Newsletteri kao novi oblik komunikacije

doloresBC_samantaMC

Dolores Beloč Ćorković i Samanta Matejčić Čotar

Sažetak

Škola je odgojno obrazovna ustanova koja svakom pojedincu omogućuje njegov razvoj u različitim područjima. Ona ga odgaja za svijet u kojem će živjeti i komunicirati sa zajednicom koja ga okružuje i daje mu znanja koja će mu biti potrebna da se uspješno snađe u životu – da radi, privređuje, stvara obitelj i svoje znanje prenosi budućim naraštajima. Ključnu ulogu u odgoju djeteta od prvog dana života imaju roditelji, a polaskom u školu važan su faktor njihovi učitelji. Kvalitetna, primjerena i kontinuirana komunikacija na relaciji roditelj-učenik nužna je za kvalitetan razvoj svakog pojedinca. U vrijeme kada je izravna komunikacija svedena na minimum zbog mjera koje su na snazi, važno je naći alternativan način komunikacije s roditeljima kojem ćemo im pokazati što se zbiva u razrednoj zajednici. Jedan od takvih načina upravo su razredne novine ili newsletteri.

Ključne riječi: komunikacija, roditelji, izvješće, newsletteri.

Uvod

Od prvog dana škole, kada učenik počinje formirati svoje mjesto u razrednoj zajednici, odnos učitelja i roditelja vrlo je važan kako bi se pratio emocionalni i kognitivni razvoj djeteta koji će se svakog dana mijenjati. Potrebno je svakodnevno pratiti njegovo ponašanje, izraz lica, suradnju s razredom, napredovanje u svladavanju nastavnog gradiva, reakcije na uspjeh/neuspjeh i sl.

Oblici tradicionalne komunikacije s roditeljima

Nužan preduvjet za kvalitetnu suradnju učitelja i roditelja svakako je njihova međusobna uspješna komunikacija. Ona se očituje u čitavom nizu različitih oblika koje svi već odavno koristimo u radu – individualnim informacijama, roditeljskim sastancima, pisanim i usmenim porukama bilo u tradicionalnom ili elektroničkom obliku. Cilj je svakog takvog oblika suradnje kontinuirano praćenje napredovanja učenika, njegov emocionalni razvoj, upoznavanje roditelja s aktivnostima koje se događaju unutar našeg razreda i škole općenito.

Osim takvih oblika neposredne suradnje učitelj-roditelj, u školama se organiziraju i različite tematske radionice kojima stručnjaci iz određenog područja prenose roditeljima informacije važne za odgoj, razvoj, informacijsku pismenost, zdravstvenu brigu i sl. Roditelji imaju korist od takvog oblika suradnje s učiteljima jer mogu provjeriti svoje odgojne, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije te razmijeniti iskustva s drugim roditeljima (Rašić, 2020.).

Novi oblici komunikacije

U informacijsko doba postale su popularne i internetske stranice pojedinih razreda, blogovi, i sl. na kojima roditelji mogu pratiti sve novosti vezane uz napredovanje i aktivnosti koje se provode u razredu njegovog djeteta. Otkad su škole od prošlog proljeća zbog pandemije uzrokovane corona virusom zatvorile vrata za svoje učenike, a posljedično tome i roditelje, učitelji razredne nastave sa svojim roditeljima i učenicima komuniciraju najčešće putem Viber/WhatsApp grupe. Za vrijeme odvijanja online nastave one su nam služile za dijeljenje dnevnih zadataka i zadaća, a povratkom u školske klupe služe za informiranje roditelja o provedenim aktivnostima i projektima tijekom određenog razdoblja. Upravo je kontinuirana komunikacija i informiranje roditelja o aktivnostima koje se provode u školi vrlo važna za stvaranje pozitivnog stava roditelja prema učitelju i njegovom radu (Rašić, 2020.).

Newsletteri kao novi oblik komunikacije s roditeljima

No, osim navedenih načina suradnje, mnoge zapadnoeuropske zemlje vrlo često Slika 1koriste newslettere kao oblik komunikacije s roditeljima. Oni mogu biti tjedni, mjesečni ili kvartalni i služe obavještavanju roditelja o aktivnostima koje se provode u određenom razredu. Upravo nas je stručno usavršavanje u britanskoj osnovnoj školi (Wilbury Primary School) u Velikoj Britaniji kroz Erasmus+ projekt The 5i School potaklo na uvođenje jednog novog oblika komunikacije u našu školu.

Fotografija 1: Newsletter za listopad 2019.

Slika 2Ideja newslettera na početku školske godine prvog razreda bila je na jednom mjestu roditeljima dati informacije važne oko polaska njihovog djeteta u školu, upoznati ga s razrednim vijećem, pružiti osnovne informacije o početku nastavne godine, predstaviti okvirni Godišnji kurikulum za prvi razred. Na taj smo način roditeljima zorno predstavili ono čime ćemo se baviti tijekom prvog razreda s naglaskom na temu godine – čitanje.

Fotografija 2: Newsletter za rujan 2019.

Slika 3Od tada, svakog zadnjeg radnog dana u mjesecu roditeljima pripremam novi broj newslettera. On sadrži mjesečni plan za nadolazeći mjesec iz Hrvatskog jezika, Matematike i Prirode i društva. Uz to, predstavim im koju knjigu čitamo i pružim osnovne informacije o nadolazećim događajima i projektima. Ono čemu se i učenici i roditelji najviše vesele jest pregled aktivnosti koje smo odradili u prethodnom mjesecu te se trudim da svaki učenik dobije svoje mjesto u našem newsletteru.

Fotografija 3: Pregled realiziranih aktivnosti u rujnu 2020.

U vrijeme kada je komunikacija s roditeljima svedena na minimum zbog zatvorenih škola i nemogućnosti njihovog dolaska u školu kako bi se i sami uvjerili što sve radimo i stvaramo, ne treba ni kazati koliko nam se ovakav način komunikacije pokazao dobar i učinkovit. Putem newslettera roditeljima predlažem aktivnosti koje mogu raditi zajedno sa svojom djecom na određenu temu kojom se u učionici bavimo, dajem im prijedloge za čitanje kvalitetnih knjiga i tematskih slikovnica čime doprinosim unaprjeđenju njihovog međusobnog odnosa i usvajanju znanja. Aktivnosti su to koje, prema istraživanjima, uvelike povećavaju interakciju roditelja i djeteta kod kuće, a rezultat toga su i bolja postignuća samih učenika (Caño, K et al., 2016.).

Kako izraditi newsletter?

Newsletteri su vrlo jednostavni za izradu – oni se mogu napraviti pomoću već gotovih predložaka unutar MS Office paketa, a ukoliko želite newsletterima dati malo svog osobnog dizajna, možete koristiti neki od besplatnih alata za grafičko oblikovanje. Jednom kada odaberete predložak, slijedi vam samo ubacivanje teksta i fotografija za svaki mjesec. Mi naš newsletter (kao i razne druge materijale) izrađujemo u digitalnom alatu Canva, a komplete naših newslettera uobličenih u malu brošuru za prošlu školsku godinu možete pogledati na poveznici.

Roditelji pozdravljaju ovakva mjesečna izvješća jer im daju uvid u plan za tekući mjesec, kao i izvješće provedenih aktivnosti u prethodnom razdoblju. Nastavno na informacije dobivene putem newslettera, primijetila sam i da se mijenja način na koji roditelji komuniciraju kod kuće sa svojom djecom – umjesto da ih pitaju Što ste danas radili u školi? Često ih pitaju: Što ste danas novog naučili o zdravim navikama? Koju je hranu najbolje jesti za doručak? Učenik se na taj način osjeća bliskiji s roditeljem i škola odjednom nije samo jedna dodatna obaveza, već zajednica u kojoj se uči u kojoj aktivno sudjeluju i njegovi roditelji.

Okušajte se i vi u njihovoj izradi! Kreativna rješenja i jednostavnost njihove izrade iznenadit će i vas, vaše učenike i vaše roditelje! Iznenadit ćete se i koliko će se roditelja javiti za suradnju ili predložiti neku svoju ideju i angažman oko provedbe nekih aktivnosti u vašem razredu kada vide kojim se temama bavite unutar svog kurikuluma.

Ove godine učiteljica sam drugašićima, a od sljedeće godine planiram u izradu newslettera uključiti i svoje učenike koji će zasigurno biti oduševljeni idejom da stvaraju i oblikuju svoje razredne novine. Možda se upravo među njima krije neki novi novinar, ilustrator, lektor ili učitelj.

Zaključak

Newsletter kao novi oblik komunikacije s roditeljima izvrstan je alat za učvršćivanje kvalitetne komunikacije na relaciji učitelj-roditelj u vrijeme kada nam je individualna i izravna komunikacija svedena na minimum. Oni omogućuju predstavljanje razrednih aktivnosti na jedan drugačiji, svima dostupan način, upoznavanje s kurikulumom pojedinih predmeta na mjesečnoj osnovi te daju uvid u kvalitetu rada samog učitelja, raznovrsnost aktivnosti i provedbu različitih projekata tijekom godine.

Literatura

  1. Caño, K., Cape, M., Cardosa, J., Miot, C., Pitogo, G. and Quinio, ,., 2016. [online] Parental involvement on pupils’ performance: Epstein’s framework. The Online Journal of New Horizons in Education, [online] 6(4), pp.143-150. Dostupno na: <https://www.tojned.net/journals/tojned/articles/v06i04/v06i04-16.pdf&gt; [Pristupljeno 18. prosinca 2020.].
  2. Galić, M., 2018. Suradnja između roditelja i učitelja. [online] Skole.hr. Dostupno na: <http://www.skole.hr/dobro-je-znati/odgoj?news_id=8489&gt; [Pristupljeno 27. prosinca 2020. 2020].
  3. Juul, J., 2013. Škola u infarktnom stanju. Zagreb: Znanje.
  4. Ljubetić, M., 2013. Partnerstvo Obitelji, Vrtića I Škole. Zagreb: Školska knjiga.
  5. Rašić, A., 2020. Suradnja s roditeljima. [online] Mzo.gov.hr. Dostupno na: <https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/NacionalniKurikulum/PrezentacijeWebinara/Prezentacije-2-2020//6_2_15h.pdf&gt; [Pristupljeno 21. prosinca 2020.].

Opisno ocjenjivanje

iz perspektive roditelja i učitelja razredne nastave

eva_slapnik

Eva Slapnik

Izraz opisno ocjenjivanje imao je različita značenja u različitim razdobljima, a učitelji su ga obavljali različito. Prvi je put uveden kao eksperiment u osnovne škole. Kasnije je, međutim, opisno ocjenjivanje postalo propisano zakonom i obavezno u prva tri razreda osnovne škole. Opisno ocjenjivanje je od 2013./14. školske godine korišten za ocjenjivanje znanja učenika u prva dva razreda osnovne škole. Istraživanjem sam željela pokazati kakav je pogled roditelja i učitelja prema opisnom ocjenjivanju.

Ključne riječi: opisno ocjenjivanje, roditelji, učitelji razredne nastave i istraživanje.

Opisna ocjena trebala bi analitički pokazati u kojoj je mjeri učenik svladao pojedine ciljeve. Učitelj riječima izražava konkretna znanja koja je učenik već stekao, znanja koja je trebao steći, razvijene vještine, uvjete u kojima je stekao znanje i vještine, s kakvom marljivošću, zanimljivošću i pažnjom je znanje stekao i kakvo je bilo njegovo cjelokupno ponašanje tijekom školske godine.

