Formativno praćenje kod DSP

martina_sluga

Martina Sluga

Sažetak

Formativno praćenje se dandanas sve više uključuje u redovnu razrednu nastavu, kao i u satove dodatne stručne pomoći. Bitno je da se učenici na samom početku upoznaju sa samovrednovanjem, jer tako razvijaju kritičan odnos do svog rada. Na osnovi vlastitih opažanja i kriterija razvijaju strategije, uz pomoć kojih mogu doseći postavljene ciljeve. Postaju svjesni činjenice, da li je njihov rad dobro napravljen, dok im postavljeni kriteriji nude mogućnost, da poprave svoje rezultate. Bitno je stalno učiteljevo praćenje i vrednovanje učenikovog rada, jer jedino tako može učenik utvrditi svoj napredak. Formativno praćenje je izuzetno korisno kod učenika, koji imaju teškoće pri učenju ili trebaju specifične načine podučavanja, budući da cijelo vrijeme pratimo i bilježimo napredak učenika, te prema potrebi individualno prilagođavamo zadatke. Učenici u svom radu postaju samostalni i lakše se mogu odlučit koji oblik učenja je njima najlakši.

Ključne riječi: dodatna stručna pomoć, formativno praćenje, pisanje rečenica.

1. Uvod

Termin formativno praćenje obuhvaća sistematičan proces neprestanog skupljanja podataka o učenju, s kojim prepoznajemo trenutačni nivo učenikovog znanja i poštivanjem utvrđenog, prilagođavamo podučavanje da bi učenik lakše dostizao željeni nivo znanja. (Heritage 2007, u Greenstein 2020). Bit formativnog praćenja znanja je dijagnostičko praćenje na početku obrade nove snovi, da bi utvrdili kakvo je učenikovo predznanje, koja su njegova jača područja, te što je njegova slabost. U samom procesu učenja zajedno s učenikom sastavimo ciljeve, koje bi učenik trebao na kraju dostići. Na kraju procesa učenja formativno praćenje zaključimo tako da dobivene rezultate oblikujemo u zaključnu odnosno zbirnu ocjenu. (Zajc, 2008)

2. Strategije i koraci formativnog učenja

Formativno praćenje ima pet osnovnih strategija (Leahy, Lyon, Thompson i Wiliam, 2005):

  1. razumijevanje i razjašnjavanje svrhe učenja te sudjelovanje učenika pri oblikovanju kriterija uspješnosti;
  2. pridobivanje dokaza o učenju preko aktivnosti pri nastavi;
  3. zgotavljanje povratnih informacija, koje su dvosmjerne (od učenika k učitelju, te od učitelja prema učeniku);
  4. poticanje zajedničkog učenja, tako da učenici postanu jedan drugome izvor podavanja znanja;
  5. pripremiti učenike k samostalnom reguliranju svog učenja;

Cilj formativnog praćenja je povratna informacija, koja učeniku predstavlja informaciju o njegovom radu s ciljem da popravi svrhu učenja i svoje znanje. (Sentočnik, 2012.) Prilikom planiranja strategija formativnog praćenja se učenik i učitelj pitaju, da li učenik ide u pravom smjeru do postavljenog cilja, gdje se nalazi na tom putu i kako će do cilja doći. Veliku ulogu igraju vršnjaci kao izvor podučavanja, kao i kritičnog vrednovanja. (Williman, Dylan, 2013.)

Slika 1 _KFPSlika 1.Koraci formativnoga praćenja

3. Primjer dobre prakse formativnog učenja

3.1. Opis učenika – predznanje

Učenik je u 4. razredu osnovne škole. Učenik ima prosječne intelektualne sposobnosti. Teškoće mu predstavljaju čitanje i pisanje. Pri zapisu koristi velika tiskana slova, ima probleme s oblikovanjem rečenica, kod pisanih slova ima probleme na području velikih slova, postavljanju točke na slovo i i j, te kukica na č, š. ž.

3.2. Svrha i ciljevi učenja

Po koracima skupa s učenikom oblikujemo svrhu, odnosno ciljeve učenja. Bitno je da učenika samo vodimo i usmjeravamo, tako da on može samostalno oblikovati ciljeve.

  • u riječima koje su slušno slične, ću upotrijebiti samo prvo slovo,
  • početak rečenice ću napisati s velikim slovom,
  • osobna imena ću napisati velikim slovom,
  • na š i ž ću postaviti kukicu,
  • na i i j ću dodati točkicu,
  • upotrijebit ću pravu interpunkciju na kraju rečenice.
  • kad budem pisao diktat ću upotrijebiti pravopisna pravila i pisat ću čitljivo.

3.3. Kriteriji uspješnosti

Učenik samostalno uz potporu učitelja planira i zapiše kriterije uspješnosti. Te možemo zapisati u tabelu, po alinejama ili u obliku dijagrama. Kriterije može napisati sam ili na kompjuter, možemo ih plastificirati ili zalijepiti u bilježnicu.

