Društvene igre na početku školovanja

mojca_kravcar

Mojca Kravcar

Sažetak

Društvene igre vrlo su važne na početku školovanja za razvoj intelektualne, socijalne i emocionalne strane učenikove osobnosti. Pomoću njih učenici razvijaju suradnju i solidarnost prema drugima. Pomažu im u međusobnom upoznavanju, razvijanju pozitivnih međuljudskih odnosa, a time i znatno doprinose povoljnijoj društvenoj klimi u razredu. Suzdržaniji, introvertirani učenici, koji se inače teško uključuju u grupu, kroz igru se opuštaju i lakše razvijaju kontakte sa ostalima. Društvene igre mogu se upotrijebiti u svim fazama procesa učenja: za motivaciju, stjecanje znanja, učvršćivanje gradiva i za opuštanje.

Ključne riječi: društvene igre, međusobni odnosi, sudjelovanje, integracija, učenje.

Uvod

Kroz igru učenici uče, upoznaju svijet i prijatelje, opuštaju se, jačaju socijalne vještine. Na ovaj način izgrađuju pozitivnu sliku o sebi na zabavan, povezujući i koristan način. Korištenje društvenih igara u školi također utječe na bolje međusobne odnose, čime se učenici osjećaju bolje u razredu. Također ima utjecaj na život u odrasloj dobi, jer će im olakšati integraciju u društvo i bolje funkcioniranje u njemu. Na početku igre neka ne traju predugo. Mlađi učenici imaju kratkotrajnu koncentraciju i manje strpljenja, a kasnije neka se produžuje trajanje igara. Svaka igra ima upute i pravila kojih se učenici moraju pridržavati. Kroz igru učitelj upoznaje učenike na različite načine i vidi kako reagiraju u grupi. Ako primijeti da je netko odgurnut, pokušava ga, uz pomoć ovih igrica, bolje uključiti u društvo. Društvene igre se najčešće izvode u krugu. Tako su svi učenici u izravnom kontaktu, imaju osjećaj pripadnosti grupi i jednakosti.

Glavni dio

Društvene igre od iznimne su važnosti za razvoj intelektualne, društvene i emocionalne strane osobnosti učenika, pogotovu na početku njihovog školskog obrazovanja. Naime, učenici su se prisiljeni suočiti s novom, nepoznatom okolinom, nepoznatim učiteljima i učiteljicama te školskim sustavom, što je poprilično drugačiji od vrtića.

Cilj predstojećeg članka je da vas upoznam sa nekima od društvenih igara koje često koristim u svom radu s učenicima. Biram ih prema trenutačnim ciljevima koje želim postići i krajnjem cilju što je uvijek nepromjenljiv, a to je pomoći učenicima u savladavanju spomenutih izazova.

Igre na početku školske godine

Cilj igara je da olakšaju međusobno upoznavanje učenika i njihovo pamćenje imena drugih učenika u razredu. Kako bi to postigla, biram igre u kojima se pojedinci predstavljaju imenom. Učenici kroz igru gube suzdržanost i strah od javnog nastupa.

Primjeri igara:

Zeleni krokodil
Učenici sjede ili stoje u krugu. Igru počinjem s riječima: „Moje ime je_____, s moje lijeve strane sjedi_____, a s moje desne sjedi zeleni krokodil.“ Učenik s desne strane odgovara: »Ja nisam zeleni krokodil. Moje ime je ______, s moje lijeve strane sjedi____(ponovi ime učenika s lijeve strane), a s moje je desne strane zeleni krokodil.“

NAPOMENA: Igra završava kada svi učenici kažu svoje ime.

Stolica s moje desne strane prazna je
Svaki od učenika sjedi na svojoj stolici u krugu. Jedna je stolica prazna. Učenik koji sa svoje desne strane ima praznu stolicu kaže: »Stolica na mojoj desnoj je prazna, želim da tu sjedne…« (prozove ime nekoga iz razreda).

NAPOMENA: Igra traje toliko dugo, dok god se učenicima čini zabavna. Učenici moraju uvijek koristiti riječ »želim«.

Igre za komunikaciju i oblikovanje skupine

Učenici kretanjem na zabavan način uče primjerenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Primjeri igara:

Molekule
Učenici se uz glazbu slobodno kreću po prostoru. Kada viknem neki broj, primjerice četiri, učenici se moraju udružiti u grupe (molekule) po četiri. Onaj koji ostane sam mora napraviti neku zabavnu vježbu te nakon toga viknuti sljedeći broj.

NAPOMENA: Druge moguće izvedbe: učenici mogu skakati ili puzati po prostoru. Igra traje od 3 do 5 minuta.

Košara voća
Učenici stavljaju stolice u krug te nakon toga na njih sjedaju. Podijelim ih u grupe: grupa jabuka, kruška, banana … Stojim u sredini kruga. Kada kažem, primjerice: »Banane-jabuka«, učenici tih grupa moraju zamijeniti mjesta. Ako viknem: »Košara je pala!«, tada svi učenici moraju zamijeniti stolice. Učenik koji ostane bez stolice, nastavlja s prozivanjem.

NAPOMENA: Grupe se mogu nazivati po povrću, stvarima…

Igre za pažljivo slušanje i brzo reagiranje

Učenici razvijaju pažljivo slušanje, slušanje uputa i brzo reagiranje.

Primjeri igara:

Pismo imam za one….
U krugu je jedna stolicu manje od ukupnog broja učenika u razredu. Učenici moraju, kada čuju dogovorenu riječ, pokušati sjesti na jednu od stolica. Onaj koji ostane bez stolice onda kaže, primjerice: „Pismo imam za sve one koji imaju crvenu majicu!“ Svi s crvenom majicom moraju zamijeniti stolice, a osoba u sredini mora iskoristiti priliku te sjesti na jednu od oslobođenih stolicu. Onaj koji ostane bez stolice, opet »donosi novu poštu« s nekom drugom porukom.

NAPOMENA: Na kraju igre možemo obaviti razgovor o tome koje su nam stvari zajedničke, a u kojima se razlikujemo.

Štap koji govori
Onaj koji ima u rukama štap koji govori, ima posebnu moć govora. Međutim, posebna moć sviju ostalih je da ga slušaju. Učenici si u krug međusobno dodaju štap. Tko ne želi govoriti, daje štap sljedećem. Svatko treba ispričati što mu se dogodilo prethodni dan, nešto zanimljivo što su radili kod kuće ili nešto zabavno.

