Radionice „Budi internet genijalac“

Tina Cvijanović

Budi internet genijalac 2023 – 2026

Sažetak

Učenici Srednje škola fra Andrije Kačića Miošića Ploče upoznali su se s projektom „Budi internet genijalac“. Kroz niz zanimljivih aktivnosti i radionica podizali smo svijest učenika o ovoj važnoj temi. Otkrivali smo i kreirali lažne profile, trenirali pozitivnu komunikaciju i kritički vrednovali informacija koje nam medij prezentiraju.

Uvod

Tijekom prosinca 2023. i siječnja 2024. godine s učenicima prvih razreda opće gimnazije i drugih razreda hotelijersko-turističkih tehničara Srednje škola fra Andrije Kačića Miošića Ploče proveli smo 3 radionice iz projekta „Budi internet genijalac“.

Prve dvije radionice odradili smo u drugom razredu usmjerenja hotelijersko-turistički tehničar. U radionici je sudjelovalo 24 učenika koje smo podijelili u dvije grupe. Treća je odrađena sa učenicima 1. razreda opće gimnazije.

Projekt poučava djecu osnovama digitalnog građanstva i sigurnosti kako bi mogli pouzdano istraživati internetski svijet. Radionice su odrađene u sklopu kurikuluma nastave informatike i računalstva. Obrađivali smo temu Sigurnost na Internetu i međupredmetne teme A 4.2. i A 4.3.

Glavni dio

Prva radionica: Čiji je ovo profil?

Prva grupa učenika je odradila aktualnu temu Čiji je ovo opće profil?

Radionica je kreirana tako da naučimo pratiti digitalne tragove i kritički preispitivati podatke koji nam se prezetiraju na društvenim mrežama. Cilj radionice je podići svijest o sebi i drugima u virtualnom svijetu i naučiti razlikovati činjenice, pretpostavke i mišljenja.

Učenici su prošli kroz aktivnosti iz kurikuluma, analizirali tri osobnosti čitajući digitalne tragove. Nastavili smo kreiranjem avatara kako zamišljamo te tri osobe uz pomoć AI aplikacije Replika. Dodavali smo im osobine triju osoba iz aktivnosti Čiji je ovo profil?:

Slika 1. Kreiranje avatara u Replici: Robert

Slika 2. Razgovor o digitalnim tragovima     Slika 3. Grupni rad – smišljanje avatara

Nakon odrađenih avatara usporedili smo rezultate i razgovorom došli do zajedničkog zaključka.

Na temelju nečijih objava, komentara i fotografija donosimo pretpostavke koje nisu uvijek točne, pogotovo ako te osobe ne poznajemo. Ono što stavljaju na internetu je samo dio toga tko su oni zapravo i do čega im je stalo, ali ima i  lažnog predstavljanja i ishitrenih objava. Ne možemo znati tko su oni doista ili kako se zapravo osjećaju dok ih osobno ne upoznamo, a čak i onda će nam trebati vremena za upoznavanje osobe. Kroz kreiranje avatara osvijestili smo se kako je zapravo jednostavno postati netko drugi u virtualnom svijetu.

Virtualne ličnosti daleko su od stvarnih i možemo se zaigrati u njima.

Druga radionica: Ali reci to na lijep način

Ovu radionicu smo izabrali zbog naslova i svega lijepog što donosi u komunikaciji i odnosima. I moji učenici su bili oduševljeni nakon odrađenog sata.

Dotakli smo se svih loših ponašanja i interakcija na društvenim mrežama, učenici su pričali o svojim ružnim iskustvima i njihovim ponašanjima koja nekad nisu bila u redu.

Pričali su o osjećajima kada su bili izostavljeni, ignorirani, omalovažavani i razočarani.

Nakon uvodnog dijela shvatila sam kako je ova tema važna i koliko smo se duboko uhvatili u mrežu ružnog ponašanja na društvenim mrežama i u virtualnom svijetu.

Postavili smo i pitanje Zašto je teže pokazati osjećaje na Internetu? Imamo li potrebu u očima drugih ispasti savršeni? Učenici su izjavili da nam je to jednostavno nametnuto. Gdje god nešto otvore svi se prikazuju u najboljem svijetlu. Ako si drugačiji jednostavno si izostavljen.

Prikazali  smo aktivnost sa negativnim izjavama, podijelili učenike u 4 tima. Svaki tim je imao zadatak preoblikovati po dvije izjave u pozitivan ton i zaustaviti lošu komunikaciju.

Svoja rješenja smo komentirali i izradili plakat u Canvi pod nazivom Budi internet genijalac – Reci to na lijep način koji ćemo zalijepili na zid učionice.

Slika 4. Kako to reći na lijep način          Slika 5. Simulacija razgovora

Nakon odrađenog složili smo se: Zašto svijet ne bi bio sretniji? Zašto se ne bi više smijali, opraštali, podupirali, pružali ruku, pomagali. Zašto ne bi ružno pokušali pretvoriti u nešto lijepo i nastavili tim putem.

Reakcija učenika je bila izvrsna.

Što znači biti hrabar?

Treća radionica je odrađena sa 12 učenika 1.c razreda opće gimnazije.

Bilo je zanimljivo slušati moje učenike koji polako ulaze u svijet odraslih kako gledaju na superheroje. Nakon što su razmislili što je za njih heroj i kako vide heroje otvorila sam tri stupca na pregled.

Trebali su odabrati iz tri kategorije: Mediji, Netko koga poznajem ili osoba o kojoj sve znam..

Nakon otkrivanja odgovora vidimo da su učenici podijelili svoje junake. Mislila  sam da će ih manje biti u koloni  Lik iz medija (učenici su malo stariji). Ali izgleda da se lakše poistovjetiti i govoriti o likovima iz medija nego o privatnim stvarima. Malo smo razgovarali o nemogućoj hrabrosti Marvelovih likova koja nema veze sa stvarnošću. Zadržali smo se na sljedeće dvije kolone. I razgovarali o tome kako definiramo hrabrost.

Slika 6. Ploča hrabrosti

Bilo je tu odgovara: moja mama jer se hrabro nosi sa mnom, moj prijatelj koji se hrabro nosi sa svojom bolesti, brat koji je otišao sam raditi u Ameriku…..

Uglavnom su spominjali članove obitelji i osobe koje su im bliske..

Odgovaranjem na postavljena pitanja na kraju vratili smo se na to što je hrabrost i kako treba nekad tražiti ono što nije naglašeno, dublje pogledati i razumjeti osobu kako bi odredili je li hrabra ili nije.

Ništa se površno ne može odrediti, za sve je važno zauzeti stav na temelju znanja, provjerenih informacija i situacija. Hrabri ljudi se rijetko reklamiraju i pričaju o svojim dijelima.

Što se tiče roda naših superjunaka došli smo do zaključka da svaka osoba bez obzira na spol i rod može biti hrabra i da tu nema vage.

Za hrabrost je potrebno: srce, empatija, realno sagledanje situacije i pravilno reagiranje, osjećaj pravde, spremnost pomoći i uvijek štititi slabe i nemoćne….(neki od odgovora)

Učenici su po želji dobili zadatak da izrade infografiku: Budi internet genijalac: Što znači bit hrabar?

Radionica je odrađena u pozitivnom duhu sa puno komunikacije i različitih mišljenja. Učenici su je odlično prihvatili i nakon izlaska iz razreda školskim hodnicima je odjekivao razgovor ovoj temi.

Slika 7. Okrugli stol – O hrabrosti                 Slika 8. Izrada Infografike

Zaključak

Nakon odrađenih radionica učenici su popunili ankete. Svi su bili zadovoljni. Većina ih je izjavila da su teme super i da o ovome treba više govoriti. Smatram da je vrlo uspješno, na jednostavan način otvorena komunikacija i put za ulazak projekta „Budi internet genijalac u našu školu. Do kraja školske godine planirana je obrada pojedinih tema iz kurikuluma za sve razrede kroz međupredmetne teme.

Empatija kroji razred

Marija Pajtler

Sažetak

U školskim prostorima puno pedagoškog vremena posvećujemo vještinama i sposobnostima učenika. Međutim, previđamo njihove vrline, koje se nazivaju empatijom, jer je to važno za njihov osobni, emocionalni i društveni razvoj. Učimo učenike čitati, pisati i možemo dati smjernice za rad na emocionalnoj inteligenciji. Jedan od ključnih elemenata emocionalne inteligencije je empatija, koju definiramo kao sposobnost da se stavimo u kožu drugih i razumijemo njihove osjećaje. Klasna klima je pozitivnija, kreativnija, suradnička i sve to pridonosi boljoj komunikaciji. S obzirom na to da je pedagoški rad usmjeren na pomaganje drugima, empatija je temelj uspješne nastavničke profesije. Ako se prema našim učenicima odnosimo empatijski, slušamo ih, pokušavamo ih razumjeti, stvorit ćemo dublji odnos s njima. Kako bi se promicala empatija kod učenika, igre su vrijedan resurs koji podržava razvoj emocionalne i socijalne inteligencije koja pomaže studentima da se bore da shvate što je empatija.

Ključne riječi: empatija, emocionalna i socijalna inteligencija, komunikacija, klasna klima.

Uvod

Što je empatija?

Empatija je psihološka sposobnost opažanja osjećaja i iskustava druge osobe izvan vlastite perspektive. Ne treba ga miješati sa simpatijama ili telepatijom. Simpatija je empatija, a telepatija sposobnost čitanja misli na daljinu. Budući da smo suočeni s različitim definicijama, možemo reći da je to uvijek moguće samo osobnim kontaktom. Ali da bismo bili empatični, moramo razumjeti sebe i svoju unutrašnjost. Ne smijemo to previdjeti, jer govorimo o najdragocjenijoj vrijednosti današnjice. Kako ćemo steći empatiju? Govorimo o prvoj urođenoj empatiji koja omogućuje maloj djeci da prepoznaju ograničenja drugih. Kao rezultat toga, oni prepoznaju granice unutar kojih se razvija njihova psihološka individualnost. Drugi je stečena empatija, koja omogućuje postizanje kolektivnog identiteta u međuljudskom životu za miran suživot. Recimo da dijete koje ima tri godine može suosjećati i prihvatiti tuđe osjećaje. Trebamo biti svjesni da djeca oponašaju ponašanje svojih roditelja. To je osobito slučaj u ranom djetinjstvu, gdje iz njih uče vrijednosti i norme, a time i sposobnost empatije. Iz toga možemo tvrditi da što su njihovi roditelji empatičniji, to je vjerojatnije da će djeca biti empatična.

Koja tri oblika empatije razlikujemo?

• Emocionalna empatija, koja se očituje u obliku tuge ili sreće, koje se emocionalno stanje odmah prenosi na vlastitu osobnost. Također se naziva emocionalna osjetljivost i posebno je važna kada su u pitanju međuljudski odnosi.
• Kognitivna empatija prepoznaje emocije i razumijemo osjećaje protivnika. Kroz njih se možemo dovesti u situacije i ući u osjećaje drugih. Prepoznavanje i dekodiranje neverbalnih ili neizravnih informacija dio je kognitivne empatije.
• Socijalna empatija usmjerava nas da se prilagodimo različitim tipovima likova. Ljudi s visokom društvenom empatijom dobro se slažu s različitim vrstama osobnosti.

Poticanje empatije u učionici

Vrlo vrijedan alat za poticanje emocionalne inteligencije, a time i empatije, dobra je komunikacija. Učenike moramo obavijestiti koliko su važni tuđi osjećaji. Kako učenici provode puno vremena u školi, sastaju se s učenicima iz razreda i učiteljima. Zato moramo poticati i razvijati njihovu empatiju i u učionici. Pritom možemo pomoći jedni drugima sljedećim poticajnim aktivnostima:

• Igre uloga potiču empatiju prema vlastitim osjećajima i osjećajima drugih. Ako se dijete stavi u kožu lika, može ući u njegove emocije. U igri uloga učenici doživljavaju učinke svog ponašanja. Konkretno, učenicima s niskom empatijom teško je prepoznati osjećaje drugih. Stoga je posebno važno posebno poticati razvoj njihove emocionalne kompetencije.
• Priče koje imaju mnogo slikovnih dodataka učinkovite su za promicanje socio-emocionalnog razvoja učenika. Priče pružaju dobra polazišta za zajedničko tretiranje međuljudske interakcije. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je učitelj taj, koji svojim primjerom najviše pridonosi razvoju empatične vještine kod učenika.
• Empatija se može predstaviti i u obliku govora, npr. učenici nastavljaju rečenicu (tužan sam kada . . . ).
• Razgovor jedan na jedan, gdje se može ojačati veza između učenika i učitelja. To pokazuje koliko je važno slušati i biti saslušan.
• Lopta i paukova mreža pogodna za predstavljanje učenika u razredu.
• Igra “emoji” ili možete čitati lica, gdje učenici imenuju različite emocije. Također mogu pokrenuti vlastite emotikone kako bi pokazali u kakvom su raspoloženju.
• “U vašim cipelama” jedna je od najučinkovitijih igara za trening empatije kod učenika. Kada nose cipele drugog kolege iz razreda, brzo razumiju kakav je to osjećaj u drugoj cipeli. U toj igri shvaćaju da su vrlo različiti jedni od drugih.
• • Igra “iznajmljivači” stanari, učenici su grupirani po troje. Neki učenici, međutim, ostaju neraspoređeni. Kada učitelj izgovori riječ “potres”, kuće se rastavljaju i učenici ponovno sastavljaju kuću. Učenici koji su isključeni imaju priliku osjećati se isključenima iz grupe. Zatim slijedi razgovor između učenika koji je usmjeren na njihove emocije.
• Slikanje kamenja u kojem se učenici izražavaju bojama vlastitih emocija.
• Memorijska igra “Moje emocije” su karte sa slikama emocija koja se igra kao klasična igra.
• Igre prstima, koje se mogu koristiti u određenoj situaciji za provjeru emocija učenika: palac znači, da smo jako sretni i mali prst da smo malo sretni ili čak i nesretni.

