Prvi i osmi razred na daljinu

ivanaN_dunjaK

Ivana Norac i Dunja Kufner

Sažetak

Ovaj rad donosi usporedbu rada u prvom i u osmom razredu osnovne škole s naglaskom na komunikaciju, motivaciju, vrednovanje i aktivnosti i povratne informacije. Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda Osnovne škole Kneževi Vinogradi željelo se saznati kako se komuniciralo u njihovim razredima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Ključne riječi: prvi razred, osmi razred, škola na daljinu, komunikacija, motivacija, vrednovanje.

Uvod

Djeca u prvom razredu uče što znači pohađati školu (Phelan. Schonour, 2006.). Dijete tada dobiva prve velike obveze, susreće se s novim ljudima, stječe nove prijatelje i nove spoznaje o svijetu. Također, dobiva nove spoznaje o sebi i počinje prihvaćati obveze koje donosi škola (Barbir, [s.a]). Preduvjet prihvaćanju obveza koje donosi škola je sigurnost. Dijete, odnosno učenik, mora se u razredu osjećati sigurno, mora imati osjećaj važnosti, da je učenje zabavno i da je sposobno donositi odluke (Kljajič, [s.a.]). Dijete u prvom razredu nadograđuje vještine čitanja i pisanja stečene u predškolskoj dobi. U osmom razredu učenici se pripremaju za polazak u srednju školu te uče nove i kompleksnije vještine. Od učenika se očekuje da sami znaju donositi zaključke te verbalno i napismeno objasniti što i kako uče. Njihove vještine čitanja i pisanja se u osmom razredu nadograđuju i usavršavaju (Scholastic, 2020.).

Nastava na daljinu nametnula je nove načine učenja i poučavanja. Učenici osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi poučeni su uporabi tabletnih računala i snalaženju u aplikaciji za uspostavu nastave na daljinu Microsoft Teams. Učenici prvog razreda u početku nastave na daljinu povezali su se putem aplikacije Rakuten Viber, te su se nakon kratkog vremena uključili u MS Teams.

Hipoteze

Ovaj rad temelji se na četirima hipotezama:

  1. Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom.
  2. Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda.
  3. Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu.
  4. Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda.

Metodologija

Metodom strukturiranog grupnog intervjua provedenim s razrednicama prvih i osmih razreda OŠ Kneževi Vinogradi željelo se saznati u kojoj su mjeri komunicirale s učenicima, roditeljima i ostalim učiteljima, na koje načine su motivirale učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda, vrednovale radove učenika, je li bilo poteškoća u vrednovanju te kako se može usporediti dobivanje povratnih informacija u školi na daljinu i u klasičnoj školi.

Intervju je bio postavljen u aplikaciji Microsoft Forms s unaprijed postavljenim pitanjima. Sve su ispitanice odgovorile su na sva pitanja. Prvo pitanje intervjua odnosilo se na razred, te su intervjuirane tri ispitanice razrednice prvih razreda i dvije razrednice osmih razreda.

Drugo pitanje odnosilo se na komunikaciju i glasilo je: „U kojoj ste mjeri komunicirali sa učiteljima, roditeljima i učenicima te je li bilo poteškoća u komunikaciji i kako ste poteškoće riješili?“. Sve ispitanice odgovorile su da se komuniciralo svakodnevno, putem MS Teams-a, putem grupa na Viber-u, telefonskih poziva i e-pošte. Razrednice osmog razreda navode da se komunikacija ostvarivala putem Facebook grupe koja postoji otprije, a kao poteškoću navode da se neki pojedinci uopće nisu javljali, dok razrednice prvih razreda navode da su poteškoće bile tehničke prirode.

Treće pitanje odnosilo se na motivaciju i ishode, i glasilo je: „Na koje ste načine motivirali učenike za obavljanje zadataka i ostvarivanje ishoda učenja?“. I u prvim i u osmim razredima na prvom mjestu motivacije su pohvala i poticaji na rad. Igrifikacija, prezentacije i videozapisi se navode kao motivacija u prvom razredu. U osmim razredima kao motivaciju za rad navodi se i javna opomena u Teams-u kao krajnja metoda, a manji broj učenika osmog razreda nije reagirao na pohvale, poticaje, ni prijetnje, a kako navodi razrednica, tako je i u razredu u klasičnoj školi.

Četvrto pitanje se odnosilo na vrednovanje: „Na koje ste načine vrednovali radove učenika te je li bilo poteškoća u vrednovanju? Kako biste usporedili vrednovanje u školi na daljinu i u klasičnoj školi?“ Sve ispitanice navode kako vrednovanje u školi na daljinu nije realno, objektivno, kompletno. Vrednovanje u oba ispitana razreda se temeljilo na aktivnosti u virtualnoj učionici i izvršavanju zadataka. U oba ispitana razreda navodi se da su učenici imali pomoć sa strane, na što se nije moglo utjecati. Ispitanice navode da je vrednovanje u klasičnoj školi realnije, poštenije, kompletnije i objektivnije.

