Team cooperation in online teaching


Mateja Ivič


Online teaching forced teachers to cooperate more than ever before. The intention of this article is to research and make a point of good cooperation among co-workers. The work that takes place in the first grade has to be well planned, which can be achieved only by good and quality cooperation among teachers. Good planning and positive personal relationships can create new ideas and innovative approach to teaching.

Key words: teamwork, online teaching, teacher, kindergarten teacher, first grade.

1. Introduction

Last school year brought the teachers new challenges overnight. In March of 2020, Slovenia declared epidemic due to the spread of the new coronavirus. The educational institutions were closed and teachers had to face a new way of teaching – online teaching. The epidemic was officially declared on 12th March 2020, and the first wave of epidemic lasted in Slovenia for 12 weeks. During this time, the teachers had to adapt not just teaching methods, but also the methods and ways of working as well as new methods of grading. Despite the long uncertainty, the school year ended for all primary pupils in school environment.

This school year, the kindergarten teacher and I welcomed a new generation of first grade pupils. Due to the increase of infected and dead, the government declared the epidemic again on 18th October. The second wave started already during the summer with slight increase of infections, but the rapid spread caused the educational institutions to be closed again in October.

The kindergarten teacher and I were facing new challenges again, but this time we were more prepared.

2. Teamwork

Online work requires accurate and attentive planning, and that is why the kindergarten teacher and I agreed that a good mutual cooperation is needed not just among the two of us, but within the whole first grade working group.

In the Pedagoška enciklopedija (1989) teamwork is defined as a form of cooperation that is done by a group (of two or more) pedagogical experts on the basis of indirect and equal cooperation and with the intention to reach common goals.

Teachers and kindergarten teachers agreed that we will be unified in delivering the subject matter, and that we will help each other. We were aiming towards a higher effectiveness in teaching, and we also wished to cooperate well. In these uncertain times we realised how important teamwork, good communication and connection between us is. The kindergarten teacher and I were also prepared for a good mutual cooperation and it already started to show in the first two months, while still teaching in the classroom.

A successful team is a team, where the competence, knowledge and expertise of the members exceeds, because this way they work better and more successful. Individuals exceed their individual knowledge and abilities, and together develop new, more successful solutions and results. This is the only way to ensure development and successfulness. (Brajša, 1995)

Soon after we started working online, it showed how important equal cooperation is. The planning of the lessons was faster and more efficient. We also realized how important are active listening, mutual support, feedback exchange and positively accepting critique. We had group meetings on daily basis, where we talked about our work, and exchanged suggestions and ideas for the next day. We allowed each other to be creative, which is possible only if there is mutual trust. We have motivated each other and aimed towards successful cooperation since the beginning of the school year. Teaching in first grade is very diverse and versatile, and we faced this kind of teaching for the first time, so it was really important that we made each other feel emotionally safe. Without emotional safety you cannot achieve a quality relationship.

3. Preparation of lessons

Quality lessons’ preparation requires a lot of time in general. But since we faced teaching first-graders for the first time, we realized we need a good and in-depth preparation. We were aware of the fact that we cannot follow classical planning, because online work will bring us different obstacles (lower motivation, concentration and readiness to work, different pupils’ abilities and different work conditions in their home environments).

The main importance in team planning are flexibility and less-structured process of planning, because they help in achieving more relaxation in relationships and personal openness, which should strengthen innovation and effectiveness of team planning. (Polak, 2008)

A teacher has different jobs in the process of education. Beside teaching, a teacher is in a role of a person and personality. Even Novak (2000) has warned about the fact that one needs different skills by being a teacher in the first nine years of school. The teacher is not the only source of teaching any more, and teaching is not just transmission, but guiding and directing. The kindergarten teacher and I wished that the online teaching would not only consist of lessons, but that we could guide and lead the first-graders, so that they could do their work in good atmosphere and as independently as possible.

When we first started planning, we agreed that everyday contact with the pupils is needed. Because the motivation in this age group is very short, we decided to do a morning circle, which lasted one school hour.

The kindergarten teacher and I divided the tasks by subjects. We discussed daily how the work in the morning circle will run, and how we will teach the subject matter. During planning we listened to each other, and exchanged opinions and ideas.

4. Online teaching

The kindergarten teacher and I contacted the pupils through video conference every day. We called the meeting the morning circle. In the morning circle, the pupils had the possibility to regularly follow the lessons and cooperate in the educational process. First-graders have a short concentration span, so we decided to not only explain verbally, but also teach with the help of pictures and video explanations. First-graders cannot work well with reding materials, they are not so skilled in using different sources, and have problems extracting the essence without additional explanation, so we decided to dedicate 10 minutes to each subject. We tried to explain the subject matter in an interesting and attractive way with transparent and concrete work instructions. We used a lot PowerPoint presentations, and that turned out to be a great way to explain subject matter. Most of the time the first-graders were very motivated to continue working. We filmed the explanation for those that were not present in the morning circle, and they could watch it later or in the afternoon (

An important part was also good and daily cooperation with the parents, to whom we sent all the materials.

We also agreed that we have to encourage the physical development of pupils, so we performed daily sport tasks, and also included some relaxing activities during the lessons. Mostly it was important to us that the pupils feel that they are improving, gaining success and keep the feeling of belonging to the group. It showed quickly how independent they are becoming and how skilful in using the technology.

We wanted the pupils to also get to know some contents experimentally, so we included, mostly when learning about environment, some activities that they had to do directly in nature, and they reported about it during the morning circle. With these we also achieved that they spontaneously, in a child’s manner, explored the world around them. The main idea of experimental learning is that we learn the most, when we do something by ourselves, and are active while learning. (Marentič Požarnik, 1987, p. 66)

Picture 1Picture 2
Picture 1. An example of teaching a capital letter    Picture 2. Instructions for working in notebooks

Picture 3
Picture 3. Learning numer seven.

5. Conclusion

In the 2020/2021 school year the kindergarten teacher and I faced new challenges – online teaching. During this time, it became clear how important is a good cooperation among all people involved in the educational process. Online teaching can show good results and develop positive climate only with teachers that mutually support and encourage each other, that exchange knowledge, plan together and help each other with work. Online studies cannot replace classical teaching in the classroom. But I also believe that future will bring us unexpected challenges, that is why mutual connection and collective encouragement is even more important.


  1. Brajša, P. (1995). Sedem skrivnosti uspešne šole. Maribor: Doba.
  2. Marentič Požarnik, B. (1987). Nova pota v izobraževanju učiteljev. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  3. Novak, M. (2005). Vloga učitelja v devetletni osnovni šoli. Nova Gorica: Educa.
  4. Pedagoška enciklopedija (1989). Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
  5. Polak, A. (2008). Učitelji, učenci in starši o prvem triletju osnovne šole. Ljubljana: Pedagoški inštitut.

Projekt najmlađih učenika


Katja Turk Medvešček


U svojem prilogu opisujem izvedbu umjetničkog projekta pod nazivom “Moje ruke”. Izvela sam ga s učenicima kombiniranih odjeljenja 1. i 2. razreda. Koristili smo metode i alate za učenje vođenja projekta.

Ključne riječi: vođenje projekta u prvom i drugom razredu osnovne škole, planiranje projekta, provedba u sedam koraka, timski rad.


Upravljanje projekta (engl. Project Management) temeljni je način za sve primjere aktivnosti u kojima ciljevi moraju biti postignuti unaprijed utvrđenim rokom i racionalnom upotrebom raspoloživih resursa. Postizanje ovakvih ciljeva nije samo želja velikih tvrtki, već je i cilj najrazličitijih područja, koja uključuju obrazovne institucije na svim razinama obrazovanja.

Project Management Institute – Northern Italy Chapter i Project Management Institute Slovenija – Ljubljana Chapter neprofitne su profesionalne (obrazovne) organizacije čija je misija predstaviti projektne kulture u najrazličitijim područjima. Za obrazovanje mentora cilj nam je bio udružiti projektno vođenje i didaktiku te raširiti gradiva za upravljanje projektima u osnovnim školama. Pripremili su “Pomoć u nastavi za osnovnu školu” koja sadrži metode i alate za podučavanje upravljanja projektima.

Edukacija nastavnika bila je namijenjena pružanju teorijskih i praktičnih znanja o metodi projektnog rada. Nastavnici mentori dobili su materijal koji su koristili u provedbi projekta – veliki kofer s plakatima i pisaćim priborom (olovke, papir, listići, ljepilo).

Koraci u provedbi projekta

U kombiniranom odjeljku 1. i 2. razreda OŠ Col, Podružnica Podkraj, odlučili smo se za projektni zadatak pod nazivom “Moje ruke”. Projekt, koji je umjetnički osmišljen, trajao je mjesec dana i završio postavljanjem izložbe. Aktivnosti su se provodile dva sata tjedno – bile su uključene u nastavu, izvodile su se i nakon nastave ili su ih tijekom zimskih praznika učenici obavljali s roditeljima kod kuće. Projekt smo proveli u sedam koraka – za svaki korak napravili smo sa svojim učenicima plakat kako bismo predstavili svoj rad.

1. korak: prezentacija projekta

U prvom koraku mentorice su formulirale ideju, glavni cilj i svrhu projekta. Pri osmišljavanju osnovnih smjernica trebalo je voditi računa o starosti učenika i njihovim razvojnim karakteristikama, pa smo odabrali naslov koji je djeci dovoljno konkretan, istovremeno izazovan i kreativan. Cilj nam je bio postaviti izložbu izrađenih proizvoda. Taj projekt smo proveli kako bismo djecu upoznali s karakteristikama mogućnosti oblikovanja svojim rukama. Sudjelovalo je 17 učenika kombiniranih odjeljenja 1. i 2. razreda. Projekt je trajao mjesec dana u OŠ Col, Podružnica Podkraj.

2. korak: konfrontacija ideja

Predstavila sam djeci naziv projekta i objasnila pojedinačna pravila. Ohrabrila sam svakog od njih da smisli svoju ideju. Počela sam od pretpostavke da su sve ideje dobre, tako da nijednu nisam kritizirala. U ovom je koraku bila je bitna kreativnost, što je pokrenulo pojavu novih i novih ideja. Svaki učenik je svoju ideju napisao na samoljepljivom listiću, pročitao je pred ostalim učenicima i zalijepio na plakat.

3. korak: “misaoni obrazac” model projektnog razmišljanja

Na temelju plakata s različitim idejama stvorili smo glavni model projektnog razmišljanja. Na njemu smo napisali sljedeća pitanja: tko, što, kako i gdje će raditi. Nakon zajedničke rasprave odabrali smo i utvrdili što ćemo raditi te smo nakon toga zajedničke ideje napisali na nove samoljepljive listiće i pričvrstili ih na plakat. Taj je korak za učenike i mentore bio najteži.

Zahtijevao je temeljitu raspravu i pažljivo razmišljanje o točnom tijeku projekta. Odlučili smo da učenici izrađuju različite umjetnička djela – plakate i jednostavne igračke.

Likovna djela: kipovi od gline i žice, rukom izrađeni crteži, fotoSlika 1grafije kompozicija izrađenih rukama.

Plakati: Učenici su svojim razrednicima predstavili svoj pogled na vlastite ruke s različitih područja – higijena ruku, biološki i fiziološki sastav ruku, važnost rukovanja.

Slika 1. Plakat

Igračke: Kod kuće su djeca izrađivala avione, automobile, „čarobne kutije“ – u njima su ostali učenici, koristeći se samo rukama i dodirivanjem, prepoznavali različite predmete. Na kraju smo postavili izložbu na kojoj smo svoja postignuća izložili ostalim učenicima, nastavnicima i roditeljima.

Slika 2
Slika 2. Jednostavne igrače

Korak 4: stablo aktivnosti

Na stablu aktivnosti smo na samoljepljivim listićima zapisali nazive proizvoda koje je bilo potrebno napraviti tijekom projekta. Ispod svakog nabrojali smo: aktivnost (glagol), ime (izrađivača djela) i trajanje (točno vrijeme).

Korak 5: vremenski okvir projekta

U vremenskom okviru projekta razvrstali smo pojedinačne aktivnosti iz stabla aktivnosti po redu prema kojem su nastajale i povezali ih sa strelicama. Označili smo ih s različitim bojama. Učenicima je biSlika 3la važna velika crvena strelica koja je pokazivala događanje i predviđanja. Učenici su strelicu nazvali „Ovdje smo!“ i veselo su je selili s mjesta na mjesto tijekom cijelog projekta.

Slika 3. Vremenski okvir projekta

Korak 6: projektni semafor

Slika 4Sva izrađena djela učenika bila su navedena na semaforu projekta, svako sa odgovarajućim svjetlom i porukom: zeleno – rad ide po planu, žuti – rad je malo zaostaje, crveni – pažnja, dug zaostatak, trebat će zasukati rukave! Od početka projekta učenici su mogli pratiti rad i voditi računa o tome što se događa: tko je obavljao svoje zadatke, tko je zaostajao, tko još mora naporno raditi. Plakat je bio ogromna motivacija i ohrabrenje da zajedno postignemo cilj.