Zaključak

Biti učitelj odgovorna je misija koja uključuje ne samo postizanje očekivanih ciljeva učenja, već je i šira. Mnogo doprinosi svojom metodom poučavanja kako bi učenici mogli prihvatiti ciljeve poučavanja. Sve to dovodi do stjecanja povjerenja, ljubavi, podrške, razumijevanja za ugodno uključivanje u proces obrazovanja. Ne smijemo zaboraviti da je igra element nositelja s kojim učenici uče i integriraju vrijednosti koje će im kasnije pomoći. Ako gradimo dobre suradničke odnose temeljene na društvenim i emocionalnim kompetencijama, dobivamo ugodnu klasnu klimu. Empatija je ona koju učitelj koristi u učionici za uspješnu izgradnju vrijednosti i odnosa između učenika. Empatija je ključna interkulturalna kompetencija, a ponekad predstavlja i izazov za učitelja koji se mora suočiti s vlastitim (ponekad skrivenim) predrasudama, prihvatiti različitost i konstruktivno odgovoriti na nju. Učitelj mora razviti ustrajnost i odlučnost, kontinuirano obrazovanje i obuku na radnom mjestu.

Engleska kreativna radionica za darovite

Gracijela Orobabić

Sažetak

U okviru školskog Projekta za darovite OŠ Gornja Vežica u Rijeci učitelji entuzijasti te škole već nekoliko godina osmišljavaju i provode niz kreativnih radionica „Kako, zašto, može li?“ iz različitih područja za potencijalno darovite učenike mlađih razreda i na taj način potiču razvoj učeničkih raznovrsnih interesa.

Naglasak radionica je na razvoju vještina 21. stoljeća, razvoju komunikacijskih vještina, kritičkog mišljenja, poticanju kreativnosti kao i suradnje učenika različite dobi u istoj skupini. U ovom članku opisano je provođenje kreativne radionice iz engleskog jezika “Give Me a Clue“ koju je profesorica Gracijela Orobabić osmislila i provela sa skupinom potencijalno darovitih učenika drugog, trećeg i četvrtog razreda.

Ključne riječi: kreativne radionice, daroviti učenici, razvoj vještina 21. stoljeća, suradnja, komunikacija, razvoj kritičkog mišljenja, IKT kompetencije

Uvod

Učiteljica engleskog jezika, profesorica Gracijela Orobabić, osmislila je i provela nekoliko kreativnih radionica za darovite učenike mlađih razreda OŠ Gornja Vežica u Rijeci u okviru školskog Projekta za darovite. U sklopu Projekta djeluje Program kreativnih radionica za darovite „Kako, zašto, može li“. Voditeljica Programa je školska psihologinja, prof. Tanja Tuhtan-Maras koja provodi sustavnu identifikaciju potencijalno darovitih, surađuje s Učiteljskim i Filozofskim fakultetom u Rijeci, osobito Odjelom za psihologiju, te izrađuje plan aktivnosti i radionica na školskoj razini surađujući s učiteljima koji osmišljavaju i izvode kreativne radionice.

Prošle školske godine profesorica Gracijela Orobabić osmislila je i održala radionicu na engleskom jeziku “Give Me a Clue“ za skupinu potencijalno darovitih učenika drugog, trećeg i četvrtog razreda škole. Radionica je trajala 90 minuta. Cilj radionice bio je razvoj komunikacijskih kompetencija, vještine govorenja te čitanja i slušanja s razumijevanjem na engleskom jeziku, poticanje suradnje i kreativnosti, razvoj kritičkog mišljenja kao i IKT kompetencija.

Odgojno-obrazovni ishodi radionice su:

• govoriti na engleskom jeziku i opisivati kosu, oči i odjeću osobe (razvoj komunikacijskih kompetencija)
• igrati razne jezične igre u skupini i paru te graditi suradničke odnose
• igrati digitalne igre i razvijati IKT kompetencije
• kreirati igraće karte i njima igrati igru ”Clue” (poticanje i razvoj kreativnosti)

Tijek aktivnosti kreativne radionice

Učenici su podijeljeni u dvije skupine mješovite dobi. U početnoj aktivnosti „razbijanje leda“, koristeći se antistresnom lopticom, međusobno su se predstavili na engleskom jeziku dvjema kratkim rečenicama. Sljedeća grupna aktivnost kojom se potiče svijest o jedinstvu grupe i stvaranje svijesti o potrebi dogovorne timske suradnje, bila je izabrati boju koja će služiti kao ime tima. Ovo je valjalo učiniti jer je u radu korištena metoda igrifikacije, engl. gamification, što znači da su učenici u svakoj aktivnosti, uspješno dovršavajući zadatak, poštujući upute i pravila, skupljali bodove za svoj tim. Bodovi su se postupno dodavali i jasno vidjeli na ploči da bi timovi mogli pratiti svoj napredak. Svaki je učenik dobio popis riječi i izraza za opis kose, očiju i imenovanje odjeće na engleskom jeziku, kao i govorne modele, tzv. discussion starters, kojima su se mogli koristiti tijekom aktivnosti prema vlastitoj potrebi zato što su članovi tima različite dobi i različitih jezičnih kompetencija.

U prvoj aktivnosti svaki je tim dobio zadatak da opiše svoju kosu i oči, a zatim osobe na fotografijama projiciranim prezentacijom na pametnoj ploči. Nakon toga timovi su igrali digitalnu interaktivnu igru koju sam kreirala u digitalnom alatu Learningapps. Služeći se pametnom pločom i tako razvijajući svoje vještine korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije, u igri su čitali i slušali izraze na engleskom te morali odlučiti opisuju li oči ili kosu. Služeći se tehnikom „povuci i pusti“, na pametnoj su ploči trebali svrstati pojam u traženu kategoriju. Ova se aktivnost našim mladim talentima jako svidjela. Poveznica za ovu digitalnu igru https://learningapps.org/view8959329 objavljena je i na mrežnoj stranici škole. Svi učenici dobili su priliku igrati i osvojiti bodove za svoj tim.

Sljedeći je korak bila igra pogađanja. Obje skupine dobile su deset fotografija među kojima su odabrale jednu. Jedan je tim drugom postavljao pitanja da bi otkrio koju je fotografiju odabrao protivnički tim. U tijeku ove aktivnosti svaki je tim jednom mogao koristiti izraz “Give me a clue“ nakon čega bi mu drugi tim morao dati informaciju za uspješan nastavak igre pogađanja. Oba tima pokazala su pravi natjecateljski duh i osjećaj za fair play.

Slika 1. Pretty big green – eyes or hair?

U drugoj aktivnosti koristili su riječi za imenovanje odjeće igrajući na pametnoj ploči digitalnu interaktivnu igru povezivanja sličice i riječi i tako osvajali bodove. Igru se može naći na mrežnoj stranici škole, na poveznici: .https://learningapps.org/view8964230

Slika 2. Sneakers? A T-shirt? Shorts…?

U trećoj aktivnosti timovi su dobili sličice odjeće. Svaki je član trebao složiti modnu kombinaciju koju bi odjenuo u tri različite zadane situacije – odlazak na prijateljevu rođendansku proslavu, odlazak u kino s prijateljima i odlazak na svečanu obiteljsku večeru u poznati restoran. U skupini su dogovorno odlučili koja će tri člana govorno prezentirati po jednu kombinaciju i tako osvojiti bodove za svoj tim.

Slike 3 i 4 Slažemo modne kombinacije i izrađujemo igraće karte

Slijedeća je aktivnost bila kreativna izrada igraćih karata. Učenici su dobili crtež obrisa čovjeka, a trebali su nacrtati i obojiti kosu, oči i odjeću po želji te sve zalijepiti na kartončiće. Kreiranje likova omogućilo je svim učenicima da artikuliraju svoje ideje bez obzira na svoje jezične sposobnosti. Opisivali su likove slobodno i bilo je pravo zadovoljstvo slušati kako je govor slobodno tekao potaknut slikom. Svaki mali umjetnik trebao je napraviti dva jednaka lika te smo na taj način dobili dva jednaka seta igraćih karata kojima se mogu igrati različite igre, poput uparivanja karata, igre Memory i jezične igre pogađanja, što će u redovnoj nastavi i koristiti.

Timovi su nakon izrade karata igrali igru pogađanja zvanu “Clue“ u kojoj su i ovoga puta, ako se nađu u nepovoljnoj situaciji, jednom u tijeku igre mogli koristiti izraz “Give me a clue“ poput jockera. Odlično su se zabavili i, uz puno navijanja i smijeha, završili ovu posljednju aktivnost.

Nakon evaluacije radionice u kojoj su učenici izjavili da su aktivnosti bile izazovne, no ne preteške i da su im se najviše svidjele digitalne interaktivne igre, rad na pametnoj ploči, govorenje i igra kartama zasladili smo se keksima i bombonima, a grupna fotografija na kojoj mladi talenti ponosno pokazuju svoje kreativno izrađene karte, podsjećat će nas na vrlo korisnu i zabavnu jezičnu timsku suradnju u engleskoj radionici.

Slika 5. Zadovoljstvo na licima učenika i učiteljice nakon kreativne radionice

Zaključak

Razvoj komunikacijskih vještina, poticanje suradnje i kreativnosti te razvoj kritičkog mišljenja kao i IKT kompetencija učenika samo su neki od svakodnevnih mnogobrojnih poslova učitelja. Prepoznati posebne potreba darovitih učenika i sustavno raditi na zadovoljavanju tih potreba iznimno je važno.

Osmišljavanje i provođenje kreativnih radionica za darovite, zajednički dodatni rad učitelja i darovitih učenika zahtjevan je posao prepun izvrsnih izazova i zadovoljstva kako za učenika tako i za učitelja.

Učitelj bi trebao sustavno ohrabrivati i poticati razvoj učenikovih posebnosti te prihvaćati različitosti i jedinstvenosti svakog pojedinog učenika, osobito onih darovitih. Valjalo bi osvješćivati da je to pravi način pristupa zadovoljavanju posebnih potreba tih učenika što će dovesti do razvoja potencijala svakog darovitog učenika kao potpune ličnosti i zadovoljnog pojedinca.

Umijeće komuniciranja

Matilda Jelaska

Sažetak

Komunikacija je temeljni društveni proces u kojem se pružaju i primaju informacije, ali i proces koji omogućuje međudjelovanje pojedinca i skupine, učenika i nastavnika, učenika i učenika. Većina međusobnih odnosa odvija se kroz komunikaciju i sama uspješnost odgojno-obrazovnog procesa ovisi od kvalitete međusobne komunikacije učenika i nastavnika. U ovom članku ću pokušati dočarati zašto je dobra komunikacija važna za nastavnika i učenika.

Ključne riječi: komunikacija, riječi, infleksija, govor tijela.

Uvod

Komunikacija je prenošenje poruke jedne osobe drugoj, tako da je ona može razumjeti i temeljem nje djelovati. Kako bi učenici razumjeli poruku koju im nastavnici šalju, ona mora biti jasna, konkretna i jednostavna. Nastavnik, kao organizator nastavnog procesa je odgovoran za uspješnost svakog pojedinca i razreda, odnosno grupe kao cjeline. Kako bi u tome uspio mora otvoreno komunicirati i sistemski motivirati sve učenike u odgojno-obrazovnom procesu.

Komunikacija je važan čimbenik ne samo kao svrha postizanja obrazovnih ishoda već i nastavnikove uloge u razvoju odgojnih vrijednosti i učenikovih sposobnosti.

Jeste li ikada razmišljali kako učinkovito komunicirati?

1. Komunikacija

Harly u svom radu Međuljudska komunikacija (1993) objašnjava da je međuljudska komunikacija namjerna, trajna, dvosmjerna interakcija licem u lice koja uključuje razmjenu ideja, mišljenja, osjećaja i kumulativna je tijekom vremena. Tijekom komunikacije pošiljatelj šalje poruku, a primatelj odgovara na tu poruku.

Tradicionalno, postoje dvije vrste komunikacije: verbalna i neverbalna. Verbalnom komunikacijom prenosimo informacije, emocije, stavove i uvjerenja. To je razmjena poruka pomoću riječi. Neverbalno komuniciranje je sporazumijevanje govorom tijela, vanjskim izgledom, vremenskim i prostornim ponašanjem. Neverbalnom komunikacijom prenosimo stavove i emocionalni odnos prema informacijama koje primamo ili odnos prema osobi s kojom komuniciramo. Iako neverbalnim znakovima obično izražavamo osjećaje, oni nam mogu poslužiti i za prikrivanje emocija.

U svom radu Tihe poruke, Mehrabian (1981) navodi tri čimbenika koji djeluju zajedno kako bi razgovor bio učinkovit na različitim razinama. Ističe da riječi doprinose 7% , glasovna infleksija doprinosi 38 %, a govor tijela doprinosi nevjerojatnih 55 %. Iz navedenog možemo zaključiti kako najviše „pričamo“ neverbalno.

U razredu je dominantna komunikacija nastavnik-učenik i učenik-učenik. Od osnovne do tercijarne razine obrazovanja, komunikacija licem u lice između nastavnika i učenika pruža maksimalan prostor za utjecaj na učenika na više načina; obrazovno i osobno.

2. Učinkovita komunikacija

2.1. Riječi

Tradicionalno su se za učenje riječi koristili rječnici ili udžbenici, ali danas Internet i mobilne aplikacije olakšavaju pristup učenju i obogaćivanju rječnika. Uz veći fond riječi, nastavnici mogu lakše izraziti svoje ideje i učinkovito održati svoja predavanja. Pritom moraju imati na umu dob učenika kako ne bi postigli suprotan učinak.

