Globalni šahovski festival

sinisaR_marijaZ

Siniša Režek i Marija Zubec

Sažetak

U četvrtak, 27. svibnja 2021. godine, održan je Globalni šahovski festival. Organizirala ga je mala skupina zanesenjaka, prof. savjetnik Siniša Režek, učiteljica savjetnica Marija Zubec i profesor Ante Vlašić, pod pokroviteljstvom Agencije za odgoj i obrazovanje. Dok se u nekim državama šah uvodi kao izvannastavna aktivnost, negdje kao izborna, a ponegdje i kao redovna nastava, kod nas postoje tek pojedine šahovske sekcije. Nadamo da ćemo se uskoro ugledati na susjednu Sloveniju koja je šah uvela kao izborni predmet. S ponosom objavljujemo da je Festival ocijenjen ocjenom odličan i da je dobio sve pozitivne komentare. Profesori Režek, Vlašić i Zubec o cijelom skupu napravili su knjigslika 1u koju su vanjski predavači dobili na poklon, s knjigom Turnirski sustavi, kao i prigodnu šahovsku figuru koju su izradili učenici naše škole. U šahu kao i u životu, nikad ne budite u žurbi da učinite nešto što se ne može ispraviti, polako se žuri u svemu.

Slika 1. Ukrašen školski zid za Globalni šahovski festival

Ključni pojmovi: šah, obrazovanje, umjetnost, znanost, sport.

Uvod

Na početku Globalnog šahovskog festivala ravnateljica škole, Margita Madunić Kaniški, prof., pozdravila je sve prisutne. Ravnateljica je naglasila kako s ovim događanjem započinje obilježavanje 110. godine od osnutka Osnovne škole Žitnjak. Prisutnima se obratila i mr. sc. Katarina Milković, prof. zamjenica pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje iz Zagreba. Čestitala je rođendan Školi i naglasila kako već 22 godine odlično surađuje s djelatnicima Škole. Za kraj se prisutnima obratila i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, dr. sc. Dubravka Brezak Stamać. Sama ravnateljica Agencije rekla je kako je odnos prema šahu u Hrvatskoj drugačiji nego u drugim Europskim državama, pozdravila je tematiku skupa i ukratko predstavila teme tribina o kojima će se govoriti.

Središnji dio

Obrazovanje i šah

Na prvoj tribini pod nazivom Obrazovanje i šah, prvi je svoje predavanje održao, prof. dr. sc. Đuro Blažeka s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Profesor Blažeka progovorio je o problematici s kojom su se profesor Siniša Režek i on susreli kada su htjeli uvesti šah kao izborni kolegiji na fakultet. U svome naumu su uspjeli te danas postoje izborni kolegiji Šah 1 i Šah 2, nakon čega su budući učitelji i odgojitelji spremni da vode šahovske grupe u vrtićima i školama. Na profesora Blažeku nadovezala se i učiteljica Marija Zubec koja je rekla kako bi se takvi izborni kolegiji trebali uvesti na ostale profesorske fakultete jer su učitelji i profesori najadekvatnije osobe za voditi šah u školama. Dotakla se problematike s uvođenjem novih izvannastavnih aktivnosti u škole. „Dolaze nam novi učenici, nova generacija, oni kojima treba nešto novo, nešto drugačije osim likovnih grupa, literarnih skupina, poneka dramska skupina…” rekla je te započela priču o projektu. „Šahovski projekt počeo je kao e-twinning projekt. Dok smo bili u školi, bilo je lako za raditi. Dali bi učenicima zadatak, oni bi ga odradili, a mi im dali daljnje smjernice. Onda se dogodio lockdown i ostali smo malo zbunjeni, kako odraditi nastavu i što s projektom. Ideja da šah povežemo s nastavom došla je preko noći i tako su slika 2krenuli šahovski zadaci. Učenici su se odlično snašli i zahvaljujući upravo njima mi danas imamo knjigu o cijelom projektu”, rekla je te pokazala radove koje je radila s učenicima 5. i 6. razreda prošle školske godine. Reakcija prisutnih bila je odlična, svidjeli su im se radovi koje je kolegica pokazala.

Slika 2. Šahovska ploča s učeničkim figurama

Znanost i šah

Drugu tribinu pod nazivom Znanost i šah, otvorio je Vjekoslav Nemec, dipl. ing. elektrotehnike iz Chessentials koji je zanimljivom prezentacijom ispričao povijest računalnih programa za igranje šaha. Od „Turčina” iz 18. stoljeća, borbe čovjeka protiv stroja, do Deep Mind-a i nemogućnosti da čovjek pobjedi stroj. Iako nije radila programiranje s učenicima tog tipa za vrijeme online nastave, učiteljica Zubec pokazala je radove učenika 6. razreda koji su samostalno, u Powerpoint prezentaciji uz pomoć animacija, prikazali kretanje šahovskih figura. Kako se kreće jedna, kako i kada pješak postaje neka druga figura, kako se kreću baš sve figure s ploče, do učeničke prezentacije u kojoj je objašnjeno što je šah, koliko ima figura, koja je uloga pojedine figure pa do toga kako se koja kreće. Prisutni su se složili da su učenici napravili više od programiranja.

Umjetnost i šah

Vodeću ulogu u trećoj tribini, pod nazivom Umjetnost i šah, imao je profesor Ante Vlašić koji je započeo s filmom kako je učenicima objasnio zadatak da naprave šahovske figure za vrijeme online nastave. Prisutnima je pokazao učeničke radove koji su nastali kod kuće. Koliko je šah zahvalna tema u likovnoj kulturi pokazao je profesor na raznim primjerima, što su sve učenici od 5. do 8. razreda radili samostalno prošle školske godine. „Plastičnim oblikovanjem, bojanjem figura pa do izrade šahovske ploče ove godine na nastavi, došli smo do toga da imamo dva seta, crno-bijeli i crveno-bijeli s kojima su učenici već probali igrati šah”, rekao je uz fotografije učenika. „Ovaj rad nije nikakva politička priča”, rekao je uz fotografiju učeničkog rada gdje je učenik nacrtao premijera Andreja Plenkovića kao šahovsku figuru, „drugi učenik odlučio je prikazati kraljicu Jelenu. Mene su pitali mogu li prikazati neku stvarnu osobu kao šahovsku figuru, rekao sam da mogu i onda su počeli stizati svakakvi radovi. Neke nisam prepoznao, a neki su jako uvjerljivo prikazani.” Tonske skale pomoću vodenih boja, pa čak i olovkom, prikaz komplementarnog kontrasta, kontrasta boje i ne-boje do slobodnih kompozicija i prikaza perspektive, likovne su teme pomoću kojih su učenici prikazali šah. Na red je došao i profesor Siniša Režek koji je ispričao priču o šahovskim figurama „Dubrovnik” koje su rađene za 9. Šahovsku olimpijadu 1950. godine u Dubrovniku. „Sve slika 3otada ova garnitura ima, i imat će, svoje zasluženo mjesto među povijesno najznačajnijim šahovskim garniturama”, rekao je i dodao ”svjetskom prvaku Bobbyu Fischeru, Dubrovnik garnitura toliko je prirasla srcu da je naglasio da je to njegova omiljena šahovska garnitura.”

Slika 3. Dva šahovska kompleta koje su napravili učenici

Sport i šah

Zadnju tribinu pod nazivom Sport i šah, vodio je bivši predsjednik Hrvatskog šahovskog saveza i FIDE majstor, Milan Brigljević. „Kako šah može biti potpora obrazovnom sustavu”, postavio je pitanje na početku. Prvo se dotaknuo daleke povijesti šahovske igre koja seže u 5. stoljeće u Indiju kada su ju zvali „čaturanga”. Preko Perzijanaca, Arapa do Španjolaca, a onda i do Hrvatske. „Šah i šahovnica imaju veliku ulogu u Hrvatskoj povijesti, a nekako najmanje promoviramo tu igru”, rekao je. Na ranije postavljeno pitanje sada daje odgovor, „Šah izuzetno potiče tri komponente obrazovnog procesa – REPRODUKCIJU, POVEZIVANJE NAUČENOG I STVARANJE NOVIH VRIJEDNOSTI, što je odlična nadopuna školskom sustavu, u kojem je najviše zastupljena reprodukcija.” Prednosti šaha su mnogobrojne – šah je najumnija igra, može se uspješno igrati cijeli život, nisu potrebne tjelesne predispozicije, jednako je pogodan za muškarce i žene, potiče samodisciplinu i natjecateljski duh, razvija analitički i stvaralački potencijal, uči nas donošenju odluka, može se igrati bilo gdje, individualna je vještina, ali igra se i ekipno. Spomenuo je pilot projekt iz 2015. godine koji se proveo u vrtićima u Zadru i Petrinji, gdje se pokazalo da je šah kroz igru vrlo prihvatljiv i najmanjoj djeci, čak odličan način da djeca nauče osnovna pravila. Na kraju je zaključio „Mnoge države u svijetu su već prepoznale šah kao odličnu nadopunu obrazovnom procesu i već pokrenule implementaciju šaha u svoje obrazovne sustave. Šah je prepoznat i od strane EU parlamenta koji svojom deklaracijom preporučuje uključivanje šaha u obrazovni sustav zemalja članica EU.”

Okrugli stol

slika 4Ovaj prvi, uvodni, Globalni šahovski festival završili smo okruglim stolom na kojem je Marija Zubec pročitala mišljenja učenika o šahu. Na samom kraju predstavljen je plan rada i priprema za 2. Globalni šahovski festival te su prisutni pozvani da se jave ako se žele priključiti autorskom timu.

