja koji razumije, dobrog razrednika (također primjereno strogog) i korisnog, dok učenici ne žele da ih nastavnik stalno podsjeća, pokazuje njihovo nezadovoljstvo ili bude nesiguran.

Ključne riječi: komunikacija, interakcija u učionici, idealan učitelj, sustav analize, model komunikacijskog stila.

1. Uvod

Razred predstavlja, kako je napisala Marentič-Požarnikova (2000), prilično složen komunikacijsko-interakcijski sustav. Temelj za uspostavljanje uspješnih međuljudskih odnosa je dobra međuljudska komunikacija koja također pridonosi učinkovitosti poučavanja i učenja. Međuljudska komunikacija, kako navodi Brajša (1993), uključuje namjerno i nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i funkcioniranje poruka u međusobnim, izravnim ljudskim odnosima. Osnovna načela komunikacije, koja se također primjenjuju na komunikaciju u učionici, su: “Nemoguće je NE komunicirati.” i “Svaka komunikacija ima sadržajni i relacijski aspekt.”.

Moramo se pomiriti s činjenicom da se u komunikaciji značenje naših riječi izražava u odgovoru sugovornika, a ne u onome što mislimo kad ih izražavamo. Budimo svjesni da naše riječi u drugima izazivaju različite ideje, emocionalne veze i značenja od naših (Erčulj, Vodopivec, 1999).

Za Bubera (2002) moć obrazovanja je u komunikaciji. Sloboda u obrazovanju u praksi se ostvaruje širenjem različitih mogućnosti komunikacije. Što pojedinac ima šire mogućnosti izražavanja, to je veća njegova sloboda. Jasno je da komunikacija u školi nije samo racionalna već i emocionalna. Međutim, utoliko je racionalnije što je viša razina učenika i što je apstraktno-logičko mišljenje razvijenije.

Prema Brataniću (1990), interakcija znači međusobni utjecaj, naime društvenu interakciju, koja uključuje interakciju ljudi koji su predani određenim stavovima jedni prema drugima i međusobno određivanje načina njihovog ponašanja.

Nakon definiranja glavnih pojmova, pogledajmo neke općenite karakteristike klasne interakcije, kako navodi Marentič-Požarnikova (2000):

• je dinamičan, promjenjiv; odvija se na različitim razinama (učitelj sa svim učenicima;   s jednim učenikom ili grupom; učenici jedni s drugima; formalni ili neformalni; tijekom pauze;
• sadrži verbalne i neverbalne poruke;
• slijedi pravila koja su djelomično formalna, dijelom neformalna (tko govori, koliko dugo; jesu li dopušteni prekidi; može li se učitelja bilo što pitati);
• “mjerljiv”, može se promatrati, registrirati, analizirati;
• na njega utječe fizičko i društveno okruženje (već raspored klupa ili sjedala, bilo da se radi o većoj ili manjoj skupini – razred, škola; kakva je školska klima);
• je recipročna, kružna ili kružna, učitelj utječe na učenike, ali i oni na njega.

Mnogi učitelji misle da je idealan učitelj osoba koja skrene s puta, nema predrasuda, skriva svoje osjećaje, ukratko, idealna i savršena osoba. Međutim, to nije tako, već učitelj u razredu jednostavno mora biti ljudsko biće, na što ima svako pravo, kako navodi Gordon (1983). To može radikalno promijeniti odnos učenika i učitelja, jer njihov odnos postaje bliži, intimniji, stvarniji, što je suprotno teoriji, za koju vjeruju mnogi učitelji, da postoji udaljenost između učitelja i učenika koju učitelj predstavlja kao autoritet učenika i kad te udaljenosti više nema, autoritet također nestaje. Međutim, važno je shvatiti da je učenik spreman učiti kada je odnos između njega i učitelja dobar. U različitim su istraživanjima različiti autori pokazali da u ovom slučaju studenti zapravo uče više (Wayne i Youngs, 2003).

Dobar odnos učitelj-učenik obuhvaća, kako je Gordon (1983) napisao:

• otvorenost, što znači da svaki partner u ovoj vezi može riskirati da bude izravan i pošten,
• da su svi uvjereni da ga drugi cijene,
• da su oboje svjesni svoje međuovisnosti,
• da svatko može rasti i razvijati vlastitu kreativnost, individualnost i zajedničko zadovoljavanje potreba, što znači da niti jedno niti drugo ne može zadovoljiti svoje potrebe na štetu drugoga.

Prema Glasseru (1990), dobar odnos također zahtijeva učenikovo znanje o životu učitelja, naime ljudi su spremni raditi samo za one koji:

• dobro ih poznajemo,
• volimo ih jer nam daje osjećaj pripadnosti,
• mi poštujemo njih, a oni nas jer nam daje osjećaj moći,
• znaju nas zabaviti jer to zadovoljava naše svakodnevne potrebe za zabavom,
• omogućuju nam slobodno razmišljanje i djelovanje jer nam to daje osjećaj slobode,

U modelu čistog autoritarnog vodstva, učitelj ima sve niti u svojim rukama, on sve odlučuje sam: detaljne ciljeve, način provedbe i kriterije vrednovanja. Sam planira, organizira i kontrolira učenje, jer ne objašnjava pravila ili zahtjeve, nije spreman za intervjue ili pregovore, odbija dijalog, ne uzima u obzir mišljenja i komentare učenika. Obrazac komunikacije uglavnom se odvija od učitelja do učenika; sa samo odgovorima na pitanja učenika. Postoji malo komunikacije u vezi s temom. Učitelj govori većinu vremena, prevladava frontalni oblik učenja.

U modelu demokratskog vodstva učitelj upoznaje učenike s glavnim ciljevima, zahtjevima i kriterijima ocjenjivanja. Objasnite zahtjeve i potaknite učenike na davanje ideja i prijedloga, npr. u izvođenju određenog projekta. Učitelj je otvoren za pregovore (za ruke, raspored provjera).

Brojna istraživanja usmjerila su se na proučavanje konkretne interakcije, osobito verbalne, između učitelja i učenika i povezale je s mogućim učincima, navodi Marentič-Požarnikova (1987.). Razvijene su stotine instrumenata za određivanje strukture verbalne interakcije tijekom nastave, od kojih je najrašireniji Flandrijski sustav analize klasnih interakcija, koji se također nekoliko puta koristio u Sloveniji. Ona proizlazi iz osnovne dimenzije inicijative – reagiranja (u slučaju nastavnika i učenika – tipično je 7 kategorija posvetiti komunikaciji učitelja, a samo 2 komunikaciji učenika). Omogućuje osposobljenom promatraču, koji svakih nekoliko sekundi pokazuje tko o čemu govori u razredu, da odredi udio sljedećih komponenti interakcije:

INICIJATIVA UČITELJA
1. Učitelj prihvaća učenikove emocije
2. Učitelj hvali i ohrabruje
3. Učitelj prihvaća ili koristi učeničku ideju

ODGOVOR NASTAVNIKA
4. učitelj postavlja pitanja
5. učitelj objašnjava
6. Učitelj daje upute
7. učitelj kritizira, poziva se na autoritet

ODGOVOR UČENIKA
8. Učenici odgovaraju na pitanja

INICIJATIVA UČENIKA
9. Učenici daju samostalne izjave, doprinose svojim idejama

10. TIŠINA, ZBUNJENOST, NEZAVISAN (TIH) RAD

Otkrili su koliko učitelj obično provodi vrijeme u razredu u odnosu na učenike, pri čemu je istraživanje, kako u svijetu, tako i kod nas, pokazalo da učitelj u prosjeku govori tijekom tipičnog sata dvije trećine vremena, a svi učenici zajedno preostalu trećinu, koju su nazvali “zakon dvije trećine”, napisala je Marentič-Požarnikova (1987).

Model se temelji na kombinaciji dvije osnovne dimenzije komunikacije, sažete nakon opsežnih analiza intervjua u kliničko -psihološkoj praksi: dominacija – podređenost i suradnja – suprotstavljanje. Prema Marentič-Požarnikovoj (2000.), opsežna istraživanja uspoređuju kako učenici i sami učitelji percipiraju idealnog učitelja; kako učitelji vide svoj stil i kako na njih utječu stavovi učenika; koliko su uspješni učitelji s različitim stilovima komunikacije u postizanju različitih ciljeva, na pr. kognitivno naspram interesa za predmet.

2. Plan istraživanja

Nakon proučavanja književnosti, bavila sam se istraživanjem. U literaturi sam pronašao upitnik koji je ispunio moja očekivanja, pa sam ga iskoristio u potpunosti. Upitnik za učenike o učiteljevom međuljudskom ponašanju u razredu nalazi se u knjizi Marentič -Požarnikova (2000) i već je u skraćenom i prikladnom obliku (izvorni oblik – Wubbels i Levy, 1993).

Učenicima sam podijelio upitnik u kojem su morali procijeniti koliko često njihov omiljeni učitelj izražava određenu osobinu. Skala je od 0, što znači nikad, do 4, što znači uvijek. Odlučio sam izabrati njihovog omiljenog učitelja jer me još ne poznaju puno, jer se poznajemo dobra dva mjeseca, što po mom mišljenju nije dovoljno da me možete na taj način ocijeniti. Također sam u ovaj odlomak zagradio prošlo vrijeme u zagrade, jer su učenici dobili upute da ocijene učitelja razredne nastave je li im do sada bio najdraži, što znači da ih više ne poučava, dakle prošlost.

Tamo gdje sam pronašao upitnik, objavljeno je i koje karakteristike studenti u SAD -u pripisuju najboljima ili. idealnom učitelju. Usporednom analizom želim provjeriti (dokazati) da su želje učenika u pogledu idealnog učitelja, i kod nas i u SAD -u, slične.

Hipoteza koju iznosim je sljedeća:

Anketirani učenici imaju slična očekivanja od najboljeg učitelja kao (prema podacima) učenici iz Sjedinjenih Država.

Potvrđujem hipotezu ako razlika nije veća za jednu procjenu za bilo koje od svojstava.

3. Prezentacija rezultata

VODI: Učitelj s entuzijazmom govori o svom predmetu, jasno objašnjava stvari, plijeni našu pažnju, zna o svemu što se događa u učionici, budi povjerenje.

Prosječna ocjena: 3.11

Najvažnija karakteristika učitelja iz ovog skupa je, prema učenicima, da učitelj jasno objašnjava stvari. Činjenica je za očekivati, jer iz toga mogu zaključiti da učenici, nakon što nastavnik objasni gradivo, ne samo da ga znaju, već ga i razumiju.

RAZUMIJEVANJE: Učitelj nam vjeruje, recimo ako se ne slažemo s njim / njom, spreman je ponovno nešto objasniti, strpljiv je, sluša nas ako mu imamo nešto reći.

Prosječna ocjena: 3,33

Kao najvažniju kvalitetu iz ovog skupa, učenici su označili učiteljevu sposobnost da ih sluša kada im imaju što reći. Ovdje bih očekivao kao dobitnu značajku da je učitelj spreman ponovno objasniti nešto kad učenici još ne razumiju neko gradivo, ali očito im je još važnije da ih slušaju, što je naravno potrebno ako želimo izgraditi demokratski odnos.

NEZADOVOLJNI: Učitelj izgleda neodlučno, oklijeva, ponaša se kao da ne zna što učiniti, dopušta nam da budemo “glavni”, dopušta nam da “donosimo”.

Prosječna ocjena: 1,26

Učenici najmanje žele da učitelj u nekom trenutku ne zna što treba učiniti. Ovo svojstvo može se pripisati činjenici da učenici očekuju od učitelja (konceptualnog) vođu koji ih u svakom trenutku zna ispravno voditi (do cilja).

UPOZORENJE: Učitelj je sarkastičan, brzo se ljuti, brzo nas upozorava ako prekršimo pravilo, nestrpljiv je, neočekivano se ljuti.

Prosječna ocjena: 1,36

Učenici ne bi htjeli imati učitelja koji je nestrpljiv; ovdje mogu zaključiti nekoliko čimbenika, na primjer, kada učenici ne razumiju neki dio gradiva, u tom trenutku zahtijevaju veću pažnju od učitelja, pa učenici ne žele nestrpljive učitelje koji ne bi htjeli reći određene stvari više puta . objasniti.

POMOĆ: Učitelj nam pomaže u poslu, prijateljski je raspoložen, možemo se osloniti na njega, ima smisla za humor, dobro prihvaća šale, stvara ugodnu atmosferu.

Prosječna ocjena: 3.09

Učenici su poput osobine s kojom najviše – od svih navedenih – žele da učitelj bude prijateljski nastrojen. Upravo je to dokaz da učitelji ne bi trebali graditi međuljudske odnose na udaljenosti između učitelja i učenika.