NAPOMENA: Umjesto štapa mogu se koristiti i lutka, lopta ili neki drugi predmet.

A ja jesam…
Učenici sjede u krugu. Odabrani učenik započinje igru izjavom u kojoj koristi negaciju te baca zavezani rupčić odabranom učeniku. Drugi učenik mora uhvatiti rupčić i odgovoriti: „A ja jesam!“ I nastaviti igru ​​na isti način.

Primjer: „Danas nisam dobrog raspoloženja.“ „A ja jesam!“

NAPOMENE: Početna izjava može biti i obrnuta tako da drugi učenik mora koristiti negaciju, primjerice: „Danas sam loše spavao“, a drugi odgovora: „A ja nisam“.

Igre za razvijanje prijateljstva i dobrih odnosa

Pomažu u rješavanju sukoba i neugodnih situacija, jačaju prijateljstva i osjećaj odgovornosti te sigurnosti, poboljšavaju spremnost za pomoć drugima.

Primjeri igara:

Ljudske prepreke
Učenici su u početku podijeljeni u dvije veće grupe. Jedna grupa dijeli se u parove ili trojke te formira žive prepreke. Druga polovica učenika dijeli se u parove. Jedan od učenika u paru ima zavezane oči trakom ili maramicom, a drugi ga pomoću glasa mora voditi preko prepreka. Onda mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Razgovaramo o tome koliko je važno pomagati jedni drugima i osjećati se sigurnima u tome, a uz to razvijamo osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima.

Nevidljivi prijatelji
Učenici najprije naprave krug. Zatim zatamnimo sobu i puštamo tihu glazbu. Svatko bira nekoga koga će „nevidljivo“ pratiti. Svi se polako kreću po prostoru. Kada glazba prestane, svatko skače prema onome koga je odabrao i hvata ga za ramena. Ovom vježbom učenici spontano pronalaze nove prijatelje.

NAPOMENA: Kada priđu prijatelju, mogu mu poželjeti ugodan dan, potapšati ga po glavi …

Igre za opuštanje

Učenici se opuštaju, jedni prema drugima se ponašaju brižno i umiljato.
Primjeri igara:

Metenje
Učenici su podijeljeni u parove. Jedan iz para leži na trbuhu, a drugi kleči pored njega. Učenik koji kleči rubom dlanova klizi po tijelu onoga koji leži kao da skuplja mrvice na stolu. Kada presudi da je već pomeo sve mrvice, podiže ih objeručke te ustaje i odnosi ih u kantu za smeće gdje ih istrese. Zatim mijenjaju uloge.

NAPOMENA: Na ovaj način mogu “počistiti” loše raspoloženje, ljutnju, glasnoću …

Ogledalo
Učenici se podijele u parove nakon čega se moraju okrenuti jedan prema drugome. Jedan pokazuje različite pokrete i mijenja izraze lica (mogu biti i smiješni), a drugi ga pokušava imitirati što je točnije moguće. Nakon određenog vremena, mijenjaju uloge. Pri tom je važno da to naprave u potpunoj tišini.

NAPOMENA: Pokreti mogu biti i ritmički uzorci.

Igre promatranja

Svrha ovih igara je u tome da učenici pažljivo promatraju zbivanje i uočavaju promjene koje se dešavaju. Učenici promatraju i sebe i druge.

Primjeri igara:

Što se promijenilo
Učenici su podijeljeni u dvije grupe koje su poredane na način da su okrenute jedna prema drugoj. Svaki učenik ima samo jednu minutu za pažljivo promatranje onoga koji stoji nasuprot njega. Nakon toga, oba se reda moraju okrenuti tako da se ne vide i da si pokazuju leđa. Za vrijeme dok su okrenuti jedan od drugoga, moraju promijeniti nešto na sebi. Zatim se ponovno okreću jedni prema drugima i pokušavaju ustanoviti u čemu se promijenio onaj koji im stoji nasuprot.

NAPOMENA: Kasnije im možemo dati uputa neka promijene dvije ili tri stvari.

Detektiv
Učenici naprave krug. Učenik volonter je detektiv koji mora na početku igre izići iz učionice. Za vrijeme njegove odsutnosti zajedno biramo učenika koji će voditi igru. Vođa igre mora nakon povratka detektiva izvoditi nasumične pokrete, a druga ga djeca moraju tajno promatrati i imitirati. Cilj igre je da detektiv pokuša ustanoviti tko u stvari vodi igru. Kada detektiv otkrije vođu igre, onda bira svog nasljednika.

NAPOMENA: Igra traje najviše pet minuta.

Zaključak

Učenici vole sudjelovati u društvenim igrama. Preporučeno je svakodnevno uključivanje društvenih igara u nastavu u različitim fazama učenja. Društvene igre doprinose boljem usvajanju znanja, većoj motivaciji i boljoj socijalizaciji. Odlično su rješenje za učenje i rješavanje sukoba u učionici. Izvrstan su dodatak nastavi i to osobito na početku školske godine jer je koncentracija učenika u tom razvojnom razdoblju još relativno kratka.

Literatura

  1. Lamovec, T. (1993). Spretnosti v medosebnih odnosih. Ljubljana: Center za psihodiagnostična sredstva.
  2. McGrath, H. in Francey, S. (1996). Prijazni učenci, prijazni razredi. Učenje socialnih veščin in samozaupanja v razredu. Ljubljana: DZS.
  3. Virk Rode, J. in Belak Ožbolt, J. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana. Zavod republike Slovenija za šolstvo.
  4. https://igramose.blogspot.com/p/socialne-igre.html (2020).

Roditelji u malo drukčijim susretima

– prezentacija književnosti

tea_kump

Tea Kump

Sažetak

Djeca od rođenja grade svoje znanje i svijest o zakonima pisanog jezika. To je dug proces. Usput dijete mora naučiti vezu između govornog i pisanog jezika te različitih funkcija i stalnih oblika pisanog jezika.

Međutim, kako bi se pismenost uspješno razvijala vrlo je važno da roditelji surađuju sa školom ili učiteljima.

U ovom članku voljela bih predstaviti primjer dobre prakse, odnosno kako u našoj školi u prvom razredu predstavljamo proces opismenjavanja roditeljima da bismo kasnije mogli na isti način pomoći svojoj djeci kod kuće kako bi izbjegla odstupanja.