Peto pitanje se odnosilo na povratne informacije i aktivnost učenika. Sve ispitanice navode da su učenici aktivniji u klasičnoj školi, te u oba ispitana razreda postoji pomoć sa strane. U osmim razredima su učenici koji su aktivni u klasičnoj školi, bili su aktivni i u virtualnoj učionici, te učenici koji nisu pokazivali interes za nastavu su se snašli u virtualnoj učionici i vrlo savjesno odrađivali svoje zadaće. U osmim razredima aktivnost ovisi o učenikovoj informatičkoj pismenosti te koja mu vrsta rada više odgovara.

Rasprava

Nakon provedenog intervjua, izrađena je tablica koja prikazuje usporedbu prvog i osmog razreda.

Tablica 1. Usporedba komunikacije, motivacije, vrednovanja, aktivnosti i povratnih informacija u prvom i osmom razredu

tablica

U tablici je vidljivo da prilikom komunikacije u nastavi na daljinu najveće poteškoće su u prvom razredu tehničke prirode. U osmom razredu najveća je poteškoća nejavljanje. Prva se hipoteza: Komunikacija s prvim razredom teže je ostvariva nego s osmim razredom., djelomično prihvaća.

Učenici prvog razreda motivirani su pohvalama, igricama, prezentacijama i videozapisima, dok je učenicima osmog razreda motivacija pohvala i javna opomena, na koje neki učenici nisu uopće reagirali. Druga hipoteza: Učenici prvog razreda motiviraju se pohvalama i opomenama više nego učenici osmog razreda., se prihvaća.

Iz tablice se vidi da je vrednovanje u oba razreda temeljeno na aktivnosti, te je nerealno, neobjektivno, nekompletno, u oba promatrana razreda učenici dobivaju pomoć sa strane. Time se treća hipoteza: Vrednovanje rada učenika osmih razreda više je ostvarivo nego u prvom razredu., odbija.

Aktivnost učenika i povratne informacije u prvom razredu je veća u klasičnoj školi, dok su im u nastavi na daljinu potrebne dodatne upute i individualna objašnjenja. U osmom razredu učenici koji su bili aktivni u klasičnoj školi, aktivni su i u školi na daljinu, a aktivnost je ovisila o informatičkoj pismenosti učenika. Time se četvrta hipoteza: Učenici osmog razreda aktivniji su u nastavi na daljinu nego učenici prvog razreda., prihvaća.

Zaključak

Rad u nastavi na daljinu je izazovan. Dvosmjerna komunikacija, pronalazak prave motivacije, pravedno vrednovanje i učenikova aktivnost preduvjeti su za uspješan rad i u prvom i u osmom razredu. Izazovi koji stavljeni pred učenike zahtjevni za učenika oba promatrana razreda. Na izazove se nadovezuje vrednovanje koje je u nastavi na daljinu u oba slučaja nerealno i neobjektivno. Analiza i sinteza vlastitog rada, poznavanje sposobnosti učenika kao individue pokretači su uspješnosti nastave u svakom njezinom obliku.

Literatura

  1. Barbir, D. [s.a.]. Polazak djeteta u prvi razred. dostupno na: https://www.harfa.hr/polazak-djeteta-u-prvi-razred/
  2. Phelan, Thomas W.. Schonour, Sarah Jane. (2006.). 1-2-3 uspjeh: za odgojitelje i učitelje. Lekenik: Ostvarenje.
  3. Kljajič, A. [s.a.]. Samoprocjena u prvom razredu osnovne škole. dostupno na: http://www.ssmb.hr/libraries/0000/7031/Andreja_Kljajic_%C4%8Dlanak__samoprocjena.pdf

Školstvo u Vijetnamu

milena_kranjcec

Milena Kranjčec, prof. razredne nastave

Kada putujem svijetom, uvijek me privlači upoznavanje njihovog obrazovanja. Dakle, naravno, putujući Vijetnamom, imala sam priliku vidjeti veću školu u Ho Chi Minhu i malu seosku školu u selu u južnom Vijetnamu, u blizini Kambodže. Razgovarala sam s učiteljicom seoske škole, učiteljicom Nguyen (zanimljivo je da čak 40% Vijetnamaca ima isto prezime). Vijetnamci vole upoznati nove ljude, pa su turisti dobrodošli i u školama i drugim obrazovnim ustanovama. Imala sam sreće jer sam na putu upoznala mnogo dobrih ljudi.