Slika 4: Predavači na Globalnom šahovskom festivalu

Zaključak

Umjesto kraja… Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo su glumci. Oni izlaze na pozornicu i s pozornice silaze, a za svoga vijeka jedno ljudsko biće odigra mnogo uloga, metaforički se izrazio Shakespeare davnih dana, no do dan danas ta metafora itekako je aktualna. Metaforički način izražavanja navodi nas na razmišljanje i donošenje vlastitih zaključaka, tjera nas na kreativnost i imaginaciju. Naša su postignuća strašila za kukavice, a za mudre ljude zrake svjetlosti. Svijet je šahovska ploča. Potezi figura naši su svakodnevni postupci; pravila su takozvani prirodni zakoni. Ne možemo razaznati igrača s druge strane ploče, sakriven je od nas, ali znamo da je pravedan – pošten, čestit i strpljiv. IDEMO DALJE – GENSU UNA SUMUS!

Unapređivanje tjelesnog odgoja

nakon rada na daljinu

robert_suholeznik

Robert Suholežnik

Sažetak

Rezultati tjelesnog odgoja nakon rada na daljinu bili su vrlo loši. Pogoršanje motoričkih sposobnosti i porast prekomjerne tjelesne težine kod učenika natjerali su nas da u novoj školskoj godini nastavu planiramo na nešto drugačiji način. Slabiji rezultati bili su vidljiviji na razrednoj nego na predmetnoj razini. To pripisujemo činjenici da pedagozi tjelesnog odgoja predaju na predmetnoj razini, a tijekom rada na daljinu učitelji su mlađim učenicima posvećivali manje pažnje kod predmeta tjelesni odgoj.

Ključne riječi: motoričke sposobnosti, planiranje, osnovna škola, sport.

Uvod

Godine 2020. i 2021. bile su obilježene s radom na daljinu. Nastojali smo održati motoričke sposobnosti učenika. Preko Zoom-a smo izvodili zanimljive i razne obilazne vježbe, a sve ostalo su uglavnom bile upute za izvedbu. Uglavnom smo birali teme koje se mogu obrađivati na daljinu.

Školska godina 2021./22.

Novu školsku godinu započeli smo svakodnevnom nastavom. Zbog loših rezultata odlučili smo da moramo nešto promijeniti i dodati. Na samim satima tjelesnog odgoja naglasili smo uvod, gdje prevladavaju dugo trčanje, hvatanje i štafetne igre. Na kraju vježbi istezanja naglasak smo ipak stavili na vježbe snage. Mjesečno smo pravili 5-minutni aktivni odmor za sve učenike škole. Na razrednoj razini pedagozi tjelesnog odgoja surađivali su s učiteljicama jednom tjedno. Naravno, nismo zaboravili ni rekreaciju učitelja. Jednom tjedno omogućili smo im jednosatni vođeni sportski trening s naglaskom na svladavanje vlastite težine. Svjesni smo, da su i učitelji drugih predmeta ili učitelji razredne nastave, ti koji svojim primjerom i dobrobiti mogu dodatno doprinijeti podizanju svijesti učenika o važnosti redovitog tjelesnog vježbanja.

Uvodni dio sata tjelesnog odgoja

Uvodni dio produljen je s 15. minuta na 20. minslika1uta. U svakom zagrijavanju naglasak je bio na izdržljivosti. To smo postigli kontinuiranim trčanjem, intervalnim trčanjem, hvatanjem ili jednostavno funkcionalnim vježbanjem na licu mjesta. Nakon vježbi istezanja odradili smo sklop vježbi za snagu, gdje smo pokrili što više mišića i odradili tri serije.

slika2slika3

5 minuta aktivnog odmora

Pedagozi tjelesnog odgoja pripremili su set vježbi za aktivnu pauzu od 5 minuta. Od ponedjeljka do petka svaki dan na početku četvrtog sata pravi se slika4pauza od 5 minuta. Svaki dan u tjednu su različite vježbe. Prilikom snimanja vježbi pomagali su nam sportski djelatnici koji su izvodili vježbe. Snimanje se odvijalo u teretani, a vježbe su se izvodile između dva stola, jer smo željeli da se vježbe izvode u takvim uvjetima kao u učionici. Video s petominutnom aktivnom pauzom učitelji su projiciraju preko računala na platno svakog početka četvrtog sata. Svaki mjesec snimamo nove vježbe.

slika5slika6

Pedagog tjelesnog odgoja na razrednoj razini

Pedagozi tjelesnog odgoja u našoj školi podučavaju djecu od šestog razreda pa nadalje. Mlađe srećemo tek na ljetnoj školi u prirodi (peti razred).

Na razrednoj razini razredi su vrlo brojni (čak i do 29 učenika). Da bi bili većina aktivnija, potrebno je dobro organizirati sat. Svakako je potrebno izbjegavati kolone koje ne pridonose boljem učinku tjelesne vježbe.

Svrha pedagoga tjelesnog odgoja bila je prvenstveno pomoći učiteljicama razredne nastave u organizaciji nastave u sportskoj dvorani ili vanjskom igralištu te učenju elemenata u kojima učiteljice razredne nastave nisu baš najvještije.

Rekreacija za učitelje

slika3Jednom tjedno nakon nastave održavala se jednosatna vođena vježba za sve zaposlenike koju je vodio pedagog tjelesnog odgoja. Prvi dio vježbanja je zagrijavanje kroz razne igre (badminton, odbojka, hokej,…), drugi i glavni dio su vježbe za snagu na podlozi s naglaskom na veće mišićne skupine. Povremeno je vježbanje obogaćeno malim rekvizitima.

Zaključak

Nakon četiri mjeseca možemo sumirati određene rezultate koji su plod dodatnih aktivnosti planiranih u novoj školskoj godini.

Isticanje motoričkih sposobnosti izdržljivosti i snage na svakom početku sata doveli su do pozitivnih trendova, uvjetovanih uglavnom većom produktivnosti kretanja i samog učenja. Djeca sada već lakše svladavaju opterećenja i dulje ostaju aktivna.

Djeca su se navikla na pauze od pet minuta i jako su ih dobro primili. Učitelji primjećuju da se nakon ovih aktivnosti povećava koncentracija i lakše percipira novo gradivo.

Pedagog tjelesnog odgoja sudjelovao je u jednom od tri sata tjelesnog odgoja tjedno, koliko ih ima na razrednoj razini. S učiteljicama razredne nastave smo se dobro nadopunjavali i birali sadržaje u kojima su one nešto lošije i radije ih izostavljaju zbog teže organizacije ili demonstracije. Svakako, s obzirom na to da su učenici imali dva učitelja u razredu, poboljšala se kvaliteta rada i količina izvedenih elemenata, a i učiteljice su naučile nešto novo od pedagoga tjelesnog odgoja.

Odaziv na rekreaciju djelatnika u našoj školi bio je mali. Ipak, vježbači su bili zadovoljni vježbom, a broj se također polako povećavao.

Nedostatak nastave tjelesnog odgoja i samo učenja na daljinu ostavili su ogromnu rupu u sposobnostima djece, kao i njihovoj konstituciji (pretilost). Uz aktivnosti koje smo dodali, trend se polako preokreće na bolje, ali će trebati dosta vremena da dođemo na razinu od prije dvije godine. Nova mjerenja TOK-a (tjelesno odgojni karton) jasno će pokazati koliko smo uspjeli sanirati svu štetu koju je prouzročila škola na daljinu

Nastava tjelesnog odgoja na daljinu

robert_suholeznik

Robert Suholežnik

Sažetak

U članku sam opisao iskustvo u području tjelesnog odgoja tijekom rada na daljinu. Kad smo započinjali školsku 2020., nismo ni sanjali da ćemo u ožujku biti prisiljeni tražiti načine za podučavanje tjelesnog odgoja. Redovne jutarnje videokonferencije s učiteljima osmišljene su kako bi učenicima omogućili uspješan razvoj motoričkih sposobnosti. Svi znamo da je predmet tjelesni odgoj praktične prirode i da ga je vrlo teško podučavati putem računala. Za učenike i za nas korištenje Zoom-a bila je potpuno nova stvar. U svakom slučaju, učenje i međusobno komuniciranje putem računala ne može se uspoređivati s gledišta socijalne komponente u odnosu na nastavu tjelesnog odgoja u živo.

Ključne riječi: rad na daljinu, videokonferencije, motorički razvoj, Zoom, socijalna komponenta, osnovna škola, sport.

Uvod

Nitko nije mislio da će 2020. biti posebna za školsku nastavu. U trenu smo morali promijeniti način poučavanja, osmisliti nove pristupe, kako približiti svoj predmet djeci… što je u početku bila nemoguća misija. Pratili smo događaje diljem svijeta, ali nismo mislili da će bolest biti toliko ozbiljna i doći do nas. Istina je da se početkom ožujka pričalo o zatvaranju škola, ali nitko nije vjerovao da bi se to zapravo moglo dogoditi. Tako je praktički preko noći nastupilo vrijeme »corone« u kojem su se nastava i način rada potpuno promijenili.

Zatvaranje škola

Odluka o zatvaranju škola do poboljšanja zdravstvene situacije donesena je 13. ožujka. Završne upute bile su poslate učenicima i nastavno gradivo putem računala. Isprva se mislilo da će ovo stanje trajati samo nekoliko tjedana, no sve se to jako produljilo.

Rad na daljinu

Predajem tjelesni odgoj s dvoje kolega. Sastajali smo se svako jutro na videokonferenciji kako bismo razmijenili mišljenja o najboljem mogućem pristupu i aktivnosti učenika. Trebalo je uzeti u obzir razne okolnosti, od toga da neki nisu imali računala, kamere ili su imali loš signal za internet. Osim toga, postojao je i problem u broju djece u jednom kućanstvu te preklapanju zoom konferencija.

Svake nedjelje navečer slali smo djeci na njihovu Lopolis adresu gradivo koje će se obraditi tijekom tjedna. Bili smo svjesni da djeca ne mogu zajedno obraditi onoliko koliko mogu u školi. Jedan dio koji smo im poslali bio je teorijske prirode, a drugi dio praktične prirode. Praktični dio je obično bila vježba hodanja, koju smo s učenicima obrađivali preko zoom konferencije. Djeci smo u svrhu raznolikosti slali i sportske kvizove i sportske izazove. Učenici su nam slali slike i video zapise preko Lopolis, dokazujući svoje aktivno sudjelovanje.

