Poremećaji pažnje i hiperaktivnost

Dolores Štembergar

Učitelji u školama rade sa širokom spektrom različitih učenika koji imaju različite potrebe. Za mnogo od njih učiteljima su potrebna specijalna znanja ili barem nekoliko učinkovitih metoda, kako raditi s njima. Veliku pažnju ovaj put posvećujemo djeci s ADHD-om (poremećaj pažnje i hiperaktivnost). Pročitati možete neke činjenice o ADHD-u i primjere iz prakse koje smo odradili s učenikom na individualnim satovima dodatne stručne pomoći. U zaključku tražimo ideje kako napraviti nastavu za tu djecu još bolju.

Ključni pojmovi: škola, pažnja, ADHD.

Uvod

Učitelji se susrećemo s različitim učenicima. Neki od njih sve brzo pamte i nauče, drugi imaju probleme kod čitanja, pisanja, neki ne mogu da sjede na miru. Pri našem radu s djecom primjećujemo, da imaju poneki od učenika poremećaj nedostatka pažnje. Tu ne govorimo samo o djeci s ozbiljnim poteškoćama već i o djeci koja nisu prepoznati kao djeca s posebnim potrebama. Kako bi učenik mogao pratiti nastavu mora biti pažljiv, slušati i razumjeti šta je čuo. U članku se susrećemo s ADHD–om; poremećajem pažnje i hiperaktivnosti. Pažnju obraćamo na primjer iz prakse, na učenika koji nije dijete s ADHD-om, ali ima nekoliko naznaka i željeli smo pronaći efektivne načine rada s njim.

Šta je ADHD?

Na poteškoće s pažnjom pomislimo, kad ima učenik poteškoće kod školskog rada, ne može da sjedi na miru, nije moguće kontrolirati ponašanje. Poremećaj pažnje i hiperaktivnost može različito utjecati na osobe. Netko ne može sjediti na miru, drugi to može, ali ne može se koncentrirati. Iako se ADHD manifestira na različite načine, imamo tri osnovna područja. Prvo je područje manjkave ili lako preusmjerene pažnje. Ljudima je teško koncentrirati se. Drugo je impulzivnost. Mnogi ljudi imaju problema s kontroliranjem svog ponašanja (npr. skakanje u riječ…). Treće područje je hiperaktivnost, što znači, da se osoba stalno kreće na bilo koji način. Taj nemir tijela je nekontrolirani. Ljudi mogu imati ozbiljne probleme na jednom području ili u kombinaciji svih područja. ADHD može se manifestirati u kombinaciji s ponekim drugim poremećajima i zato ga je još teže prepoznati (Strong i O. Flanagan, 2011). Djetetu s ADHD-om škola može biti prostor zbunjenosti, izvor frustracija. Učenici će trebati pomoć kod razumijevanja uputa. Razumno je, da se upute razdjeli na više manjih dijelova. Kod djece koja još ne zna čitati dobro je upotrijebiti slike. Kad predamo upute učenik može ponoviti je za nama. Također su s ADHD povezane i poteškoće s čitanjem i pisanjem. Za djecu s ADHD teško je uskladiti finomotoričke pokrete koji su potrebni za pisanje. Neki odrasli pišu s tiskanim slovima jer im je čitanje pisanih slova previše zahtjevno, čak kad čitaju svoj rukopis. Jedan od najtežih zadatka za djecu s ADHD je održavanje pažnje u školi. Okruženje za učenje trebamo održavati dovoljno zanimljivo i poticajno u svakom trenutku. Dobro je, da koristimo povremene pauze i da se može učenik u školi razgibati. Kod sebe može imati i neke igračke koje mu omogućuju, da ih pomiče u rukama. Jedna od činjenica koju je dobro znati je ta, da djeca s ADHD-om trebaju pomoć kod organizacije. Dijete treba da nauči kako organizira svoje stvari, da nauči kako zapamtiti što ima za zadaću, kako da napravi red na svome stolu dok uči ili piše zadaću i slično (Strong i O. Flanagan, 2011).

Kako raditi s djecom s ADHD-om?

Učenicima je potrebna pomoć kod organizacije vremena. Na početku dana je dobro koristiti za mlađe učenike vizualne potpore uz pomoć kojih učeniku predstavimo šta ćemo raditi taj dan. Raspored je dobro imati na vidnom mjestu na zidu. U rasporedu možemo učeniku označiti vrijeme koje je određeno da uredi svoj prostor. Učitelj, ako treba, nudi pomoć. U tablicu možemo svaki dan zapisani važne datume. Tijekom nastave možemo uključivati vježbe za svijest o vremenu i vremenskom slijedu (npr. postavljamo specifična pitanja: šta slijedi nakon sata matematike…) Učeniku će zatrebati pomoć u organizaciji školskog pribora i prostora, npr. 5 minuta dnevno možemo imati za uređivanje pribora. Pomažemo koliko je potrebno i kod organizacije bilješka. Ima smisla dulje zadaće podijeliti na manje dijelove (Ganc, 2012). Djecu s ADHD-om potrebno je učiti organiziranju na svim područjima života. Moraju naučiti kako posložiti svoje stvari, kako urediti radnu površinu ili igraonicu (Strong i O. Flanagan, 2011).

Primjer iz prakse

Kod svojeg rada sreli smo se s učenikom koji je imao znakove ADHD-a, ali nije bio dijagnosticiran. Godinu dana radili smo s njim individualno i sljedeće godine u produženom boravku. U nastavku opisat ćemo ideje, koje su mu pomogle, da je lakše odradio zadaće. Učenik je imao kratkotrajnu pažnju. Aktivnosti ili zadatke je ponekad djelomično završio uz dodatni poticaj učiteljice. Aktivnosti je odradio do kraja samo ako ga je nešto zanimalo. U razredu ga je sve ometalo, sve je vidio i čuo, nije se mogao koncentrirati. Zbog poteškoća na području pažnje je puno puta zadaće riješio zadnji ili ih uopće nije mogao riješiti samostalno. Stol i pribor su na početku bili neuredni. Vježbali smo kako pripremiti pribor na stolu, kako posložiti sve što je u pernici. Za djecu koja ima problema s organiziranjem stvari na stolu, lijepljenje “granica” za bilježnice i olovku može pomoći u usmjeravanju – kako dijete treba da spremi svoje stvari.