Pozitivan utjecaj na čitateljsku pismenost djece uočava se u dobroj suradnji i poticanju roditelja u aktivnostima povezanim s opismenjavanjem.

Važno je podizati svijest roditelja o tome da obitelj ima važnu ulogu u razvoju pismenosti djece, tako da obitelji treba poticati da se uključe u pismenost već u predškolskom razdoblju djeteta. Međutim, u vrijeme stjecanja školske pismenosti, roditelji bi trebali potaknuti djecu da prevladaju poteškoće u savladavanju čitanja i pisanja.

Ključne riječi: pismenost, roditeljski sastanak, sudjelovanje, učenik, roditelji, učitelj.

Uvod

»Dijete je pismeno kada ovlada tehnikom čitanja (vještinom) čitanja, zna čitati s razumijevanjem i koristi to znanje u svim područjima života. Uživa u čitanju. No da bi se to dogodilo, potreban je poticaj i podrška roditelja.« (Mihelič, T. Utjecaj čitanja obiteljskih bajki na dječju pismenost. Ljubljana 2016. str. 15)

Razvoj čitanja i pisanja neprekidan je proces kroz koji svako dijete ili učenik prolazi prema individualnim poticajima. Djeca od rođenja grade svoje znanje i svijest o zakonima pisanog jezika.

Dijete usput mora naučiti vezu između govornog i pisanog jezika te različitih funkcija i stalnih oblika pisanog jezika. S vremenom dijete počinje biti svjesno smjera čitanja, povezanosti određenih pojmova uz glas i slovo, prepoznaje pojedina slova, čuje glasove u riječima (prvi glas, zadnji glas, glasovanje, slogove, prepoznaje pojedina slova, čuje sve glasove riječima) i pokušava pisati.

Glasovima pripisuje različite znakove. Dijete također čita pojedinačne riječi, ne samo holistički već pokušava razumjeti slova.

Pismenost se počinje pojavljivati ​​u kućnom okruženju. Tamo dijete stječe različita iskustva s opismenjavanjem, promatra roditelje tijekom kupovine (pisanje i čitanje popisa za kupnju), tijekom plaćanja računa, kuhanja (čitanje recepata), čitanja literature (poezija, pripovijedanje i drama), rješavanja križaljki, čitanja titlova TV emisija, pisanja razglednice, čestitke, čitanja i pisanja e-pošte, pisma… Roditelji su djetetu prvi uzori, a sudjelovanje u čitanju najvažniji je čimbenik početne čitateljske pismenosti.

Kako bi se čitateljska pismenost uspješno razvila, vrlo je važno da roditelji surađuju sa školom ili učiteljem. Čitanje kod kuće, uključivanje roditelja u čitanje i aktivnosti povezane sa školom te roditeljski poticaj iznimno su važni čimbenici koji utječu na čitateljsku pismenost djece.

Zbog važnosti i utjecaja koji obiteljska pismenost ima na razvoj školske pismenosti, uključivanje roditelja trebalo bi biti sastavni dio predškolskih i školskih programa. Komunikacija između kuće i škole mora se odvijati s obje strane.

Središnji dio

Kako bismo nama učiteljima i roditeljima još više olakšali posao i znali kako pomoći svojoj djeci, svake školske godine na odjelu organiziramo radionicu za roditelje u sklopu roditeljskog sastanka, na kojoj praktički provodimo nastavu, a roditelji upoznaju način na koji se prema njima ponašamo. U razredu pojašnjavamo kako bi roditelji mogli i FOTO 1 - jutarnji krugtrebali pomoći svojoj djeci kod kuće.

Zapravo radimo razmješteni po kutovima prostorije baš kao što to radimo svaki dan s djecom tijekom nastave. U »jutarnjem krugu« najprije se pozdravimo i svima zaželimo lijep dan.

Slika 1. Jutarnji krugFOTO 2 - slovo N

Slovo N oblikovano je bojicama, papirnatim trakama, plastelinom, žicom, vunom…


Slika 2. Slovo N

Proučavamo poteškoće u pisanju slova N. Slovo N je napisano na ploči. Zatim roditelje rasporedimo u kutove prostorije na različite načine.

FOTO 3 - kutovi po prostorijiFOTO 4 - kut
Slika 3. Kutovi po prostoriji                    Slika 4. Kut

Na ovoj radionici ili roditeljskom sastanku želimo svim roditeljima pokazati kako i zašto učimo učenike na takav način.

FOTO 5 - poteze za oblikovanje slova1. kut ili aktivnost: roditelji vježbaju pisanje slova N u zraku / na klupi / na leđima »razrednika« / na papiru / u prosutoj krupici / kredom na dasci / mokrom spužvom na dasci… Obraćamo pažnju na poteze prstom koji su potrebni za oblikovanje slova.

Slika 5. Poteze za oblikovanje slova

2. kut ili aktivnost: upotreba radne bilježnice za opismenjavanje. Roditelji čitaju upute u oblačiću i imenuju sličice. Odabiru riječ za svaku sliku, određuju mjesto glasa N u riječi. Označavaju mjesto glasa u okvirima pokraj slike. Paze na pokrete rukom, držanje olovke, sjedenje, razFOTO 6 - bilježnica za opismenjavanjemak između slova, oblik slova, orijentaciju na listu papira. Učenici promatraju proces povezivanja glasova u riječi – čitanje. Predstavljamo strategiju obvezivanja. U praksi su učenici podijeljeni u grupe prema razvijenim vještinama čitanja.

Slika 6. Bilježnica za opismenjavanje

1. kut ili aktivnost: potičemo »učenike« da traže riječi koje imaju početni glas N, završni glas N ili glas N u sredini.

FOTO 7 - traženje rječiSlika 7. Traženje riječi

Zaključak

Radionice za roditelje ili malo drukčiji roditeljski sastanak čine mi se važnima i korisnima kao primjer dobre prakse. Svake godine ih provodimo u prvom razredu kao oblik suradnje s roditeljima. Primjeri učenja pismenosti pokazuju se roditeljima prije nego što zapravo počnemo učiti slova s djecom. Većina je roditelja zadovoljna ovom metodom i velika im je pomoć i poticaj za rad kod kuće.