Zoom konferencije

Zoom konferencije su se u početku održavale uživo dva puta tjedno, ali smo ih kasnije sveli na jednu zbog zdravstvenih učinaka (vida) i previše zoom konferencija. Mi, pedagozi tjelesnog odgoja, odlučili smo koristiti Zoom s djecom za sva pitanja oko planiranog rada, a većinu vremena smo bili fizički aktivni. Na svakoj zoom konferenciji radili smo obilazne vježbe s tri kruga. U ovoj vježbi slijedili smo tri pravila za motorički razvoj:

  • povećati broj otkucaja srca,
  • pojačati zadihanost,
  • preznojiti se.

U početku su vježbu vodili pedagozi tjelesnog odgoja, no s vremenom smo angažirali učenika/cu da vode ostale. Tako su se mnogi susreli s prvim takvim nastupima.

Povratak u školu

U svibnju ponovno smo se vratili u školu. Definitivno presretni što se ponovno vidimo uživo i provodimo nastavu kako smo navikli. Presretna su bila i djeca, jer je socijalna komponenta bila jako loša pri radu od kuće.

Do kraja školske godine još jednom smo utvrdili znanje koje smo prenijeli preko Lopolis-a i Zoom-a.

Početak nove školske godine i ponovno rad na daljinu

Početak nove školske godine bio je obećavajući. Identificirali smo nedostatak znanja kod djece i ponovno im predstavili odnosno ponovili nastavno gradivo.

Naravno, nismo zaboravili ni na mogući rezervni scenarij i ponovno zatvaranje škola, a time i rada na daljinu. U protekloj školskoj godini stekli smo mnogo znanja. Veliku podršku pružile su i Zoom konferencije pedagoga tjelesnog odgoja iz cijele Slovenije, gdje smo tjedno razgovarali o boljim načinima učenja na daljinu i primjerima dobre prakse. Orijentacije su bile na teme koje se mogu obrađivati na daljinu.

Bolje smo se pripremili za ponovno zatvaranje škola! Iz protekle godine sigurno smo puno naučili o mogućim komplikacijama rada s računalima, o nevolji djece, o našoj učinkovitosti u učenju. Sve ćemo to moći iskoristiti i poboljšati nastavu i dobrobit djece.

Zaključak

Svakako možemo reći da je tjelesni odgoj predmet koji je jako teško ili nemoguće predavati na daljinu. To je demonstracija i tijekom vježbanja korekcija pogrešnih pokreta. Također, odnos učitelj-učenik motivira i daje željene rezultate. Splet okolnosti natjerao nas je da se suočimo s novom tehnologijom za nas i da nastavu pokušamo izvesti najbolje što možemo. Moramo znati da je tjelesni odgoj predmet namijenjen kretanju, stjecanju novih znanja i prije svega zdravom načinu života, koji bi trebao pratiti djecu također u odrasloj dobi. U svakom slučaju, potrudili smo se s novim pristupima preko Zoom-a, koji su u početku bili pomalo strani, ali s vremenom smo se svi navikli na njih.

Igre s elementima instrumentalne

agresije

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Igra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. U moderno doba sve je manje igara na otvorenom, čime se djeci oduzima mogućnost jačanja socijalnih vještina u kombinaciji s izvornom prirodom. Različite igre i sportovi nude djeci i odraslima priliku da svoje frustracije i energiju oslobode na zdrav način, bezazleno usmjeravaju agresiju, treniraju u grupnoj interakciji, igraju različite uloge i doživljavaju elemente osnovnih igara. U sportskim igrama razlikujemo reaktivnu agresiju koja je nepoželjna i instrumentalnu agresiju koja se kontrolira i služi postizanju cilja. Primjer igre koja ima elemente ovladane igre izveden je tijekom zimske škole u prirodi na skijalištu na Arehu.

Ključne riječi: razvoj djeteta, igra, sport, agresija, zimska škola u prirodi.

The value of sports play with elements of instrumental aggression in a child’s development

Summary

Play is an important factor in a child’s development. As children play less outdoors, they experience less physical activity and thus have reduced opportunities for strengthening their social skills in combination with authentic nature. Various playful physical activities and sports provide children as well as adults a healthy way to release their frustrations and energy, direct their inner aggression in a harmless way,

develop their skills for interacting in a group setting, take on various role play and experience elements of primal games. In sports play we distinguish reactive aggression, which is not desirable, and instrumental aggression, which is controlled and serves a purpose of reaching a particular goal. As part of a winter school curriculum in nature, held in a ski center Areh, we engaged children in games which serve as good examples of games with elements of controlled play.

Key words: child development, play, sport, aggression, winter school curriculum in nature.

Uvod

Agresivno ponašanje nije prihvatljivo u školi. Težimo sigurnom okruženju za sve učenike. Međutim, agresija je prisutna kod većine ljudi, pa je dobrodošlo usmjeravati je u pozitivnom smjeru tamo gdje se kontrolira. Prikladno, u skladu s pravilima, može se izraziti u sportu ili u osnovnim igrama. U zimskoj školi u prirodi organizirali smo sportsku igru s elementima kontrolirane agresije na otvorenom, u kojoj su sudjelovali učenici i učitelji.

Važnost igre u razvoju djeteta i igra “Bitka za sjeverni zid”.

Igra je izuzeto važna za razvoj najvažnijih životnih vještina, od socijalnih vještina, komunikacije, do empatije i samopouzdanja (Musek Lešnik 2020). Međutim, primjećujemo da današnja djeca imaju sve manje mogućnosti za igranje igara na otvorenom. Za razliku od zatvorenog prostora, vanjsko okruženje nije predvidljivo, nije uvijek čisto, vremenski uvjeti mogu biti drugačiji. Djecu ometa strah roditelja ili staratelja da se ozlijede, zaprljaju, da im je hladno i da se prehlade, da se izgube ili ih odvede neznanac. Na taj način djeci oduzimamo priliku za stjecanje i razvijanje važnih životnih iskustava i vještina kroz igru na otvorenom. Problemi se također ogledaju u činjenici da je sve manje prikladnih i neprometnih područja i sve manje vršnjaka i suigrača koji su spremni sudjelovati u igri na otvorenom. Igru u prirodi zamijenila su računala. Škola u prirodi stoga je važan tjedan u životu učenika. Tamo učenicima nije najvažnije naučiti skijati, već je važno i sve ostalo. Učenici se samostalnosti uče bez roditelja, osposobljavaju su za socijalizaciju i druženje s učenicima druge odgojne jedinice. Upoznavaju prirodu, različito vrijeme i igre u prirodi.
Glavna značajka igranja igara je da motivira djetetovu samoaktivnost. Dijete koje se malo igra u djetinjstvu manje je aktivno, inovativno i znatiželjno u odrasloj dobi. S tim je povezan uspjeh u školi, a kasnije i uspjeh u životu.

Snježnu oluju doživjeli smo prošle godine u skijaškom centru na Arehu u zimskoj školi u prirodi, pa su zatvorili skijalište i plan nam se srušio. Učenicima je još trebala neka aktivnost na otvorenom. Organizirali smo igru pod nazivom »Bitka za sjeverni zid«. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno, što je bila značajka igre. Svi odrasli pridružili su se djeci sa svim žarom i radošću. Praper vjeruje da je neko vrijeme postojalo uvjerenje da je igra karakteristična za dijete, dok kod odrasle osobe znači nezrelost. Ali istina je suprotna. Odrasla osoba koja se nikad ne igra i ne razumije igru najvjerojatnije je emocionalno otvrdnula i nije sposobna za spontanu interakciju. Stoga je Montaignova tvrdnja da je igra vrlo ozbiljna aktivnost još više istinita (Praper 1993).

Praper je igru podijelio na imaginacijsku igru (play) i stvarnu igru (game). Naša je igra bila organizirana sportska igra s elementima iskonske igre, jer je sadržavala i napad i povlačenje, što je instinktivno ponašanje svih živih bića. Također je bilo potrebno trčanje, kotrljanje po snijegu, skrivanje ispod grmlja i manje izravan fizički kontakt, što ponekad povećava negativnu agresiju.

Prema psihologu Musek Lešniku (2020), igra borbe je najosnovnija u kojoj djeca, posebno dječaci, testiraju svoje tijelo, a ujedno i svoje granice i tako uče socijalizirati i razvijati empatiju na socijaliziran i prihvatljiv način. Prije nekoliko desetljeća počeli smo neopravdano brkati ovu razvojno važnu igru s izrazom nasilja, pa je zato prekidamo i zabranjujemo. S ovim djeci uskraćujemo priliku razvijati razumijevanje sebe u odnosu s drugima. “Dijete koje nema priliku igrati takve igre teško će naučiti razumjeti gdje se njegove granice šire izvan granica drugih i što je prihvatljivo za druge, a što je neugodno” (Musek Lešnik 2020).

Mali neuspjesi možda su uzrokovali frustraciju, zajedno s hladnim okruženjem; ali djeca su je uspjela osloboditi na pozitivan način jer su svi dobili priliku za barem djelomični uspjeh. Fizička aktivnost također opušta, jer se tada u tijelu oslobađaju hormoni zadovoljstva.

