Katjuša Tomšič Juvančič
Sažetak
Učitelji često primjećuju kako tijekom školovanja sve više i više učenika postaje nezainteresirano za školski rad, teže prate nastavu, manje pamte, a aktivno sudjelovanje u nastavi pada. Dok prvoškolci ne mogu čekati da mogu izraziti svoje mišljenje uz učiteljevo objašnjenje, u osmom se razredu borimo za pažnju i radujemo se svakoj podignutoj ruci. Naravno, na to utječu mnogi čimbenici, a jedan od važnijih i često zanemarenih je učenje kroz pokret. Iskustva pokazuju, da se tjelesna aktivnost često koristi prvenstveno kao opuštanje tijekom nastave i učenje kroz igru među učenicima prva tri razreda, mnogo manje se takve aktivnosti mogu vidjeti u četvrtom, petom razredu, dok kod najstarijih učenika samo nekoliko učitelja obraća pažnju na kretanje. U ovom članku predstavit ću nekoliko takvih aktivnosti koje se mogu raditi i sa starijim učenicima i za koje nisu potrebne velike pripreme. Kao socijalni pedagog kod većine djece s kojom radim primjećujem motorički nemir i nemogućnost sjedenja na mjestu, a budući da sam primijetila mnoge od tih elemenata čak i kod djece koje nemaju poteškoća u školskom funkcioniranju, tijekom protekle godine posvetila sam više pažnje otkrivanju utjecaja aktivnosti pokreta na pažnju i koncentraciju. Prvo sam u individualnom radu s djecom s poremećajem pažnje počela koristiti kinestetički stol. To je odmah pokazalo povećanu pažnju i sposobnost praćenja lekcija i rješavanja zadataka. Rezultati su me oduševili pa sam počela dodavati i druge kinestetičke aktivnosti, koje ću opisati u članku. Neke od tih aktivnosti u svoj su rad uveli i drugi nastavnici i oni su primijetili promjene u klimi u učionici i samom procesu učenja.
Ključne riječi: tjelesna aktivnost, pažnja, uspješnost učenja, aktivno sudjelovanje.
1. Uvod
Današnji način života, koristeći informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, ima dubok utjecaj na razvoj naše djece na svakom koraku. Sve više vremena provode sjedeći pred ekranima, krećući se sve manje i manje.
Prema Društvu za kardiovaskularno zdravlje Slovenije samo trećina djece u dobi od 7 do 12 godina postiže razinu tjelesne aktivnosti koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. Istraživanja pokazuju da 80% roditelja vjeruje da je njihovo dijete fizički aktivno barem jedan sat dnevno, ali to je istina samo kod 33%. Štoviše, otkrili su da je 41% djece tijekom glavne pauze, koja služi mentalnom i fizičkom opuštanju, sjedilo. Prekomjerno sjedeće ponašanje povećava se s godinama. Svaka treća djevojka u slobodno vrijeme provodi više od 4 sata sjedeći u stanju mirovanja (Nacionalni institut za javno zdravje, 2019).
2. Stručnjaci o značaju kretanja
Iako stručnjaci desetljećima otkrivaju kako aktivno okruženje omogućava više živčanih veza u mozgu, učenici u školama provede vrijeme u glavnom sjedeći. U svojim pravilima o mozgu Medina (Medina, 2019) naglašava da nismo stvoreni da sjedimo za stolom mnogo sati. Iz evolucijske perspektive, naš mozak se razvija dok trčimo ili hodamo. Vježba potiče rad mozga, daje mu energiju, pokreti tijela poboljšavaju rješavanje problema.
„Utjelovljena kognicija je koncept koji kaže da tijelo i mozak ovise jedni o drugima za učenje. Kognitivni pojmovi ugrađuju se u pamćenje asocijativnim pokretima. Pridruživanjem naučenih informacija pokretima značajno poboljšavamo njihovo pohranjivanje i pronalaženje iz memorije.“ (Prgič, 2019)
Kretanje ili kinestetika također se susreću pri opisivanju različitih inteligencija. Prema Gardenru (Cherry, 2019), jedna od osam inteligencija naziva se tjelesno-kinestetičkom inteligencijom. Kinestetički stil učenja imaju ljudi koji trebaju fizički pokret da bi naučili i upamtili ili trebaju stvari dodirnuti, isprobati …
3. Kinestetički stol
Hiperaktivni poremećaj deficita pažnje (ADHD) je neurološki poremećaj koji utječe na izvršavanje zadatka, inhibiciju impulsa i regulaciju aktivnosti. Prema stručnjacima, 8-10% školskog uzrasta ga ima, ali to je češće kod dječaka. Djeca s ADHD-om imaju poteškoća u usmjeravanju i održavanju pažnje, teško sjednu i mirno slijede upute i imaju poteškoće u dovršavanju zadataka. Istovremeno su impulzivni i reagiraju na bilo kakve podražaje iz okoline, što pogoršava problem održavanja pozornosti.