ODGOVORNOST: Učitelj nam dopušta da odlučujemo o određenim stvarima, dopušta nam da na njega / nju utječemo, omogućuje nam da živimo, dopušta nam puno toga u razredu, daje nam puno slobode tijekom sata, usklađen je.

Prosječna ocjena: 1,81

Učenici kod svog omiljenog učitelja najmanje očekuju da će im dopustiti da utječu na njegov / njezin rad. To opet dokazuje činjenica da je učitelj voditelj obrazovnog procesa, za čiju je provedbu i odgovoran.

NEGOTOV: Učitelj misli da se varamo, misli da ništa ne znamo, ponižava nas, misli da ne možemo dobro učiti, izgleda nezadovoljno, sumnjičav je.

Prosječna ocjena: 0,92

Učenici očekuju od dobrih učitelja da ih ne ponižavaju. Činjenica koja ne treba posebno objašnjenje, jer nikome ne odgovara ako ga netko drugi ponižava, jer to značajno utječe na neuspjeh u radu (lekcije) i ima mnoge druge negativne posljedice u iskustvu.

STROGO: Učitelj je zahtjevan, strog je, daje zahtjevne testove, traži puno, strogo ocjenjuje, izaziva strah i trepet.

Prosječna ocjena: 2.10

Sve osobine, s izuzetkom izazivanja straha i treme, ocjenjuju se prosječnom ocjenom od 2 do 2,5, što je također u skladu s mojim uvjerenjem da dobar učitelj mora biti jednako strog i, kad je potrebno, zahtjevan prema učenicima. ( i sebe), pripremiti prilično zahtjevne testove i pošteno procijeniti. Iz procijenjenih tvrdnji zaključujem da su učenici bili realni; jer su po mom mišljenju rezultati odgovarajući.

Najveća razlika koju vidimo iz tablice javlja se u osobini nezadovoljstva nastavnika. Prema podacima, studenti iz SAD -a ovu su učiteljevu osobinu osjećali vrlo rijetko, dok su studenti u našoj zemlji tu osobinu pripisivali kao rijetko ponavljajuću osobinu čak i u svojoj omiljenoj ili. idealan učitelj. Ovdje vrijedi razmisliti kako je onda s drugim, manje uspješnim učiteljima.

Nadam se da se ovo nezadovoljstvo ne pojavljuje u velikoj mjeri i često jer su u suprotnom definitivno odabrali pogrešno zanimanje.

Sljedeći kriterij u kojem postoji izrazita razlika je odgovornost. Iz rezultata možemo vidjeti da učenici u našoj zemlji zamišljaju da su ponekad odgovorni za tijek nastave, dok u SAD -u učenici sami rjeđe odlučuju o tijeku nastave (nego kod nas).

Postoje i razlike u karakteristikama vodstva, pomaganja, neizvjesnosti i opomene, gdje je razlika u prosjeku 0,5 ocjena. Prilikom planiranja analize rezultata postavio sam si cilj da sve osobine koje bi imale razlike do 0,5 u prosječnoj ocjeni ne predstavljaju individualne razlike u željenim učiteljskim osobinama.

Gotovo je isti zahtjev učenika u karakteristikama učitelja da budu razumljivi i strogi, što ukazuje na slična očekivanja učenika od nastavnika, kako u SAD -u tako i u našoj zemlji. S tim kvalitetama povezana je i želja učenika da ih učitelj razumije i prihvati onakvima kakvi jesu, te da kad se trebaju ponašati oštrije nego inače, sposobni su biti strogi. U ovom trenutku pitam se je li strogost zaista nužno povezana s učiteljevim autoritetom, no takvo bi opravdanje i provjera mogli biti novi doprinos.

Nijedna od karakteristika koje se očekuju od idealnog učitelja nije odstupila za jednu (parnu) ocjenu, potvrđujući time hipotezu da učenici ovdje i u Sjedinjenim Državama imaju slična očekivanja – u smislu međuljudskog ponašanja – od idealnog učitelja.

4. Zaključci refleksijom

Iz rezultata upitnika možemo vidjeti koje kvalitete učenici žele od idealnog učitelja. Kvalitete koje učenici žele od učitelja su: razumijevanje, dobro vodstvo, pomoć učenicima, odgovarajuća strogost i mogućnost njihove povremene odgovornosti na satu. S druge strane, naveli su kvalitete koje ne žele kod idealnog učitelja, a to su: neprestana opomena, pokazivanje vlastitog nezadovoljstva i nesigurnost.

Kad sam pripremao upitnik, već sam nekako očekivao da će konačni rezultati, koje ću usporediti s onima iz literature, biti prilično dosljedni. Nakon što sam napravio usporednu analizu, uspio sam zaključiti da su očekivanja američkih studenata slična očekivanjima učenika koje sam poučavam. Učenici su upitnik prihvatili s velikim zanimanjem i entuzijazmom, jer su mogli prezentirati karakteristike, po njihovom mišljenju, idealan učitelj. Mislim da su studenti ozbiljno shvatili zadatak, što sam kasnije mogao analizirati sa usporedivim rezultatima sličnog istraživanja (u SAD -u).

Nakon što sam pripremio upitnik i analizirao rezultate, nekako se još nisam upuštao u svoj način rada. Sad kad vidim pisane rezultate, samo sam razmislio i udubio se u njihovu kvalitetu. Smatram da moram najviše promijeniti svoju sposobnost vođenja, ali se također nadam da će ta kvaliteta postati „izraženija“ s dugogodišnjim radnim iskustvom u obrazovanju.

5. Literatura

1. BRAJŠA, Pavao (1993). Pedagoška komunikologija, Glotta Nova: Ljubljana.
2. BRATANIĆ, Marija (1990). Mikropedagogija: interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja: priručnik za studente i nastavnike, Školska knjiga: Zagreb.
3. BUBER, Martin (2002). Between man and man, Routledge: London, New York.
4. ERČULJ, Justina in VODOPIVEC, Irena (1999). S komunikacijo do ciljev, Šola za ravnatelje: Ljubljana.
5. GLASSER, William (1998). Učitelj v dobri šoli, Regionalni izobraževalni center: Radovljica.
6. GORDON, Thomas (1983). Trening večje učinkovitosti za učitelje, Svetovalni center: Ljubljana.
7. MARENTIČ-POŽARNIK, Barica (1987). Nova pota v izobraževanju učiteljev, DZS: Ljubljana.
8. MARENTIČ-POŽARNIK, Barica (2000). Psihologija učenja in pouka, DZS: Ljubljana.
9. WAYNE, Andrew J. in YOUNGS, Peter (2003). Teacher Characteristics and Student Achievement Gains: A Review, Review of Educational Research, Vol. 73, No. 1.
10. YORK-BARR, Jennifer in DUKE, Karen (2004). What Do We Know about Teacher Leadership? Findings from Two Decades of Scholarship, Review of Educational Research, Vol. 74, No. 3.

Newsletteri kao novi oblik komunikacije

Dolores Beloč Ćorković i Samanta Matejčić Čotar

Sažetak

Škola je odgojno obrazovna ustanova koja svakom pojedincu omogućuje njegov razvoj u različitim područjima. Ona ga odgaja za svijet u kojem će živjeti i komunicirati sa zajednicom koja ga okružuje i daje mu znanja koja će mu biti potrebna da se uspješno snađe u životu – da radi, privređuje, stvara obitelj i svoje znanje prenosi budućim naraštajima. Ključnu ulogu u odgoju djeteta od prvog dana života imaju roditelji, a polaskom u školu važan su faktor njihovi učitelji. Kvalitetna, primjerena i kontinuirana komunikacija na relaciji roditelj-učenik nužna je za kvalitetan razvoj svakog pojedinca. U vrijeme kada je izravna komunikacija svedena na minimum zbog mjera koje su na snazi, važno je naći alternativan način komunikacije s roditeljima kojem ćemo im pokazati što se zbiva u razrednoj zajednici. Jedan od takvih načina upravo su razredne novine ili newsletteri.

Ključne riječi: komunikacija, roditelji, izvješće, newsletteri.

Uvod

Od prvog dana škole, kada učenik počinje formirati svoje mjesto u razrednoj zajednici, odnos učitelja i roditelja vrlo je važan kako bi se pratio emocionalni i kognitivni razvoj djeteta koji će se svakog dana mijenjati. Potrebno je svakodnevno pratiti njegovo ponašanje, izraz lica, suradnju s razredom, napredovanje u svladavanju nastavnog gradiva, reakcije na uspjeh/neuspjeh i sl.

Oblici tradicionalne komunikacije s roditeljima

Nužan preduvjet za kvalitetnu suradnju učitelja i roditelja svakako je njihova međusobna uspješna komunikacija. Ona se očituje u čitavom nizu različitih oblika koje svi već odavno koristimo u radu – individualnim informacijama, roditeljskim sastancima, pisanim i usmenim porukama bilo u tradicionalnom ili elektroničkom obliku. Cilj je svakog takvog oblika suradnje kontinuirano praćenje napredovanja učenika, njegov emocionalni razvoj, upoznavanje roditelja s aktivnostima koje se događaju unutar našeg razreda i škole općenito.

Osim takvih oblika neposredne suradnje učitelj-roditelj, u školama se organiziraju i različite tematske radionice kojima stručnjaci iz određenog područja prenose roditeljima informacije važne za odgoj, razvoj, informacijsku pismenost, zdravstvenu brigu i sl. Roditelji imaju korist od takvog oblika suradnje s učiteljima jer mogu provjeriti svoje odgojne, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije te razmijeniti iskustva s drugim roditeljima (Rašić, 2020.).

Novi oblici komunikacije

U informacijsko doba postale su popularne i internetske stranice pojedinih razreda, blogovi, i sl. na kojima roditelji mogu pratiti sve novosti vezane uz napredovanje i aktivnosti koje se provode u razredu njegovog djeteta. Otkad su škole od prošlog proljeća zbog pandemije uzrokovane corona virusom zatvorile vrata za svoje učenike, a posljedično tome i roditelje, učitelji razredne nastave sa svojim roditeljima i učenicima komuniciraju najčešće putem Viber/WhatsApp grupe. Za vrijeme odvijanja online nastave one su nam služile za dijeljenje dnevnih zadataka i zadaća, a povratkom u školske klupe služe za informiranje roditelja o provedenim aktivnostima i projektima tijekom određenog razdoblja. Upravo je kontinuirana komunikacija i informiranje roditelja o aktivnostima koje se provode u školi vrlo važna za stvaranje pozitivnog stava roditelja prema učitelju i njegovom radu (Rašić, 2020.).

Newsletteri kao novi oblik komunikacije s roditeljima

No, osim navedenih načina suradnje, mnoge zapadnoeuropske zemlje vrlo često koriste newslettere kao oblik komunikacije s roditeljima. Oni mogu biti tjedni, mjesečni ili kvartalni i služe obavještavanju roditelja o aktivnostima koje se provode u određenom razredu. Upravo nas je stručno usavršavanje u britanskoj osnovnoj školi (Wilbury Primary School) u Velikoj Britaniji kroz Erasmus+ projekt The 5i School potaklo na uvođenje jednog novog oblika komunikacije u našu školu.

Fotografija 1: Newsletter za listopad 2019.

Ideja newslettera na početku školske godine prvog razreda bila je na jednom mjestu roditeljima dati informacije važne oko polaska njihovog djeteta u školu, upoznati ga s razrednim vijećem, pružiti osnovne informacije o početku nastavne godine, predstaviti okvirni Godišnji kurikulum za prvi razred. Na taj smo način roditeljima zorno predstavili ono čime ćemo se baviti tijekom prvog razreda s naglaskom na temu godine – čitanje.

Fotografija 2: Newsletter za rujan 2019.

Od tada, svakog zadnjeg radnog dana u mjesecu roditeljima pripremam novi broj newslettera. On sadrži mjesečni plan za nadolazeći mjesec iz Hrvatskog jezika, Matematike i Prirode i društva. Uz to, predstavim im koju knjigu čitamo i pružim osnovne informacije o nadolazećim događajima i projektima. Ono čemu se i učenici i roditelji najviše vesele jest pregled aktivnosti koje smo odradili u prethodnom mjesecu te se trudim da svaki učenik dobije svoje mjesto u našem newsletteru.

Fotografija 3: Pregled realiziranih aktivnosti u rujnu 2020.