Slika 1. Organizacija na stolu

Dijete će za neko vrijeme naučiti, gdje treba da stavi pernicu, gdje ostale stvari. Kad učenik nauči organizaciju na stolu, postupno napuštamo “okvire”. Naš učenik na početku prvog razreda nije mogao sjediti više od 5 minuta. Trebao je puno malih odmora. Kako bismo ga motivirali, upotrijebili smo razne igre, koje uključuju tjelesne aktivnosti. Učenik nije izdržao puno vremena na miru, trebao je kretanje. Na početku individualnih sati smo koristili vježbe iz Brain Gyma, koje su mu koristile i zbog drugih deficita (vježbe križnih pokreta – učenik dizao jednu nogu i dotaknuo suprotnu ruku). Ponekad smo koristili vježbu za smirivanje i povezivanje te vježbu ležeće osmice. Ležeća osmica koristi se za vježbu pažnje, koncentracije… Osim toga uz pomoć nje vježba se vještina prelaska srednjeg polja koja je važna za učenje čitanja i pisanja. Vježbe smo koristili jer je Brain Gym namijenjen između ostalo poboljšanju koncentracije, pamćenja, kontroli hiperaktivnosti, koordinaciji pokreta… Ležeća osmica se koristi tako, da učenik s kuglicom ili prstom putuje po “putu” koji je izdubljen na ploči osmice i tako aktivira rad obje strane mozga

Slika 2. Ležeća osmica

Kako bi poboljšali koordinaciju i pažnju na aktivnost, ponudili smo učeniku dovoljno kretanja i motivirali ga za rad tijekom nastave i na druge načine. Za odmore koristili smo loptice i rekete bez ručke. Dodavali smo loptice; prvo držali reket objema rukama, pa naizmjenično jednom, pa drugom.

Slika 3. Reketi bez ručke

Učenik je trebao na različite načine nositi loptice i “ježeve” na reketima, različito brzo hodati, nositi ih na različite načine. Učenik je loptice vodio po podu oko prepreka jednom nogom, pa onda drugom. Ponekad je kombinirao lijevu i desnu nogu, najviše na početku kad je imao poteškoće sa hvatanjem loptica nogom.

Slika 4. Različite loptice i ježevi

Da bi zapamtio što ima za zadaću dogovorilo smo, da zaokruži broj stranice ili zadaće i doda samoljepljivi listić. Otkrili smo, da jasna struktura pomaže učeniku. Tijekom nastave smo učeniku rekli npr. sada završimo zadaću, a onda kad završiš s njom, igramo se… U produženom boravku smo primijetili, da učenik voli slikati i crtati. Najviše je volio stranice za bojanje. Nije birao samo jednostavne koje bi mogao brzo obojiti već više puta i kompliciranije. Ipak ih uglavnom nije završio jer je trebao odmor. U drugoj godini poteškoće na području pažnje su se smanjile. To ne znači, da ih više nije bilo. Učenik je još uvijek trebao pomoć učitelja, da mu dodatno objasni upute i podjeli ih na manje dijelove, da usmjerava pažnju.

Zaključak

Kod djece koja ima poteškoće na području pažnje i hiperaktivnosti ili samo neke od znakova ADHD-a bitno je uključivati odmore, vježbe, kretanje, provjeravati razumijevanje uputa i davati učeniku poticaj, usmjeravati ga. Ako ima poteškoće kod organizacije stvari na stolu ima smisla, da upotrijebimo “granice” na kojima je pernica, prostor za bilježnicu. Tjelesnu aktivnosti ima smisla organizirati u kombinaciji da dođemo do nekog našega cilja (npr. učenik 5 minuta radi s loptom), ali i želja učenika (npr. “Danas ne bi htio raditi s lopticama, možemo se igrati s nekom drugom igračkom?”).

Literatura

1. Ganc, A. (2012). Trening organizacijskih veščin pri učencu z motnjo pozornosti in hiperaktivnosti. Bilten Društvo Bravo 16 (8), 47-56. Dostupno na poveznici https://drive.google.com/file/d/0B7MnkoJaLpDiNlc4QW9pd3BCYXM/view?resourcekey=0-OCDZe1FQRmCVKtGBvmciTA (2. 1. 2021).
2. Strong, J. i O. Flanagan, M. (2011). Motnja pozornosti in hiperaktivnosti za telebane. Ljubljana: Pasadena.

Djeca s ADHD-om u školi

Maja Širca

Sažetak

Članak daje smjernice za rad s učenicima s ADHD-om i naglašava važnost obrazovanja o ADHD-u. Samo obrazovanjem možemo shvatiti da je djetetovo ponašanje rezultat poremećaja, a ne nepristojnosti.

Ključne riječi: škola, ADHD, hiperaktivnost, nemir, pažnja

Svaki je učitelj u razredu već imao učenika koji je izvukao većinu njegove energije. U ponašanju je bio najistaknutiji i gotovo neukrotiv. Kroz razne pristupe učitelj ga je pokušao uvjeriti i preodgojiti da bude mirniji, tiši, poslušniji i uključeniji u nastavu. Međutim, često neuspješno. Stoga je nastao ovaj članak koji sažima neke važne smjernice u radu s djetetom s ADHD-om.