Znate ono kako se kaže: „Svaka riječ na svom mjestu!“

Upravo ispravnim korištenjem riječi u određenom kontekstu nastavnik može preciznije prenijeti misli i postići bolje razumijevanje ideje koja se prenosi. Biranjem riječi postižemo učinkovitiju komunikaciju i izbjegavamo dvosmislenost, a time i zbunjenost kod učenika zbog nerazumijevanja rečenog.

2.2. Infleksija glasa

Vokalna komponenta komunikacije – infleksija glasa – može se koristiti kako bi interakcija bila učinkovita i privlačna. Infleksija glasa znači promjenu glasa: njegovog tona, visine, intenziteta, glasnoće ili tempa u razgovoru. Korištenjem pauze za naglašavanje točke ili povećanje visine tona kako bi se pokazalo uzbuđenje i pridalo važnosti rečenom ili smanjenje glasnoće za prikaz zabrinutosti i suosjećanja samo su neki primjeri glasovne infleksije.

Glasovna infleksija razbija monotoniju govora i potiče razgovor. Skreće pozornost slušatelja i pomaže u boljoj komunikaciji misli. Podržava točnu razmjenu poruka izbjegavajući nejasnoće i nesporazume. Istraživači sa Sveučilišta u Barceloni su proveli studiju o glasu i percepciji.

Zaključili su:

• Ako govornik ima duboki ton glasa sugerira zrelost i nadahnjuje povjerenje u druge.
• Čvrsti i uvjereni glas nas čini da mislimo da je govornik netko tko je istaknut i važan.
• Razgovor s niskim glasom sugerira da je govornik vrlo krhak ili jako nesiguran.
• Oni s visokim glasom izgledaju neuvjerljivi prema drugima.

U kontekstu učionice, ako govorimo hladno i oštro, dajemo poruku da želimo biti na određenoj udaljenosti. Ako govorimo nježno i toplo pozivamo na približavanje. Iz tona našeg glasa prepoznaje se vrsta odnosa kojeg želimo imati s učenicima. Tako su neki nastavnici od strane svojih učenika ljubazni i suosjećajni dok su drugi hladni i nedostižni. Zapamtimo, mi smo kreatori ozračja u učionici koja dolazi i od tona našeg glasa, a ton našeg glasa utječe i na razinu odnosa učenika s nastavnikom i postavlja ton interakcijama u učionici.

Važno je istaknuti i da osoba nema uvijek isti ton glasa, ali su i dalje prisutni obrasci koji su uvijek tu. To su dosljedni obrasci koji će nam dati ključ nečije osobnosti ili raspoloženja.

2.3. Govor tijela – govor bez riječi

Govor tijela čini neverbalni aspekt komunikacije. Uključuje držanje tijela, izraze lica, pokrete i položaj ruku i nogu, korištenje kontakta očima zajedno s cjelokupnom prezentacijom. Studije o govoru tijela sugeriraju da svjesni ili nesvjesni cjelokupni izgled nečijeg tijela odražava stanje nečijeg uma. Na primjer, grizenje usana pokazuje da je osoba nervozna, ili prekrižene noge ili ruke predstavlja obrambeni položaj. Postoje kulturološke razlike u načinu na koji se percipira govor tijela, ali općenito na komunikaciju utječe percepcija govora tijela.

Čim nastavnik uđe u razred, prvo što učenici primjećuju je govor tijela. Način na koji hoda, stoji ili se obraća razredu, ili samopouzdanjem kojem odiše, sve to doprinosi učeničkoj percepciji njihovog nastavnika. Na primjer, ako nastavnik prilikom ulaska u razred ne pogleda učenike učenici ga mogu identificirati kao neraspoloženog pa čak i nesigurnog te zbog toga ne vjerovati sadržajima koje izlaže. S druge strane, ako nastavnik uđe uzdignute glave i okrenut prema razredu s osmijehom, to će pozitivno utjecati na aktivnost u razredu jer će učenici primijetiti nastavnika i bit će spremni prihvatiti upute. Takav nastavnik ulijeva nužno povjerenje koje se kod učenika mora stvoriti kao temelj za lakši pristup učenju.

3. Zaključak

Kao nastavnici, uvijek komuniciramo sa svojim učenicima dok smo u interakciji s njima. Možda nismo usredotočeni na sve aspekte komunikacije, ali moramo osvijestiti činjenicu da neprestano prenosimo poruku učenicima. Uloga nastavnika nije ograničena samo na pomoć učenicima u ostvarivanju zadanih ishoda već ona podržava razvoj različitih sposobnosti i usađuje im trajne odgojne vrijednosti. Kako bi to postigao nastavnik svakodnevno komunicira verbalno i neverbalno uglavnom unutar učioničkog prostora. Primjenjuje različite strategije u kreiranju pozitivnog ozračja i time osigurava učenicima da ostanu usredotočeni i da ne odlutaju. Ono što nastavnik ne može promijeniti to je osobnost koju ima i koja je očita u njegovoj komunikaciji.

4. Literatura

1. Banbury M., Hebert, C. (1992). Govor tijela u interakcijama u učionici. Podučavanje iznimne djece. 24(2), str. 34-38. https://doi. org/10.1177/004005999202400208
2. Gulec, S. & Temel, H. (2015). Koristeći vještine učitelja kandidata s Odjela za obrazovanje iz matematike i obrazovanja društvenih studija. Procedia – Društvene i bihevioralne znanosti. 183:161-168.
3. Hartley, P. (1993). Međuljudska komunikacija. SAD: Routledge.
4. Mehrabian, A. (1981). Tihe poruke: Implicitna komunikacija emocija i stavova. Belmont, CA: Wadsworth. Dostupno na. http://www.kaaj.com/psych/ smorder.html.

Komunikacija i sigurnost na internetu

Monika Ravnikar Bobnar

Sažetak

Tijekom rada na daljinu, učitelji i učenici morali su koristiti internet. Učenici koji prethodno nisu često sjedili za računalom, morali su se prilagoditi i nastavu pratiti na računalu. Bez obzira na činjenicu da se nastava odvijala preko programa MS Teams, internet je jako privlačan. Učenici su brzo otkrili da uz gledanje sadržaja na internetu i dopisivanje s kolegama u sobi za čavrljanje, brzo može doći do neprimjerene komunikacije. Tijekom nastave na daljinu i u svakodnevnom životu, nužno je bilo predstaviti kako se na primjeren način komunicira među vršnjacima i predstaviti zamke interneta. Nekoliko razrednih sati namijenila sam temi komunikacije među vršnjacima i sigurnosti na internetu. Nužno je da djecu što prije počnemo pratiti tijekom upotrebe medija i ponuditi im pomoć, kako bi ih što bolje pripremili na izazove koje digitalni mediji neizbježno donose sa sobom. Zato mi učitelji, već u nižim razredima, djecu moramo upoznati s osnovama sigurne i odgovorne upotrebe digitalnih uređaja.

Ključne riječi: sigurnost na internetu, rad na daljinu, komunikacija, zamke interneta.

Uvod

Veliki broj djece već jako rano počinje koristiti tablete, pametne telefone i različite digitalne uređaje. Primjećujemo da čak i mala djeca znaju da samo moraju prijeći prstom preko pametnog telefona ili tableta, kako bi pokrenuli omiljenu igru ili video snimku. Djeca stalno promatraju svoje roditelje, stariju braću i sestre kako pregledavaju sadržaje na internetu ili ih promatraju u igranju igrica. Zato su kod velikog broja djece svakodnevno prisutni digitalni uređaji. Važno je da djecu što prije počnemo pratiti tijekom upotrebe digitalnih medija i ponuditi im potporu, kako bi ih što bolje pripremili na izazove koje digitalni mediji neizbježno donose sa sobom. Već u nižim razredima učitelje moramo upoznavati s osnovama sigurne i odgovorne upotrebe digitalnih uređaja (mobilnih telefona, tableta i računala) i o primjerenoj komunikaciji s vršnjacima. Buchegger, B., Summereder, F. (2020).

Komunikacija na internetu

Također, kao i u stvarnom svijetu, na internetu može doći do nasilja. Drugi mogu biti nasilni prema nama ali i mi prema drugima. Tijekom rada na daljinu susretali smo se ne samo sa zamkama interneta, nego i s verbalnim nasiljem među vršnjacima kao što su: vrijeđanje, ismijavanje, zastrašivanje, korištenje vulgarnih (ružnih) riječi. Zbog neprimjerene komunikacije među vršnjacima preko interneta i tijekom rada na daljinu, dosta sam vremena namijenila njihovoj komunikaciji i sigurnosti na internetu.
Učenike sam pričanjem priče željela naučiti kako riječi i djela utječi na nas. Pročitala sam im poučnu priču: Ožiljci u duši.
Dječačić, koji se često loše ponašao jednoga se dana jako naljutio. Njegov otac koji je bio jako pametan čovjek dao mu je kutiju punu čavala i rekao mu je da svaki put kada se naljuti i kada se ne bude mogao savladati, zabije po jedan čavao u drvenu ogradu u vrtu.
Već prvoga dana dječak je u ogradu zabio čak dvadeset i tri čavla. U sljedećih nekoliko tjedana naučio je kontrolirati svoje ponašanje i broj zabijenih čavala u ogradu polako se i ustrajno počeo smanjivati. Dječak je uskoro otkrio da je lakše kontrolirati svoje ponašanje nego zabijati čavle u ogradu. Konačno je došao i taj dan kada više nije bio ljut i kada nije više zabijao čavle u ogradu. Povjerio se ocu i on mu je rekao da neka svakoga dana, kada ne bude ljut, izvuče po jedan čavao iz ograde.
Dani su prolazili i došao je dan kada je dječak rekao ocu da u ogradi više nema čavala. Otac je primio sina za ruku i odveo ga do ograde. Tamo mu je rekao: “Sine moj! Dobro si obavio svoj rad ali pogledaj sve rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti takva kakva je bila na početku. Nikada više neće biti glatka. Ako nekoj osobi kažeš neke stvari u ljutnji, riječi ostavljaju ožiljke kao što su i ove rupe u ogradi. Čovjeka možeš raniti riječima, kretnjama, nožem i, bez obzira ako se kasnije i ispričaš, rana ostaje. Ožiljak ostaje. Kao i druge rane, a rane zbog grubih riječi bole.« Kos, A. (2017).
Učenike sam upitala da li su ikada razbili tanjur ili čašu. Naravno, svatko od njih ga je jednom razbio. Pitala sam hoće li se tanjur ili čaša vratiti u prvobitno stanje ako mu se ispričamo. Koliko je točno da razbijen tanjur ili čaša više nikada neće biti cijeli. Čak i ako ga zalijepimo, tanjur/čaša nikada neće biti cijeli. Moguće je da ga možemo zalijepiti i popraviti tako da će pukotine skoro biti nevidljive ali ga ipak nećemo moći koristiti za juhu.
Svaka radnja ili izgovorene riječi ne mogu se obrisati. Čak i grube riječi ostavljaju trajne posljedice, sposobni smo oprostiti mnoge stvari, ali ponekad postoje trajne ogrebotine, tragovi, a često i rane.
Nužno je koristiti riječ „oprosti“, ali ona mora biti izrečena od srca, a ne onako usput. Onaj tko napravi nešto loše najbolje će pokazati da mu nije svejedno ako promijeni svoj život i ako odnose pokuša što bolje popraviti.
Važna je uljudna i dostojanstvena komunikacija na internetu. Iz priče smo se naučili da svako djelo ima svoje posljedice. Bole i riječi, uvrede, ismijavanje, ruganje, maltretiranje. Upotreba vulgarnih riječi koje izgovaramo ili pišemo u internetskoj sobi za čavrljanje, zauvijek nam mogu ostati u sjećanju.

Sigurnost na internetu

Internet nije samo izvor informacija i ne donosi samo zabavu nego i opasnosti.
Najčešće opasnosti kojima su izložena djeca koja koriste internet su uznemiravanje, neistinite informacije objavljene na internetu, zloupotreba fotografija i video snimki koje djeca objavljuju, često na nečiji nagovor, razgovori s nepoznatim osobama koje imaju kriminalne namjere (pedofili, provalnici, lopovi, itd.)., objave neprimjerenih sadržaja (npr. uvredljive slike, golišave ili gole fotografije) i slično. Kemperle, T (2016).

Na razrednoj razini učenici najbolje pamte stvari ako su u obliku filma ili crtanog filma. Na web stranici safe.si nalazi se puno poučnih filmova, odnosno crtanih filmova koji djecu mogu informirati o ispravnoj upotrebi interneta. Zajedno s učenicima pogledali smo nekoliko crtanih filmova i razgovarali o njima. Prvi obrazovni crtani film koji smo gledali bio je o uznemiravanju. Uči nas o neprimjerenim kontaktima i sadržajima na internetu.