U vrijeme kada je komunikacija s roditeljima svedena na minimum zbog zatvorenih škola i nemogućnosti njihovog dolaska u školu kako bi se i sami uvjerili što sve radimo i stvaramo, ne treba ni kazati koliko nam se ovakav način komunikacije pokazao dobar i učinkovit. Putem newslettera roditeljima predlažem aktivnosti koje mogu raditi zajedno sa svojom djecom na određenu temu kojom se u učionici bavimo, dajem im prijedloge za čitanje kvalitetnih knjiga i tematskih slikovnica čime doprinosim unaprjeđenju njihovog međusobnog odnosa i usvajanju znanja. Aktivnosti su to koje, prema istraživanjima, uvelike povećavaju interakciju roditelja i djeteta kod kuće, a rezultat toga su i bolja postignuća samih učenika (Caño, K et al., 2016.).

Kako izraditi newsletter?

Newsletteri su vrlo jednostavni za izradu – oni se mogu napraviti pomoću već gotovih predložaka unutar MS Office paketa, a ukoliko želite newsletterima dati malo svog osobnog dizajna, možete koristiti neki od besplatnih alata za grafičko oblikovanje. Jednom kada odaberete predložak, slijedi vam samo ubacivanje teksta i fotografija za svaki mjesec. Mi naš newsletter (kao i razne druge materijale) izrađujemo u digitalnom alatu Canva, a komplete naših newslettera uobličenih u malu brošuru za prošlu školsku godinu možete pogledati na poveznici.

Roditelji pozdravljaju ovakva mjesečna izvješća jer im daju uvid u plan za tekući mjesec, kao i izvješće provedenih aktivnosti u prethodnom razdoblju. Nastavno na informacije dobivene putem newslettera, primijetila sam i da se mijenja način na koji roditelji komuniciraju kod kuće sa svojom djecom – umjesto da ih pitaju Što ste danas radili u školi? Često ih pitaju: Što ste danas novog naučili o zdravim navikama? Koju je hranu najbolje jesti za doručak? Učenik se na taj način osjeća bliskiji s roditeljem i škola odjednom nije samo jedna dodatna obaveza, već zajednica u kojoj se uči u kojoj aktivno sudjeluju i njegovi roditelji.

Okušajte se i vi u njihovoj izradi! Kreativna rješenja i jednostavnost njihove izrade iznenadit će i vas, vaše učenike i vaše roditelje! Iznenadit ćete se i koliko će se roditelja javiti za suradnju ili predložiti neku svoju ideju i angažman oko provedbe nekih aktivnosti u vašem razredu kada vide kojim se temama bavite unutar svog kurikuluma.

Ove godine učiteljica sam drugašićima, a od sljedeće godine planiram u izradu newslettera uključiti i svoje učenike koji će zasigurno biti oduševljeni idejom da stvaraju i oblikuju svoje razredne novine. Možda se upravo među njima krije neki novi novinar, ilustrator, lektor ili učitelj.

Zaključak

Newsletter kao novi oblik komunikacije s roditeljima izvrstan je alat za učvršćivanje kvalitetne komunikacije na relaciji učitelj-roditelj u vrijeme kada nam je individualna i izravna komunikacija svedena na minimum. Oni omogućuju predstavljanje razrednih aktivnosti na jedan drugačiji, svima dostupan način, upoznavanje s kurikulumom pojedinih predmeta na mjesečnoj osnovi te daju uvid u kvalitetu rada samog učitelja, raznovrsnost aktivnosti i provedbu različitih projekata tijekom godine.

Literatura

1. Caño, K., Cape, M., Cardosa, J., Miot, C., Pitogo, G. and Quinio, ,., 2016. [online] Parental involvement on pupils’ performance: Epstein’s framework. The Online Journal of New Horizons in Education, [online] 6(4), pp.143-150. Dostupno na: <https://www.tojned.net/journals/tojned/articles/v06i04/v06i04-16.pdf&gt; [Pristupljeno 18. prosinca 2020.].
2. Galić, M., 2018. Suradnja između roditelja i učitelja. [online] Skole.hr. Dostupno na: <http://www.skole.hr/dobro-je-znati/odgoj?news_id=8489&gt; [Pristupljeno 27. prosinca 2020. 2020].
3. Juul, J., 2013. Škola u infarktnom stanju. Zagreb: Znanje.
4. Ljubetić, M., 2013. Partnerstvo Obitelji, Vrtića I Škole. Zagreb: Školska knjiga.
5. Rašić, A., 2020. Suradnja s roditeljima. [online] Mzo.gov.hr. Dostupno na: <https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/NacionalniKurikulum/PrezentacijeWebinara/Prezentacije-2-2020//6_2_15h.pdf&gt; [Pristupljeno 21. prosinca 2020.].

Prvi i osmi razred na daljinu

Ivana Norac i Dunja Kufner

Sažetak

Ovaj rad donosi usporedbu rada u prvom i u osmom razredu osnovne škole s naglaskom na komunikaciju, motivaciju, vrednovanje i aktivnosti i povratne informacije. Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda Osnovne škole Kneževi Vinogradi željelo se saznati kako se komuniciralo u njihovim razredima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Ključne riječi: prvi razred, osmi razred, škola na daljinu, komunikacija, motivacija, vrednovanje.

Uvod

Djeca u prvom razredu uče što znači pohađati školu (Phelan. Schonour, 2006.). Dijete tada dobiva prve velike obveze, susreće se s novim ljudima, stječe nove prijatelje i nove spoznaje o svijetu. Također, dobiva nove spoznaje o sebi i počinje prihvaćati obveze koje donosi škola (Barbir, [s.a]). Preduvjet prihvaćanju obveza koje donosi škola je sigurnost. Dijete, odnosno učenik, mora se u razredu osjećati sigurno, mora imati osjećaj važnosti, da je učenje zabavno i da je sposobno donositi odluke (Kljajič, [s.a.]). Dijete u prvom razredu nadograđuje vještine čitanja i pisanja stečene u predškolskoj dobi. U osmom razredu učenici se pripremaju za polazak u srednju školu te uče nove i kompleksnije vještine. Od učenika se očekuje da sami znaju donositi zaključke te verbalno i napismeno objasniti što i kako uče. Njihove vještine čitanja i pisanja se u osmom razredu nadograđuju i usavršavaju (Scholastic, 2020.).

Nastava na daljinu nametnula je nove načine učenja i poučavanja. Učenici osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi poučeni su uporabi tabletnih računala i snalaženju u aplikaciji za uspostavu nastave na daljinu Microsoft Teams. Učenici prvog razreda u početku nastave na daljinu povezali su se putem aplikacije Rakuten Viber, te su se nakon kratkog vremena uključili u MS Teams.

Hipoteze

Ovaj rad temelji se na četirima hipotezama:

1. Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom.
2. Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda.
3. Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu.
4. Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda.

Metodologija

Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi željelo se saznati u kojoj su mjeri komunicirale s učenicima, roditeljima i ostalim učiteljima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Intervju je bio postavljen u aplikaciji Microsoft Forms s unaprijed postavljenim pitanjima. Sve su ispitanice odgovorile su na sva pitanja. Prvo pitanje intervjua odnosilo se na razred, te su intervjuirane tri ispitanice razrednice prvih razreda i dvije razrednice osmih razreda.

Drugo pitanje odnosilo se na komunikaciju i glasilo je: „U kojoj ste mjeri komunicirali sa učiteljima, roditeljima i učenicima te je li bilo poteškoća u komunikaciji i kako ste poteškoće riješili?“. Sve ispitanice odgovorile su da se komuniciralo svakodnevno, putem MS Teams-a, putem grupa na Viber-u, telefonskih poziva i e-pošte. Razrednice osmog razreda navode da se komunikacija ostvarivala putem Facebook grupe koja postoji otprije, a kao poteškoću navode da se neki pojedinci uopće nisu javljali, dok razrednice prvih razreda navode da su poteškoće bile tehničke prirode.

Treće pitanje odnosilo se na motivaciju i ishode, i glasilo je: „Na koje ste načine motivirali učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda učenja?“. I u prvim i u osmim razredima na prvom mjestu motivacije su pohvala i poticaji na rad. Igrifikacija, prezentacije i videozapisi se navode kao motivacija u prvom razredu. U osmim razredima kao motivaciju za rad navodi se i javna opomena u Teams-u kao krajnja metoda, a manji broj učenika osmog razreda nije reagirao na pohvale, poticaje, ni prijetnje, a kako navodi razrednica, tako je i u razredu u klasičnoj školi.

Četvrto pitanje se odnosilo na vrednovanje: „Na koje ste načine vrednovali radove učenika te je li bilo poteškoća u vrednovanju? Kako biste usporedili vrednovanje u školi na daljinu i u klasičnoj školi?“ Sve ispitanice navode kako vrednovanje u školi na daljinu nije realno, objektivno, kompletno. Vrednovanje u oba ispitana razreda se temeljilo na aktivnosti u virtualnoj učionici i izvršavanju zadataka. U oba ispitana razreda navodi se da su učenici imali pomoć sa strane, na što se nije moglo utjecati. Ispitanice navode da je vrednovanje u klasičnoj školi realnije, poštenije, kompletnije i objektivnije.

Peto pitanje se odnosilo na povratne informacije i aktivnost učenika. Sve ispitanice navode da su učenici aktivniji u klasičnoj školi, te u oba ispitana razreda postoji pomoć sa strane. U osmim razredima su učenici koji su aktivni u klasičnoj školi, bili su aktivni i u virtualnoj učionici, te učenici koji nisu pokazivali interes za nastavu su se snašli u virtualnoj učionici i vrlo savjesno odrađivali svoje zadaće. U osmim razredima aktivnost ovisi o učenikovoj informatičkoj pismenosti te koja mu vrsta rada više odgovara.

Rasprava

Nakon provedenog intervjua, izrađena je tablica koja prikazuje usporedbu prvog i osmog razreda.

Tablica 1. Usporedba komunikacije, motivacije, vrednovanja, aktivnosti i povratnih informacija u prvom i osmom razredu

U tablici je vidljivo da prilikom komunikacije u nastavi na daljinu najveće poteškoće su u prvom razredu tehničke prirode. U osmom razredu najveća je poteškoća nejavljanje. Prva se hipoteza: Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom., djelomično prihvaća.

Učenici prvog razreda motivirani su pohvalama, igricama, prezentacijama i videozapisima, dok je učenicima osmog razreda motivacija pohvala i javna opomena, na koje neki učenici nisu uopće reagirali. Druga hipoteza: Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda., se prihvaća.

Iz tablice se vidi da je vrednovanje u oba razreda temeljeno na aktivnosti, te je nerealno, neobjektivno, nekompletno, u oba promatrana razreda učenici dobivaju pomoć sa strane. Time se treća hipoteza: Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu., odbija.

Aktivnost učenika i povratne informacije u prvom razredu je veća u klasičnoj školi, dok su im u nastavi na daljinu potrebne dodatne upute i individualna objašnjenja. U osmom razredu učenici koji su bili aktivni u klasičnoj školi, aktivni su i u školi na daljinu, a aktivnost je ovisila o informatičkoj pismenosti učenika. Time se četvrta hipoteza: Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda., prihvaća.

Zaključak

Rad u nastavi na daljinu je izazovan. Dvosmjerna komunikacija, pronalazak prave motivacije, pravedno vrednovanje i učenikova aktivnost preduvjeti su za uspješan rad i u prvom i u osmom razredu. Izazovi koji stavljeni pred učenike zahtjevni za učenika oba promatrana razreda. Na izazove se nadovezuje vrednovanje koje je u nastavi na daljinu u oba slučaja nerealno i neobjektivno. Analiza i sinteza vlastitog rada, poznavanje sposobnosti učenika kao individue pokretači su uspješnosti nastave u svakom njezinom obliku.

Literatura

1. Barbir, D. [s.a.]. Polazak djeteta u prvi razred. dostupno na: https://www.harfa.hr/polazak-djeteta-u-prvi-razred/
2. Phelan, Thomas W.. Schonour, Sarah Jane. (2006.). 1-2-3 uspjeh: za odgojitelje i učitelje. Lekenik: Ostvarenje.
3. Kljajič, A. [s.a.]. Samoprocjena u prvom razredu osnovne škole. dostupno na: http://www.ssmb.hr/libraries/0000/7031/Andreja_Kljajic_%C4%8Dlanak__samoprocjena.pdf

Očuvajmo kontrolu u Minecraft svijetu

Gordana Sokol i Gordana Lohajner

Sažetak

Dobra priprema Minecraft svijeta važan je preduvjet za zadržavanje kontrole nad učenicima prilikom provođenja nastavnih aktivnosti upotrebom aplikacije Minecraft: Education Edition. U tome će vam pomoći posebni blokovi koji dolaze upravo u ovoj obrazovnoj inačici Minecrafta.U ovom članku upoznati ćemo vas s mogućnostima kontrole Minecraft svijeta upotrebom Allow i Deny blokova kao i vidljivih/nevidljivih granica izrađenih pomoću Border blokova kao i jednostavnu upotrebu Command blokova.