ADHD je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti. Kratica ADHD dolazi od naziva Attention Deficit Hyperactivity Disorder i koristi se i kod nas. ADHD je kronični neurobiološki poremećaj koji utječe na regulaciju razine aktivnosti (hiperaktivnost), inhibiciju ponašanja (impulzivnost) i rješavanje zadataka (nepažnja). Prema procjenama stručnjaka, ima ga oko 8 do 10 % djece u obaveznom školovanju, te se javlja čak tri puta češće kod dječaka, nego kod djevojčica. Poremećaj može imati tri oblika:

1. Kao poremećaj pomanjkanja pažnje.
2. Kao poremećaj hiperaktivnosti.
3. Kao poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti.

Tko su djeca s dijagnozom ADHD-a? To su djeca koja kod nas izazivaju najveću zabrinutost i svojim ponašanjem privlače najviše pažnje u razredu. Glasni su i nesvjesni da njihovo govorenje remeti tijek nastave. Ne mogu čekati u redu, već se guraju i pretječu. Njihov je stol uvijek neuredan, pomagala za učenje često su slomljena, olovke nenaoštrene, bilježnice i udžbenici izgrebani i poderani. Oni gube stvari. Njihove su bilješke manjkave i nečitke, zaboravljaju domaću zadaću. Čini se da tijekom nastave sanjare dok gledaju kroz prozor, nemirno se miču na stolici, okreću se i lupaju nogama. Često dolaze u sukobe sa svojim vršnjacima, a u nekima su i verbalno ili čak fizički agresivni. Ponašaju se nepristojno i divlje.

Treba nam puno vremena da shvatimo da se učenici s ADHD-om ne ponašaju tako namjerno i jer bi to željeli. Ne zaboravljaju domaću zadaću jer žele biti neuspješni; nisu nemirni jer nas žele namjerno naljutiti; ne započinju sukobe jer su nepopularni među vršnjacima ili zato što ne žele prijatelje. Sve to čine jer ne mogu kontrolirati svoje ponašanje koje je posljedica ADHD poremećaja. S vremenom, odrastanjem i naporima okoline nauče živjeti s tim poremećajem i sve im je lakše funkcionirati u životu. Ako se razvijaju u okruženju koje ih prihvaća i stalno ne osuđuje; ako se promatraju njihove pozitivne osobine i vrline; ako ih se potiče na pozitivne odnose s vršnjacima i što više radi na njihovoj pozitivnoj percepciji sebe, tada učenici s ADHD-om mogu biti uspješni u školi, a i kasnije u životu.

U nastavku ću pokušati opisati ADHD poremećaj kako biste ga lakše prepoznali kod svojih učenika. ADHD se manifestira na toliko različitih načina, ali karakteristike se mogu podijeliti u ova osnovna područja:

• Nedostatna i lako ometana pažnja: Učenici s ADHD-om imaju poteškoće s koncentracijom. Ponekad se mogu usredotočiti na nešto, a ponekad i ne. Ova fluktuacija i promjena prirode pozornosti jedna je od glavnih karakteristika poremećaja.
• Impulzivnost: Djeca s ADHD-om imaju problema s kontroliranjem svog ponašanja (recimo, upadanje drugima u riječi, udaranje vršnjaka…).
• Hiperaktivnost: Dijete s ADHD-om stalno je u pokretu, ali se ovaj nemir ne planira i ne kontrolira. S odrastanjem takav tjelesni nemir postaje sve manje izražen.

Stoga, tijekom nastave obratite pažnju na učenike koji:

• Teško prelaze s jedne aktivnosti na drugu: imaju poteškoće s prilagodbom na nove situacije, promjene im stvaraju nelagodu i poteškoće.
• Imaju problema s pažnjom: pažnja im se brzo omete, teško se koncentriraju na dulje vrijeme pa imaju problema s izvršavanjem zadataka.
• Ne paze na detalje: površni su.
• Osjetljivi su na podražaje iz okoline: buka ih naročito brzo omete, a često su i preosjetljivi na zvuk.
• Fizički nemir: stalno su u pokretu, čak i dok sjede, ljuljaju se, cupkaju nogama i slično.
• Problemi u ponašanju: Svi gore navedeni problemi dovode do problema u ponašanju, jer ti učenici nisu u stanju obraditi sve podražaje koje dobivaju pa često reagiraju impulzivno. Istraživanja sugeriraju kako se očekuje da hiperaktivna djeca zaostaju dvije do tri godine u odnosu na svoje vršnjake u smislu socijalne i emocionalne zrelosti.

Kako možemo pomoći u organizaciji prostora i nastave kako bi suživot s učenikom s ADHD-om za cijeli razred bio što uspješniji?

• Neka učenik sjedi podalje od ometajućih podražaja. Učionica bi trebala biti što urednija.
• Neka sjedi sam ili s tihim pojedincima.
• Obično je dobro da sjedi sprijeda kako bi ga učitelj mogao neprestano usmjeravati.
• Obratimo pažnju na njegov radni prostor: na stolu bi trebao imati samo ono što mu treba.
• Mirni kutak: učenik bi trebao imati priliku povući se u kutak gdje se može opustiti.
• Omogućimo mu više odmora: možemo mu dodijeliti posebne zadatke koji uključuju kretanje (recimo, brisanje ploče, slanje u kuhinju po kruh ili čaj…).
• Učenik bi trebao imati posebnu informativku u kojoj mu pomažemo zapisati što ima za domaću zadaću.
• Raspored mora biti jasan, može biti napisan piktogramima, slikama…)

Pri komunikaciji s djetetom i o djetetu dobro je pridržavati se sljedećih smjernica:

• Komuniciramo jednostavno i jasno, gledamo učenika u oči, ton bi nam trebao biti smiren i opušten. Ne vičemo.
• Učeniku objašnjavamo posljedice njegovih postupaka i ne osuđujemo ga.
• Ne fokusirajmo se na pogreške, već na njihovo ispravljanje.
• Upute trebaju biti kratke i razumljive.
• Redovno komunicirajmo s roditeljima.
• Moramo uspostaviti odnos sa što više povjerenja s učenikom.