Literatura

  1. Mihelič, T. Utjecaj čitanja bajki u obitelji na čitateljsku pismenost djece. Ljubljana 2016. str. 15.

Neobavezni izborni predmet umjetnost

klavdija_debelak

Klavdija Debelak

Sažetak

Kao neobavezni izborni predmet, umjetnost se može uljepšati širokom paletom različitih vrsta umjetnosti (glazba, pjevanje, ples, dramatizacija, kostimografija, koreografija, scenografija). Aktivnim sudjelovanjem u nastavi učenici mogu nadograditi svoje potencijale na različitim umjetničkim područjima. Svake godine nastaje plesno-kazališna predstava, koja glumcima i gledateljima širi obzore i znanje. Važno je da učenici imaju mogućnost nadogradnje već stečenog znanja, kao i mogućnost razvijanja vlastitog izražaja. Također, izgrađuju sposobnost za individualnu i grupnu dinamiku (sudjelovanje) te uče savladavati tremu tijekom javnih nastupa. U ovoj ulozi uče na drugačiji, neklasičan i veoma aktivan način te predstavljaju svoje znanje (susreću se s novom temom, obogaćuju znanje i potom ga na svoj način predstavljaju u kazalištu).

Ključne riječi: različite vrste umjetnosti, plesno-kazališna predstava, sudjelovanje, savladavanje treme od javnog nastupa, scenografija.

1. Neobavezni izborni predmeti

Neobavezni izborni predmeti spadaju u prošireni program osnovne škole. Sudjelovanje učenika u nastavi neobveznih izbornih predmeta je dobrovoljno, ali i obvezujuće nakon odabira predmeta. Znanje se ocjenjuje, a završne ocjene upisuju u svjedodžbu.

1.1. Umjetnost

Umjetnost je jednogodišnji neobavezni izborni predmet potkrijepljen ciljevima iz nastavnog plana i programa. Učitelju omogućuje praćenje želja, sposobnosti i ideja učenika, nadograđuje njihovo znanje i znatiželjnost te ih potiče na stvaranje projekata u svim umjetničkim aspektima. Posebnu pozornost posvetili smo plesnim i kazališnim aktivnostima. Predviđeno je 35 sati godišnje. Lekcije obuhvaćaju međusobno upoznavanje, grupnu dinamiku, ritmičke vježbe, plesne elemente i njihovo ispreplitanje, gledanje plesnih video uradaka ili plesnih predstava, plesnu, glazbenu i drugu umjetnost, interaktivno istraživanje, pripremu govornih nastupa, improvizaciju i kompoziciju, koreografiju i tumačenje plesno-kazališnih predstava.

2. Planiranje i izvođenje nastave te plesno-kazališne predstave

Zanimanje učenika za spomenuti predmet se povećalo. Početni broj od 21 učenika povećao se na 40 učenika u protekloj školskoj godini. Usklađivanje i vođenje takve grupe te realizacija završenog projekta organizacijski je veoma zahtjevna, a sama predanost radu je ključ do uspjeha.

Prve lekcije s učenicima namijenjene su njihovim željama i zanimanju za različite vrste umjetnosti, ideje i interese. O svim temama razgovaramo u obliku otvorene diskusije, analiziramo mogućnosti i dogovaramo se o umjetničkim područjima koja su zainteresirala pojedine grupe učenika. Nakon toga tražimo temu koja će biti „crvena nit“ u školskoj godini.

Temu istražujemo pomoću informacija na internetu, knjiga i revija. Određujemo manje jedinice, koje će istraživati grupa od tri ili više učenika, a nakon istraživanja svim školskim kolegama pripremamo govorni nastup iz kojeg crpimo ideje za pripremu našeg završnog projekta. Tako ćemo se svi upoznati sa sadržajima koje smatramo važnima i započeti s realizacijom našeg rada. Podijelit ćemo uloge, za koje će se učenici sami odlučiti i zajedno odabrati odgovarajuću glazbu.

Krajnji cilj svake godine je plesno-kazališna predstava, koja je jedan od temeljnih razloga zašto se veliki broj učenika odlučuje za ovaj predmet. Predstava je unutarnja i vanjska motivacija učenika i mentora, predstavlja izazov i veselje nakon uspješno završenog projekta, kojega možemo predstaviti u školi i drugim institucijama za mlađe i starije generacije.

2.1. Susreti s koreografijom, kostimografijom, scenografijom i sastavljanjem teksta

U listopadu i studenome istražujemo različite oblike kretanja, a vještine i sposobnosti učenika ispituju se različitim ritmovima glazbenih i plesnih žanrova pa je lakše odlučiti kojem učeniku više paše određeni oblik kretanja. Zatim počinjemo usvajati kompozicije pokreta i plesne koreografije za glazbu koju smo prethodno odabrali. Koreografije su prilagođene motoričkim sposobnostima učenika, vježbaju koncentraciju, motoričko i mentalno pamćenje te fizičku kondiciju.

U ožujku se posvećujemo kostimografiji, scenografiji i sastavljanju tekstova. Kostime prilagođavamo sadržaju plesno-kazališne predstave i vrsti plesa. Većinu kostima šijem sama, neke kupujem, a u protekloj školskoj godini u proces šivanja uključili su se i roditelji učenika. Također, učenici se upoznaju s izradom kostima, od uzimanja mjera i odabira tkanine pa sve do krojenja i šivanja.

Scenografija nastaje zajedno s idejama učenika. Učenici su aktivno uključeni u proces izrade.

Tekst, koji plesnu predstavu povezuje u priču i gledatelje upoznaje s njezinim sadržajem, pripremamo iz sadržaja govornih nastupa na ugodan i zanimljiv način. Učenici koji posjeduju glumačke sposobnosti i želju mogu se okušati i u tim ulogama. Pritom vježbaju retoričke vještine, moraju paziti na jasnu artikulaciju, primjerenu glasnoću, naglaske u tekstu, boju glasa, mimiku, moraju slijediti vremenski redoslijed i kretnje na pozornici.

2.2. Plesno-kazališne predstave

Ovih godina nastao je veliki broj plesnih i plesno-kazališnih predstava i nastupa. Vrlo uspješna bila je predstava pod naslovom „Putovanje po kontinentima svijeta“ s kojom smo nastupali u drugim školama i za druge škole u Prešernovom kazalištu u Kranju i za mjesnu zajednicu u općini Kranj. Učenici su se veoma uživjeli u uloge, a nakon nekoliko nastupa pobijedili tremu i napravili odličnu predstavu.