Obavila sam zanimljiv intervju o toku obrazovanja učenika, o profesiji učitelja i o uključenosti roditelja u školu.

Ključne riječi: Vijetnam, obrazovanje, učiteljica, učenici, Slika1roditelji.

Kada djeca ulaze u školu?

Kad dopune 6 godina.

Slika 1. Učenici u Ho Chi Minhu

Pohađaju li sva djeca vrtić prije škole?

Danas većina djece pohađa vrtić.

Je li vrtić odvojen od osnovne škole?

Vrtići su odvojeni od škola.

Koliko traje osnovno obrazovanje?

Školovanje traje pet godina.

Slika2Slika 2. “Vođa – Ho Chi Minh” još je prisutan u školama

Gdje nastavljaju školovanje?

Školovanje nastavljaju na višoj razini, bilo u istoj školi s osnovnom školom ili u drugoj zgradi.

Koliko sati tjedno provode učenici u školi?

Nastava traje oko 25 sati tjedno.

Kada započinje nastava ujutro i kada završava? Koliko dana u tjednu su u školi, kada?

Nastava je različita na selu i u gradu. Na selu učenici počinju u 7 ujutro, a završavaju u 12 sati. U gradu isto počinju u 7 ujutro, a završavaju popodne između 15 i 16 sati. Većina njih ima nastavu od ponedjeljka do petka, a povremeno i subotom.

Koliko traje jedan školski sat?

Školski sat traje 45 minuta.

Koliko vremena traje pauza i što učenici rade?

Tijekom pauze igraju se u dvorištu. Imaju malu pauzu od 5 minuta i veliku pauzu od 20 – 30 minuta.

slika3slika4
Slika 3. i 4.: Kratka i duga pauza – na igralištu – u gradu

Kada imaju učenici godišnji odmor i koliko traje?

Učenici su za novu godinu slobodni dva do tri tjedna, a dva mjeseca imaju ljetni odmor.

Koje predmete imaju na rasporedu?

Njihovi nastavni predmeti su: vijetnamski jezik, matematika, moral, prirodoslovlje, društvene znanosti, pisanje, glazba, umjetnost, povijest (Ho Chi Minh u 6. razredu).

Imaju li dodatnu nastavu za bolje učenike i dopunsku nastavu za slabije učenike?

Učenici imaju dodatnu i dopunsku nastavu.

Kako je s domaćom zadaćom – koliko, kakva je in što, ako je ne naprave?

Učenici imaju mnogo domaćih zadaća. Ako je ne naprave, za kaznu dobivaju dodatni domaći zadatak ili su vrlo nisko ocijenjeni.

Postoje li: sportski dan, prirodoslovni dan, tehnički dan, kulturni dan, ekskurzije?

Imaju sve ove aktivnosti.

Tijekom posjeta ratnog muzeja u Ho Chi Minhu (War Remnants Museum) primijetila sam veliki broj djece koja su bila na kulturnom danu. Bili su izuzetno tihi, pristojni i disciplinirani.

slika5slika6
Slika 5. i 6.: U Muzeju

Što ako učenik nedostaje ili ne dolazi na nastavu?

Ako učenik nije u učionici, nazovu roditelje i razgovaraju. Međutim, ako učenik ima mnogo neopravdanih sati, isključen je iz škole.

Koliko je učenika u razredu – normativi?

U razredu je oko 40 do 60 učenika, ovisno o školi.

Jesu li učenici s poteškoćama u učenju u učionici zajedno s drugima ili imaju školu s prilagođenim programom?

Čvrsto ovisi o pojedincu. Također imaju škole s prilagođenim programom.

Jesu li učenici odvojeni po spolu?

Učenici nisu odvojeni po spolu.

Nose li učenici uniforme u školi?

Učenici imaju uniforme.

Imaju li izvannastavne aktivnosti u školi?

To nemaju u školama.

Kakvo je ocjenjivanje?

Imaju ocjene od 1 do 10, prva pozitivna ocjena je 5.

Koje jezike uče u osnovnoj školi?

Uče vijetnamski i engleski jezik. Za engleski jezik, škole zapošljavaju veliki broj stranih studenata koji govore engleski jezik. Oni su izuzetno bolje plaćeni u odnosu na vijetnamske učitelje.

Imaju li učenici u osnovnoj školi instrukcije?

Učenici se upoznaju s instrukcijama već na početku škole. Zbog nedostatka jutarnje nastave, posebno na selu, i velikog broja učenika u razredu (do 60 učenika), to prisiljava učenike i roditelje da održavaju kućnu nastavu u popodnevnim satima (instrukcije).