Ključne riječi: Minecraft: Education Edition, obrazovna inačica, suradnja, komunikacija, učenje kroz igru

Uvod

Kada učenicima spomenemo Minecraft nerijetko će doći do općeg veselja i brzog zaboravljanja svih postavljenih pravila. Bojite li se gubljenja kontrole nad učenicima i neizvršavanja zadanih zadataka kao i ostvarivanja postavljenih ishoda učenja tada je ovo pravi tekst za vas.

Uz pravilnu pripremu infrastrukture unutar Minecraft svijeta učenicima ćete u startu onemogućiti nepoštivanje pravila, rastrčavanje po čitavom svijetu, namjerno ili nenamjerno rušenje, plavljenje ili miniranje i dizanje u zrak tuđih radova/građevina. Stoga osmislite izgled svog svijeta, postavite rubne točke važnih dijelova svijeta, izradite plan parcela za samostalni rad svakog učenika te se poslužite s nekoliko zgodnih trikova.

Polazna točka svijeta

Ishodišno mjesto na kojem će se vaši učenici prikazati nakon prijave u zajednički svijet osmišljeno je kao jedna staklena prostorija u kojoj je postavljena World Spawn točka. Ovdje učenike dočekuje pozdravna poruka s jasnom uputom o njihovom prvom koraku, a to je odabir prostora za rad, odnosno ograđene parcele.
World Spawn točku postavljate pomoću naredbe Set World Spawn koja se nalazi u Chat prozoru kojeg otvarate pritiskom na tipku T.

U našem svijetu izrađeno je deset parcela koje su međusobno odijeljene ogradama. Kako bi samo jedan učenik mogao pristupiti samo jednoj parceli iz ulazne sobe učenici mogu ući u sporedne sobe. Nakon što jedan učenik uđe u sporednu sobu, soba se zatvara staklenim blokovima što će onemogućiti ostalim učenicima da uđu u već zauzetu sobu. Nakon ulaska u sobu učenik će automatsko biti teleportiran na teren pod istim brojem kao i soba u koju je učenik ušao.
Kako zatvoriti prolaz i teleportirati učenike pročitajte u nastavku teksta.

Na ovaj način svaki učenik bira svoj teren kao i susjede koji će biti na terenima lijevo i desno od njega.

Onemogućimo rušenje i omogućimo gradnju

Kako biste zaštitili strukturu svojeg svijeta i onemogućili učenicima da promijene ili sruše vaše građevine upotrijebite Deny blokove. Radi se o sivim blokovima koji će onemogućiti učenicima rušenje blokova koji se nalaze iznad i ispod ovih blokova.
Ukoliko radite na ravnom terenu (koji je dubine 4 bloka) najjednostavnije je da Deny blokove sakrijete ispod tla, odnosno da ih postavite na dubinu prvog ili drugog bloka. Dubina tri je ustvari površina vašeg svijeta.

Na slici možete vidjeti Dany blokove koji se nalaze na dubini dva bloka u ravnom svijetu.

Kada preko ovih bokova postavite blokove koji predstavljaju vaš teren učenici ih neće moći vidjeti, no blokovi će onemogućiti svakome tko nema ulogu World Buildera bilo kakvo rušenje.

Mjesta u vašem svijetu na kojima želite omogućiti učenicima gradnju popločite Allow blokovima. Ove blokove također možete sakriti u ispod tla.

Postavljanje velikog broja ovakvih specijalnih blokova može biti vrlo naporan posao, no upotrijebite li naredbu /fill vrlo brzo možete postaviti velike količine blokova bez da rušite gornji sloj terena ispod njega postavljate wwww blokove te opet prekrivate teren travom ili nekim drugim blokovima.

Primjerice, naredbom /fill -37 4 -33 -34 4 -37 deny postaviti će Deny blokove na ravni teren počevši od koordinata -37 4 -33 do dijagonalno nasuprotnog kuta koji se nalazi na koordinatama -34 4 -37.

(Ne)vidljive ograde

Kako učenici ne bi mogli prelaziti u tuđe dijelove terena te slučajno ili namjerno mijenjati ili rušiti građevine drugih učenika ispod ograda izgrađenih pomoću Wall blokova jednostavno postavite Border blokove koji će onemogućiti učenicima kretanje preko njih.

Ovi blokovi predstavljaju vidljivih/nevidljivih granica. Vidljiva granica se prikazuje isijavanjem crvenih zvjezdica iznad Border bloka. Ako pak ne želite da se vidi gdje se nalaze ovi blokovi u postavkama svijeta jednostavno isključite mogućnost Show Border Effect.

Naredbe na klik gumba

Pravu snagu u pripremi Minecraft svijeta učiteljima pružaju mogućnosti Command blokova. Upravo su ovi blokovi zaduženi za zatvaranje prolaza na vratima sporednih soba pomoću staklenih blokova i teleportaciju učenika.

Na samom prolazu u razini terena postavljen je Command blok koji se aktivira nagaznom pločom koju smo postavili na njega. U svaki Command blok možemo postaviti jednu ili pak više naredbi koje se izvršavaju kada aktiviramo blok, u našem slučaju kada učenik stane na potisnu ploču.

Za zatvaranje prolaza staklenim blokovima upotrijebili smo komandu:
/fill ~ ~1 ~ ~ ~2 ~ glass.

Kako bi učenika teleportirali na njegov teren uz prvi Command blok postavili smo još jedan blok koji se aktivira nakon prvog bloka te se u njemu nalazi komanda:
/tp @p[r=2] 3 4 8

Pomoću ovih vrlo korisnih blokova možete izraditi lance naredbenih blokova pomoću kojih ćete učenicima dijeliti elemente potrebne za gradnju. Svakako preporučamo da se poigrate s mogućnostima Command blokova jer će vam uvelike pomoći u praćenju rada učenika i opremanju i punjenju učeničkih inventara unutar vašeg zajedničkog svijeta.

Zaključak

Na kraju prije izrade samog svijeta razmislite koje radnje ćete dopustiti učenicima u vašem svijetu, a što će biti ograničeno. Hoće li učenici raditi samostalno svaki u svom privatnom dijelu svijeta ili će moći surađivati u zajedničkom svijetu bez barijera. Uz dobro pripremljene Minecraft svjetove učitelj će zadržati kontrolu unutar Minecraft svijeta, vrlo jednostavno će nadgledati i kontrolirati rad učenika te ih usmjeravati ka postizanju postavljenih ciljeva učenja.

Literatura

1. J. Blagus, G. Sokol: Minecraft priručnik za učenje programiranja, Školska knjiga, Zagreb 2020.
2. N. Žibert, G. Sokol: Minecraft: Education Edition – Korisnički priručnik, https://education.microsoft.com/hr-hr/resource/7f6db778

Lutka – odličan medij za komunikaciju

Nataša Čupeljić

Sažetak

Između učitelja i učenika, lutka je odličan medij za komunikaciju. Lutka u djeci budi snažne emocije jer djeluje kao posrednik u komunikaciji i na taj način poboljšava međuljudske odnose i može pružiti opušteno ili dinamično funkcioniranje u učionici. Lutka je sredstvo koje učitelju olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava.
Lutka koja govori engleski jezik igra posebnu ulogu za učenike. Uz lutku, učenici nesvjesno uče nove riječi, strukture rečenica i kreću prepreke govoru stranog jezika. Trenutak kada učitelj animira lutku glasom i pokretima, izaziva učenike da spontano iskuse verbalnu i neverbalnu komunikaciju između učenika i lutke. Učenici koji nemaju širok vokabular ili su na neki drugi način nesigurni, lakše će i bolje razgovarati s lutkom nego s učiteljem.

Ključne riječi: lutka, komunikacija, engleski jezik, učenici i učitelj.

Uvod

“Što više znate, više vrijedite”, izreka je koja se primjenjuje kada govorimo o učenju i poznavanju stranih jezika. Čuvanje i promocija višejezičnosti jedno je od temeljnih načela Europske unije. Preferirana formula za jezične vještine je 1 + 2; svaki Europljanin trebao bi savladati svoj materinji i dva strana jezika. Jedan od njih trebalo bi, naravno, biti engleski, a drugi, primjerice, jezik susjedne zemlje, drugi europski ili svjetski jezik. (Jazbec, Oštir, Dnevnik 2009) Učenjem stranog jezika djeca se mogu susresti vrlo rano. Bilo putem televizije, glazbe, ili ih roditelji upisuju na kurs stranog jezika. U posljednje vrijeme prilično je popularan jezični tečaj Helen Doron, koji bi trebao biti prikladan za djecu od 3. mjeseca starosti nadalje. Osnovna ideja temelji se na uvjerenju da je učenje stranog jezika najučinkovitije kada ga sistematski učimo na prirodan i spontan način – baš kao i materinski jezik. (Doron, 2013). Učenje engleskog jezika već nude mnogi vrtići, a djeca osnovne škole susreću se s engleskim jezikom u izbornom predmetu u prvom razredu. U odjelu produženog boravka, gdje predajem dva puta tjedno, odlučila sam začiniti određene sate lutkom koja govori engleski jezik. Učenici su dobro reagirali na lutku i dobro je primili, jer to vide kao prijatelja u igri, oponašajući ga, što je odlično za učenje stranog jezika, engleskog.

Lutka u razredu – odličan medij za komunikaciju

Svaki novi susret sa novim učiteljima može biti vrlo stresan za učenika. Svaki učenik treba vremena da se navikne na novog učitelja, upozna novo okruženje za učenje i stekne učiteljevo povjerenje. Lutka je alat koji učitelju pomaže u ovom kognitivnom procesu. Nakon određenog vremena, kada se “led razbije”, učitelj može pohvaliti učenika s lutkom, razgovarati, stvarati, oblikovati odnose, utješiti učenika … Lutka je učitelju od velike pomoći u postavljanju granica, stavova, mišljenja, pravila i normi. (Majaron, 2000)

Svrha korištenja lutaka na engleskom u odjelu produženog boravka nije samo učenje engleskog jezika, nego i nesvjesno ponavljanje i konsolidacija onoga što su se naučili na nastavi engleskog tijekom redovnih nastava, kako bi se potaknula kreativnost kroz igru ​​i izražavanje osjećaja. Najmlađa djeca osnovne škole već žive u “čarobnom svijetu” (Cvetko, 2010), gdje je sve moguće. Njihova se spontana igra ne podudara s ‘stvarnim’ svijetom, što se odražava na njihove proizvode koje karakteriziraju nelogičnost i nepravilnost. Lutka kombinira elemente stvarnog i nestvarnog svijeta, pa je posebno vrijedna jer jača djetetove emocije, empatiju i razvija socijalne vještine (Majaron, 2017). U rukama učitelja lutka je prijateljska, razumljiva, umiruje učenike u različitim stresnim situacijama, doprinosi boljoj socijalizaciji grupe, upoznaje djecu s novim temama i sluša ih (Majaron i Korošec, 2006).

Primjer dobre prakse

Tijekom lekcije produženog boravka svaki je učenik sastavio svoju lutku. Lutka koja govori engleski jezik napravila je i svoju lutku. Promišljenim pristupom pravljenju lutke svaki je učenik stvorio svog krajnjeg partnera za učenje, prijatelja. Sve upute za izradu diktirale su lutke učitelja engleskog jezika. Učenici nisu imali većih poteškoća u razumijevanju, ali ako su imali pitanja, uvijek su se obraćali učiteljskoj lutki.

Cilj je, pored samog proizvoda, da učenici dvosmjerno komuniciraju na engleskom jeziku, koriste nove riječi i steknu praktičnu lekciju o nesavršenosti koja nastaje zbog pogrešaka u izradi lutke.

Izradom vlastite lutke učenici su mogli brzo primijetiti da ideja o tome kako su lutke sazrele u njihovim mislima nije isto kao ono što su napravili svojim rukama. Međutim, njegova je lutka bila posebna za svakog učenika, jer je to sam napravio prvi put. Za neke krajnji proizvod nije bio “ispravan”, jer neki od učenika nisu razumjeli upute ili ih jednostavno nisu slijedili. Tako su izrezali rupu za usta, iako je bilo upućeno da naprave liniju. U ovom se trenutku podsjećamo da su sve upute dane u engleskom jeziku.

Pogreška je ključna za cijeli postupak izrade. To je postignuto uz pomoć lutke koja govori engleski jezik, koja je također sama napravila svoju lutku i imala s njom dosta problema. Učeći i sklapajući, oni su lutku doživljavali i prihvaćali kao svoju razrednicu, a ne kao učitelja koji daje upute.