U ovoj igri, koja je inače vojne naravi, dok su djeca pokušavala zauzeti parkiralište iznad zida i skinuti zastavu, pokušali smo pokazati da je takva igra moguća bez negativne agresije. Prema Praperu (1993), agresija je prisutnija u igranim igrama. Ove igre također uključuju natjecanje i rivalstvo, pa se moraju poštivati određena pravila. Pravila naše igre bila su jednostavna i jasna, baš kao i u sportovima u kojima vrijede principi sportskog duha. Ta su načela poštivanje pravila, poštivanje konkurenata, poštivanje različitosti, načelo jednakih mogućnosti suradnje, održavanje moći nad vlastitim postupcima, pomaganje slabima da uživaju u sportu i odbijanje nasilja. Naučena agresija s kojom se često susrećemo u učionici uzela je suprotan primjer. Ispod hotela bilo je zasniježeno košarkaško igralište. Bila je to baza za osvajače. Iznad igrališta nad padinom bilo je parkiralište. U hrpu snijega smo zabili nešto što je predstavljalo zastavu. Cilj osvajača bio je dobiti zastavu, a time i teritorij. Mi učitelji branili smo svoj teritorij grudama snijega. Gornju visoravan odvajalo je od osvajača ograda – »sjeverni zid«. Učenici su morali svladati strmu snježnu padinu prošaranu grmljem pogodnim za paravane i skrovišta. Koga je gruda snijega pogodila, morao se vratiti na početnu točku, na ograđeni teren. Djelomično uspješni probili su se do prvog srednjeg platoa, međustanice, što je bila pobjeda za manje spretne učenike, a drugi do gornjeg parkirališta. Svi smo sudjelovali, manje vješti učitelji pripremali su grudice, učenici su odvlačili pažnju u korist kolega iz razreda, štitili se, zaklanjaji jedan drugoga i pripremali se za masovni početak. Ukratko, svi smo taktički surađivali. Sve aktivnosti za postizanje pobjede učenici su planirali sami, bez pomoći odraslih.

Agresivnost u sportu

Pojam agresije različiti autori tumače kao instinkt, izvor energije, osjećaje, način prisile, reakciju na frustraciju itd. (Petrovič, Tusak 1993). U učionicama učenici u agresiji vole oponašati druge učenike. U našoj smo igri negativnu imitativnu agresiju zamijenili primjerom pozitivno orijentirane aktivnosti i agresije. Unatoč činjenici da dječaci uglavnom izražavaju agresiju izvana, a djevojčice više iznutra, one su također sudjelovale u igri. Našu igru mogu usporediti s etabliranim sportskim igrama. U sportu najčešće govorimo o dva smjera agresije: reaktivnoj agresiji i instrumentalnoj agresiji. Reaktivna agresija je nepoželjna u sportu i sastoji se od relativno nekontroliranih agresivnih reakcija, dok se instrumentalna agresija kontrolira i služi postizanju cilja (Petrovič, Tušak 1993).

Iz vlastitog skijaškog iskustva znam kontroliranu agresiju, jer su treneri u nama pokušavali pobuditi zdravu agresiju. Željeli su da pokažemo veliku količinu vlastite aktivnosti i snage, uključujući agresiju, odnosno pozitivnu, poželjnu agresiju, npr. naredbom: »Napadni štap, stazu!« U ovom slučaju agresija nije usmjerena protiv drugih ljudi.

Zaključak

Naša igra nije bila namijenjena djeci kako bi postigli pobjedu, ali njezin doprinos bio je odgoju djece u aktivnu, suradničku, empatičnu, zdravu i opuštenu djecu koja će nastaviti fizičku aktivnost i igrati igre u odrasloj dobi, a na taj način također naučiti pozitivno usmjeravati svoju agresiju.

Literatura

  1. Musek Lešnik, K. (2020). Nasprotje igre je depresija, napisao je Brian Sutton Smith
  2. https://www.abced.si/post/nasprotje-igre-je-depresija-je-zapisal-brian-sutton-smith
  3. Praper, P. (1993). Za razvojno fazo specifične igre. V: Psihološka obzorja, št. 3-4, str. 159 – 171.
  4. Tušak, M., Petrovič, R. (1993). Agresivnost – plod tekmovalne kariere aplskega smučarja, da ali ne? V: Psihološka obzorja, letn. 2, št. 3/4, str. 65-75.

Igre s elementima

instrumentalne agresije

ela_leskovsek

Ela Leskovšek

Sažetak

Igra je važan čimbenik u djetetovom razvoju. U moderno doba sve je manje igara na otvorenom, čime se djeci oduzima mogućnost jačanja socijalnih vještina u kombinaciji s izvornom prirodom. Različite igre i sportovi nude djeci i odraslima priliku da svoje frustracije i energiju oslobode na zdrav način, bezazleno usmjeravaju agresiju, treniraju u grupnoj interakciji, igraju različite uloge i doživljavaju elemente osnovnih igara. U sportskim igrama razlikujemo reaktivnu agresiju koja je nepoželjna i instrumentalnu agresiju koja se kontrolira i služi postizanju cilja. Primjer igre koja ima elemente ovladane igre izvedena je tijekom zimske škole u prirodi na skijalištu na Arehu.

Ključne riječi: razvoj djeteta, igra, sport, agresija, zimska škola u prirodi.

The value of sports play with elements of instrumental aggression in a child’s development

Summary

Play is an important factor in a child’s development. As children play less outdoors, they experience less physical activity and thus have reduced opportunities for strengthening their social skills in combination with authentic nature. Various playful physical activities and sports provide children as well as adults a healthy way to release their frustrations and energy, direct their inner aggression in a harmless way,

develop their skills for interacting in a group setting, take on various role play and experience elements of primal games. In sports play we distinguish reactive aggression, which is not desirable, and instrumental aggression, which is controlled and serves a purpose of reaching a particular goal. As part of a winter school curriculum in nature, held in a ski center Areh, we engaged children in games which serve as good examples of games with elements of controlled play.

Key words: child development, play, sport, aggression, winter school curriculum in nature.

Uvod

Agresivno ponašanje nije prihvatljivo u školi. Težimo sigurnom okruženju za sve učenike. Međutim, agresija je prisutna kod većine ljudi, pa je dobrodošlo usmjeravati je u pozitivnom smjeru tamo gdje se kontrolira. Prikladno, u skladu s pravilima, može se izraziti u sportu ili u osnovnim igrama. U zimskoj školi u prirodi organizirali smo sportsku igru s elementima kontrolirane agresije na otvorenom, u kojoj su sudjelovali učenici i učitelji.

Važnost igre u razvoju djeteta i igra „Bitka za sjeverni zid”

Igra je izuzeto važna za razvoj najvažnijih životnih vještina, od socijalnih vještina, komunikacije, do empatije i samopouzdanja (Musek Lešnik 2020). Međutim, primjećujemo da današnja djeca imaju sve manje mogućnosti za igranje igara na otvorenom. Za razliku od zatvorenog prostora, vanjsko okruženje nije predvidljivo, nije uvijek čisto, vremenski uvjeti mogu biti drugačiji. Djecu ometa strah roditelja ili staratelja da se ozlijede, zaprljaju, da im je hladno i da se prehlade, da se izgube ili ih odvede neznanac. Na taj način djeci oduzimamo priliku za stjecanje i razvijanje važnih životnih iskustava i vještina kroz igru na otvorenom. Problemi se također ogledaju u činjenici da je sve manje prikladnih i neprometnih područja i sve manje vršnjaka i suigrača koji su spremni sudjelovati u igri na otvorenom. Igru u prirodi zamijenila su računala. Škola u prirodi stoga je važan tjedan u životu učenika. Tamo učenicima nije najvažnije naučiti skijati, već je važno i sve ostalo. Učenici se samostalnosti uče bez roditelja, osposobljavaju su za socijalizaciju i druženje s učenicima druge odgojne jedinice. Upoznavaju prirodu, različito vrijeme i igre u prirodi.

Glavna značajka igranja igara je da motivira djetetovu samoaktivnost. Dijete koje se malo igra u djetinjstvu manje je aktivno, inovativno i znatiželjno u odrasloj dobi. S tim je povezan uspjeh u školi, a kasnije i uspjeh u životu.

Snježnu oluju doživjeli smo prošle godine u skijaškom centru na Arehu u zimskoj školi u prirodi, pa su zatvorili skijalište i plan nam se srušio. Učenicima je još trebala neka aktivnost na otvorenom. Organizirali smo igru pod nazivom »Bitka za sjeverni zid«. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno, što je bila značajka igre. Svi odrasli pridružili su se djeci sa svim žarom i radošću. Praper vjeruje da je neko vrijeme postojalo uvjerenje da je igra karakteristična za dijete, dok kod odrasle osobe znači nezrelost. Ali istina je suprotna. Odrasla osoba koja se nikad ne igra i ne razumije igru najvjerojatnije je emocionalno otvrdnula i nije sposobna za spontanu interakciju. Stoga je Montaignova tvrdnja da je igra vrlo ozbiljna aktivnost još više istinita (Praper 1993).

Praper je igru podijelio na imaginacijsku igru (play) i stvarnu igru (game). Naša je igra bila organizirana sportska igra s elementima iskonske igre, jer je sadržavala i napad i povlačenje, što je instinktivno ponašanje svih živih bića. Također je bilo potrebno trčanje, kotrljanje po snijegu, skrivanje ispod grmlja i manje izravan fizički kontakt, što ponekad povećava negativnu agresiju.

Prema psihologu Musek Lešniku (2020), igra borbe je najosnovnija u kojoj djeca, posebno dječaci, testiraju svoje tijelo, a ujedno i svoje granice i tako uče socijalizirati i razvijati empatiju na socijaliziran i prihvatljiv način. Prije nekoliko desetljeća počeli smo neopravdano brkati ovu razvojno važnu igru s izrazom nasilja, pa je zato prekidamo i zabranjujemo. S ovim djeci uskraćujemo priliku razvijati razumijevanje sebe u odnosu s drugima. »Dijete koje nema priliku igrati takve igre teško će naučiti razumjeti gdje se njegove granice šire izvan granica drugih i što je prihvatljivo za druge, a što je neugodno« (Musek Lešnik 2020).