Kako se napreduje u sljedeći razred?

Ako su ocjene preniske, učenici ostaju u istom razredu još jednu godinu.

Jesu li obroci organizirani u školi? Tko plaća?

Obroci su organizirani u školama i plaćaju ih roditelji.

Što je fokus u školi?

Veliki naglasak stavlja se na vijetnamski jezik i matematiku.

Što je s učenicima koji rade prekršaje?

U školu dolaze roditelji, a učenici dobiju lošu ocjenu za ponašanje.

Kako učitelji discipliniraju učenike?

Učenici su još uvijek fizički kažnjeni – dobiju po prstima ili ih povlače za uho.

Kako je s kupovanjem radnih knjiga i pribora?

Sve što djeca trebaju za školu kupuju roditelji, ništa ne dobiju od države.

Obrazovanje za profesiju učitelja

Koliko godina traje obrazovanje za učitelja u osnovnoj školi?

Školovanje traje najmanje 3 godine.

Kakvo obrazovanje imaju učitelji?

Svatko tko završi tri godine sveučilišta ili fakultet za nastavnike može predavati.

Kako su zastupljeni učitelji s obzirom na spol?

Mnogo više je žena.

Daje li škola računala učiteljima, kupuju li ih sami ili ih imaju u školi?

Računala imaju u školi.

Kakve su njihove plaće?

Plaće se kreću u rasponu od 270 do 350 eura.

Koliko su učitelji slobodni?

Učitelji su slobodni baš kao i učenici, malo kraći je ljetni odmor.

Napreduju li učitelji tijekom svoje službe i kako?

Učitelji napreduju na vodeće pozicije.

Nose li učitelji uniforme?

Učitelji nose tradicionalnu odjeću na određene dane – blagdane, dane sjećanja, posjete i posebne prigode.

Tko je osim učitelja još zaposlen u školama?

Zaposleni su još domar, čistačice i zaštitari.

Tko vodi školu?

Ravnatelj vodi školu.

Kako roditelji sudjeluju sa školom?

Roditelji imaju roditeljski odbor koji komunicira s upravom škole. Roditelji plaćaju svojoj djeci obrazovanje na svim razinama: osnovnoj, srednjoj školi i sveučilištu. Budući da vlada nije imala dovoljno novca za isplatu nastavničkih plaća, financijski teret pao je na njihove roditelje – kapitalistički školski sistem.

Kako prate rad svoje djece?

Roditelji dolaze na sastanke sa učiteljima. Učitelji bilježe ocjene/komentare učenika u knjige. Bilješke onda šalju roditeljima.

Kako djeca dolaze u školu i iz nje (roditelji, škola, autobus)?

Roditelji sami organiziraju prijevoz, za dolazak i polazak. Škola organizira autobusni prijevoz samo ako roditelji plaćaju.

slika7slka8
Slika 7. i 8.: Djecu dovezu i odvezu njihovi roditelji

Imaju li knjižnicu, računalnu učionicu, teretanu u školi?

Imaju knjižnicu i računalnu učionicu. Međutim, nemaju teretane jer je teretana vani.

Kakva je oprema učionica?

Učionice su obično opremljene s manje tehnologije i manje didaktičkih pomagala nego kod nas.

Postoji li razlika u pogledu školske opreme u gradu i na selu?

Škole u gradu su bolje opremljene i djeca imaju i bolje radne uvjete.

slika9Slika10
Slika 9. i 10.: Učiteljice u ruralnoj školi

Kolika je stopa pismenosti u državi?

Prema podacima, oko 97%.

Zaključak

Školovanje u Vijetnamu je vrlo skupa stvar. Ako želite ići u školu u Vijetnamu, sve se mora platiti. Veliki problem, posebno za siromašne, su skupe škole, velika udaljenost od škola i školske uniforme.

slika11slika12
Slika 11. i 12. Prodaja školskih uniformi na tržnici i učenici na putu u školu

Siromašni imaju niže mogućnosti za obrazovanje. Nakon obvezne osnovne škole, koja traje od šest do jedanaest godina, roditelji mogu upisati svoju djecu u strukovne škole.

Djeca koju viđamo na ulici i nude nam svakakve stvari, ne pohađaju škole ili su tamo neredno… Dječji rad je vrlo važan za obitelj jer pomaže obitelji da preživi.

slika13Međutim, za visoko obrazovanje svoje djece većina roditelja mora prodati dio imovine, posuditi novac od rodbine i prijatelja ili posuditi bankarski kredit.

Ovo je samo isječak iz školskog života djece u Vijetnamu.