U svom radu pratim ADHD od prilike 15 godina, a sve češće primjećujem da sve više i više učenika koji nisu dijagnosticirani i nemaju drugih simptoma poremećaja imaju problema s pažnjom. Budući da poremećaje pažnje karakteriziraju nemir, glasnost, potreba za stalnim kretanjem (sjedenje u stolici, ustajanje s radnog mjesta, igranje s olovkom itd.), zanimalo me hoće li planirani unos pokretnih aktivnosti poboljšati njihovu sposobnost koncentracije i obraćanja pažnje
Primijetila sam da kao učitelj i sama radije stojim, hodam po učionici pokazujući sadržaj učenja s puno gestikulacije i da mi to pomaže da budem budna i usredotočena, pa sam pomislila, da je tako i s učenicima. Kinestetički stol je stol za kojim stojimo, a dodatno kretanje omogućeno je okretnim naslonom za noge. Dakle, učenik ne ostaje u napornom statičkom položaju, nego stoji, a istovremeno usmjerava motorički nemir u pokret stopala, čime se lakše koncentrira za vrijeme nastave.
Stoga sam svoju učionicu za dodatnu stručnu pomoć opremila s dva stola s podesivom visinom. U prvim tjednima učenici su više-manje plašno i sumnjičavo gledali stol, dok ga je jedan od učenika četvrtog razreda s teškim poremećajem nedostatka pozornosti upotrijebio već na prvom individualnom času i otkrio da stajanjem ispred stola mnogo duže zadržava pažnju, lakše prati nastavu i osjeća se više motiviran za školski posao. Povremeno napravio je nekoliko koraka u stranu ili nazad pa se opet vratio poslu. Tako sam premjestila jedan stol u njegov razred. To je izazvalo znatiželju ostalih učenika, svi su ga htjeli testirati, tako da smo s učiteljicom tog razreda napravili raspored. Dva sata dnevno za kinestetičkom stolom stajao je taj učenik, dok su njegovi drugovi s njim raspolagali druge sate. Učiteljica je nakon nekoliko dana izvijestila o mnogo većoj akademskoj uspješnosti i motivaciji za rad svih učenika. Ispitivanja znanja koja je ovaj učenik napisao stojeći također su pokazala uspjeh.
Ubrzo su i drugi studenti ohrabrili i zajedno smo primijetili poboljšanu spremnost za rad, kraće trajanje uspostavljanja i duže vrijeme održavanja pažnje. Imali su velike uspjehe s pismenim ocjenjivanjem znanja. Teste su rješavali brže i bolje.
4. Kinestetičke aktivnosti kod nastave
Budući da je upotreba kinestetičkih stolova pokazala tako dobre rezultate, s učiteljima, s kojima češće sudjelujem, odlučili smo planirati fizičke aktivnosti u nastavu. Uz malo iskustva i pomoć pilot projekta Društva Utrip, sastavili smo popis aktivnosti koje se mogu izvesti u različitim fazama nastave. Naime, tjelesna aktivnost se može koristiti u različite svrhe. Kao priprema za učenje, odmor, učvršćivanje i testiranje razumijevanja, međusobno povezivanje učenika ili prihvaćanja novih sadržaja učenja.
Učenje kroz kinestetičke aktivnosti znači učenje dodirom, crtanjem, kretanjem po prostoru, igranjem… pa je čak i problematičnim učenicima lakše pratiti lekcije tijekom takvih aktivnosti.
Predstavit ću nekoliko takvih vježbi koje su prikladne za učenike svih dobnih skupina i koje su se našim učenicima više puta svidjele.
4.1. Aktivni odmori
Koriste se uglavnom tijekom nastave, gdje prevladava klasična nastava s tradicionalnim metodama kad učenici sjede većinu vremena. Prekid u radu s fizičkom aktivnošću ponovo budi mozak. Uz neke od ovih vježbi pružamo i obuku u komunikacijskim vještinama i međusobnoj povezanosti.