Slika 4. Projektni semafor

7. korak: naučene lekcije

Cilj je postignut, projekt se zatvarao. Na posljednjem plakatu razgovarali smo o pitanjima: naučio sam nešto novo, što bih mogao učiniti bolje, što bih promijenio, što je najteže, što je bilo najzabavnije. Učenici su odgovarali na pitanja spontano i iskreno. Dopustite mi da napišem nekoliko zanimljivih odgovora:

“Bilo je u redu kada sam mogao reći svoju ideju. Bilo mi je najteže dizajnirati žicu. Naučio sam da svi imaju mnogo ideja. Važno mi je da taj dan radim sve tako kao što piše na plakatu. Bilo je izvrsno u razredu raditi zajedno. Ako nešto smislite, to morate učiniti. Svidjelo mi se što smo napravili semafore i imali svjetla kao u stvarnom prometu. Volio sam pisati i crtati na plakatima. “

Analiza projekta, iskustvo s upravljanjem projektom i sudjelovanje najmlađih učenika bilo je poučno i zanimljivo za mentore. Učiteljice prvih triju razreda devetogodišnje osnovne škole planiraju uzeti u obzir holistički pogled djece tijekom ovog razvojnog razdoblja, te stoga povezuju različite sadržaje na način koji je blizak djeci. U radu na projektu Moje ruke planirali smo vrlo usredotočene, promišljene, korak po korak upute do određenog cilja – od pripreme materijala preko koraka projektnog rada do finalne izložbe. Bila sam pozitivno iznenađena stavom djece da aktivno sudjeluju u radu na projektu, jer su bili motivirani, puni entuzijazma i ideja.

“Oluja ideja” činila se smiješnom i istodobno važnom za svakog pojedinca, kada su učenici mogli slobodno izražavati svoje želje pred drugima. Najteži korak u upravljanju projektom bila je izrada plakata “Stablo aktivnosti”. Temeljito i jasno definirati pojedine radove uz pomisao na njihovu postupnu realizaciju. Puno sam razmišljala o tome kako djeci predstaviti projektni rad. Unatoč početnim poteškoćama i nesigurnosti, djeca su se dobro međusobno razumjela i aktivno, neki čak i na vlastitu inicijativu, uključivali i radili na projektu. Najzabavnije je bilo kreirati s različitim materijalima koje su djeca testirala i divila se vlastitim kreacijama – savijali su i oblikovali žice, glinu, tiskali i stvarali nered s umazanim prstima. Nije uvijek išlo po planu, ali bilo je šareno i kreativno. Jedni učenici su se zabavljali kad su drugi učenici predstavili “čarobne kutije”. Najviše savjeta trebalo je dati učenicima prilikom izrade vremenskog rasporeda projekta, jer osjećaj za vrijeme šesto- i sedmogodišnjaka još nije u potpunosti razvijen. Svidjela im se crvena strelica kojom su se kretali prema krajnjem odredištu. Učenici su se međusobno ohrabrivali i upozoravali ukoliko netko nije uradio svoj projektni zadatak i zbog toga imao “crveno svjetlo na semaforu”.

Slika 5Slika 6
Slika 5 i 6. Otvaranje izložbe

Na otvaranju izložbe uživali smo u radosti, entuzijazmu i ponosu svih u projekt uključenih učenika. Shvatila sam kako i najmlađi učenici mogu dobro surađivati. Uz pravilno usmjeravanje su aktivno planirali i zajednički stvarali projekt. Među njima su se isticali pojedinci koji su imali izražene voditeljske sposobnosti koje bi bilo teže otkriti u normalnom školskom radu.


Metodologija upravljanja projekta izvrsna je motivacija za učenike jer ih povezuje, potiče i ujedno priprema za metode rada koje će im biti potrebne u životu i pri poslu, bez obzira na položaj u tvrtkama i drugim institucijama. Ima smisla uvesti ga u sve razine školovanja – od prvih pozitivnih iskustava najmlađih učenika do aktivne samostalne provedbe manjih projekata u završnim razredima osnovne škole.


Vodnik po znanju projektnega vodenja (PMBOK vodnik), 2004. Project management Institute. Poganjki projektov, Učni pripomoček za osnovne šole, 2010. PMI

Malo drugačiji rad u 1. razred


Katarina Plut


Početak – ne samo školske godine, već školovanja općenito. Za učenike i roditelje novi je početak, novo razdoblje u životu. Za učiteljice upoznavanje nove djece, roditelja – a time ujedno i upoznavanje različitih osobnosti koje moramo povezati u „cjelinu“, ako želimo uspješno „ploviti na školskoj lađi“, mi zajedno s njima godinu ili dvije, a oni svih devet godina školovanja. Nekima je pohađanje škole ugodno, nekima je to pravi stres. Na početku je u velikoj mjeri potrebno novo saznanje, prilagođavanje, međusobne pozitivne komunikacije, ali i velika strpljivost.

Ključne riječi: dolazak u školu, međusobni odnosi, timski rad, rad u kutićima.

Dolazak u školu

U školu dolaze djeca koja su međusobno jako različita. Dolaze iz različitih sredina, s različito oformljenim socijalnim vještinama, različitim predznanjem, odnosno znanjem, različitim navikama i sposobnostima…

Dolazak u školu za djecu znači nov početak – nove prijatelji, nove prostorije, nova učiteljica… To važi i za učitelje, učenike, pa i roditelje koji nam povjeravaju svoju djecu.

Djeca u većini slučajeva ne znaju što ih u školi čeka (oni koji imaju stariju braću ili sestre, imaju o tome doduše već neke predrasude). Međutim, za većinu je to posve novo područje – a time i posve nov izazov. U školu dolaze djeca iz različitih »krajeva«. Za većinu dolazak u školu znači nešto lijepo i takvim ostaje cijelo vrijeme školovanja. Nekima pak dolazak u školu stvara problem.

Dolaze djeca s različitim prethodnim znanjem, vještinama, sposobnostima… Uloga učiteljice u školi jest da pruži djetetu potporu ako u učenju, tako i u razvoju osobnosti.

Prethodna iskustva, znanje i spretnosti, što ih djeca steknu prije početka školovanja, značajno utječu na uspješnost u školi. U tom pogledu od velikog je značenja sređena i poticajna okolina ili sredina u kojoj dijete živi i provodi dio dana.

Djeca su željna znanja, radoznala, vedra, vole istraživati. Okolina je ta koja ih svojim primjerenim očekivanjima može potaknuti na bolje ili može postati kočnicom u njihovom razvoju. Ako dijete opteretimo bezbrojnim aktivnostima, onda se spontanost, želja za znanjem i vedrina rasplinu, dijete ne može ispuniti prevelika očekivanja. Posljedice mogu biti pomanjkanje koncentracije, nesanica, bolesti u trbuhu… (Miko, 2018).

Kad dobijem generaciju prvašića, oni su kao neispisan list, ali kad taj list okrenem, vidim da svaki od njih ima iza sebe već pet ili šest poglavlja.

Škole nisu iz godine u godinu sve zahtjevnije ili možda manje prijatne, manje prihvatljivije… u školu dolaze djeca koja imaju manji broj jasno oblikovanih socijalnih vještina, vodi i usmjerava ih načelo ugode – ovdje i sada, samo ja… djeluju po principu – radit ću ono što je fino. Nemaju izgrađen osjećaj odgovornosti za svoje djelovanje.

Učiteljica i odgojiteljica u razredu

Učiteljica je ta koja stvara “odnose” u razredu. Učenik može biti motiviran u školi samo ako se dobro osjeća. Uz pomoć raznovrsnih aktivnosti (razgovor, socijalne igrice …) uspijeva nam više ili manje uspostaviti jasna pravila u razredu te dobre odnose s učenicima. Jasna pravila, granice i posljedice od bitnog su značenja za dobru nastavu. Učenik mora znati kakve su posljedice, ako krši pravila ili prekorači granice. Učenici uvažavaju i poštuju učitelja samo ako je ovaj dosljedan. Ako nije dosljedan, učenici ga neće shvaćati ozbiljno.

Učiteljica dobiva u novom razredu širok “spektar” različitih priča i različitih karaktera.

Prisutnost druge stručne djelatnice u razredu predstavlja mekaniji prijelaz iz vrtića u školu. Osobno mislim da bi se na taj način pozornost prema djeci mogla podijeliti. Dvije osobe mogle bi se daleko bolje i temeljitije posvetiti djeci, kojoj je kod prijelaza iz vrtića u školu “itekako” potrebna velika pozornosti, nego što se to može samo jedna osoba prisutna u razredu.

Prednost prisutnosti dviju osoba u razredu očituje se i na taj način što jedna može voditi nastavu, a druga može istovremeno pomagati i davati smjernice pojedinačnim učenicima.

Međutim, rad dviju učiteljica zahtijeva odgovorno, ravnopravno, pravedno… sudjelovanje jedne i druge u svim fazama rada – nastave, ali i odgoja učenika u razredu. Kod takvog rada najvažnija je međusobna potpora, pomoć, razgovor, iskreno izražavanje osjećaja, poštivanje. Rad se međusobno isprepleće, dopunjava, usavršava, mijenja…

Sve to osjete svi članovi zajednice – učenici, roditelji, suradnici… Ako je rad pozitivan – on je ugodan, ako je pak negativan… Znamo u kakvom ozračju je rad ugodniji i kvalitetniji.

Sama sam uistinu “sretnica”, zato što u svom širem kolektivu na razini škole, ali i u užem krugu (u aktivu i u paru) osjećam pozitivnu energiju.

Učiteljica i odgojiteljica stvaraju “odnose” u razredu. Učenik može biti motiviran za rad u školi samo ako se ondje dobro osjeća. Pomoću različitih aktivnosti (razgovor, socijalne igrice …) uspjelo mi je uspostaviti jasna pravila u razredu i dobre odnose s učenicima. Jasna pravila, granice i posljedice od bitnog su značenja za dobru nastavu.

Opis primjera dobre prakse – rad u kutićima

U mom razredu rad se ne odvija po pojedinačnim satovima rasporeda – 45 minuta nastave, 5 minuta odmora… Prije nekoliko godina sudjelovala sam u obrazovnom procesu na Pedagoškom institutu, a sada u svom razredu radim po načelu metode »Korak po korak«.

Ta se metoda odlikuje sljedećim karakteristikama: individualizacija i diferencijacija nastave, sadržaja… za svakog učenika, što mu omogućava da raste i razvija se na sebi svojstven način te mu pomaže da izabire aktivnosti i rad u kutićima, u slobodno vrijeme, u bližoj i široj okolini, a istovremeno mu omogućava da samostalno donositi odluke i bude odgovoran.

U prostoriji se mogu stvoriti kutići koji se razlikuju po sadržajima. Pojedinačni kutići potiču učenike i učenice na odgovarajuće postupke: kutić za čitanje motivira učenike da se usredotoče na knjige, odnosno na čitanje, kutić za timski rad potiče učenike na suradnju kod pisanja zadaća. Za stolovima, odnosno u kutićima moguća je i individualna pomoć učitelja.

Rad u kutićima je proces u kojem se odvijaju projektni i istraživački zadaci po skupinama. Učenici uz pomoć učiteljice slobodno iznose svoje ideje, izmjenjuju pobude, određuju osobne i zajedničke ciljeve te ih individualno, tandemski i timski ostvaruju.

Učitelj podstiče napredak učenika, tako da svaki učenik može napredovati prema vlastitim mogućnostima i sposobnostima. Organizira nastavu – aktivnosti tako da učenici mogu ostvariti postavljene ciljeve. Nastavu temelji na vlastitoj aktivnosti, jer učenik upravo vlastitim aktivnostima razvija svoje sposobnosti, spretnosti, što je temeljno polazište za njegov uspjeh. Kvalitetu rada određuje učitelj.

Budući da u razredu imamo različite učenike, imamo posljedično i različita postignuća u ostvarivanju ciljeva – a važno je da pritom napreduju svi učenici.

Svako jutro najprije stanemo u krug i pozdravimo se na jutaslika 1rnjem okupljanju. Tom prilikom ispričamo jedni drugima dogodovštine jučerašnjeg dana, možemo igrati različite igrice koje su također motivacija za daljnji rad, možemo slušati ili sami pričati bajke (bralna značka, slovenska praksa), možemo nešto zapjevati… Na kraju se uvijek dogovorimo što ćemo tog dana raditi.

Slika 1. Učim se i istražujem

Dalje se rad nastavlja u raznim kutićima, ponekad i frontalno, odnosno vođeno ili dirigirano (određene aktivnosti, odnosno sadržaji). Učenik izabere sam zadaću za sebe (prema uputama učiteljice), sam rasporedi vrijeme za rješavanje zadaće. Pred kraj nastave ponovno sjednemo u krug, razgovaramo o obavljenom poslu i rastajemo se. Obično je u zaključnom krugu prisutna i učiteljica produženog boravka, koja prihvati učenike i nastavlja s njima provoditi dan. Na svršetku »školskog« dana trebale bi sve obaveze biti obavljene.