Opisno ocjenjivanje individualna je ocjena učenika. Dobra je povratna informacija koja od učitelja zahtijeva ažurne bilješke, komentare na djetetove proizvode i bilješke o djetetovim postignućima (Razdevšek Pučko, 1999).

“Osnova za formiranje opisnog ocjenjivanja jesu ciljevi i standardi znanja koji su zapisani u novim kurikulumima, a koji su ciljani i uključuju standarde znanja koje bi učenici trebali postići u pojedinim predmetima u pojedinim godinama” (Razdevšek-Pučko, 1995., str. 23).

Na taj je način opisno ocjenjivanje na razini dječjeg iskustva kao učenika, a sve više i kod roditelja, pridonijelo drugačijoj, kvalitativnijoj percepciji povratnih informacija ili ocjena (Rutar Ilc, 2003).

U istraživanje su bili uključeni i roditelji i učitelji razredne nastave. Uključeno je 115 roditelja djece koja pohađaju 2., 3. ili 4. razred, a za prikupljanje podataka koristila sam anketni upitnik kao istraživački instrument.  U istraživanje je također uključeno sedam učitelja razredne nastave, kao instrument koristila sam kvalitativnu tehniku polustrukturiranog intervjua.

Iz odgovora roditelja o razumljivosti i informativnosti opisnih ocjena, ustanovila sam da velika većina roditelja razumije opisne ocjene i smatra ih dovoljno informativnim da vide napredak i neiskorišteno znanje svoje djece. Zanimljivo je da je većina roditelja, unatoč činjenici da razumiju opisne ocjene i smatraju ih dovoljno informativnim, izrazila želju za numeričkim ocjenama, jer na taj način odmah vide o kojem je stupnju znanja njihovo dijete. Polovina roditelja dala je prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Većina prijedloga, unatoč činjenici da su kod ogromne većine roditelja opisne ocjene bile razumljive i informativne, odnosila se na činjenicu da bi željeli brojčane ocjene. Međutim, nekoliko je roditelja napisalo da bi željeli kombinaciju opisne i numeričke ocjene. U slučaju prijedloga nekoliko je puta zabilježen podatak da roditelji ne ocjenjuju opisne ocjene dovoljno kritičnim, jer nije jasno što dijete nije savladalo u školskoj godini, ali trebalo bi. Smatraju da bi učitelji trebali biti kritičniji u bilježenju opisnih ocjena te također bilježiti neznanje i probleme učenika.

Nakon provođenja razgovora s učiteljima, zaključila sam da intervjuirani učitelji koji predaju u razredima s opisnim ocjenama preferiraju opisno ocjenjivanje, a učitelji koji predaju u razredima s numeričkim ocjenama preferiraju numeričko ocjenjivanje.

Na pitanje da li učitelji smatraju da opisne ocjene imaju smisla, došla sam do krajnje pozitivnog zaključka kako ih ispitanici smatraju smislenim. Smatraju da učenici imaju različita prethodna znanja prilikom upisa u osnovnu školu te da nije prikladno da se ocjenjuju na temelju prethodnih znanja.

Na pitanje o sadržaju opisne ocjene, ispitanici su bili pomalo zbunjeni. Nitko nije znao točno što bi trebala sadržavati opisna ocjena. Najčešće se kaže da sadrži djetetove standarde znanja i postignuća. Zabrinjavajuće je što nitko od ispitanika ne upisuje standarde znanja koje dijete nije postiglo tijekom školske godine, jer ne postoji zakon koji zabranjuje takve zapise. Zbog toga roditelji opisne ocjene često mogu pogrešno shvatiti, jer u opisnoj ocjeni vide samo standarde znanja koje je dijete postiglo, ali ne i one kojih nije. Međutim, ohrabruje činjenica da većina učitelja na kraju školske godine roditeljima predstavi sve ciljeve koje bi učenici trebali usvojiti u školskoj godini. Tijekom predaje završne opisne ocjene, učitelji također pojedinačno objasne roditeljima gdje su potencijalni problemi u učenju.

Učitelji se također suočavaju s poteškoćama u pisanju opisnih ocjena. Najviše problema imaju sa terminologijom i opisima. Također su mi priznali da često i sami ne razumiju određene ciljeve.

Kao i roditelji, imaju i učitelji prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Rekli su da bi željeli u opisnu ocjenu uključiti svoja opažanja, i tako opisnu ocjenu učiniti osobnijom, pisanom točno za određenog učenika i ne tako uobličenu. Također bi željeli jasnije i razumljivije ciljeve.

Na pitanje osjećaju li učitelji da roditelji razumiju opisne ocjene, pet učitelja bilo je mišljenja da ih razumiju. Ogromnu većinu anketa podijelila sam s roditeljima djece s čijim sam učiteljima razgovarala, a iz ovoga je jasno da učitelji imaju pravo da velika većina roditelja stvarno razumije opisne ocjene. Svih pet učitelja složili su se da roditelji razumiju opisne ocjene kada ih učitelj usmeno objasni.

Pisanje opisnih ocjena izuzetno je velika odgovornost, jer se učitelj mora pobrinuti da se opisna ocjena napiše profesionalno, ali u isto vrijeme i dovoljno razumljivo za roditelje. Ocjena mora biti napisana pojedinačno za svakog učenika, pokazati napredak i osigurati da nema ponavljanja zapisa.

Iz dobivenih rezultata došla sam do zaključka da je sudjelovanje roditelja i učitelja izuzetno važno tijekom opisnog ocjenjivanja. Početkom školske godine učitelj upoznaje roditelje s ciljevima koje će učenici naučiti tijekom školske godine. Tijekom same školske godine informira roditelja o napretku i svim mogućim problemima koji mogu nastati kod učenika. Na kraju školske godine usmeno i pismeno prezentira opisnu ocjenu učenika i roditelju je na raspolaganju za sva pitanja.

Literatura

  1. Razdevšek Pučko, C. (1995). Opisno ocenjevanje – teoretična izhodišča in praktični napotki za opisovanje dosežkov pri posameznih predmetih. Novo Mesto: Pedagoška obzorja.
  2. Razdevšek Pučko, C. (1999). Opisno ocenjevanje. Ljubljana: Univerza v Ljubljani.
  3. Rutar Ilc, Z. (2003). Pristopi k poučevanju, preverjanju in ocenjevanju znanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Školstvo u Vijetnamu

milena_kranjcec

Milena Kranjčec, prof. razredne nastave

Kada putujem svijetom, uvijek me privlači upoznavanje njihovog obrazovanja. Dakle, naravno, putujući Vijetnamom, imala sam priliku vidjeti veću školu u Ho Chi Minhu i malu seosku školu u selu u južnom Vijetnamu, u blizini Kambodže. Razgovarala sam s učiteljicom seoske škole, učiteljicom Nguyen (zanimljivo je da čak 40% Vijetnamaca ima isto prezime). Vijetnamci vole upoznati nove ljude, pa su turisti dobrodošli i u školama i drugim obrazovnim ustanovama. Imala sam sreće jer sam na putu upoznala mnogo dobrih ljudi.

Obavila sam zanimljiv intervju o toku obrazovanja učenika, o profesiji učitelja i o uključenosti roditelja u školu.

Ključne riječi: Vijetnam, obrazovanje, učiteljica, učenici, Slika1roditelji.

Kada djeca ulaze u školu?

Kad dopune 6 godina.

Slika 1. Učenici u Ho Chi Minhu

Pohađaju li sva djeca vrtić prije škole?

Danas većina djece pohađa vrtić.

Je li vrtić odvojen od osnovne škole?

Vrtići su odvojeni od škola.

Koliko traje osnovno obrazovanje?

Školovanje traje pet godina.

Slika2Slika 2. “Vođa – Ho Chi Minh” još je prisutan u školama

Gdje nastavljaju školovanje?

Školovanje nastavljaju na višoj razini, bilo u istoj školi s osnovnom školom ili u drugoj zgradi.

Koliko sati tjedno provode učenici u školi?

Nastava traje oko 25 sati tjedno.

Kada započinje nastava ujutro i kada završava? Koliko dana u tjednu su u školi, kada?

Nastava je različita na selu i u gradu. Na selu učenici počinju u 7 ujutro, a završavaju u 12 sati. U gradu isto počinju u 7 ujutro, a završavaju popodne između 15 i 16 sati. Većina njih ima nastavu od ponedjeljka do petka, a povremeno i subotom.

Koliko traje jedan školski sat?

Školski sat traje 45 minuta.

Koliko vremena traje pauza i što učenici rade?

Tijekom pauze igraju se u dvorištu. Imaju malu pauzu od 5 minuta i veliku pauzu od 20 – 30 minuta.

slika3slika4
Slika 3. i 4.: Kratka i duga pauza – na igralištu – u gradu

Kada imaju učenici godišnji odmor i koliko traje?

Učenici su za novu godinu slobodni dva do tri tjedna, a dva mjeseca imaju ljetni odmor.

Koje predmete imaju na rasporedu?

Njihovi nastavni predmeti su: vijetnamski jezik, matematika, moral, prirodoslovlje, društvene znanosti, pisanje, glazba, umjetnost, povijest (Ho Chi Minh u 6. razredu).

Imaju li dodatnu nastavu za bolje učenike i dopunsku nastavu za slabije učenike?

Učenici imaju dodatnu i dopunsku nastavu.

Kako je s domaćom zadaćom – koliko, kakva je in što, ako je ne naprave?

Učenici imaju mnogo domaćih zadaća. Ako je ne naprave, za kaznu dobivaju dodatni domaći zadatak ili su vrlo nisko ocijenjeni.

Postoje li: sportski dan, prirodoslovni dan, tehnički dan, kulturni dan, ekskurzije?

Imaju sve ove aktivnosti.

Tijekom posjeta ratnog muzeja u Ho Chi Minhu (War Remnants Museum) primijetila sam veliki broj djece koja su bila na kulturnom danu. Bili su izuzetno tihi, pristojni i disciplinirani.

slika5slika6
Slika 5. i 6.: U Muzeju

Što ako učenik nedostaje ili ne dolazi na nastavu?

Ako učenik nije u učionici, nazovu roditelje i razgovaraju. Međutim, ako učenik ima mnogo neopravdanih sati, isključen je iz škole.

Koliko je učenika u razredu – normativi?

U razredu je oko 40 do 60 učenika, ovisno o školi.

Jesu li učenici s poteškoćama u učenju u učionici zajedno s drugima ili imaju školu s prilagođenim programom?

Čvrsto ovisi o pojedincu. Također imaju škole s prilagođenim programom.

Jesu li učenici odvojeni po spolu?

Učenici nisu odvojeni po spolu.

Nose li učenici uniforme u školi?

Učenici imaju uniforme.

Imaju li izvannastavne aktivnosti u školi?

To nemaju u školama.

Kakvo je ocjenjivanje?

Imaju ocjene od 1 do 10, prva pozitivna ocjena je 5.

Koje jezike uče u osnovnoj školi?

Uče vijetnamski i engleski jezik. Za engleski jezik, škole zapošljavaju veliki broj stranih studenata koji govore engleski jezik. Oni su izuzetno bolje plaćeni u odnosu na vijetnamske učitelje.

Imaju li učenici u osnovnoj školi instrukcije?

Učenici se upoznaju s instrukcijama već na početku škole. Zbog nedostatka jutarnje nastave, posebno na selu, i velikog broja učenika u razredu (do 60 učenika), to prisiljava učenike i roditelje da održavaju kućnu nastavu u popodnevnim satima (instrukcije).

Kako se napreduje u sljedeći razred?

Ako su ocjene preniske, učenici ostaju u istom razredu još jednu godinu.

Jesu li obroci organizirani u školi? Tko plaća?