Kratki sadržaj predstave: »Na nebu se navečer, kada zvjezdice upale svjetla, događa puno lijepih stvari. Tri zvjezdice patile su od dosade i radoznalo promatrale okrugli planet jer su drugačije shvaćale naš svijet. Ubrzo su saznale da je to planet Zemlja i pomoću Sveznadara otputovale na sedam kontinenata na kojima su se upoznale s njihovom kulturom, običajima, glazbom i plesovima.« Vrijeme predstave: 50 minuta.

Video 1. Kratki isječci iz prve predstave „Putovanje po kontinentima svijeta“

U narednoj godini pripremili smo predstavu »Glazbom kroz vrijeme«. Zajedno s učenicima pripremili smo plesove, glazbu, odjeću, izume, glazbene predstavnike iz razdoblja od 50ih godina 20.st. pa sve do danas. Predstavili smo 20 plesova u koje je bilo uloženo jako puno kostimografskog i koreografskog rada te dodatnih sati. Plesali smo na pjesme Elvisa Presleya 50 – te Jailhouse Rock, Nancy Sinatra 60-te – These Boots are made for walkin’, Village People 70-te – Ymca , Mc Hammer 80- te – Can’t touch this, skupino Aqua 90 -te – Barbie girl, izvođači od 2000 do 2010 – Hey ya!, Gwen Stefani – Hollaback girl, Christina Aguilera – Candyman, Lady Gaga – Bad romance i izvođači počevši od 2010 pa sve do danas – Justin Bieber – Baby, Lmfao – Party rock, Psy – Gangnam stayle, Will.i.am. ft. Justin Bieber- Power, Mark Ronson – Uptown funk, Adele – Hello, Silento – Watch me, Justin Timberlake – Can’t stop the feeling. Nabrojane pjesme dokaz su što se sve može napraviti u školskoj godini s malo više sati od predviđenih, ako postoji prava motivacija. U predstavi je nastupalo 37 učenika 4., 5. i 6. razreda. Predstavom smo nastupili u matičnoj školi za učenike, roditelje, općinu te u domu za starije i nemoćne koji su uživali u predstavi. Vrijeme predstave: 65 minuta.

SLIKA 1SLIKA 2
Slika 2., 3. Plesna predstava “Glazbom kroz vrijeme”

U protekloj školskoj godini pripremili smo Plesnu modnu reviju „Četiri godišnja doba“, gdje su učenici od svoje odjeće izradili originalne modne kreacije koje su se odnosile na godišnja doba koja su učenici predstavljali. Svaki učenik odabrao je tri godišnja doba i predstavio ih u tri kreacije. Svaki učenik predstavio je vlastitu modnu kreaciju, sportski izgled s opremom, svoju vlastitu koreografiju u 16 taktova i jedan izlaz sa zajedničkom plesnom koreografijom koja je odražavala godišnje doba. Jesen je predstavljao moderni ples, zimu polka, proljeće kineski ples s kišobranima i ljeto salsa. Revija se završila zajedničkim hip hop plesom u kojemu je plesalo svih 40 učenika. Vrijeme predstave: 60 minuta.

SLIKA 3SLIKA 4
Slika 4., 5. Plesno-modna revija: “Četiri godišnja doba”

3. Zaključak

Svi naši projekti u sklopu neobaveznog predmeta umjetnosti usmjereni su tako da učenici najviše nauče iz svakog obrađenog područja. Aktivno sudjeluju u stvaranju predstava, poboljšavaju sebe, uče raditi u grupama, poštuju svakoga neovisno o individualnim sposobnostima, pomažu jedni drugima i doživljavaju zadovoljstvo krajnjim rezultatom kojega s učenicima ostvarujemo dobrim odazivom gledatelja na nastupima te, što učenicima najviše znači, pohvalama učitelja, ravnatelja, roditelja, školskih kolega, prijatelja.

4. Izvori i literatura

  1. YouTube, (zvučne snimke). Dostupni na naslovu: http://www.youtube.com

Utjecaj kulturnih priredbi na mlade

amadeja_turnsek

Amadeja Turnšek

Sažetak

Putem intervjua bit će predstavljen pozitivan utjecaj kulturnih priredbi na mlade, posebno kada su aktivno uključeni u predstavu. Na taj se način susreću s novim izazovima, stječu šira znanja, uče sudjelovati, preuzimati odgovornost u timu i međusobno se ohrabrivati, čime se razvija i njihova empatija.

Ključne riječi: empatija, kulturne priredbe, odgovornost, ohrabrivanje, sudjelovanje, znanje.

Uvod

Učitelji koji osluškuju želje svojih učenika znaju da mladi žele više nego što je propisano nastavnim planom. Mladi žele nove izazove, žele upoznati svoje talente, razvijati ih i predstaviti se svojim kolegama, profesorima i široj publici. To su za mnoge od njih nezaboravni trenuci. Toje vrijeme tijekom kojeg se koncentriraju na svoju ulogu, zaborave prošlost i ne razmišljaju o budućnosti.

U intervjuu je predstavljena profesorica Nasta Ovin koja je predavala engleski jezik u jednoj od gimnazija u Mariboru. Uz pomoć literarno – glazbenih priredbi učenicima je omogućavala stjecanje širih znanja i kompetencija te ih je na taj način pripremila za životne izazove.

S velikim entuzijazmom ste se prihvatili organizacije kulturnih priredbi za školu i izvan nje. Odakle taj žar, to oduševljenje?

Želju za stvaranjem imala sam oduvijek. S obzirom na to da sam i sama kao učenica vrlo rado nastupala, upoznala sam taj jedinstveni osjećaj koji se može iskusiti na pozornici. Također je i kontakt s publikom za mene bio poseban doživljaj. Upravo sam to željela podijeliti s mladima. Važno je znati kod mladih probuditi oduševljenje za nešto novo i lijepo. Na taj način mlade se lakše potakne na suradnju. Utjecaj pozitivnog značaja učitelja je zarazan i ima veliku snagu.

Uglavnom ste organizirali literarno-glazbene priredbe. Kako ste s time započeli?