Rad u kutićima meni i učenicima omogućava da se individualno posvetim pojedinačnim učenicima, što omogućava dnevni napredak i uspjeh svih učenika. Mogu se individualno posvetiti učenicima koji su nadareniji – mogu pripremiti zadaće primjerene njihovoj nadarenosti, zalaganju i napredovanju u nastavi. A mogu se posvetiti i onim učenicima koji imaju poteškoća na pojedinim područjima učenja te im pomoći kod njihova napredovanja. Uostalom, dobro znamo da ne postoje dva učenika s istim poteškoćama.

Uspješnim se pokazalo se i to što smo odgojiteljica i ja kod pojedinačnog nastavnog sadržaja grupu podijelile te je svaka radila s polovicom učenika. Na taj način imamo bolji pregled nad usvojenim znanjem i vještinama, učenici dolaze više puta na red, pa tako i oni koji bi se doduše vrlo brzo sakrili u razredu.

slika 2Osiguravanje takvog nastavnog okruženja omogućava tjelesnu aktivnost ne samo na sportskom području, već i na samoj nastavi.

Rad u paru na takav način znači da je nastava kvalitetnija, dinamičnija, sadržajno i didaktički razigranija.

Slika 2. Rad u kutićima

Razmišljanje na kraju

Za mene je svaki novi dan izazov – dok se pripremam za nastavu u razredu, pred sobom vidim svoje učenike i mislim na njih, razmišljam što je potrebno raditi, kako nešto uraditi da budu što uspješniji. Naš svakodnevni rad odvija se po istom „rasporedu“, svaki dan učenici znaju tko i što ih čeka, trebaju jedino saznati što će imati za zadaću i kako će zadaću rješavati. Čini mi se vrlo značajnim – za sve učenike – da se rad odvija ustaljeno, istim dnevnim ritmom, što učenicima mnogo znači. Želim zaključiti riječima – koje često slušam od učenika za vrijeme rada u školi: »Zar ne, baš nam je lijepo! Danas su zadaće zaista bile lagane«.


  1. Miko, K. (2018). Otroka pri učenju zgolj podpirajte. Pridobljeno 30. 8. 2019 s spletne strani

Timski rad učitelj – specijalni i rehabilitacijski pedagog


Tina Čeh


Današnje vrijeme zahtijeva razvijene vještine suradnje, prilagodbe, učenja od drugih na svim područjima rada. Također u školstvu. Integrirano je sve više djece s posebnim potrebama, što diktira uključivanje različitih stručnjaka, formiranje zajedničkih ciljeva u korist sve djece, a ne samo djece s posebnim potrebama. Za program odgojno-obrazovnog procesa djece s posebnim potrebama, ovisno o potrebama svakog djeteta, formiraju se timovi u koje su uključeni specijalni i rehabilitacijski pedagog, učitelj, savjetodavna služba, psiholog i socijalni pedagog.

Ključne riječi: timski rad, tim, specijalni i rehabilitacijski pedagog (SRP), dijete s posebnim potrebama (dijete s PP), učitelj, integracija, planiranje odgojno-obrazovnog rada

Timski rad u školi – zašto?

U školi postoje različite radne skupine koje organiziramo kako bismo ispunili zadatke koji zahtijevaju suradnju s nekoliko stručnjaka na različitim područjima obrazovnog procesa.

Timski rad je oblik aktivnosti koji provodi tim stručnjaka na takav način da je osnova za sudjelovanje izravna podjela poslova među jednakopravnim stručnjacima, a ne položaj pojedinca u formalnoj hijerarhiji. (Pedagoška enciklopedija 1989., str. 446).

Timski rad je uspješan kada se za rješavanje kompleksnih zadataka/problema zahtjeva interdisciplinarni pristup, dakle sudjelovanje više stručnjaka različitih profila. Preduvjet za uspješan timski rad u kojem će se iskoristiti svi potencijali i sposobnosti svakog stručnjaka jest da skupina preraste iz skupine različitih stručnjaka u skupinu ravnopravnih stručnjaka – tim.

Tim je skupina u kojoj pojedinci dijele cilj. Oni ga postižu samo kada se stručna sposobnost, vještine i druge karakteristike svakog člana idealno nadopunjuju sa stručnom sposobnošću, vještinama i drugim karakteristikama sudjelujućih u skupini. (Babington, 1979).

Pojedinci koji ulaze u tim se međusobno razlikuju. Učitelji imaju različita pedagoško – psihološka znanja, razinu stručne kompetencije, iskustva, osobine ličnosti, motivaciju za rad u timu, različite radne navike i želje za osobnim i profesionalnim rastom. Također su uokvireni školskim sustavom, načinom organizacije nastave, materijalnim i radnim uvjetima u školi.

Važno je biti otvoren za promjene unutar kolektiva, poticati školsko vodstvo i osjećati da je takav rad prihvaćen. Psihološki aspekti timskog rada i timskog učenja preklapaju se, a iz didaktičke perspektive timsko učenje otvara još više mogućnosti za zajedničku stručnu rast članova tima. Kroz timski rad razvijamo uvjete suradnje, potičemo svijest da se znanje, odgovornost, briga, vještine i razumijevanje svakog pojedinca tima mogu koristiti za postizanje zajedničkih ciljeva, za savladavanje problema ili prepreka i za razvoj novih metoda rada. Razvijamo nove vještine, stavove, iskustva i ideje koji poboljšavaju radne odnose, daju nam svijest o raznolikosti pojedinaca – članova tima i razini njihovog stručnog i osobnog razvoja, potičemo percepciju dostignuća i uspjeha pojedinca i cijelog tima, potičemo dijeljenje odgovornosti u timu i navodimo na izražavanje podrške. Pojedincima pružamo prilike da upoznaju druge i da se ispitaju pred izazovima, zahtjevima ili sukobima u određenoj situaciji.

Postoji nekoliko podjela timova. Sljedeći Prapera (2001), možemo oblikovati timove u multidisciplinarne, interdisciplinarne i transdisciplinarne timove.

U radu s djecom s posebnim potrebama stvaramo prije svega interdisciplinarne timove u kojima se okupljaju stručnjaci iz različitih područja. Svaki stručnjak obavlja svoj vlastiti posao, komunicirajući i surađujući s ostalim članovima tima. Članovi se međusobno ispomažu, potiču jedni druge, pronalaze zajednička rješenja za probleme.

Osnovna načela timskoga rada su (Polak):

  • veća učinkovitost pedagoškog rada,
  • osobni i stručni razvoj članova tima,
  • osjećaj pripadnosti timu i školi.

Glavne prednosti timske nastave

Osim gore navedenih prednosti timskog rada, timska nastava ima još neke didaktički obojene značajke koje omogućuju učinkovitiju i raznoliku poduku. Didaktička posebnost timske nastave ogleda se u prednostima koje učenici imaju od takve nastave.

  • Članovi tima međusobno se nadopunjuju u znanju, sposobnostima, vještinama i osobinama ličnosti. Učenici tako uživaju u različitim stilovima i pristupima podučavanja, a nastava se može više individualizirati i unutarnje diferencirati.
  • U timu nastaje više ideja i načina za tretiranje gradiva za učenje, što olakšava planiranje nastave, a nastava je također kvalitetnija i zanimljivija. Više učitelja u učionici doprinosi većoj dinamičnosti nastave, omogućavajući fleksibilnu, primjereno metodičku, prostornu i vremensku organizaciju nastave.
  • Moguće je i dijeljenje u skupini: jedna skupina učenika (učenici sa slabijim učenjem) radi sa specijalnim pedagogom, koji dodatno objašnjava, koristi konkretne alate, a tempo je sporiji. Druga skupina učenika usvaja znanje uz dodatne zadatke.
  • Više učitelja može bolje planirati, sistematičnije promatrati i nadgledati rad učenika, nego kada je jedan sam, i učenici brže dobivaju povratne informacije o svom radu.
  • Također lakše se pobrinuti za sigurnost u učionici i izvan nje.
  • Također i u timskoj nastavi (kao i u timskom radu općenito), obavezno je da članovi tima osjećaju međusobnu podršku i pozitivan stav prema timskim ciljevima.
  • Omogućuje da se uspostavi drugačiji oblik ocjenjivanja – opisno ocjenjivanje.
  • Važna je zajednička kritička analiza rada – evaluacija.

Timski rad: učitelj i specijalni ili rehabilitacijski pedagog u osnovnoj školi

Za uspješnu integraciju djece s posebnim potrebama u osnovnu školu odgovorni su svi stručni radnici (učitelj, SRP, uprava škole, savjetodavni radnici) i roditelji djece s PP. U školstvu se susrećemo s kompleksnim i brzim promjenama. Dakle, timski rad je neizbježan. Danas je suradnja između SRP i učitelja vrlo važna i dio je školske prakse.

Učitelji i SRP zajedno traže moguća rješenja, odgovore i strategije kako bi pomogli djetetu s PP. Moraju razviti učinkovitu komunikaciju jedni s drugima, što će biti ključno za uspješnu timsku nastavu. Morali bi razmijeniti sve informacije koje su relevantne i povezane s tretiranjem djeteta s PP. Zadatak učitelja je informirati SRP o ciljevima i sadržaju učenja, a zadatak SRP je da informira učitelja o prilagodbama i nedostacima učenika s PP (Dieker i Murawki, 2004).

Rad specijalnog i rehabilitacijskog pedagog uključuje:

  • izravan rad s djecom s PP,
  • savjetovanje učitelja,
  • savjetovanje za roditelje,
  • savjetovanje vodstvu škole,
  • definiranje posebnih pedagoških postupaka (plan pomoći),
  • praćenje napretka učenika s PP.

M. Kavkler (1996) definira učitelja SRP kao koordinatora koji može u ulozi »učitelja pomoćnika« povremeno pomagati učitelju u razredu.

Uloga učitelja u poučavanju djece s posebnim potrebama

Po Kavkleru (2008) učitelj je osoba koja ima važnu ulogu u obrazovnom procesu svih učenika. Također djece s posebnim potrebama. U poučavanju potonjih, potrebna mu je podrška, pomoć i savjetovanje. Učitelj koji podučava djecu s PP suočen je s mnogim zahtjevima i izazovima. Mora osigurati integraciju djece s PP i osigurati da su sve njihove psihofizičke i socijalne potrebe uzete u obzir, istovremeno osiguravajući sigurnost svih učenika u učionici, poštujući načela odgoja i obrazovanja za sve učenike. Koncept inkluzije pretpostavlja da su učitelji odgovorni za uspješnost i napredovanje svih učenika.

M. Lipec Stopar (1999) navodi da uspješan učitelj mora biti u stanju da se odazove na individualne razlike između učenika, te da pripremi situacije za učenje za najučinkovitiju integraciju i socijalizaciju djece s PP, da razvija samostalnost i da je u samom procesu poučavanja sposoban uključiti specifične elemente kako bi se smanjili i ispravili specifični nedostaci kod djece s PP. Mora biti sposoban za uspješnu suradnju s roditeljima i drugim stručnjacima.

Planiranje odgojno-obrazovnog rada

Već neko vrijeme radimo s učenicima s posebnim potrebama u našoj školi (od Zakona o usmjeravanju iz 2001.). Dijete koje ima bilo koje poteškoće, bilo u učenju, bilo u ponašanju ili emotivne, upućujemo na Komisiju za usmjerenje, koja mu izdaje odluku o usmjeravanju. Tako mu dodjeljuju sate dodatne stručne pomoći za prevladavanje i otklanjanje nedostataka koje ima. Tim stručnjaka, kojeg imenuje ravnatelj, napiše individualizirani plan za svako dijete s posebnim potrebama. Sastavljaju ga savjetnik, učitelja i izvođač dodatne stručne pomoći. U širom sastavu tima su također roditelji i učenik. Stručni sastav tima u širem sastavu potvrđuje individualizirani plan (IP u nastavku).

U IP su zapisani ciljevi učenja, strategije pomoći i raspored za provedbu dodatne stručne pomoći. Učitelj i pedagog specijalne ili rehabilitacijske pedagogike (u daljnjem tekstu: SRP) zajedno planiraju i dogovaraju rješenja, strategije i ciljeve za pomoć učenicima s PP.

Sama podučavam učenike s PP u nekoliko razreda. S učiteljicom u drugom razredu sudjelujem čak više sati u tjednu, jer u ovom razredu su dva učenika s PP. Za sate gdje učenici imaju dodatnu stručnu pomoć planiramo rad zajedno. Raspored je postavljen tako da sam po dva sata u razredu . Ova dva sata pratim učenike s PP i sve ostale učenike u isto vrijeme. To mi daje uvid u napredak učenika, moguće probleme drugih učenika, socijalizaciju i integraciju učenika s PP, rad u skupini učenika s PP.

