Projekt: Ovisnosti u Osnovnoj školi Luka

marija_raguz

Marija Raguž

U sklopu mjeseca borbe protiv ovisnosti od 15. studenog do 15. prosinca učenici sedmih imagerazreda naše škole dobili su zadatak da prikažu prigodnim plakatom svoju poruku i vlastitim sloganom svoj stav o posljedicama zlouporabe, alkohola, droge i nikotina. Na satu u okviru teme Biološko djelovanje tvari učenicama sam podijelila prikladan edukativni materijal i zamolila ih da odgovore na pitanja vezana uz razloge zašto mladi posežu za sredstvima koji mijenjaju funkcioniranje mozga i imageposljedicama koje to ima za mladu osobu i njenu obitelj. Učenici su s velikim zanimanjem proučili ponuđeni sadržaj i odgovorili na pitanja. Daljnje istraživanje i kreativni rad nastavili su kod kuće opredijelivši se za jednu temu. Nakon tjedan dana donijeli su prekrasne radove i svoje stavove.

Učenici su izlagali teme i prezentirali radove u skupinama, prema temi koju su obradili. Pozorno su slušali izlaganje svake skupine, postavljali pitanja jedni drugima i strpljivo odgovarali. Svi su čuli problematiku svihimage navedenih ovisnosti. Svi zajedno smo puno novog čuli i naučili. Za vrijeme izlaganja na nastavu je pozvana socijalna pedagoginja gospođa Mirjana Rišavi, kako bi podržala i pratila izlaganja učenika. Teško je izabrati najbolje plakate i najbolje slogane, dječja mašta nema kraja, ali zajednički stav svih je „ Nikotin, alkohol, droga, mi možemo bolje od toga“. Mi učitelji koju god struku poučavali imageprimarno u školi, moramo uvijek odgajati za vrednote i utjecati na formiranje stavova naših učenika, te ih na taj način štiti od rizičnih oblika ponašanja. Najbolje radove poslali smo na natječaj Zavoda za javno zdravstvo doktor Andrija Štampar, a od ostalih radova ukrasili smo zajedno s učiteljem likovne kulture gospodinom Ivanom Ožetski panoe u školi, gdje služe edukaciji svih koji su uključeni u život škole.

Djeca za sigurnost u prometu

frida_gubensek

Frida Gubenšek

Sažetak

1. studenoga je svjetski dan borbe protiv ovisnosti. Koliko različitih vrsta ovisnosti postoji u suvremenom društvu, i koliko su duboko neke od njih usađene u obitelji, čak i u obitelji naših školaraca! O tome smo razmišljali i u našoj područnoj školi.

Svjesni smo da nas kao pješake i bicikliste jako ugrožavaju vozači, koji nam mogu ugroziti i život, zato smo odlučili malo potaknuti njihovu savjest. Uključili smo se u preventivnu akciju Djeca za sigurnost u prometu, kojom smo pokušali utjecati na vozače da ne uživaju alkohol i druge opasne tvari kada sjedaju za volan. Na to smo ih poticali riječju i slikom.

Ključne riječi: ovisnost, radovi s porukama, alkohol, promet.

1. Uvod

S problemom ovisnosti o alkoholu i drogi u društvu se suočavamo već duže vrijeme, te znamo da su droge čovječanstvu već dugo poznate.

Što su droge? To su tvari koje utječu na središnji živčani sustav. Imaju veliki utjecaj na promjenu osjeta, ponašanja, mišljenja onoga koji ih uživa. Razlikujemo ih više vrsta, ali važno je da izazivaju ogromnu štetu. Uživanje droga uživatelja dovodi do razdražljivosti, preosjetljivosti, depresije, tjeskobe, osjećaja krivnje, nedruštvenosti, ravnodušnosti, nezainteresiranosti, tjelesnih oštećenja… Uživanjem droga pri vožnji, uživatelji ozbiljno ugrožavaju sebe i druge ljude u prometu. Na žalost, u društvu je sve više ovisnika o drogama i alkoholu među mladima starosti od 14 do 25 godina. Isprobavaju ih iz znatiželje, ali se s vremenom više ne mogu izvući, o njima postaju ovisni.

Stoga je nužno o drogama i alkoholu, te o drugim vrstama ovisnosti koje se pojavljuju u današnje vrijeme, informirati djecu već u osnovnim školama, te ih poučiti o posljedicama i štetnostima takvog uživanja. Time ćemo možda postići da ih oni već kao adolescenti odlučno odbace, te da na to potiču i svoje prijatelje, školske kolege i druge.

2. Preventivna akcija: Djeca za sigurnost u prometu

U preventivnoj akciji Djeca za sigurnost u prometu sudjelovali smo već četvrtu godinu. Ove godine se je u akciju u celjskom kraju uključilo čak 1098 djece i 78 mentora iz 29 vrtića i osnovnih škola. Svake godine akcija se organizira pod okriljem Nacionalnog instituta za javno zdravstvo, u suradnji s vrtićima, školama, policijskim postajama, te Društvom za borbu protiv raka celjske regije. Događaj se obično provodi na Martinje, 11. studenoga. Svrha akcije je osvješćivanje javnosti o problematici alkohola i drugih psihoaktivnih tvari u prometu.