Obroci su organizirani u školama i plaćaju ih roditelji.

Što je fokus u školi?

Veliki naglasak stavlja se na vijetnamski jezik i matematiku.

Što je s učenicima koji rade prekršaje?

U školu dolaze roditelji, a učenici dobiju lošu ocjenu za ponašanje.

Kako učitelji discipliniraju učenike?

Učenici su još uvijek fizički kažnjeni – dobiju po prstima ili ih povlače za uho.

Kako je s kupovanjem radnih knjiga i pribora?

Sve što djeca trebaju za školu kupuju roditelji, ništa ne dobiju od države.

Obrazovanje za profesiju učitelja

Koliko godina traje obrazovanje za učitelja u osnovnoj školi?

Školovanje traje najmanje 3 godine.

Kakvo obrazovanje imaju učitelji?

Svatko tko završi tri godine sveučilišta ili fakultet za nastavnike može predavati.

Kako su zastupljeni učitelji s obzirom na spol?

Mnogo više je žena.

Daje li škola računala učiteljima, kupuju li ih sami ili ih imaju u školi?

Računala imaju u školi.

Kakve su njihove plaće?

Plaće se kreću u rasponu od 270 do 350 eura.

Koliko su učitelji slobodni?

Učitelji su slobodni baš kao i učenici, malo kraći je ljetni odmor.

Napreduju li učitelji tijekom svoje službe i kako?

Učitelji napreduju na vodeće pozicije.

Nose li učitelji uniforme?

Učitelji nose tradicionalnu odjeću na određene dane – blagdane, dane sjećanja, posjete i posebne prigode.

Tko je osim učitelja još zaposlen u školama?

Zaposleni su još domar, čistačice i zaštitari.

Tko vodi školu?

Ravnatelj vodi školu.

Kako roditelji sudjeluju sa školom?

Roditelji imaju roditeljski odbor koji komunicira s upravom škole. Roditelji plaćaju svojoj djeci obrazovanje na svim razinama: osnovnoj, srednjoj školi i sveučilištu. Budući da vlada nije imala dovoljno novca za isplatu nastavničkih plaća, financijski teret pao je na njihove roditelje – kapitalistički školski sistem.

Kako prate rad svoje djece?

Roditelji dolaze na sastanke sa učiteljima. Učitelji bilježe ocjene/komentare učenika u knjige. Bilješke onda šalju roditeljima.

Kako djeca dolaze u školu i iz nje (roditelji, škola, autobus)?

Roditelji sami organiziraju prijevoz, za dolazak i polazak. Škola organizira autobusni prijevoz samo ako roditelji plaćaju.

slika7slka8
Slika 7. i 8.: Djecu dovezu i odvezu njihovi roditelji

Imaju li knjižnicu, računalnu učionicu, teretanu u školi?

Imaju knjižnicu i računalnu učionicu. Međutim, nemaju teretane jer je teretana vani.

Kakva je oprema učionica?

Učionice su obično opremljene s manje tehnologije i manje didaktičkih pomagala nego kod nas.

Postoji li razlika u pogledu školske opreme u gradu i na selu?

Škole u gradu su bolje opremljene i djeca imaju i bolje radne uvjete.

slika9Slika10
Slika 9. i 10.: Učiteljice u ruralnoj školi

Kolika je stopa pismenosti u državi?

Prema podacima, oko 97%.

Zaključak

Školovanje u Vijetnamu je vrlo skupa stvar. Ako želite ići u školu u Vijetnamu, sve se mora platiti. Veliki problem, posebno za siromašne, su skupe škole, velika udaljenost od škola i školske uniforme.

slika11slika12
Slika 11. i 12. Prodaja školskih uniformi na tržnici i učenici na putu u školu

Siromašni imaju niže mogućnosti za obrazovanje. Nakon obvezne osnovne škole, koja traje od šest do jedanaest godina, roditelji mogu upisati svoju djecu u strukovne škole.

Djeca koju viđamo na ulici i nude nam svakakve stvari, ne pohađaju škole ili su tamo neredno… Dječji rad je vrlo važan za obitelj jer pomaže obitelji da preživi.

slika13Međutim, za visoko obrazovanje svoje djece većina roditelja mora prodati dio imovine, posuditi novac od rodbine i prijatelja ili posuditi bankarski kredit.

Ovo je samo isječak iz školskog života djece u Vijetnamu.

Slika 13. Učiteljica Nguyen i njezinim kćerima

Fotografije: osoban arhiv

Evaluacija domaćih zadaća

tanja_vicic

Tanja Vičič

Sažetak

U slovenskim osnovnim školama posljednjih godina posvećujemo dosta pažnje, diskusija i aktivnosti, koje su namijenjene temi „Pisanje domaćih zadataća“.

U članku se predstavlja produbljena analiza s područja pisanja domaćih zadataka, koja obuhvaća iskustva i stajališta roditelja i učenika Osnovne škole Dragotina Ketteja Ilirska Bistrica.

Namjera analize je saznati mišljenje, prijedloge i inicijative učenika i roditelja, dati povratnu informaciju učenicima, pedagoškim radnicima i roditeljima. Na osnovi ocjene želimo poboljšati uzgojno-obrazovni proces u školi.

Ključne riječi: domaći zadaci, evaluacija, učenici, roditelji.

Uvod

Pedagoškim radnicama je jasno da su domaći zadaci važan dio obrazovno-uzgojnog procesa i prisutni su u našem školskom okolišu kroz cijelu povijest. Sa njima želimo kod učenika pratiti obrazovne ciljeve (utvrđivanje znanja, produbljivanje i širenje znanja, učenje vještina i spretnosti) također uzgojne ciljeve, usvajanje učnih i radnih navika. (Tinta, 2017. i Sanekovič, 2007.)

Analizom područja domaćih zadatka smo željeli dobiti informacije o vremenskoj opterećenosti učenika koje su povezane sa pisanjem domaćih zadatka, težom zadatka, različitih pogleda na diferenciranje domaćih zadatka, smislom i učinkovitosti različitih oblika domaćih zadatka, traženja pomoći kod pisanja domaćih zadatka, motivaciji i traženju rešenja kod nemotiviranih učenika, koji su često bez urađenih domaćih zadatka.

Uzorak obuhvaćen analizom

Ankete su ispunjavali učenici od 4. do 9. razreda, drugi i treći razred su dobili prilagođenu anketu, koju su ispunjavali uz pomoć učitelja. U ocjenu smo uključili roditelje učenika od 1. do 9. razreda.

Tablica 1. Uzorak uključen u ocjenu

image

Ankete smo analizirali posebno za prvi period OŠ (2. i 3. razred), drugi period OŠ (4. – 6. razred) i treći period OŠ (6. – 9. razred).

Mišljenja učenika, roditelja i zaključci

Smisao pisanja domaće zadaće

Učenici i roditelji generalno su mišljenja, da je domaća zadaća potrebna. Posebno su toga svjesni mlađi učenici. Samo nekolicina učenika i roditelja je mišljenja da je domaća zadaća nepotrebna. Roditelji su u prilog domaćoj zadaći u prvoj vrsti pripisali značaj ponavljanja, utvrđivanja znanja, razvoja logičnog mišljenja, širenje znanja, i također razvoj radnih navika, organiziranosti, samostalnosti i odgovornosti. Učenici su kao pozitivnu stranu naročito ispostavili ponavljanje, utvrđivanje znanja i pridobivanje novog znanja.

Sadržajni vidik domaće zadaće

Većina učenika je izjavila da sa domaćom zadaćom utvrđuju gradivo koje su upoznali na časovima. Učenici od trećega do devetog razreda su izjavili da za domaću zadaću često rješavaju slične primjere kao na nastavi, često pa traže nove načine kako riješiti zadani problem. Učenici su mišljenja da se sa domaćom zadaćom ne uče novoga gradiva, kojega će se učiti u buduće. Očito je također da domaća zadaća ne predstavlja samo nastavak nedovršenih školskih obaveza.

Količina domaće zadaće i vremensko opterećenje učenika sa pisanjem domaće zadaće

U svim starosnim skupinama bilo je izraženo slično mišljenje što se tiče učestalosti domaće zadaće. Većina se slaže da bi mogli imati zadaću nekoliko puta na tjedan. Kod mlađih učenika i njihovih roditelja je čest odgovor – svaki dan. Samo nekoliko učenika i roditelja ne bi željelo imati domaće zadaće.

Značajna je razlika u vremenskom opterećenju domaćom zadaćom među pojedinim starosnim skupinama. Zadaćom su najviše opterećeni učenici 2 trijade (4.-6. razreda), kojima je potrebno dnevno manje nego 1 sat (56 učenika), dok je veća skupina učenika (20) i roditelja (35), izjavila da im za pisanje domaće zadaće treba do dva sata. Učenici 1. trijade (1.-3. razreda) su nekoliko manje opterećeni i većini treba za zadaću manje nego 1 sat. Po mišljenju učenika i roditelja najmanje vremena za domaću zadaću namijeni najstarija skupina učenika i to manje od pola sata (32 učenika), odnosno manje nego 1 sat (33 učenika). Također su slično ustanovili roditelji.

Grafikon 1. Mišljenja učenika i roditelja o vremenskoj opterećenosti učenika sa pisanjem domaće zadaće

image

Učenici i roditelji prve trijade (1.-3. razreda) su u najvećem broju istoga mišljenja da je količina domaće zadaće izravno ravno dovoljna. U drugoj trijadi (4.- 6. razred) još uvijek snažno dominira mišljenje da je domaće zadaće dovoljno (61 učenika, 63 roditelja). Broj anketiranih koji misle da je domaće zadaće previše se sve više povećava (37 učenika, 29 roditelja). U najstarijoj skupini učenika je vidna razlika među mišljenjem učenika i roditelja. Roditelji skoro jednoglasno misle da je domaće zadaće ravno dovoljno, dok su kod učenika mišljenja raspršena (56 njih misli da je zadaće ravno dovoljno, 47 pa da je previše). Nekoliko roditelja učenika treće trijade (4.-9 razreda) je izjavila da je zadaće premalo.

Grafikon 2. Mišljenje učenika i roditelja o količini domaće zadaće

image

Diferencijacija domaće zadaće

U anketi je bilo posebno ispostavljeno područje diferencijacije domaće zadaće. Učenici i roditelji 2. trijade su pristalice diferencijacije. Brojčano je više anketiranih koji misle, da je u redu da uspješniji učenici imaju zahtjevniju domaću zadaću odnosno manje uspješni imaju lakše zadatke od broja anketiranih učenika i roditelja koji misle, da trebaju učenici u istom razredu imati jednaku domaću zadaću po količini i zahtjevnosti. Roditelji učenika 3. trijade su suštinski više naklonjeni tome, da imaju učenici jednako zahtjevnu domaću zadaću.

Pomoć pri pisanju domaće zadaće

Učenike i roditelje smo anketirali što se tiče samostalnosti pri pisanju domaće zadaće odnosno traženja pomoći kada djeca ne znaju napisati domaću zadaću. Roditelji najmlađih učenika su izjavili da je njihovom djetetu povremeno potrebna pomoć odrasle osobe kada nešto ne razumije, tada pita ukućane. Većini učenika 2. trijade je povremeno treba pomoć odrasle osobe (65 učenika, 65 roditelja), poveća se broj učenika kojima pomoć često treba ( 23 učenika i 18 roditelja), 17 učenika je napisalo da domaću zadaću uvijek urade samostalno. U 3. trijadi je broj takvih učenika značajno veći (30 učenika, 20 roditelja). Povremena pomoć je bila potrebna za 47 učenika 3. trijade.