Dodatni savjeti koji mogu ublažiti probleme s kojima se suočavamo kada u nastavi imamo učenika s ADHD-om. Uglavnom utječu na njegovu pažnju i koncentraciju, ponašanje i motivaciju.

• Sjedenje s djetetom pomaže u održavanju pažnje i usmjeravanju. To je često nemoguće ako je dijete samo. Pokušajmo mu ipak svaki dan omogućiti nekoliko takvih trenutaka.
• Učeniku dajemo što više zadataka tijekom nastave. Rado su učiteljevi pomoćnici.
• Koristite se raznim priborom i vidljivim znakovima, poput lopatica s natpisima Stani, vidi, slušaj, razmišljaj; poslužimo se pješčanim satom; bojama za isticanje važnih informacija.
• Uključite rad u paru što je češće moguće.

U radu s problematičnim učenicima nagrađivanje željenog ponašanja može biti vrlo učinkovito. Evo nekoliko primjera:

• Nagradite ih za dovršenje zadatka ili aktivnosti (naljepnicom ili šetnjom do mirnog kutka).
• Sustav prikupljanja žetona: za obavljeni posao učenik sakuplja žetone, a kada ih sakupi dovoljno, dobiva nagradu (bombon, naljepnicu, može biti prvi u redu…).
• Bitna je pohvala za dobro obavljen posao.

Ako se stavimo u kožu učenika s ADHD-om, možemo vidjeti da se često ne osjeća dobro u svojoj koži. Uz sve podražaje koje mora obraditi, često je neprihvaćen u okolini, označen kao glavni krivac, kao problematično dijete. Nema mnogo prijatelja, iako ih, kao i sva druga djeca, želi. Želi biti prihvaćen i voljen. Mi odrasli koji smo zaduženi za njegov odgoj i obrazovanje možemo u tome puno pomoći. Naime, mi smo ti s kojima se on mora osjećati sigurno i prihvaćeno, oni koji mu moraju biti uzor, mi smo mu učitelji. Uz našu pomoć naučit će ne samo gradivo, već i bolje socijalne vještine, steći će pozitivnu sliku o sebi i samopoštovanje. Stoga ne bismo trebali osuđivati, ali bismo trebali stalno imati na umu da njegovo ponašanje proizlazi iz njegovog poremećaja. Da taj učenik nije tu da bi nas stalno srdio i „kidao nam živce“. Važno je da se stalno obrazujemo, da usko surađujemo s roditeljima i savjetodavnom službom, kao i stručnjacima u području ADHD-a. Iznad svega, važno je da imamo veliko srce, dovoljno veliko da prihvatimo ovo toliko obrazovno zahtjevno dijete i saslušamo ga. Vidjet ćemo da se u njemu krije puno nježnosti i potrebe za ljubavlju i prihvaćanjem. Dajmo mu sve to! Neka u nama vidi osobu od povjerenja te osobu na koju uvijek može računati. S jasnim granicama, naravno. Toplo preporučujem svim nastavnicima da pogledaju film Uzvrpoljeni Bram. U njemu se lijepo pokazuje kako učitelj može utjecati na razvoj djeteta s ADHD-om.

Literatura

1. Černe, T. 2016. Pomoč otrokom z motnjo pozornosti in aktivnosti. Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše. Ljubljana.
2. Kavkler, M. i Končnik Goršič, N. 2004. Nekaj v pomoč učiteljem: vodnik za poučevanje skupine učencev z učnimi težavami, ki počasneje usvajajo znanja. Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše. Ljubljana.
3. Kesič Dimic, K. 2009. Adrenalinske deklice, hitri dečki. Educa, Melios. Nova Gorica.
4. Strong, J. i O. Flanagan, M. 2013. Motnja pozornosti in hiperaktivnosti za telebane. Pasadena. Ljubljana.
5. Yarney, S. 2013. Can I tell you about ADHD? Jessica Kingsley Publishers. London.

Kako do bolje koncentracije učenika?

Anja Zima

Sažetak

Zašto sve više djece ima poteškoće s poremećajem nedostatka pažnje? To je poteškoća koja se sve češće pojavljuje. Uzroke možemo tražiti u suvremenom načinu života, premorenosti roditelja i učitelja. Žurba, bijeg od autentičnosti i primarnosti, tehnologija je prisutna na svakom koraku i djecu udaljava od realnosti. Njihov životni kompas je sve slabiji. Stoga mi, kao učitelji moramo tražiti metode s kojima pomažemo djeci da lakše uče.

Ključne riječi: pažnja, koncentracija, vježbe disanja, brain gym, bal-a-vis-x.

Uvod

Pri radu s djecom primjećujem sve više poteškoća s koncentracijom i čak poremećaj nedostatka pažnje. Nije riječ samo o djeci s ozbiljnim poteškoćama. Riječ je i o djeci kod koje koncentracija nije takva kakva se očekuje za određenu dob.

Da bi naučilo, dijete mora biti prisutno ovdje i sada, za dobar rad mozga tijekom jutra potrebno je mnogo energije. Dijete mora biti čvrsto na zemlji da bi moglo razmišljati, pratiti nastavu, biti pažljivo, razumijeti što je čulo. Učeniku koji ima nedostatak zemaljske energije, svaki će sat, čitanje svakog zadatka, biti zahtjevno i vrlo iscrpljujuće. Tada dolazi do toga što je svim učiteljima jako poznato. Učenici odlutaju u svoj svijet, gledaju kroz prozor, odsutni su, a kasnije dođe do ometanja nastave i čavrljanja. Djeca bolje djeluju kada rade individualno, tada je uz njih prisutna odrasla osoba, a oni se priklone energiji odraslog (Beznik, 2020). Mi roditelji i učitelji smo nakon takvog rada često izmoždeni. Osobno sam nekoliko godina promatrala samu sebe. Kada sam bila energijski prisutna, s dobrom podrškom, učenici su bolje učili, a rad u razredu je prolazio bolje, učenici su bili spremniji za rad, dok je s druge strane u razdoblju iscrpljenosti bilo više lutanja, gledanja kroz prozor i ometanja nastave.