Tako smo i u našoj školi razgovarali o utjecaju alkohola na vozače. Kada smo na internetu i u knjigama tražili informacije o prometnim nezgodama, došli smo do zastrašujućih podataka. Doznali smo da se svaka treća prometna nezgoda dogodi radi vožnje pod utjecajem alkohola i da je više od petine vozača koji su izazvali prometnu nezgodu vozilo pod utjecajem alkohola. Da vozač koji vozi pod utjecajem alkohola ima smanjene brojne sposobnosti – pažnju, budnost, prosuđivanje, razlikovanje boja, udaljenosti, oslabljenu oštrinu vida i, naravno, motoriku.

Što je s našim petoškolcima, koji će ove školske godine polagati biciklistički ispit i pri tome vježbati vožnju i na glavnoj cesti? Što ako se suoče s pijanim vozačem koji vijuga po cesti ili vozi neprilagođenom brzinom? Kako da se ponašaju u takvom slučaju? I kada pri tome kao biciklisti budu na cesti potpuno sami?

Takva i slična pitanja su poput kiše izlazila iz usta naših školaraca, zato smo odlučili obratiti se odraslima i potaknuti ih da kada voze po cesti ne uživaju alkohol, i tako sačuvaju veću sabranost, pažnju i budu odgovorni prema biciklistima, pješacima i drugim sudionicima u prometu.

3. Oblikovanje poruka

S likovnim i literarnim radovima na temu promet i alkohol učenici 4. i 5. razreda počeli su u mjesecu listopadu. Na tvrdi papir precrtali su svoj dlan, izrezali ga i po želji obojali. Neki su ga obojali u obliku semafora, drugi su na njega naslikali cestu, vozila, prometne znakove, prekrižene boce i slično. Kada su završili s bojanjem, na svoje su radove napisali poruke vozačima.

Njihove su poruke bile:

“Ako si pijan, ne sjedaj za volan.”
”Ne pij alkohol, jer to može biti pogubno za mene, za tebe i za cijelo društvo!”
”Kad si pijan, ne sjedaj za volan, jer taj dan može i za tebe i za mene biti koban!”
”Ne pij alkohol ako voziš, jer je to jako opasno!”

Slika 1
Slika 1. Učenički radovi

Njihove sam radove kao mentorica poslala Nacionalnom institutu za javno zdravstvo, Područnoj jedinici Celje. Tamo su našim radovima pridodali još i letak NIJZ, te brošuru o alkoholu. Radove su nam potom vratili, a učenici su nestrpljivo iščekivali da se s njima upute na cestu do vozača. U glavama su si već pripremali riječi koje će reći sudionicima u prometu, jer su na njihovu savjest htjeli utjecati i riječima.

4. Ulična akcija

I tako je došao dugo iščekivani ponedjeljak, 11. studenoga 2019. Već u 8 sati ujutro u školsku su učionicu došli policajci iz Policijske postaje Šentjur. Dogovorili smo se o tijeku akcije, nakon čega su se policajci u policijskom vozilu odvezli do najprometnije ulice u našem kraju. Školarci su se obukli, obuli, stavili reflektirajuće prsluke, uzeli svoje radove te se u pratnji mentorice hrabro uputili prema policajcima na glavnu cestu.

I, kako je akcija protekla?

Tako da bi policajci zaustavili vozača, obavili pregled dokumenata, a onda bi k njemu pristupili učenici. Pozdravili bi ga i rekli mu da nipošto ne pije alkohol ako zna da mora na cestu. Ili pak da, u slučaju da je popio previše alkohola, radije pozove taksi ili neku drugu osobu koja će ga odvesti doma.

Ukratko, učenici bi vozačima poželjeli sretan put bez alkohola, te im dali crtež s porukom i brošuru. Kada su podijelili sve radove, zadovoljni što su učinili dobro preventivno djelo vratili su se u školu.

Slika 2Slika 3
Slika 2 i 3. Susret s vozačima

5. Sažetak

Nadamo se da je preventivna akcija koju smo proveli postigla svoj cilj i potaknula odrasle na odgovorno i trijezno ponašanje u prometu. Istovremeno je pozitivno djelovala i na naše učenike, koji će jednog dana postati vozači. Svi su potvrdili da će tada alkoholu odlučno reći: NE!

Svakako smatram da ovakvo osvještavanje odraslih i djece važno, zato ćemo s akcijom nastaviti i sljedeće školske godine, te tako možda makar malo pomoći u smanjivanju broja prometnih nezgoda izazvanih alkoholom.