Slika 13. Učiteljica Nguyen i njezinim kćerima

Fotografije: osoban arhiv

Malo drugačiji nastavni sati

amadeja_turnsek

Amadeja Turnšek

Sažetak

U intervjuu su predstavljena iskustva bivše profesorice engleskog jezika Naste Ovin, koja je predavala na jednoj od gimnazija u Mariboru. U svojoj dugogodišnjoj praksi koristila se različitim nastavnim metodama i u ovom intervjuu je predstavljena jedna od njih.

Sa svojim učenicima provodila je inovativni projekt “Malo drugačiji nastavni sati”. Projekt se temeljio na pedagoškim radionicama koje su se bavile ljudskim vrijednostima.

Ključne riječi: ljudske vrijednosti, inovativni projekt, pedagoške radionice.

Uvod

Znanje je bez sumnje najviša vrednota. Ono se ne stječe samo u školi, iz udžbenika. Ukoliko želimo odgojiti samouvjerenu, odgovornu mladu osobu koja je spremna suočiti se s novim izazovima i koja je svjesna što želi postići u svom životu, u tom je duhu moramo i odgajati. U tom procesu učitelji imaju veliku ulogu. Učenike trebaju ispravno usmjeravati i pokazati im pravi put, a mladi ga moraju proći sami. Postoji više načina kako obogatiti znanje iz udžbenika te učitelji trebaju znati što time žele postići i kako se toga prihvatiti.

Zašto ste odlučili započeti s uvođenjem noviteta i kakvi su oni bili?

Dugogodišnjim radom u jednoj od gimnazija u Mariboru došla sam do spoznaje da učenicima mogu pružiti puno više nego što je zapisano u udžbenicima i da je udžbenik samo jedan od izvora, a ne zbirka svih očekivanih odgovora i čitav sadržaj predmeta. Moja je namjera bila da učenici u školi imaju mogućnost upoznati se s novim sadržajima i drugačijim načinom rada. Zato sam započela s inovativnim projektom “Malo drugačiji nastavni sati”. Projekt je izvođen u obliku pedagoških radionica. Najprije su bili uključeni samo prvi i drugi razredi. Teme koje smo obrađivali bile su povezane s ljudskim vrijednostima: zahvalnost, međusobni odnosi, snaga riječi, viđenje samog sebe, nenasilje, rasizam i diskriminacija, samopoštovanje, vještine uspješnog razumijevanja, upornost.

Koji je bio cilj projekta “Malo drugačiji nastavni sati”?

Svrha projekta nije bila samo osmišljavanje nastavnih sati i dodavanje novih sadržaja, nego i rad u opuštenoj atmosferi, učenje suradnje u grupi, kako se fokusirati na rad i biti svjestan svoje odgovornosti te razvoj empatije. Također sam ohrabrivala učenike na izražavanje svojih mišljenja, argumentiranje svojih ideja te na otvoren razgovor o problemima mladih i pokušaje pronalaska rješenja za iste.

Kako ste započeli projekt?

S obzirom na to da sam željela da na radionicama možemo otvoreno razgovarati, naša je prva radionica bila namijenjena komunikaciji. U školu sam pozvala svoju bivšu učenicu, koja je tada bila apsolventica psihologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, i zamolila je da s učenicima izvede radionicu o učinkovitoj komunikaciji. Naziv njezine radionice bio je “Jesi li svjestan što ti drugi žele poručiti?”. I sama sam prisustvovala toj radionici i naučila sam ponajprije koliko je važno slušati sugovornika. Komunikacijske vještine su strane onome tko ne zna slušati druge. Ubrzo nakon toga i sama sam pripremila radionicu “Vještine uspješnog sporazumijevanja” za sve učenike prvih i drugih razreda te za njihove roditelje.

Čini mi se da bismo mogli izbjeći mnoge konflikte i riješiti brojne probleme kad bismo znali razgovarati. Koje je Vaše mišljenje o tome?

U potpunosti se slažem s Vama. Komunikacija je sastavni dio našeg svakodnevnog života. Većina ljudi je uvjerena da se nauči komunicirati kada se nauči govoriti. To, na žalost, nije tako. U praksi nam je kvalitetna komunikacija prilično strana. To je vještina koju trebamo vježbati ukoliko ne želimo konflikte i želimo kvalitetne odnose s ljudima. Učinkovita komunikacija ključ je za kvalitetne odnose koji utječu na osobnu sreću pojedinca, na zadovoljstvo i na uspjeh. Zato je vrlo važno da steknemo komunikacijske vještine, razvijemo empatiju i počnemo pažljivo slušati sugovornika kako bismo znali što nam želi poručiti.

Kažete da ste na pedagoškim radionicama pokušali otvoreno razgovarati. Što ste time željeli postići?