Mali neuspjesi možda su uzrokovali frustraciju, zajedno s hladnim okruženjem; ali djeca su je uspjela osloboditi na pozitivan način jer su svi dobili priliku za barem djelomični uspjeh. Fizička aktivnost također opušta, jer se tada u tijelu oslobađaju hormoni zadovoljstva.

U ovoj igri, koja je inače vojne naravi, dok su djeca pokušavala zauzeti parkiralište iznad zida i skinuti zastavu, pokušali smo pokazati da je takva igra moguća bez negativne agresije. Prema Praperu (1993), agresija je prisutnija u igranim igrama. Ove igre također uključuju natjecanje i rivalstvo, pa se moraju poštivati određena pravila. Pravila naše igre bila su jednostavna i jasna, baš kao i u sportovima u kojima vrijede principi sportskog duha. Ta su načela poštivanje pravila, poštivanje konkurenata, poštivanje različitosti, načelo jednakih mogućnosti suradnje, održavanje moći nad vlastitim postupcima, pomaganje slabima da uživaju u sportu i odbijanje nasilja. Naučena agresija s kojom se često susrećemo u učionici uzela je suprotan primjer. Ispod hotela bilo je zasniježeno košarkaško igralište. Bila je to baza za osvajače. Iznad igrališta nad padinom bilo je parkiralište. U hrpu snijega smo zabili nešto što je predstavljalo zastavu. Cilj osvajača bio je dobiti zastavu, a time i teritorij. Mi učitelji branili smo svoj teritorij grudama snijega. Gornju visoravan odvajalo je od osvajača ograda – »sjeverni zid«. Učenici su morali svladati strmu snježnu padinu prošaranu grmljem pogodnim za paravane i skrovišta. Koga je gruda snijega pogodila, morao se vratiti na početnu točku, na ograđeni teren. Djelomično uspješni probili su se do prvog srednjeg platoa, međustanice, što je bila pobjeda za manje spretne učenike, a drugi do gornjeg parkirališta. Svi smo sudjelovali, manje vješti učitelji pripremali su grudice, učenici su odvlačili pažnju u korist kolega iz razreda, štitili se, zaklanjaji jedan drugoga i pripremali se za masovni početak. Ukratko, svi smo taktički surađivali. Sve aktivnosti za postizanje pobjede učenici su planirali sami, bez pomoći odraslih.

Agresivnost u sportu

Pojam agresije različiti autori tumače kao instinkt, izvor energije, osjećaje, način prisile, reakciju na frustraciju itd. (Petrovič, Tusak 1993). U učionicama učenici u agresiji vole oponašati druge učenike. U našoj smo igri negativnu imitativnu agresiju zamijenili primjerom pozitivno orijentirane aktivnosti i agresije. Unatoč činjenici da dječaci uglavnom izražavaju agresiju izvana, a djevojčice više iznutra, one su također sudjelovale u igri. Našu igru mogu usporediti s etabliranim sportskim igrama. U sportu najčešće govorimo o dva smjera agresije: reaktivnoj agresiji i instrumentalnoj agresiji. Reaktivna agresija je nepoželjna u sportu i sastoji se od relativno nekontroliranih agresivnih reakcija, dok se instrumentalna agresija kontrolira i služi postizanju cilja (Petrovič, Tušak 1993).

Iz vlastitog skijaškog iskustva znam kontroliranu agresiju, jer su treneri u nama pokušavali pobuditi zdravu agresiju. Željeli su da pokažemo veliku količinu vlastite aktivnosti i snage, uključujući agresiju, odnosno pozitivnu, poželjnu agresiju, npr. naredbom: »Napadni štap, stazu!« U ovom slučaju agresija nije usmjerena protiv drugih ljudi.

Zaključak

Naša igra nije bila namijenjena djeci kako bi postigli pobjedu, ali njezin doprinos bio je odgoju djece u aktivnu, suradničku, empatičnu, zdravu i opuštenu djecu koja će nastaviti fizičku aktivnost i igrati igre u odrasloj dobi, a na taj način također naučiti pozitivno usmjeravati svoju agresiju.

Literatura

  1. Musek Lešnik, K. (2020). Nasprotje igre je depresija, napisao je Brian Sutton Smith
  2. https://www.abced.si/post/nasprotje-igre-je-depresija-je-zapisal-brian-sutton-smith
  3. Praper, P. (1993). Za razvojno fazo specifične igre. V: Psihološka obzorja, št. 3-4, str. 159 – 171.
  4. Tušak, M., Petrovič, R. (1993). Agresivnost – plod tekmovalne kariere aplskega smučarja, da ali ne? V: Psihološka obzorja, letn. 2, št. 3/4, str. 65-75.

Lektorirao: Željko Rameša

Upoznavanje različitosti putem sporta

mojca_jurcic

Mojca Jurčič

Sažetak

Svaki pojedinac je poseban, neponovljiv i jedinstven. Od drugih pojedinaca razlikujemo se samo po izgledu, fizičkim karakteristikama, sposobnostima i načinu razmišljanja. Ipak, naše je društvo puno šarenije. Važno je da naše raznolikosti prihvatimo kao izazov, a ne kao nešto čega bi se trebali bojati.

Različitost koja povezuje posebne potrebe i sportske aktivnosti sastavni je dio sportske kulture. Sport je sport bez obzira na to da li se njime bave osobe s ozljedama kralježnice, mišićnom distrofijom ili slabovidne i slijepe osobe. Zadovoljstvo i radost u sportskim treninzima trebali bi biti jedan od najvažnijih kriterija za ostvarivanje naših ciljeva (Vute, 1999).

Ključne riječi: različitost, sport, teškoće u kretanju, sljepoća.

1. Uvod

U suradnji sa Sportskom zajednicom osoba s invaliditetom Slovenije, za učenike 5. razreda naše osnovne škole, organizirali smo paraolimpijski sportski dan. Projekt služi kao inspiracija za mlade i jako je dobro prihvaćen u školama. U svakoj školi projekt je podijeljen u više dijelova i također uključuje prezentaciju paraolimpijskog sporta, isprobavanje sportske aktivnosti u dvorani i prezentaciju sportskih i životnih priča sportaša s invaliditetom.

2. Središnji dio

Kao koordinatorica projekta učenike petih razreda podijelila sam u četiri grupe. Istovremeno, dvije grupe su bile u sportskoj dvorani u kojoj su učenici vježbali po postajama, a druge dvije grupe nalazile su se u razredu. U jednom razredu predstavljao se paraolimpijski sport, a u drugom životna priča sportaša s invaliditetom. Učenici su isprobali pojedine aktivnosti. Na taj način sve su grupe izvodile sve planirane aktivnosti.

U učionici učenicima je govorila vrhunska sportašica Lena Gabršek i kapetanica reprezentacije sjedeće odbojke. Učenicima je ispričala svoju životnu priču kako se rodila bez donjeg dijela lijeve ruke. Djeca su sa zanimanjem slušala njezinu priču i pogledala nekoliko video snimki sjedeće odbojke. Najviše ih je iznenadilo, kada je Lena skinula svoju protezu koju su mogli držati u rukama i isprobavati. Učenicima je objasnila da joj je vjerojatno lakše jer je njezina mana urođena i uopće ne zna što to znači imati obje ruke, jer već od rođenja sve radi jednom rukom. Mlada sportašica svoj invaliditet shvaća kao privilegij jer je preko paraolimpijskog sporta upoznala brojne ljude, posjetila veliki dio svijeta i nastupala na paraolimpijskim igrama u Londonu.

U drugoj učionici učenici su pogledali video snimku o paraolimpijskim igrama u Londonu. Upoznali su povijest i značenje igara te različite paraolimpijske sportove. Upoznali su se s različitim vrstama hendikepiranosti, od tjelesno motoričkih pa sve do gluhonijemosti i postali su svjesni o njihovim potrebama i interesima. Paraolimpijske igre najveći su događaj u natjecateljskom sportu osoba s posebnim potrebama.

U sportskoj dvorani odvijala se vježba po postajama. Učenici su se sami okušali u različitim sportskim panogama invalida. Jedna se grupa okušala na poligonu za slijepe. Podijelili su se u parove i jedan u paru je vodio drugoga koji je imao zatvorene oči. Učenici su zaključili kako je jako teško usmjeravati slijepu osobu. Istovremeno slijepa osoba mora imati povjerenja u osobu koja je vodi. Za svoju aktivnost druga grupa je koristila posebne gumene lopte primjerene za slijepe i slabovidne osobe jer su u unutrašnjost lopte stavljeni zvončići. Tijekom dodavanja ili kotrljanja lopte zvončići emitiraju zvuk. Tijekom aktivnosti učenici su imali poveze preko očiju i zato su se morali pouzdati u svoj sluh i dodir.

Treća grupa u dvorani svoje spretnosti uvježbavala je u invalidskim kolicima. Guranje i usmjeravanje kolica između čunjeva zahtijevalo je puno snage i koncentracije. Na kraju su morali nadvladati prepreku i kolicima, dok su sjedili na njima, popeti se na strunjaču. To je za učenike bio veliki izazov jer su svoju težinu mSlika1orali prenijeti na stražnji dio kolica i pritom očuvati ravnotežu. Rajko Vute (1999) kaže da su osnovni načini vožnje koje treba savladati, vožnja unaprijed, unatrag i okretanje kolicima. Savladavanje vožnje spretnost je koju je potrebno naučiti.

Slika 1. Vožnja kolicima oko prepreka

Četvrta grupa okušala se u sjedećoj odbojci. To je igra koja se igra sjedeći na tlu. Zbog toga je tehnika gibanja po igralištu prvenstveno prilagođena kretanju rukama. Stražnjica cijelo vrijeme mora biti na tlu. Mreža je niža, igralište manje, igra je brža i dinamičnija. Učenici su odbojku najprije igrali balonom i zatim još i loptom. Shvatili su koliko je teško u sjedećem položaju kretati se za loptom i truditi se da ne podižeš stražnjicu ili ustati.