Glavni dio

Do poteškoća pri učenju često dolazi zbog nejednako razvijene lijeve i desne strane moždane hemisfere kod djece. Danas većina djece ima bolje razvijenu desnu hemisferu, dok školski sustav i način učenja u prvim godinama školovanja traži više lijevu hemisferu. A djeca nisu sazrijela za to. Djeca koja su energetski iscrpljena također imaju nejednakomjerno razvijenu moždane hemsifere.

U svom radu u razredu primjenjujem različite pristupe kako bih učenicima što više olakšala rad, učenje, pamćenje i koncentraciju. Nisam fokusirana samo na učenje. Sve počinje već prije učenja. Svako jutro započinjemo s disanjem i smirivanjem. Danas ne znamo više pravilno i kvalitetno disati. Pravilno disanje je vrlo bitno jer učvršćuje naše fizičko, psihofizičko i mentalno tijelo. Yesudian, S. in Haich, E. (2004). 

Nastavljamo s tibetanskim vježbama za djecu, tibetancima. Jednostavne vježbe omogućavaju protok energije, povezuju cijelo tijelo, kretanje, um i duh. Tijelo se smiri, kroz tijelo prolazi energija, a djeca se prizemlje. Schmidt (2008).

Tijekom dana više puta napravimo brain gym vježbe. Mozak može uspješno djelovati ukoliko su usklađene lijeva i desna strana mozga. Jednostavne brain gym vježbe možemo izvesti brzo, prije nastave, s njima rasterećujemo učenike i povezujemo obe strane mozga, emocije te mišljenje. Za dobro djelovanje jedne i druge strane mozga prije svega je potrebna osnovna energija. Vrlo su bitne učinkovite veze svih neuronskih puteva. Ukoliko previše koristimo samo jednu polovicu mozga, to dovodi do stresa. Gledanje televizije, igranje video igrica su najčešće aktivnosti u kojima djeca razvijaju samo jednu stranu mozga. Za učinkovito djelovanje mozga važne su sve tri dimenzije, književna (bitna za čitanje, pisanje, komunikaciju, …), centralna (emocije, organizacija, opuštanje, pamćenje, podsjećanje, koordinacija, …) i fokusna (razumijevanje, sposobnost reagiranja u situacijama).  Brain gym aktivnosti omogućavaju koordiniranu komunikaciju između svih dijelova mozga, kako bi učenje išlo svojim  prirodnom putem. Eržen (2000)

U svoj rad uvodim i  metodu Bal-a-vis-x. Niz precizno oblikovanih ritmičkih vježbi zahtjeva koordinaciju cijelog tijela, vizualno praćenje, usmjerenu pažnju te samokontrolu ponašanja. Bal-a-vis-x sastoji se od široke palete vježba, protokol počinje s jednoručnim prenošenjem vrećice, zatim loptice, slijede vježbe s dvjema vrećicama i lopticama. Vježbe radimo jedan na jedan, zatim u paru te na kraju u grupi. Vježbe uz koncentraciju i koordinaciju potiču i sudjelovanje, propitivanje sebe, a podržavaju i međuvršnjačko učenje. Vježbe zahtjevaju strpljivost, poštovanje i odgovornost, a sve to učenicima donosi samopoštovanje te motivaciju. Kod izvođenja metode preporučuju se daske za ravnotežu. Ravnoteža je jedna od najvažnijih osjetila, no na žalost je zaboravljena. Za dobru ravnotežu važno je vizualno praćenje. Većina djece s poteškoćama u učenju, ADHD-om ima loše vizualno praćenje. Metoda se na početku koristila za djecu s posebnim potrebama, ali se pokazalo kako odlično djeluje na sve, odrasle i starije. Kao vrlo uspješna pokazala se u radu s osobama sa specifičnim poteškoćama učenja, s ADD, ADHD, s cerebralnom paralizom, osobama iz autističnog spektra, anksioznošću, depresijom. Učenici koji nemaju poteškoća koristeći tu metodu poboljšavaju svoja postignuća. Eržen (2020).

Zaključak

Učitelj nije samo učitelj koji predaje gradivo. Djecu moramo naučiti i vještine za što lakše usvajanje novih znanja, metoda za smanjenje stresa i napora. Moramo im osigurati što bolje uvjete za rad, koncentraciju i usvajanje novih znanja. Učenike tijekom učenja nastojimo što više prizemljiti i očuvati kontakt sa sobom. Najučinkovitije učenje je kroz kretanje, stoga pokušavam što češće unositi kretanje u sve sate nastave. Kada učenici odlutaju s mislima mogu popiti gutljaj vode te se brzo vratiti. Moji učenici imaju bocu s vodom cijelo vrijeme na stolu. Kada primijetim da je netko nekoncentriran, opomenem ga, voda ga razbistri, a rad lakše krene dalje. Nažalost, spomenute metode ne donose rezultate preko noći, potrebna je ustrajnost i preciznost.

Učenicima nije naporno samo dopodne u školi već cijeli trend u kojem živimo. Neprestana žurba, užurbavanje djece, često previše tražimo od njih. U njima se gomilaju stres, nemir, strahovi. Stoga je važno i opuštanje. Djeca vole i vizualizaciju koja se dosta koristi u praksi.

