Sigurno u školu

tea_zagorc

Tea Zagorc

Sažetak

Naša su djeca svakodnevno uključena u promet. Stoga se suočavaju s prednostima i opasnostima u prometu. Zadatak osnovnoškolskih učitelja je postupno podučavati djecu i navikavati ih na samostalnost u prometu. U tu svrhu sam se ove školske godine kao koordinatorica pridružila projektu „Sigurno u vrtić i školu“. Projektne aktivnosti odvijale su se tijekom cijele školske godine. Na suradnju pozvala sam još nekoliko razreda iz naše škole. S učenicima četvrtih razreda u sklopu projekta provodila sam aktivnosti tijekom nastave iz prirode i društva, tehničke, likovne i glazbene kulture, slovenskog jezika te sata razrednika. Cilj projekta bio je nadograditi sveobuhvatno znanje djece o sigurnosti u prometu i tako ih osvijestiti o važnoj održivoj komponenti. Sigurna sam da će se naša škola ponovno pridružiti ovom projektu i sljedeće školske godine.

Ključne riječi: sigurnost u prometu, sigurno u vrtić i školu, održiva komponenta, iskustveno učenje.

1. Uvod

Projekt “Sigurno u vrtić i školu” dio je šireg programa Škole suživota koji kombinira projekte iz različitih područja održivog razvoja. Organizator projekta je udruga Sobivanje (Suživot – napomena prevoditelja), a projekt podupire i Agencija za sigurnost u prometu. Svrha projekta je potaknuti djecu na razmišljanje o sigurnosti u prometu općenito i o sigurnosti na putu do vrtića i škole. Projekt je trajao tijekom cijele školske godine, a naša škola sudjeluje još od prošle godine. U prvom dijelu projekta s učenicima smo razgovarali i provodili aktivnosti vezane za siguran put i prometni režim oko škole. Osim crtanja i pisanja, učenici su fotografirali i izradili maketu prometnog režima oko škole te ispunili upitnik. U drugom dijelu projekta bavili smo se prometnom sigurnošću u okolici školskog igrališta. U tom pogledu proveli smo nekoliko aktivnosti. U nastavku predstavljam nekoliko njih.

2. Aktivnosti vezane za sigurnost prometa

Kad sam odlučila pristupiti projektu, prvi poziv uputila sam roditeljima. Na uvodnom roditeljskom sastanku upoznala sam ih s projektom i potaknula da osiguraju siguran dolazak djece u školu i natrag. Odaziv je bio pozitivan. Mnogi su roditelji bili oduševljeni projektom. Na satu razrednika obradili smo nacrt sigurnog puta do škole, koji svake godine posuđuje učiteljica zadužena za prometno-sigurnosti plan. Problem koji se pojavio tijekom izvedbe bio je taj što neki putevi do škole kod nas doista nisu dovoljno sigurni za djecu, jer na nekim mjestima nema pločnika. Također su i neke dionice vrlo opasne jer su nepregledne. O njima smo s djecom posebno razgovarali i predložili poboljšanja. U okviru nastave iz prirode i društva i tehničke kulture detaljnije smo upoznali i prometne propise. U razredu smo uredili prometni kutak. U lipnju smo se provozali i po biciklističkom poligonu na školskom igralištu.

Učenici koji u školu dolaze pješice također su istaknuli problem prekomjerne težine školskih torbi. Po tom pitanju trebali bi hitno nešto poduzeti.

Do realizacije ciljeva došli smo i sljedećim aktivnostima:

  • čitanjem različite literature na ovu temu,
  • posjetom policajca koji brine za školski okoliš,
  • literarnim i likovnim stvaranjem,
  • gledanjem prometno-odgojne lutkarske igre preko interneta,
  • pjevanjem pjesama na temu o sigurnosti u prometu,
  • provođenjem kviza na ovu temu,
  • šetnjama u okolici škole.

2.1. Literarno i likovno stvaranje na temu sigurnosti u prometu

Kod likovne kulture učenici su crtali svoj put do škole i natrag, stvarali razna prijevozna sredstva i zgrade od otpadne ambalaže i oblikovali dio školskog puta. Također smo izradili maketu koja prikazuje opasne točke i izradili nekoliko plakata. Na satu slovenskog jezika sastavljali smo pjesme, priče i misli na ovu temu. (Slika 1 – plakat na temu sigurnosti u prometu, slika 2 i 3 – plakat na temu sigurnosti na školskom igralištu).

2. 2. Pjevanje pjesama na temu sigurnosti u prometu

Kod glazbene kulture pjevali smo pjesmu Adija Smolara: Na cesti nikada nisi sam.