Učenici 1. trijade pomoć traže prvenstveno od ukućana, dok učenici 2. trijade u najvećem broju slučajeva pomoć potraže u udžbeniku, ali na internetu. Učenici 3. trijade u većini objašnjenja potraže u udžbeniku (72). Još uvijek velika većina učenika traži pomoć od ukućana (52). Uočeno da se povećava broj učenika koji pomoć nađu na internetu, pitaju druge učenike ili prijatelje (42).

Kako sa učenicima koji ne napišu domaće zadaće?

Učenike 2. i 3. trijade te roditelje školske djece smo anketirali kako bi motivirali učenike na pisanje domaće zadaće, odnosno kako da roditelj reagira kada učenik ne uradi domaću zadaću. Roditelji mlađih učenika žele biti obaviješteni kada njihova djeca ne urade domaću zadaću (64). Dosta roditelja je mišljenja da bi učenik trebao dobiti neki znak, zabilješku ili minus kada ne uradi domaću zadaću (54). Učenici 2. i 3. trijade i njihovi roditelji su mišljenja da je efikasna istovremena zabilješka i obavijest roditelja kada su bez urađene domaće zadaće. Učenici u većoj mjeri predlažu usno ocjenjivanje sadržaja domaće zadaće (20 učenika 2. trijade, 15 učenika 3. trijade). Značajan broj učenika 2. i 3. trijade (skupa 37 učenika) misli da učitelj ne reagira nasuprot tome da učenik često puta ne napiše domaću zadaću.

Zaključak

Na osnovu analize mišljenja učenika i roditelja o domaćoj zadaći, dobili smo važne povratne informacije o opterećenosti učenika, smislenosti domaće zadaće sa stanovišta sadržaja, o zahtjevnosti zadaće, diferencijaciji, samostalnosti i traženju pomoći kod pisanja domaće zadaće.

Na osnovu analize možemo zaključiti da učenici i roditelji podupiru stanovište škole na tom području. Još uvijek tražimo rješenja kako motivirati učenike koji ne pišu domaće zadaću.

Analizu učinkovitosti pisanja domaće zadaće je škola prikazala na godišnjoj ocjeni aktivnosti i predstavila ju je učenicima, svim stručnim suradnicima i roditeljima. Obavijestila je školski Savjet, koji je u skladu sa tim donio zaključak da je domaća zadaća potrebna i smislena i da za to podržavaju postojanje domaće zadaće. Školi poručuju da vjeruju u stručnu ocjenu učitelja i da uzme u obzir rezultate analize pri planiranju domaće zadaće za učenike.

Literatura

  1. Tinta, I. (2017). Vpliv domačih nalog na razvoj učnih strategij. V: Pedagogška revija za predšolsko vzgojo in prvi triletji (str. 22 – 30). Ljubljana: Educa.
  2. Sanekovič, J. (2007). Kaj bi bilo dobro vedeti o domačih nalogah? V: Domača naloga – izziv ali obveza (str. 10 – 15). Ljubljana: Supra.

My magical dust – svjetski projekt

jasminka_belscak

Jasminka Belščak

1Početkom ove kalendarske godine učitelji i učenici iz 50-tak škola iz različitih krajeva Hrvatske bili su uključeni u svjetski STEM projekt „Innovate your dreams” čiji je osnivač gospodin Khurram Shehzad iz Pakistana. U toj fazi svjetskog projekta ukupno je sudjelovalo više od 2 000 učitelja i 100 000 učenika. Projekt se bavio zanimanjima u budućnosti i Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda. U sklopu PBL projekta rješavani su problemi kvalitetnog obrazovanja, pristupačne i čiste energije te industrije, inovacija i infrastrukture. PBL je kratica za Project based learning, učenje temeljeno na projektima. PBL projekti temelje se na stvarnim problemima i izazovima kako bi se učenici pripremili za stvarni život nakon škole. Obzirom da je zamijećen velik interes učitelja i učenika za rad na PBL projektima koji se bave Ciljevima održivog razvoja, osmišljen je i nastavak u koji je uključeno otprilike 1300 najmarljivijih sudionika iz projekta „Innovate your dreams“ iz 20-tak zemalja svijeta. Iz Hrvatske je u nastavak PBL projekta pod nazivom „My magical dust“ uključeno 20 učitelja. Koordinatorica projekta za Hrvatsku je učiteljica savjetnica iz informatike Jasminka Belščak iz OŠ Petrijanec.

U travnju je započeo s realizacijom novi PBL projekt „My magical dust“ baziran na jednom od Ciljeva održivog razvoja, a to je Zdravlje i blagostanje. Ovaj cilj opisali su Ujedinjeni narodi u Programu održivog razvoja za 2030. godinu. „My magical dust“ koji ima za cilj 4povezati učitelje i roditelje, školu i zajednice za dobrobit učenika. Ovaj projekt ističe neke od glavnih problema s kojima se učenici svakodnevno susreću, ali se često zanemaruju. Primjerice, depresija i anksioznost kod učenika i djece u mladoj dobi sve su učestaliji te se postavlja pitanje koliko često zapravo pazimo na mentalno zdravlje i dobrobit učenika i djece? Kroz 4 zadatka učenicima se omogućilo da pokažu da mogu utjecati na zajednice ako ih obrazujemo za rješavanje stvarnih problema. 2 Kroz zadatke je naglašena i kozmologija, grana astronomije, s ciljem da se učenici upoznaju s nedavnim otkrićem “crne rupe” te razvijaju svoju maštu i razmišljaju što se nalazi izvan nje. U zadnjem zadatku projekta učiteljima i učenicima će biti omogućeno sudjelovanje u međunarodnom video natječaju čiji će suci biti stručnjaci ELT-a sa Sveučilišta Oxford, Sveučilišta u Barceloni i selektivni članovi “Moje čarobne prašine”. Inicijatorica video natječaja je Magdalena Dygala. Pobjednik natječaja biti će nagrađen novčanom nagradom. Natječaj će biti otvoren za sve učitelje koji su u razdoblju od 29. travnja 2019. do 2. lipnja 2019. realizirali sve ostale zadatke iz projekta, a svoj video uredili i prijavili te poslali najkasnije do 1. studenog 2019.

3Dio zadatka “Obrazovanje u srcu” imao je osnovni cilj izgradnju vještine izražavanja kod učenika. Svi znamo da se tjeskoba i depresija iz dana u dan javljaju kod djece, uobičajene su i često se zanemaruju. U ovom zadatku učitelj je pomagao učenicima da se izraze i saznaju ima li nešto što ih uznemiruje i uzrokuje tjeskobu ili depresiju.  Učenici su svoje probleme iz5ražavali pomoću umnih mapa te su u svom radu najviše koristili Coggle, MindMup ili neki drugi slični Web 2.0 alat za izradu umnih mapa, a neki su učenici odabrali Bojanje i Sway za svoj rad ili su svoje probleme izrazili crtežom na papiru. Problemi koje je većina učenika navela su zlostavljanje i pritisak zbog ispita.

6Djeca su kurikul“ je dio projektnog zadatka kojem je osnovni cilj bio upoznati zajednicu s problemima s kojima se učenici susreću. Za učenike su organizirana predavanja i radionice kao pomoć i savjetovanje u smanjivanju problema koji kod njih najviše utječu na razvoj depresivnosti i tjeskobe. 7Tijekom radionica, predavanja i raznih sastanaka zajednici je upućena globalna poruka projekta: “Mentalno zdravlje djeteta jest važnije od ičega na ovom svijetu“.

8Posljednji dio projektnog zadatka „Zapalite maštu“ bavio se otkrivanjem kozmičke, zvjezdane prašine i crne rupe te otkrivanjem što se nalazi s njene druge strane. “ Jasminka Belščak, koordinatorica projekta, bedž sa svojim imenom nije poslala u crnu rupu, već je za njega osigurala ukrcajnu kartu za let na Mars.

U projekt su se mogli uključiti učitelji svih predmeta, no najzastupljeniji su bili učitelji informatike iz Varaždinske županije. To su Gordana Lohajner iz OŠ Veliki Bukovec, Ljiljana Inkret-Martinčević iz OŠ Breznički Hum, Tamara Ređep iz I. OŠ Varaždin, Edi Bačani iz OŠ Sveti Đurđ, Damir Vrbanec iz IV. OŠ Varaždin, Tomislav Leček iz III. OŠ Varaždin, Martina Kos-Grabar iz OŠ „Vladimir Nazor“ Sveti Ilija i Jasminka Belščak iz OŠ Petrijanec. 9Iz OŠ Petrijanec osim učiteljice savjetnice iz informatike Jasminke Belščak, ujedno i koordinatorice ovog svjetskog projekta za Hrvatsku, uključeni su i učiteljica mentorica iz hrvatskog jezika Željka Rabuzin, učiteljica tehničke kulture Kristina Špoljar-Petrović i defektolog Damir Ježić koji su pripremali radionice za stotinjak učenika iz škole. Svi učitelji iz Hrvatske za svoj su marljiv rad bili nagrađeni certifikatom i digitalnom značkom za mentorstvo učenicima i sudjelovanje u svjetskom projektu „My magical dust“.

Tijekom rada na projektu učitelji i učenici dostigli su ciljeve PBL projekta: razvili su vještine poput empatije, komunikacije, suradnje, rješavanja problema, kreativnosti i mašte, vodstva, vještina izražavanja i socijalnih vještina.

Idemo se igrati

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Sažetak

Istraživački je zadatak zasnovan na starim zaboravljenim igrama, igrama naših baka i clip_image002djedova. Zanimalo nas je, koje su se igre održale do danas a koje su zaboravljene. Krenuli smo od usmene predaje naših starih. Stare zaboravljene igre smo predstavili i našim najmlađima u školi, jer kroz igru upoznajemo i sebe i druge, širimo našu maštu, rješavamo sukobe, oslobađamo bijes i razvijamo naše vještine i osjetila. Zanimao nas je njihov odgovor jer je računalna tehnologija u prvom planu. Djeca se danas premalo kreću, zato nam je bio cilj, djeci približiti stare motoričke igre. Računalne igrice i sva plastična krama ne mogu zamjeniti iskustvo stečeno igrom na otvorenom sa svojim vršnjacima. Naučili smo nove, odnosno stare igre koje su danas već sasvim zaboravljene.

Važno nam je da se na takve stvari ne zaboravlja, da se zapišu jer su one dio naših predaka, našeg mjesta i naše kulturne baštine. Istraživanjem smo pronašli igre koje su igrali naši djedovi i naši roditelji, koje su otišle u zaborav a sretni smo da se i danas igraju.

Uvod

Možete si zamisliti život bez igre?

clip_image004Naravno da ne, jer igra djetetu predstavlja aktivno i zanimljivo trošenje njegovog vremena. Igra je slobodna, spontana i kreativna aktivnost. U igri djete uživa i zadovoljno je. Budući da sama igra, na umu imamo igre s vršnjacima, s prijateljima, nudi takvo zadovoljstvo, odlučili smo da dio tog užitka, kojeg su u to vrijeme osjetili naši djedovi i bake kao i naši roditelji prenesemo na mlađu generaciju, na I. trijadu.

Slika 1. Igra: Ljubljana – Zagreb – Beograd

Predpostavili smo da djeca I. trijade OŠ Markovci ne poznaju mnogo igara iz starog vremena, jer dominantnost računalne tehnologije onemogućuje igranje s vršnjacima, clip_image006osobito na otvorenom, u prirodi. Djeca su sve više na tabletima i mobilnim telefonima, sve manje se druže i igraju jedni s drugima. Ove stare motoričke igre padaju u zaborav, zato smo prikupili neke zanimljive igre i predstavili ih djeci i objasnili im pravila igre. Kada smo počeli igrati, njihova srca su zaigrala, svako djete je bilo motivirano i nasmijano. Na kraju su nam i sami rekli, da je takva igra mnogo bolja i zanimljivija od onih kojih se igraju kod kuće.