S učenicima smo razgovarali da, u slučaju uznemiravanja ili pisanja o neugodnim i nepristojnim stvarima, sve kažu roditeljima, napuste stranicu i blokiraju pošiljatelja. Uvijek imaju mogućnost odabrati što će gledati i što ne, s kime će se dopisivati i o čemu.
Sljedeći crtani film kojega smo pogledali bio je o pastiru kojemu je neprimjerena web stranica bila toliko zbunjujuća da je radio gluposti: Bele ovce – YouTube Na internetu piše svašta. Sve informacije koje dobivamo na internetu nisu uvijek istinite. Prije nego što reagiramo moramo se uvjeriti o istinitosti informacija u knjigama ili na bilo kojoj drugoj web stranici.
Različite fotografije koje nastaju tijekom druženja s prijateljima, školskim kolegama i obitelji nisu primjerene za objavu na internetu. Najbolje je da se ne slikamo ili snimamo u situacijama koje bi bilo tko mogao zloupotrijebiti na internetu. O tome jako dobro govori i slikovnica: NE PLEŠI Z VOLKOM: zlouporaba fotografija i video snimaka | safe.si
Slikovnica BREZ KOŽUŠČKA: objava golih slika na internetu | safe.si govori o neprimjerenim fotografijama koje se mogu brzo širiti po internetu. Nikome ne šaljite svoje golišave fotografije jer bi neki drugi ljudi mogli dobiti vaše gole fotografije i objaviti ih na internetu. Ako su jednom na internetu, nije ih moguće obrisati.

Zaključak

Internet je sastavni dio naših života. Mladi su ga u potpunosti prihvatili i neki ne znaju zamisliti život bez njega. Važno je da komunikaciji preko interneta pristupamo s oprezom, uljudno i da smo upoznati s različitim zamkama interneta. Pritom mi odrasli igramo ključnu ulogu jer djecu o opasnostima interneta moramo rano poučiti i, ako nam to uspije, djeca mogu biti sigurna na internetu.

Literatura

1. Buchegger, B., Summereder, F.(2020). O varni rabi interneta brez interneta. Založba FDV; Ljubljana. Dostupno na: https://safe.si/novice/nov-prirocnik-o-varni-rabi-interneta-za-vzgojitelje-in-ucitelje
2. Kemperle, T (2016). Skrite pasti in prežeče nevarnosti interneta. BOGASTVO ZDRAVJA. Dostupno na: https://www.bogastvozdravja.si/odnosi-in-druzina/otroci/1316-skrite-pasti-in-prezece-nevarnosti-interneta
3. Kos, A. (2017). Zgodba o žebljih v ograji in indigo. Dostupno na: https://publishwall.si/solzemlje/post/296033/zgodba-o-zebljih-v-ograji-in-indigo
4. https://youtu.be/QDWwMSIvr-E
5. Bele ovce – YouTube
6. NE PLEŠI Z VOLKOM: zloraba fotografij in videov | safe.si
7. BREZ KOŽUŠČKA: objava golih slik na spletu | safe.si
   

Sudjelovanje učenika u školi

Andrej Peklar

Sažetak

Razred predstavlja kao sustav u kojem je naglasak na komunikaciji. Razredna interakcija znači učiteljev utjecaj na učenike i obrnuto. Definira model autoritarnog i demokratskog klasnog vodstva i predstavlja rezultate dosadašnjih istraživanja na ovom području. On provodi anketu među učenicima i rezultate uspoređuje s učenicima iz Sjedinjenih Država. Potvrđuje da učenici žele učitelja koji razumije, dobrog razrednika (također primjereno strogog) i korisnog, dok učenici ne žele da ih nastavnik stalno podsjeća, pokazuje njihovo nezadovoljstvo ili bude nesiguran.

Ključne riječi: komunikacija, interakcija u učionici, idealan učitelj, sustav analize, model komunikacijskog stila.

1. Uvod

Razred predstavlja, kako je napisala Marentič-Požarnikova (2000), prilično složen komunikacijsko-interakcijski sustav. Temelj za uspostavljanje uspješnih međuljudskih odnosa je dobra međuljudska komunikacija koja također pridonosi učinkovitosti poučavanja i učenja. Međuljudska komunikacija, kako navodi Brajša (1993), uključuje namjerno i nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i funkcioniranje poruka u međusobnim, izravnim ljudskim odnosima. Osnovna načela komunikacije, koja se također primjenjuju na komunikaciju u učionici, su: “Nemoguće je NE komunicirati.” i “Svaka komunikacija ima sadržajni i relacijski aspekt.”.

Moramo se pomiriti s činjenicom da se u komunikaciji značenje naših riječi izražava u odgovoru sugovornika, a ne u onome što mislimo kad ih izražavamo. Budimo svjesni da naše riječi u drugima izazivaju različite ideje, emocionalne veze i značenja od naših (Erčulj, Vodopivec, 1999).

Za Bubera (2002) moć obrazovanja je u komunikaciji. Sloboda u obrazovanju u praksi se ostvaruje širenjem različitih mogućnosti komunikacije. Što pojedinac ima šire mogućnosti izražavanja, to je veća njegova sloboda. Jasno je da komunikacija u školi nije samo racionalna već i emocionalna. Međutim, utoliko je racionalnije što je viša razina učenika i što je apstraktno-logičko mišljenje razvijenije.

Prema Brataniću (1990), interakcija znači međusobni utjecaj, naime društvenu interakciju, koja uključuje interakciju ljudi koji su predani određenim stavovima jedni prema drugima i međusobno određivanje načina njihovog ponašanja.

Nakon definiranja glavnih pojmova, pogledajmo neke općenite karakteristike klasne interakcije, kako navodi Marentič-Požarnikova (2000):

• je dinamičan, promjenjiv; odvija se na različitim razinama (učitelj sa svim učenicima;   s jednim učenikom ili grupom; učenici jedni s drugima; formalni ili neformalni; tijekom pauze;
• sadrži verbalne i neverbalne poruke;
• slijedi pravila koja su djelomično formalna, dijelom neformalna (tko govori, koliko dugo; jesu li dopušteni prekidi; može li se učitelja bilo što pitati);
• “mjerljiv”, može se promatrati, registrirati, analizirati;
• na njega utječe fizičko i društveno okruženje (već raspored klupa ili sjedala, bilo da se radi o većoj ili manjoj skupini – razred, škola; kakva je školska klima);
• je recipročna, kružna ili kružna, učitelj utječe na učenike, ali i oni na njega.

Mnogi učitelji misle da je idealan učitelj osoba koja skrene s puta, nema predrasuda, skriva svoje osjećaje, ukratko, idealna i savršena osoba. Međutim, to nije tako, već učitelj u razredu jednostavno mora biti ljudsko biće, na što ima svako pravo, kako navodi Gordon (1983). To može radikalno promijeniti odnos učenika i učitelja, jer njihov odnos postaje bliži, intimniji, stvarniji, što je suprotno teoriji, za koju vjeruju mnogi učitelji, da postoji udaljenost između učitelja i učenika koju učitelj predstavlja kao autoritet učenika i kad te udaljenosti više nema, autoritet također nestaje. Međutim, važno je shvatiti da je učenik spreman učiti kada je odnos između njega i učitelja dobar. U različitim su istraživanjima različiti autori pokazali da u ovom slučaju studenti zapravo uče više (Wayne i Youngs, 2003).

Dobar odnos učitelj-učenik obuhvaća, kako je Gordon (1983) napisao:

• otvorenost, što znači da svaki partner u ovoj vezi može riskirati da bude izravan i pošten,
• da su svi uvjereni da ga drugi cijene,
• da su oboje svjesni svoje međuovisnosti,
• da svatko može rasti i razvijati vlastitu kreativnost, individualnost i zajedničko zadovoljavanje potreba, što znači da niti jedno niti drugo ne može zadovoljiti svoje potrebe na štetu drugoga.

Prema Glasseru (1990), dobar odnos također zahtijeva učenikovo znanje o životu učitelja, naime ljudi su spremni raditi samo za one koji:

• dobro ih poznajemo,
• volimo ih jer nam daje osjećaj pripadnosti,
• mi poštujemo njih, a oni nas jer nam daje osjećaj moći,
• znaju nas zabaviti jer to zadovoljava naše svakodnevne potrebe za zabavom,
• omogućuju nam slobodno razmišljanje i djelovanje jer nam to daje osjećaj slobode,

U modelu čistog autoritarnog vodstva, učitelj ima sve niti u svojim rukama, on sve odlučuje sam: detaljne ciljeve, način provedbe i kriterije vrednovanja. Sam planira, organizira i kontrolira učenje, jer ne objašnjava pravila ili zahtjeve, nije spreman za intervjue ili pregovore, odbija dijalog, ne uzima u obzir mišljenja i komentare učenika. Obrazac komunikacije uglavnom se odvija od učitelja do učenika; sa samo odgovorima na pitanja učenika. Postoji malo komunikacije u vezi s temom. Učitelj govori većinu vremena, prevladava frontalni oblik učenja.

U modelu demokratskog vodstva učitelj upoznaje učenike s glavnim ciljevima, zahtjevima i kriterijima ocjenjivanja. Objasnite zahtjeve i potaknite učenike na davanje ideja i prijedloga, npr. u izvođenju određenog projekta. Učitelj je otvoren za pregovore (za ruke, raspored provjera).

Brojna istraživanja usmjerila su se na proučavanje konkretne interakcije, osobito verbalne, između učitelja i učenika i povezale je s mogućim učincima, navodi Marentič-Požarnikova (1987.). Razvijene su stotine instrumenata za određivanje strukture verbalne interakcije tijekom nastave, od kojih je najrašireniji Flandrijski sustav analize klasnih interakcija, koji se također nekoliko puta koristio u Sloveniji. Ona proizlazi iz osnovne dimenzije inicijative – reagiranja (u slučaju nastavnika i učenika – tipično je 7 kategorija posvetiti komunikaciji učitelja, a samo 2 komunikaciji učenika). Omogućuje osposobljenom promatraču, koji svakih nekoliko sekundi pokazuje tko o čemu govori u razredu, da odredi udio sljedećih komponenti interakcije:

INICIJATIVA UČITELJA
1. Učitelj prihvaća učenikove emocije
2. Učitelj hvali i ohrabruje
3. Učitelj prihvaća ili koristi učeničku ideju

ODGOVOR NASTAVNIKA
4. učitelj postavlja pitanja
5. učitelj objašnjava
6. Učitelj daje upute
7. učitelj kritizira, poziva se na autoritet

ODGOVOR UČENIKA
8. Učenici odgovaraju na pitanja

INICIJATIVA UČENIKA
9. Učenici daju samostalne izjave, doprinose svojim idejama

10. TIŠINA, ZBUNJENOST, NEZAVISAN (TIH) RAD

Otkrili su koliko učitelj obično provodi vrijeme u razredu u odnosu na učenike, pri čemu je istraživanje, kako u svijetu, tako i kod nas, pokazalo da učitelj u prosjeku govori tijekom tipičnog sata dvije trećine vremena, a svi učenici zajedno preostalu trećinu, koju su nazvali “zakon dvije trećine”, napisala je Marentič-Požarnikova (1987).

Model se temelji na kombinaciji dvije osnovne dimenzije komunikacije, sažete nakon opsežnih analiza intervjua u kliničko -psihološkoj praksi: dominacija – podređenost i suradnja – suprotstavljanje. Prema Marentič-Požarnikovoj (2000.), opsežna istraživanja uspoređuju kako učenici i sami učitelji percipiraju idealnog učitelja; kako učitelji vide svoj stil i kako na njih utječu stavovi učenika; koliko su uspješni učitelji s različitim stilovima komunikacije u postizanju različitih ciljeva, na pr. kognitivno naspram interesa za predmet.

2. Plan istraživanja

Nakon proučavanja književnosti, bavila sam se istraživanjem. U literaturi sam pronašao upitnik koji je ispunio moja očekivanja, pa sam ga iskoristio u potpunosti. Upitnik za učenike o učiteljevom međuljudskom ponašanju u razredu nalazi se u knjizi Marentič -Požarnikova (2000) i već je u skraćenom i prikladnom obliku (izvorni oblik – Wubbels i Levy, 1993).

Učenicima sam podijelio upitnik u kojem su morali procijeniti koliko često njihov omiljeni učitelj izražava određenu osobinu. Skala je od 0, što znači nikad, do 4, što znači uvijek. Odlučio sam izabrati njihovog omiljenog učitelja jer me još ne poznaju puno, jer se poznajemo dobra dva mjeseca, što po mom mišljenju nije dovoljno da me možete na taj način ocijeniti. Također sam u ovaj odlomak zagradio prošlo vrijeme u zagrade, jer su učenici dobili upute da ocijene učitelja razredne nastave je li im do sada bio najdraži, što znači da ih više ne poučava, dakle prošlost.

Tamo gdje sam pronašao upitnik, objavljeno je i koje karakteristike studenti u SAD -u pripisuju najboljima ili. idealnom učitelju. Usporednom analizom želim provjeriti (dokazati) da su želje učenika u pogledu idealnog učitelja, i kod nas i u SAD -u, slične.

Hipoteza koju iznosim je sljedeća:

Anketirani učenici imaju slična očekivanja od najboljeg učitelja kao (prema podacima) učenici iz Sjedinjenih Država.

Potvrđujem hipotezu ako razlika nije veća za jednu procjenu za bilo koje od svojstava.

3. Prezentacija rezultata

VODI: Učitelj s entuzijazmom govori o svom predmetu, jasno objašnjava stvari, plijeni našu pažnju, zna o svemu što se događa u učionici, budi povjerenje.

Prosječna ocjena: 3.11

Najvažnija karakteristika učitelja iz ovog skupa je, prema učenicima, da učitelj jasno objašnjava stvari. Činjenica je za očekivati, jer iz toga mogu zaključiti da učenici, nakon što nastavnik objasni gradivo, ne samo da ga znaju, već ga i razumiju.

RAZUMIJEVANJE: Učitelj nam vjeruje, recimo ako se ne slažemo s njim / njom, spreman je ponovno nešto objasniti, strpljiv je, sluša nas ako mu imamo nešto reći.

Prosječna ocjena: 3,33

Kao najvažniju kvalitetu iz ovog skupa, učenici su označili učiteljevu sposobnost da ih sluša kada im imaju što reći. Ovdje bih očekivao kao dobitnu značajku da je učitelj spreman ponovno objasniti nešto kad učenici još ne razumiju neko gradivo, ali očito im je još važnije da ih slušaju, što je naravno potrebno ako želimo izgraditi demokratski odnos.