3. Zaključak

Učenicima je projekt u isto vrijeme bio zanimljiv i zabavan, a na kraju su bili ponosni na svoje znanje. Naime, tijekom cijele školske godine učenici su nadograđivali sveobuhvatno znanje o sigurnosti u prometu i tako postali svjesni važne održive komponente. Također, ovom projektu ću se pridružiti i sljedeće godine jer mi daje dobro polazište za obradu teme sigurnosti u prometu.

Literatura

  1. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
  2. Ministrstvo za šolstvo in šport. (2011). Učni načrt za naravoslovje in tehniko. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo
  3. Varno v vrtec in šolo. Sobivanje. Društvo za trajnostni razvoj. Pridobljeno s: Varno v vrtec in šolo – Društvo Sobivanje (drustvo-sobivanje.si)
  4. Javna agencija Republike Slovenije za varnost prometa.  Pridobljeno s: Otroci – Agencija za varnost prometa – AVP (avp-rs.si)

Sigurnost u prometu

alenka_cigoj

Alenka Cigoj

O sigurnosti u prometu se učimo cijeli život. Djeca su često učesnici prometnih nesreća kao putnici u vozilima ili pješaci na cesti. Zato je vrlo važno da nastavu prometnog odgoja paniramo tako da uključimo što više aktivnih i iskustvenih oblika rada da učenici dobiju iskustva te razviju vještine i izvan učionice. Projekt Pasavček (pasanac, op.a.) kojeg vodi Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu u okviru Javne agencije Republike Slovenije potiče upravo to i zbog toga sam se i sama uključila kao školska koordinatorica. Projekt se u našoj školi izvodi već više godina, a uključuje učenike od 1. do 3. razreda.

Ključne riječi: sigurnost u prometu, projekt Pasavček, iskustveno učenje

Uvod

Projekt Pasavček u Sloveniji traje već od 2005. godine. Na početku je bio dio međunarodnog projekta EUCHIRES, a sada ga Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu nastavlja. »Red je vedno pas pripet« (»Red je uvijek vezati pojas«, op.a.) je slogan projekta kojim želimo učenike potaknuti k upotrebi dječjih sigurnosnih sjedala i dosljednom vezanju sigurnosnim pojasom tijekom vožnje.

Svjesna sam da je vrlo važno da su učenici upoznati s prometnim propisima i osviješteni o posljedicama, ukoliko ih se ne pridržavaju, da su što bolje pripremljeni na samostalno učestvovanje u prometu te poznaju sva sigurnosna sredstva koja pritom mogu upotrebljavati. Zato je prometni odgoj planirala međupredmetno kroz cijelu školsku godinu. Zadala sam si ciljeve preko kojih će se učenici upoznati s namjenom i upotrebom dječje autosjedalice i sigurnosnog pojasa. Osim toga su također ciljevi prometnog odgoja utvrđivanje pravila ponašanja u prometu, upoznavanje s pravilima sigurnog hodanja (u skupini, na pločniku, izvan pločnika, prelaženje ceste), upoznavanje prometnih putova u okolici škole, prometnih znakova i pravila ponašanja u raznim prijevoznim sredstvima te doživljaj poziv policajca kao nekoga tko ti može pomoći i koji usmjerava.

Učenike i roditelje sam već na početku školske godine upoznala s projektom Pasavček. Rad je bio tako planiran da se odvijao kontinuirano tijekom cijele školske godine.

Već prvi školski dan nas je posjetio policajac iz Policijske postaje Šentjernej te roditelje poučio o prometnim putovima u našem gradu i sigurnosti djece u prometu.

Učenike sam upoznala s životinjom pasancem koja je maskota projekta. Pogledali smo slika 1fotografije životinje te saznali da u mnogim jezicima ime te životinje sadrži riječ PAS (pojas, op.a.) te da je baš zbog toga bila izabrana za maskotu tog projekta.

Na satima slovenskog jezika smo mnogo razgovarali o Pasavčku te o njemu sastavljali različite priče. Pogledali smo i predstavu s lutkama o prometu u kojoj je nastupao Pasavček.

Slika 1. Predstava lutaka s Pasavčkom

Na matematici smo rješavali različite zadatke i prometne labirinte. Preko interaktivne ploče smo rješavali zadatke povezane s učestvovanjem u prometu (brojali, uređivali i priređivali smo prometne znakove).

Na Glazbenoj kulturi smo pjevali pjesmice (Autobus, Moj crveni auto) te slušali i prepoznavali zvukove u prometu (cviljenje guma, zvuk prometne nesreće, zvuk motora, kamiona, zrakoplova i helikoptera).

slika 2Likovno smo stvarali na Likovnoj kulturi. Dobili smo bojanke s motivom Pasavčka koje su učenici s veseljem pobojali. Jako smo se razveselili tetovažama. Voštanom bojom su naslikali sebe u igri s Pasavčkom te smo uredili razrednu izložbu uradaka.