Prezentacija se završila u sportskoj dvorani u kojoj je bio predstavljen jedan od paraolimpijskih sportova u njegovom natjecateljskom obliku. Pogledali smo sjedeću odbojku. Učenici su bili iznenađeni koliko su se brzo natjecatelji gibali po podu dvorane. U tu Slika2svrhu natjecatelji su imali obučene sportske dresove kojima su se brzo klizali s jednog mjesta na drugo.

Slika 2. Prezentacija sjedeće odbojke

3. Zaključak

Učenici su bili oduševljeni ovim sportskim danom. Dobili su priliku upoznati druge oblike sporta i pritom su koristili i ona osjetila koja inače ne upotrebljavaju često. Učenicima smo poručili da moramo nadvladati svoje predrasude i ljude prihvatiti s njihovim posebnostima. Ponekad neki ljudi trebaju dodatnu pomoć i ohrabrenje i zato jedni drugima moramo biti potpora i međusobno si pomagati, kako bi bili uspješni i zadovoljni.

Ljudi s posebnim potrebama nisu odabrali svoje mane i kvalitete nego su se s njima rodili ili ih je život stavio na takav put. Baš sportska aktivnost može im pomoći u smanjenju socijalne izolacije, savladavanju stresa i povećavanju tjelesne samostalnosti.

U životu posebnosti su ponekad i prednosti, a ponekad i mane. Sve ovisi kako gledamo na njih (Vute, 1999).

4. Literatura

  1. Vute, R. (1999). Izazov ljudi s posebnom potrebama u sportu. Ljubljana: Debora.

Poticanje kreativnosti uz bajku “Snjegović”

janja_hunjet

Janja Hunjet

1. Uvod

Jedan od ciljeva suvremene osnovne škole je da su učenici aktivni sudionici u planiranju i provedbi odgojno-obrazovnog procesa. Veliku važnost ima i međupredmetno povezivanje, jer stvara uvjete za cjelovit uvid i s time bolje razumijevanje, dublje doživljavanje i potiče samoinicijativnost i veću odgovornost u nastavi i širem životu.

Počela sam provoditi projekt u međupredmetnoj povezanosti. Krenuli smo od sata slovenskog jezika, te uključili upoznavanje okoline, sport, likovnu kulturu i glazbenu kulturu.

2. Kako se odvijao naš rad

U radu smo postavili sljedeće ciljeve:

Učenici:

  • doživljavaju interpretativno pročitanu priču;
  • samostalno formiraju nastavak bajke;
  • osjećajno maštovitu predstavu književnog svijeta izražavaju kombinacijom crtanja i pisanja;
  • kod teksta prepoznaju i uočavaju razlike između realnog i imaginarnog svijeta u književnom tekstu;
  • formuliraju pozitivne obrasce ponašanja, pridržavanja pravila i sportskog ponašanja;
  • razvijaju upornost;
  • testiraju svoje sposobnosti kod sportskih aktivnosti;
  • upoznaju odgovarajuću zimsku sportsku obuću i odjeću;
  • poštuju osnovna načela sigurnosti u sportu;
  • izrezuju i lijepe površine u različitim bojama i koristite ih za stvaranje kompozicija – snjegoviće;
  • s gnječenjem snijega, oblikuju kompoziciju – snjegovića;
  • razvijaju motoričke sposobnosti i osjećaj za ravnotežu s različitim slikarskim materijalima i priborom;
  • razgovaraju o godišnjim dobima s naglaskom na zimu, zimske sportove i igre;
  • tijekom razgovor o ponašanju na sportskom danu formiraju SNJEŽNI BONTON kojeg zapišu na plakatu;
  • pjevaju pjesmice o zimi i snjegoviću.

Bajka Snjegović, njemačke spisateljice Gerde Marie Scheidl, o kojoj se razgovaralo na predmetu Slovenskog jezika (SLJ), potaknula je učenike da napišu nastavak priče u kojem su mladi pisci kreativno tražili rješenje po kojem bi snjegović mogao vidjeti cvijeće.

janja 7Janja 9

Priču smo povezali i s predmetom Glazbena kultura (GK), kod kojeg su u pjesmaricama tražili pjesme o snjegoviću i naučili ih pjevati.

Janja 10

Kod Upoznavanja okoline (UO) planirali smo aktivnosti na snijegu, odgovarajuću odjeću, obuću i rekvizite kako bismo proveli sportski dan pravljenjem Snjegovića. Postavili smo pravila ponašanja na snijegu – Snježni bonton.


Kod Sporta (SPO) smo proveli sportski dan – zimski izlet na obližnje brdo s igrama na snijegu i pravljenje snjegovića.janja 11

Učenici su dosljedno slijedili dogovorena pravila snježnog bontona.

Kod Likovne kulture (LK) napravljeni su maštoviti proizvodi, snjegovići od čarapa i papira u boji. Proizvode su izložili u predvorju škole i u učionici.

Janja 12

3. Zaključak

Rad na projektu odvijao se u razdoblju od dva tjedna. Učenici su bili motivirani za rad. Oni su istovremeno bili planeri i izvođači, te ujedno su također sami formirali pravila ponašanja na snijegu, kojih su se dosljedno pridržavali. Bili su vrlo kreativni pri pisanju nastavka priče i u likovnom stvaralaštvu.

Svoje likovne proizvode izložili su u predvorju škole, a priče koje su stvorili predstavili su roditeljima na literarnoj večeri povodom slovenskog kulturnog praznika.

Obogaćivanje sportskih sati

Natalija Rovan, prof. sportskog odgoja

Sažetak

U posljednjem tromjesječju osnovnoškolskog obrazovanja učenici mogu izabrati sport kao jedna od mogućnosti u obaveznim izbornim predmetima. Mogu izabrati između jednogodišnjim programima kao što su sport za opuštanje, sport za zdravlje ili odabrani sport (npr. atletika, nogomet, rukomet, …). Za sve učenike koji izaberu sport kao izborni predmet, to je dodatni sat gibanja, opuštanja, ugodnog druženja s vršnjacima.

Tijekom radnog vremena pratimo nastavni plan i program, koji je propisan za pojedinačne obavezne programe. Svojim učenicima uvijek želim obogatiti sate izbornih predmeta sa sportovima, kojim inače u redovnim programima ne posvećujemo preveliku pažnju. Na tim satima spajam ugodno s korisnim, potičem veselje do sportskih aktivnosti te želim postaviti temelje učenicima, da budu u zrelijim godinama svjesni važnosti gibanja i da imaju mogućnost posegnuli za aktivnostima, koje su im bile predstavljene u okviru izbornih sportskih predmeta. U vezi s time, pokušavam svake godine izabrati drugu sportsku aktivnost te je učenicima u poslije podnevnim satima ili u subotu tu aktivnost prezentiram uz pomoć ljudi, koji su kvalificirani za takvu vrstu aktivnosti. Pokušavam sve aktivnosti organizirati tako, da budu besplatne za sve učenike.

Ključne riječi: sport, gibanje, opuštanje, druženje.

Uvod

Kao učiteljica sporta u osnovnoj školi želim učenicima predmet sport približiti do te mjere, da će ga voljeti i njegovati i u kasnijim godinama svojega života. Cijelo vrijeme naglašavam važnost gibanja, posebno u današnje vreme gdje djeca puno vremena provede sjedeći ili u školi ili doma ispred televizora, računala, igara. Sport nas povezuje, u nama potiče osjećaj zadovoljstva i opušta nas.

Učenicima su u posljednjem tromjesječju svake godine ponuđena tri izborna predmeta iz sporta:

  • sport za opuštanje,
  • sport za zdravlje,
  • odabrani sport (atletika, nogomet, rukomet, odbojka, …)

Svaki učenik može u svakom razredu u posljednjem tromjesječju odabrati jedan izborni predmet sport, jer su to jednogodišnji programi. Učenik, koji odabere izborni predmet šport, dobiva dodatni sat gibanja, opuštanja, ugodnog druženja s vršnjacima. Svake godine učenicima nudim novu mogućnost između izbornim sadržajima sporta te prezentiram sportove, koje se u redovnim satima sportskog obrazovanja ne mogu upoznati. Odabir nove sportske aktivnosti zavisi i od učenika, jer ne želim da bi se sadržaj previše puta ponavljao, isto tako prilagođavamo se rasporedu vanjskih suradnika i obrazovni program obavljamo u poslijepodnevnim satima ili u subotu.

Ronjenje

U okviru izbornog predmeta sport za opuštanje nudim mogućnost prezentiranja ronjenja, kojeg izvodimo na obližnjem bazenu pored škole. Ronioci iz PD Krško uvijek se z veseljem odazovu i učenicima prezentiraju pravu ronilačku opremu te ukratko opisuju svoja najvažnija ronjenja. Tako se učenici upoznaju s osnovnom ABC- opremom, u koju spadaju maske, dihalice, različite duge peraje, ronilačke instrumente, ronilačku odjeću, različite ronilačke dodatke, ronilačke noževe, ronilačke oznake, regulatore i boce. Za svaku stvar doznaju zašto je važna i kada se upotrebljava. Ronioci im objasne, koliko ronjena je potrebno napraviti, da bi postao pravi ronilac i objasne PREDSTAVITEV OPREMEnajvažnije pravilo, a to je da se nikada ne roni sam, nego u paru. Nauče ih neke osnovne ronilačke znakove koje ronioci moraju znati i upotrebljavati ispod vode. Pokazuju im razliku između ABC – ronjenjem i autonomnim ronjenjem, gdje upotrebljavamo bocu sa svom potrebnom ronilačkom opremom.