NEZADOVOLJNI: Učitelj izgleda neodlučno, oklijeva, ponaša se kao da ne zna što učiniti, dopušta nam da budemo “glavni”, dopušta nam da “donosimo”.

Prosječna ocjena: 1,26

Učenici najmanje žele da učitelj u nekom trenutku ne zna što treba učiniti. Ovo svojstvo može se pripisati činjenici da učenici očekuju od učitelja (konceptualnog) vođu koji ih u svakom trenutku zna ispravno voditi (do cilja).

UPOZORENJE: Učitelj je sarkastičan, brzo se ljuti, brzo nas upozorava ako prekršimo pravilo, nestrpljiv je, neočekivano se ljuti.

Prosječna ocjena: 1,36

Učenici ne bi htjeli imati učitelja koji je nestrpljiv; ovdje mogu zaključiti nekoliko čimbenika, na primjer, kada učenici ne razumiju neki dio gradiva, u tom trenutku zahtijevaju veću pažnju od učitelja, pa učenici ne žele nestrpljive učitelje koji ne bi htjeli reći određene stvari više puta . objasniti.

POMOĆ: Učitelj nam pomaže u poslu, prijateljski je raspoložen, možemo se osloniti na njega, ima smisla za humor, dobro prihvaća šale, stvara ugodnu atmosferu.

Prosječna ocjena: 3.09

Učenici su poput osobine s kojom najviše – od svih navedenih – žele da učitelj bude prijateljski nastrojen. Upravo je to dokaz da učitelji ne bi trebali graditi međuljudske odnose na udaljenosti između učitelja i učenika.

ODGOVORNOST: Učitelj nam dopušta da odlučujemo o određenim stvarima, dopušta nam da na njega / nju utječemo, omogućuje nam da živimo, dopušta nam puno toga u razredu, daje nam puno slobode tijekom sata, usklađen je.

Prosječna ocjena: 1,81

Učenici kod svog omiljenog učitelja najmanje očekuju da će im dopustiti da utječu na njegov / njezin rad. To opet dokazuje činjenica da je učitelj voditelj obrazovnog procesa, za čiju je provedbu i odgovoran.

NEGOTOV: Učitelj misli da se varamo, misli da ništa ne znamo, ponižava nas, misli da ne možemo dobro učiti, izgleda nezadovoljno, sumnjičav je.

Prosječna ocjena: 0,92

Učenici očekuju od dobrih učitelja da ih ne ponižavaju. Činjenica koja ne treba posebno objašnjenje, jer nikome ne odgovara ako ga netko drugi ponižava, jer to značajno utječe na neuspjeh u radu (lekcije) i ima mnoge druge negativne posljedice u iskustvu.

STROGO: Učitelj je zahtjevan, strog je, daje zahtjevne testove, traži puno, strogo ocjenjuje, izaziva strah i trepet.

Prosječna ocjena: 2.10

Sve osobine, s izuzetkom izazivanja straha i treme, ocjenjuju se prosječnom ocjenom od 2 do 2,5, što je također u skladu s mojim uvjerenjem da dobar učitelj mora biti jednako strog i, kad je potrebno, zahtjevan prema učenicima. ( i sebe), pripremiti prilično zahtjevne testove i pošteno procijeniti. Iz procijenjenih tvrdnji zaključujem da su učenici bili realni; jer su po mom mišljenju rezultati odgovarajući.

Najveća razlika koju vidimo iz tablice javlja se u osobini nezadovoljstva nastavnika. Prema podacima, studenti iz SAD -a ovu su učiteljevu osobinu osjećali vrlo rijetko, dok su studenti u našoj zemlji tu osobinu pripisivali kao rijetko ponavljajuću osobinu čak i u svojoj omiljenoj ili. idealan učitelj. Ovdje vrijedi razmisliti kako je onda s drugim, manje uspješnim učiteljima.

Nadam se da se ovo nezadovoljstvo ne pojavljuje u velikoj mjeri i često jer su u suprotnom definitivno odabrali pogrešno zanimanje.

Sljedeći kriterij u kojem postoji izrazita razlika je odgovornost. Iz rezultata možemo vidjeti da učenici u našoj zemlji zamišljaju da su ponekad odgovorni za tijek nastave, dok u SAD -u učenici sami rjeđe odlučuju o tijeku nastave (nego kod nas).

Postoje i razlike u karakteristikama vodstva, pomaganja, neizvjesnosti i opomene, gdje je razlika u prosjeku 0,5 ocjena. Prilikom planiranja analize rezultata postavio sam si cilj da sve osobine koje bi imale razlike do 0,5 u prosječnoj ocjeni ne predstavljaju individualne razlike u željenim učiteljskim osobinama.

Gotovo je isti zahtjev učenika u karakteristikama učitelja da budu razumljivi i strogi, što ukazuje na slična očekivanja učenika od nastavnika, kako u SAD -u tako i u našoj zemlji. S tim kvalitetama povezana je i želja učenika da ih učitelj razumije i prihvati onakvima kakvi jesu, te da kad se trebaju ponašati oštrije nego inače, sposobni su biti strogi. U ovom trenutku pitam se je li strogost zaista nužno povezana s učiteljevim autoritetom, no takvo bi opravdanje i provjera mogli biti novi doprinos.

Nijedna od karakteristika koje se očekuju od idealnog učitelja nije odstupila za jednu (parnu) ocjenu, potvrđujući time hipotezu da učenici ovdje i u Sjedinjenim Državama imaju slična očekivanja – u smislu međuljudskog ponašanja – od idealnog učitelja.

4. Zaključci refleksijom

Iz rezultata upitnika možemo vidjeti koje kvalitete učenici žele od idealnog učitelja. Kvalitete koje učenici žele od učitelja su: razumijevanje, dobro vodstvo, pomoć učenicima, odgovarajuća strogost i mogućnost njihove povremene odgovornosti na satu. S druge strane, naveli su kvalitete koje ne žele kod idealnog učitelja, a to su: neprestana opomena, pokazivanje vlastitog nezadovoljstva i nesigurnost.

Kad sam pripremao upitnik, već sam nekako očekivao da će konačni rezultati, koje ću usporediti s onima iz literature, biti prilično dosljedni. Nakon što sam napravio usporednu analizu, uspio sam zaključiti da su očekivanja američkih studenata slična očekivanjima učenika koje sam poučavam. Učenici su upitnik prihvatili s velikim zanimanjem i entuzijazmom, jer su mogli prezentirati karakteristike, po njihovom mišljenju, idealan učitelj. Mislim da su studenti ozbiljno shvatili zadatak, što sam kasnije mogao analizirati sa usporedivim rezultatima sličnog istraživanja (u SAD -u).

Nakon što sam pripremio upitnik i analizirao rezultate, nekako se još nisam upuštao u svoj način rada. Sad kad vidim pisane rezultate, samo sam razmislio i udubio se u njihovu kvalitetu. Smatram da moram najviše promijeniti svoju sposobnost vođenja, ali se također nadam da će ta kvaliteta postati „izraženija“ s dugogodišnjim radnim iskustvom u obrazovanju.

5. Literatura

1. BRAJŠA, Pavao (1993). Pedagoška komunikologija, Glotta Nova: Ljubljana.
2. BRATANIĆ, Marija (1990). Mikropedagogija: interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja: priručnik za studente i nastavnike, Školska knjiga: Zagreb.
3. BUBER, Martin (2002). Between man and man, Routledge: London, New York.
4. ERČULJ, Justina in VODOPIVEC, Irena (1999). S komunikacijo do ciljev, Šola za ravnatelje: Ljubljana.
5. GLASSER, William (1998). Učitelj v dobri šoli, Regionalni izobraževalni center: Radovljica.
6. GORDON, Thomas (1983). Trening večje učinkovitosti za učitelje, Svetovalni center: Ljubljana.
7. MARENTIČ-POŽARNIK, Barica (1987). Nova pota v izobraževanju učiteljev, DZS: Ljubljana.
8. MARENTIČ-POŽARNIK, Barica (2000). Psihologija učenja in pouka, DZS: Ljubljana.
9. WAYNE, Andrew J. in YOUNGS, Peter (2003). Teacher Characteristics and Student Achievement Gains: A Review, Review of Educational Research, Vol. 73, No. 1.
10. YORK-BARR, Jennifer in DUKE, Karen (2004). What Do We Know about Teacher Leadership? Findings from Two Decades of Scholarship, Review of Educational Research, Vol. 74, No. 3.

Newsletteri kao novi oblik komunikacije

Dolores Beloč Ćorković i Samanta Matejčić Čotar

Sažetak

Škola je odgojno obrazovna ustanova koja svakom pojedincu omogućuje njegov razvoj u različitim područjima. Ona ga odgaja za svijet u kojem će živjeti i komunicirati sa zajednicom koja ga okružuje i daje mu znanja koja će mu biti potrebna da se uspješno snađe u životu – da radi, privređuje, stvara obitelj i svoje znanje prenosi budućim naraštajima. Ključnu ulogu u odgoju djeteta od prvog dana života imaju roditelji, a polaskom u školu važan su faktor njihovi učitelji. Kvalitetna, primjerena i kontinuirana komunikacija na relaciji roditelj-učenik nužna je za kvalitetan razvoj svakog pojedinca. U vrijeme kada je izravna komunikacija svedena na minimum zbog mjera koje su na snazi, važno je naći alternativan način komunikacije s roditeljima kojem ćemo im pokazati što se zbiva u razrednoj zajednici. Jedan od takvih načina upravo su razredne novine ili newsletteri.

Ključne riječi: komunikacija, roditelji, izvješće, newsletteri.

Uvod

Od prvog dana škole, kada učenik počinje formirati svoje mjesto u razrednoj zajednici, odnos učitelja i roditelja vrlo je važan kako bi se pratio emocionalni i kognitivni razvoj djeteta koji će se svakog dana mijenjati. Potrebno je svakodnevno pratiti njegovo ponašanje, izraz lica, suradnju s razredom, napredovanje u svladavanju nastavnog gradiva, reakcije na uspjeh/neuspjeh i sl.

Oblici tradicionalne komunikacije s roditeljima

Nužan preduvjet za kvalitetnu suradnju učitelja i roditelja svakako je njihova međusobna uspješna komunikacija. Ona se očituje u čitavom nizu različitih oblika koje svi već odavno koristimo u radu – individualnim informacijama, roditeljskim sastancima, pisanim i usmenim porukama bilo u tradicionalnom ili elektroničkom obliku. Cilj je svakog takvog oblika suradnje kontinuirano praćenje napredovanja učenika, njegov emocionalni razvoj, upoznavanje roditelja s aktivnostima koje se događaju unutar našeg razreda i škole općenito.

Osim takvih oblika neposredne suradnje učitelj-roditelj, u školama se organiziraju i različite tematske radionice kojima stručnjaci iz određenog područja prenose roditeljima informacije važne za odgoj, razvoj, informacijsku pismenost, zdravstvenu brigu i sl. Roditelji imaju korist od takvog oblika suradnje s učiteljima jer mogu provjeriti svoje odgojne, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije te razmijeniti iskustva s drugim roditeljima (Rašić, 2020.).

Novi oblici komunikacije

U informacijsko doba postale su popularne i internetske stranice pojedinih razreda, blogovi, i sl. na kojima roditelji mogu pratiti sve novosti vezane uz napredovanje i aktivnosti koje se provode u razredu njegovog djeteta. Otkad su škole od prošlog proljeća zbog pandemije uzrokovane corona virusom zatvorile vrata za svoje učenike, a posljedično tome i roditelje, učitelji razredne nastave sa svojim roditeljima i učenicima komuniciraju najčešće putem Viber/WhatsApp grupe. Za vrijeme odvijanja online nastave one su nam služile za dijeljenje dnevnih zadataka i zadaća, a povratkom u školske klupe služe za informiranje roditelja o provedenim aktivnostima i projektima tijekom određenog razdoblja. Upravo je kontinuirana komunikacija i informiranje roditelja o aktivnostima koje se provode u školi vrlo važna za stvaranje pozitivnog stava roditelja prema učitelju i njegovom radu (Rašić, 2020.).

Newsletteri kao novi oblik komunikacije s roditeljima

No, osim navedenih načina suradnje, mnoge zapadnoeuropske zemlje vrlo često koriste newslettere kao oblik komunikacije s roditeljima. Oni mogu biti tjedni, mjesečni ili kvartalni i služe obavještavanju roditelja o aktivnostima koje se provode u određenom razredu. Upravo nas je stručno usavršavanje u britanskoj osnovnoj školi (Wilbury Primary School) u Velikoj Britaniji kroz Erasmus+ projekt The 5i School potaklo na uvođenje jednog novog oblika komunikacije u našu školu.

Fotografija 1: Newsletter za listopad 2019.

Ideja newslettera na početku školske godine prvog razreda bila je na jednom mjestu roditeljima dati informacije važne oko polaska njihovog djeteta u školu, upoznati ga s razrednim vijećem, pružiti osnovne informacije o početku nastavne godine, predstaviti okvirni Godišnji kurikulum za prvi razred. Na taj smo način roditeljima zorno predstavili ono čime ćemo se baviti tijekom prvog razreda s naglaskom na temu godine – čitanje.

Fotografija 2: Newsletter za rujan 2019.

Od tada, svakog zadnjeg radnog dana u mjesecu roditeljima pripremam novi broj newslettera. On sadrži mjesečni plan za nadolazeći mjesec iz Hrvatskog jezika, Matematike i Prirode i društva. Uz to, predstavim im koju knjigu čitamo i pružim osnovne informacije o nadolazećim događajima i projektima. Ono čemu se i učenici i roditelji najviše vesele jest pregled aktivnosti koje smo odradili u prethodnom mjesecu te se trudim da svaki učenik dobije svoje mjesto u našem newsletteru.