SLIKA 2_KU
Slika 2: Kriteriji uspješnosti

3.4. Dostizanje postavljenih ciljeva

Uz pomoć čega će učenik doseći postavljene ciljeve (tu je bitno da učenik samostalno odluči na koji način će si pomoći do postavljenog cilja). Usmjeravamo ga tako da mu predložimo njemu bliske metode učenja. Ukoliko se učenik ne može sam odlučiti, mu predstavimo više različitih načina pridobivanja znanja i na osnovi učenikovog uspjeha izaberemo najbolji način.

slika 3_TPCSlika 3: Tabela postavljenih ciljeva

3.5. Konkretna nastava – pisanje rečenica

Zajedno s učenikom oblikujemo gusjenicu. Gusjenica ima glavu i zatim tijelo, koje je sastavljeno iz brojeva (1., 2., 3., …). Prilikom izrade gusjenice napišemo na poleđinu pojedinačnog dijela tijela što znači. Učenik relativno brzo preuzme značenje pojedinačnog broja i ne mora više provjeravati njegovo značenje. Najprije damo samo 2 do 3 broja, polako dopunjavamo gusjenicu. ( Broj 1 – veliko slovo, broj 2 – točkice na i i j, te kukice na č, š i ž, broj 3 – interpunkcija).

Slika 4_ DGZP
Slika 4. Didaktična gusjenica za pomoć

Učeniku oblikujemo zadatak tako da mu je zanimljiv. U našem primjeru imam sastavljanje rečenice sa bacanjem kockice. Učenik mora paziti na veliko slovo na početku rečenice, pravilan zapis i interpunkciju. Učenika pustimo da zadatak potpuno sam riješi. Vidimo da je učenik pisao s velikim tiskanim slovima, zato ga pozovemo da sa zelenom bojom označi gdje bi morala biti velika slova (slika 5). Potičemo ga da sam potraži ostale greške, ukoliko ih ne nađe, mu ih mi označimo i ponovo ga pozovemo, da ih sam pokuša popraviti.

SLIKA 5_UZRSLIKA 6_PZ
Slika 5. Učenikov zapis rečenice     Slika 6: Popravak zapisa

SLIKA 7_ZRSPSNakon 6 sati dodatne stručne pomoći (DSP) je vidljiv napredak kod učenika. Učenik rečenice piše pisanim slovima. Možemo primjetitI da je samo jednom napravio grešku kod upotrebe velikog slova na početku rečenice. U svim primjerima je koristio interpunkciju.

Slika 7. Zapis rečenica sSLIKA 8_ZRUPS pisanim slovima

Naš cilj je, da učenik sam oblikuje i napiše rečenice uz pomoć sličica na strani. Sljedeći cilj je da napiše rečenice samostalno i bez pomoći sličica.

Slika 8. Zapis rečenica uz pomoć sličica

Pregledamo zadatak i učenika upozorimo na to, da je napravio nekoliko greška (slika SLIKA 9_ZRSPS9). Učenik sam pregleda zadatak i sam pronađe samo 2 greške (slika 10, označeno sa crvenom). Preostale greške mu označimo sa žutom bojom i zahtijevamo, da greške sam popravi.

Slika 9. Zapis rečenica s pisanim slovima

SLIKA 10_PGSlika 10. Popravak grešaka

Zadatak nadogradimo tako da učenik sam napiše SLIKA 11_ZPdodatne rečenice. Ukoliko učenik nema bujnu maštu, mu možemo dozvoliti da i dalje koristi sličice kao prijedloge, da bi mogao uspješno zaključiti priču u cjelinu.

SLIKA 12_ZPSSlika 11. Zapis priče

Budući da je učenik u grubo usvojio pisanje rečenica i nije više potpuno usredotočen na to na šta sve mora paziti, da bi zapis bio pravilan možemo preći na zadnju fazu pisanja rečenice. To je pravilno pisanje pojedinačnih slova. Preporučuju se vježbe za grafomotoriku.

Slika 12. Zapis pojedinačnih slova

Pri cijelom projektu je bitno da učenik kontinuirano sam ocjenjuje svoj rad, zato je svaki zadatak opremljen sa konačnim poljima za samovrednovanje.

SLIKA 13_S
Slika 13. Samovrednovanje

4. Zaključak

Formativno praćenje omogućava učeniku kontinuirano praćenje i vrednovanje svog rada. Pri tom moramo biti pozorni na to, da sistematično uređujemo i pratimo sve stvari kroz duži vremenski period, tako da možemo ocijeniti učenikov napredak. Jako je bitno da je učenik aktivo uključen u proces usvajanja novog znanja i vrednovanja svog rada, budući da samo tako jača svoje samopouzdanje o svom radu, napretku i potrebama po tom, da popravi svoja dostignuća. Sve zadatke planiramo tako, da su postavljeni od lakših prema težim. Bitno je da su zadatci prilagođeni učeniku te da potiču njegova jača područja i nude nam priliku da polako prijeđemo na područja, koja mu stvaraju poteškoće. Izvodeći formativno praćenje duži vremenski period možemo učeniku jednostavno dokazati njegov napredak, a to će kontinuirano uticati pozitivno na njegovu individualnost.