Ukoliko je učitelj dovoljno otvoren i zna slušati mlade, lakše je pokrenuti opušten, otvoren razgovor. Tako se brže prepozna njihov problem i može im se pomoći. Učenici su mi se, na primjer, više puta požalili da s roditeljima ne mogu razgovarati jer ih ne razumiju, ne čuju, ne daju im podršku, nego ograničavaju, kritiziraju i nameću svoja načela i pravila, što oni ne žele. Usprkos tome mladi trebaju biti svjesni da je dijalog s roditeljima nužan, iako u određenom razdoblju adolescencije teško prihvaćaju njihove ideje i uvjerenja. “Mlad čovjek treba ideje, mišljenja i teorije koje zagovaraju roditelji, budući da mu pomažu kod formiranja njegovih vlastitih.“ (Braconnier, 2001, str. 71) Moraju znati i da je loša komunikacija jedan od glavnih razloga za nastanak sukoba između njih i roditelja te da se problemi ne mogu kvalitetno rješavati na taj način.

I kako su učenici prihvatili pedagoške radionice na nastavnim satima?

Iznenađujuće dobro. Na kraju svake od radionica riješili su kratak upitnik pomoću kojeg sam pokušala utvrditi jesu li se sadržaji i način rada svidjeli učenicima. Rezultati su se poboljšavali iz godine u godinu, što upućuje na činjenicu da su učenici nove sadržaje i drugačiji način rada vrlo dobro prihvatili. Rekli su da su dobili doživotno znanje koje će moći upotrijebiti i kasnije. Najviše im se svidjelo što su mogli razgovarati u opuštenoj atmosferi, izražavati svoja mišljenja, biti saslušani i što ih se razumjelo. Nitko ih nije ismijavao. Međusobno su se upoznavali i učili jedni od drugih.

Što biste za kraj savjetovali učiteljima?

Omogućite mladima da se izraze. Ponudite im okružje u kojem će svoj bogat potencijal moći maksimalno razvijati. Dajte im priliku da steknu nova iskustva, vještine i znanja. Umjesto toga da se fokusirate na njihove pogreške i slabosti, istaknite njihove vrline. Pokažite im njihovo bolje ja, njihovo pravo ja, koje se usuđuje i uspijeva u svom naumu.

Zaključak

Učitelji moraju biti svjesni da su mladi najprilagodljivija kategorija a20181005_134523ktivne populacije i da upravo učitelji imaju veliku ulogu kod oblikovanja njihove osobnosti. Stoga im trebaju biti dobar uzor. Život im trebaju prikazati kao veliku priliku za učenje i rast. Trebaju im reći da ih život ne smije umarati. Ako ih umara, to znači da ga ne znaju živjeti. U životu uvijek trebaju biti pozorni i uhvatiti svaki trenutak. Onaj tko nije sposoban za to, kasnije se čudi što su njegove najbolje godine već iza njega, i to prije nego što je uopće shvatio smisao života.

Slika 1. Nasta Ovin, prof.

Literatura

  1. Braconnier, A. (2001). Kako razumeti mladostnika. Tržič: Učila.
  2. Fotografije – osobna arhiva

Razgovor s Ruth Chadwick o australskom tjednu obaviještenosti o računalnoj sigurnosti

lidija_kralj

Lidija Kralj

australija1U tjednu od 6. do 11. lipnja u Australiji se provodilo niz aktivnosti s ciljem poboljšanja obaviještenosti djece, roditelja i učitelja o računalnoj sigurnosti. Predstavljeni su različiti novi programi za djecu, za odrasle su organizirani okrugli stolovi te program stručnog usavršavanja za učitelje.
Te su aktivnosti bile povod za naš razgovor s Ruth Chadwick, Senior Communications Advisor – Cybersafety Programs Section iz Australian Communications and Media Authority (Australske uprave za komunikacije i medije).

Što je Nacionalni tjedan obaviještenosti o računalnoj sigurnosti i tko ga organizira?

Nacionalni tjedan obaviještenosti o računalnoj sigurnosti je godišnja inicijativa Vlade Australije koja se organizira u suradnji s gospodarskim, društvenim i potrošačkim grupama te državnim i regionalnim upravama.

Koji su ciljevi Nacionalnog tjedna obaviještenosti o računalnoj sigurnosti?

Nacionalni tjedan obaviještenosti o računalnoj sigurnosti osmišljen je za poboljšanje obaviještenosti Australaca o rizicima računalne sigurnosti uz jednostavne korake kako mogu zaštititi svoje osobne i financijske podatke online.