Fotografija 3: Pregled realiziranih aktivnosti u rujnu 2020.

U vrijeme kada je komunikacija s roditeljima svedena na minimum zbog zatvorenih škola i nemogućnosti njihovog dolaska u školu kako bi se i sami uvjerili što sve radimo i stvaramo, ne treba ni kazati koliko nam se ovakav način komunikacije pokazao dobar i učinkovit. Putem newslettera roditeljima predlažem aktivnosti koje mogu raditi zajedno sa svojom djecom na određenu temu kojom se u učionici bavimo, dajem im prijedloge za čitanje kvalitetnih knjiga i tematskih slikovnica čime doprinosim unaprjeđenju njihovog međusobnog odnosa i usvajanju znanja. Aktivnosti su to koje, prema istraživanjima, uvelike povećavaju interakciju roditelja i djeteta kod kuće, a rezultat toga su i bolja postignuća samih učenika (Caño, K et al., 2016.).

Kako izraditi newsletter?

Newsletteri su vrlo jednostavni za izradu – oni se mogu napraviti pomoću već gotovih predložaka unutar MS Office paketa, a ukoliko želite newsletterima dati malo svog osobnog dizajna, možete koristiti neki od besplatnih alata za grafičko oblikovanje. Jednom kada odaberete predložak, slijedi vam samo ubacivanje teksta i fotografija za svaki mjesec. Mi naš newsletter (kao i razne druge materijale) izrađujemo u digitalnom alatu Canva, a komplete naših newslettera uobličenih u malu brošuru za prošlu školsku godinu možete pogledati na poveznici.

Roditelji pozdravljaju ovakva mjesečna izvješća jer im daju uvid u plan za tekući mjesec, kao i izvješće provedenih aktivnosti u prethodnom razdoblju. Nastavno na informacije dobivene putem newslettera, primijetila sam i da se mijenja način na koji roditelji komuniciraju kod kuće sa svojom djecom – umjesto da ih pitaju Što ste danas radili u školi? Često ih pitaju: Što ste danas novog naučili o zdravim navikama? Koju je hranu najbolje jesti za doručak? Učenik se na taj način osjeća bliskiji s roditeljem i škola odjednom nije samo jedna dodatna obaveza, već zajednica u kojoj se uči u kojoj aktivno sudjeluju i njegovi roditelji.

Okušajte se i vi u njihovoj izradi! Kreativna rješenja i jednostavnost njihove izrade iznenadit će i vas, vaše učenike i vaše roditelje! Iznenadit ćete se i koliko će se roditelja javiti za suradnju ili predložiti neku svoju ideju i angažman oko provedbe nekih aktivnosti u vašem razredu kada vide kojim se temama bavite unutar svog kurikuluma.

Ove godine učiteljica sam drugašićima, a od sljedeće godine planiram u izradu newslettera uključiti i svoje učenike koji će zasigurno biti oduševljeni idejom da stvaraju i oblikuju svoje razredne novine. Možda se upravo među njima krije neki novi novinar, ilustrator, lektor ili učitelj.

Zaključak

Newsletter kao novi oblik komunikacije s roditeljima izvrstan je alat za učvršćivanje kvalitetne komunikacije na relaciji učitelj-roditelj u vrijeme kada nam je individualna i izravna komunikacija svedena na minimum. Oni omogućuju predstavljanje razrednih aktivnosti na jedan drugačiji, svima dostupan način, upoznavanje s kurikulumom pojedinih predmeta na mjesečnoj osnovi te daju uvid u kvalitetu rada samog učitelja, raznovrsnost aktivnosti i provedbu različitih projekata tijekom godine.

Literatura

1. Caño, K., Cape, M., Cardosa, J., Miot, C., Pitogo, G. and Quinio, ,., 2016. [online] Parental involvement on pupils’ performance: Epstein’s framework. The Online Journal of New Horizons in Education, [online] 6(4), pp.143-150. Dostupno na: <https://www.tojned.net/journals/tojned/articles/v06i04/v06i04-16.pdf&gt; [Pristupljeno 18. prosinca 2020.].
2. Galić, M., 2018. Suradnja između roditelja i učitelja. [online] Skole.hr. Dostupno na: <http://www.skole.hr/dobro-je-znati/odgoj?news_id=8489&gt; [Pristupljeno 27. prosinca 2020. 2020].
3. Juul, J., 2013. Škola u infarktnom stanju. Zagreb: Znanje.
4. Ljubetić, M., 2013. Partnerstvo Obitelji, Vrtića I Škole. Zagreb: Školska knjiga.
5. Rašić, A., 2020. Suradnja s roditeljima. [online] Mzo.gov.hr. Dostupno na: <https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/NacionalniKurikulum/PrezentacijeWebinara/Prezentacije-2-2020//6_2_15h.pdf&gt; [Pristupljeno 21. prosinca 2020.].

Prvi i osmi razred na daljinu

Ivana Norac i Dunja Kufner

Sažetak

Ovaj rad donosi usporedbu rada u prvom i u osmom razredu osnovne škole s naglaskom na komunikaciju, motivaciju, vrednovanje i aktivnosti i povratne informacije. Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda Osnovne škole Kneževi Vinogradi željelo se saznati kako se komuniciralo u njihovim razredima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Ključne riječi: prvi razred, osmi razred, škola na daljinu, komunikacija, motivacija, vrednovanje.

Uvod

Djeca u prvom razredu uče što znači pohađati školu (Phelan. Schonour, 2006.). Dijete tada dobiva prve velike obveze, susreće se s novim ljudima, stječe nove prijatelje i nove spoznaje o svijetu. Također, dobiva nove spoznaje o sebi i počinje prihvaćati obveze koje donosi škola (Barbir, [s.a]). Preduvjet prihvaćanju obveza koje donosi škola je sigurnost. Dijete, odnosno učenik, mora se u razredu osjećati sigurno, mora imati osjećaj važnosti, da je učenje zabavno i da je sposobno donositi odluke (Kljajič, [s.a.]). Dijete u prvom razredu nadograđuje vještine čitanja i pisanja stečene u predškolskoj dobi. U osmom razredu učenici se pripremaju za polazak u srednju školu te uče nove i kompleksnije vještine. Od učenika se očekuje da sami znaju donositi zaključke te verbalno i napismeno objasniti što i kako uče. Njihove vještine čitanja i pisanja se u osmom razredu nadograđuju i usavršavaju (Scholastic, 2020.).

Nastava na daljinu nametnula je nove načine učenja i poučavanja. Učenici osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi poučeni su uporabi tabletnih računala i snalaženju u aplikaciji za uspostavu nastave na daljinu Microsoft Teams. Učenici prvog razreda u početku nastave na daljinu povezali su se putem aplikacije Rakuten Viber, te su se nakon kratkog vremena uključili u MS Teams.

Hipoteze

Ovaj rad temelji se na četirima hipotezama:

1. Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom.
2. Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda.
3. Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu.
4. Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda.

Metodologija

Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi željelo se saznati u kojoj su mjeri komunicirale s učenicima, roditeljima i ostalim učiteljima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Intervju je bio postavljen u aplikaciji Microsoft Forms s unaprijed postavljenim pitanjima. Sve su ispitanice odgovorile su na sva pitanja. Prvo pitanje intervjua odnosilo se na razred, te su intervjuirane tri ispitanice razrednice prvih razreda i dvije razrednice osmih razreda.

Drugo pitanje odnosilo se na komunikaciju i glasilo je: „U kojoj ste mjeri komunicirali sa učiteljima, roditeljima i učenicima te je li bilo poteškoća u komunikaciji i kako ste poteškoće riješili?“. Sve ispitanice odgovorile su da se komuniciralo svakodnevno, putem MS Teams-a, putem grupa na Viber-u, telefonskih poziva i e-pošte. Razrednice osmog razreda navode da se komunikacija ostvarivala putem Facebook grupe koja postoji otprije, a kao poteškoću navode da se neki pojedinci uopće nisu javljali, dok razrednice prvih razreda navode da su poteškoće bile tehničke prirode.

Treće pitanje odnosilo se na motivaciju i ishode, i glasilo je: „Na koje ste načine motivirali učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda učenja?“. I u prvim i u osmim razredima na prvom mjestu motivacije su pohvala i poticaji na rad. Igrifikacija, prezentacije i videozapisi se navode kao motivacija u prvom razredu. U osmim razredima kao motivaciju za rad navodi se i javna opomena u Teams-u kao krajnja metoda, a manji broj učenika osmog razreda nije reagirao na pohvale, poticaje, ni prijetnje, a kako navodi razrednica, tako je i u razredu u klasičnoj školi.

Četvrto pitanje se odnosilo na vrednovanje: „Na koje ste načine vrednovali radove učenika te je li bilo poteškoća u vrednovanju? Kako biste usporedili vrednovanje u školi na daljinu i u klasičnoj školi?“ Sve ispitanice navode kako vrednovanje u školi na daljinu nije realno, objektivno, kompletno. Vrednovanje u oba ispitana razreda se temeljilo na aktivnosti u virtualnoj učionici i izvršavanju zadataka. U oba ispitana razreda navodi se da su učenici imali pomoć sa strane, na što se nije moglo utjecati. Ispitanice navode da je vrednovanje u klasičnoj školi realnije, poštenije, kompletnije i objektivnije.

Peto pitanje se odnosilo na povratne informacije i aktivnost učenika. Sve ispitanice navode da su učenici aktivniji u klasičnoj školi, te u oba ispitana razreda postoji pomoć sa strane. U osmim razredima su učenici koji su aktivni u klasičnoj školi, bili su aktivni i u virtualnoj učionici, te učenici koji nisu pokazivali interes za nastavu su se snašli u virtualnoj učionici i vrlo savjesno odrađivali svoje zadaće. U osmim razredima aktivnost ovisi o učenikovoj informatičkoj pismenosti te koja mu vrsta rada više odgovara.

Rasprava

Nakon provedenog intervjua, izrađena je tablica koja prikazuje usporedbu prvog i osmog razreda.

Tablica 1. Usporedba komunikacije, motivacije, vrednovanja, aktivnosti i povratnih informacija u prvom i osmom razredu

U tablici je vidljivo da prilikom komunikacije u nastavi na daljinu najveće poteškoće su u prvom razredu tehničke prirode. U osmom razredu najveća je poteškoća nejavljanje. Prva se hipoteza: Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom., djelomično prihvaća.

Učenici prvog razreda motivirani su pohvalama, igricama, prezentacijama i videozapisima, dok je učenicima osmog razreda motivacija pohvala i javna opomena, na koje neki učenici nisu uopće reagirali. Druga hipoteza: Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda., se prihvaća.

Iz tablice se vidi da je vrednovanje u oba razreda temeljeno na aktivnosti, te je nerealno, neobjektivno, nekompletno, u oba promatrana razreda učenici dobivaju pomoć sa strane. Time se treća hipoteza: Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu., odbija.

Aktivnost učenika i povratne informacije u prvom razredu je veća u klasičnoj školi, dok su im u nastavi na daljinu potrebne dodatne upute i individualna objašnjenja. U osmom razredu učenici koji su bili aktivni u klasičnoj školi, aktivni su i u školi na daljinu, a aktivnost je ovisila o informatičkoj pismenosti učenika. Time se četvrta hipoteza: Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda., prihvaća.

Zaključak

Rad u nastavi na daljinu je izazovan. Dvosmjerna komunikacija, pronalazak prave motivacije, pravedno vrednovanje i učenikova aktivnost preduvjeti su za uspješan rad i u prvom i u osmom razredu. Izazovi koji stavljeni pred učenike zahtjevni za učenika oba promatrana razreda. Na izazove se nadovezuje vrednovanje koje je u nastavi na daljinu u oba slučaja nerealno i neobjektivno. Analiza i sinteza vlastitog rada, poznavanje sposobnosti učenika kao individue pokretači su uspješnosti nastave u svakom njezinom obliku.

Literatura

1. Barbir, D. [s.a.]. Polazak djeteta u prvi razred. dostupno na: https://www.harfa.hr/polazak-djeteta-u-prvi-razred/
2. Phelan, Thomas W.. Schonour, Sarah Jane. (2006.). 1-2-3 uspjeh: za odgojitelje i učitelje. Lekenik: Ostvarenje.
3. Kljajič, A. [s.a.]. Samoprocjena u prvom razredu osnovne škole. dostupno na: http://www.ssmb.hr/libraries/0000/7031/Andreja_Kljajic_%C4%8Dlanak__samoprocjena.pdf

Očuvajmo kontrolu u Minecraft svijetu

Gordana Sokol i Gordana Lohajner

Sažetak

Dobra priprema Minecraft svijeta važan je preduvjet za zadržavanje kontrole nad učenicima prilikom provođenja nastavnih aktivnosti upotrebom aplikacije Minecraft: Education Edition. U tome će vam pomoći posebni blokovi koji dolaze upravo u ovoj obrazovnoj inačici Minecrafta.U ovom članku upoznati ćemo vas s mogućnostima kontrole Minecraft svijeta upotrebom Allow i Deny blokova kao i vidljivih/nevidljivih granica izrađenih pomoću Border blokova kao i jednostavnu upotrebu Command blokova.

Ključne riječi: Minecraft: Education Edition, obrazovna inačica, suradnja, komunikacija, učenje kroz igru

Uvod

Kada učenicima spomenemo Minecraft nerijetko će doći do općeg veselja i brzog zaboravljanja svih postavljenih pravila. Bojite li se gubljenja kontrole nad učenicima i neizvršavanja zadanih zadataka kao i ostvarivanja postavljenih ishoda učenja tada je ovo pravi tekst za vas.