Literatura

  1. Greenstein L. (2010). What Teachers Really Need to Know About Formative Assessment. Alexandria, VA: ASCD.
  2. Holcer Brauner, A., Bizjak, C., Borstner, M., Cotič Pajntar, J., Eržen, V., Kerin, M., ….. Zore, N. (2019). Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  3. Leahy, S., Lyon, C., Thompson, M. in Wiliam, D. (2005). Classroom assessment: Minute – by minute, day-by-day. Eduticional Leadership, str. 18 – 24
  4. Sentočnik, Sonja (2012). Spremenjeni poudarki pri praksi preverjanja in ocenjevanja – primer avtentičnih preizkusov. V: Ugotavljanje kompleksnih dosežkov. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 69–70.
  5. Brodnik, V. Formativno spremljanje in vrednotenje znanja in učenja. http://jazon.splet.arnes.si/formativno-spremljanje-in-vrednotenje-znanja-in-ucenja/ (dostop 4. 11. 2020)
  6. Zajc. S (2008). Vodenje ocenjevanja za spodbujanje razvoja učenja. V Didaktika ocenjevanja znanja: Razvoj didaktike na področju ocenjevanja znanja: zbornik prispevkov. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 85 – 94
  7. William, Dylan (2013). Vloga formativnega vrednotenja v učinkovitih učnih okoljih. V: O naravi učenja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 139

Formativno praćenje

Čitanje s dnevnikom čitanja

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Ove školske godine počela sam u nastavu svjesno i sustavno uvoditi elemente formativnog praćenja. Fokus je bio na tome da učenici sami prepoznaju svrhu učenja i da sudjeluju u oblikovanju kriterija uspješnosti. Naglasili smo značenje kritičnog i poštenog (samo) vrednovanja, učili smo oblikovati dobre, kvalitetne i smislene povratne informacije. To smo izvodili kod različitih predmeta i tema. Na satu slovenskog to su čitanje, obrada umjetničkih tekstova, recitacija i govorna izvedba. U matematici tablica množenja, rješavanje tekstualnih zadataka, pisano zbrajanje i oduzimanje. Na satu glazbene umjetnosti pjevanje, a na satu likovne umjetnosti izvršavanje likovnih zadataka.

Takav način podučavanja znatno obogaćuje nastavu, od učitelja zahtijeva puno više priprema, domaće zadaće s izradom materijala i slično. Tijekom samog nastavnog sata učitelj služi više kao usmjerivač nego predavač, što ponekad nije jednostavno. Elementi formativnog praćenja omogućuju raznoliku nastavu, otkrivanje različitih puteva do istoga cilja, aktivnu ulogu svih učenika, stalne povratne informacije te razvoj i napredak svakog učenika u okviru njegovih individualnih sposobnosti.

Ključne riječi: formativno praćenje, čitanje, dnevnik čitanja.

Uvod

S formativnim praćenjem upoznala sam se u posljednjih nekoliko godina. Kao i svaku novost, primila sam je kritički i s rezervom. Međutim, jedno je slušati o tome, a drugo izvoditi u praksi jer svatko doživljava elemente formativnog praćenja na drugačiji način, pa sam odlučila pokušati s postepenim uvođenjem elemenata formativnog praćenja u nastavu. U nastavku želim predstaviti primjer uvođenja elemenata formativnog praćenja na slovenskom jeziku. Prva tema kojoj smo na taj način pristupili je čitanje jer je od iznimnog značenja za daljnji uspješni rad učenika.

Središnji dio – Tijek nastavnog sata DNEVNIK ČITANJA

UVODNA MOTIVACIJA – SVRHA UČENJA

S učenicima razgovaramo o tome što sve radimo na satu slovenskog jezika? Da li rado čitaju? Zašto? Misle li da možemo donijeti odluku da prestanemo s čitanjem?

Gdje sve koristimo čitanje – u školi i izvan nje? Da li njihovi roditelji, djed i baka također čitaju? Što čitaju? Mogu li reći da je vještina čitanja važna u životu ljudi? Da li se sva djeca odmah nauče dobro čitati? Da li danas oni svi već dobro čitaju?

ODREĐIVANJE PREDZNANJA – Audio snimke čitanja, vrednovanje u skupinama

Učenicima govorimo da ne samo u našem razredu, već i u drugim razredima ima dobrih ili loših čitatelja. Poslušat ćemo 3 snimke na kojima tri različita učenika čitaju isti tekst. Zadatak učenika je da veoma pozorno slušaju sve tri snimke. Svaka skupina dobit će radni list za vrednovanje čitanja na snimkama.

Puštamo snimke. Prije nego pustimo snimke na ploču napišemo SNIMKA 1 (najlošiji čitatelj), SNIMKA 2 (bolji čitatelj), SNIMKA 3 (najbolji čitatelj).

Svakoj snimci slijedi rad u skupinama – učenici vrednuju preslušano čitanje. Kad a završe s radom na ploču ćemo napisati njihove zaključke.

SVRHA UČENJA i OBLIKOVANJE KRITERIJA

Zatim ćemo učenike upitati da li znaju sami odrediti što to čitanje čini dobrim. Na temelju čega zaključujemo da je netko dobar čitatelj?

Zadatak učenika u skupinama je napisati na list papira kakvo je po njihovom mišljenju dobro čitanje. Kad završe s radom govore o svojim zaključcima.

Učenike pitamo da li bi oni svi htjeli biti dobri čitatelji? Da li bi htjeli postati SUPERJUNACI ILI SUPERJUNAKINJE U ČITANJU? S obzirom na njihove zaključke u skupinama, postavljamo kriterije na temelju kojih će učenici Oblikovani kriteriji dobrog čitatelja - plakat u učionicitijekom cijele školske godine vrednovati svoje čitanje. Napisat ćemo na ploču, a kasnije na plakat kojega ćemo objesiti na vidljivo mjesto u razredu.