Naglasak je bio na šest jednostavnih savjeta za bolju online sigurnost:

  1. Redovita instalacija i obnavljanje sigurnosnih programa.
  2. Uključivanje automatskog ažuriranja tako da računalni programi prihvate najnovija poboljšanja.
  3. Korištenje snažnih zaporki i njihovo mijenjanje najmanje dva puta godišnje.
  4. Zastati i razmisliti prije klika na poveznice ili privitke.
  5. Zastati i razmisliti prije objavljivanja osobnih i financijskih podataka o sebi, prijateljima ili obitelji.
  6. Znati što djeca rade online. Biti siguran da oni znaju kako se zaštititi na internetu i ohrabriti ih da prijave sve što je sumnjivo.

Što je program profesionalnog razvoja o računalnoj sigurnosti, za koga je osmišljen te kako se učitelji mogu uključiti u taj program?

Australska uprava za komunikacije i medije (Australian Communications and Media Authority – ACMA) je u suradnji s ključnim sudionicima i obrazovnim tijelima osmislila program profesionalnog razvoja o računalnoj sigurnosti za učitelje (Cybersafety Outreach—Professional Development for Educators program).
Te radionice osposobljavaju učitelje za razumijevanje tehnološkog profila današnjih učenika, digitalne pismenosti, pozitivnog ponašanja na internetu, osobne i vršnjačke sigurnosti te zakonskih obaveza škola i učitelja za prepoznavanje i smanjivanje rizičnog ponašanja.
Radionice profesionalnog razvoja dostupne su kao jedna cjelodnevna radionica ili tri kraće, a mogu se provoditi u lokalnoj školi ili nekoj središnjici.

Učitelji koji završe akreditirane radionice su:

  • bolje opremljeni alatima i sposobnostima za aktivno uključivanje učenika u probleme računalne sigurnosti,
  • sposobni uključiti strategije i aktivnosti o računalnoj sigurnosti u kurikul da bi učenike svih uzrasta učinili sigurnijima,
  • svjesni sposobnosti potrebnih za razvoj dobrih digitalnih građana,
  • bolji u prepoznavanju i prevenciji online nasilničkog ponašanja,
  • bolji u korištenju ACMA-inih obrazovnih sadržaja – studija slučaja, priprema za nastavu i ostalog.

Učitelje u program uključuju njihove škole prijavom ACMA-i.

Koje ste aktivnosti pripremili za djecu i učenike?

ACMA-in Cybersmart program osigurava obrazovne sadržaje, savjete i podršku za mlade, učitelje i obitelji o različitim problemima online sigurnosti. Cilj je poboljšanje znanja i obaviještenosti Australaca o pitanjima online sigurnosti te poticanje na sigurno korištenje interneta i računala.

ACMA-ini sadržaji i materijali za djecu i mlade uključuju:

Hector’s World (za učenike od 5 do 11 godina)

australija3Hector’s World™ je inovativan online sadržaj o sigurnosti za djecu u kojemu je glavni lik delfin Hector Protector®. Tvrtka Hector’s World Ltd. iz Novog Zelanda napravila je niz animiranih epizoda koje se mogu pogledati online. Uz njih su dostupne i online slagalice te slikovnice i aktivnosti koje se mogu preuzeti na računalo. Za učitelje su dostupne pripreme za nastavu za tri dobne skupine.

Cyber Quoll (za učenike od 10 do 11 godina)

australija4Zgode i nezgode rođaka Quoll središte su ovog sadržaja o internetskoj sigurnosti. CyberQuoll epizode su stripovski, multimedijski sadržaji u kojima se govori o osnovnim mogućnostima korištenja interneta te kako biti siguran na internetu. Uz njih je dostupno niz materijala za učitelje: metodički priručnik, radni listovi za učenike, potvrde i ugovori te sadržaji koje roditelji mogu koristiti s djecom kod kuće.

CyberNetrix (za učenike od 12 do 15 godina)

australija5Cybernetrix su interaktivne multimedijske aktivnosti osmišljene za poticanje popularnih online aktivnosti kao što je dopisivanje u stvarnom vremenu. Cilj Cybernetrixa je isticanje rizika posebnih za tu dobnu skupinu te pružanje savjeta kako ih izbjeći. Dostupan je i učiteljski priručnik s uputama za aktivnosti te bilješkama za učenike.

Let’s Fight It Together (za učenike od 13 godina i starije)

australija6Let’s Fight It Together su opsežni obrazovni sadržaji osmišljeni kao pomoć mladima, učiteljima i roditeljima u razumijevanju nasilja preko interneta i njegovog utjecaja na druge ljude. Sadržaji obuhvaćaju praktične savjete u obliku kratkog filma, materijale za učitelje te poveznice na online aktivnosti. Let’s Fight It Together pokazuje kako tehnologija može biti krivo upotrijebljena i voditi prema nasilju kao i upute kako unaprijediti i razviti kulturu primjerenog korištenja tehnologija.
Originalne sadržaje napravili su Childnet International and the Department of Children, Schools and Families iz Velike Britanije, a ACMA ih je prilagodila za korištenje u Australiji. Sadržajima možete pristupiti na stranicama Cybersmart (www.cybersmart.gov.au >Schools > Cyberbullying – Let’s Fight It Together).