Literatura

1. Beznik, L.  (2020). Izčrpani starši, izčrpani otroci. Radovljica: Platea
2. Eržen, M. (2020). Brain gym. Dostupno prosinac 12, 2020, na: https://avevita.si/brain-gym/
3. Eržen, M. (2020). Bal-a-vis-x. Dostupno prosinac 17, 2020, na: https://avevita.si/bal-a-vis-x/
4. Schmidt, G. (2008). Tibetančki za otroke. Dostupno prosinac 17, 2020, na: http://www2.arnes.si/~gschmi/
5. Yesudian, S. in Haich, E. (2004). Joga za zdravje. Ljubljana: Aurora.

Kretanje poboljšava učenje

Katjuša Tomšič Juvančič

Sažetak

Učitelji često primjećuju kako tijekom školovanja sve više i više učenika postaje nezainteresirano za školski rad, teže prate nastavu, manje pamte, a aktivno sudjelovanje u nastavi pada. Dok prvoškolci ne mogu čekati da mogu izraziti svoje mišljenje uz učiteljevo objašnjenje, u osmom se razredu borimo za pažnju i radujemo se svakoj podignutoj ruci. Naravno, na to utječu mnogi čimbenici, a jedan od važnijih i često zanemarenih je učenje kroz pokret. Iskustva pokazuju, da se tjelesna aktivnost često koristi prvenstveno kao opuštanje tijekom nastave i učenje kroz igru ​​među učenicima prva tri razreda, mnogo manje se takve aktivnosti mogu vidjeti u četvrtom, petom razredu, dok kod najstarijih učenika samo nekoliko učitelja obraća pažnju na kretanje. U ovom članku predstavit ću nekoliko takvih aktivnosti koje se mogu raditi i sa starijim učenicima i za koje nisu potrebne velike pripreme. Kao socijalni pedagog kod većine djece s kojom radim primjećujem motorički nemir i nemogućnost sjedenja na mjestu, a budući da sam primijetila mnoge od tih elemenata čak i kod djece koje nemaju poteškoća u školskom funkcioniranju, tijekom protekle godine posvetila sam više pažnje otkrivanju utjecaja aktivnosti pokreta na pažnju i koncentraciju. Prvo sam u individualnom radu s djecom s poremećajem pažnje počela koristiti kinestetički stol. To je odmah pokazalo povećanu pažnju i sposobnost praćenja lekcija i rješavanja zadataka. Rezultati su me oduševili pa sam počela dodavati i druge kinestetičke aktivnosti, koje ću opisati u članku. Neke od tih aktivnosti u svoj su rad uveli i drugi nastavnici i oni su primijetili promjene u klimi u učionici i samom procesu učenja.

Ključne riječi: tjelesna aktivnost, pažnja, uspješnost učenja, aktivno sudjelovanje.

1. Uvod

Današnji način života, koristeći informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, ima dubok utjecaj na razvoj naše djece na svakom koraku. Sve više vremena provode sjedeći pred ekranima, krećući se sve manje i manje.

Prema Društvu za kardiovaskularno zdravlje Slovenije samo trećina djece u dobi od 7 do 12 godina postiže razinu tjelesne aktivnosti koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. Istraživanja pokazuju da 80% roditelja vjeruje da je njihovo dijete fizički aktivno barem jedan sat dnevno, ali to je istina samo kod 33%. Štoviše, otkrili su da je 41% djece tijekom glavne pauze, koja služi mentalnom i fizičkom opuštanju, sjedilo. Prekomjerno sjedeće ponašanje povećava se s godinama. Svaka treća djevojka u slobodno vrijeme provodi više od 4 sata sjedeći u stanju mirovanja (Nacionalni institut za javno zdravje, 2019).

2. Stručnjaci o značaju kretanja

Iako stručnjaci desetljećima otkrivaju kako aktivno okruženje omogućava više živčanih veza u mozgu, učenici u školama provede vrijeme u glavnom sjedeći. U svojim pravilima o mozgu Medina (Medina, 2019) naglašava da nismo stvoreni da sjedimo za stolom mnogo sati. Iz evolucijske perspektive, naš mozak se razvija dok trčimo ili hodamo. Vježba potiče rad mozga, daje mu energiju, pokreti tijela poboljšavaju rješavanje problema.

„Utjelovljena kognicija je koncept koji kaže da tijelo i mozak ovise jedni o drugima za učenje. Kognitivni pojmovi ugrađuju se u pamćenje asocijativnim pokretima. Pridruživanjem naučenih informacija pokretima značajno poboljšavamo njihovo pohranjivanje i pronalaženje iz memorije.“ (Prgič, 2019)

Kretanje ili kinestetika također se susreću pri opisivanju različitih inteligencija. Prema Gardenru (Cherry, 2019), jedna od osam inteligencija naziva se tjelesno-kinestetičkom inteligencijom. Kinestetički stil učenja imaju ljudi koji trebaju fizički pokret da bi naučili i upamtili ili trebaju stvari dodirnuti, isprobati …

3. Kinestetički stol

Hiperaktivni poremećaj deficita pažnje (ADHD) je neurološki poremećaj koji utječe na izvršavanje zadatka, inhibiciju impulsa i regulaciju aktivnosti. Prema stručnjacima, 8-10% školskog uzrasta ga ima, ali to je češće kod dječaka. Djeca s ADHD-om imaju poteškoća u usmjeravanju i održavanju pažnje, teško sjednu i mirno slijede upute i imaju poteškoće u dovršavanju zadataka. Istovremeno su impulzivni i reagiraju na bilo kakve podražaje iz okoline, što pogoršava problem održavanja pozornosti.