Slika 1. Oblikovani kriteriji dobrog čitatelja – plakat u učionici

SAMOVREDNOVANJE vlastitog čitanja učenika

S djecom razgovaramo o ulozi semafora – o značenju njegovih boja u prometu. Utvrđujemo da imamo nešto slično u našoj učionici. Naš semafor pomoći će nam odlučiti gdje učenici trenutno pripadaju svojim čitanjem. Na crvenu boju svoju štipaljku objesit će oni koji smatraju da je njihovo čitanje loše i da moraju još puno učiti. Na žutu boju oni koji smatraju da se, iako već znaju dobro čitati, trebaju još više poboljšati. Na zelenu boju postavit će se oni kod smatraju da već jesu superjunaci u čitanju. Učenici će objesiti svoje štipaljke. Promatramo njihovo razvrstavanje, a neke učenike pozivamo da obrazlože svoju odluku i po potrebi posredujemo kod neprikladnog razvrstavanja.

VREDNOVANJE čitanja djece na snimkama

Učenici će opisati kojom bojom na semaforu bi ocijenili čitanje djece na snimkama koje su poslušali na početku sata. Odabir će utemeljiti s obzirom na postavljene kriterije dobrog čitanja.

DOKAZI UČENJA – Dnevnik čitanja

Učenicima govorimo da će naš zajednički ovogodišnji cilj biti da svatko od njih poboljša svoje čitanje i postane SUPERJUNAK, odnosno SUPERJUNAKINJA u čitanju. U tu svrhu pripremit ćemo mjesečne popise čitanja, koje će tijekom cijele školske godine dosljedno i kritički ispunjavati i uvrštavati u svoje dnevnike čitanja.

Učenicima ćemo podijeliti mape s naslovnicama dnevnika za čitanje i prvim listom čitanja. Ostale učenici dobivaju redovito krajem svakoga mjeseca. Ispunjen list čitanja u dnevniku čitanjaObrazložit ćemo na koji način ispunjavati listove čitanja – svaki dan trebaju 10 minuta glasno čitati. Nakon završenog čitanja pored datuma će nacrtati pripadajući uzorak u boji (ako taj dan nisu čitali napravit će crticu). Roditelji će se svaki dan pored datuma i uzorka potpisati i time potvrditi da je učenik taj dan zaista čitao. Na poleđini lista za čitanje bit će zapisani kriteriji dobroga čitanja.

Slika 2. Ispunjen list čitanja u dnevniku čitanja

POVRATNA INFORMACIJA

Učenike upozoravamo da ćemo tijekom cijele godine pomno pratiti njihovo čitanje. Svoja opažanja će učitelj povremeno u bojama zapisati u bilježnice. Na taj način učenici će već na prvi pogled vidjeti u kojoj boji je zapisana njihova povratna informacija i po tome približno prepoznati koliko su bili Učiteljeva pisana povratna informacijauspješni i koliko se još moraju poboljšati na putu da postanu superjunaci u čitanju. Povratnu informaciju o svom čitanju će povremeno dobiti i od školskih kolega.

Slika 3. Učiteljeva pisana povratna informacija

Zaključak

Tijekom cijelog nastavnog sata učenici su bili aktivni i motivirani za rad. Iznenadili su svojim opažanjima, kritičnošću, domišljatošću i pazili su na pojedinosti. Pitanja za potporu učenju bila su prisutna tijekom cijelog nastavnog sata, stalno su se ispreplitale aktivnosti učenika i učitelja. Uporabom snimaka čitanja izbjegli smo izlaganje svakog pojedinog učenika u našem razredu. Rad se izvodio u skupinama, a čitavo vrijeme su sudjelovali svi učenici. Pomoću izvedenih aktivnosti uspješno smo ostvarili postavljene ciljeve učenja. Kad sam posljednji dan na zid objesila kriterije uspješnosti koje su učenici zapravo sami sastavili, bili su veoma zadovoljni i ponosni na svoj rad. U nastavku školske godine savjesno su ispunjavali liste čitanja u dnevniku čitanja. Roditelji su potvrdili da su djeca kod kuće doista čitali i pošteno ispunjavali tablice na listovima čitanja, a sama sam kod većine učePisana povratna informacija jednog učenika drugomenike prepoznala napredak. Povratne informacije o svom čitanju, kao i čitanju školskih kolega, davali su veoma kritično i konstruktivno.

Slika 4. Pisana povratna informacija jednog učenika drugome

Povratne informacije su s njihove, kao i s moje strane, bile veoma dobro prihvaćene. Sa sigurnošću mogu reći da se učenici pritom nisu osjećali izloženo te da su bili svjesni kako se, usprkos trudu, još uvijek međusobno razlikujemo. Nekima već ide vrlo dobro, a nekima je potrebno više vremena do željenog cilja. Povratne informacije nisu primali kao kritike, već kao pomoć i poticaj za dalje.

Literatura

  1. Holcar Brunauer, A. (2017): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
  2. Peklaj, C. (2001): Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve, DZS, Ljubljana.