Slika 2. Igra – Tiča vaga

KLJUČNE RIJEČI: igra, igračke, zaboravljene igre, djedovi i bake, roditelji, suradnja

Istraživački rad bio je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu smo istraživali zaboravljene igre, osobito motoričke igre, jer smo mišljenja da se današnja djeca premalo kreću i premalo igraju u skupinama u smislu jednostavne, tj.slobodne igre. Te informacije su dobivene anketom, koja je bila namijenjena našim bakama i djedovima kao i našimclip_image008 roditeljima. Pitanjima smo također “bombardirali” i naše djelatnike iz OŠ Markovci (učitelje, spremačice, tajništvo…) i zapisivali odgovore. Do nekih podataka smo došli iz knjiga i interneta. Na temelju podataka koje smo dobili, zapisali smo i opisali stare igre. Drugi dio istraživačkog rada je konkretno utemeljen na radu s učenicima I. trijade, gdje smo zajedno proučavali pravila igre i zajedno ih igrali.

Slika 3. Igra – Elektrika

Cilj našeg istraživačkog zadatka je bio istražiti nepoznate igre i njihovu važnost za naš razvoj. Pokušali smo oživjeti život naših baka i djedova i istodobno potaknuti interes za takve igre, koje su se odnosile na društvenost, prirodu i skromnost.

Naši ciljevi su već jasno definirani. I to su:

  • Promicati međugeneracijsku suradnju učenika OŠ Markovci,
  • Razvijati suradničko učenje i divirgentno razmišljanje u igri s nestrukturiranim materijalom,
  • Istražiti kako se igra promijenila tijekom vremena,
  • Promicati kreativnost, međuljudske odnose, govor,
  • Upoznavanje novih tj, starih igara i uživanje u njima.

Koristili smo sljedeće metode rada:

  • Razgovor: višesmjerna komunikacija, anketa, intervju.
  • Istraživanje: je provedeno na više razina: tumačenje rezultata ankete, traženje informacija kroz različite izvore,
  • Igra: prikaz problema istraživanja, organizacija rada, pojedinačno objašnjenje pravila igare.

Postavili smo si tri hipoteze i na kraju ih analizirali. Naši rezultati su sljedeći:

H1: Zbog IKT razvoja djeca su nedružbena.

Ovu hipotezu smo odbili. Današnja djeca, poput svih živih bića, prilagođavaju se trenutnom načinu života. Zato su također rekli da se vole igrati sa svojim igračkama kod kuće. Međutim kada smo se igrali starih ruralnih igara, bili su sretni i razigrani te se trudili sudjelovati u igrama. Ljudi su društvena bića, a posebice igra je zanimljivija sa svojim vršnjacima. Na kraju su nam to sami pokazali i ispričali. Potrebno im je dati priliku i ponovno ih naučiti igrati se.

H2: Djeca I triade ne znaju mnogo igara iz straih vremena.

Također i tu tezu moramo odbaciti, budući da se učenici I trijade posebno u produženom boravku još uvijek igraju igara iz prošlosti, kao što su: školice, trulo jaje, tko se boji crnog muža, bojice…..A istina je da se tijekom svog slobodnog vremena ne igraju sa svojim prijateljima.

H3: Uvođenje igara i njihovo ostvarenje će našim najmlađim učenicima protjerati krv kroz vene.

Zadnju hipotezu smo 100% pravilno predvidjeli. Osmjeh na usnama, dobra volja i rumenilo na obrazima su nam najbolji dokaz za to.

Zaključak

Naš istraživački zadatak “Idemo se igrati” ne sadrži samo teorijske podatke o igrama koje su igrali naši roditelji i drugi predci. Njezin zadatak je bio potaknuti mlađu djecu da se clip_image010igraju sa svojim vršnjacima. Vjerujemo da smo to savršeno odradili, i obećali smo im da ćemo se ponovno sastati i skupa igrati.

Također smo istoga mišljenja kao i u Bistri, da “na mlađima svijet ostaje”. I gdje će se djete bolje razvijati mentalno i fizički nego u samoj igri u društvu istih čak i s prijateljima koji drugačije razmišljaju.

Slika 4. Igra -Ali je kaj trden most

Gdje će bolje razviti svoj smisao za humor? Gdje će bolje pokazati svoju domišljatost, spretnost? Gdje će se djete biti bolje aktivno i gdje će bolje osloboditit svu prekomjernu energiju? Gdje će djete moći bolje prevladati probleme i sukobe? Gdje će bolje prevladati strahove? Na sva ta pitanja samo je jedan odgovor – U IGRI.

Literatura

  1. Batistič Zorec, M., Marjanovič Umek, L. in Lešnik Musek, P. (1996). Otrokov razvoj starostno heterogenih skupinah v vrtcu. Ljubljana: Pedagoška fakulteta, str. 12.
  2. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html?page
  3. http://baza-iger.skavt.net/ljubljana-zagreb-beograd
  4. https://druzinskitrenutki.wordpress.com/2011/05/06/igre-na-prostem-zemljo-krast/
  5. http://www.ringaraja.net/clanek/se-poznate-stare-igre-se-jih-se-igrate_4721.html
  6. www.oshjh-staritrg.si/files/2013/03/OTROKOVA_IGRA.pdf
  7. www.pef.uni-lj.si/~vilic/gradiva/1-rp-t4-igra.doc
  8. www.vrtecandersen.si/tl_files/DOKUMENTI/svetovalna…/IGRA-od-3-do-6.pdf

Govorilne ure z aktivno udeležbo učencev

suzana_RZ

Suzana Rajgl Zidar

Povzetek

Dobro sodelovanje med šolo in domom sodi med pomembne kazalce kakovostnega vzgojno-izobraževalnega dela. Skozi večletno delo v osnovni šoli se mi je kot dobra praksa pokazala možnost, da na govorilnih urah aktivno sodelujejo vsi trije udeleženci (učitelj, starš, učenec), saj lahko le na takšen način prispevamo k boljši kvaliteti življenja v šoli. Ker pa v prebrani literaturi do sedaj nisem zasledila govora o tem, sem se odločila, da naredim raziskavo in ugotovim, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike, ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna, razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje izkušnje ter ali se vsi trije udeleženci na takšen način bolj učinkovito in odkrito pogovorijo o učno-vzgojnih temah.

Sodelovanje med učitelji (šolo) in starši (domom)

»Otroci so del družinskega in del šolskega sistema. Ko pridejo v šolo, prinašajo s seboj tudi svojo družino, in ko odhajajo domov, odnašajo s seboj šolo, probleme in radosti šolskega življenja.«

(Ličen 2003, 63)

Tema o sodelovanju med šolo in starši je prisotna skozi vso zgodovino šolstva. Šola in dom sta dve družbeni instituciji, ki se z vzgojno-izobraževalnim delom otrok in mladine ukvarjata najbolj kompleksno. To je osnovni razlog njunega medsebojnega sodelovanja, ki temelji na skupni skrbi za celovit, kakovosten razvoj in napredek otroka in mladostnika, zapišeta Intiharjeva in Kepčeva (Intihar in Kepec 2002).

Mills (Mills 1996) poudarja, da je sodelovanje staršev izjemnega pomena za šolanje otrok. Le izjemoma se dogaja, da otrok v celoti razvije svoje zmožnosti, ne da bi mu pri tem pomagali starši in učitelji. Partnerstvo med starši in šolo ponuja veliko možnosti. Vključevanje staršev in njihovo sodelovanje je vedno intenzivnejše, pomembnejše, zato sta obe strani soodgovorni za otrokov napredek in razvoj. Ker sem tudi sama mnenja, da lahko govorilne ure potekajo v drugačni obliki, se na tem mestu opiram na besede Pergar Kuščerjeve (Pergar Kuščar 1999), ki meni, da bi se morala na marsikateri šoli zgoditi velika »prenova« pri najbolj utečenih oblikah sodelovanja s starši (govorilne ure in roditeljski sestanki). Kako pa so te besede upravičene z moje strani, je predstavljeno v raziskavi.

Namen in cilj raziskave

S kvalitativno in delno kvantitativno raziskavo sem skušala ugotoviti, ali se staršem in učiteljem zdi koristno, da bi na govorilnih urah bil aktivno prisoten tudi učenec, ugotoviti sem želela njihove razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje takšne izkušnje, izvedeti, ali se vsi trije udeleženci resnično (bolj) odkrito, učinkovito in uspešno pogovorijo o učno-vzgojnih temah ter zakaj se jim takšna oblika govorilnih ur zdi primerna oz. neprimerna.

Zastavila sem si tri raziskovalna vprašanja:

  1. Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?
  2. Ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?
  3. Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

Metoda dela

Vzorec oseb

Velikost vzorca staršev in učencev skupaj je 22 oseb (11 staršev in 11 učencev). Raziskava je bila izvedena v petem razredu osnovne šole.

Merski instrumentarij (pripomočki)

Instrumenta sta anketni vprašalnik in intervju.

Anketni vprašalnik vsebuje 4 vprašanja odprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali se staršem in učiteljem zdi oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učencev koristna (razlogi za in proti) ter kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Intervju vsebuje sedem vprašanj zaprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Oba instrumenta sem izdelala sama.

Postopek raziskave

V razredu sem izvedla tri govorilne ure, na katerih so bili poleg staršev aktivno prisotni tudi učenci. Podatke z anketnim vprašalnikom in intervjujem sem pridobila po tretji izvedeni govorilni uri.

Statistične obdelave in vrednotenje zbranega gradiva

Obdelavo odgovorov zbranih z intervjujem in anketiranjem sem izvedla kvantitativno (s pomočjo programa SPSS) in kvalitativno (kodiranje ključnih pojmov, poimenovanjem nadrednih kategorij in oblikovanjem poskusne teorije).

Rezultati raziskave

1. raziskovalno vprašanje: Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?

Ugotovljeno je bilo, v kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih sklenili na govorilnih urah, ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog, kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oz. doseženih ciljev), kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil), ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …), ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo in ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel.

1. vprašanje: V kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih predhodno sklenili na govorilnih urah?

graf1Graf 1. Mnenja učiteljev

tablica1

 

 

Tabela 1. Mnenja učencev

Skoraj dve tretjini (63,6%) učencev je uresničilo dogovore v večji meri kot pri običajni obliki govorilnih ur, malo več kot pri eni tretjini (36,4%) pa ni bilo sprememb. Delež učencev, pri katerih ni bilo sprememb, je dokaj visok zato, ker sta v razredu učenca, pri katerih ni potrebno sklepati posebnih dogovorov, saj sta za delo motivirana in nimata učno-vzgojnih težav. Dva učenca pa imata konstantne učno-vzgojne težave in tako doma kot v šoli ne upoštevata dogovorjenega. Sodelovanje s temi starši je dokaj redno, do uresničevanja dogovorov pa ne pride.

2. vprašanje: Ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog?

graf2Graf 2. Mnenja staršev

tablica2Tabela 2. Mnenja staršev

Število neopravljenih domačih nalog se je pri več kot polovici učencev (54,5%) zmanjšalo, pri manj kot polovici (45,5%) pa se ni spremenilo. Sprememb ni bilo opaziti pri učencih, ki redno opravljajo domače naloge in pri učencu z učnimi težavami. Stanje pa se je spremenilo le pri tistih učencih, kateri nalog pred tem niso opravljali redno.

3. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oziroma doseženih ciljev)?

graf3Graf 3. Mnenje staršev

tablica3Tabela 3. Mnenja staršev

Pri več kot tretjini učencev (36, 4%) ni bilo sprememb, pri več kot dveh tretjinah (63, 6%) pa je bil napredek viden. Napredek je bil viden pri učencih s slabšim učnim uspehom, saj smo se na govorilnih urah skupaj s starši in z učencem temeljito pogovorili o ustreznih oblikah in načinih učenja, ki bodo učencu omogočili priti do želenega cilja. Povečala pa se je tudi vloga staršev, saj so otrokovo delo doma ustrezno nadzirali, v šoli pa sem ga sama.

4. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil)?

graf4Graf 4. Mnenja staršev

tablica4Tabela 4. Mnenja staršev

Štiri petine učencev (81, 2%) je s pomočjo takšne oblike govorilnih ur naredilo manj kršitev šolskih in razrednih pravil, pri eni petini učencev (18, 2%) pa ni bilo vidnih sprememb v primerjavi z običajno obliko govorilnih ur. Slednje odstotke pripisujem učencem, ki nimajo oziroma ne povzročajo vzgojnih težav. Z učenci, ki so pogosto kršili šolska in razredna pravila, smo skupaj s starši na govorilnih urah oblikovali dogovor o primernem oziroma pričakovanem vedenju. Potekalo pa je tudi sprotno beleženje kršitev, obveščanje staršev in izrekanje pohval.

5. vprašanje: Ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …)?

graf5Graf 5. Mnenja staršev

tablica5Tabela 5. Mnenja staršev

Osem od enajst staršev (72,7%) je bilo mnenja, da je prisotnost učencev na govorilnih urah v manjši meri (delno) pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju, dva od enajst (18,2%) sta menila, da je pripomogla v večji meri, en (9,1%) pa je bil mnenja, da ni bistveno pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca. Rezultate tega vprašanja povezujem z obstoječim učno-vzgojnim stanjem otrok. Tistim učencem, ki imajo kakršne koli težave, je takšna oblika govorilnih ur dejansko pripomogla zaradi skupnih dogovorov, oblikovanja načrta za doseganje cilja, sprotnega preverjanja stanja in obveščanja staršev.

6. vprašanje: Ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo?

graf6Graf 6. Mnenja staršev

tablica6

Tabela 6. Mnenja staršev

Da je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo, meni malo manj kot dve tretjini staršev (63,6%), več kot tretjina (36,4%) pa jih meni, da spremembe niso vidne. Spremembe niso vidne pri tistih učencih, ki so za šolsko delo notranje motivirani in ne potrebujejo zunanjih motivatorjev. Večjo motiviranost za šolsko delo pripisujem tudi večjemu in hitrejšemu napredku učenca s pomočjo tovrstnih govorilnih ur, saj pri njih učenci sami aktivno sodelujejo.

7. vprašanje: Ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel?

graf7Graf 7. Mnenja staršev

tablica7

Tabela 7. Mnenja staršev

Pri malo manj kot dveh tretjinah (63, 6%) staršev je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel, saj starše že učenci spomnijo, da se morajo udeležiti govorilnih ur, ker bi sami želeli izvedeti, kaj bo učiteljica povedala o njih, kaj jim bo svetovala in o čem vse se bodo pogovarjali. Pri malo več kot tretjini (36,4 %) staršev pa je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur ostal enak. Slednji delež pripisujem predvsem tistim staršem, ki redno spremljajo delo svojih otrok in se tudi redno in samoiniciativno udeležujejo govorilnih ur.

2. raziskovalno vprašanje: Ali se staršem in učitelju zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?

9 anketiranih staršev (81,8%) je dejalo, da se jim zdi govorilna ura z aktivno udeležbo učenca pomembna, koristna, 2 (18,2%) pa sta dejala, da se jima zdi delno koristno oz. delno pomembna. Rezultate pripisujem individualnim značilnostim posameznih učencev, saj večina učencev uspešno napreduje v okviru svojih zmožnosti, dva učenca pa sta učno-vzgojno manj uspešna. Pri ostalih osmih učencih pa je dejansko viden napredek, saj se učenci bolj zavedajo, da se učijo zase, ne upajo tudi staršem zamolčati ocen, občasnega neupoštevanja šolskih in razrednih pravil in podobno, saj vedo, da se bomo na govorilnih urah vsi trije soočili in se temeljito pogovorili o učno-vzgojnem delu. Opazila pa sem tudi, da se učenci zaradi svoje prisotnosti na govorilnih urah bolj trudijo, ker jim laska, ko jih vpričo njih staršem pohvalim, dobijo pa tudi občutek, da so pomembni in slišani. Menim, da s takšnim načinom izvajanja govorilnih ur pripomoremo k bolj kakovostnemu in poglobljenemu odnosu med učitelji, starši in učenci.

Starši, ki so dejali, da se jim zdi takšna oblika govorilnih ur pomembna, koristna, so svoj odgovor utemeljili s tem, da se na takšni obliki govorilnih ur vsi trije partnerji bolj odkrito pogovorijo o pridobljenih ocenah oz. o usvojenih učnih ciljih, o primernem vedenju, o učnih navadah, bolj učinkovito in hitreje se rešijo morebitne težave, učenec sprejme učenje bolj resno, kot življenjsko pomembno, učenec lahko neposredno učitelju izrazi pogled na delo pri pouku, izrazi svoje doživljanje, počutje v določeni situaciji, počuti se kot enakopraven partner, v otroku se krepi odgovornost do šolskega dela.

Starša, ki sta dejala, da se jima zdi takšna oblika govorilnih ur dokaj pomembna, koristna, sta svoj odgovor utemeljila s tem, da naj bo učenec prisoten le, če si to sam želi in da vse izrečene besede na govorilni uri niso za učenčeva ušesa.

8 staršev (72,7%) v takšni obliki govorilnih ur ni našlo nič negativnih, slabih strani. Trije (27,3%) pa so omenili, da lahko na takšni obliki govorilnih ur učenec učitelja ne razume pravilno oz. ne razume sporočila učitelja, da mora učitelj paziti, da vpričo učenca ne govori o ostalih učencih, razen v primeru, ko so le-ti vpleteni v situacijo oziroma v dogodek, ki se tiče tamkaj prisotnega učenca, in da lahko starš učitelju zaupa kakšno stvar, da lahko potem brez vednosti učenca spremlja in opazuje otroka (npr. ob ločitvi staršev).

3. raziskovalno vprašanje: Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

7 staršev (63,6%) je do sedaj imelo izkušnje s takšno obliko govorilnih ur, vendar v večji meri le takrat, kadar je bil njihov učenec udeležen v konfliktni situaciji. Tam so poiskali vzrok problema, se o njem pogovorili in oblikovali smernice za drugačno, bolj primerno vedenje. Vseh sedem staršev je imelo s takšno obliko govorilnih ur pozitivne izkušnje, saj so vedeli, da učitelj povabi učenca zraven zato, da se vsi trije udeleženci odkrito pogovorijo in skušajo skupaj izboljšati učno-vzgojno področje učenca. 4-je starši (36,4%) pa do sedaj niso imeli izkušenj s takšno obliko govorilnih ur.

Sklep

Na podlagi rezultatov lahko sklepam, da je oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učenca v primerjavi z ustaljeno obliko govorilnih ur (starši in učitelj) bolj učinkovita in uspešna. Ta sklep je oblikovan samo za vzorec 11-ih učencev in njihovih staršev ter ga zaradi majhnosti in nereprezentativnosti ne morem posplošiti na celotno populacijo. Za potrebe moje raziskave pa je zadoščal.

Trdim pa lahko tudi, da so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev koristne, saj so s pomočjo takšne oblike govorilnih ur starši prepoznali veliko pozitivnih učinkov na učence. Tudi ta sklep zaradi majhnosti vzorca ne morem posplošiti na celotno populacijo. Pri zadnjem raziskovalnem vprašanju posebnih sklepov ne morem oblikovati. Bi pa predlagala učiteljem, da možnost aktivne udeležbe učencev na govorilnih urah predstavijo na prvem roditeljskem sestanku.

Literatura

  1. Intihar Darja, Kepec Marjeta (2002). Partnerstvo med šolo in domom: priročnik za učitelje, svetovalne delavce in ravnatelje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  2. Ličen Nives (2003). Šola uči o družini, družina o šoli … obe učita o življenju. V: A. Trnavčevič Anita (ur.), Sodelovanje s starši da, toda kako?: Zbornik/VI. Strokovni posvet v Menedžmentu v izobraževanju. Ljubljana: Šola za ravnatelje.
  3. Mills Jean (1996). Partnership in the primary school: working in Collaboration. London, New York: Routledge.
  4. Pergar Kuščar Marjanca (1999). Šola in otrokov razvoj: mlajši otrok v šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Rezultati istraživanja

o roditeljskom pogledu na sigurnost djece na internetu

alan_belak

Alan Belak

Anketa je ispunjavana od 21.10.2016. do 20.1.2017. Ispunilo ju je sveukupno 1045 roditelja koji su time dali svoj bitan doprinos širenju svijesti o rastućoj važnosti podizanja razine sigurnosti na internetu kako u našim obiteljima tako i u našem cjelokupnom društvu.

Odmah na početku ćemo usporediti podatke iz jedne druge ankete koju su ispunjavali učenici OŠ Goričan prošle godine, kako bismo dobili, uz roditeljsko viđenje, i dječji pogled na istu materiju.

clip_image002

Zanimljivo je da 58 % učenika tvrdi da je na internetu manje od 2 sata dnevno, dok, kad se preračuna, to tvrdi samo 15-ak ili manje posto roditelja.

clip_image004

Uzgred, budi rečeno, dio današnjih opasnosti na internetu obuhvaćaju: virusi, trojanski konji, računalni crvi, krađa identiteta, cyberbulling (obuhvaća npr. prijetnje i vrijeđanja na rasnoj, vjerskoj ili spolnoj osnovi i sl.), špijunske programe koji bez znanja korisnika mogu pratiti online aktivnosti i uzimati osobne podatke, adware može prikazivati korisniku neželjene reklame a također može, bez našeg znanja, prikupljati podatke o našim pretragama te ih slati na posebne web stranice tj. baze podataka. Zatim su tu još pornografski i nasilni sadržaji. Postoje opasnosti koje su, zapravo, kombinacije nekih od već spomenutih. Stalno se javljaju nove ugroze.

clip_image006

Tu je bitno naglasiti da je u onim slučajevima gdje su se djeca požalila puno puta na zlostavljanje putem interneta udio one djece koja su više od 5 sati dnevno prosječno na internetu veći od polovice.

clip_image008

U slučaju zlostavljanja putem interneta moguće je obratiti se: Plavom telefonu, Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (u okviru njih djeluje Hrabri telefon), u školama su to obično razrednici, pedagozi. Naravno, kontaktiranje policije je, također, opcija.. Na društvenim mrežama, raznim forumima i sl. postoji opcija prijave zlostavljanja moderatoru, odnosno administratoru koji zatim poduzima odgovarajuće mjere. Telekomi imaju tkz. Abuse službe kojima se nemili događaji, također, mogu prijaviti.

clip_image010

Više o zaštitama možete doznati na poveznicama pri kraju ovog teksta, a ovdje ću samo spomenuti:

  • redovno ažuriranje/osvježavanje operativnog sustava
  • imati i redovito osvježavati antivirusni program (ali i anti spyware i anti adware programe –ponekad jedan program obuhvaća više značajki) te njime redovno čistiti računalo
  • uključiti Vatrozid (Firewall)
  • ne skidati sumnjive sadržaje na svoje računalo
  • ne ostavljati olako svoje osobne podatke po internetu
  • ne otvarati sumnjive poruke itd.

clip_image012

Dovoljno vremena za učenje, spavanje, za tjelesne aktivnosti i za druženje sa vršnjacima izvan virtualnog svijeta od velike je važnosti za pravilan razvoj djece t e je važno da svaki roditelj tom obrati posebnu pažnju.

clip_image014

Prekomjerno korištenje interneta za djecu nije dobro iz više razloga i većina roditelja pristupa ovom pitanju na odmjeren način. S druge strane, pretjerano ograničavanje može biti kontraproduktivno. Recimo, ako netko svojoj kćerki ili sinu u npr. 8. r. zabranjuje otvaranje računa na društvenoj mreži dok, istovremeno, svi njihovi prijatelji u razredu taj račun već imaju, pojavljuje se rizik tajnog otvaranja računa pod drugim imenom ili otvaranje računa na nekoj drugi društvenoj mreži. Pri tom se nepovjerenje između roditelja i djece još više povećava i to ne vodi u dobrom smjeru.

clip_image016

Vjerujem da svatko od nas na gornje pitanje ima svoje odgovore i svoje argumente na nešto što nas najviše veseli ili najviše žalosti i zato ostavljam da ovaj grafikon govori sam za sebe.