Zaključak

Učenje engleskog jezika treba biti zabavno za učenike, pa je važno da nastavnik u poučavanju koristi odgovarajuće metode poučavanja. Nastava engleskog jezika najmlađim osnovnoškolcima stoga bi se trebala odvijati kroz pjevanje, ples, slikanje, čitanje bajki i lutki.

Lutka koja govori engleski jezik može biti stalni pomoćnik učitelja ili zvijezda u učionici koja povremeno zamjenjuje učitelja. Učenici se vezuju za lutku, vole je i vjeruju joj. Učenici se ne srame lutke, jer s njom razgovaraju tijekom cijele igre i govore joj samo engleske riječi. Dakle, govor engleskog jezika postaje sve ruteniji za učenike, jer oni postaju opušteniji sa svakim posjetom lutki. Lutka može učiniti bilo što, jer nije ograničena ničim. Ima čarobnu moć koja omogućuje djetetu da iskorači iz stvarnog svijeta i izgubi se u svijetu mašte u kojem nema straha, stida, stranaca i nevolja.

Dakle, ima li smisla upotreba lutaka na engleskom jeziku? Pitanje koje bi trebalo biti retoričko.

Literatura

1. Cvetko, I. (2010). Veliko malo prstno gledališče, Radovljica: Didakta.
2. Doron, H. (19. 3. 2013). What is different about the Helen Doron English method in comparison to competitors?, https://www.youtube.com/watch?v=KQX_UdsG4qQ (pridobljeno: 11. 5. 2020)
3. Jazbec S., Lipavic Oštir A. (4. april 2009). Otroci in učenje tujih jezikov, Dnevnik: https://www.dnevnik.si/1042256984 (pridobljeno: 10. 5. 2020)
4. Majaron, E. (2017). Vera v lutko. Razmišljanja o lutkovni umetnosti. Ljubljana: Mestno gledališče Ljubljansko.
5. Majaron, E. (2000). Lutka – pomočnica našega svagdašnja. Split. Dječji vrtić Marjan.
6. Majaron. E., Korošec H. (2006). Otrokovo ustvarjanje z lutkami. V Borota B., Geršak V., Korošec H. in Majaron E. (ur.). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper.

Učimo uz pomoć Minecraft svijeta

Gordana Lohajner i Gordana Sokol

Sažetak

Aplikacija Minecraft: Education Edition je obrazovna inačica popularne igre Minecraft koja je dostupna svim korisnicima aktivnih AAI@EduHr računa te se može besplatno preuzeti sa mrežne stranice https://education.minecraft.net/en-us/get-started/download. Aplikacija je dostupna za uređaje sa operacijskim sustavima Windows, MAC, iPad i Chromebook. Kako biste pokrenuli aplikaciju nakon instalacije potrebno se je prijaviti s aktivnim AAI@EduHr korisničkim računom.

Ključne riječi: Minecraft: Education Edition, obrazovna inačica, suradnja, komunikacija, učenje kroz igru.

Uvod

Kako potaknuti učenike na što veću aktivnost u nastavi na daljinu pitanje je s kojim se u proteklo vrijeme susreće veliki broj učitelja. Uvođenjem za učenike zabavnih i drugačijih načina rada svakako će pomoći u motiviranju aktivnosti učenika. Upravo iz tog razloga u nastavni proces smo uključili obrazovnu inačicu vrlo popularne aplikacije Minecraft Education Edition.
Ukoliko ste i vi odlučili upotrijebiti ovu veoma popularnu aplikaciju u radu sa svojim učenicima nakon instalacije potrebno je otvoriti neki od već unaprijed pripremljenih svjetova dostupnih za preuzimanje na mrežnim stranicama Minecrafta Education Edition ili pak otvoriti svoj novi prazan svijet.

Preuzimanje gotovih svjetova

Na mrežnim stranicama istražite već unaprijed pripremljene nastavne aktivnosti. Unutar svake nastavne aktivnosti možete pronaći opisane ishodi učenja kao i dodatne materijale za izvođenje nastavnih aktivnosti poput Minecraft svjetova u obliku .mcworld datoteka.

Slika 1. Uvoz preuzete datoteke s Minecraft svijetom u aplikaciju Minecraft Education Edition

Ove datoteke je potrebno preuzeti na računalo te ih uvesti pomoću gumba Import koji ćete pronaći pokrenete li Minecraft Education Edition te na početnom zaslonu nakon prijave kliknete na gumb Play. Drugi način je da na preuzetu .mcworld datoteku dvokliknete mišem. Dvoklik će pokrenuti postupak otvaranja Minecrafta Education Edition. Ovakve unaprijed pripremljene svjetove možete upotrijebiti ili pak prilagoditi potrebama vaših učenika.

Izrada vlastitog praznog svijeta

Drugi način, koji mi češće koristimo je izrada vlastitih svjetova. Kako biste izradili svoj Minecraft svijet Na početnom zaslonu Minecrafta najprije kliknite na gumb Play.

Na idućem zaslonu klikom na gumb Create New otvoriti će se izbornik u kojem je potrebno odabrati New kako bi se otvorio dijaloški okvir Create New World.

Ovdje upisujemo naziv novog svijeta te odabiremo način igre, težinu, ulogu igrača unutar igre, tip svijeta i ostale dostupne dodatne mogućnosti. Naziv svijeta po kojem ćete razlikovati svoje svjetove upisujete u okvir World Name. U Minecraftu postoje različiti načina igranja igre koji birate iz padajućeg izbornika Default Game Mode.

Survival – način igre u kojem igrač treba samostalno osigurati preživljavanje unutar svijeta traženjem hrane, izgradnjom skloništa te se može ozlijediti zbog gladi, padova, utjecaja vatre i vode ili pak neprijateljskih mobova. Ovo je najomiljeniji način igre vaših učenika, no nije baš pogodan za izvođenje nastavnih aktivnosti

Creative – način igre u kojem igrači ne trebaju brinuti o preživljavanju unutar svijeta već mogu izraziti svoju kreativnosti upotrebom svih dostupnih blokova i elemenata unutar inventara. Ovaj način igre je najprikladniji za početno učenje Minecrafta i izvođenje nastavnih aktivnosti u kojima učenici trebaju izgraditi vlastite građevine.

Adventure – način igre u kojem igrači nemaju potrebu graditi i rušiti blokove već se samo kreću kroz svijet, istražuju ponuđene sadržaje unutar svijeta te se koriste interaktivnim elementima koje aktiviraju upotrebom nagaznih ploča, gumbi, poluga i sl.

Minecraft Education Edition omogućuje odabir jedne od četiri različite težine igara. Za promjenu težine igre u izborniku Difficulty odaberite jednu od četiri mogućnosti:

1. Peaceful – mirna postavka u kojoj se ne pojavljuju čudovišta niti ih igrači mogu prizvati. Zdravlje i glad neprestano se obnavljaju, zbog čega je gotovo nemoguće umrijeti.
2. Easy – laka težina igre,
3. Normal – normalan težina igre i
4. Hard – teški način igre.

U posljednja tri stupnja težine u igri se pojavljuju čudovišta unutar svijeta te napadaju igrače koji zbog toga mogu umrijeti u igri.

Za rad s učenicima svakako preporučamo najmirniji svijet Peaceful bez čudovište koja će odvraćati pažnju učenika od aktivnosti koje ste pripremili za njih.

Uloga učenika u Minecraft svijetu

Još je jedna važna postavka koju je potrebno podesiti prilikom stvaranja novog Minecraft svijeta, a to je uloga koju će imati vaši učenici u igri. Postoje tri uloge koje možete postaviti za svoje učenike koji se spajaju u Minecraft svijet.

Visitor (posjetitelj) – uloga koja učeniku omogućuje neometano šetanje svijetom, pregledavanje sadržaja ali ova uloga učenicima ne pruža mogućnost da koriste blokove, predmete ili entitete.

Member (član) – uloga u kojoj će vaši učenici biti aktivni igrači unutar Minecraft svijeta te će moći postavljati i rušiti blokove te napadati životinje, čudovišta i druge igrače.

Operator (operater) – uloga koja učenicima omogućuje postavljanje dozvola za druge učenike/igrače, upotrebu naredbe u Chat prozoru i veću kontrolu nad postavkama svijeta. Ovo je uloga koju ćete dodijeliti učenicima koji će biti vaši pomagači u nadgledanju nastajanja zajedničkog svijeta.

Zaključak

Na kraju prije izrade samog svijeta razmislite koja vrsta svijeta će biti najbolja za provođenja nastavnih aktivnosti koje ste zamislili za svoje učenike. Što će sve vaši učenici trebati raditi unutar Minecraft svijeta te koje ćete im uloge dodijeliti.

Literatura

1. J. Blagus, G. Sokol: Minecraft priručnik za učenje programiranja, Školska knjiga, Zagreb 2020.
2. N. Žibert, G. Sokol: Minecraft: Education Edition – Korisnički priručnik, https://education.microsoft.com/hr-hr/resource/7f6db778

Povežimo se u timove – Microsoft Teams

Gordana Sokol

Na početku nove školske godine vrlo je važno dobro se organizirati, pripremiti se i povezati s učenicima i kolegama učiteljima u timove. Pravi alat za to je Microsoft Teams, digitalno središte, dostupno putem Officea365 za škole kojem pristupate putem URL adrese office365.skole.hr uz prijavu valjanim AAI@EduHr elektroničkim identitetom.

Microsoft Teams omogućuje vam:

• stvaranje timova
• komunikaciju i suradnju upotrebom Razgovora
• stvaranje kanala za dijeljenje dokumentima putem zajedničke mape
• sigurno mjesto za zajednički rad na dijeljenim dokumentima
• pregledavanje komentara, dodavanje lajkova i drugih emoti ikona
• dodavanje bilješki, aplikacija, mrežnih stranica itd. te
• zajedničku suradnju na različitim uređajima.

Slika 1. Pokretanje aplikacije Teams

Aplikaciju Teams možemo koristiti u njenoj online verziji ili pak možemo instalirati Teams aplikaciju za računala na svoje računalo, tablet, pametni telefon bilo da se radi o iOS ili Android uređaju.

Nakon što pokrenete aplikaciju Teams otvara se prozor Timovi u kojem će se nalaziti pločice sa svim vašim timovima. Ukoliko još niste dodani u ni jedan tim ovo mjesto biti će prazno sve dok ne izradite svoj tim ili pak se priključite nekom već izrađenom timu.

Sučelje aplikacije Microsoft Teams

Uz lijevi dio prozora ① nalazi se traka u kojoj možete vidjeti vaše nedavne aktivnosti, čavrljanja, timove, sastanke, datoteke, zadatke te mjesto gdje možete preuzeti aplikaciju i instalirati je na svoje računalo, pristupiti trgovini aplikacija ili potražiti pomoć.

U idućem okviru uz lijevi dio prozora ② nalaze se vaši trenutni timovi (ako još niste koristili Teamse ovaj okvir je prazan). Svaki tim ima zadani kanal Općenito. Po potrebi možemo dodati još kanala.

Uz gornji rub prozora ③ nalazi se naziv trenutno odabranog tima sa izbornikom koji omogućuje uređivanje tima, dok se ispod naziva nalazi okvir za prikaz kartice Razgovori, Datoteke, Bilježnice i dodatnih kartica koje prema potrebi možemo dodati svakom timu.

 

 

 

 

 

 

 

Slika 2. Sučelje aplikacije Microsoft Teams

Izradimo predmetne timove

Aplikacija Microsoft Teams omogućuje izradu četiri različite vrste timova:

1. Predmetni tim – učitelji i učenici
2. PLC-ovi – učitelji koji surađuju unutar profesionalne zajednice
3. Članovi nastavničkog osoblja – ravnatelji, stručni suradnici, učitelji
4. Svi – učenici i svi zaposlenici škole.

Kako biste svojim učenicima osigurali sigurno i funkcionalno mjesto za suradnju i komunikaciju izradite predmetne ili razredne timove. Kako biste izradili tim u prikazu Timovi kliknite na gumb Pridružite se ili izradite tim.

Na idućem prozoru otvara vam se mogućnost da izradite vlastiti tim klikom na Stvori tim ili pak da se pridružite nekom od privatnih timova putem koda koji je s vama podijelio vlasnik tima. Ukoliko pak u vašoj organizaciji postoje javni otvoreni timovi tada se možete pridružiti i nekom od tih timova.

Mi ćemo krenuti od izrade vlastitog razrednog tima za učenike i učitelje, stoga kliknite na gumb Stvori tim te odaberite karticu za stvaranje Razrednog tima.