Wise up to IT (za učenike od 13 godina i starije)

australija7Wise up to IT je program s videoisječcima o nasilju preko interneta, online uhođenju, računalnoj sigurnosti te online iskustvima mladih. Videoisječci ohrabruju mlade da razmisle s kim zaista razgovaraju online, koje osobne informacije objavljuju i je li njihovo računalo zaštićeno od prijevara i špijunskih programa. Sadržaji za učenike i učitelje dostupni su i na DVD-u.

Cybersmart Detectives (za učenike od 10 do 12 godina)

australija8Mlađi učenici mogu otkriti svoj put do sigurnijeg interneta uz pomoć Cybersmart Detectives, inovativnih online aktivnosti koje djecu poučavaju važnim porukama internetske sigurnosti u sigurnom školskom okruženju. Djeca rade u timovima, online i u stvarnom vremenu, istražuju i rješavaju probleme s internetskim temama, vođeni učiteljima i stručnjacima za internetsku sigurnost koji su ujedno i njihovi Cybersmart vodiči. Cybersmart Detectives uče djecu sigurnijem ponašanju na internetu, a posebno potrebi zaštite osobnih podataka.

Cybersmart Hero (za učenike od 10 do 12 godina)

australija9Cilj programa Cybersmart Hero je obrazovanje i osnaživanje učenika da budu sposobni sami odlučiti kako postupati u slučajevima internetskog nasilja u svakodnevnom životu te kome se mogu obratiti za pomoć. To su školske aktivnosti u kojima djeca otkrivaju tragove i predlažu kako bi se učenici mogli nositi s internetskim nasiljem. Program je proširenje Cybersmart Detectives programa.

Cybersmart program obuhvaća i opsežno mrežno mjesto koje uključuje portal posebno napravljen za učitelje i škole. Na tim stranicama dostupni su i obrazovni videoisječci i materijali za ispis namijenjeni knjižničarima te praktični savjeti i informacije za roditelje.
Na istom mjestu dostupan je i Cybersafety Outreach program koji sadrži niz prezentacija za učitelje, roditelje, djecu te članove zajednice.
Online sustav za pomoć omogućava povezivanje djece sa savjetnicima koji im pomažu u rješavanju negativnih iskustava na internetu. Svi materijali, prezentacije i informacije dostupni su besplatno.

Kako su ti programi prihvaćeni među učiteljima, roditeljima i djecom, jeste li zadovoljni rezultatima i koji su vam budući planovi?

ACMA-in Cybersmart program je izuzetno dobro prihvaćen od svih korisnika u cijeloj Australiji. Nedavni uspjesi su:

  • 155 000 učitelja, roditelja i mladih iz cijele Australije bilo je uključeno u radionice profesionalnog razvoja Cybersafety Outreach programa u posljednjih 15 mjeseci.
  • Mjesečno u prosjeku podijelimo 150 000 brošura i učiteljskih materijala za program Cybersmart.
  • Cybersmart online pomoć za djecu radi kontinuirano i pomaže djeci kad god zatreba.
  • Nacionalni telefonski centar Cybersafety Contact Centre pruža kvalitetne informacije i savjete tijekom cijele godine te omogućava naručivanje različitih Cybersmart sadržaja.
  • U lipnju 2010 pokrenut je program Cybersmart Hero te program za stručno usavršavanje iz područja računalne sigurnosti namijenjen studentima završnih godina učiteljskih fakulteta. Objavljeni su i novi priručnici te interaktivni sadržaji na stranicama Cybersmarta.

Koje ACMA aktivnosti i programi se mogu koristiti izvan Australije?

Iako su Cybersmart sadržaji i materijali napravljeni za australske korisnike, oni su zanimljivi i međunarodnim korisnicima. Većina sadržaja za učitelje, uključujući priručnike i pripreme za nastavu dostupni su online na Cybersmart stranicama na engleskom jeziku.

australija2Prezentacije i školske aktivnosti programa Cybersafety Outreach, Cybersmart Detectives i Cybersmart Hero dostupne su samo u Australiji. Isto vrijedi i za online i telefonski sustav savjetovanja.

Više o aktivnostima pročitajte na stranicama ACMA-e, a pogledajte i njihove stranice Cybersmart.