S učiteljicom podjednako razdijelim zadatke obrazovno-odgojnog procesa. Učiteljica vodi i usmjerava nastavu. Međutim, učitelj SRP postupno dodaje elemente, strategije i konkretna pomagala iz specijalnih pedagoških vještina. Vodi i usmjerava učenike s PP i učenike s teškoćama u učenju tijekom nastavnog procesa u razredu. Nastavni materijal dodatno objašnjava, a po potrebi dodatno potkrijepi s konkretnim materijalom. Istodobno, diferencira im zadatke i domaći zadatak.

U isto vrijeme, učiteljica prati ostale učenike. Tako se može posvetiti nadarenijim učenicima i dati im dodatne zadatke.

Kroz godine podučavanja djece s posebnim potrebama primijetili smo da je timski rad neizbježan, potreban i pozitivan za učitelja, SRP i sve učenike u razredu.


  1. Tanacek T. (2017), Prepoznavanje prednosti timskega dela v osnovni šoli pri delu z učenci s posebnimi potrebami, magistarski rad
  2. Kavkler M. (2008), Razvoj inkluzivne vzgoje in izobraževanja
  3. Lipec – Stopar M. (1999), Vloga defektologa pri timskem delu z učenci s posebnimi potrebami v osnovni šoli

O timskom radu i kako povećati razinu kvalitete timskog rada

Ina Rožman


Danas se suočavamo sa stalnim promjenama i brzim tempom života. Unatoč svome znanju i bogatom iskustvu, su nastavnici zaduženi za često prezahtjevne zadatke. Komplementarnost, suradnja i timski duh ključni su čimbenici u postizanju napretka modernog društva.
Karakteristika timskog oblika rada je da se taj tim sastoji od manjeg broja ljudi koji imaju međusobno komplementarne vještine i predani su zajedničkoj svrsi, skupu ciljeva i metoda rada, za koje međusobno preuzimaju odgovornost.
I u školstvu, međusobna suradnja kao i rad nastavnika u školi i razredu su danas puno drukčiji nego u prošlosti. Timski rad postaje sve aktualniji i popularniji oblik rada. Mislim da je timski rad na području odgojno-obrazovnih ustanova nužan i neophodan. Promjene u školskom sustavu, sve veća zahtjevnost učenika, suvremeni nastavni pristupi, stalne nove spoznaje na području individualne profesije i drugi čimbenici stvorili su potrebu za suradnjom i uključivanjem nastavnika u timove.

U članku sam se usredotočila na područje timskog rada nastavnika na osnovnim školama. Na temelju analize istraživanja koje sam provela u 2014. godini u nekim odabranim slovenskim osnovnim školama, pripremila sam prijedloge i preporuke s ciljem podizanja svijesti uprava škola, nastavnika i svih ostalih zaposlenika u odgojno-obrazovnoj ustanovi, koja se odnosi na timski rad i načine postizanja tog timskog rada, te povećanje razine kvalitete ovakvog oblika rada.

Ključne riječi:
osnovna škola, nastavnik, suradnja, timski rad.


We live in a time of fast tempo and constant change. For teachers the tasks set are, despite knowledge and rich experience, often too demanding. Mutual complementation, cooperation and team spirit are in the modern society necessary to achieve progress.
Characteristic of every form of team work is for the team to consist of a smaller number of people who have complementary skills and are dedicated to common purpose, system of goals and ways of work for which they take responsibility between themselves.
Also in educational system nowadays mutual cooperation and work of teachers at school and in class is different than in the past. Team work is becoming more and more current and popular form of work. I think that team work is necessary and indispensable in the field of VIZ. Changes in educational system, more and more demanding pupils, new ways of teaching, constant new discoveries in the field of individual discipline and other factors have created the need for cooperation and inclusion of teachers in teams.
In the article I have focused on the team work of teachers of elementary schools. On the basis of analysis of a research, that I have performed in 2014 in some chosen Slovenian elementary schools, I have prepared suggestions and recommendations with the purpose to make the management of schools, teachers and all other employees in VIZ aware of team work and ways how to achieve more team work and raise the level of quality of this kind of work.

Key words: elementary school, teacher, cooperation, team work.


Wir leben in einer Zeit des schnellen Tempos und ständigen Wandels. Lehrer erhalten Aufgaben, die, trotz ihres Wissens und ihrer reichen Erfahrung, oft zu anspruchsvoll sind. Komplementarität, Zusammenarbeit und Teamgeist sind in der modernen Gesellschaft unabdingbar, um Fortschritte zu erzielen.
Charakteristisch für die Teamarbeit ist, dass das Team aus einer kleinen Anzahl von Personen besteht, die über ergänzende Fähigkeiten verfügen und sich gegenüber dem gemeinsamen Zweck, den Zielen und Arbeitsmethoden verpflichtet fühlen, für die sie Verantwortung übernehmen.
Auch im Schulsystem ist die Zusammenarbeit und Arbeit der Lehrer in der Schule und im Unterricht heute anders als früher. Teamarbeit wird zu einer immer aktuelleren und beliebten Arbeitsform. Ich denke, dass Teamarbeit im Bereich von Bildungseinrichtungen wichtig und unverzichtbar ist. Änderungen im Schulsystem, die zunehmenden Anforderungen der Schüler, neue Unterrichtsansätze, ständige neue Kenntnisse im Bereich des einzelnen Fachs und andere Faktoren haben dazu geführt, dass  Lehrer in dieser Hinsicht zusammenarbeiten und in Teams einbezogen werden müssen.
In diesem Artikel konzentrierte ich mich auf die Teamarbeit von Grundschullehrern. Basierend auf der Analyse der von mir im Jahr 2014 in einigen ausgewählten slowenischen Grundschulen durchgeführten Studie, habe ich Vorschläge und Empfehlungen vorbereitet, um das Management von Schulen, Lehrer und alle anderen Angestellten in Bildungseinrichtungen für Teamarbeit und Wege zu mehr Teamarbeit zu sensibilisieren sowie das Qualitätsniveau dieser Arbeitsform zu erhöhen.

Schlüsselwörter: Grundschule, Lehrer, Zusammenarbeit, Teamarbeit

1. Timski rad u odgoju i obrazovanju

1.1 Timski rad u školi

U stručnoj literaturi pojam timskog rada nastavnika definiran je različito. Polak tvrdi da je najčešće korišten izraz, kojeg primjenjuju autori američke književnosti iz šezdesetih godina 20. stoljeća, timska poduka. Pojam timska poduka označava poseban didaktički način podučavanja, a sastoji se od nekoliko sadržajnih etapa: timsko planiranje, timsko provođenje i timska evaluacija nastave (Polak, 2007, str. 7).

Timski rad nastavnika može se odvijati u jednoj etapi ili u više različitih etapa (Polak, 2012, str. 61-62):

  • Timsko planiranje odgojno-obrazovnog rada ključna je i, obično, početna etapa timskog rada, jer prvenstveno od nje ovisi kako će se izvoditi sljedeče etape. Timsko planiranje obično se odvija kao sastanak pedagoških radnika kako bi se pripremili za timsko izvođenje nastave. Nastavnici proizlaze iz evaluacije već provedenog timskog rada. Dobro planiranim, iscrpnim i detaljnim timskim planiranjem moguće je izbjeći neuspjehe odgojno-obrazovnog rada.
  • Timsko provođenje odgojno-obrazovnog rada – timska poduka – spominje se u literaturi kao najzahtjevniji oblik timskog rada. Timska poduka predstavlja konkretnu situaciju u razredu: međusobnu podjelu rada u timu i organizaciju izravnog podučavanja.
  • Timska evaluacija važno je polazište za budući timski rad. Obuhvaća timsku analizu pedagoškog rada (rezultate i napredak u učenju) i evaluaciju aktivnosti u timu pedagoških radnika. Timska analiza pedagoškog rada najčešće obuhvaća realizaciju postignutih odgojno-obrazovnih ciljeva, analizu didaktičkih metoda i pristupa, analizu grupne interakcije, napredak u znanju, prikladnost pomagala za učenje i sl. Evaluacija timskih aktivnosti odvija se u obliku spontanog, neformalnog razgovora između članova tima i temelji se na refleksiji iskusnog.

Pevec Semec među etape timskog rada, pored već spomenutih, uključuje i re-planiranje (slika 1).

Slika 1. Slikovni prikaz timskog rada


Izvor: Pevec Semec (2001, str. 23–25)

Prema praktičkom iskustvu, re-planiranje je najmanje iskorišten dio između etapa timskog rada. Kao razlog, autorica navodi da su nastavnici više usredotočeni na ono što ih očekuje u budućnosti nego na ono što se već dogodilo, pogotovo ako nije bilo problema s provedbom (ibidem).
U skladu s programom osnovne škole, nastavnici i drugi stručni radnici u prvom razredu te nastavnici predmetne nastave, gdje se nastava odvija na različitim razinama, susreću se s timskim radom.
Organizacija nastave u razredima gdje uglavnom predaje samo jedna nastavnica, drugačija je. Kod praktičke nastave etapa timske poduke otpada (ibidem).
Pavlič Škerjanec (2012, str. 31-32) ističe dva tipa timskog izvođenja odgojno-obrazovnog rada, i to su:

  • timska nastava tipa A, gdje u pravilu dva nastavnika zajedno podučavaju istu grupu učenika u istoj prostoriji.
  • timska nastava tipa B, gdje dva ili više nastavnika sudjeluju u svim fazama timskog rada, ali ne podučavaju istu grupu učenika istovremeno, odnosno ne izvode sve faze procesa poduke zajedno.

1.2    Prednosti i nedostaci timskog rada u školi

1.2.1    Prednosti timskog rada u školi

Glavna prednost timskog rada je da više ljudi ima više znanja od pojedinca. Stoga bi se članovi tima trebali obučavati s različitim vještinama iz različitih stručnih područja. Takva razmjena mišljenja vodi do inovativnih ideja i novih rješenja do kojih pojedinac inače ne bi mogao doći.
Moderno usmjeravanje u području obrazovanja nastavnika ukazuje na timski rad kao obaveznu osnovu za kvalitetno podučavanje. Neki od najvažnijih razloga su sve veća specijalizacija i interdisciplinarnost u nastavi, problem izolacije nastavnika u individualnoj nastavi, potrebe nastavnika za međusobnom i stručnom podrškom, te u konačnici pravna osnova za timski rad u slovenskoj osnovnoj školi (Polak, 2004, str. 186-208).
Nalazi istraživanja (ibidem), kojima je autorica ispitala utjecaj programa obuke nastavnika za timski rad na njihovu percepciju radnog okruženja, potvrđuju da timski rad nastavnika doprinosi većoj povezanosti nastavnika i kulturi suradnje u školi.
Troen i Boles (2012, str. 7-8) tvrde da su nastavnici koji rade u timovima zadovoljniji svojim poslom, da ih njihov rad više ispunjuje. Pri tome, postoji velika vjerojatnost da će zbog toga duže vrijeme obavljati svoju profesiju. 
Podaci (ibidem) sugeriraju da uspješan timski rad nastavnika povećava postignuća njihovih učenika.
U jednom od intervjua, Polak (2000, str. 2-3) je istaknula da bi timski rad trebao rezultirati većom djelotvornošću pedagoškog rada, osobnim razvojem nastavnika i odgajatelja i pripadnosti timu, što je i izvor motivacije za novi timski rad.
Prednosti timskog rada u školstvu su brojne (Crawford i sur., 1997, str. 121):

  • koordinirani ciljevi,
  • jasno definirane uloge,
  • dijeljenje iskustava i vještina,
  • maksimalno korištenje resursa,
  • veća motivacija i uzajamna podrška članova tima,
  • bolji odnosi unutar grupe,
  • poticanje donošenja odluka,
  • svijest o individualnim potencijalima,
  • poboljšana komunikacija,
  • povećavanje znanja i razumijevanja,
  • smanjenje stresa i tjeskobe.

Moramo biti svjesni da je većina uspjeha plod suradnje. Čak i u školstvu, postignuća su rezultat društvene mreže. Suradnja je često očigledna i rutinska. Ako bi se to dovelo na sustavnu razinu i naučilo koristiti u različite svrhe, moglo bi pridonijeti povećanju kvalitete pedagoškog rada (Rutar Ilc, 2012, str. 3).

1.2.2    Nedostaci timskog rada u školi

Zupan (2003, str. 134-135) iznosi nedostatke koji su općenito primjenjivi u području timskog rada, a koji, ocjenjuje, su prisutni i u školama. Prema autorici, nedostaci timskog rada su sljedeći:

  • jednoznačnost,
  • pojava pritiska na članove tima koji se slažu s alternativom, koju zagovaraju jači ili većina,
  • mogućnost pojava sukoba među članovima, koji mogu uzrokovati kašnjenja i smanjiti učinkovitost,
  • pojedinci imaju tendenciju prisvajanja rezultata timskog rada,
  • timovi se češće suočavaju s ekstremnim odlukama,
  • raspršena odgovornost,
  • potrebno je puno vremena i drugih resursa.