5. Literatura

  1. Artnik, B., Drev A., Drglin Z.,… Zupanič Tina. (2011). Neenakosti v zdravju in z zdravjem povezanih vedenjih slovenskih mladostnikov. Ljubljana: Inštitut za varovanje zdravja v Sloveniji.
  2. Dogša I. in Schmidt I. (1997). Droge? Ne, hvala! Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  3. Fotografije – osobna arhiva.
  4. Brošura o alkoholu.

Mobi – moj hobi

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Rezime

Danas si život bez mobilnih telefona ne možemo zamisliti jer njihova upotreba je postala nešto normalno. Njihova upotreba raste, jer mobilni aparati nisu samo telefoni, s njima je moguće odrađivati mnogo drugih stvari; djeca uveliko koriste internet, šalju poruke, gledaju filmove, igraju igrice, slušaju glazbu, koriste fotoaparat, snimaju….

Za istraživački zadatak sam se odlučila, kako bi vidjela koliko djece u našoj školi ima svoj vlastiti mobitel, kako često ga koriste i koliko vremena provode na njemu, te koje su im aplikacije najdraže. Zanimalo me je dali mladi provode više vremena na telefonu ili ih zanimaju i ostali oblici druženja (igranje na otvorenom prostoru, vožnja biciklom, ostale sportske aktivnosti). Ovim istraživačkim radom bi htjela upozoriti mlade, da je prekomjerno korištenje kao droga, te loše utječe na nas: umanjuje međusobnu komunikaciju, smanjuje razinu verbalne komunikacije, lošiji uspjeh u školi, izloženi smo zračenju.

Mobilni telefoni predstavljaju na neki način nužno zlo, a s druge strane je velika mogućnost ili prilika da postanemo digitalno kompetentni. Moramo ići u korak s vremenom, pri tome paziti da si ne naštetimo. Još uvijek je lijepo razgovarati s prijateljima u živo, dotaknuti ih i zajedno se smijati.

KLJUČNE RIJEČI: mobilni telefon, prekomjerna upotreba, ovisnost, zavisnost.

Uvod

Današnji svakodnevni život si više ne možemo zamisliti bez mobilnih telefona, njihova upotreba je postala nešto sasvim uobičajeno. Ne samo kod nas mladih, čak i stariji- naši roditelji te naše bake i djedovi ih koriste budući da se upotreba kućnih telefona uveliko smanjila.

Po zadnjem istraživanju RIS, mobilni telefon posjeduje skora svaka osoba, što znači da da 90 % ljudi koristi mobilni telefon u dobi od 10-75 godina.

Kao i svaka stvar, tako i komunikacijska tehnologija ima negativne utjecaje na ljude, na koje bi vam ovim istraživačkim radom skrenula pozornost. S jedne strane smo dobili više slobode, a po drugoj strani više kontrole i ovisnosti. Na jednoj strani smo dobili više vremena, a druga strana nam ga ta naprava uzima. Tako mobilna tehnologija donosi mnoge kontradikcije kao i razvoj, ima mnogo rizika i istodobno mnogo novih mogućnosti.

Želim upozoriti na sljedeće slabosti u slučajevima prekomjerne uporabe mobilnih telefona:

MANJE MEĐUSOBNE KOMUNIKACIJE, mladi se zbog upotrebe mobitela i drugih audio-vizualnih naprava međusobno vidno manje razgovaraju, jer veliku pozornost posvećuju mobilnim aparatima.

SMANJIVANJE RAZINE VERBALNE KOMUNIKACIJE: potaknuti slanjem kratkih poruka, te bržeg komuniciranja, mladi koriste niži nivo sporazumjevanja te ga često preuzimaju u međuljudske odnose.

LOŠIJI USPJEH UČENJA: pozornost i koncentracija u svim školskim aktivnostima se može smanjiti zbog ovisnosti o stalnom kontaktu s telefonom.

IZLOŽENOST ZRAČENJU: veći broj upaljenih mobilnih aparata u zatvorenom prostoru, prema nekim istraživanjima predstavlja potencijalno opasno zračenje, što može prouzročiti trajna oštećenja, posebno za mlade.

S učenicima smo prije svega istražli negativne posljedice, jer su mladi ljudi svjesni pozitvnih osobina. Proučavali smo ovisnost o mobilnim telefonima i koji su znakovi ovisnosti (društvene i psihološke učinke na pojedinca).

Izradili smo i anketu, kojom smo pokazali relne kriterije o upotrebi mobilne tehnologije kod učenika OŠ Markovci. Istraživanje je provedeno u svim razredima, ukupno 276 anketa.

Zadatak istraživanja smo podjelili na teorijski i empirijski dio. U teorijskom djelu smo opisali povjest mobilnog telefona, usredotočili smo se na mobilnu telefoniju među adolescentima. Govorimo o zavisnost i ovisnosti o mobilnom telefonu, o zavisnosti kao društvenom problemu i naravno negativnih učinaka ili posljedica prekomjerne uporabe na socijalno ponašanje učenika ( depresija, hiperaktivnost, agresivnost), kao i o učincima zračenja.