U svom radu pratim ADHD od prilike 15 godina, a sve češće primjećujem da sve više i više učenika koji nisu dijagnosticirani i nemaju drugih simptoma poremećaja imaju problema s pažnjom. Budući da poremećaje pažnje karakteriziraju nemir, glasnost, potreba za stalnim kretanjem (sjedenje u stolici, ustajanje s radnog mjesta, igranje s olovkom itd.), zanimalo me hoće li planirani unos pokretnih aktivnosti poboljšati njihovu sposobnost koncentracije i obraćanja pažnje

Primijetila sam da kao učitelj i sama radije stojim, hodam po učionici pokazujući sadržaj učenja s puno gestikulacije i da mi to pomaže da budem budna i usredotočena, pa sam pomislila, da je tako i s učenicima. Kinestetički stol je stol za kojim stojimo, a dodatno kretanje omogućeno je okretnim naslonom za noge. Dakle, učenik ne ostaje u napornom statičkom položaju, nego stoji, a istovremeno usmjerava motorički nemir u pokret stopala, čime se lakše koncentrira za vrijeme nastave.

Stoga sam svoju učionicu za dodatnu stručnu pomoć opremila s dva stola s podesivom visinom. U prvim tjednima učenici su više-manje plašno i sumnjičavo gledali stol, dok ga je jedan od učenika četvrtog razreda s teškim poremećajem nedostatka pozornosti upotrijebio već na prvom individualnom času i otkrio da stajanjem ispred stola mnogo duže zadržava pažnju, lakše prati nastavu i osjeća se više motiviran za školski posao. Povremeno napravio je nekoliko koraka u stranu ili nazad pa se opet vratio poslu. Tako sam premjestila jedan stol u njegov razred. To je izazvalo znatiželju ostalih učenika, svi su ga htjeli testirati, tako da smo s učiteljicom tog razreda napravili raspored. Dva sata dnevno za kinestetičkom stolom stajao je taj učenik, dok su njegovi drugovi s njim raspolagali druge sate. Učiteljica je nakon nekoliko dana izvijestila o mnogo većoj akademskoj uspješnosti i motivaciji za rad svih učenika. Ispitivanja znanja koja je ovaj učenik napisao stojeći također su pokazala uspjeh.

Ubrzo su i drugi studenti ohrabrili i zajedno smo primijetili poboljšanu spremnost za rad, kraće trajanje uspostavljanja i duže vrijeme održavanja pažnje. Imali su velike uspjehe s pismenim ocjenjivanjem znanja. Teste su rješavali brže i bolje.

4. Kinestetičke aktivnosti kod nastave

Budući da je upotreba kinestetičkih stolova pokazala tako dobre rezultate, s učiteljima, s kojima češće sudjelujem, odlučili smo planirati fizičke aktivnosti u nastavu. Uz malo iskustva i pomoć pilot projekta Društva Utrip, sastavili smo popis aktivnosti koje se mogu izvesti u različitim fazama nastave. Naime, tjelesna aktivnost se može koristiti u različite svrhe. Kao priprema za učenje, odmor, učvršćivanje i testiranje razumijevanja, međusobno povezivanje učenika ili prihvaćanja novih sadržaja učenja.

Učenje kroz kinestetičke aktivnosti znači učenje dodirom, crtanjem, kretanjem po prostoru, igranjem… pa je čak i problematičnim učenicima lakše pratiti lekcije tijekom takvih aktivnosti.

Predstavit ću nekoliko takvih vježbi koje su prikladne za učenike svih dobnih skupina i koje su se našim učenicima više puta svidjele.

4.1. Aktivni odmori

Koriste se uglavnom tijekom nastave, gdje prevladava klasična nastava s tradicionalnim metodama kad učenici sjede većinu vremena. Prekid u radu s fizičkom aktivnošću ponovo budi mozak. Uz neke od ovih vježbi pružamo i obuku u komunikacijskim vještinama i međusobnoj povezanosti.

4.1.1. Pozdrav

Učenici hodaju po učionici i rukuju se jedni s drugima. Da bismo vježbu učinili zanimljivijom, možemo definirati pravila, npr. na koji način se momci rukuju jedni s drugima, kako djevojčice i na koji način dječak s djevojčicom.

4.1.2. Dodir peta

Ne treba nam puno prostora za vježbu. Učenici stoje za svojim stolom. Naizmjenično savijaju nogu u koljenu prema stražnjici, dodirujući pete rukama. Desnom rukom lijeve pete i obrnuto. Ponovite vježbu oko 30 sekundi.

4.1.3. Gordijski čvor

Igrači stoje u krugu rame uz rame sa zatvorenim očima. Pružaju ruke prema središtu kruga i nalaze slobodne ruke (pokušavaju izbjeći ruke svojih susjeda i ruke jedne te iste osobe. Nakon što se svi drže za ruke, otvaraju oči i pokušavaju se rastaviti u krug bez spuštanja ruku.

4.2. Učvršćivanje sadržaja učenja

Umjesto klasičnog ispitivanja frontalnim postavljanjem pitanja i odgovaranjem učenika, mogu se izvesti razne pokretne aktivnosti.

4.2.1. Prolazak lopte

Studenti stoje ispred svojih stolica. Učvršćivanje započinje time što učitelj predaje loptu jednom učeniku. On postavi pitanje u vezi sadržaja učenja i baca loptu drugom učeniku, koji odgovori i postavi pitanje te baci loptu trećem. Ako učenik ne zna odgovor, baca loptu dalje.

4.2.2. Termometar

Kredom nacrtajte crtu po podu po širini prostorije. Na crti označite središte i dva kraja, minus i plus. Učenicima objasnite da minus znači „ne slažem se“, plus „slažem se, a središte „nisam siguran“. Učenicima postavljamo tvrdnje, a oni se kreću lijevo i desno duž skale, u skladu s tvrdnjom. Vježba se može koristiti i kada se izvode aktivnosti za povezivanje u timu, komunikaciju, toleranciju…

4.2.3. Dan i noć

Prema principu igre Dan i noć, učenicima govorimo činjenice o tvari koju učvršćujemo, a učenici čučne ako činjenica nije točna i stoje ako jest.