Možina (i sur, 2002, str. 563-564) razmatra sljedeće nedostatke u donošenju timskih odluka: komfornost, individualna dominacija, previđeni ciljevi i trošenje vremena. Iako ih autor ne navodi posebno za područje odgojno-obrazovnih ustanova, na slične slabosti nailaze i učitelji u školama. Društveni pritisak u timu zbog stvorenih prijateljskih odnosa među članovima dovodi do ujednačavanja mišljenja, na osnovu kojeg članovi donose odluke. Nedostaju međusobni izazovi. U timu prevladava mišljenje jednog ili ideje prvog. Ako je tim vrlo međusobno povezan, često dolazi do takozvanog grupnog mišljenja, koje ne vodi do najboljih rješenja i posljedica je komfornog ponašanja članova tima. Potvrdila bi, da u školstvu do takvih zaključaka dolazi osobito u homogenim nastavnim timovima ili, bolje rečeno, u timovima u kojima su nastavnici članovi istog područja, nastavnici koji podučavaju isti sadržaj u istim razredima. Nadalje, autor ističe da se uspjeh tima može smanjiti ako pojedinačni član tima prevladava u raspravi. Timsko odlučivanje nije učinkovito ako članovi ne mogu doprinijeti svoj dio. Kao treću potencijalnu slabost timskog rada, Možina smatra situaciju kada su neki članovi toliko oduševljeni pružanjem trenutne podrške da previde cilj, a to je pronaći najbolje rješenje s najmanje nepovoljnim posljedicama. Volimo reći da je vrijeme zlato. Čak i zaposlenici u odgojno-obrazovnoj ustanovi, često su u problemima s vremenom i važna im je svaka minuta. Dakle, jedan od nedostataka timskog rada u školstvu je i pretjerano korištenje vremena, pogotovo ako je individualna odluka nastavnika jednako dobra ili čak bolja od timskog rada.

2. Preporuke i prijedlozi za implementaciju timskog rada u osnovnim školama

Suradnja, povezivanje, uzajamna pomoć i isprepletene ideje, timski duh – to su lozinke bez kojih više ne možemo zamisliti razvoj u suvremenom životu. Preporuke koje sam navela u nastavku, dobrodošle su svima koji su toga svjesni, i namijenjeni su prvenstveno onima koji još ne poznaju timski rad i još ga ne primjenjuju. Osnova je bilo vlastito istraživanje, koje sam provela 2014. godine u nekim odabranim školama u regiji u kojoj živim.
Svrha tih preporuka je podizanje svijesti školskih uprava, nastavnika i svih drugih zaposlenika u odgojno-obrazovnoj ustanovi o timskom radu i načinima za postizanje više timskog rada i povećanje razine kvalitete.
Preporuke sam podijelila u skupove različitih sadržaja. U njima sam proslijedila što je moguće konkretnije prijedloge za poboljšanje stanja u područjima gdje su, prema istraživanju, potrebne promjene.
Preporuke sam podijelila u sedam skupova:

  • obrazovanje i usavršavanje znanja u području timskog rada,u
  • vođenje multiplikatora za timski rad,
  • uvođenje savjetnika za timski rad,
  • prikupljanje materijala dobrih praksi timskog rada,
  • uloga upravitelja u timskom radu,
  • uzorak sata timske poduke za nastavnike,
  • timski rad na daljinu.

Napravila sam određeni raspored termina koji prikazuje razvoj timskog rada i postupak poboljšanja timskog rada po koracima za razdoblje od jedne godine.

2.1 Obrazovanje i usavršavanje znanja u području timskog rada

Razvoj i nova znanja konstanta su suvremenog života. Možemo ih razumjeti samo ako ih promatramo u kontekstu društvenih promjena. U suvremenom životu, posebno smo svjesni činjenice da živimo u učećem društvu, gdje je znanje od velike važnosti. Školska uprava treba uključiti obrazovanje o timskom radu u plan godišnjeg programa rada škole za mjesec kolovoz. Tako će, već prije početka nove školske godine i prije uključivanja u timove, nastavnicima biti pružene potrebne informacije za rad, određene smjernice i otpravljene sve nejasnoće i nedostaci vezani za znanje o timskom radu.

2.2 Uvođenje multiplikatora za timski rad

Multiplikator može biti bilo koji pedagoški radnik iz kolektiva koji pruža informacije o programu i pomaže u izradi projektne ideje. Multiplikator može stoga biti nastavnik ili upravitelj, koji ima više znanja i poduke o timskom radu u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Ostalim kolegama služi kao motivator za rad.
Prioritet multiplikatora trebao bi biti podizanje svijesti i poticanje kolega na izvođenje timskog rada. Ta osoba također motivira pojedince, koji su nekoliko rezervirani u vezi ovog oblika rada, za aktivnije uključivanje i pomoć u prevladavanju prepreka i poteškoća.

2.3 Uvođenje savjetnika za timski rad

Savjetnik bi trebala biti osoba koja pomaže timu, odnosno pojedincima iz tima, kojima treba određena pomoć, da najprije identificiraju problem, analiziraju ga i predlože različite mogućnosti za poboljšanje situacije. Ako je potrebno, on i sam sudjeluje u provedbi praktičkih rješenja. Bitne osobine savjetnika su njegovo znanje i iskustvo u području timskog rada. Savjetnik je fleksibilan i dostupan kolegama kada im je to potrebno.

2.4 Prikupljanje materijala dobrih praksi timskog rada

Primjere dobrih praksi potrebno je dijeliti i arhivirati.
Upravitelji bi trebali pozvati nastavnike, koji su uspješni u timskom radu na školi i koji se osjećaju kompetentnije, da u suradnji s multiplikatorom podijele svoj rad i iskustva s drugim nastavnicima u njihovoj školi, čime bi se povećao pozitivan utjecaj timskog rada. Sastanci bi se trebali održavati dva puta godišnje, u mjesecima siječnju i lipnju, kada se na sastanku, gdje se prezentiraju dobre prakse, dijele pozitivna iskustva s drugima.
Redovnim obavješćivanjem i dodavanjem materijala medijima se mora pobrinuti multiplikator u uskoj suradnji s knjižničarom i informatičarom.
Cilj prikupljanja i reklamiranja materijala dobrih praksi trebao bi biti takozvani efekt snježne grude, čime informacije dopiru do što višeg mogućeg broja ciljane populacije.

2.5 Uloga upravitelja u timskom radu

Nastavnici za uspješno obavljen rad i postizanje ciljeva trebaju podršku i veliku privrženost prema svom poslu. Upravitelj treba poticati radnike u njihovom radu, pružiti im materijalnu i prostornu potporu, prikladno prilagođen raspored za provedbu timskog rada te pružiti stručnu podršku.
Voditelji tima trebaju biti aktivno uključeni u školske aktivnosti, pratiti tijek rada timova, informirani su o specifikacijama i planu timskog rada. Članovi za rad u timovima trebaju biti motivirani.
Uloga voditelja je postizanje veće motivacije za timski rad, pogotovo unutar aktiva ravnatelja različitih škola. Na tim aktivima, voditelji bi trebali podijeliti pozitivna iskustva timskog rada koje poslije prenesu u svoje okruženje.

2.6 Uzorak sata timske nastave za nastavnike

Kako bi nastavnici bili motivirani za izvođenje timskog podučavanja, trebali bi jednom godišnje organizirati uzorke sati timskih nastava za kolege nastavnike u školi. Uzorci tih sati mogu se organizirati putem multiplikatora u suradnji s školskom upravom i u suradnji s nastavnicima koji vole timsko podučavanje, pokazuju interes za timsku nastavu i imaju dobra iskustva u timskoj nastavi.

2.7 Timski rad na daljinu

Timski rad na daljinu treba provoditi putem interneta, u okruženju školskih online učionica, elektroničkih dnevnika. Nastavnici će imati priliku raditi u opuštenom okruženju, u satu koji im odgovara. Sastanci, bilješke trebaju se automatski arhivirati, a oni koji su odsutni na dan sastanka tima mogu pogledati bilješku ili video-zapis s pomakom.

2.8 Određeni raspored termina za poboljšanje timskog rada u osnovnim školama

U rasporedu termina sam obuhvatila korake u razvoju timskog rada i procesu njegovog poboljšanja. U korake sam uključila gore navedene i opisane preporuke.
Raspored termina je vremenski raspoređen na razdoblje od jedne godine i za nastavnike jedan je od prioriteta škole.

Tablica 1. Raspored termina- razvoj timskog rada i napredak poboljšanja timskog rada korak po korak



3. Zaključak

Tim ima važno mjesto u našem osobnom i poslovnom životu. Biti član tima sastavni je dio svakodnevnog života, što se odražava u svemu što radimo. U prošlosti su se timovima većinom bavili sa suzdržanošću i nisu im pripisivali veliku važnost. Danas je, međutim, to drukčije, budući da način života, promjene u svakodnevnom životu te na važnim područjima i zahtjeve sustava, zahtijevaju drugačiji način rada.
U preporukama upućenim zaposlenicima odgojno-obrazovne ustanove, dala sam konkretne prijedloge za poboljšanje situacije u pogledu korištenja timskog rada u školama. Dobila sam preporuke i uključila ih u raspored termina koji može poslužiti kao vodič za razvoj i poboljšanje timskog rada u koracima, za rad u školstvu . Osmišljen je za razdoblje od jedne godine, na temelju proučavanja literature i rezultata istraživanja.
Suvremeni pristupi također su bitni za uspješan odgojno-obrazovni rad u školama. Važnost timskog rada ne može se zanemariti, jer doprinosi većoj učinkovitosti pedagoškog rada.

4. Literatura

  1. Crawford, M., Kydd, L., Riches, C. (1997) Leadership and teams in educational management, Philadelphia, Open University Press.
  2. Možina, S., Rozman, R., Glas, M., Tavčar, M., Pučko, D., Kralj, J., Ivanko, Š., Lipičnik, B., Gričar, J., Tekavčič, M., Dimovski, V., kovač, B. (2002) Management nova znanja za uspeh, Ljubljana, Didakta.
  3. Pavlič Škerjanc, K. (2012) ‘Prerezi skozi sistem sodelovalnega in timskega poučevanja’, Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 30–38.
  4. Pevec Semec, K. (2001) ‘Od timskega dela v prvem razredu do timske naravnanosti celotne šole’, Vzgoja in izobraževanje, XXXII, št. 6, Ljubljana, ZRSŠ, str. 23–29.
  5. Polak, A. (2000) ‘Timsko delo je nadgradnja individualnega dela’, Katarina: revija za kreativno poučevanje, letnik 5, št. 5, Ptuj, Katarina, str. 2–3.
  6. Polak, A. (2004) ‘Elementi konstruktivizma v usposabljanju učiteljev za timsko delo’, Konstruktivizem v šoli in izobraževanje učiteljev, Ljubljana: Center za pedagoško izobraževanje Filozofske fakultete, str. 569–582.
  7. Polak, A. (2007) Timsko delo v vzgoji in izobraževanju, Ljubljana, Modrijan.
  8. Polak, A. (2012) ‘Timsko delo v slovenski pedagoški praksi: realnost ali utvara?’, Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 61–70.
  9. Rutar Ilc, Z. (2012) ‘Skupaj zmoremo več in bolje’ Vzgoja in izobraževanje, XLIII, št. 3–4, str. 3–4.
  10. Smith, A. K. (2000) Teamwork and Project Management, New York, McGraw-Hill Professional Publishing.
  11. Troen, V., Boles, K. (2012) The Power of Teacher Teams: With Cases, Analyses, and Strategies for Success, Corwin Press Inc.
  12. Zupan, N., Kaše, R. (2003) Organizacija podjetja, Ljubljana, Ekonomska fakulteta.

Hrvatski narodni preporod na drugačiji način

Sonja Poljak, povijesti


Korelacija tema nastavnih predmeta Povijesti i Hrvatskog jezika vrlo je česta. Mnogo je dodirnih točaka u raznim temama. Jedna od tema u koju smo se školske godine 2018./2019. upustile kolegica i ja, bila je tema Hrvatski narodni preporod. Dugo smo razmišljale kako učenicima približiti nastavne sadržaje na nov, zanimljiv i kreativan način. U konačnici smo se odlučile na istraživačku povijest i dramske metode.

Ključne riječi: povijest, hrvatski jezik, Hrvatski narodni preporod, dramske metode, timski rad.


Mislim da se tema Hrvatski narodni preporod treba obrađivati u suradnji Povijesti i Hrvatskim jezikom kako bi učenici razumjeli važnost borbe za hrvatski jezik i ulogu književnika toga doba te stavili njihova djela u povijesni kontekst čime bi dobili cjelovitu sliku o povijesnoj situaciji u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljeća i uočili važnost uloge književnika preporoditelja u to doba.