Slika 3. Odabir vrste tima

U prvom koraku izrade tima krećemo od upisivanja naziva tima, preporučamo odabrati naziv tima ①koji će jasno opisivati grupu članova koji će koristiti tim, primjerice: Info_5_raz. Jedna od novih funkcionalnosti unutar Teamsa je mogućnost izrade tima iz predloška. Stoga ukoliko već imate izrađene razredne timove te želite koristiti već ranije pripremljene materijale za nastavu iz drugog tima kliknite na poveznicu ② Izradi tim pomoću postojećeg tima kao predložak.

Krenete li od izrade tima prema predlošku u nastavku je potrebno odabrati ranije izrađeni tim koji koristite kao predložak, zatim odaberite što želite da vaš novi tim sadrži iz izvornog tima. Napomenuti ćemo da poruke, datoteke i sadržaji iz izvornog tima neće biti sadržane u novom timu, a članove možete ali i ne morate uključiti.

U idućem koraku dodajte članove novom timu te odredite njihovu ulogu. Članove dodajemo upisivanjem njihovih adresa elektroničke pošte, odabirom grupe ili pak popisa za raspodjelu. Nakon što smo dodali članove članovi imaju ulogu Član koju možemo po želji promijeniti ulogu u Vlasnik tima te na taj način članu dati veće ovlasti.

Nakon što smo dodali sve članove i zatvorili čarobnjaka za izradu tima u prikazu Timovi otvoriti će se novostvoreni tim i njegova kartica Razgovori.

Ovdje vam se otvara mogućnosti da izvršite prijenos materijala za nastavu iz izvornog tima. Materijali će biti preneseni u Datoteke tima u zaštićenu mapu Class Materials kojoj može pristupiti samo vlasnik tima, odnosno učitelj koji je kreirao tim.

Uz prijenos materijala za nastavu u sklopu tima možemo za naše učenike postaviti i bilježnicu za predmete klikom na gumb Postavljanje bilježnice za predmete.

Slika 4. Prijenos materijala za nastavu iz izvornog tima

Ovdje možemo započeti komunikaciju sa dodanim članovima tima upisivanjem pozdravne poruke. Poruke možemo dodatno oblikovati, istaknuti kao važne ili pak im dodati emoti ikone, naljepnice ili Giphy animirane gifove. Želimo li u poruci spomenuti cijeli tim ili pak samo nekog člana tima ispred njihovog imena potrebno je upisati znak @.

Nakon što smo postavili razredni tim po potrebi timu možemo dodavati dodatne kanale za komunikaciju unutar tima ili pak ga uređivati upotrebom naredbi iz izbornika Dodatne mogućnosti.

Više o bilježnici za predmete i dodatnim mogućnostima Teamsa čitajte u nekom od slijedećih brojeva Pogleda kroz prozor .

Primer dobre prakse medpredmetnega povezovanja

 

Nuša Žuber i Mateja Marčun

Poučevanje 21. stoletja naj ne bi bilo usmerjeno zgolj k podajanju snovi in spodbujanju mišljenja, temveč bi temeljilo k holističnemu pristopu poučevanja in spodbujanju naravne radovednosti učencev v avtentičnem kontekstu. Namesto tradicionalnih šolskih predmetov bi bilo mnogo bolj motivacijsko poučevanje, ki naj bi za izhodišče imelo pojave, ali kot jim pravi finska stroka FENOMENE. Preko njih in s pomočjo informacij ter pridobljenih spretnosti, naj bi učenci prestopali meje med šolskimi predmeti ter hkrati s tem razvijali veščine 21. stoletja: kritično mišljenje, ustvarjalnost, inovacije, timsko delo in komunikacijo. Učence je torej potrebno preusmeriti iz poti KAJ MISLITI, na pot KAKO RAZMIŠLJATI ¹. »Učenje je učinkovito le, ko poteka v sodelovalnem vzdušju, kar pomeni, da je sodelovanje eksplicitni del učnega okolja, pa tudi, da je učenje povezano s skupnostjo« (Aberšek, 2014, p.2).

Eden izmed zahtevnejših izzivov učitelja v današnjem času je torej motivirati učence na način, da uvidijo smisel v učenju in uporabnosti znanj. Uvid pa je možen samo preko povezovanja različnih vsebin pouka s poudarkom na izkušenjskem učenju v povezavi z lokalnimi potrebami in željami. Močan prožilec motivacije za učenje je upoštevanje pozitivnih čustev. To je spoznanje, ki prihaja iz radovednosti, vedoželjnosti, z izkušnjo »aha efekta«. (Aberšek, 2014)

Razpis Dneva habitata 2017 naju je spodbudil k uresničitvi zgoraj napisanega povezovanja, poučevanja, interdisciplinarnega zlitja, upoštevanja pozitivnih čustev… Izhajali sva iz učnih načrtov, kriterijev razpisanega natečaja, strokovne literature, razvojne stopnje učencev in lokalnih posebnosti. Pri tem sva povezali likovno umetnost (oblikovanje na ploskvi, tridimenzionalni prostor), matematiko (geometrijo in merjenje, prikazi podatkov), slovenščino (neverbalno in verbalno komunikacijo), družbo (ljudje v družbi, ljudje v prostoru in ljudje v času) ter ne nazadnje naravoslovje in tehniko (spreminjanje snovi in živa bitja). Projektu sva zaradi navdahnjenosti s strani natečaja določili temo – javni prostor kot igrišče ter poimenovali projekt OD PROJEKTA DO IDEJE.

Učne vsebine iz predmeta naravoslovje in tehnika (javni prostor našega okolja, poslovne in bivalne stavbe, trdnost gradnje, poklici v gradbeništvu, spoznavanje postopkov obdelave papirja in vrste papirja) sva implementirali v raziskovanje naselja Križe, proučevanje stavb in javnih prostorov, izdelovanje maket iz Lego gradnikov, papirja, kartona, lepenke in prosojnih modelov iz naravnega materiala. Ob tem so spoznavali različne poklice v gradbeništvu (arhitekt, gradbenik, krovec, tesar…), pridobivali tehnična znanja različnih gradenj, razvijali stališča za vključevanje v družbo in z nadgradnjo reševali nove situacije iz področja naravoslovja in tehnike. (Vodopivec et al., 2011)

V samem projektu so proučevali, spoznavali in vrednotili družbeno, kulturno in naravno okolje, v vseh njegovih sestavinah ter interakcijah in soodvisnostih. (Budnar et al., 2011)

Pri aktivnem preoblikovanju prostora (makete naselja in učilnica na prostem) so učenci razvijali likovne kompetence, saj so izhajali iz razumevanja naravnega, osebnega, družbenega in kulturnega prostora. (Kocjančič et al., 2011)

Ob raziskovanju in spoznavanju domačega kraja in preoblikovanju učilnice na prostem so razvijali tudi matematične kompetence, saj so ob tem uporabljali matematičen način razmišljanja za reševanje problemov iz vsakdanjega življenja. Ob tem so gradili pojme in povezave, spoznavali ter učili nove postopke, ki so posameznemu učencu omogočili vključitev v sistem (matematičnih) idej in posledično vključitev v kulturo, v kateri živi. Naravo v učilnici na prostem ter širše šolsko okolje so sprejemali kot vir za matematično ustvarjanje in raziskovanje. (Žakelj e tal., 2011)

V projektu sta sodelovala dva razreda OŠ Križe (4.a in 4.b). Ker tema sovpada s petimi šolskimi predmeti, smo se ga lotili širše, kot projekt, in delali na njem tri tedne.

Slika 1. Ogled šolske okolice

Na samem začetku smo ločili in spoznali javne prostore, ki se nahajajo v naselju Križe. Ker so vsem dostopni in na razpolago ter uporabo, naj bi služili tudi nekemu namenu. Lahko so prijetni, topli in polni izzivov ali pa zapuščeni, hladni in sami sebi namen. Obdajajo jih zgradbe, ki pomembno vplivajo nanje ter tudi na nas, prebivalce naselja. Prav zaradi tega smo v prvem delu projekta spoznali zgradbe naselja Križe, iz kakšnih gradnikov so narejene in kako so umeščene v prostor. Sprehodili smo se po okolici šole ter si ogledali in prešteli javne prostore ter pomembne zgradbe. Javnih prostorov smo našteli zgolj tri in hkrati kar nekaj nam koristnih in pomembnih zgradb, ki jih obdajajo.

Slika 2. Pred kulturnim domom v Križah

S pomočjo Lego gradnikov smo se lotili gradnje zgradb naše okolice. Pri tem smo spoznavali načine različnih gradenj glede na povezavo gradnikov med seboj. Lego zgradbe smo nato umestili v šolski prostor – maketo, ter si ogledali še javne prostore, ki so ob njih nastali.

Slika 3. Izdelava šolske okolice z lego gradniki

Slika 4. Šolska okolica iz lego gradnikov

Pogovorili smo se o težavah, ki so nastopile pri gradnji in postavitvi v prostor (težko je z enakimi gradniki graditi različne zgradbe, nemogoče je bilo prilagoditi velikost zgradb na podlago makete).

Sledila je predstavitev poklicev, ki sodelujejo pri gradnji zgradb. Ob tem smo se ustavili na delu arhitekta in oblikovanju maket. V tem delu smo nato zgradili maketo iz odpadnih papirnatih škatel, ki smo jih poskušali še oblepiti in jim narisati podrobnosti. Stavbe smo nato ponovno umestili na maketo ter ugotovili, da je bilo oblikovanje iz papirja mnogo bolj primerno in posnemanje zgradb lažje, kot delo z »lego gradniki«. Tokrat so se nam javni prostori pokazali v primernejšem merilu.

Slika 5. Izdelava modelov stavb iz papirja    Slika 6. Maketa šolske okolice iz papirja

Ker je pri gradnji zgradb zelo pomembna tudi struktura, smo se lotili še oblikovanja struktur zgradb naselja Križe. Učenci so spoznali, da nam strukture kažejo neko prosojno obliko, niso pa primerne za natančne makete in predstave.

Slika 7 in 8. Prosojni modeli iz naravnih materialov

Ponovno smo umestili papirne zgradbe na maketo ter se pogovorili o tistih javnih prostorih, ki samevajo v našem naselju in so skoraj neopazni, zanemarjeni, neuporabni… Na drugi strani imamo javni prostor, ki ga vsako dnevno uporabljamo, a nas žalosti in jezi zaradi svoje slabe izkoriščenosti. Učenci so si kot izziv vzeli spremeniti, dodelati, dodati ideje za izboljšavo šolskega igrišča.

Tako nam je kot poslastica vseh preteklih dejavnosti ostal TEHNIŠKI DAN – Od projekta do ideje učilnice na prostem/ igrišča.

Na ta dan smo se seznanili z razvojem in oblikovanjem šolskih igrišč. Razmišljali smo o pomenu različnih tipov igral in namenu že obstoječih igral. Ogledali smo si s pomočjo računalniške predstavitve različne vrste in tipe igral (plezalne in domišljijske strukture, plezala, skrivališča…). Sledil je ogled šolskega igrišča ter beleženje in dodajanje tipov igral v preglednico. Po razgovoru in predstavitvi preglednic so učenci na terenu narisali skico obstoječega stanja. V razredu smo se nato seznanili, kako arhitekti načrtujejo zunanji prostor in kako ga predstavijo na načrtu (znaki za drevesa, grmovja, igrala….). Pomembno je bilo predstaviti pogled z višine – tloris in pomanjševanje ter povečevanje slik. Ob tem smo opravili tudi vajo povečave.

 
Slika 9. Ogled učilnice na prostem     Slika 10. Izdelava skice obstoječega stanja

V razredu so učenci s pomočjo skice natančno narisali načrt šolskega igrišča. Sledilo je pomembno vprašanje: Na kaj moramo pomisliti, ko načrtujemo novo/dopolnjeno šolsko igrišče?

Večina je bila mnenja, da potrebujemo vedenje o količini denarja, ki nam je na voljo. Ker ga imamo zelo malo, smo morali v ideje vključiti poceni materiale ter delo, ki ga lahko opravimo tudi na šoli. Sledil je razgovor o cenovno dostopnih materialih ter igralih, ki bi jih lahko sami oblikovali.

Slika 11 in 12: Izdelava načrtov z lastnimi idejami

Naslednji korak je vodil k ustvarjalnemu delu tehniškega dne. K že narisanim načrtom so tokrat dodali lastne ideje, kaj vse bi si želeli vključiti v šolsko igrišče, a je cenovno dostopno, primerno za učence druge triade ter nudi obilico različnih ustvarjalnih iger.