Teorijski dio

Mobilni telefoni su postali nužan i prirodan element našeg svakodnevnog života među adolescentima. S njima organiziramo dnevne aktivnosti i produbljujemo društvene veze. Naši najmlađi učenici (učenici 1.razreda) počinju s igricama i glasovnom komunikacijom ( više preko igre i na šaljiv način). Kada malo porastu i nauče čitati i pisati, počinju sa slanjem SMS poruka. Također postoje razlike među spolovima: djevojčice više vole razgovarati, dječaci pak radije šalju SMS poruke ( iz ankete)

Za porast mobilne telefonije među adolescentima možemo tražiti uzroke i u roditeljskoj brizi. S njima smo uvijek dostupni, i roditelji nas mogu nazvati kad god požele. Oni na neki način ostvaruju kontrolu, da bi vidjeli gdje smo i šta radimo. Ali taj način kontrole nam se čini pogrešan. Roditelji moraju imati povjerenje u svoje djete. Ispravno je, unaprijed razjasniti stvari i unaprijed raspraviti moguće probleme.

Kako sam već rekla, željeli smo našim učenicima ukazati na zamke koje donosi ovisnost o mobilnom uređaju. Učenici su nam sami rekli, ukoliko im roditelji uzmu mobitel da se osjećaju loše i da su depresivni. Postaje im dosadno. I upravo tu se pali lampica upozorenja. Ono što donosi i kako se ta ovisnost prikazuje može te pročitati u nastavku. Ovisnost o mobilnim uređajima može postati društveni problem. Činjenica je da mladi uvijek posežu za svojim mobitelima. Iz naše ankete je također vidljivo, da većina djece dobije svoj telefon s osam ili devet godina, tj. u 3. razredu OŠ ( tri četvrtine djece u razredu). Na telefon troše oko 30 min. dnevno.

Mag. Ivan Štrafela u svom magistarskom radu spominnje tri rizične skupine djece, koja su najosjetljivija na ovu vrstu ovisnosti:

Prva skupina su depresivna djeca, koja se pri upotrebi mobitela privremeno osjećaju bolje i barem djelimično zaborave na svoje probleme«..

»Druga skupina su hiperaktivna djeca i djeca s poremećajem koncentracije. Ta djeca su većinom neuspješna u školi, traže i ostvaruju se pomoću pametnog telefona, osobito u računalnim igrama.«

»Treća skupina su djeca koja su agresivna i imaju problema s kontroliranjem bjesa. Svoje zadovoljstvo nalaze u računalnim igricama koje su pune nasilja. Često kažu da ih to opušta i smiruje«.[1]

Depresivnost kod adolescenata se odražava na nekoliko načina: pojava poremećaja ponašanja, prikrivanje problema i poteškoća, problemi u školi, socijalna izolacija i promjene u ponašanju u obiteljskom okruženju.[2]

Hiperaktivnost je poremećaj pažnje. Smatra se za novodobni neurološki poremećaj, čiji su glavni simptomi slaba pozornost,. Povećana impulzivnost i nemir.[3]

Suvremena istraživanja razvoja mozga ukazuju da su to organske značajke, genetski uvjetovane i često povezane s nekim drugim bolestima kao popratnim poremećajima. Glavna skupina poremećaja, koja se kod nas naziva poremećaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti . U Sloveniji se bilježi da taj poremećaj ima 5 do 10 % školske djece i da njihov broj i dalje raste. Kod dječaka se dijagnosticira 4 puta češće, jer se znakovi također razlikuju prema spolu: dečki svoje odgovore iskazuju na van i simptomi su primjetniji nego kod djevojčica koje internaliziraju svoj odgovor. Stoga s ovim problemom kod nas živi najmanje 25.000 učenika i 100.000 odraslih.[4]

Agresivnost – adolescenti namjerno, fizički ili verbalno nanose štetu drugom. Također u našoj školi imamo mobing nad slabijim učenicima. To se radi s izrugivanjem ili čak fizičkim nasiljem. Tada ne bismo smjeli gledati na stranu, nego se trebamo izboriti za svoje prijatelje. Ako nitko ne bude pomagao prijatelju, onda će ta djeca zasigurno postati depresivna. Također se pitamo koliko vremena na telefonu znači pretjerano korištenje. Dali je to više od 2 sata dnevno? Moramo biti svjesni, što uzrokuje prekomjerna uporaba i kako djeluje na adoscelente. Najčešće se radi o zanemarivanju osobnih odnosa. Učenici imaju lošija dostignuća u školi i drugdje, nedostaje im sna i energije. [5]

Prekomjerna uporaba također uzrokuje zdravstvene probleme,kao na primjer probleme s kralježnicom, prekomjernom težinom. Veliki negativan učinak je i zračenje mobilnih telefona. Adolescentski mozak je još uvijek u fazi razvoja. Štetne zrake kod djece prodiru dublje u njihove glave nego kod odraslih. Izloženost zračenju stvara probleme u ponašanju. Mladi ljudi koji često koriste mobilni telefon postaju depresivni, asocijalni i agresivni.