Primjer aktivnosti

Odlučila sam odraditi temu Hrvatski narodni preporod na drugačiji način. Podijelila sam učenike u grupe. Svaka grupa dobila je jednu temu za obraditi. Kod obrade, osim teksta i slikovnog materijala u udžbeniku, učenici su dodatne informacije tražili u enciklopediji: Hrvatska enciklopedija i Proleksis enciklopedija.

Osim toga gledali su kratke video isječke o preporoditeljima:

i druge video isječke TV kalendara.

Koristili smo i povijesne izvore te fotografije vezane uz preporodno razdoblje kako bi shvatili povijesnu problematiku, a analizom slikovnog materijala dobili uvid i u gospodarske i kulturne prilike onog doba. Smatram da je izuzetno važno povezivanje različitih društvenih, političkih i gospodarskih procesa i događaja te utvrđivanje njihove međusobne interakcije.


Grupa 1 – Hrvatska pred preporodom – političke i gospodarske prilike
Grupa 2 – Janka Draškovića – politički i gospodarski program
Grupa 3 – Ljudevit Gaj – začetnik preporoda
Grupa 4 – Ivan Kukuljević Sakcinski- začetnik hrvatskog identiteta
Grupa 5 – Književnici-preporoditelji
Grupa 6 – Stranke i politički sukobi

Nakon istraživanja svoje su spoznaje analizirali i objedinili, a rezultate prezentirali pred razredom koristeći razne digitalne alate (Coggle,Popleti , Piktochard, Learning Apps, ili PowerPoint Prezentacije). Na crti vremena predstavili su ciljeve preporoditelja i njihova postignuća te uvidjeli da se borba za hrvatska politička prava i povijesni prostor nastavlja.

Odlučili smo svoje uratke predstaviti drugim učenicima i tu nam se priključila kolegica iz Hrvatskog jezika s idejom da povežemo ove sadržaje oba predmeta u jedan mali projekt vezan uz Dane hrvatskog jezika.

Učenici su pod budnim okom učiteljice Hrvatskog jezika uvježbavali govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog, iznosili političke ideje Janka Drškovića, krasoslovili pjesme Petra Preradovića, Antuna Mihanovića, budnice Ljudevita Gaja.

Na završnoj manifestaciji vezanoj uz obilježavanje Dana hrvatskog jezika naši učenici su svojim izvedbama predstavili Janka Draškovića koji je prisutne uveo u političke i kulturne prilike prve polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj; književnici i pjesnici su izveli svoja domoljubna djela, a Ivan Kukuljević Sakcinski održao je svoj znameniti govor. U realizaciju nam se priključila i učiteljica Glazbene kulture koja je sa zborom uvježbala budnicu Još horvatska ni propala u kojoj je solistički dio izvela učenica u ulozi Sidonije Erdödy Rubido.

ManifestacIMG_5937iju su upotpunili gosti – Udruga Potkalnički plemenitaši koji su nam predstavili salonsko-građanske plesove iz prve polovice 19. stoljeća.

Slika 1. Udruga Potkalnički plemenitaši

Kako bi se učenicima što bolje približilo razdoblje prve polovice 19. stoljeća i sama manifestacija bila što vjernija, a doživljaj što potpuniji – pomogli su nam Hrvatsko IMG_5934narodno kazalište iz Varaždina i Turistička zajednica Grada Ivanaca koji su nam posudili kostime.

Slika 2. Učenici uključeni u Projekt Hrvatski narodni preporod

IMG_5931Oduševljenje učenika koji su sudjelovali i onih koji su došli na manifestaciju Hrvatski narodni preporod povodom Dana hrvatskog jezika bilo je neprocjenjivo.

Slika 3. Manifestacija Hrvatski narodni preporod

Isti projekt predstavili smo na manifestaciji Noć knjige u Gradskoj knjižnici i čitaonici Gustav Krklec u Ivancu. Nakon toga je bila organizirana radionica pod vodstvom knjižničare, a kao rezultat radionice nastala je knjižica Hrvatski narodni preporod. Ivan Kukuljević Sakcinski.


Slika 4. i 5.Knjižica Hrvatski narodni preporod


Učenici su čitavo vrijeme bili aktivni sudionici projekta, iznosili svoje ideje, stjecali nova znanja te razvijali vlastitu kreativnost. Takvim radom kod učenika se potiče u prvom redu timski rad, tolerancija i prijateljski odnosi; učenici međusobno komuniciraju, dogovaraju se, prenose znanje jedni drugima. Nadalje, razvijaju sposobnost kritičkog mišljenja i rješavanja problema. Motivacija za rad je veća, a razvija se i kritičnost i samopoštovanje kod učenika.


  1. Agičić, D.(2017.). Vremeplov 7, udžbenik povijesti za sedmi razred osnovne škole. Zagreb, Profil.
  2. Knezović, M. (2005.). Hrvatski narodni preporod, priručnik za napredno učenje povijesti. Zagreb, Profil.
  3. Macan, T.(2013.). Povijest hrvatskog naroda. Zagreb, Školska knjiga, 191-201; 237-238.)
  4. Šidak, J.(1990.). Hrvatski narodni preporod-ilirski pokret

Primer dobre prakse medpredmetnega povezovanja


Nuša Žuber i Mateja Marčun

Poučevanje 21. stoletja naj ne bi bilo usmerjeno zgolj k podajanju snovi in spodbujanju mišljenja, temveč bi temeljilo k holističnemu pristopu poučevanja in spodbujanju naravne radovednosti učencev v avtentičnem kontekstu. Namesto tradicionalnih šolskih predmetov bi bilo mnogo bolj motivacijsko poučevanje, ki naj bi za izhodišče imelo pojave, ali kot jim pravi finska stroka FENOMENE. Preko njih in s pomočjo informacij ter pridobljenih spretnosti, naj bi učenci prestopali meje med šolskimi predmeti ter hkrati s tem razvijali veščine 21. stoletja: kritično mišljenje, ustvarjalnost, inovacije, timsko delo in komunikacijo. Učence je torej potrebno preusmeriti iz poti KAJ MISLITI, na pot KAKO RAZMIŠLJATI 1. »Učenje je učinkovito le, ko poteka v sodelovalnem vzdušju, kar pomeni, da je sodelovanje eksplicitni del učnega okolja, pa tudi, da je učenje povezano s skupnostjo« (Aberšek, 2014, p.2).

Eden izmed zahtevnejših izzivov učitelja v današnjem času je torej motivirati učence na način, da uvidijo smisel v učenju in uporabnosti znanj. Uvid pa je možen samo preko povezovanja različnih vsebin pouka s poudarkom na izkušenjskem učenju v povezavi z lokalnimi potrebami in željami. Močan prožilec motivacije za učenje je upoštevanje pozitivnih čustev. To je spoznanje, ki prihaja iz radovednosti, vedoželjnosti, z izkušnjo »aha efekta«. (Aberšek, 2014)

Razpis Dneva habitata 2017 naju je spodbudil k uresničitvi zgoraj napisanega povezovanja, poučevanja, interdisciplinarnega zlitja, upoštevanja pozitivnih čustev… Izhajali sva iz učnih načrtov, kriterijev razpisanega natečaja, strokovne literature, razvojne stopnje učencev in lokalnih posebnosti. Pri tem sva povezali likovno umetnost (oblikovanje na ploskvi, tridimenzionalni prostor), matematiko (geometrijo in merjenje, prikazi podatkov), slovenščino (neverbalno in verbalno komunikacijo), družbo (ljudje v družbi, ljudje v prostoru in ljudje v času) ter ne nazadnje naravoslovje in tehniko (spreminjanje snovi in živa bitja). Projektu sva zaradi navdahnjenosti s strani natečaja določili temo – javni prostor kot igrišče ter poimenovali projekt OD PROJEKTA DO IDEJE.

Učne vsebine iz predmeta naravoslovje in tehnika (javni prostor našega okolja, poslovne in bivalne stavbe, trdnost gradnje, poklici v gradbeništvu, spoznavanje postopkov obdelave papirja in vrste papirja) sva implementirali v raziskovanje naselja Križe, proučevanje stavb in javnih prostorov, izdelovanje maket iz Lego gradnikov, papirja, kartona, lepenke in prosojnih modelov iz naravnega materiala. Ob tem so spoznavali različne poklice v gradbeništvu (arhitekt, gradbenik, krovec, tesar…), pridobivali tehnična znanja različnih gradenj, razvijali stališča za vključevanje v družbo in z nadgradnjo reševali nove situacije iz področja naravoslovja in tehnike. (Vodopivec et al., 2011)

V samem projektu so proučevali, spoznavali in vrednotili družbeno, kulturno in naravno okolje, v vseh njegovih sestavinah ter interakcijah in soodvisnostih. (Budnar et al., 2011)

Pri aktivnem preoblikovanju prostora (makete naselja in učilnica na prostem) so učenci razvijali likovne kompetence, saj so izhajali iz razumevanja naravnega, osebnega, družbenega in kulturnega prostora. (Kocjančič et al., 2011)

Ob raziskovanju in spoznavanju domačega kraja in preoblikovanju učilnice na prostem so razvijali tudi matematične kompetence, saj so ob tem uporabljali matematičen način razmišljanja za reševanje problemov iz vsakdanjega življenja. Ob tem so gradili pojme in povezave, spoznavali ter učili nove postopke, ki so posameznemu učencu omogočili vključitev v sistem (matematičnih) idej in posledično vključitev v kulturo, v kateri živi. Naravo v učilnici na prostem ter širše šolsko okolje so sprejemali kot vir za matematično imageustvarjanje in raziskovanje. (Žakelj e tal., 2011)

V projektu sta sodelovala dva razreda OŠ Križe (4.a in 4.b). Ker tema sovpada s petimi šolskimi predmeti, smo se ga lotili širše, kot projekt, in delali na njem tri tedne.

Slika 1. Ogled šolske okolice

Na samem začetku smo ločili in spoznali javne prostore, ki se nahajajo v naselju Križe. Ker so vsem dostopni in na razpolago ter uporabo, naj bi služili tudi nekemu namenu. Lahko so prijetni, topli in polni izzivov ali pa zapuščeni, hladni in sami sebi namen. Obdajajo jih zgradbe, ki pomembno vplivajo nanje ter tudi na nas, prebivalce naselja. Prav zaradi tega smo v prvem delu projekta spoznali zgradbe naselja Križe, iz kakšnih gradnikov so imagenarejene in kako so umeščene v prostor. Sprehodili smo se po okolici šole ter si ogledali in prešteli javne prostore ter pomembne zgradbe. Javnih prostorov smo našteli zgolj tri in hkrati kar nekaj nam koristnih in pomembnih zgradb, ki jih obdajajo.

Slika 2. Pred kulturnim domom v Križah

clip_image006S pomočjo Lego gradnikov smo se lotili gradnje zgradb naše okolice. Pri tem smo spoznavali načine različnih gradenj clip_image008glede na povezavo gradnikov med seboj. Lego zgradbe smo nato umestili v šolski prostor – maketo, ter si ogledali še javne prostore, ki so ob njih nastali.

Slika 3. Izdelava šolske okolice z lego gradniki

Slika 4. Šolska okolica iz lego gradnikov

Pogovorili smo se o težavah, ki so nastopile pri gradnji in postavitvi v prostor (težko je z enakimi gradniki graditi različne zgradbe, nemogoče je bilo prilagoditi velikost zgradb na podlago makete).

Sledila je predstavitev poklicev, ki sodelujejo pri gradnji zgradb. Ob tem smo se ustavili na delu arhitekta in oblikovanju maket. V tem delu smo nato zgradili maketo iz odpadnih papirnatih škatel, ki smo jih poskušali še oblepiti in jim narisati podrobnosti. Stavbe smo nato ponovno umestili na maketo ter ugotovili, da je bilo oblikovanje iz papirja mnogo bolj primerno in posnemanje zgradb lažje, kot delo z »lego gradniki«. Tokrat so se nam javni prostori pokazali v primernejšem merilu.

Slika 5. Izdelava modelov stavb iz papirja    Slika 6. Maketa šolske okolice iz papirja

Ker je pri gradnji zgradb zelo pomembna tudi struktura, smo se lotili še oblikovanja struktur zgradb naselja Križe. Učenci so spoznali, da nam strukture kažejo neko prosojno obliko, niso pa primerne za natančne makete in predstave.

Slika 7 in 8. Prosojni modeli iz naravnih materialov

Ponovno smo umestili papirne zgradbe na maketo ter se pogovorili o tistih javnih prostorih, ki samevajo v našem naselju in so skoraj neopazni, zanemarjeni, neuporabni… Na drugi strani imamo javni prostor, ki ga vsako dnevno uporabljamo, a nas žalosti in jezi zaradi svoje slabe izkoriščenosti. Učenci so si kot izziv vzeli spremeniti, dodelati, dodati ideje za izboljšavo šolskega igrišča.