4.1.1. Pozdrav
Učenici hodaju po učionici i rukuju se jedni s drugima. Da bismo vježbu učinili zanimljivijom, možemo definirati pravila, npr. na koji način se momci rukuju jedni s drugima, kako djevojčice i na koji način dječak s djevojčicom.
4.1.2. Dodir peta
Ne treba nam puno prostora za vježbu. Učenici stoje za svojim stolom. Naizmjenično savijaju nogu u koljenu prema stražnjici, dodirujući pete rukama. Desnom rukom lijeve pete i obrnuto. Ponovite vježbu oko 30 sekundi.
4.1.3. Gordijski čvor
Igrači stoje u krugu rame uz rame sa zatvorenim očima. Pružaju ruke prema središtu kruga i nalaze slobodne ruke (pokušavaju izbjeći ruke svojih susjeda i ruke jedne te iste osobe. Nakon što se svi drže za ruke, otvaraju oči i pokušavaju se rastaviti u krug bez spuštanja ruku.
4.2. Učvršćivanje sadržaja učenja
Umjesto klasičnog ispitivanja frontalnim postavljanjem pitanja i odgovaranjem učenika, mogu se izvesti razne pokretne aktivnosti.
4.2.1. Prolazak lopte
Studenti stoje ispred svojih stolica. Učvršćivanje započinje time što učitelj predaje loptu jednom učeniku. On postavi pitanje u vezi sadržaja učenja i baca loptu drugom učeniku, koji odgovori i postavi pitanje te baci loptu trećem. Ako učenik ne zna odgovor, baca loptu dalje.
4.2.2. Termometar
Kredom nacrtajte crtu po podu po širini prostorije. Na crti označite središte i dva kraja, minus i plus. Učenicima objasnite da minus znači „ne slažem se“, plus „slažem se, a središte „nisam siguran“. Učenicima postavljamo tvrdnje, a oni se kreću lijevo i desno duž skale, u skladu s tvrdnjom. Vježba se može koristiti i kada se izvode aktivnosti za povezivanje u timu, komunikaciju, toleranciju…
4.2.3. Dan i noć
Prema principu igre Dan i noć, učenicima govorimo činjenice o tvari koju učvršćujemo, a učenici čučne ako činjenica nije točna i stoje ako jest.
4.2.4 Dvostruki krug
Polovina učenika čini unutarnji krug, a druga polovina vanjski krug. Učenici se okreću u krugove kako bi se međusobno pogledali. Učitelj postavlja pitanja, učenici stoje nasuprot, savjetujući se za odgovor ili razmjenjujući mišljenja. Za sljedeće pitanje učenici vanjskog kruga čine jedan ili dva koraka udesno, stvarajući tako novi par koji će se savjetovati o novom pitanju. Učitelj stoji usred kruga i promatra događanje.
4.3. Određivanje parova i skupina
Kao priprema na grupni rad ili rad u parovima, kinestetičke aktivnosti mogu se koristiti za određivanje članova grupe.
4.3.1. Voćna kupa
Učitelj pripremi kartice s različitim voćem, onoliko voća koliko grupa želi stvoriti. Učenici slijepo biraju karte, a zatim šetaju učionicom tražeći drugove s istim voćem ili takvim, da svako u grupi ima drugo (to odluči učitelj). Tako stvorene grupe su heterogene, a moraju sudjelovati i učenici koji se radi sakriju za druge.
4.3.2. Rukovanje
Učitelj pripremi kartice s brojevima od 1 do 5 ili 6, ovisno o broju skupina. Pripremi više kartica s istim brojem. Učenici opet slijepo biraju kartice. Broj na kartici označava broj rukovanja s jednom osobom. Učenici tiho hodaju po razredu i rukuju se jedni s drugima. Pri tome ne smiju govoriti. Gestom se slažu, tko će prvi rukovanjem pokazati broj na svojoj kartici. Kad se drže za ruku, osoba A toliko puta stisne ruku osobe B, koliki mu je broj na kartici. Osoba B to prihvati i stisne ruku osobe A toliko puta, koliko diktira broj na njegovoj kartici. Ako je broj isti, oni se okupe i zajedno pronalaze nove članove, a ako ne, idu dalje i rukuju se dok ne nađu svojih članova. Aktivnost se pokazala zabavnom učenicima svih uzrasta, a izazov je podučiti ih da je završe u potpunoj tišini.