Klikom na donju sličicu ili ovdje pokrećete edukativnu HTML5 igricu o sigurnijem internetu.

imageIva Naranđa, dipl. inf., učiteljica mentor informatike iz II. OŠ Čakovec i OŠ V. Nazora Pribislavec, Nataša Boj, mag. inf., učiteljica informatike, savjetnica iz III. OŠ Čakovec, Dario Šincek dipl. uč. iz OŠ Domašinec, svi koji su ispunjavali anketu u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec kao i svi, oni najveći i oni malo manji nacionalni portali, koji su prepoznali važnost i aktivno se uključili objavama ankete i objavama rezultata istraživanja podržali ovaj poduhvat, zaslužuju moju iskrenu zahvalu.

U OŠ Goričan smo prošle godine napravili analizu razmišljanja 131 učenika o ovoj temi, uz puno više grafikona i praktičnih odgovora za povećanje sigurnosti na internetu:

Ovdje su prezentacije sa, vjerujem, zanimljivim i, dijelom, šaljivim sadržajima koje smo proizveli u OŠ Goričan:

Letak za podsjetnik:

clip_image020

Istraživanje proveo: Alan Belak, dipl. inf., učitelj mentor informatike, OŠ Goričan, OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec

Informacijske tehnologije – znanje i zabava

nadohvat prstiju, uz oprez

 bojan_hadzisejdic

Bojan Hadžisejdić

Nove tehnologije i rješenja pomažu mladima, ali i roditeljima, u osiguravanju sigurnosti na internetu, neovisno o tome gdje se nalazili. Nove clip_image002platforme kao što je Windows 8, u računalnoj ili mobilnoj inačici, omogućavaju podešavanje korisničkog računa za svako dijete te podešavanje funkcionalnosti obiteljske sigurnosti uz svega nekoliko klikova mišem.

Izvor: Xkcd.com

„Klinci“ danas rastu s tehnologijama koje od malena prihvaćaju kao dio svakodnevice. Stoga ne čudi što koriste računala i mobilne uređaje kako bi napravili zadaću, bili u kontaktu s prijateljima na društvenim mrežama ili se povezali s njima elektroničkom poštom, igrali igre i uz svega par klikova imali pregršt informacija dostupnih u svakom trenutku. Nove tehnologije djeci i mladima omogućavaju pristup čitavom moru informacija i otvaraju priliku da nauče štošta, postavljajući istovremeno pred roditelje izazov kako imati „budno oko“ nad onim što djeca vide, s kim razgovaraju i koje informacije dijele.

Naš je cilj kao roditelja i kao tvrtke koja razvija softverska rješenja, omogućiti roditeljima stvaranje sigurnog okruženja u kojem djeca i mladi mogu rasti i razvijati se. Prije nego smo razvili Windows 8 funkcionalnost Obiteljske sigurnosti, zatražili smo informacije roditelja iz pet zemalja svijeta – Brazila, Kine, Francuske, Indije i Sjedinjenih Država. Intervjuirali smo više od tisuću roditelja čija su djeca u dobi između 5 i 15 godina te ih pitali što im koristi najviše kako bi osigurali sigurnost djece na internetu. Na vrhu ljestvice našli su se, bez iznenađenja, zaštita od zlonamjernih osoba i štetnih sadržaja s visokih 87 %. Istovremeno, roditelji su bili podijeljeni kada je u pitanju nadzor online aktivnosti djece (43 %) te ograničavanje pristupa u potpunosti (45 %).

clip_image004Pregled rezultata Microsoftovog istraživanja o roditeljskom nadzoru odnosno blokiranju sadržaja

Općenito, istraživanje je pokazalo kako roditelji smatraju da je filtriranje internetskog sadržaja važnije od ostalih ograničenja kada djeca/mladi koriste računalo ili mobilni uređaj. S druge strane, roditelji koji nadziru aktivnosti djece na internetu bez ograničavanja pristupa sadržaju odabiru takav pristup jer im pomaže bolje razumjeti djecu i njihove navike, dok roditelji koji ograničavaju ili onemogućavaju djeci pristup stranicama bez mogućnosti nadzora tvrde kako odabiru taj pristup kako bi imali potpun nadzor nad sadržajem koji je dostupan djeci.

Nove tehnologije i rješenja pomažu mladima, ali i roditeljima, u osiguravanju sigurnosti na internetu, neovisno o tome gdje se nalazili. Nove platforme kao što je Windows 8, u računalnoj ili mobilnoj inačici, omogućavaju podešavanje korisničkog računa za svako dijete te podešavanje funkcionalnosti Obiteljske sigurnosti uz svega nekoliko klikova mišem.

Roditeljima u svakom slučaju preporučamo postavljanje svog korisničkog računa kao administratorskog te stvaranje zasebnih standardnih korisničkih računa za svako dijete. U Windowsima 8, računi koje stvara administrator automatski postaju standardni računi, što donosi nekoliko prednosti. Djeca neće moći pristupiti elektroničkim porukama roditelja, online računima, dokumentima itd. Istovremeno, moći će prilagoditi postavke vlastitih računa (raspored ikona/pločica na zaslonu, čuvar zaslona, pozadina) i moći će koristiti računalo bez bojazni da će preuzeti zlonamjeran sadržaj ili datoteke, budući da ih štiti sustav SmartScreen Application Reputation.

Online sigurnost je važna, neovisno o dobi

Svima preporučamo sigurno korištenje društvenih mreža. Potrebno je podesiti sigurnosne postavke na društvenim mrežama kao što su Facebook i Twitter kako biste odredili tko će vidjeti vaš profil ili fotografije, kako vas drugi mogu potražiti i komentirati vaš sadržaj te kako blokirati neželjene kontakte. Ponavljamo djeci i roditeljima kako ne smiju objavljivati ništa što ne bi željeli vidjeti na oglasnoj ploči te da budu oprezni prilikom prihvaćanja zahtjeva za prijateljstvo, provjeravaju tko ima pristup stranicama te što o njima pišu.

Osjetljive osobne informacije svakako treba zaštititi. Stoga prilikom unosa treba posebno paziti da internetske stranice imaju oznaku https:// u naslovu te zaključanu ikonu lokota. Nikada nemojte otkrivati informacije kao što su brojevi bankovnih računa ili lozinke, pozivati brojeve u odgovoru na email ili instant poruku kao ni na društvenim mrežama. Posebno vodite računa kada odgovarate na zahtjeve „članova obitelji“ za financijskom podrškom, ponude koje zvuče predobro da bi bile istinite te druge potencijalne prevare.

Roditeljima, bakama i djedovima svakako preporučamo da redovito razgovaraju s djecom, iskreno i otvoreno. Potrebno je postaviti jasna pravila korištenja interneta, mobilnih uređaja, igara (na računalima kao i online) u skladu s dobi djeteta i obiteljskim vrijednostima. Imajte budno oko kako biste prepoznali znakove online nasilja, kao što su uznemirenost djece kada su na internetu ili nevoljko odlaženje u školu. I kao što sam već spomenuo – koristite odgovarajuće postavke obiteljske sigurnosti kako biste imali uvid u to što djeca rade kada su na internetu te vodite računa o tome s kime se druže u virtualnom prostoru.

Sigurnost, nadzor bez ograničenja i informiranost

Neprekidno radimo na tome kako bismo omogućili sigurnost na internetu svim obiteljima, uvažavajući pritom različite pristupe. Neki roditelji će računalo jednostavno smjestiti u dnevni boravak i imati djecu „na oku“ tijekom korištenja, a drugi će podesiti postavke privatnosti i softverska ograničenja kako bi nadzirali aktivnosti. Vjerujemo da je pristup u kojem roditelji prvenstveno nadziru djecu, bez da ona to doživljavaju kao svojevrsnu zabranu, ispravan te da Microsoftov servis Obiteljska sigurnost odgovara u oba slučaja. Dapače, potičemo razgovor svih članova obitelji o sigurnosti na internetu, istovremeno osnažujući djecu i osiguravajući bezbrižnost roditelja. Preporučamo stoga svim roditeljima da se redovito informiraju i koriste besplatne alate koji su dostupni i jednostavni za korištenje. Pregršt informacija možete pronaći na stranicama http://www.microsoft.com/security, kao i na Twitteru (www.twitter.com/Safer_Online) i Facebooku (www.facebook.com/SaferOnline). Svakako posjetite i portal „Sigurnost i zaštita na internetu“ Tehničkog veleučilišta u Zagrebu (http://sigurnost.tvz.hr/) i pratite portal http://ucitelji.hr/ s uvijek ažurnim podacima i praktičnim savjetima.

Dodatne informacije

Connecting Generations: Social Media Steps Up
AARP Technology
Family Online Safety Institute
GetNetWise

Priručnik za roditelje

zeljka_knezovic 

Željka Knezović

Dragi roditelji!

slika1Nove tehnologije sastavni su dio svakodnevnog života vašeg djeteta i njegove generacije. Bez obzira sjedi li vaše dijete kod kuće za računalom ili se nalazi u školi, na igralištu, u šetnji slika2s prijateljima, ono je stalno dostupno jer je svojim mobilnim uređajem povezano s cijelim svijetom 24 sata na dan. Trebamo li mu zato zabraniti korištenje interneta i računala ili mu dati na korištenje najjednostavniji mobitel? Možda to izgleda poput rješenja za sve vaše strahove, ali to nikako nije rješenje!

Iako u vaše vrijeme sva ova tehnologija nije postojala, ne znači da ju ne možete upoznati. Učimo cijeli život, različitim načinima i metodama, učimo od iskusnijih, a to su u ovom slučaju naša djeca jer oni često o tehnologiji znaju puno više od svojih roditelja. Stoga pronađite vrijeme da bolje upoznate tehnologiju koja je dostupna vašoj djeci i pomognite im da ju koriste na ispravan i siguran način.

Ukoliko i dalje ne vjerujete da je to moguće, pročitajte naše savjete – za roditelje početnike u svladavanja tehnoloških prepreka i za roditelje s nešto više tehnološkog iskustva. Svima preporučamo i nezaobilaznu temu o društvenim mrežama. Razmislite o svakoj rečenici, analizirajte ju i primijenite u odgoju svojeg djeteta. Pravila lijepog ponašanja na internetu ista su ili slična onima u stvarnom životu!