Početno pisanje uz formativno praćenje i fonomimičnu metodu

anja_kancler

Anja Kancler

Sažetak

Pisanje i čitanje je vještina koja se uči i razvija vježbanjem. Potrebna je za komuniciranje i razumijevanje ljudi oko sebe i za svladavanje svih ostalih područja. To je vještina koja nam je potrebna cijeli život. Važno je da nastavnici u tome postavljamo dobre temelje sa svakim učenikom. Učenicima pomažemo na različite načine. Nastavnici koristimo različite pristupe i metode za razvoj početnog pisanja. U prvom razredu smo formativno pratili pisanje i učili slova fonomimičkom metodom. Glavna smjernica je bila, kako poboljšati pisanje, motivirati učenike te ih integrirati u proces učenja.

Ključne riječi: početno pisanje, formativno praćenje, fonomimična metoda, 1.razred

1. Uvod

U prvom razredu kod početnog pisanja koristili smo fonomimičnu metodu i elemente formativnog praćenja, jer uz njih dobijemo bolju kvalitetu učenja i poučavanja. Učenice potiče, da preuzmu odgovornost za svoje učenje, postavlja ih u središte procesa učenja, motivira, omogučava diferencijaciju, razvija evaluaciju i poboljšava postignuća u učenju.

Posljednjih godina formativno praćenje postala je konstanta u mnogim razredima, upravo zbog aktivne uloge učenika u izgradnji kvalitetnih i trajnijih znanja. U učionici nastavnik uvijek određuje napredak učenika i prilagođava upute povratnim informacijama, jer je glavni cilj poboljšanje postignuća. U prvom razredu tijekom cijele školske godine također formativno pratimo početno pisanje i čitanje. U prvom razredu postoje znatne razlike u znanju. U istom razredu su učenici koji još ne poznaju slova, kao i oni koji već znaju sva slova, čitaju i pišu.

2. Početno pisanje

Svjesni smo, da današnji način života ograničava djecu u pokretu, pa je stoga fina motorika ruka i prstiju nedovoljno razvijena. Kako bi stekli te vještine, u prvom razredu često smo izvodili praktične vježbe za razvoj finih motoričkih sposobnosti. Tijekom rada koristili smo mnogo prirodnih materijala.

12
Slika 1, 2: Razvijanje fine motorike

Učenje slova s fonomimijskom metodom

Kod početnog pisanja koristili smo fonomimisku metodu u kojoj su tijekom učenja bila uključena tri osjetila: vid, tip i sluh. Pokreti koji se koriste za svako slovo uzeti su od oblika objekata koji nalikuju slovu i zvuku. Potez ruke prati naglašena mimika na licu i izgovor glasa. Učenicima predstavim priču, pjesmu i oblik slova. Tako je svako slovo učeniku predstavljeno s mimikom, prirodnim glasom i pantomimom. Budući da je pristup multisenzoran, pogodan je za različite skupine učenika. Učenici su lakše i brže prepoznali oblike slova i veze između slova i glasa. Učenje je tako postalo zabavno i zanimljivo.

3
Slika 3. Primjer učenja velikog slova

Formativno praćenje pisanja

U uvodnom dijelu nastave sa učenicima razgovaramo o svrsi i cilju učenja, jer ga učenici trebaju dobro poznavati, što znači, da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika.

Ciljevi i svrha učenja:

  • pisanje velikog slova u dogovorenom smjeru, obliku i veličini,
  • stvaranje i učvršćivanje smjera pisanja, ispravnog držanja tijela i olovke,
  • vrednovati vještine pismenosti prema kriterijima uspješnosti, pratiti napredak i planirati njihovo poboljšanje.

Kriteriji uspješnosti

S međuvršnjačkom suradnjom postavili smo kriterije uspješnosti. Nakon učeničke demonstracije pisanja oblikovali smo kriterije i pokazali njihovo razumijevanje. Kriterije uspješnosti postavljamo na istaknuto mjesto u učionici.

Bit ću uspješan, kada budem:

  • imao pravilno držanje olovke i tijela,
  • pisao iz reda u red,
  • pisao u pravom smjeru, obliku i veličini,
  • pisao s olovkom.

Samostalni rad učenika

Nastavili smo s radom u bilježnici. Tijekom rada usmjerivala sam učenike, ako je bilo potrebno pružila im redovnu usmenu povratnu informaciju. Poticala sam učenike sa pitanjima: kada ćeš biti uspješan u pisanju, što je tvoj izazov danas, što ćeš učiniti kako bi to postigao danas, kako ćeš to znati …?

Samoevaluacija i povratne informacije

Nakon završetka rada učenici su vrednovali svoje znanje i o4bilježili svoj napredak uz pomoć tablice za samovrednovanje. Kod svakog kriterija je učenik izabrao između svjetla semafora. Pod svakim kriterijem učenik znao je opravdati zašto je izabrao odabranu boju.

5Slika 4. Samovrednovanje zapisa slova

Tjekom rada više puta koristili smo i semafor kao veći vizualni alat, nakon čega je slijedila povratna informacija učitelja, što je bio pozitivan komentar i konstruktivna kritika o tome kako učenik može nešto poboljšati.