Empirični dio

U empirijskom dijelu zadatka izvršili smo kvantitativno istraživanje. Podaci su prikupljeni pomoću upitnika i intervjua. Prikupljeni podaci su obrađeni i analizirani. Također smo grafički ilustrirali važna pitanja i njihove odgovore. Učestalost korištenja mobilnog telefona mjerena je na skali od pet točaka (od manje od 30 minuta do više od 2 sata). Graf je pokazao učestalost korištenja mobilnog telefona među učenicima osnovnih škola, kao i svijest o negativnim učincima mobilne telefonije.

U istraživanje smo namjerno uključili sve razrede, jer nas je zanimalo koliko učenika u prvoj triadi već ima telefon i zašto ga koristi.

Opis problema istraživanja

U našem istraživanju, pomoću upitnika i intervjua smo željeli saznati koliko učenika u našoj školi ima mobilne telefone, koje su aplikacije najpopularnije, dali imaju svoju omiljenu marku mobilnog uređaja, koliko vremena troše na njegovo korištenje i jesu li svjesni štetnih učinaka prekomjerne uporabe. Ovo posljednje pitanje također nas je zanimalo, jer smo htjeli ukazati na opasnosti koje slijede ako previše koristimo svoj mobilni telefon. Kako bi lakše došli do rezultata koristili smo anketni upitnik s 12 pitanja koji smo podjelili među učenicima od 1. do 9. razreda, ukupno 276 anketa. Također smo vodili intervju s učenicima zadnje trijade, jer mišljenja smo da u urazgovoru u četiri oka saznamo malo više. Pitali smo ih koliko vremena provode na mobilnom uređaju, kako bi se osjećali bez njega.

Naši su se istraživački radovi temeljili na sljedećim metodama:

  • metoda rada s izvorima i literaturom
  • metoda anketiranja
  • metoda obrade podataka i njihovo tumačenje
  • metoda razgovora

Pogledajmo neka važnija istraživanja koja se mogu vidjeti iz sljedećih grafikona:

graf1Graf .: Čak 27 posto naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno. Otkrili smo, da se sa stupnjem starosti produljuje i vrijeme koje mladi provode telefonom. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

graf2Graf 2. 81% naših učenika ima svoj mobilni uređaj. Otkrili smo da većina učenika u prvoj trijadi nema svoj telefon. Povećanje je posebno vidljivo od druge trijade na dalje.

graf3Graf 3. Učenci slušaju glazbu na Youtubu – 18%, 16 % njih koristi Snapchat i manji postotak Facebook.

graf4Graf 4. Djeca osnovne škole Markovci najradije se igraju vani. Na drugom mjestu je vrijeme koje provode svirajući glazbene instrumente. 20% učenika se voli baviti sportom. Na predzadnjem mjestu je korištenje Facebooka.

graf5Graf 5. Učenici koji su svjesni negativnih učinaka mobilne tehnologije, na prvom mjestu je zračenje (43%), glavobolja na drugom mjestu (23%), treće mjesto zauzima ovisnost o mobilnom telefonu (17%). Nakon toga slijedi bolesti očiju i rak.

Slijedi kratak sažetak naših hipoteza – što smo ispravno i što smo pogrešno pretpostavili.

H 1: Većina učenika ima svoj mobilni telefon.
To smo ispravno pretpostavili, da većina učenika ima svoj mobilni telefon. U prvoj trijadi ta brojka je niža, u drugoj trijadi međutim, porast broja mobilnih telefona među učenicima je uveliko povećan. Na primjer, samo jedan učenik iz 5. razreda i jedan učenik iz 6. razreda nema svoj telefon. U zadnjoj trijadi ga imaju svi učenici.

H 2: Najpopularnija aplikacija je Facebook
Druga hipoteza može biti poništena, budući da naši učenici više vole slušati glazbu na Youtubeu (18%), na drugom mjestu je aplikacija Snapchat s 16% i Facebook je tek na trećem mjestu sa 15%.

H 3: Učenici ga koriste dva ili više sati dnevno.
Čak 27% naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno, što potvrđuje naša treća hipoteza. Sa stupnjem odrastanja se produljuje i vrijeme koje mladi provode na telefonu. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

H 4: Učenici nisu svjesni svih zamki uzrokovanih pretjeranim korištenjem mobilne tehnologije.
Ova hipoteza se također može potvrditi jer 65% učenika nije svjesno negativnih učinaka pametnog telefona, što je vrlo zabrinjavajuće. Učenici viših razreda već su čuli za negativne posljedice pretjeranog korištenja telefona. Rekli su da mobiteli emitiraju opasna zračenja koja su štetna po zdravlje, uzrokujući glavobolju i bolove u ušima, pa čak i rak.