4.2.4 Dvostruki krug

Polovina učenika čini unutarnji krug, a druga polovina vanjski krug. Učenici se okreću u krugove kako bi se međusobno pogledali. Učitelj postavlja pitanja, učenici stoje nasuprot, savjetujući se za odgovor ili razmjenjujući mišljenja. Za sljedeće pitanje učenici vanjskog kruga čine jedan ili dva koraka udesno, stvarajući tako novi par koji će se savjetovati o novom pitanju. Učitelj stoji usred kruga i promatra događanje.

4.3. Određivanje parova i skupina

Kao priprema na grupni rad ili rad u parovima, kinestetičke aktivnosti mogu se koristiti za određivanje članova grupe.

4.3.1. Voćna kupa

Učitelj pripremi kartice s različitim voćem, onoliko voća koliko grupa želi stvoriti. Učenici slijepo biraju karte, a zatim šetaju učionicom tražeći drugove s istim voćem ili takvim, da svako u grupi ima drugo (to odluči učitelj). Tako stvorene grupe su heterogene, a moraju sudjelovati i učenici koji se radi sakriju za druge.

4.3.2. Rukovanje

Učitelj pripremi kartice s brojevima od 1 do 5 ili 6, ovisno o broju skupina. Pripremi više kartica s istim brojem. Učenici opet slijepo biraju kartice. Broj na kartici označava broj rukovanja s jednom osobom. Učenici tiho hodaju po razredu i rukuju se jedni s drugima. Pri tome ne smiju govoriti. Gestom se slažu, tko će prvi rukovanjem pokazati broj na svojoj kartici. Kad se drže za ruku, osoba A toliko puta stisne ruku osobe B, koliki mu je broj na kartici. Osoba B to prihvati i stisne ruku osobe A toliko puta, koliko diktira broj na njegovoj kartici. Ako je broj isti, oni se okupe i zajedno pronalaze nove članove, a ako ne, idu dalje i rukuju se dok ne nađu svojih članova. Aktivnost se pokazala zabavnom učenicima svih uzrasta, a izazov je podučiti ih da je završe u potpunoj tišini.

4.3.3 Sastanak

Svaki učenik nacrta sat na komad papira. Zatim hoda po učionici i za svaki sat vremena nađe partnera za sastanak. Na sat zapiše njegovo ime. Samo se jedan drug može napisati za svaki sat i za svaki sat drugi. To zna nekim učenicima stvarati probleme, pa učitelj može pomoći tako što će, primjerice, pitati: „Tko nema partnera u 5 sati?“. Tako spoji ta dva učenika. Kad imaju svi za svaki sat napisano ime, učitelj određuje parove najavljivanjem sastanka u određeni sat. Satove možemo koristiti više puta, jer smo stvorili 12 različitih parova za svakog učenika.

5. Odgovori učenika i učitelja

Učenici su vrlo dobro reagirali na planirane fizičke aktivnosti tijekom nastave, a znali su i sami zamoliti učiteljicu, da ih upotrebe kad bi trebali predah. Rekli su, da su se osjećali kao da se igraju dok su bacali loptu i odgovarali na pitanja.

Promatranja učiteljica bila su uglavnom usmjerena na povećani dio učenika koji su održavali pažnju tijekom nastave, na aktivno sudjelovanje i poboljšanu koncentraciju u razredu, a s tim i na razrednu klimu. Tako su učenici primijetili da nisu samo uspješniji nego i opušteniji. Naravno, to ne znači da je to bilo cijelo vrijeme i da su svi problemi s uznemirenim i nemotiviranim učenicima nestali, ali poboljšanja su bila očita.

Kada sam pojedinačno radila s učenicima s poremećajima, primijetila sam poboljšanje samopoštovanja kod većine djece jer su znali da nakon napornog rada slijedi igra, pa su u radu ustrajali do kraja i bili uspješni. Gotovo svi matematički zadaci bili su riješeni stojeći pored kinestetičkog stola, pa tako i pismeno ocjenjivanje. Jedan od učenika rekao mi je da je otkrio, da će, čak i kad kod kuće ne uči dovoljno, izvući više informacija iz sjećanja ako je kod nastave stao za kinestetičkom stolom.

6. Kako naprijed

Kretanje također ima pozitivan učinak na učitelja, a pokretne aktivnosti koje oslobađaju učenike i pomažu im u dobivanju bolje pozornosti čine i učitelja opuštenijim. Unatoč početnim strahovanjima da bi nas priprema takvih nastava dodatno opteretila i da stariji učenici možda ne žele sudjelovati u igrama, ubrzo se pokazalo da je pokret zaista osnovni element koji je ljudima potreban za normalno funkcioniranje.

7. Literatura

1. Za Srce, Otroci v mestu. Dostupno: https://zasrce.si/projekti/otroci-v-mestu/
2. Nacionalni institut za javno zdravje, 10.maj – svetovni dan gibanja. Dostupno: https://www.nijz.si/sl/10-maj-svetovni-dan-gibanja [17. 7. 2019]
3. John Medina, Brain rules, Seattle: Pear Press, 2014 Dosegljivo: https://facultylibrary.dmcodyssey.org/wp-content/uploads/2016/11/Brain-Rules-by-John-Medina.pdf [15. 7. 2019].
4. Jani Prgič, Kinestetični razred, Griže: Svetovalno-izobraževalni center, 2018
5. John Ratey, SPARK: The Revolutionary New Science of Exercise and the Brain, New York: Little, Brown and company, 2008
6. Kendra Cherry, Gardner’s Theory of Multiple Intelligences, Dostupno: https://www.verywellmind.com/gardners-theory-of-multiple-intelligences-2795161 [15. 7. 2019]
7. Blaž Povše, Kaj je ADHD in kakšni so njegovi simptomi, Center MOTUS ; Dostupno: https://www.center-motus.si/kaj-je-adhd-znaki/ [15. 7. 2019]