Slika 5. Semafor

6Uz pomoć alata „dvije zvjezdice, jedna želja“ pružena je umeđuvršnjaška povratna informacija. Učenik kaže svom prijatelju dvije stvari, koje su bile dobre, a zatim želju što još može poboljšati.

Slika 6. Dvije zvjezdice, jedna želja

Kasnije su učenici mogli birati zadatak između određivanja položaja glasa, pisanja slova (prvo, posljednje slovo) u riječi, cijele riječi, rečenice ili priče uz sličice, koje su bile dostupne u kutijama. U uvodnom dijelu također polazimo od ciljeva i svrhe učenja i postavljamo kriterije za uspjeh. Nakon završetka rada učenici su procijenili svoje znanje i zabilježili svoj napredak pomičući žabe na lišću. Kroz ovakav oblik učenja učenici su mogli birati svoj zadatak, vrednovati svoje znanje i napredak.

7Slika 7. Primjena i kriteriji uspješnosti u određivanju položaja glasova u riječima, pisanje slova, riječi i rečenica

8910
Slika 8, 9, 10: Zapis slova, riječi i rečenica

Refleksija

Tijekom razgovora učenici su znali što su radili danas, kako su prošli s posljednjim zapisom, sa čime su zadovoljni, na što su bili ponosni, kako su se osjećali, gdje su imali najviše problema i tražili rješenja kako mogu pisanje još poboljšati. Znali su kako pišu, što mogu učiniti i kako će to znati. Uz dokaze o učenju svaki je učenik mogao pratiti napredak svog pisanja tijekom cijelog razdoblja i koristiti ih i tijekom razgovora s roditeljima. Uz pomoć tih elemenata, učenici su samostalno pratili svoj napredak, napredak svojih vršnjaka i dobivali povratne informacije.

3. Zaključak

Učenici su bili uključeni u oblikovanje svrhe učenja, kriterije uspješnosti, vrednovanje i poznavali načine za postizanje ciljeva. Zbog toga su bili mnogo motiviraniji za rad, pisanje je postalo izazov. Kod pisanja su ustrajali više vremena jer su vidjeli svoj napredak i značaj uloženog truda. Učenici su znali što uče i zašto, i što trebaju učiniti kako bi bili još uspješniji. Iz dana u dan su bili međusobno povezaniji zbog vršnjačke suradnje i potaknutosti. Učili su jedni od drugih, si pomogli, razmjenjivali mišljenja i savjete te tako razvijali i komunikacijske vještine. Zadovoljstvo i zanimanje za pisanje znatno se poboljšalo.

Literatura

  1. Holcar Brauner, A., Bizjak, C., Borstner, M., Cotič Pajntar, J., Eržen, V., Kerin, M., Komljanc, N., Kregar, S., Margan, U., Novak, L., Rutar Ilc, Z., Zajc, S., Zore, N. (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana.
  2. Novak,L., Viršič, V., Nedeljko, N., Dolgan, K., Dolinar, M., Kerin, M., Novak, M., Mršnik, S., Markun Puhan, N., Podbornik, K. (2018). Formativno spremljanje na razredi stopnji. Priročnik za učitelje. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana
  3. Štupnikar M. Opisemenjevanje in razvoj vseh čutil; Zavod RS za šolstvo, Ljubljana
  4. http://www.pedagoska-obzorja.si/revija/Vsebine/PDF/DSPO_1998_13_12.pdf

Elementi formativnog praćenja

jurij_cvitanic

Jurij Cvitanič

Sažetak

Formativno praćenje razumijemo kao promijenjeni oblik podučavanja i učenja. Načela formativnog praćenja ne razlikuju se od predmeta do predmeta, ali dokazano djeluju u svim područjima poučavanja i učenja. Mislim da se formativno praćenje može uvesti u svim predmetnim područjima, počevši od vrtića.

Formativno praćenje je izraz kojim se u osnovi nazivaju svi suvremeni didaktički pristupi i doprinosi uklanjanju ukorijenjenih, u modernim vremenima, neučinkovitih praksi u području rada s mladima. Britanac Paul Black i Dylan William utemeljitelji su formativnog praćenja. Usredotočuju se na aktivnu ulogu učenika, a učitelj je onaj koji ih podupire kontinuiranim utvrđivanjem kako napreduju i prilagođava tijek nastave povratnim informacijama koje dobije od učenika (Holcar Brunauer i dr. 2017.). U svom članku želim pokazati neke od sastavnica formativnog praćenja i potkrijepiti ih primjerima iz vlastite prakse.

Ključne riječi: povratne informacije, dokazi, kriteriji uspješnosti, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, pitanja u potpori učenju

1. Uvod

Elementi formativnog praćenja uključuju dokaze, povratne informacije, pitanja u potpori učenju, samovrednovanje, vršnjačko vrednovanje, svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Ovaj put želim objasniti važnost samo nekih elemenata formativnog praćenja, prezentirati ih i podržati ih primjerima iz vlastite prakse. U članku ću predstaviti svrhu učenja, kriterije uspješnosti, samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje.