Čega god sam se prihvatila, prihvatila sam se srcem i pokušala osluhnuti mlade. Željela sam da u tome uživaju i istovremeno stječu nova znanja za život. Kada sam pisala dramski tekst ili prikupljala literarne priloge, uvijek sam ih imala pred očima. Na nenametljiv način pokušala sam im dati ono što u razredu nisam mogla. I teme su im bile bliske. Bile su to teme o mladosti, ljubavi i smislu života. Kada je scenarij bio napisan, zajedno smo ga pročitali i o tome razgovarali. Željela sam da uhvate poruku teksta. Osluhnula sam i njihove ideje i želje. To su za mene bili najljepši trenuci.

U vašim su predstavama sudjelovali i glazbenici i plesači izvana? Zašto ste donijeli takvu odluku?

Htjela sam predstavu učiniti raznovrsnijom i stoga sam na suradnju pozvala glazbenike i plesače Konzervatorija za glazbu i balet Maribor te plesne parove iz Plesne škole Pingi. Unatoč tome što se sudionici isprva nisu poznavali, među njima su se s vremenom stvorila prijateljstva. Vladala je posebna energija. Međusobno su se podupirali, pomagali si i trudili se da sve teče upravo onako kao što su zamislili. Nekima je ovo druženje na vježbama značilo više nego sam nastup.

Kakav je utjecaj kulturnih priredbi na mlade?

Velik. Mladi koji su aktivno uključeni u predstavu steknu samopouzdanje i postanu kreativniji. Zanimljivo je i saznanje da se mogu lakše uživjeti u različite životne uloge i situacije, budući dana pozornici moraju igrati različite uloge. Nadalje, na taj način uče kontrolirati svoj um, tijelo i glas te biti koncentrirani na sadašnji trenutak. To im omogućava da izoštre memoriju i povećaju pažnju. Također razviju međusobno poštivanje, povjerenje, odgovornost i osjećaj za članove tima. Istraživanjima je potvrđeno da učenici tijekom igranja uloga, recitiranja i čitanja literarnih djela poboljšavaju svoj govor budući da koriste književni jezik. Također je utvrđeno da se mladi aktivnim sudjelovanjem na kulturnim priredbama oblikuju u kultivirane mlade ljude, a takva događanja pozitivno utječu i na mlade gledatelje njihovih predstava.

Kako su učenici koji su nastupali doživjeli te priredbe i kakav je bio odaziv gledatelja?

Nakon svakog nastupa uvijek je dragocjena povratna informacija o tome kako su učenici doživjeli svoj nastup te kakvi su bili njihovi osjećaji. Također je bila dragocjena ocjena gledatelja u dvorani. Kada su mi se učenici javili putem e-pošte, jedna od učenica je napisala. „Mislim da govorim u ime svih učenika ako napišem da smo vrlo veseli i ponosni na sebe, a prije svega na Vas, budući da bez vašeg zalaganja to ne bi bilo moguće. Hvala za sve naporne vježbe i sate koje ste uložili u ovu predstavu, a i u nas. Hvala vam za svu podršku i samopouzdanje koje ste nam poboljšavali iz tjedna u tjedan. Već se radujemo daljnjoj suradnji s Vama.“ I njihovi su roditelji bili oduševljeni. Netko je čak rekao da je osjećao kao da gleda profesionalne glumce, a ne učenike. Moji kolege također su pozitivno ocijenili projekt. Bili su iznenađeni kada su na pozornici ugledali svoje učenike koji su ozbiljno i odgovorno odglumili svoje uloge. Izrazili su i mišljenje da je takvih predstava nažalost premalo.

Zaključak

Osigurajmo mladima da se izraze i da razviju svoj potencijal što više mogu. Pružimo im priliku da steknu nova iskustva, vještine i znanja. Istaknimo njihove vrline i dajmo im povjerenje. Osigurajmo im opuštenu atmosferu gdje mogu izraziti svoje ideje, mišljenja ili želje. Isto tako je važno da ih se pohvali za dobro obavljen posao i trud. To im daje poticaj, umanjuje njihov stres i tjeskobu te povećava motivaciju za daljnje stvaranje. Pokažimo im njihovo bolje ja, koje se usuđuje i uspijeva u svom naumu.

Slika 1Slika 2
Slika 1 i 2: Obrazi ljubezni, Narodni dom Maribor, 2014.

Slika 3Slika 3. Čari Mladosti, Narodni dom Maribor, 2015.

Govorilne ure z aktivno udeležbo učencev

suzana_RZ

Suzana Rajgl Zidar

Povzetek

Dobro sodelovanje med šolo in domom sodi med pomembne kazalce kakovostnega vzgojno-izobraževalnega dela. Skozi večletno delo v osnovni šoli se mi je kot dobra praksa pokazala možnost, da na govorilnih urah aktivno sodelujejo vsi trije udeleženci (učitelj, starš, učenec), saj lahko le na takšen način prispevamo k boljši kvaliteti življenja v šoli. Ker pa v prebrani literaturi do sedaj nisem zasledila govora o tem, sem se odločila, da naredim raziskavo in ugotovim, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike, ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna, razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje izkušnje ter ali se vsi trije udeleženci na takšen način bolj učinkovito in odkrito pogovorijo o učno-vzgojnih temah.

Sodelovanje med učitelji (šolo) in starši (domom)

»Otroci so del družinskega in del šolskega sistema. Ko pridejo v šolo, prinašajo s seboj tudi svojo družino, in ko odhajajo domov, odnašajo s seboj šolo, probleme in radosti šolskega življenja.«

(Ličen 2003, 63)

Tema o sodelovanju med šolo in starši je prisotna skozi vso zgodovino šolstva. Šola in dom sta dve družbeni instituciji, ki se z vzgojno-izobraževalnim delom otrok in mladine ukvarjata najbolj kompleksno. To je osnovni razlog njunega medsebojnega sodelovanja, ki temelji na skupni skrbi za celovit, kakovosten razvoj in napredek otroka in mladostnika, zapišeta Intiharjeva in Kepčeva (Intihar in Kepec 2002).

Mills (Mills 1996) poudarja, da je sodelovanje staršev izjemnega pomena za šolanje otrok. Le izjemoma se dogaja, da otrok v celoti razvije svoje zmožnosti, ne da bi mu pri tem pomagali starši in učitelji. Partnerstvo med starši in šolo ponuja veliko možnosti. Vključevanje staršev in njihovo sodelovanje je vedno intenzivnejše, pomembnejše, zato sta obe strani soodgovorni za otrokov napredek in razvoj. Ker sem tudi sama mnenja, da lahko govorilne ure potekajo v drugačni obliki, se na tem mestu opiram na besede Pergar Kuščerjeve (Pergar Kuščar 1999), ki meni, da bi se morala na marsikateri šoli zgoditi velika »prenova« pri najbolj utečenih oblikah sodelovanja s starši (govorilne ure in roditeljski sestanki). Kako pa so te besede upravičene z moje strani, je predstavljeno v raziskavi.