Po končanem delu smo pregledali ideje, prešteli ponavljajoče ter jih zapisali v preglednico. Kar 17 učencev si je zaželelo sprehajalno čutilno podlago, 9 hišico na drevesu, 7 »gumolin« (tako so imenovali pot narejeno iz polovično zakopanih gum), 6 učencev si je zaželelo skrivališče ali zatočišče, 4 različne poligone, 5 peskovnik, 8 različne hribčke, 6 ribnik…

PREGLEDNICA NOVIH IDEJ ZA UČILNICO NA PROSTEM

Ker so bile ideje zanimive in dostopne za izdelavo, smo jih predstavili tudi ravnateljici ter naslednji dan vsem ostalim učencem šole z razstavo OD PROJEKTA DO IDEJE.

Slika 13. Razstava projekta na šoli

Literatura

1. Aberšek, B., 2014. Miselni preskok v izobraževanju. Dostopno na: www.solazaravnatelje.si.
2. Eurydice, 2011. Teaching and Learning in Single Structure Education.
3. Filipič, P., Kavčič, L., Kuhar, Š., Malijevac, T., Struna Bregar, A., Viki Šubic, B., 2013. Igriva arhitektura:Priročnik za izobraževanje o grajenem prostoru. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
4. FINNISH NATIONAL AGENCY FOR EDUCATION, 2016.
5. Goličnik, B., Odprt javni prostor in njegovi uporabniki.
6. Program osnovna šola, Družba, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
7. Program osnovna šola, Likovna vzgoja, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
8. Program osnovna šola, Matematika, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
9. Program osnovna šola, Naravoslovje in tehnika, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
10. Silander,P., Phenomenal education, Phenomenom based learning, Teaching by topics. Dostopno na: http://www.phenomenaleducation.info/about.html
11. Simoneti, M.,2010. Igrišča za otroke 21. stoletja. Nove usmeritve pri urejanju otroških igrišč. Mladina, 24.
12. IGRIVA ARHITEKTURA, 4.12. 2017.

Moč majhnega odra

Katja Hodnik 

POVZETEK: Učenci z besednimi primanjkljaji kažejo težave tudi pri komunikaciji, kar slabo vpliva na razvijanje samopodobe in usvajanje socialnih veščin. Kamišibaj je tehnika pripovedovanja zgodb, pravljic, pesmi ob slikah s pomočjo majhnega lesenega odra. Učenci pripovedovanju lažje sledijo. Mali oder pomaga tudi njim, da se na drugačen način vživijo v vlogo pripovedovalca, kar jim ponuja nove izkušnje in znanja na različnih področjih.

KLJUČNE BESEDE: kamišibaj, branje, komunikacija, samopodoba, pripovedovanje

Uvod

Učenci veliko svojega prostega časa preživijo pred televizijskimi ekrani, ki ponujajo pestro paleto animiranih filmov in oddaj. Kar pa ne pomeni, da gledano tudi razumejo. Zelo težko se izražajo, ko je potrebno obnoviti vsebino, jo pojasniti in vrednotiti. Za smiselno povezovanje zgodbe potrebujejo ogromno pomoči, da ostanejo osredotočeni na bistvo in sledijo toku dogajanja. Vsi ti besedni primanjkljaji kažejo težave tudi pri komunikaciji, kar slabo vpliva na razvijanje samopodobe in usvajanje socialnih veščin.

Pri svojem delu v 3. razredu uporabljam zanimivo tehniko pripovedovanja zgodb, pravljic in pesmic ob slikah s pomočjo majhnega lesenega odra – t.i. Kamišibaj.

Kaj je kamišibaj?

Kamišibaj( kami-papir, šibaj-drama) je tehnika pripovedovanja zgodbe ob slikah s pomočjo majhnega lesenega odra. Nastala je na Japonskem v začetku prejšnjega stoletja in se močno razširila. Bistvo in uspešnost takšnega pripovedovanja je bila povezanost med gledalci in pripovedovalcem . Kamišibaj v današnjem času kot didaktično sredstvo predstavlja alternativo televiziji in računalniku z osebnim pridihom.

Nasveti, kako izdelati svoj kamišibaj

Tako kot vsaka stvar ima tudi kamišibaj svoje zakonitosti. V prvi vrsti moramo sami začutiti zgodbo, pesmico ali pravljico. Nikoli ne izbirajmo dela, če do njega nič ne občutimo. Japonci energiji, ki nastane ob kamišibaju pravijo kiyokan.

Najprej si pripravimo načrt, ki običajno obsega 12 do 16 sličic. Kaj bo na posamezni sličici sami začutimo. Približno 3-4 povedi na sliko. Ob koncu preverimo, kako naše kadriranje deluje. Po potrebi dodamo ali odvzamemo sliko. Pomembno je, da naš kamišibaj sestavlja slike, ki vsebujejo ZUNANJI PLAN (mesto, gozd, travnik, jasa), SREDNJI PLAN (blok, plesna dvorana, grad) BLIŽNJI PLAN(velik plan) (glavna oseba, prizor), DETAJL (klobuki, nos, žlica). Ustvarjalnost nam pokaže svojo pot. Lahko je slika razdeljena na več del delov. Izberemo različne likovne tehnike (slikanje, risanje, lepljenka…). Pomembno je, da uporabimo trši papir. Pripravimo mizo katero pogrnemo s prtom in oder. Otrokovo pozornost usmerimo s palčkama in vzklikom: »Kamišibaj, kamišibaj! »Počasi in z občutkom odpremo oder. Na prvi sličici moramo imeti napisan NASLOV (avtorja) in na zadnji KONEC. Preden zapremo oder, otroci ne smejo gledati v prazno.

Pouk književnosti s kamišibajem

Primer 1.

Učna enota: Književna vzgoja: Meta Rainer: Gobji ples

Motivacija:
Lahko je umetnost in hkrati šport in tudi zabava. Je govorica telesa, ki se izraža skozi ritem glasbe. Lahko predstavlja tudi način življenja, kajti z vsakim gibom se v človeku ustvarja zadovoljstvo. Lahko je ljudski,dvorni, umetniški…Poznamo valček, polko, ča.ča,ča, tango,balet, jive…Začne se na črko P. PLES

Kje vse lahko plešemo? Kaj pa v gozdu? Kdo bi lahko plesal v gozdu? Si predstavljate, da bi plesale gobe.

Najava besedila: Vas zanima, kako so se gobe zabavale v pesmi Mete Rainer Gobji ples?

Priprava na poslušanje (Učenci sedejo pred pripravljen oder)

Interpretacija

S tehniko KAMIŠIBAJ predstavim pesem.
Učenci poslušajo, gledajo in doživljajo besedilo.
Čustveni odmor: Poglobijo doživetja in čustva ter uredijo vtise, ki jih je nanje naredila pesem.

Izjava po čustvenem odmoru:

Mušnico zalo prosi za raj,
ta pa zabrusi brž mu nazaj:
»Kaj boš ti, revček!
Čakaš zaman – z mano bo plesal
vražji goban!«

Branje pesmi (individualno, v dvojicah)

Pesem berejo po vrsticah (vsak učenec eno), tako da začutijo ritem pesmi.

Analiza pesmi s pogovorom

Kje se je dogajal gobji ples? Kdaj se je dogajal? Kdo je poskrbel za razsvetljavo in glasbo? Katere živali so sodelovale na plesu? Naštej vrste gob, ki so plesale. Kdo je glavni književni junak v pesmi? Kako bi ga opisali? S katero gobo si je želel plesati? Je mušnica uslišala jurčkovo prošnjo? Zakaj ne?

Poustvarjanje in memoriranje

Učenci s pomočjo ilustracij podoživijo pesem in narišejo književno dogajanje in likovno izrazijo književno dogajanje in svoje predstave književnih oseb in hkrati memorirajo pesem.

Zaključek:

Vrednotenje lastnega dela in recitiranje pesmi.
Ugotovitev po izvedbi učne ure s kamišibajem:

Moč majhnega odra, preprostih ilustracij in moje interpretacije je pri učencih naletel na presenetljiv odziv. Naučili so se pesem na pamet, ne da bi se tega zavedli. Dovolila sem jim, da so tudi sami poizkusili in pri branju so kar tekmovali kdo bo bral bolj doživeto. Učenci so si sami izbrali pesem in za predstavitev pesmi uporabili kamišibaj tehniko. Izkazali so se tudi učno šibkejši učenci.

Gobji ples: Mušnico zalo prosi za raj…

Primer 2.

Pravljice v sebi nosijo pomembna sporočila o življenju. V vsaki pravljici lahko najdemo celo paleto čustvenih stanj, ki jih doživljamo. Ljubezen, resnica, laž, strah, jeza, žalost, veselje, prevara, smrt…Ob pomoči pravljic se otroci spoznavajo in iščejo potrditve za svoja ravnanja. Spoznavajo življenje samo. Vsak otrok je osebnost zase, zato so tudi sporočila za vsakega drugačna. Pravljica se pripoveduje na preprost, vsakdanji način in od poslušalca ne zahteva ničesar. Ob pravljicah se otroci naučijo spoznavati temne in svetle strani življenja.

Ela Peroci: Moj dežnik je lahko balon

Po predstavljeni pravljici so se v njih prebudile podobne izkušnje in ideje o lastnem domišljijskem svetu. Pravljico so predstavili z risanjem scenosledov. Naslovi so bili: Z omaro na potepu, Leteča postelja, Čudežna preproga…Spoznali so, da se mnoge stvari ne dogajajo samo njim, ampak tudi drugim in da je večina problemov rešljivih.

Moj dežnik je lahko balon: Jelka je prvi klobuk podarila teti in usta so seraztegnila v širok nasmeh.

Obnova pravljice Punčka v travi

Oder kot pomočnik pri učenju socialnih veščin in samozaupanja v razredu

Učenci spoznajo, da je del prijetnega pogovora tudi to, da znamo zanimivo opisovati preproste in vsakdanje dogodke in okoliščine. Ljudje, ki tega ne znajo, kaj lahko postanejo dolgočasni in nezanimivi za druge.

Vsakdo izmed nas se kdaj znajde, da mora govoriti pred večjo ali manjšo skupino. Vsakokrat, ko učenci to izkusijo se okrepijo, pridobijo novo izkušnjo in bolj zaupajo vase. S kamišibajem se naučijo umiriti, dihati in usmeriti pozornost s sebe s pomočjo palčk na majhen oder.

Primer 3.

Maria Blazejovsky: Ema Pipifilipi

Ustvarijo domišljijskočutno predstavo književne osebe tako, da literarno besedilo dopolnijo z zunajbesedilno izkušnjo.

Učenci razmišljajo pred pravljico razmišljajo kdo so. Spoznajo galeba z imenom Ema Pipifilipi in z njegovo pomočjo brskajo po sebi in spoznavajo v čem so posebni.

Učenci so se zavzeto lotili izvedbe naloge. V začetku jim je bilo težko razmišljati o tem, da so lahko nekaj posebnega. Zanimivo je bilo, da so si med seboj tudi pomagali in tako izkazali spoštovanje različnosti. Sama sem želela z nalogo razvijati pozitivna čustva, razvijati in iskati močna področja, odpravljati strah in negotovost.

Posebna sem, ker znam z očkom zaigrati in zapeti veliko ljudskih pesmi.

Bogatenje besedišča in učenje pravopisno težkih besed pri urah dopolnilnega pouka

Primer 4.

Učenje in pisanje besed nagajivk mnogim učencem povzroča težave. Učimo jih v korakih. Pomembna je sproščenost, celovitost, s povečano aktivnostjo in uporabe desne in leve hemisfere možganov.

Tako smo pri urah dopolnilnega pouka spoznavali nove besede in jih opazoval, gibno uprizarjali, zapisovali z levo in desno roko. Na koncu so učenci izbrali besede, ki so jih likovno izrazili. Nagajive črke so zapisali z rdečo. Nekaj časa so likovni izdelki viseli na vidnem mestu v razredu. Po določenem času so učenci besede izbrali in jih zložili v kamišibaj oder.

Nekateri učenci so si vrstni red besed določili, drugim je bil izziv besede zložiti poljubno. Izdelali so naslov »Prijatelji besed« in namesto konca napisali »Se nadaljuje«. Nastale so zanimive zgodbe in pravljice. Velikokrat so res zanimivo izpeljali pripoved, da so ohranili smiselno nadaljevanje. Zabavali smo se. Na koncu smo nastale zgodbe zapisali in jih predstavili sošolcem. Učene besede so pravopisno pravilno zapisovali.

Eden izmed planetov v vesolju je bila tudi Zemlja.

ZAKLJUČEK

Ob vse večji uporabi tehničnih sredstev kamišibaj oder ponuja preprosto analogno alternativo. Obenem pa spodbuja komunikacijske veščine, krepi samopodobo nastopajočega, ustvarja priložnost za sprejemanje in spoznavanje drug drugega ter razvijanje strpnosti in empatije, ponuja možnost učenja primernega podajanja in sprejemanja kritike, nudi varen prostor preizkušanja pripovedovalskih sposobnosti, spodbuja branje in izražanje v smiselno zaključeno celoto, na sproščen in ustvarjalen način povezuje učence med seboj, ustvarja poligon drugačnih socialnih interakcij in spodbuja kreativnost in ustvarjalnost.