H 5: Učenici Osnovne škole Markovce nisu ovisni o mobilnim telefonima.
Također smo ispravno pretpostavili posljednju hipotezu. Naši učenici ne pokazuju znakove ovisnosti. Većina učenika pohađa školske aktivnosti. Učenici se bave nogometom, košarkom, rukometom, odbojkom i borilačkim vještinama. U slobodno vrijeme voze bicikl i druže se na otvorenom. Mnogi učenici sviraju glazbeni instrument. Za našu školu možemo reći da to nije klasična osnovna škola, nego da smo istovremeno i glazbena škola.

Zaključak

Mobilna tehnologija postala je dio našeg svakodnevnog života i ne predstavlja nikakvu novost. Djeca su već suočena s njom u ranoj dobi. Također postaje dio školskog kurikuluma. Život se mijenja, a time i navike i običaji. Nastava se mijenja, proces učenja mijenja, mijenja se socijalno ponašanje učenika.

Mobilna tehnologija donosi bezbroj prednosti. Jedna od njih je kontinuirana internetska veza gdje možemo odmah dobiti određene informacije koje su nam potrebne ili koje nas zanimaju. Time se smanjuje vrijeme pretraživanja u knjižnicama određene literature. Mobilni telefoni nam pružaju dodir s obitelji i prijateljima, osobito s prijateljima koji su daleko.

U našim životima tehnologija igra važnu ulogu, ne možemo zamisliti komunikaciju bez mobilnih telefona, svakodnevne obveze bez računala. Dali je tako ili ne, prosudite sami.

Literatura

  1. 1Podobnik Urša: Zasvojenost z mobilnim telefonom – diplomsko delo, Ljubljana 2006.
  2. Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016.
  3. Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf
  4. http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html

 


[1] Cit. po: Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016. 2016, str. 29.
[2] Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf, str. 117.
[3] http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html
[4] http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html
[5] Štrafela, 2016, str. 29.

Parlaonica: Internet je ovisnost?

evicaD_goranP

Evica Dernej i Goran Podunavac

Tjedan sigurnijeg interneta povezao je hrvatski jezik i informatiku. Učenici sedmih razreda Osnovne škole Drenje kroz parlaonicu raspravljali su o početnoj tezi – Internet je ovisnost. Iako se parlaonicama služe učenici osmih razreda, dobra priprema za ovaj sat urodila je plodom.

Naši sedmaši proveli su anketu o vremenu provedenom na internetu, pripremili svoje natuknice i bilješke o imenovanoj tezi, podijelili se u dvije skupine – afirmacijsku i negacijsku, pogledali jednu parlaonicu na YouTubeu, izabrali svoje suce te spremno krenuli u raspravu.

Parlaonicu su pratile i naša knjižničarka Vlatka Štrk i pedagoginja Aneta Orešković-Buljan.

Početak parlaonice bio je motiviran video uratkom psihologinje o pametnim telefonima i njihovom utjecaju na dječji mozak.

Raspravljanje, uvjerljivost i dokazi bili su elementi koje su suci i promatrači ocjenjivali. Afirmacijska skupina bila je rječitija, glasnija, uvjerljivija i tako potvrdila početnu tezu. Posebno su se istaknuli učenici Luka Haršanji, Marko Filaković, Nikolina Tomić i Anabela Hanuljak iz afirmacijske skupine. Negacijsku skupinu najjače su predstavljali Dominik Mesaroš i Valentina Zorbas.

Suci su profesionalno iznijeli svoj stav i obrazložili svoju odluku. Za najbolje govornike proglašeni su Luka Haršanji i Dominik Mesaroš. Njih smo dvojicu suprotstavili u brzoj debati, gdje smo im postavili pet “vrućih pitanja”. Luka i Dominik izjednačili su snage, brzo se snalazeći i reagirajući u ograničenom vremenu (30″).

Svrha parlaonice je ostvarena – razvijati usmeno izražavanje kod učenika i podizati svijest o sigurnom i korisnom korištenju interneta.

Najboljim sudionicima u raspravi nagrada je ocjena odličan iz hrvatskoga jezika i informatike.

Zajedno smo svi došli do zaključka: Internet je super stvar, ali ovisnost o internetu nije!

Digitalna ovisnost učenika

marina_mirkovic

Marina Mirković, dipl. inž. elektrotehnike
Profil

Uporaba mobitela i interneta sve je veća, a najveći dio njihovih korisnika mladi su u dobi od 15. do 24. godine. Njihova uporaba digitalne tehnologije u svakodnevnom životu pretvara se u digitalnu ovisnost koja zaokuplja pažnju psihologa, nastavnika i roditelja. Nervoza zbog nemogućnosti pristupa internetu, želja da su što duže dostupni online, često provjeravanje elektroničke pošte i odgovaranje na poruke, nastojanje da se prijeđe razina određene akcijske online igre, ometa njihovo koncentriranje na učenje i rad. Ovisnost o virtualnim prijateljima sprječava ih u razvijanju komunikacije u stvarnom svijetu.