Tako nam je kot poslastica vseh preteklih dejavnosti ostal TEHNIŠKI DAN – Od projekta do ideje učilnice na prostem/ igrišča.

Na ta dan smo se seznanili z razvojem in oblikovanjem šolskih igrišč. Razmišljali smo o pomenu različnih tipov igral in namenu že obstoječih igral. Ogledali smo si s pomočjo računalniške predstavitve različne vrste in tipe igral (plezalne in domišljijske strukture, plezala, skrivališča…). Sledil je ogled šolskega igrišča ter beleženje in dodajanje tipov igral v preglednico. Po razgovoru in predstavitvi preglednic so učenci na terenu narisali skico obstoječega stanja. V razredu smo se nato seznanili, kako arhitekti načrtujejo zunanji prostor in kako ga predstavijo na načrtu (znaki za drevesa, grmovja, igrala….). Pomembno je bilo predstaviti pogled z višine – tloris in pomanjševanje ter povečevanje slik. Ob tem smo opravili tudi vajo povečave.

Slika 9. Ogled učilnice na prostem     Slika 10. Izdelava skice obstoječega stanja

V razredu so učenci s pomočjo skice natančno narisali načrt šolskega igrišča. Sledilo je pomembno vprašanje: Na kaj moramo pomisliti, ko načrtujemo novo/dopolnjeno šolsko igrišče?

Večina je bila mnenja, da potrebujemo vedenje o količini denarja, ki nam je na voljo. Ker ga imamo zelo malo, smo morali v ideje vključiti poceni materiale ter delo, ki ga lahko opravimo tudi na šoli. Sledil je razgovor o cenovno dostopnih materialih ter igralih, ki bi jih lahko sami oblikovali.

Slika 11 in 12: Izdelava načrtov z lastnimi idejami

Naslednji korak je vodil k ustvarjalnemu delu tehniškega dne. K že narisanim načrtom so tokrat dodali lastne ideje, kaj vse bi si želeli vključiti v šolsko igrišče, a je cenovno dostopno, primerno za učence druge triade ter nudi obilico različnih ustvarjalnih iger.

Po končanem delu smo pregledali ideje, prešteli ponavljajoče ter jih zapisali v preglednico. Kar 17 učencev si je zaželelo sprehajalno čutilno podlago, 9 hišico na drevesu, 7 »gumolin« (tako so imenovali pot narejeno iz polovično zakopanih gum), 6 učencev si je zaželelo skrivališče ali zatočišče, 4 različne poligone, 5 peskovnik, 8 različne hribčke, 6 ribnik…


clip_image026Ker so bile ideje zanimive in dostopne za izdelavo, smo jih predstavili tudi ravnateljici ter naslednji dan vsem ostalim učencem šole z razstavo OD PROJEKTA DO IDEJE.

Slika 13. Razstava projekta na šoli


  1. Aberšek, B., 2014. Miselni preskok v izobraževanju. Dostopno na:
  2. Eurydice, 2011. Teaching and Learning in Single Structure Education.
  3. Filipič, P., Kavčič, L., Kuhar, Š., Malijevac, T., Struna Bregar, A., Viki Šubic, B., 2013. Igriva arhitektura:Priročnik za izobraževanje o grajenem prostoru. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  5. Goličnik, B., Odprt javni prostor in njegovi uporabniki.
  6. Program osnovna šola, Družba, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
  7. Program osnovna šola, Likovna vzgoja, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
  8. Program osnovna šola, Matematika, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
  9. Program osnovna šola, Naravoslovje in tehnika, Učni načrt, 2011. Ministrstvo RS za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo.
  10. Silander,P., Phenomenal education, Phenomenom based learning, Teaching by topics. Dostopno na:
  11. Simoneti, M.,2010. Igrišča za otroke 21. stoletja. Nove usmeritve pri urejanju otroških igrišč. Mladina, 24.
  12. IGRIVA ARHITEKTURA, 4.12. 2017.

Doživljanje pravljice skozi celoten pouk


Andreja Poklukar

Poslušanje in pripovedovanje pravljic je za otroke pomembna razvojna spodbuda. Ima pomemben vpliv na otrokov osebnostni, socialno-čustveni in moralni razvoj. Pri tem imamo pomembno vlogo učitelji in vzgojitelji.

Pravljice so zvrst, ki nagovarja otrokovo osebnost v celoti. Spodbuja njegovo domišljijo, neguje otrokovo potrebo po domišljijskem svetu, razvija njegov razum. Otroci ne nazadnje spoznavajo nove besede in tako bogatijo besedni zaklad. Pravljica otroka tudi vzgaja in ga poučuje na ravni, ki jo razume. Spontano in nevsiljivo se uči preko identifikacije z glavnim likom. Uči ga socializacije in vedenja v določenih situacijah.

Pravljice nosijo v sebi modrost, ki jo prenašajo na otroka. V njih so številni napotki, nasveti, resnice, znanje, izkušnje, ki otrokom koristijo.

V pravljicah sta dobro in zlo, tako kot v vsakdanjem življenju.

clip_image002S pravljico se otroci srečajo že zelo zgodaj. Ko pridejo v šolo, so jim številne pravljice že znane in o njih zelo radi pripovedujejo ter jih predstavljajo sošolcem.

V prvem razredu smo pri slovenščini brali Grimmovo pravljico Volk in sedem kozličkov. Čeprav je velika večina učencev že poznala pravljico, so ji z veseljem prisluhnili. Pravljico sem vključila tudi v pouk pri drugih predmetih. Otroci so jo tako doživljali skozi celoten pouk.

Učni cilji pri pouku slovenščine:

  • zbrano poslušajo umetnostno besedilo,
  • poiščejo značilnosti pravljice,
  • pripovedujejo pravljico,
  • izdelajo pravljične like in sceno,
  • pravljico zaigrajo.


1. Branje pravljice

Najprej sem učencem prebrala pravljico Volk in sedem kozličkov. O vsebini pravljici smo se pogovorili. Učenci so našteli značilnosti pravljice, nato pa smo pravljico obnovili tako, da je vsak povedal eno poved, ko je dobil v roke žogico. Tako smo skupaj ustno sestavili celotno pravljico.

2. Izdelava scene in lutk

Pri likovni umetnosti so učenci izdelali lutke iz papirja in sceno – hišo kozličkov. Delo je potekalo po skupinah. Ena skupina je izdelovala sceno – hišo kozličkov, ostale skupine pa so izdelovale lutke iz papirja. Lutke so najprej natančno pobarvali, izrezali in pritrdili na palico. Sceno so izdelali iz odpadne embalaže – razne škatlice, zamaški, … Polepšali so jo z barvnim papirjem in izdelki iz blaga. Pri tem so urili natančnost, ročne spretnosti, si nudili medsebojno pomoč in razvijali ustvarjalnost.

clip_image004 clip_image006 clip_image008

3. Igra vlog

Učenci so izbrali osebo, ki jo bodo zaigrali. Po skupinah so vadili svoje vloge. Pravljico so zaigrali sošolcem in pri tem zelo uživali. Želeli so se preizkusiti v vseh vlogah. Sceno smo še nekaj časa obdržali v razredu, otroci pa so se med prosto igro igrali z izdelanimi lutkami.

clip_image010 clip_image012

4. Ura športa na temo obravnavane pravljice

V uro športa sem vključila gibalne igre povezane z osebami iz pravljice.

Kozice se lovijo

Izbrani učenec (kozica) lovi ostale učence – kozice po prostoru. Ko ujame kozico, ta lovi naprej tako, da se drži za del telesa, kjer je bila ulovljena. Katera kozica ni bila nikoli ulovljena?

Lov na kozličkov repek

Učenci se razdelijo v pare. Eden v paru ima repek (predstavlja kozlička) – za hlače si zatakne kos blaga, drugi (volk) pa ga lovi in mu poskuša repek odvzeti. Če mu to uspe, dobi on repek in partner lovi njega.

Koliko je ura?

Z izštevanko določimo volka, ki je obrnjen proti steni. Učenci (kozice) ga sprašujejo: »Volk, koliko je ura?« Volk jim odgovarja: »En volčji poskok naprej, tri kozje poskoke naprej, dva mišja koraka nazaj.« Volka zamenja otrok, ki ga prvi dohiti.

Kozlički in volkovi

Učence razdelimo na kozličke in volkove. Ekipi stojita na nasprotnih koncih igrišča, s hrbti sta obrnjeni druga proti drugi. Tiho pokličemo kozličke. Ti se tiho plazijo proti volkovom. Ko so dovolj blizu, učiteljica zavpije: “Kozlički prihajajo!” Na ta klic se volkovi obrnejo in začnejo loviti kozličke, ki bežijo nazaj na svoj konec igrišča. Kozlički, ki so ujeti, se pridružijo volkovom.

Kdo hodi okrog hiše?

Učenci sedijo v krogu, na sredini je učenec z zavezanimi očmi, ki predstavlja volka. Biti mora popolna tišina. Določimo enega učenca, ta vstane in se skuša neslišno približati volku. Volk prisluškuje in z roko pokaže smer, od koder sliši šum. Če pokaže v pravo smer, se mora igralec vrniti na svoj prostor, če ne, lahko nadaljuje. Komur se uspe približati volku in se ga dotakniti z roko, prevzame njegovo vlogo in postane volk.

clip_image0145. Ura matematike z liki iz pravljice

Pravljične like sem vključila tudi v uro matematike. Ker smo utrjevali seštevanje in odštevanje v številskem obsegu do 5, sem v sliko iz pravljice Volk in sedem kozličkov zapisala račune. Glede na rezultat računa so morali sliko ustrezno pobarvati.


Otroci so pravljico doživljali pri različnih predmetih, tako pri pouku slovenščine kot tudi pri pouku likovne umetnosti, športa in matematike. Otrokom je bil tak pouk zelo všeč in dobrodošel. Povedali so, da jim je bil pouk zanimiv in je hitro minil. Veliko učencev je povedalo, da jim je bilo najbolj všeč, ko so zaigrali enega izmed likov iz pravljice in se šli gibalne igre.

Opisano delo razvija pri učencih ustvarjalnost, načrtovanje dela in izpeljavo načrta, domišljijo ter čut za skupinsko delo. Poleg tega pa vnaša v šolsko prakso način dela, ki omogoča učencem in učiteljem bolj ustvarjalno in sproščeno učno okolje.

Pustni projekti Osnovne šole Markovci

Šola in pust


Nataša Lačen

Ob svoji osnovni izobraževalni nalogi šola tudi vzgaja, krepi človekovo osebnost in spodbuja ustvarjalnost. Spodbuja razvoj pozitivnih osebnostnih lastnosti, izvirne ustvarjalne ideje, fleksibilnost in pripravljenost za timsko delo, sprejemanje drugačnosti in drugačnega mišljenja, vse to pa pripomore pri šolskem delu in v življenju nasploh in učencem omogoča celosten razvoj.

En od načinov za doseganje širine učencev je tudi projektno učno delo, s katerim učenci dodatno razvijajo sposobnosti in znanja. Z učenci naše šole vsako leto znova izvedemo projekt Pust, s katerim se pustno soboto uspešno predstavimo bližnji in daljni okolici. Vsako leto znova pustni motiv predstavlja nov izziv, ob katerem se pokažejo ustvarjalne ideje učencev predvsem pa skupinski duh in pripadnost tradiciji in kraju.


Osnovno šolo Markovci obiskuje 307 učencev, ki prihajajo iz devetih okoliških vasi. Učenci in delavci šole smo že vsa leta del tradicionalnega Fašenka v Markovcih, saj se zavedamo, da so pust in z njim povezane norčije del našega kraja že od nekdaj in samo z vzgajanjem mlajših generacij bo tako tudi ostalo. Tradicionalne etnografske maske, ki se prenašajo iz generacije na generacijo, bodo samo tako ostale del kraja in ljudi, ki tukaj živijo.

V času pusta je delo v šoli pustno obarvano. Pustna sobota je za vse nas zelo pomemben delovni dan, saj s sodelovanjem dokazujemo pripadnost kraju, v katerem živimo, in tradiciji, za katero skupaj s starši skrbimo.

V pustni povorki šolniki sodelujemo že vse od njenih začetkov, pred tem pa smo se udeleževali pustne povorke v Ptuju.

Prva leta je vsak razred predstavljal svojo temo – bili smo vse od 1pravljičnih junakov, do turistov v Afriki, duhcev, dojenčkov, mačk, zdravnikov in seveda obveznih tradicionalnih likov picekov in vil. Ideje za posamezne maske so nastajale v razredih med učenci, ki so jih potem pod vodstvom učitelja pri likovnem pouku, razrednih urah ali na pustnih delavnicah tudi izvedli. Predstavitev na pustni povorki je bila pisana in zelo raznolika, vendar zaradi številnih tem ni dosegala tako velikega učinka kot danes, ko smo se tematsko poenotili in se z enotno temo predstavi tudi do 200 učencev.2


Ker želimo biti vsako leto atraktivni in s svojo masko pokazati širši okolici, da nam ni vseeno, o tematiki odločamo že mesece prej. Naša izbira je odvisna od trenutnih zanimivosti, ki se dogajajo v bližnji ali daljni okolici. Ko po temeljitem razmisleku končno sprejmemo odločitev, pa se pravo delo šele začne.