Slika 1. Predstavljanje opreme

Učenici uvijek jedva čekaju odlazak na bazen, da sami probaju roniti s bocom i regulatorom u ustima. Neki se od njih opuste i uživaju u ronjenju u bazenu te više puta zarone, dok drugi učenici nisu tako opušteni jer je to za njih, normalno, put u nepoznato, novo okruženje te trebaju više vremena za opuštanje. Ronioci su cijelo vrijeme s njima, hrabre ih, kao što isto tako i ja sama uz rub bazena dajem ohrabrujuće riječi. Većina učenika oduševljena je nad prezentacijom ronjenja, ostaje im u sjećanju te svoje oduševljenje dijele s ostalim učenicima.

RONJENJE 2RONJENJE 2a
Slika 2 i 3. Ronjenje

Skijaško trčanje

U školi smo prije dvije godine kupili svu potrebnu opremu za rekreativni angažman glede skijaškog trčanja. Posljednjih godina najveći problem predstavlja nedostatak snijega te zbog toga teže obavljamo izabranu aktivnost tijekom sportskih sati. Kada i ako imamo mogućnost, odmah je iskoristimo.

U okviru izbornog predmeta sport za opuštanje smo prošle godine prvi puta otišli na Pokljuški maraton. Tako su svi učenici izbornoga predmeta imali mogućnost trčanja na skijama na uređenom skijaškom poligonu u Planici. Svi učenici su znali, da moraju prvo otrčati dvokilometarsku stazu, gdje nam je cilj bio sudjelovati i ne pobijediti. Dvokilometarsko trčanje na skijama na Pokljuci je rekreativnoga značaja, gdje svaki sudionik u cilju dobije čaj i roladu. Kada smo došli u Planicu, učenici su bili istinski zapanjeni nad snježnom idilom, koja nas je dočekala. Sunce, snijeg i planine, okružene snijegom, što ćeš ljepše.

Uživala sam dok sam gledala sudjelovanje mladih koji žele probati skijaško trčanje i gdje vrijeme nije važno, važno je uživanje i gibanje na svježem zraku, s prijateljima. Svi su učenici s lakoćom svladali dužinu staze, neki su nastavili sa skijaškim trčanjem najmanje PLANICAjoš dva sata. Neki su od njih prošli stazu četiri puta drugi pet puta, većina njih je uživala u snježnoj idili u Planici, spoznajući nove prijatelje ili obnavljajući svoja stara prijateljstva. Nitko od učenika u tom razdoblju nije posegnuo za telefonom, nego je njihov “telefon” bilo skijaško trčanje.

Slika 3. Planica 2018

Većina učenika je pri odlasku pitala, kada ćemo ponovo prisustvovati maratonu te smo zbog toga i ove godine odlučili otići na Pokljuku, ovaj put na Rudnom polju. Pored POKLJUKApoligona za skijaško trčanje, koji je bio dugačak kao i prošle godine – dva kilometra, učenici su mogli otići i na vojnički poligon, upoznati se s biatlonom, sanjkati, grudati, sanjkali s gumama. Ponovo su preživjeli zanimljiv, sportski obojen i aktivan dan, za kojega vjerujem da će im ostati u pamćenju.

Slika 4. Pokljuka 2019

Zaključak

Već vrapci na grani cvrkuću, da se se danas ljudi, a posebno djeca, ne kreću previše. I zato, ako se hoćemo pokrenuti, nije potrebno biti vrhunski sportaš. Pored redovnih sati sporta u školi imaju učenici danas paletu različitih sportova koji im se nude na tržištu. Ali još uvijek ima djece koja rijetko zavole bilo koju sportsku disciplinu.

Kod izbornih predmeta imaju sjajnu mogućnost upoznati druge sportove s kojima se inače u redovnim satima sportskog odgoja ne bi upoznali te zbog toga imaju, isto tako, veću opciju posegnuti za tim aktivnostima i u svojim zrelijim godinama.

Ako nađemo aktivnost koja nam se sviđa, odgovara i koja nam je ugodna, koristit će našem tjelesnom kako i duševnom zdravlju. I ako svakome učeniku dam samo mali dio u mozaiku koja će mu pomoći da se nađe u bilo kojom sportskoj disciplini te ju kasnije njegovati, pobijedila sam.

Literatura

  1. Videmšek, M., Stančevič, B., Permanšek, M. : Igrive športne urice, Inštitut v Ljubljani, Fakulteta za šport. Ljubljana, 2014.
  2. Mountain,A.:Ronjenje; otkrijte svijet podmorja, Dušević & Kršovnik, Rijeka, 1996.

Fotografije: osobni arhiv.

Sportska priredba „Mini olimpijada“

magdalena_stampah

Magdalena Štampah

Sažetak

imageCilj rada je predstaviti sportsku aktivnost „Mini olimpijada“ kao primjer dobre prakse. Današnja djeca i mladež izložena su raznim pritiscima, a slijedom toga svojstveno im je i učestalo psihičko opterećenje te premalo gibanja. Posljedica takvog načina života sve je vidljivija u brojnim primjerima povećane tjelesne težine. Ti problemi mogu se umanjiti provođenjem sportskih aktivnosti. Gibanje poboljšava i čuva motoričke sposobnosti djece i pozitivno utječe na njihovo zdravlje; kako psihičko tako i tjelesno. Osim spomenutog, ono pomaže oblikovanju samouvjerenosti pojedinca te njegovom sustavu vrijednosti, ustrajnosti, upornosti i daljnjoj motivaciji za vježbanje.

Ključne riječi: djeca, zdravlje, kretanje, atletika, sport, sportske aktivnosti

Uvod

U današnje vrijeme, sport je jedna od najznačajnijih aktivnosti slobodnog vremena modernog čovjeka. Sjedilački način života nas motivira, da budemo sportski aktivni. Razvoj i opći napredak društva zamjenjuje fizičke aktivnosti iz prošlosti (lov, sakupljanje plodova, borbene vještine) sportskim aktivnostima.

Vrlo je važno da svijest o zdravom načinu života i učestalom gibanju, djeci počinjemo usađivati još od malih nogu. Djecu treba pustiti da se što više gibaju i igraju slobodno, prema svom vlastitom nahođenju. Atletika je bazični sport, koji uključuje prirodna gibanja, bez kojih čovjek praktično ne bi mogao živjeti. Hodanje je urođena aktivnost koju usvaja svako dijete, a istovremeno je poznajemo i kao atletsku disciplinu. Nakon hodanja djeca se nauče utrkivati, bacati i skakati. Sve su to discipline koje poznamo u atletici.

Atletika je vrsta sporta koju ne znajući treniramo cijeli život. Svi trčimo, skačemo, bacamo stvari. Sve te aktivnosti posebno su izražene kod djece.

Čovjek najprije nauči trčati, skakati i bacati te kasnije igrati košarku, nogomet. (Pišot I. Jelovčan, 2006). Igrajući se te na taj način spontano vježbajući, djeca nesvjesno savladaju hodanje, trčanje, bacanje i skokove te je prirodno zaključiti da kod djece mlađih dobnih uzrasta među svim sportskim disciplinama najzastupljenija upravo atletika.

Atletika je sport koji omogućava pravilan razvoj djeteta, pomaže zdravljem odrastanju te vodi računa da se djeca nauče redu, radu, odgovornosti i upornosti. Stjecanje tih pozitivnih karakternih osobina pomaže im u lakšem savladavanju svakodnevnih životnih prepreka, uspjeha kao i neuspjeha. Važno je istaknuti i važnost pozitivnog utjecaja na odgovornost prema školskim obavezama što se kasnije reflektira i na ostale životne uspjehe. Četiri spomenute karakterne osobine osnova su uspješnog života. Upravo iz tog razloga je važno osvijestiti koliko je gibanje značajna aktivnost u razvoju svakog djeteta.

Što je mini olimpijada?

Sve je počelo 2009. godine u našoj školi, kada smo roditeljima i široj zainteresiranoj javnosti predstavili rad Školskog odbora s priredbom „Sportske igre“. Nakon dvije godine sportske igre su prerasle u manifestaciju pod nazivom „Mini olimpijada“. Manifestacija se odvija pod okriljem Olimpijskog komiteta Slovenije. Idejni vođa projekta je gospođa Aleša Novak, učiteljica razredne nastave. U samu realizaciju manifestacije uključeni su učitelji razredne nastave kao i učitelji tjelesne kulture.

Mini olimpijada je sportska priredba u prvom redu namijenjena djeci koja pohađaju prvu trijadu devetogodišnje osnovne škole. Velika pažnja posvećena je predstavljanju olimpijskih igara – olimpijskog ‘fer play’ protokola te poznatog olimpijskog pravila ‘važno je sudjelovati’. Na dosadašnjim priredbama gostovali su brojni vrhunski sportaši poput Mirana Stanovnika (motorist), Sonje Roman (atletičarka), Mihe Horvata (badmintonaš), Marije Kardinar (kuglačica), Mitje Novinića i Vedrana Vinka (nogometaši) te mnogi drugi.

Glavni motiv „Mini olimpijade“ je poticati djecu s bavljenjem sportskim aktivnostima te ih zainteresirati za sport i aktivan život.

Kako to i priliči velikim sportskim priredbama, na početku Mini olimpijade izvodi se pravi olimpijski protokol s olimpijskom zastavom i bakljom, a koje uz zvukove olimpijske himne na stadion donesu i upale sportaši naše škole. Nakon toga slijedi sportska prisega sportaša i zagrijavanje. Nakon tradicionalnog protokola započinju takmičenja u spomenutim sportskim disciplinama. Cijela manifestacija prožeta je olimpijskim načelima izvrsnosti, solidarnosti i prijateljstva. Obzirom da slijedimo olimpijski slogan ‘važno je sudjelovati’ svoj djeci dodjeljuje se priznanje za sudjelovanje i uspješan nastup. Najuspješnijim takmičarima podjele se medalje.

Na manifestaciji se natječu učenici iz šest osnovnih škola: Dvojezične osnovne škole I Lendava, Područna osnovna škola Gaberje, Dvojezična osnovna škola Dobrovnik, Dvojezična osnovna škola Genterovci te učenici škola iz Monoštra (Mađarska) i Murskoga Središća (Hrvatska). Sudjelovanjem učenika iz Mađarske i Hrvatske manifestacija poprima međunarodni značaj.