U Tehničkoj školi Požega provela sam anketu među učenicima u okviru istraživanja o digitalnoj ovisnosti mladih vezanoj uz korištenje interneta i mobitela. Cilj je istraživanja ispitati koliko vremena učenici provode uz internet i mobitele, kao i sadržaje koji ih zanimaju.

Ovisnost o internetu

Većina istraživača prigovara uporabi termina “ovisnost o internetu”. Tako Davis smatra kako je bolji izraz “patološko korištenje interneta” (PKI), koje ovaj autor dijeli na specifično i opće.

Specifični PKI odnosi se na one osobe koje su ovisne o specifičnoj funkciji interneta, primjerice, o trgovini na internetu, o kockanju na internetu i sl. Ponašanje tih osoba sadržajno je specifično i ne bi postojalo bez interneta; odnosi se samo na jedan (katkada i dva ili tri) aspekta interneta i postoji potpuno neovisno o mnogostrukim funkcijama interneta. Nastaje kao rezultat prethodnog psihopatološkog statusa neke osobe koji se sada veže s online aktivnosti.

Opći PKI odnosi se na opću, multidimenzionalnu pretjeranu uporabu interneta, uključivši i sasvim besciljno provođenje vremena “online”. Davis pretpostavlja da je ta pojava vezana sa socijalnim aspektima interneta i odražava potrebu osamljene osobe za socijalnim kontaktom i potkrepljenjem dobivenim “online”. Rezultat je nerazmjerno dug boravak na internetu, bilo trošenjem vremena ni za kakav poseban cilj, bilo provođenjem mnogo vremena u pričaonicama; višekratnim pregledavanjem svojeg e-maila tijekom dana.

Slika 1

Ovisnici o internetu imaju promjene na mozgu slične onima koje imaju narkomani ili alkoholičari, pokazalo je istraživanje kineskih znanstvenika. Uočen je prekid u vezama između živčanih vlakana u dijelovima mozga zaduženim za emocije, donošenje odluka i samokontrolu. Rezultati nagovještavaju da su pokrenuti isti psihološki i nervni mehanizmi kao i kod drugih vrsta ovisnosti i poremećaja kontrole.

Slika 2

Internet ima svojstvo bijega u virtualni svijet u kojemu su socijalni kontakti bestjelesni, ljudi su bezdobni, bez statusa ili pripadnosti određenom društvenom sloju ili okruženju. To jest, svi oni ili svatko od njih može izmisliti sve što želi, prešutjeti sve što želi i od sebe učiniti nešto što ne postoji ili dati na uvid samo jedan vid svoje ličnosti. U virtualnom svijetu može se ostvariti sve ono što ne uspijeva u realnom, stvarnom okruženju.

Ovisnost o računalnim igrama

Masovno online igranje putem računala povezuje igrače cijelog svijeta. Svaki poslužitelj može držati u prosjeku do 5 000 igrača u isto vrijeme. Veliki broj novinskih članaka govori o igračima koji su ostavili obitelj, prijatelje, posao, ponekad čak i vlastite živote kako bi i dalje igrali. Velike tvrtke i dalje zarađuju novac, dok pojedinci uništavaju svoje živote. Učenici, posebno muška populacija, posebnu pozornost posvećuje ovom obliku zabave. Znajući da ste samo nekoliko sati udaljeni od toga da budete još bolji u borbi protiv čudovišta koje napada vaš online život, dodatni je razlog za nastavak igre. Tko ne bi htio biti 10 bodova jači za samo nekoliko sati rada? Dizajneri igara uvijek su jedan korak ispred vas i navode vas na nove pustolovine kojima vas nagrađuju bodovima ili verbalnim pohvalama. Stjecanje novih razina može zadržati igrača okupiranog za igru tjednima. Ovisnost o videoigrama stvaran je problem i postaje epidemija koja sve više zabrinjava.

Slika 3

Pozornost učenika izazivaju agresivne videoigre. Znanstveno istraživanje [5] koje je provedeno u zagrebačkim srednjim školama, pokazalo je da simptome patološkog igranja više imaju učenici strukovnih škola od gimnazijalaca, a glavni razlog je to što moraju manje učiti. Jedna od autorica istraživanja, doc. dr. sc. Vesna Bilić navodi da je ovisnost o videoigrama ista kao i kod droge, samo ne postoji kemijska ovisnost. Učenici, igrači ne mogu prestati igrati. Ukoliko pokušaju prestati, postaju nervozni, imaju tipični apstinencijski sindrom. U igrama imaju osjećaj moći, sami odabiru lik, oružje i pozicije. Nažalost, zbog čestog igranja manje vremena posvećuju učenju, napuštaju neke važne aktivnosti i počnu lagati roditeljima.