Utrinek s pustnega plesa v šolski telovadnici

Levčki in žirafe                                               Snežaki

Maske izdelajo učenci s pomočjo učiteljev in staršev na pustnih delavnicah, pri likovnem pouku in pri likovnem krožku. Ker smo izobraževalna ustanova, učence tudi ekološko ozaveščamo. Največ uporabljamo odpadnega papirja, kartona in odpadne plastične embalaže. Velikokrat nam z različnimi materiali in znanjem priskočijo na pomoč tudi starši in okoliški obrtniki. Dela je veliko, vendar so tudi pričakovanja velika in ves trud je poplačan ob sami predstavitvi na povorki, ko slišimo pohvalne in spodbudne besede.

Ustvarjalna delavnica: Maske                 Pustna delavnica: Korant


7Prva skupna maska je bila VITAMINČKI, kjer so posamezni razredi zastopali določeno vrsto sadja: limone, hruške, pomaranče, slive, grozdje,…. Veliko smo se pogovarjali o vrstah sadja in zelenjave in o pomenu vitaminov za naše dobro počutje in zdravje.

Slika 7. Vitaminčki: Pomaranče iz 3. razreda

8Vse od Zabovc pa do občine so otroci našemljeni v sadeže poplesavali po cesti in prepevali: Vitaminčki smo, veselo skačemo, lahkih nog, naokrog! Vitaminčki smo, zdravje nosimo, da bolezni več ne bo!…

Učenici 5. a – Grozdje

Imenitno smo se zabavali, pa še nekaj smo se naučili!


Polni pričakovanj smo na pustni povorki leta 2006 9predstavili našo NOVO TELOVADNICO, ki smo jo nestrpno pričakovali in na katero smo bili sila ponosni. Skupine posameznih razredov so predstavljale električarje, zidarje, pleskarje, žoge, športne copate in športnike – vse kar potrebujemo za moderno telovadnico in športno življenje v njej. Tudi tokrat smo peli: Telovadnico že zidamo, zidamo…

Telovadnico že zidamo, zidamo, …


Ko smo leta 2007 prevzeli skupno evropsko valuto evre, smo bili SLOVENSKI EVRO KOVANCI – vse od centov pa do dveh evrov, z evropsko zastavico in zlatim klobučkom. 11Porabili smo veliko kartona in bleščečih barv, prav vsi učenci pa so vedeli, da je na kovancu za en evro Primož Trubar, na tistem za dva evra pa France Prešeren. Učitelji in delavci šole smo evro kovance ponosno spremljali kot bankirji s poslovnimi kovčki polnimi nove valute.

5. razred: Kovanci za dva evra


Občina Markovci leži ob največjem umetnem jezeru v Sloveniji, zato smo se naslednje leto lotili obširnega projekta MARKOVSKO JEZERO, s katerim smo poskušali obiskovalcem pokazati, kaj vse bi se lahko dogajalo na Markovškem jezeru. S to temo smo želeli ljudem sporočiti, da bi morali jezero in prostor okrog njega izkoristiti tako, kot to delajo drugod po svetu.

Na jezeru, ki je dovolj veliko, imamo prostor vsi: labodi, za svojo mirno plovbo, del jezerske obale in staro strugo Drave bi lahko namenili ribičem, da bi namakali svoje trnke, drugi del obale bi lahko spremenili v kopališče, kjer bi imeli prostor kopalci in nam ne bi bilo potrebno hoditi na morje, saj bi imeli morje kar doma! Ker pa je gladina jezera dovolj velika, bi lahko naredili tudi čolnarno z majhnimi čolnički (seveda na vesla), ki bi prevažali radovedne turiste in zaljubljene parčke – kot v Benetkah! Tako bi jezero, ki je za zdaj neizkoriščeno, ZAŽIVELO!

Priprave na pustovanje so se v šoli začele že kakšen mesec prej. Ure likovnega pouka in razrednih ur so bile namenjene izdelovanju pustnih kostumov, transparentov in učenju pesmice: Mi tudi imamo morje,… ki nas je spremljala med povorko. Melodijo smo si sposodili od Čukov, besedilo pa smo spesnili kar sami.


»Mi tudi imamo morje, na Dravi kar doma, ponuja nam prav vse, za vse prostora je.

Jezero je kot morje, pred nosom nam leži, kopalci, čolni, ribe, ptice – uživajmo ga vsi!«


Učenci prvih in drugih razredov so skupaj s starši in učitelji na likovnih delavnicah izdelovali labodja krila, šivali kapice, izdelovali kljune in barvali vrteks – vodo. Predstavljali so namreč labode na jezeru. Majhni beli labodi so bili v modrini jezerske vode prav veseli gospodinj (mamic in učiteljic), ki so jih med povorko hranile. Prav nič jih niso motili čolnarji (markovška mornarica), saj je veslanje ekološko sprejemljivo. Tudi mornarji so si 13svoje čolne, majice, kapice in vesla izdelali sami. Ribiči so doma pobrali ribiške pribore in izdelali ribe velikanke, kopalci pa so na sebe navlekli komplet poletne garderobe (zvečer je morda kakšna mama pogrešala kopalni plašč!).

Markovska mornarica


Naslednje leto je cesto od Zabovc do Markovc preplavilo več kot 140 ZVONČKOV. Na pragu je bila pomlad, bil je prekrasen sončen dan in znanilci p16omladi smo pokukali na plan. Pred tem smo na pustnih delavnicah – tehniškem dnevu – iz laminatne podloge in odrezane plastenke naredili kape – zvončke, zelene PVC vreče pa so predstavljale liste in steblo. Ker je bilo veliko barvanja in rezanja so učencem prve triade pomagali tudi starši. Skupaj smo ustvarjali, se družili in kar sproti odkrivali izboljšave in boljše ideje. Pravo timsko delo, kjer so skupaj ustvarjale cele družine.



Zvončki (zajednička)


Kot naročeno je bila naslednja povorka ravno na valentinovo. Kaj drugega bi lahko bili, če ne VALENTINOVI SRČKI? Dnevi pred pustom so bili obarvani v rdeče – naše roke, tla, ponekod so v šoli tudi stene izdajale, katera barva je glavna 17ob dnevu zaljubljencev! V šoli smo zbirali karton, iz katerega smo potem izrezali srca in jih pobarvali. Imeli smo se lepo, ko smo hodili za velikim srcem z napisom: Ko zima ohladi srce, Valentin v njem znova plamen prižge!

Valentinovi srčki


Pust je čas, ko lahko obujamo legende. S predstavitvijo Sveti Marko niže Ptuja marca 2011, smo širši okolici povedali, kdo je bil sveti Marko, po katerem je naša občina tudi dobila ime. Predstavili smo KMETE, SLIKARJE NA STEKLO, KOŠARJE, ZIDARJE in PISARJE, saj je sveti Marko njihov zavetnik.

Učenci so v okviru tehniškega dne pripravili skice, šablone in načrte za izvedbo posamezne pustne maske in nato po razredih masko tudi izdelali. Leva, predstavitvene panoje in opremo vozila je izdelala skupina učencev pri likovnem krožku.

Učenci so se s projektnim učnim delom podrobneje seznanili z legendo svojega kraja, 18razvijali so svoje ideje in ročne spretnosti, krepili svojo samozavest in samostojnost in v sproščenem vzdušju kritično razmišljali.

Lev, spremljevalec svetega Marka, pa še danes krasi in čuva šolsko jedilnico.

Sveti Marko s svojim levom pozdravlja obiskovalce “20. Fašenka”

Na tradicionalnem pustnem sprevodu smo obiskovalce poučili, za koga vse je pomemben sv. Marko, hkrati pa smo s ponosom korantom pomagali preganjati zimo.



Fašenk leta 2012 je bil pisan in barvit, saj smo se predstavili s skupinsko masko ČAROVNIK IZ OZA. Posamezni razredi so predstavljali določeno deželo, ki so jo obiskali Doroty, Lev, Pločevinko in Strašilo: Na poti v gozd, Dežela mezinčkov, Pri čarovnici, Mesto Oz in Pri čarovniku. Projekt je bil razdeljen na božični in pustni del, za22to smo začeli z aktivnostmi že novembra. Že 21decembra smo v okviru projekta pripravili božično novoletno prireditev z naslovom Čarovnik iz Oza, nato pa smo do pusta celotno predstavitev še dopolnili in nadgradili.

Utrinki s pustne povorke


Dežela mezinčkov

V sončnem sobotnem dopoldnevu smo ponosno korakali za pisano mavrico, glasno prepevali in se mastili s slastnimi krofi, ki jih gospodinje postrežejo na mizah pred svojimi domovi.

24Utrinek iz božićno-novoletne prireditve: Doroty pri Carovnici

Utrinek iz božično-novoletne prireditve: Doroty v deželi Mezinčkov

Ena od skupin je po izbrani melodiji priredila besedilo pesmi, ki smo jo peli med povorko, izdelali smo kostume glavnih likov, ki so nastopali na čelu skupine, vsaka skupina pa je bila opremljena tudi z napovednim transparentom. Obiskovalcem pustne povorke smo delili certifikate za srčnost in pogum in lističe z glavno sporočilno mislijo: PAMET, POGUM IN DOBRO SRCE V ŽIVLJENJU POMEMBNI SO LE.

Šolski novinarji so spremljali predpustne aktivnosti v šoli in na tradicionalnem pustnem sprevodu skozi vasi občine Markovci in vse pridno beležili in fotografirali.



Naslednje leto je bila zima dolga in mrzla in zavlekla se je že krepko v pomlad. Po dveh pisanih in živahnih pustih smo se tokrat preobrazili v nežne bele snežinke, ki smo jih izdelali s pomočjo staršev na pustnih delavnicah. V mrzlem sobotnem popoldnevu smo poplesavali in prepevali:

26Bele snežinke zvezdice bele,
padamo, padamo tiho z neba.
Bele snežinke nosimo sanje,
sanje in misel na zlato pomlad.

Kljub hladu smo se veselili skorajšnje pomladi.


275. razred: Bele snežinke


28Leta 2013 smo se podali v vesolje. Med pustno razpoloženimi obiskovalci je pristala vesoljska odprava 150 učencev OŠ Markovci z raketo na čelu. Med njimi so krožile zvezde in bitja s tujih planetov. Veliko truda smo vložili v izdelavo kaširanih naglavnih čelad »skafandrov«,  jeklenke s kisikom pa so bile iz odpadnih plastenk.


29Zadnji pust je bil ravno včasu pomladnih praznikov – 8. marca in ob valentinovem. Ker se takrat obdarujemo, smo se našemili v darila. Vsak izmed učencev si je priskrbel veliko kartonasto škatlo, ki jo je po svoji zamisli in s pomočjo domišljije spremenil v domiselno darilo. Pisane parade daril se bi razveselil celo Božiček!



Šolski pust pa ni omejen le na pustno povorko. Ob pustnih torkih 30imamo v šolski telovadnici PLES, kjer se pretvarjamo, da smo to, kar v resnici nismo. Na koncu najlepše maske tudi nagradimo, veseli »maškori« pa popoldne nadaljujejo pohajkovanje od hiše do hiše, kjer pobirajo darove »za debelo repo«.

Utrinek s pustne zabave v šolski telovadnici:
Zajčica in najbolj izvirna maska hobotnica

31Leta 2011 nas je na šolski pustni zabavi obiskal tudi karnevalski princ


V sami pustni povorki pa se vedno predstavijo tudi tradicionalni pustni liki Markovc: vile, piceki in seveda korant. Ko so učenci v 4. razredu, ne sodelujejo v skupinski maski, ampak popravijo in dopolnijo tradicionalna oblačila: piceki na koničaste klobuke prilepijo manjkajoče trakove in popravijo »picekovo palico s kurjo glavo«, dekleta pa pošijejo bela 33oblačila in popravijo zlate krone. V sami pustni povorki ju spremljata gospodar in gospodinja – učitelja. Učenke preoblečene v vile plešejo in pojejo domačinom, za njimi pa piceki kljuvajo po dvoriščih in gospodinji želijo dobro n34esnost pernatih živali. Oboji so nekoč v dar dobivali jajca, danes pa predvsem denar in sladkarije.

Na ta način šolniki poskrbimo, da je vsak učenec vsaj enkrat maskiran tudi v tradicionalno masko.

Vsi, otroci, učitelji in starši, smo z vsakim FAŠENKOM bogatejši za izkušnjo več, zraven pa se še imenitno zabavamo! Veseli smo, da lahko prispevamo svoj delež k ohranjanju tako bogate in pisane kulturne dediščine in z njo povezanih običajev.