Glavni ciljevi, koje želimo dosegnuti na takmičenjima su:clip_image002

  • podizanje svijesti o zdravom načinu života
  • druženju i socijalno povezivanje
  • takmičenje kao pustolovina i mogućnost sportskog rivalstva.

Atletske discipline na mini olimpijadi

Učenici se na mini olimpijadi takmiče u 4 atletske discipline:

Bacanje vortexa

  • djevojke (dvije predstavnice iz svakog razreda, svake škole)
  • dečki (dva predstavnika iz svakog razreda, svake škole)

image

Skok u daljinu

  • djevojke (dvije predstavnice iz svakog razreda, svake škole)
  • dečki (dva predstavnika iz svakog razreda, svake škole)

clip_image006

Utrka na 60m

  • djevojke (dvije predstavnice iz svakog razreda, svake škole)
  • dečki (dva predstavnika iz svakog razreda svake škole)

clip_image008

Štafeta ( 4x50m)

  • djevojke (jedna ekipa za svaki razred, svake škole)
  • dečki (jedna ekipa za svaki razred, svake škole)

clip_image010

 

Zaključak

Kao učiteljica produženog boravka u svom radu s djecom prenosim atletsku abecedu na zanimljiv i privlačan način. U ljetnim mjesecima koji su primjereni za boravak na otvorenom prostoru, u dvorani za tjelovježbu i u učionicama izvodimo temeljne aktivnosti gibanja. Različitim oblicima igre postižem veću motivaciju za vježbanje atletike.

Najznačajnije je da se takvim načinom rada pomažem prvenstveno učenicima s nižim stupnjem samouvjerenosti i motivacije; osnažujem ih i osvještavam o vlastitim mogućnostima i pokazujem da se nije potrebno bojati neuspjeha jer su uspjeh i neuspjeh sastavni dio života.

Literatura

  1. Rajtmajer, D. 2011. Pospešen psihomotoričen razvoj mlajših otrok. Iskanje športnih talentov. Maribor, Pedagoška fakulteta.
  2. Tomić, M. 2011. Predtekmovalna stanja v atletiki. Diplomsko delo. Ljubljana, Fakulteta za šport.

Prilozi

Fotografije sa događaja (za objavu imamo dopuštenje roditelja)

Naj-akcija Grada Čakovca

ivana_ruzic

Ivana Ružić

U utorak, 10. listopada učenici i učitelji iz I. osnovne škole Čakovec, gradonačelniku grada Čakovca Stjepanu Kovaču predstavili su naj-akciju koju su proveli na području grada Čakovca. Voditelji naj-akcije su Ivana Ružić, učiteljica informatike i Matija Horvat, učitelj TZK.

UNADJUSTEDNONRAW_thumb_24a1-2Današnja djeca od rane dobi značajan dio vremena provode online, igrajući različite računalne igre, objavljujući različite sadržaje na različitim servisima, druženje s obitelji i prijateljima zamjenjuje druženje s pametnim uređajima. Sportske aktivnosti u prirodi su često zanemarene, djeci nedostaje motivacija, poticaj za odlazak u prirodu za istraživanje, upoznavanje prirodnih ljepota i bogatstva.

U 21. stoljeću tehnologija oblikuje naše živote, potpomaže nam u obavljanju svakodnevnih obaveza, a cilj ove naj-akcije je djecu naučiti odgovorno i sigurno koristiti tehnologiju, naučiti da tehnologija nisu samo online igre i društvene mreže, da djeca sama mogu stvarati različite obrazovne sadržaje, osjetiti radost stvaranja i dijeljenja vlastitih sadržaja sa obitelji i prijateljima.

UNADJUSTEDNONRAW_thumb_2489Želimo djecu potaknuti na bavljenje sportom i omogućiti im aktivno sudjelovanje u sportskim aktivnostima u prirodi i na taj način djeci omogućiti da bolje upoznaju i cijene prirodne ljepote i bogatstva našeg kraja, a vlastite pametne uređaje nauče koristiti za bolje snalaženje u prostoru, istraživanje na otvorenom i dokumentiranje posebnosti.

Med Murom i Dravom’ kriju se mnoge prirodne ljepote, bogata flora i fauna s kojom je čovjek od davnina živio u suživotu. Cilj naj-akcije je vratiti dijete 21. stoljeća u prirodu, razvijati suživot s prirodom na suvremen način uz pomoć tehnologije, razvijati ljubav prema vlastitom zavičaju i pripremiti djecu da izrastaju u zdrave odrasle ljude, spremne prihvaćanja izazova 21. stoljeća u brinući i cijeneći prirodna bogatstva i u suživotu s prirodom.

Ciljevi naj-akcije su usvajanje novih znanja i vještina kod UNADJUSTEDNONRAW_thumb_2424učenika, razvoj i njegovanja pozitivnog odnosa prema radu i stvaranju, razvoj kreativnosti i inovativnosti učenika, razvoj timskog načina rada i suradničkog učenja, usvajanje i razvoj zdravih navika života, pozitivan odnos prema sportu, kretanju i sportskim aktivnostima, usvajanje navika redovitih sportskih aktivnosti i zdrave prehrane, razvoj interesa prema zavičaju, istraživanje njegovih prirodnih bogatstava i ‘vraćanje’ djece u prirodu.

Naj-akcija se provodila u dvije tematske cjeline (informatičke radionice i sportske aktivnosti) koje su se povezale korištenjem tehnologije ostvarujući zajednički cilj: razvoj zdravih životnih navika, razvoj ljubavi prema sportu i sportskim aktivnostima u prirodi, razvoj ekološke i digitalne pismenosti djece. Krajnji rezultat jedinstveni digitalni obrazovni sadržaji koji povezuju sport, prirodu i informacijsko komunikacijsku tehnologiju.

Programi i sadržaji za svaku od cjelina:

  • usvajanje znanja i vještina iz područja informacijsko komunikacijske tehnologije (izrada 3D modela i ispis na 3D pisaču, izrada i oblikovanje edukativnih multimedijalnih UNADJUSTEDNONRAW_thumb_1f54sadržaja i sadržaja proširene stvarnosti, izrada edukativnih multimedijalnih igara, razvoj i usvajanje navika sigurnog i odgovornog korištenja informacijsko komunikacijske tehnologije, prepoznavanje opasnosti i pravilno reagiranje u slučaju izloženosti opasnostima u online okružju, ciljano i smisleno korištenje tehnologije u različitim životnim aktivnostima: izrada elektroničke knjige sa sadržajima o važnosti kretanja i bavljenja sportom, savjetima i pravilima za pravilno redovito vježbanje, sadržajima o važnosti zdrave prehrane, primjer zdravog jelovnika sa jednostavnim receptima)UNADJUSTEDNONRAW_thumb_24c2
  • razvijanje prometne kulture, upoznavanje sa pravilima ponašanja u prometu, razvoj specifičnih sposobnosti (bicikliranje, penjanje i veslanje), upoznavanje sa pravilima sigurnog i odgovornog ponašanja na rijeci, poticanje samostalnosti, razvoj repetitivne snage (veslanje), funkcionalnih sposobnosti (penjanje i spuštanje po planini), poticanje učenika na snalaženje u prirodi i na timski rad.

Naj-akcija se provela kao niz od tri informatičke radionice za djecu u vrijeme ljetnog odmora za učenike uz vodstvo i pod stručnim nadzorom učitelja i vanjskih suradnika, teme radionica:

  • sigurnost i privatnost u online okružju video
  • izrada elektroničke knjige: Healthy lifestyle, Zdravo je fora , Sports
  • 3D modeliranje i 3D ispis

Naj-akcija uključuje i tri sportske radionice koje su se održale u vrijeme ljetnog odmora za učenike uz vodstvo i pod stručnim nadzorom učitelja i vanjskih suradnika, teme radionica:

  • vožnja biciklom
  • spust čamcima po rijeci Dravi
  • planinarenje na Ivanščicu

Posebnosti i originalnost naj-akcije očituje se u tome što:

  • naj-akcija povezuje tehnologiju, sport i prirodu u jednu smislenu cjelinu
  • naj-akcija djecu vraća u suživot s prirodom
  • naj-akcija razvija ljubav prema sportu i zdravom stilu života
  • učenici su istraživali i samostalno uz pomoć voditelja jelovnike zdrave prehrane, savjete o važnosti bavljenja sportom i pravilnim načinima vježbanja uz pomoć tehnologije na kreativan i inovativan način razvijajući suradnju i timski rad
  • učenici su aktivno sudjelovali u svim aktivnostima
  • učenici su samostalno razvijali ideje i stvarali digitalne obrazovne sadržaje: elektroničku knjigu, 3D modele, animacije, video
  • učenici su javno prezentirali svoj rad lokalnoj zajednici
  • naj-akcija je osmišljena na način da kod djece razvija sve važne kompetencije za 21. stoljeće

Naj-akcija je djeci, njihovim roditeljima i lokalnoj zajednici donijela slijedeće koristi

  • razvoj radnih vještina djece
  • razvoj digitalnih kompetencija djece
  • razvoj sigurnog i odgovornog korištenja tehnologije
  • stvaranje obrazovnih sadržaja uz pomoć tehnologije
  • razvoj interesa i talenata djece
  • motivacija djece za istraživanje i samostalan rad
  • izrada originalnih multimedijalnih sadržaja o zdravom stilu života (važnost zdrave prehrane i bavljenje sportom)
  • odgojno obrazovni sadržaji u slobodno vrijeme djece uz vodstvo učitelja
  • razvoj interesa za sport i prirodnih bogatstava sredine u kojoj živimo
  • razvoj osjećaja društvene pripadnosti
  • važnosti vlastitog aktivnog, pozitivnog i odgovornog djelovanja u lokalnoj zajednici