Če povzamem lahko Kamišibaj ponuja otrokom zabavo, izobražuje, vzgaja in spodbuja osebni razvoj.

LITERATURA

1. BUDNAR, M.,DOLNIČAR, M., KOS A.,SKALAR, M.,ŠALI, B.,1979, Otroci s specifičnimi učnimi težavami v sodobni družbi, Ljubljana, Dopisna delavska univerza Univerzum
2. DIVJAK ZALOKAR Z., 2002, Brez pravljice ni otroštva, Krško,GORA,s.p.
3. ČRNIČ, B, HITI, Z, 1992,Vadnica za 6. razred, Ljubljana, Rokus
4. Grath,H.,Francey,1996,Prijazni učenci,prijazni razredi,Ljubljana, DZS
5. SAKSIDA, I.: Izhodišča in modeli šolske interpretacije mladinske književnosti. Trzin: Different, 1994.

Uporaba spletnika (bloga) pri pouku angleščine

Aleksandra Velenšek

Ključne besede: blog, IKT, komunikacija, angleščina

Blog, spletni dnevnik ali spletnik je spletno mesto, ki si ga lahko ustvari vsak, ki želi preko objavljanja svojih prispevkov komunicirati s širšo javnostjo. V našem primeru želi učitelj komunicirati z učenci v tujem jeziku. Blog sem začela uporabljati že leta 2011 in ga še vedno občasno uporabljam. Ima veliko prednosti:

• Orodje je učencem blizu.
• Razvija možnosti uporabe IKT.
• Služi kot dopolnitev spletne učilnice.
• Popestri pouk.
• Učencem je delo z blogom zanimivo.

Samo ustvarjanje bloga je dokaj preprosto in si ga lahko ustvari vsak, ki ima gmail račun. Obiščemo stran  in se prijavimo z našim računom ter sledimo preprostim korakom. Tako lahko zasnujemo eno šolsko uro, ki v celoti poteka preko spleta z različnimi tipi nalog ali pa lahko blog uporabljamo za občasne rubrike, stalne rubrike, povezave na spletne strani, domače naloge, sprotno utrjevanje in ponavljanje snovi, spodbujanje skupinskega dela, izmenjava mnenj o temah, za katere pri pouku ni časa…

Slika 1. Primer bloga

Seveda je potrebno določiti cilje in pravila uporabe spletnika pri pouku:

• komunikacija poteka izključno v tujem jeziku,
• objave učencev so njihovo avtorsko delo,
• jezikovna pravilnost komentarjev se ne vrednoti,
• učitelj ima vlogo moderatorja.

Učitelj igra ključno vlogo, saj je njegovo delo vezano na nove objave, spremljanje samih objav in odzivanje nanje ter spodbujanje k sodelovanju. Tu nam pride prav možnost diferenciacije pouka, učenci z različnim predznanjem tujega jezika se lahko različno odzivajo. Prav tako lahko v veliki meri vključimo formativno spremljanje, saj lahko učenci pišejo komentarje in na komentarje odgovarjajo (sošolec sošolcu), se med seboj dopolnjujejo in popravljajo.

Predvsem je pomembno, da lahko s pomočjo bloga urimo 4 zmožnosti:

• bralno razumevanje,
• pisno sporočanje,
• slušno razumevanje in
• digitalne zmožnosti.

Kot primer prilagam povezavo do bloga, ki je bil narejen za eno šolsko uro, obravnava nove snovi pri angleščini.

Kako je potekala celotna šolska ura, si lahko pogledate v kratki animaciji na tej povezavi. 

Moje izkušnje z uporabo bloga pri pouku tujih jezikov so odlične, zato menim, da če želite popestriti pouk in tega še niste naredili, poskusite, ne bo vam žal. Učenci bodo navdušeni.

LITERATURA:

1. BEZIĆ, Anita. Blogajmo! Uporaba blogov pri pouku angleščine. V: Učenje in poučevanje tujih jezikov na Slovenskem: pregled sodobne teorije in prakse. Uredil: Janez Skela. Ljubljana: Tangram, 2008, 718-733.
2. ŠUBIC, Marija. Blogati pri pouku? Vzgoja in izobraževanje, 2008, XXXIX, 5, 89-91
3. https://www.blogger.com/ (21. 1. 2016)

Glasovna komunikacija na wiki mjestu: malo drugačije vježbe

slušanja i govorenja engleskog jezika

Sanja Božinović

Ključne riječi: EFL, wiki, voki, voicethread, acapela, jezične vještine

U dodatnoj nastavi iz engleskog jezika s učenicima sedmog razreda osnovne škole „Nikola Hribar“ u Velikoj Gorici koristim wiki mjesto koje služi kao naše mjesto za učenje izvan razreda, mjesto gdje učenici uvijek mogu pristupiti zadatcima dodatne nastave i našem projektu, raditi zajedno i pregledavati svoje radove, ali i radove svojih kolega kad god imaju vremena i kad to žele. Wiki nam olakšava sudjelovanje u projektu „Talking Cultures“ u organizaciji British Councila, koje bi nam bilo gotovo nemoguće s jednim satom tjedno dodatne nastave u školi. Na našoj wiki obrađujemo teme kao što su: moj razred i moja škola, moja domovina, hrana koju volim, poznati ljudi iz moje zemlje i slično, i to na engleskom jeziku i koristeći razne web 2.0 alate.

Naša wiki je prepuna zanimljivih radova učenika koji svjedoče ne samo o tome koliko smo ponosni na sebe i svoju kulturu, nego i koliko smo vježbali vještinu pisanja i čitanja na engleskom jeziku.

Naravno, u nastavi stranog jezika moramo uvijek raditi i na poboljšanju vještina slušanja i govorenja. U tu svrhu na wiki mjestu sam, osim poveznica sa slušnim materijalom kojima učenici pristupaju i slušaju ih kad god žele, koristila i neke web 2.0 alate i računalne programe, koji su se pokazali izvrsnim za vježbanje vještina slušanja i govorenja, a u isto su vrijeme vrlo motivirajući i zabavni za učenike.

Voki

Voki sam dosad upotrijebila na dva načina. Prvo sam napravila svoj Voki da bih, umjesto pisanja pitanja, postavila na stranicu moj avatar koji izgovara zadatak. Reakcija učenika je bila vrlo pozitivna. Zadatak je motivirao učenike više nego uobičajeni pisani tekst istog sadržaja. Neki su izrazili želju da i sami izrade i pošalju mi svoj Voki. Smatrala sam to odličnim znakom – koliko puta čujemo da učenici žele i pitaju smiju li napraviti dodatnu zadaću?

Primjer mog Vokija:

U okviru zadatka „Biografija mog razreda“, na wiki su učenici, uz pisanje sastavka o prijatelju iz razreda, svoju priču o prijatelju snimili kao Voki. Prve Vokije izrađivali smo u informatičkoj učionici. Izrada je zabavna i vrlo jednostavna. Nakon kratkog registriranja i potvrđivanja adrese elektroničke pošte, može se pristupiti izradi svog avatara. Pri tom se biraju svi detalji njegova fizičkog izgleda, pozadine pred kojom stoji i okvira. Kako bi odabrali sve detalje, učenici čitaju na engleskom i pri tom uče ili ponavljaju riječi.

Kad su zadovoljni izgledom, dodaju zvuk. Mogu napisati tekst u predviđeni prostor i odabrati snimljeni glas koji će ga izgovoriti. Prije prve upotrebe Vokija s učenicima, bojala sam se da će mnogi htjeti na takav lakši način završiti Voki, ali sam se iznenadila – taj način su odabrali samo oni koji su imali problema s mikrofonom i nisu mogli snimiti svoj glas. Svi ostali su htjeli snimiti glas. Slušala sam i pratila nekoliko učenika u tom dijelu zadatka, ostali su završili zadatak kod kuće.

Osjećaj je bio prekrasan: učenici su sami sebi bili stroži kritičari od mene, kad sam ja bila zadovoljna njihovim izgovorom i tečnošću govora, oni su tražili da probaju još jednom jer mogu bolje. U tom pogledu Voki je izvrstan, postupak govorenja u mikrofon i preslušavanja može se ponavljati dok god autor nije zadovoljan, a onda se snimi i objavi na blogu, wiki, nekoj mrežnoj stranici, jednostavnim kopiranjem koda.

Svi učenici su preslušali više puta poruke svojih kolega i izražavali se vrlo pohvalno o njima, što se ne događa toliko često kad slušaju čitanje iz udžbenika.

Primjeri Vokija koji su izradili učenici u sklopu zadatka predstavljanja prijatelja:

Prvi primjer – LovroB        Drugi primjer – Stella

Voicethread

Voicethread planiram koristiti za jedan od budućih zadataka na wikiju, jer je bio jedan od najzanimljivijih zadataka prošlogodišnjoj grupi učenika koja je sudjelovala u projektu “Talking Cultures”, a koristili smo ga također za predstavljanje prijatelja.

Voicethread kombinira upotrebu fotografije, pisane poruke i govora. Naše razredno predstavljanje zamislili smo kao niz razrednih grupnih fotografija koje učenici glasom komentiraju.

Fotografije sam ja postavila, jer sam htjela najbolje iskoristiti kratko vrijeme u informatičkoj učionici. Vlasnik Voicethreada može stvarati više svojih osobnosti pa sam to iskoristila kako bi učenici lakše i brže mogli pristupiti zadatku. Učenici su imali zadatak izraditi svoju avatar sliku jer zbog njihove mlade dobi nisam željela koristiti njihove pojedinačne fotografije. U tu svrhu smo koristili računalni program Yahoo Avatars, a postupak i korist za učenje jezika su vrlo slični onom pri izradi Vokija.

Učenici su, jedan po jedan, pristupali zadatku, birali svoj lik i radili svoj komentar. Mogli su birati: uzeti mikrofon i ispričati svoju priču ili napisati poruku, koja se onda otvara za čitanje s odabirom slike.

Motivacija je bila velika, kako za postizanje što bolje govorne produkcije, tako i za pažljivo slušanje i davanje pozitivnih ohrabrujućih komentara kolegama.

Primjer: učenici koriste Voicethread

Acapela Talking Widget

Prošli tjedan poželjela sam podsjetiti učenike na jedan element zadatka na wiki. Dok sam razmišljala o načinu na koji ću to učiniti, kolegica je na Twitteru ukazala na mogućnost upotrebe u učenju jezika Acapela računalnog programa koji pretvara tekst u govor. Na ovoj stranici može se pročitati o mnogim upotrebama ovog računalnog programa, od kojih se neke i plaćaju: može se upotrijebiti kao pomoć slabovidnima, stvaranje audioverzije raznih tekstova, novina i drugih materijala, za stvaranje vježbi slušanja raznih vrsta i namjena.

Jedna od mogućnosti je i brzo stvaranje računalnog programa za postavljanje na mrežne stranice, koja odašilje poruku odabranim glasom koja je napisana u lijepo uokvirenom kvadratnom prostoru.

Stvaranje je vrlo lako: upiše se tekst na predviđenom mjestu, odabere jezik i u okviru odabranog jezika, govornik. Na primjer, za engleski jezik koji sam ja trebala, može se birati između nekoliko govornika, muških ili ženskih osoba, pored čijih imena piše i vrsta jezika kojim govore. Odabrala sam jednog govornika koji govori britanskim engleskim i čiji mi se glas svidio kad sam preslušavala poruku. Nakon toga odabrala sam boju i veličinu svog budućeg zadatka.

Ovaj način omogućio mi je da privučem pažnju svojih učenika jer izgleda lijepo na stranici i mami ih da kliknu da bi čuli što im imam reći, ali i da im pružim priliku za kratku slušnu vježbu u isto vrijeme. Naravno, po kreativnosti se ne može usporediti s prethodnim primjerima, ali svakako nosi dodatnu vrijednost pred suhoparno ispisanim zadatkom.

Primjer s moje wiki:

Zaključak:

Osim ova tri načina poticanja učenika na slušanje i govor na stranom jeziku te učenje na zabavniji način, koristila sam i druge web 2.0 alate sa svojim učenicima. Svi su različiti, ali imaju neke zajedničke karakteristike: učenici su motivirani, rado i predano uče, provode više vremena radeći zadatke, zrelo čak i prekritično ocjenjuju svoje radove i radove kolega, a u isto vrijeme učenje ne vide kao napor. Za mene su to znakovi da ovakve vježbe moram redovno uključivati u svoju nastavu.