Uz pravilnu pripremu infrastrukture unutar Minecraft svijeta učenicima ćete u startu onemogućiti nepoštivanje pravila, rastrčavanje po čitavom svijetu, namjerno ili nenamjerno rušenje, plavljenje ili miniranje i dizanje u zrak tuđih radova/građevina. Stoga osmislite izgled svog svijeta, postavite rubne točke važnih dijelova svijeta, izradite plan parcela za samostalni rad svakog učenika te se poslužite s nekoliko zgodnih trikova.

Polazna točka svijeta

Ishodišno mjesto na kojem će se vaši učenici prikazati nakon prijave u zajednički svijet osmišljeno je kao jedna staklena prostorija u kojoj je postavljena World Spawn točka. Ovdje učenike dočekuje pozdravna poruka s jasnom uputom o njihovom prvom koraku, a to je odabir prostora za rad, odnosno ograđene parcele.
World Spawn točku postavljate pomoću naredbe Set World Spawn koja se nalazi u Chat prozoru kojeg otvarate pritiskom na tipku T.

U našem svijetu izrađeno je deset parcela koje su međusobno odijeljene ogradama. Kako bi samo jedan učenik mogao pristupiti samo jednoj parceli iz ulazne sobe učenici mogu ući u sporedne sobe. Nakon što jedan učenik uđe u sporednu sobu, soba se zatvara staklenim blokovima što će onemogućiti ostalim učenicima da uđu u već zauzetu sobu. Nakon ulaska u sobu učenik će automatsko biti teleportiran na teren pod istim brojem kao i soba u koju je učenik ušao.
Kako zatvoriti prolaz i teleportirati učenike pročitajte u nastavku teksta.

Na ovaj način svaki učenik bira svoj teren kao i susjede koji će biti na terenima lijevo i desno od njega.

Onemogućimo rušenje i omogućimo gradnju

Kako biste zaštitili strukturu svojeg svijeta i onemogućili učenicima da promijene ili sruše vaše građevine upotrijebite Deny blokove. Radi se o sivim blokovima koji će onemogućiti učenicima rušenje blokova koji se nalaze iznad i ispod ovih blokova.
Ukoliko radite na ravnom terenu (koji je dubine 4 bloka) najjednostavnije je da Deny blokove sakrijete ispod tla, odnosno da ih postavite na dubinu prvog ili drugog bloka. Dubina tri je ustvari površina vašeg svijeta.

Na slici možete vidjeti Dany blokove koji se nalaze na dubini dva bloka u ravnom svijetu.

Kada preko ovih bokova postavite blokove koji predstavljaju vaš teren učenici ih neće moći vidjeti, no blokovi će onemogućiti svakome tko nema ulogu World Buildera bilo kakvo rušenje.

Mjesta u vašem svijetu na kojima želite omogućiti učenicima gradnju popločite Allow blokovima. Ove blokove također možete sakriti u ispod tla.

Postavljanje velikog broja ovakvih specijalnih blokova može biti vrlo naporan posao, no upotrijebite li naredbu /fill vrlo brzo možete postaviti velike količine blokova bez da rušite gornji sloj terena ispod njega postavljate wwww blokove te opet prekrivate teren travom ili nekim drugim blokovima.

Primjerice, naredbom /fill -37 4 -33 -34 4 -37 deny postaviti će Deny blokove na ravni teren počevši od koordinata -37 4 -33 do dijagonalno nasuprotnog kuta koji se nalazi na koordinatama -34 4 -37.

(Ne)vidljive ograde

Kako učenici ne bi mogli prelaziti u tuđe dijelove terena te slučajno ili namjerno mijenjati ili rušiti građevine drugih učenika ispod ograda izgrađenih pomoću Wall blokova jednostavno postavite Border blokove koji će onemogućiti učenicima kretanje preko njih.

Ovi blokovi predstavljaju vidljivih/nevidljivih granica. Vidljiva granica se prikazuje isijavanjem crvenih zvjezdica iznad Border bloka. Ako pak ne želite da se vidi gdje se nalaze ovi blokovi u postavkama svijeta jednostavno isključite mogućnost Show Border Effect.

Naredbe na klik gumba

Pravu snagu u pripremi Minecraft svijeta učiteljima pružaju mogućnosti Command blokova. Upravo su ovi blokovi zaduženi za zatvaranje prolaza na vratima sporednih soba pomoću staklenih blokova i teleportaciju učenika.

Na samom prolazu u razini terena postavljen je Command blok koji se aktivira nagaznom pločom koju smo postavili na njega. U svaki Command blok možemo postaviti jednu ili pak više naredbi koje se izvršavaju kada aktiviramo blok, u našem slučaju kada učenik stane na potisnu ploču.

Za zatvaranje prolaza staklenim blokovima upotrijebili smo komandu:
/fill ~ ~1 ~ ~ ~2 ~ glass.

Kako bi učenika teleportirali na njegov teren uz prvi Command blok postavili smo još jedan blok koji se aktivira nakon prvog bloka te se u njemu nalazi komanda:
/tp @p[r=2] 3 4 8

Pomoću ovih vrlo korisnih blokova možete izraditi lance naredbenih blokova pomoću kojih ćete učenicima dijeliti elemente potrebne za gradnju. Svakako preporučamo da se poigrate s mogućnostima Command blokova jer će vam uvelike pomoći u praćenju rada učenika i opremanju i punjenju učeničkih inventara unutar vašeg zajedničkog svijeta.

Zaključak

Na kraju prije izrade samog svijeta razmislite koje radnje ćete dopustiti učenicima u vašem svijetu, a što će biti ograničeno. Hoće li učenici raditi samostalno svaki u svom privatnom dijelu svijeta ili će moći surađivati u zajedničkom svijetu bez barijera. Uz dobro pripremljene Minecraft svjetove učitelj će zadržati kontrolu unutar Minecraft svijeta, vrlo jednostavno će nadgledati i kontrolirati rad učenika te ih usmjeravati ka postizanju postavljenih ciljeva učenja.

Literatura

1. J. Blagus, G. Sokol: Minecraft priručnik za učenje programiranja, Školska knjiga, Zagreb 2020.
2. N. Žibert, G. Sokol: Minecraft: Education Edition – Korisnički priručnik, https://education.microsoft.com/hr-hr/resource/7f6db778

Lutka – odličan medij za komunikaciju

Nataša Čupeljić

Sažetak

Između učitelja i učenika, lutka je odličan medij za komunikaciju. Lutka u djeci budi snažne emocije jer djeluje kao posrednik u komunikaciji i na taj način poboljšava međuljudske odnose i može pružiti opušteno ili dinamično funkcioniranje u učionici. Lutka je sredstvo koje učitelju olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava.
Lutka koja govori engleski jezik igra posebnu ulogu za učenike. Uz lutku, učenici nesvjesno uče nove riječi, strukture rečenica i kreću prepreke govoru stranog jezika. Trenutak kada učitelj animira lutku glasom i pokretima, izaziva učenike da spontano iskuse verbalnu i neverbalnu komunikaciju između učenika i lutke. Učenici koji nemaju širok vokabular ili su na neki drugi način nesigurni, lakše će i bolje razgovarati s lutkom nego s učiteljem.

Ključne riječi: lutka, komunikacija, engleski jezik, učenici i učitelj.

Uvod

“Što više znate, više vrijedite”, izreka je koja se primjenjuje kada govorimo o učenju i poznavanju stranih jezika. Čuvanje i promocija višejezičnosti jedno je od temeljnih načela Europske unije. Preferirana formula za jezične vještine je 1 + 2; svaki Europljanin trebao bi savladati svoj materinji i dva strana jezika. Jedan od njih trebalo bi, naravno, biti engleski, a drugi, primjerice, jezik susjedne zemlje, drugi europski ili svjetski jezik. (Jazbec, Oštir, Dnevnik 2009) Učenjem stranog jezika djeca se mogu susresti vrlo rano. Bilo putem televizije, glazbe, ili ih roditelji upisuju na kurs stranog jezika. U posljednje vrijeme prilično je popularan jezični tečaj Helen Doron, koji bi trebao biti prikladan za djecu od 3. mjeseca starosti nadalje. Osnovna ideja temelji se na uvjerenju da je učenje stranog jezika najučinkovitije kada ga sistematski učimo na prirodan i spontan način – baš kao i materinski jezik. (Doron, 2013). Učenje engleskog jezika već nude mnogi vrtići, a djeca osnovne škole susreću se s engleskim jezikom u izbornom predmetu u prvom razredu. U odjelu produženog boravka, gdje predajem dva puta tjedno, odlučila sam začiniti određene sate lutkom koja govori engleski jezik. Učenici su dobro reagirali na lutku i dobro je primili, jer to vide kao prijatelja u igri, oponašajući ga, što je odlično za učenje stranog jezika, engleskog.

Lutka u razredu – odličan medij za komunikaciju

Svaki novi susret sa novim učiteljima može biti vrlo stresan za učenika. Svaki učenik treba vremena da se navikne na novog učitelja, upozna novo okruženje za učenje i stekne učiteljevo povjerenje. Lutka je alat koji učitelju pomaže u ovom kognitivnom procesu. Nakon određenog vremena, kada se “led razbije”, učitelj može pohvaliti učenika s lutkom, razgovarati, stvarati, oblikovati odnose, utješiti učenika … Lutka je učitelju od velike pomoći u postavljanju granica, stavova, mišljenja, pravila i normi. (Majaron, 2000)

Svrha korištenja lutaka na engleskom u odjelu produženog boravka nije samo učenje engleskog jezika, nego i nesvjesno ponavljanje i konsolidacija onoga što su se naučili na nastavi engleskog tijekom redovnih nastava, kako bi se potaknula kreativnost kroz igru ​​i izražavanje osjećaja. Najmlađa djeca osnovne škole već žive u “čarobnom svijetu” (Cvetko, 2010), gdje je sve moguće. Njihova se spontana igra ne podudara s ‘stvarnim’ svijetom, što se odražava na njihove proizvode koje karakteriziraju nelogičnost i nepravilnost. Lutka kombinira elemente stvarnog i nestvarnog svijeta, pa je posebno vrijedna jer jača djetetove emocije, empatiju i razvija socijalne vještine (Majaron, 2017). U rukama učitelja lutka je prijateljska, razumljiva, umiruje učenike u različitim stresnim situacijama, doprinosi boljoj socijalizaciji grupe, upoznaje djecu s novim temama i sluša ih (Majaron i Korošec, 2006).

Primjer dobre prakse

Tijekom lekcije produženog boravka svaki je učenik sastavio svoju lutku. Lutka koja govori engleski jezik napravila je i svoju lutku. Promišljenim pristupom pravljenju lutke svaki je učenik stvorio svog krajnjeg partnera za učenje, prijatelja. Sve upute za izradu diktirale su lutke učitelja engleskog jezika. Učenici nisu imali većih poteškoća u razumijevanju, ali ako su imali pitanja, uvijek su se obraćali učiteljskoj lutki.

Cilj je, pored samog proizvoda, da učenici dvosmjerno komuniciraju na engleskom jeziku, koriste nove riječi i steknu praktičnu lekciju o nesavršenosti koja nastaje zbog pogrešaka u izradi lutke.

Izradom vlastite lutke učenici su mogli brzo primijetiti da ideja o tome kako su lutke sazrele u njihovim mislima nije isto kao ono što su napravili svojim rukama. Međutim, njegova je lutka bila posebna za svakog učenika, jer je to sam napravio prvi put. Za neke krajnji proizvod nije bio “ispravan”, jer neki od učenika nisu razumjeli upute ili ih jednostavno nisu slijedili. Tako su izrezali rupu za usta, iako je bilo upućeno da naprave liniju. U ovom se trenutku podsjećamo da su sve upute dane u engleskom jeziku.

Pogreška je ključna za cijeli postupak izrade. To je postignuto uz pomoć lutke koja govori engleski jezik, koja je također sama napravila svoju lutku i imala s njom dosta problema. Učeći i sklapajući, oni su lutku doživljavali i prihvaćali kao svoju razrednicu, a ne kao učitelja koji daje upute.

Zaključak

Učenje engleskog jezika treba biti zabavno za učenike, pa je važno da nastavnik u poučavanju koristi odgovarajuće metode poučavanja. Nastava engleskog jezika najmlađim osnovnoškolcima stoga bi se trebala odvijati kroz pjevanje, ples, slikanje, čitanje bajki i lutki.

Lutka koja govori engleski jezik može biti stalni pomoćnik učitelja ili zvijezda u učionici koja povremeno zamjenjuje učitelja. Učenici se vezuju za lutku, vole je i vjeruju joj. Učenici se ne srame lutke, jer s njom razgovaraju tijekom cijele igre i govore joj samo engleske riječi. Dakle, govor engleskog jezika postaje sve ruteniji za učenike, jer oni postaju opušteniji sa svakim posjetom lutki. Lutka može učiniti bilo što, jer nije ograničena ničim. Ima čarobnu moć koja omogućuje djetetu da iskorači iz stvarnog svijeta i izgubi se u svijetu mašte u kojem nema straha, stida, stranaca i nevolja.

Dakle, ima li smisla upotreba lutaka na engleskom jeziku? Pitanje koje bi trebalo biti retoričko.