Namen in cilj raziskave

S kvalitativno in delno kvantitativno raziskavo sem skušala ugotoviti, ali se staršem in učiteljem zdi koristno, da bi na govorilnih urah bil aktivno prisoten tudi učenec, ugotoviti sem želela njihove razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje takšne izkušnje, izvedeti, ali se vsi trije udeleženci resnično (bolj) odkrito, učinkovito in uspešno pogovorijo o učno-vzgojnih temah ter zakaj se jim takšna oblika govorilnih ur zdi primerna oz. neprimerna.

Zastavila sem si tri raziskovalna vprašanja:

  1. Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?
  2. Ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?
  3. Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

Metoda dela

Vzorec oseb

Velikost vzorca staršev in učencev skupaj je 22 oseb (11 staršev in 11 učencev). Raziskava je bila izvedena v petem razredu osnovne šole.

Merski instrumentarij (pripomočki)

Instrumenta sta anketni vprašalnik in intervju.

Anketni vprašalnik vsebuje 4 vprašanja odprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali se staršem in učiteljem zdi oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učencev koristna (razlogi za in proti) ter kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Intervju vsebuje sedem vprašanj zaprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Oba instrumenta sem izdelala sama.

Postopek raziskave

V razredu sem izvedla tri govorilne ure, na katerih so bili poleg staršev aktivno prisotni tudi učenci. Podatke z anketnim vprašalnikom in intervjujem sem pridobila po tretji izvedeni govorilni uri.

Statistične obdelave in vrednotenje zbranega gradiva

Obdelavo odgovorov zbranih z intervjujem in anketiranjem sem izvedla kvantitativno (s pomočjo programa SPSS) in kvalitativno (kodiranje ključnih pojmov, poimenovanjem nadrednih kategorij in oblikovanjem poskusne teorije).

Rezultati raziskave

1. raziskovalno vprašanje: Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?

Ugotovljeno je bilo, v kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih sklenili na govorilnih urah, ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog, kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oz. doseženih ciljev), kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil), ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …), ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo in ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel.

1. vprašanje: V kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih predhodno sklenili na govorilnih urah?

graf1Graf 1. Mnenja učiteljev

tablica1

 

 

Tabela 1. Mnenja učencev

Skoraj dve tretjini (63,6%) učencev je uresničilo dogovore v večji meri kot pri običajni obliki govorilnih ur, malo več kot pri eni tretjini (36,4%) pa ni bilo sprememb. Delež učencev, pri katerih ni bilo sprememb, je dokaj visok zato, ker sta v razredu učenca, pri katerih ni potrebno sklepati posebnih dogovorov, saj sta za delo motivirana in nimata učno-vzgojnih težav. Dva učenca pa imata konstantne učno-vzgojne težave in tako doma kot v šoli ne upoštevata dogovorjenega. Sodelovanje s temi starši je dokaj redno, do uresničevanja dogovorov pa ne pride.

2. vprašanje: Ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog?

graf2Graf 2. Mnenja staršev

tablica2Tabela 2. Mnenja staršev

Število neopravljenih domačih nalog se je pri več kot polovici učencev (54,5%) zmanjšalo, pri manj kot polovici (45,5%) pa se ni spremenilo. Sprememb ni bilo opaziti pri učencih, ki redno opravljajo domače naloge in pri učencu z učnimi težavami. Stanje pa se je spremenilo le pri tistih učencih, kateri nalog pred tem niso opravljali redno.

3. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oziroma doseženih ciljev)?

graf3Graf 3. Mnenje staršev

tablica3Tabela 3. Mnenja staršev

Pri več kot tretjini učencev (36, 4%) ni bilo sprememb, pri več kot dveh tretjinah (63, 6%) pa je bil napredek viden. Napredek je bil viden pri učencih s slabšim učnim uspehom, saj smo se na govorilnih urah skupaj s starši in z učencem temeljito pogovorili o ustreznih oblikah in načinih učenja, ki bodo učencu omogočili priti do želenega cilja. Povečala pa se je tudi vloga staršev, saj so otrokovo delo doma ustrezno nadzirali, v šoli pa sem ga sama.

4. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil)?

graf4Graf 4. Mnenja staršev

tablica4Tabela 4. Mnenja staršev

Štiri petine učencev (81, 2%) je s pomočjo takšne oblike govorilnih ur naredilo manj kršitev šolskih in razrednih pravil, pri eni petini učencev (18, 2%) pa ni bilo vidnih sprememb v primerjavi z običajno obliko govorilnih ur. Slednje odstotke pripisujem učencem, ki nimajo oziroma ne povzročajo vzgojnih težav. Z učenci, ki so pogosto kršili šolska in razredna pravila, smo skupaj s starši na govorilnih urah oblikovali dogovor o primernem oziroma pričakovanem vedenju. Potekalo pa je tudi sprotno beleženje kršitev, obveščanje staršev in izrekanje pohval.

5. vprašanje: Ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …)?

graf5Graf 5. Mnenja staršev

tablica5Tabela 5. Mnenja staršev

Osem od enajst staršev (72,7%) je bilo mnenja, da je prisotnost učencev na govorilnih urah v manjši meri (delno) pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju, dva od enajst (18,2%) sta menila, da je pripomogla v večji meri, en (9,1%) pa je bil mnenja, da ni bistveno pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca. Rezultate tega vprašanja povezujem z obstoječim učno-vzgojnim stanjem otrok. Tistim učencem, ki imajo kakršne koli težave, je takšna oblika govorilnih ur dejansko pripomogla zaradi skupnih dogovorov, oblikovanja načrta za doseganje cilja, sprotnega preverjanja stanja in obveščanja staršev.

6. vprašanje: Ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo?

graf6Graf 6. Mnenja staršev

tablica6

Tabela 6. Mnenja staršev

Da je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo, meni malo manj kot dve tretjini staršev (63,6%), več kot tretjina (36,4%) pa jih meni, da spremembe niso vidne. Spremembe niso vidne pri tistih učencih, ki so za šolsko delo notranje motivirani in ne potrebujejo zunanjih motivatorjev. Večjo motiviranost za šolsko delo pripisujem tudi večjemu in hitrejšemu napredku učenca s pomočjo tovrstnih govorilnih ur, saj pri njih učenci sami aktivno sodelujejo.