Formativno praćenje pozitivno utječe na učenje kada učitelj daje kvalitetnu povratnu informaciju učenicima te kada oni vrednuje svoj rad i rad jedni drugih. S tim u vezi, ključno je da učitelj neprestano prilagođava nastavu saznanjima koje stječe u procesu učenja te je pažljiv prema potrebama svakog učenika (Black i dr., 2002.). Formativno praćenje može imati veliki utjecaj na poboljšanje postignuća u učenju svih učenika, uz pravilnu interpretaciju i implementaciju. Učenici i učitelj postaju ravnopravni partneri u procesu učenja. Učenici koji su aktivno uključeni u proces učenja i razvijaju nove koncepte učenja (ne samo memoriranje) razvijaju sposobnost za samostalno usmjerenje svoga učenja, što mogu uspješno prenijeti na rad u široj zajednici.

Učenici se međusobno razlikuju u nizu čimbenika, kao što su predznanje, sposobnosti, stil učenja, strategije učenja, interesi, motivacija, emocionalni stavovi prema učenju … Oni se također razlikuju po socio-ekonomskim uvjetima – na njih utječu jezična, kulturna i socijalna pozadina. I ovdje dolazi do izražaja uloga učitelja, čiji je temeljni izazov uzeti u obzir sve individualne razlike. Svaki pojedinac u školu sa sobom donosi različita znanja i unutarnju motivaciju. Zadatak učitelja i njegov krajnji cilj mora biti odgoj i obrazovanje pojedinca koji može samostalno upravljati svojim životom (Pečjak, 2012.).

2. Elementi formativnog praćenja

2.1. Svrha učenja i kriteriji uspješnosti

Dosadašnja praksa bila je da učitelj planira proces učenja u skladu s ciljevima učenja postavljenim u nastavnom planu i programu. Često su ti ciljevi napisani na stručnom jeziku koji nije razumljiv učenicima. Ako želimo da učenici razumiju ono što uče, vrlo je važno da razumiju ciljeve učenja, što znači da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika. Ove ciljeve nazivamo svrhom učenja. Svrha učenja treba biti jasna, dostupna, zapisana na istaknutom mjestu i povezana s dugoročnim ciljevima.

Slika 1 FSSlika 2 FS
Slika 1.,2.: Primjer kriterija uspješnosti, Likovna umjetnost 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Na Slici 1. i 2. predstavljam primjer iz svoje vlastite prakse, odnosno sata likovne umjetnosti. Područje učenja bilo je slikarstvo, tehnika tempera, umjetnički motiv mrtva priroda – geometrijska tijela. Kao likovni problem postavili smo sjenčenje i posvjetljivanje, a svrha učenja je stvoriti mrtvu prirodu geometrijskog elementa. Postavio sam kriterije uspješnosti (slika 2.), koji proizlaze iz stručnog definiranja. Nakon uvodnog dijela sata i prezentacije umjetničkog problema, učenici su zapisali vlastite kriterije uspješnosti (slika 1.).

Kriteriji uspješnosti učeniku predstavljaju polazište za razmišljanje. Kada će dobro znati? Kako će znati da je nešto naučio, postigao, učinio dobro? Što još treba za pomoć? Kako će pratiti svoj napredak, vrednovati napredak svojih vršnjaka, planirati sljedeće korake? Učenik koji poznaje kriterije uspješnosti dobro stječe kontrolu nad svojim učenjem, što mu omogućuje da doživljava svrhu učenja kao izazov, a ne kao izvor štetnog stresa.

Učenici će najbolje razumjeti kriterije uspješnosti ako ih uključimo u njihovo oblikovanje. Sami ih zapisuju, učitelj ih samo vodi. Na taj će način bolje razumjeti što će učiti, zašto će učiti i kako će znati da su uspjeli. Osobno zastupam zapis u obliku uspješan ću biti, kada budem … Ovo omogućuje učenicima da odgovore na pitanje – kako znam da sam postigao Slika 3 FSsvrhu učenja, odnosno da li sam uspješan. Kriteriji uspješnosti trebaju biti povezani s realnim, razumljivim svrhama učenja. Važno je da su napisani u prvom licu u jednini, a učenici trebaju pokazati jasnu sliku o tome kada će biti uspješni ili kako izgleda izvrstan proizvod. Istraživanje (Black, William 1998.) pokazuje da su učenici koji su upoznati sa svrhom učenja i kriterijima uspješnosti više usmjereni na rad, bolje motivirani i aktivni u učenju, a što je vrlo važno, učinkovitiji u preuzimanju odgovornosti za vlastito učenje.

Slika 3. Zapis kriterija uspješnosti, Sport 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kriteriji uspješnosti na slici 3. izvedeni su iz sportskog sata, jedinice učenja – rukomet. Učenici su postavili kriterije uspješnosti pomoć kojih su prilikom izvedbe zadatka provjeravali svoje trenutno stanje i napredak.

2.2. Samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje

Samovrednovanje je sposobnost stvaranja realnih procjena vlastitih postignuća kada učenici pregledaju dokaze o postizanju svrhe učenja, analiziraju ih i usporedbe s kriterijima uspješnosti. Učenici moraju biti dovoljno zreli da odlučuju o tome, da realno procijene u kojoj su mjeri postigli svrhu učenja i koji će biti njihovi koraci u budućnosti kako bi postigli cilj. Govorimo o vršnjačom vrednovanju kada analizu provode drugi učenici iz razreda i daju učeniku povratne informacije.