Internet je gotovo neiscrpan izvor informacija koje su djetetu dostupne takoreći na dlanu. Među informacijama, koje su većim dijelom korisne, pronaći će se i one koje mogu biti vrlo opasne za vaše dijete. Zato je od izuzetne važnosti da budete informirani o mogućim opasnostima, da ih prepoznate, ali i da o tome savjetujete svoje dijete. Elektroničkim slika4zlostavljanjem nitko neće fizički nauditi vašem djetetu, ali će učiniti nešto puno teže i gore – povrijediti ga, uznemiriti, prestrašiti, učiniti ga nesigurnim, vaše će se dijete možda povući u sebe ili zatvoriti u virtualni svijet kamo će ga zlostavljač odvući. Pravodobnim obrazovanjem i savjetima možemo spriječiti upravo takve situacije te zaštititi svoje dijete i u stvarnom i u virtualnom svijetu.

slika3

Opći savjeti za roditelje

1. Računalu nije mjesto u dječjoj sobi i, ukoliko je moguće, tamo ga ne držite nikada! Postavite ga na mjesto koje je vidljivo svima i kojemu svi imaju pristup (primjerice, dnevna soba). Na taj ćete način brzim i letimičnim pogledom na zaslon računala u velikoj mjeri povećati uvid u online aktivnosti svojeg djeteta.

2. Zajednički izradite pravila korištenja računala, odredite vrijeme rada na računalu i dogovorite pravila ponašanja na internetu kojih će te se svi pridržavati.

3. Preporučljivo je da dijete kroz izborni program nastave informatike u osnovnoj školi stekne odgovarajuće obrazovanje kako bi, osim sadržaja o korištenju raznih korisničkih i programskih alata, bilo informirano o prednostima interneta, ali i o njegovim opasnostima.

4. Budite zainteresirani za ono što vaše dijete radi online. Odvojite vrijeme i zajedno s djetetom posjetite njegove omiljene stranice, odigrajte neku igru i porazgovarajte o tome. Stvorite zajednički online prostor pa će i dijete biti otvorenije i spremnije da s vama podijeli svoja iskustva.

5. Zamolite dijete da vam povremeno pronalazi informativne ili poučne stranice, pridružite mu se u istraživanju, pomognite mu u pretraživanju. Dozvolite da vas podučava o sadržajima, alatima i programima koje koristi, a o kojima vi ne znate ništa ili znate vrlo malo.

6. Pokušajte razviti povjerenje kako bi vaše dijete bilo dovoljno opušteno da vam postavlja pitanja i razgovara o svojim aktivnostima na internetu.

7. Starija djeca i adolescenti u komunikaciji često koriste sleng i engleske kratice pa njihovi oblici komunikacije, čak i kada ih pratite, mogu biti nerazumljivi. Pokušajte se upoznati s popularnim internetskim slengom.

slika3

Razgovarajte, razgovarajte i opet razgovarajte

  • Pričajte s djecom o njihovim aktivnostima na internetu.
  • slika5Upoznajte ih s mogućim ružnim situacijama koje mogu iskusiti i porazgovarajte o najboljim načinima njihova rješavanja.
  • Objasnite im što su računalni virusi i kako se zaštititi od njih.
  • Pokažite im na primjerima kojim stranicama mogu vjerovati, a kojima ne.
  • Naučite ih da zaštite svoje osobne podatke i da se ponašaju odgovorno kada su na internetu.
  • Kako ste ih učili da ne pričaju s nepoznatima na ulici, tako ih naučite da to ne rade ni online. Objasnite im da na internetu ne mora svatko biti onakav kakvim se predstavlja, a ime kojim se predstavlja, ne mora biti pravo ime.
  • Savjetujte djecu da se nikada i ni pod kojim uvjetima ne sastaju s osobama koje su upoznali na internetu jer možda imaju lažne profile.
  • Ohrabrite ih, i to radite često, da vam prijave svaki razgovor ili kontakt koji im se učini čudan ili se zbog njega ne osjećaju dobro. Objasnite im da ga ne trebaju brisati niti skrivati zbog mogućih dokaza i utvrđivanja izvora poruke.
  • Imajte u vidu da se djeca često boje da ćete im uskratiti korištenje računala ukoliko se požale. Neka američka istraživanja pokazala su da je to jedan od najčešćih razloga zašto djeca ne prijavljuju roditeljima online uznemiravanje.
  • Jasno im dajte do znanja da vam prenesu sve moguće probleme i da je to jedini način na koji ćete osigurati korištenje računala bez zabrana. slika6

Obrazovanje i povjerenje su najvažniji jer tako djeca razvijaju osjećaj odgovornosti i spremnosti za sučeljavanje s opasnostima na koje mogu naići tijekom pretraživanja interneta ili korištenja društvenih mreža.

slika3

Malo složeniji savjeti

1. slika8Naučite dovoljno o računalima kako biste djeci mogli dati savjete i kako biste znali procijeniti što rade na računalu.

2. Povremeno upišite ime svog djeteta u neku od tražilica kako biste vidjeli pojavljuje li se na nekim određenim stranicama, fotografijama te na kakvima.

3. Ograničite vrijeme koje dijete provodi na računalu – postavite poseban profil za djecu kako biste ograničili vrijeme korištenja računala po danu. Profile drugih korisnika zaštitite zaporkom koju djeca ne smiju znati.

4. Pratite stranice koje vaše dijete posjećuje. Omogućite korištenje nekih od programa za roditeljski nadzor koji se nalaze unutar novijih operacijskih sustava, olakšavaju kontrolu rada i pregled stranica te ograničavaju i zabranjuju posjet pojedinim mrežnim stranicama.

5. Ukoliko djetetu dozvoljavate pristup društvenim mrežama (primjerice, Facebooku, MySpaceu, Twitteru i sl.), pomognite mu podesiti privatnost profila te pratite njegovu aktivnosti u okviru profila.

6. Razvijajte povjerenje u odnosu sa svojim djetetom i objasnite mu zašto trebate znati slika9zaporke i podatke o korisničkim računima kojima se služi (društvenih mreža, e-pošte, chata, bloga i sl.). Naglasite da je to jedan od načina njegove zaštite te da time nećete naštetiti njegovoj privatnosti.

7. Pomognite svom djetetu pri odabiru prikladnog nadimka i adrese e-pošte kako ne bi otkrilo osobne podatke u nazivu.

8. Savjetujte djecu da na internetu ne smiju ostavljati osobne podatke poput kućne adrese, broja mobitela, punog imena i prezimena, naziva škole koju polaze, ali ni upisivati brojeve kartica bankovnih računa svojih roditelja i slične informacije.

9. Ukoliko je moguće, upoznajte se s online prijateljima svojeg djeteta i pričajte s drugim roditeljima kako biste saznali koje stranice posjećuju njihova djeca.

slika3

O društvenim mrežama

1. Facebook je jedna od najrasprostranjenijih društvenih mreža. Jeste li znali da djeca mlađa od 13 godina ne smiju imati Facebook profil? Zajedno sa svojim djetetom pažljivo pročitajte pravila korištenja Facebooka. Ukoliko je vaše dijete mlađe od 13 godina, a već ima svoj Facebook profil, učinjeno je protuzakonito djelo.slika10

2. Znate li da vlasnici društvenih mreža svoje bogatstvo stvaraju na količini i vrsti osobnih podataka prikupljenih od svojih korisnika?

3. Znate li za društvene mreže koje su primjerene učenicima? To su mreže poput eTwinninga – međunarodne mreže škola iz Europske zajednice u kojoj djeca sudjeluju na različitim projektima, zatim ePals, Club Penguin, KidSirl i Togethervill – mreže u koje se najprije prijavljuju roditelji i stvaraju korisničke račune za djecu te nadziru njihovo korištenje.

4. Znate li da se objava svih fotografija, videozapisa i sličnih uradaka na stranicama profila vašeg djeteta i njegovih prijatelja nalazi u trajnom vlasništvu društvenih mreža te se njihovom objavom odričete prava na njih?

5. Što češće pregledavajte profil svog djeteta na društvenim mrežama koje koristi, pročitajte njegove komentare, upoznajte se s rječnikom kojim se služi. Posebnu pozornost obratite na to vrijeđa li netko vaše dijete pisanim porukama koje mu tamo ostavlja.

Zaštite svoje dijete u virtualnom svijetu kao što to činite i u svakodnevnom životu!

Priručnik za roditelje možete pogledati online u flip formatu ili preuzeti u pdf obliku pripremljenom za ispis u booklet obliku.

Roditelji na Facebooku

jasminka_gerin

Jasminka Gerin

Ovogodišnja tema za Dan sigurnijeg interneta 2012. pod nazivom „Povezivanje generacija kroz međusobno poučavanje – Otkrijmo digitalni svijet zajedno… Sigurno!” potaknula me je na radionicu s roditeljima na roditeljskom sastanku.

imageMjesto održavanja radionice:
OŠ „Braća Bobetko“ Sisak, informatička učionica

Vrijeme održavanja radionice:
14. 2. 2012. godine u 17.30

Roditeljski sastanak razrednog odjela 7.d

Sudionici:

Roditelji: Jasna Avramovska, Islam Alić, Sanja Novosel,Marina Baltić, Vesnica Čabraja, Maida Džaferović, Dunja Matanović, Ankica Muratović, Miloš Nikolić, Marijana Ostić, Helena Rakočević, Armina Repac, Suad Sivić, Sanel Kekić, Tatjana Vojnović

Učenici: Petra Avramovska, Alen Alić, Igor Bogdan, Marija Butorac, Aleksandar Baltić, Silvio Čabraja, Meliha Džaferović, Lucija Matanović, Alma Muratović, Predrag Nikolić, Dorotea Ostić, Matija Rakočević, Alberto Repac, Adnan Sivić, Uzeir Tatarević, Matija Vojnović

imageRazrednica: Jasminka Gerin, dipl.ing.

Tema: Roditelji na Facebooku

Cilj radionice:

  • suradnja učenika s njihovim roditeljima
  • pomoć učenika roditeljima pri izradi profila na Facebooku

Tijek radionice:

Održala sam predavanje roditeljima Sigurniji Internet imageza djecu i mlade (koristila sam priručnik za roditelje o sigurnijem internetu za djecu i mladež s portala www.ucitelji.hr) te sam podijelila roditeljima brošure. Učenice Lucija Matanović, Alma Muratović, Dorotea Ostić izradile su na satu informatike, u sklopu aktivnosti Sigurnost na internetu, prezentaciju o Društvenoj mreži Facebook. Prezentacija je sadržavala korake izrade profila i osnovnu sigurnost. Roditelji su, uz pomoć učenika, izradili svoje profile na Facebooku (malo roditelja je imalo svoj profil). Učenici su vrlo strpljivo pomagali roditeljima. Razgovarali smo o prijateljima na Facebooku i zahtjevu za prijateljstvo djece i roditelja. Učenici su na svom profilu pokazali roditeljima svoje prijatelje i objasnili im tko su ti prijatelji, kako koriste chat i što pišu po zidu profila. Dogovorili smo da barem jedan put u tjednu sjednu zajedno i pogledaju dječje profile, prijatelje, što pišu na chatu i po zidu jedni drugima. Tako će ih moći zaštititi od neprimjerenih sadržaja i zahtjeva za prijateljstvo nepoznatih ljudi. Roditelji i razrednica su ustrajni u poučavanju primjerenom, odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu, ovaj put je primjer sigurno korištenje društvene mreže.