Literatura

1. Cvetko, I. (2010). Veliko malo prstno gledališče, Radovljica: Didakta.
2. Doron, H. (19. 3. 2013). What is different about the Helen Doron English method in comparison to competitors?, https://www.youtube.com/watch?v=KQX_UdsG4qQ (pridobljeno: 11. 5. 2020)
3. Jazbec S., Lipavic Oštir A. (4. april 2009). Otroci in učenje tujih jezikov, Dnevnik: https://www.dnevnik.si/1042256984 (pridobljeno: 10. 5. 2020)
4. Majaron, E. (2017). Vera v lutko. Razmišljanja o lutkovni umetnosti. Ljubljana: Mestno gledališče Ljubljansko.
5. Majaron, E. (2000). Lutka – pomočnica našega svagdašnja. Split. Dječji vrtić Marjan.
6. Majaron. E., Korošec H. (2006). Otrokovo ustvarjanje z lutkami. V Borota B., Geršak V., Korošec H. in Majaron E. (ur.). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper.

Učimo uz pomoć Minecraft svijeta

Gordana Lohajner i Gordana Sokol

Sažetak

Aplikacija Minecraft: Education Edition je obrazovna inačica popularne igre Minecraft koja je dostupna svim korisnicima aktivnih AAI@EduHr računa te se može besplatno preuzeti sa mrežne stranice https://education.minecraft.net/en-us/get-started/download. Aplikacija je dostupna za uređaje sa operacijskim sustavima Windows, MAC, iPad i Chromebook. Kako biste pokrenuli aplikaciju nakon instalacije potrebno se je prijaviti s aktivnim AAI@EduHr korisničkim računom.

Ključne riječi: Minecraft: Education Edition, obrazovna inačica, suradnja, komunikacija, učenje kroz igru.

Uvod

Kako potaknuti učenike na što veću aktivnost u nastavi na daljinu pitanje je s kojim se u proteklo vrijeme susreće veliki broj učitelja. Uvođenjem za učenike zabavnih i drugačijih načina rada svakako će pomoći u motiviranju aktivnosti učenika. Upravo iz tog razloga u nastavni proces smo uključili obrazovnu inačicu vrlo popularne aplikacije Minecraft Education Edition.
Ukoliko ste i vi odlučili upotrijebiti ovu veoma popularnu aplikaciju u radu sa svojim učenicima nakon instalacije potrebno je otvoriti neki od već unaprijed pripremljenih svjetova dostupnih za preuzimanje na mrežnim stranicama Minecrafta Education Edition ili pak otvoriti svoj novi prazan svijet.

Preuzimanje gotovih svjetova

Na mrežnim stranicama istražite već unaprijed pripremljene nastavne aktivnosti. Unutar svake nastavne aktivnosti možete pronaći opisane ishodi učenja kao i dodatne materijale za izvođenje nastavnih aktivnosti poput Minecraft svjetova u obliku .mcworld datoteka.

Slika 1. Uvoz preuzete datoteke s Minecraft svijetom u aplikaciju Minecraft Education Edition

Ove datoteke je potrebno preuzeti na računalo te ih uvesti pomoću gumba Import koji ćete pronaći pokrenete li Minecraft Education Edition te na početnom zaslonu nakon prijave kliknete na gumb Play. Drugi način je da na preuzetu .mcworld datoteku dvokliknete mišem. Dvoklik će pokrenuti postupak otvaranja Minecrafta Education Edition. Ovakve unaprijed pripremljene svjetove možete upotrijebiti ili pak prilagoditi potrebama vaših učenika.

Izrada vlastitog praznog svijeta

Drugi način, koji mi češće koristimo je izrada vlastitih svjetova. Kako biste izradili svoj Minecraft svijet Na početnom zaslonu Minecrafta najprije kliknite na gumb Play.

Na idućem zaslonu klikom na gumb Create New otvoriti će se izbornik u kojem je potrebno odabrati New kako bi se otvorio dijaloški okvir Create New World.

Ovdje upisujemo naziv novog svijeta te odabiremo način igre, težinu, ulogu igrača unutar igre, tip svijeta i ostale dostupne dodatne mogućnosti. Naziv svijeta po kojem ćete razlikovati svoje svjetove upisujete u okvir World Name. U Minecraftu postoje različiti načina igranja igre koji birate iz padajućeg izbornika Default Game Mode.

Survival – način igre u kojem igrač treba samostalno osigurati preživljavanje unutar svijeta traženjem hrane, izgradnjom skloništa te se može ozlijediti zbog gladi, padova, utjecaja vatre i vode ili pak neprijateljskih mobova. Ovo je najomiljeniji način igre vaših učenika, no nije baš pogodan za izvođenje nastavnih aktivnosti

Creative – način igre u kojem igrači ne trebaju brinuti o preživljavanju unutar svijeta već mogu izraziti svoju kreativnosti upotrebom svih dostupnih blokova i elemenata unutar inventara. Ovaj način igre je najprikladniji za početno učenje Minecrafta i izvođenje nastavnih aktivnosti u kojima učenici trebaju izgraditi vlastite građevine.

Adventure – način igre u kojem igrači nemaju potrebu graditi i rušiti blokove već se samo kreću kroz svijet, istražuju ponuđene sadržaje unutar svijeta te se koriste interaktivnim elementima koje aktiviraju upotrebom nagaznih ploča, gumbi, poluga i sl.

Minecraft Education Edition omogućuje odabir jedne od četiri različite težine igara. Za promjenu težine igre u izborniku Difficulty odaberite jednu od četiri mogućnosti:

1. Peaceful – mirna postavka u kojoj se ne pojavljuju čudovišta niti ih igrači mogu prizvati. Zdravlje i glad neprestano se obnavljaju, zbog čega je gotovo nemoguće umrijeti.
2. Easy – laka težina igre,
3. Normal – normalan težina igre i
4. Hard – teški način igre.

U posljednja tri stupnja težine u igri se pojavljuju čudovišta unutar svijeta te napadaju igrače koji zbog toga mogu umrijeti u igri.

Za rad s učenicima svakako preporučamo najmirniji svijet Peaceful bez čudovište koja će odvraćati pažnju učenika od aktivnosti koje ste pripremili za njih.

Uloga učenika u Minecraft svijetu

Još je jedna važna postavka koju je potrebno podesiti prilikom stvaranja novog Minecraft svijeta, a to je uloga koju će imati vaši učenici u igri. Postoje tri uloge koje možete postaviti za svoje učenike koji se spajaju u Minecraft svijet.

Visitor (posjetitelj) – uloga koja učeniku omogućuje neometano šetanje svijetom, pregledavanje sadržaja ali ova uloga učenicima ne pruža mogućnost da koriste blokove, predmete ili entitete.

Member (član) – uloga u kojoj će vaši učenici biti aktivni igrači unutar Minecraft svijeta te će moći postavljati i rušiti blokove te napadati životinje, čudovišta i druge igrače.

Operator (operater) – uloga koja učenicima omogućuje postavljanje dozvola za druge učenike/igrače, upotrebu naredbe u Chat prozoru i veću kontrolu nad postavkama svijeta. Ovo je uloga koju ćete dodijeliti učenicima koji će biti vaši pomagači u nadgledanju nastajanja zajedničkog svijeta.

Zaključak

Na kraju prije izrade samog svijeta razmislite koja vrsta svijeta će biti najbolja za provođenja nastavnih aktivnosti koje ste zamislili za svoje učenike. Što će sve vaši učenici trebati raditi unutar Minecraft svijeta te koje ćete im uloge dodijeliti.

Literatura

1. J. Blagus, G. Sokol: Minecraft priručnik za učenje programiranja, Školska knjiga, Zagreb 2020.
2. N. Žibert, G. Sokol: Minecraft: Education Edition – Korisnički priručnik, https://education.microsoft.com/hr-hr/resource/7f6db778

Povežimo se u timove – Microsoft Teams

Gordana Sokol

Na početku nove školske godine vrlo je važno dobro se organizirati, pripremiti se i povezati s učenicima i kolegama učiteljima u timove. Pravi alat za to je Microsoft Teams, digitalno središte, dostupno putem Officea365 za škole kojem pristupate putem URL adrese office365.skole.hr uz prijavu valjanim AAI@EduHr elektroničkim identitetom.

Microsoft Teams omogućuje vam:

• stvaranje timova
• komunikaciju i suradnju upotrebom Razgovora
• stvaranje kanala za dijeljenje dokumentima putem zajedničke mape
• sigurno mjesto za zajednički rad na dijeljenim dokumentima
• pregledavanje komentara, dodavanje lajkova i drugih emoti ikona
• dodavanje bilješki, aplikacija, mrežnih stranica itd. te
• zajedničku suradnju na različitim uređajima.

Slika 1. Pokretanje aplikacije Teams

Aplikaciju Teams možemo koristiti u njenoj online verziji ili pak možemo instalirati Teams aplikaciju za računala na svoje računalo, tablet, pametni telefon bilo da se radi o iOS ili Android uređaju.

Nakon što pokrenete aplikaciju Teams otvara se prozor Timovi u kojem će se nalaziti pločice sa svim vašim timovima. Ukoliko još niste dodani u ni jedan tim ovo mjesto biti će prazno sve dok ne izradite svoj tim ili pak se priključite nekom već izrađenom timu.

Sučelje aplikacije Microsoft Teams

Uz lijevi dio prozora ① nalazi se traka u kojoj možete vidjeti vaše nedavne aktivnosti, čavrljanja, timove, sastanke, datoteke, zadatke te mjesto gdje možete preuzeti aplikaciju i instalirati je na svoje računalo, pristupiti trgovini aplikacija ili potražiti pomoć.

U idućem okviru uz lijevi dio prozora ② nalaze se vaši trenutni timovi (ako još niste koristili Teamse ovaj okvir je prazan). Svaki tim ima zadani kanal Općenito. Po potrebi možemo dodati još kanala.

Uz gornji rub prozora ③ nalazi se naziv trenutno odabranog tima sa izbornikom koji omogućuje uređivanje tima, dok se ispod naziva nalazi okvir za prikaz kartice Razgovori, Datoteke, Bilježnice i dodatnih kartica koje prema potrebi možemo dodati svakom timu.

 

 

 

 

 

 

 

Slika 2. Sučelje aplikacije Microsoft Teams

Izradimo predmetne timove

Aplikacija Microsoft Teams omogućuje izradu četiri različite vrste timova:

1. Predmetni tim – učitelji i učenici
2. PLC-ovi – učitelji koji surađuju unutar profesionalne zajednice
3. Članovi nastavničkog osoblja – ravnatelji, stručni suradnici, učitelji
4. Svi – učenici i svi zaposlenici škole.

Kako biste svojim učenicima osigurali sigurno i funkcionalno mjesto za suradnju i komunikaciju izradite predmetne ili razredne timove. Kako biste izradili tim u prikazu Timovi kliknite na gumb Pridružite se ili izradite tim.

Na idućem prozoru otvara vam se mogućnost da izradite vlastiti tim klikom na Stvori tim ili pak da se pridružite nekom od privatnih timova putem koda koji je s vama podijelio vlasnik tima. Ukoliko pak u vašoj organizaciji postoje javni otvoreni timovi tada se možete pridružiti i nekom od tih timova.

Mi ćemo krenuti od izrade vlastitog razrednog tima za učenike i učitelje, stoga kliknite na gumb Stvori tim te odaberite karticu za stvaranje Razrednog tima.

Slika 3. Odabir vrste tima

U prvom koraku izrade tima krećemo od upisivanja naziva tima, preporučamo odabrati naziv tima ①koji će jasno opisivati grupu članova koji će koristiti tim, primjerice: Info_5_raz. Jedna od novih funkcionalnosti unutar Teamsa je mogućnost izrade tima iz predloška. Stoga ukoliko već imate izrađene razredne timove te želite koristiti već ranije pripremljene materijale za nastavu iz drugog tima kliknite na poveznicu ② Izradi tim pomoću postojećeg tima kao predložak.

Krenete li od izrade tima prema predlošku u nastavku je potrebno odabrati ranije izrađeni tim koji koristite kao predložak, zatim odaberite što želite da vaš novi tim sadrži iz izvornog tima. Napomenuti ćemo da poruke, datoteke i sadržaji iz izvornog tima neće biti sadržane u novom timu, a članove možete ali i ne morate uključiti.

U idućem koraku dodajte članove novom timu te odredite njihovu ulogu. Članove dodajemo upisivanjem njihovih adresa elektroničke pošte, odabirom grupe ili pak popisa za raspodjelu. Nakon što smo dodali članove članovi imaju ulogu Član koju možemo po želji promijeniti ulogu u Vlasnik tima te na taj način članu dati veće ovlasti.

Nakon što smo dodali sve članove i zatvorili čarobnjaka za izradu tima u prikazu Timovi otvoriti će se novostvoreni tim i njegova kartica Razgovori.

Ovdje vam se otvara mogućnosti da izvršite prijenos materijala za nastavu iz izvornog tima. Materijali će biti preneseni u Datoteke tima u zaštićenu mapu Class Materials kojoj može pristupiti samo vlasnik tima, odnosno učitelj koji je kreirao tim.

Uz prijenos materijala za nastavu u sklopu tima možemo za naše učenike postaviti i bilježnicu za predmete klikom na gumb Postavljanje bilježnice za predmete.

Slika 4. Prijenos materijala za nastavu iz izvornog tima

Ovdje možemo započeti komunikaciju sa dodanim članovima tima upisivanjem pozdravne poruke. Poruke možemo dodatno oblikovati, istaknuti kao važne ili pak im dodati emoti ikone, naljepnice ili Giphy animirane gifove. Želimo li u poruci spomenuti cijeli tim ili pak samo nekog člana tima ispred njihovog imena potrebno je upisati znak @.

Nakon što smo postavili razredni tim po potrebi timu možemo dodavati dodatne kanale za komunikaciju unutar tima ili pak ga uređivati upotrebom naredbi iz izbornika Dodatne mogućnosti.

Više o bilježnici za predmete i dodatnim mogućnostima Teamsa čitajte u nekom od slijedećih brojeva Pogleda kroz prozor .