Učenik može dobro ocijeniti svoja postignuća samo ako dobro razumije svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Bitno je da on zna koje kriterije već postiže, koje ne i što mora učiniti kako bi postigao postavljenu svrhu učenja. Zadatak učitelja je osigurati atmosferu povjerenja u učionici kako bi vršnjačko vrednovanje bilo učinkovito i da se ono uopće realizira. Učenici će opušteno iznijeti svoje mišljenje samo kada se osjećaju sigurno i prihvaćeno u razredu. »Sve što govorim o tvom proizvodu ili nastupu je zato što ti želim pomoći da postigneš ciljeve koje si postavio.«

Najveće vještine koje učenici stječu u provođenju samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja su sposobnost realističnog procjenjivanja svog znanja, te svjesnost o lošim navikama u učenju, koje usput eliminiraju.

Slika 4 FSSlika 5 FS
Slika 4.,5.: Primjer samovrednovanja, Društvo 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 4. prikazuje primjer samovrednovanja u nastavi društvo. Na kraju lekcije učenici su nacrtali metu, postavili kriterije uspješnosti i razvrstali se sa samoljepljivom listićima u meti. Što su bliže sredini smješteni, to je veće njihovo znanje. Učenici se mogu svakodnevno pomjerati u skladu sa svojim znanjem.

Slika 5. također pokazuje samovrednovanje kod predmeta društvo. Nakon prvog dijela lekcije su učenici pomoću kućice pitanja zapisali tvrdnje kojima su dokazali svoje znanje. To su pokazali koristeći samoljepljive listiće pomoću kojih su se procijenili i pozicionirali na Slika 6 FSterenu. Ako je listić s imenom na otvorenom polju, znanje nije zadovoljavajuće. Učenici su se također mogli prilijepiti na mjesto s dva boda; kada je znanje već dovoljno dobro na poziciji s tri boda. Na inicijativu učenika dodali smo i sjedanje na klupi za rezerve, za one učenike čije je znanje u trenutku samovrednovanja na najnižoj razini.

Slika 6. Kotač ravnoteže, Matematika 5. razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Kotač ravnoteže koristi se za samoprocjenu i samoregulaciju učenja. Važno je da kotač nema 5. kolutova, jer bi ga učenici brzo povezali s numeričkim ocjenama, što nije svrha ove aktivnosti. S kotačem ravnoteže aktiviramo učenike za samostalno učenje, aktiviram ih kako bi jedni drugima bili izvor podučavanja, te koristili povratne inSlika 7 FSformacije koje učenike »guraju« naprijed. Bitno je da organiziramo aktivnosti za dobivanje dokaza o učenju. Važno je omogućiti učenicima sudjelovanje u planiranju i razumijevanju ciljeva učenja i kriterija uspješnosti. Sa svim navedenim učenicima možemo omogućiti razumijevanje svrhe učenja, što značajno poboljšava rezultate učenja.

Slika 7. Samovrednovanje po sklopu, Slovenski 5.razred, Jurij Cvitanič OŠ Markovci

Slika 7. pokazuje samovrednovanje kod slovenskog jezika na kraju poglavlja o glasovima. Učenici s bojama oslikavaju smiješak koji pokazuje koliko su uspješni kod određene tvrdnje. Sljedeće pitanje je što učenik može još učiniti kako bi poboljšao svoju razinu znanja.

3. Zaključak

Učenje u suvremenom razredu mora biti različito od učenja iz našeg vremena i učenja naših djedova i baka. Dolaze nove generacije koje imaju drugačiji pogled na svijet i različite interese. Pri odabiru metode podučavanja moramo uzeti u obzir razvojnu stupnju djece. Najnovija otkrića neuroznanosti naglašavaju da s igrom promičemo mentalne aktivnosti koje omogućuju djetetu da dosegne razinu apstraktnog mišljenja. Dječje sposobnosti ne smiju se podcjenjivati jer se tempo razvoja individualnih sposobnosti razlikuje kod svakog pojedinca. (Rajović, 2010.).

Osobno vidim u formativnom praćenju puno pozitivnih stvari, a iskustvo uvođenja novih projekata pokazuje da je za učinkovito uvođenje načela formativnog praćenja potrebno nekoliko godina. Potrebni su redoviti sastanci učitelja, razmjena mišljenja, praksi, učenje jednih od drugih te da greške vidimo kao priliku da učimo jedni od drugih. Osim toga, škola mora biti predana uvođenju formativnog praćenja sve dok ono u uistinu ne zaživi u punoj mjeri. (Black, 2007.).

4. Literatura

  1. Black, P. in Wiliam, D. (1998). Assessment and Classroom Learning. Assessment in Education: Principles Policy and Practice, l.5, št.1, str. 7−73.
  2. Black, P.J., Harrison, C., Lee, C., Marshall, B. in Wiliam, D. (2002). Working inside the black box: Assessment for learning in the classroom. London:Kings College Press.
  3. Black, P. (2007). Formative assessment: Promises or problems? The Journal of Drama
  4. in Education, l.23, št.2, str.37−42.
  5. Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana, ZRSŠ.
  6. Pečjak,S. (2012). Metakognitivne sposobnosti pri učenju: struktura in njihov razvoj. Vzgoja in izobraževanje, 43(6), 4−9.