Slika 2. Likovno stvaranje

U okviru predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura smo išli na šetnje te se aktivno uključivali u promet. Utvrđivali smo hodanje po pločniku, uz rub ceste, pravilan prelazak ceste na označenom, neoznačenom i semaforiziranom dijelu ceste te dosljedno koristili žutu maramu. Pri šetnji smo promatrali i prometne znakove. U učionici smo ih opet pogledali, razgovarali o tome što nam poručuju te ih nacrtali. Posjetio nas je i policajac. Prvo nam je u učionici objasnio kako važno je da djeca koriste dječju sjedalicu te da su u automobilu privezani sigurnosnim pojasom. Zatim nam je rekao koliko je važna vidljivost u prometu te poštivanje prometnih znakova i propisa. Zajedno smo otišli na šetnju u okolici škole. Pri predmetu Priroda i društvo smo odglumili prometnu situaciju »Kako vozač vidi pješake«. Na kutiji za cipele smo izrezali otvor koji je služio kao vjetrobransko staklo. Na strani smo izrezali manje otvore za prozore. Taj model nam je služio za simulaciju pogleda vozača automobila. Učenici su praktično otkrili da vozač ne može u svakom trenutku vidjeti pješaka koji stoji uz rub ceste. Pri drugoj vježbi smo na kutiji za cipele izrezali malu rupu te u kutiju postavili crvenu, plavu i žutu kocku. Učenici su zatim utvrđivali koliko predmeta vide kroz otvor te kakve su boje. Većinom su vidjeli samo žutu boju. Potom smo kroz manju rupu na strani kutije posvijetlili sa svjetiljkom te su učenici vidjeli sve tri kocke. Utvrdili su da je vrlo važno da u prometu nose žutu maramu, svijetlu odjeću i reflektirajuće oznake. S učenicima smo mnogo razgovarali o upotrebi dječje sjedalice i sigurnosnog pojasa u automobilu (čemu služi, zašto ga moramo koristiti, što se može dogoditi ako ga ne koristimo te kakve su posljedice) te o tome kako se ponašamo u prometu. Da bi podigli svijest i stvarnu upotrebu sigurnosnog pojasa, smo izveli zadatak slika 3»Bilježimo vezivanje«. U određenom razdoblju sam izabrala tjedan provjere te smo u tabelu upisivali što su utvrdili. U slučaju da su svi putnici u automobilu bili privezani sigurnosnim pojasom, si je učenik označio polje žigom pasanca. U suprotnom slučaju si je nacrtao crnu točku s uskličnikom. Utvrdili smo da su učenici i njihovi roditelji prema kraju tjedna dosljednije kslika 4oristili sigurnosni pojas.

Slika 3. Bilježenje upotrebe sigurnosnog pojasa

Posjetili smo dan otvorenih vrata Policijske postaje Šentjernej te među ostalim isprobali »sudar« gdje smo ponovno dobili potvrdu da ti sigurnosni pojas može spasiti život.

Slika 4. Test »sudara«

Zaključak

Rezultati projekta su bili očiti već tijekom godine, nakon svake aktivnosti. Učenici su sve bolje poštovali načela sigurnog učestvovanja u prometu, znali su o tome razgovarati, opažati i upozoriti one koji to nisu poštovali te dosljedno koristili žutu maramu. Svijest učenika o upotrebi sigurnosnog pojasa te biti viđen i oprezan u prometu se očito popravilo. Učenici su shvatili da ne vežu sigurnosni pojas zbog policajaca, već zbog vlastite sigurnosti. Tom je zasigurno doprinijela akcija provjere vezanja. Učenicima je projekt bio zanimljiv te su rado učestvovali. Utvrdili su da sami mogu pridonijeti sigurnosti u prometu te biti uzor svojim roditeljima. U projekt ću se uključiti i iduće godine pošto mi daje dobra ishodišta za obradu teme sigurnosti u prometu.

Literatura

  1. Markl, M., Oblak, B., Zabukovec, V., Žlender, B. (2016). Red je vedno pas pripet, za večjo varnost otrok pri vožnji. Ljubljana. Javna agencija Republike Slovenije za varnost prometa, Sektor za preventivo in vzgojo v cestnem prometu
  2. https://www.avp-rs.si/preventiva/prometna-vzgoja/programi/pasavcek/
  3. Program osnovna šola SPOZNAVANJE OKOLJA

Slike: osobni arhiv Alenke Cigoj