4.3.3 Sastanak
Svaki učenik nacrta sat na komad papira. Zatim hoda po učionici i za svaki sat vremena nađe partnera za sastanak. Na sat zapiše njegovo ime. Samo se jedan drug može napisati za svaki sat i za svaki sat drugi. To zna nekim učenicima stvarati probleme, pa učitelj može pomoći tako što će, primjerice, pitati: „Tko nema partnera u 5 sati?“. Tako spoji ta dva učenika. Kad imaju svi za svaki sat napisano ime, učitelj određuje parove najavljivanjem sastanka u određeni sat. Satove možemo koristiti više puta, jer smo stvorili 12 različitih parova za svakog učenika.
5. Odgovori učenika i učitelja
Učenici su vrlo dobro reagirali na planirane fizičke aktivnosti tijekom nastave, a znali su i sami zamoliti učiteljicu, da ih upotrebe kad bi trebali predah. Rekli su, da su se osjećali kao da se igraju dok su bacali loptu i odgovarali na pitanja.
Promatranja učiteljica bila su uglavnom usmjerena na povećani dio učenika koji su održavali pažnju tijekom nastave, na aktivno sudjelovanje i poboljšanu koncentraciju u razredu, a s tim i na razrednu klimu. Tako su učenici primijetili da nisu samo uspješniji nego i opušteniji. Naravno, to ne znači da je to bilo cijelo vrijeme i da su svi problemi s uznemirenim i nemotiviranim učenicima nestali, ali poboljšanja su bila očita.
Kada sam pojedinačno radila s učenicima s poremećajima, primijetila sam poboljšanje samopoštovanja kod većine djece jer su znali da nakon napornog rada slijedi igra, pa su u radu ustrajali do kraja i bili uspješni. Gotovo svi matematički zadaci bili su riješeni stojeći pored kinestetičkog stola, pa tako i pismeno ocjenjivanje. Jedan od učenika rekao mi je da je otkrio, da će, čak i kad kod kuće ne uči dovoljno, izvući više informacija iz sjećanja ako je kod nastave stao za kinestetičkom stolom.
6. Kako naprijed
Kretanje također ima pozitivan učinak na učitelja, a pokretne aktivnosti koje oslobađaju učenike i pomažu im u dobivanju bolje pozornosti čine i učitelja opuštenijim. Unatoč početnim strahovanjima da bi nas priprema takvih nastava dodatno opteretila i da stariji učenici možda ne žele sudjelovati u igrama, ubrzo se pokazalo da je pokret zaista osnovni element koji je ljudima potreban za normalno funkcioniranje.
7. Literatura
- Za Srce, Otroci v mestu. Dostupno: https://zasrce.si/projekti/otroci-v-mestu/
- Nacionalni institut za javno zdravje, 10.maj – svetovni dan gibanja. Dostupno: https://www.nijz.si/sl/10-maj-svetovni-dan-gibanja [17. 7. 2019]
- John Medina, Brain rules, Seattle: Pear Press, 2014 Dosegljivo: https://facultylibrary.dmcodyssey.org/wp-content/uploads/2016/11/Brain-Rules-by-John-Medina.pdf [15. 7. 2019].
- Jani Prgič, Kinestetični razred, Griže: Svetovalno-izobraževalni center, 2018
- John Ratey, SPARK: The Revolutionary New Science of Exercise and the Brain, New York: Little, Brown and company, 2008
- Kendra Cherry, Gardner’s Theory of Multiple Intelligences, Dostupno: https://www.verywellmind.com/gardners-theory-of-multiple-intelligences-2795161 [15. 7. 2019]
- Blaž Povše, Kaj je ADHD in kakšni so njegovi simptomi, Center MOTUS ; Dostupno: https://www.center-motus.si/kaj-je-adhd-znaki/ [15. 7. 2019]
Kartonske tuljce od metražnog materijala su učenici sastavljali na različite načine da su napravili dugačku cijev, po kojoj se kotrljala špekula. Tobogan su učenici na različite načine oblikovali na školskim stepenicama.
Pogodi rupicu je igra, u kojoj su učenici upotrijebili špekule i kartonski poslužavnik za jogurte. Poslužavnik su nagibali u svim pravcima, sve dok nisu špekule pale u rupice.
Slika 2. Pogodi rupicu
Slika 4. Nogomet
Slika 5. Vlak
Ulovi lončić
Pogled kroz prozor 