7. vprašanje: Ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel?

graf7Graf 7. Mnenja staršev

tablica7

Tabela 7. Mnenja staršev

Pri malo manj kot dveh tretjinah (63, 6%) staršev je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel, saj starše že učenci spomnijo, da se morajo udeležiti govorilnih ur, ker bi sami želeli izvedeti, kaj bo učiteljica povedala o njih, kaj jim bo svetovala in o čem vse se bodo pogovarjali. Pri malo več kot tretjini (36,4 %) staršev pa je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur ostal enak. Slednji delež pripisujem predvsem tistim staršem, ki redno spremljajo delo svojih otrok in se tudi redno in samoiniciativno udeležujejo govorilnih ur.

2. raziskovalno vprašanje: Ali se staršem in učitelju zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?

9 anketiranih staršev (81,8%) je dejalo, da se jim zdi govorilna ura z aktivno udeležbo učenca pomembna, koristna, 2 (18,2%) pa sta dejala, da se jima zdi delno koristno oz. delno pomembna. Rezultate pripisujem individualnim značilnostim posameznih učencev, saj večina učencev uspešno napreduje v okviru svojih zmožnosti, dva učenca pa sta učno-vzgojno manj uspešna. Pri ostalih osmih učencih pa je dejansko viden napredek, saj se učenci bolj zavedajo, da se učijo zase, ne upajo tudi staršem zamolčati ocen, občasnega neupoštevanja šolskih in razrednih pravil in podobno, saj vedo, da se bomo na govorilnih urah vsi trije soočili in se temeljito pogovorili o učno-vzgojnem delu. Opazila pa sem tudi, da se učenci zaradi svoje prisotnosti na govorilnih urah bolj trudijo, ker jim laska, ko jih vpričo njih staršem pohvalim, dobijo pa tudi občutek, da so pomembni in slišani. Menim, da s takšnim načinom izvajanja govorilnih ur pripomoremo k bolj kakovostnemu in poglobljenemu odnosu med učitelji, starši in učenci.

Starši, ki so dejali, da se jim zdi takšna oblika govorilnih ur pomembna, koristna, so svoj odgovor utemeljili s tem, da se na takšni obliki govorilnih ur vsi trije partnerji bolj odkrito pogovorijo o pridobljenih ocenah oz. o usvojenih učnih ciljih, o primernem vedenju, o učnih navadah, bolj učinkovito in hitreje se rešijo morebitne težave, učenec sprejme učenje bolj resno, kot življenjsko pomembno, učenec lahko neposredno učitelju izrazi pogled na delo pri pouku, izrazi svoje doživljanje, počutje v določeni situaciji, počuti se kot enakopraven partner, v otroku se krepi odgovornost do šolskega dela.

Starša, ki sta dejala, da se jima zdi takšna oblika govorilnih ur dokaj pomembna, koristna, sta svoj odgovor utemeljila s tem, da naj bo učenec prisoten le, če si to sam želi in da vse izrečene besede na govorilni uri niso za učenčeva ušesa.

8 staršev (72,7%) v takšni obliki govorilnih ur ni našlo nič negativnih, slabih strani. Trije (27,3%) pa so omenili, da lahko na takšni obliki govorilnih ur učenec učitelja ne razume pravilno oz. ne razume sporočila učitelja, da mora učitelj paziti, da vpričo učenca ne govori o ostalih učencih, razen v primeru, ko so le-ti vpleteni v situacijo oziroma v dogodek, ki se tiče tamkaj prisotnega učenca, in da lahko starš učitelju zaupa kakšno stvar, da lahko potem brez vednosti učenca spremlja in opazuje otroka (npr. ob ločitvi staršev).

3. raziskovalno vprašanje: Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

7 staršev (63,6%) je do sedaj imelo izkušnje s takšno obliko govorilnih ur, vendar v večji meri le takrat, kadar je bil njihov učenec udeležen v konfliktni situaciji. Tam so poiskali vzrok problema, se o njem pogovorili in oblikovali smernice za drugačno, bolj primerno vedenje. Vseh sedem staršev je imelo s takšno obliko govorilnih ur pozitivne izkušnje, saj so vedeli, da učitelj povabi učenca zraven zato, da se vsi trije udeleženci odkrito pogovorijo in skušajo skupaj izboljšati učno-vzgojno področje učenca. 4-je starši (36,4%) pa do sedaj niso imeli izkušenj s takšno obliko govorilnih ur.

Sklep

Na podlagi rezultatov lahko sklepam, da je oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učenca v primerjavi z ustaljeno obliko govorilnih ur (starši in učitelj) bolj učinkovita in uspešna. Ta sklep je oblikovan samo za vzorec 11-ih učencev in njihovih staršev ter ga zaradi majhnosti in nereprezentativnosti ne morem posplošiti na celotno populacijo. Za potrebe moje raziskave pa je zadoščal.

Trdim pa lahko tudi, da so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev koristne, saj so s pomočjo takšne oblike govorilnih ur starši prepoznali veliko pozitivnih učinkov na učence. Tudi ta sklep zaradi majhnosti vzorca ne morem posplošiti na celotno populacijo. Pri zadnjem raziskovalnem vprašanju posebnih sklepov ne morem oblikovati. Bi pa predlagala učiteljem, da možnost aktivne udeležbe učencev na govorilnih urah predstavijo na prvem roditeljskem sestanku.

Literatura

  1. Intihar Darja, Kepec Marjeta (2002). Partnerstvo med šolo in domom: priročnik za učitelje, svetovalne delavce in ravnatelje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  2. Ličen Nives (2003). Šola uči o družini, družina o šoli … obe učita o življenju. V: A. Trnavčevič Anita (ur.), Sodelovanje s starši da, toda kako?: Zbornik/VI. Strokovni posvet v Menedžmentu v izobraževanju. Ljubljana: Šola za ravnatelje.
  3. Mills Jean (1996). Partnership in the primary school: working in Collaboration. London, New York: Routledge.
  4. Pergar Kuščar Marjanca (1999). Šola in otrokov razvoj: mlajši otrok v šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.