Ovisnost o mobitelima

Ovisnost o mobitelima postaje sve više rasprostranjena kako raste broj korisnika, a posebno djece i mladih. Jedna je studija pokazala da se japanska djeca nisu sprijateljila s kolegama koji nisu imali mobitele. Studija u Italiji pokazala je da jedna četvrtina adolescenata imaju više mobitela, dok je u Velikoj Britaniji 36% ispitanih studenata priznalo da ne mogu živjeti bez mobitela.

Slika 4

Kod pojedinih korisnika javlja se tjeskoba kada nemaju svoj telefon na raspolaganju. Osoba može postati iritirana ako netko ne odgovara na njene govorne ili tekstualne poruke dovoljno brzo. Odbija isključiti mobitel, čak i u područjima gdje je ograničeno korištenje mobitela. Veliki je broj mladih koji šalju SMS poruke gotovo cijeli dan. Imaju napad anksioznosti ako su zaboravili svoj mobitel kod kuće i ne mogu uživati u onome što rade sve dok mobitel nije ponovno uz njih.

Slika 5

Korištenje mobitela u školi od strane učenika osobito je kontroverzna tema. Mnogi pedagozi i učitelji tvrde da su mobiteli distrakcija i trebaju biti zabranjeni. U mnogim obrazovnim ustanovama korištenje, pa čak i nošenje mobilnih uređaja u potpunosti je zabranjeno. S jedne strane, mobilni uređaji mogu se koristiti za prijevare na testovima, i na drugi način kao suvremeno edukacijsko pomagalo ili sredstvo. Gledajući s pozitivnog aspekta, mobilni uređaji mogu pomoći učenicima i studentima brzo istraživanje i osigurati vitalne komunikacijske poveznice na školske prijatelje, pa čak i učitelje.

Računalna ovisnost

Računala su, nažalost, okupirala ljude, a time i djecu te su zaboravljene određene društvene norme. Digitalizacija je Slika 6olakšala administraciju i pohranu dokumenata. Većina poslova brže se izvede uz primjenu računala. Ručni zapisi su rijetki, kao i izrada crteža, a učenici svoju kreativnost razvijaju pomoću računala.

Problem se javlja u izradi domaćih zadaća koje nisu izrađene samostalno i iskreno. One se mogu jednostavno kopirati od prijatelja ili s interneta, uz malo uloženog truda. Gubitak važnih podataka zbog iznenadnog problema kod rada s računalom, može biti vrlo frustrirajući.

Zaključak

Većina ljudi koji se koriste internetom i mobitelom osjećaju se osamljeno i uzrujano kada im se onemogući pristup mreži. Odricanje od tehnologije postalo je jednako teško kao odvikavanje od alkohola ili pušenja. Odrasli, koji razumiju ovu digitalnu ovisnost moraju pomoći mladima, posebno djeci, kako daljnji razvoj tehnologije i njena primjena u budućnosti ne bi donijeli još veće probleme.

Praćenje ponašanja učenika u digitalnom svijetu, pomoći će u edukaciji učenika i roditelja kako bi učenici osvijestili svoju naviku dugog provođenja vremena uz računalo, internet i mobitel te promijenili svoje takvo ponašanje. Time bi njihova uspješnost u učenju bila bolja, kao i odnos prema društvenim, kulturnim, sportskim i drugim aktivnostima u široj društvenoj zajednici. Nužna je briga i pomoć mladim ljudima uhvaćenim u ovu zamku ovisnosti, kako bi pravilno upravljali svojim vremenom uz digitalnu tehnologiju.

Literatura:

[1] Informatička pismenost u Hrvatskoj, GfK Hrvatska
[2] Z. Šimić, V. Kolesarić, “Postoji li ovisnost o internetu?”, Suvremena psihologija 5, 2002. [3] Američka psihijatrijska udruga, “Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje”, DSM-IV. Jastrebarsko: Naklada Slap, 1996.
[4] H. Jeriček, “Internet i ovisnost o internetu u Sloveniji”, Medij. istraž. (god. 8, br. 2), znanstveni članak, 2002.
[5] I. Rimac-Lesički, “Znanstveno istraživanje u nas o ovisnosti o videoigrama,” Večernji list, 28. kolovoza 2011.
[6] V. Bilić, “Utjecaj Utjecaj nasilnih video i računalnih igrica na agresivno ponašanje i školski uspjeh učenika», webinar, 10. siječanj 2012.
[7] J. Pregrad, M. Tomić Latinac, M. Mikulić, N. Šeparović, “Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima”, Izvještaj o rezultatima istraživanja provedenog među djecom, učiteljima i roditeljima u sklopu programa prevencije elektroničkog nasilja „Prekini lanac!“, Ured UNICEF-a za Hrvatsku, 2011.