Radionice iz BIG kurikuluma

Anita Poljak

Budi internet genijalac 2023 – 2026

Nakon završenog online tečaja za nove škole Budi Internet genijalac projekta započeli smo s održavanjem radionica iz BIG kurikuluma. U matičnoj školi radionice je provodila učiteljica informatike Anita Poljak u informatičkoj učionici.

Dijeli pažljivo – 1. Nisam to mislio/la!

U sklopu B1 aktivnosti Mali robotičari održana je radionica pod nazivom Nisam to mislio/la! . U radionici je sudjelovalo 23 učenika uzrasta 8-10 godina.

1. Aktivnost – započinjemo razgovorom o emotikonima koji nas okružuju u informatičkoj učionici. Nekoliko različitih emotikona projiciram na interaktivnom ekranu, učenici komentiraju njihov izgled, izraz i njihovo značenje.

2. Aktivnost

Za učenike sam pripremila radne listove na kojima je bijela majica (iz dodatnih materijala iz BIG kurikuluma) te list sa različitim emotikonima. Učenici su koristili škarice, ljepilo i bojice. Zadatak je bio da se učenici predstave s majicom na kojoj će biti emotikoni koji ih najbolje predstavljaju, njihove osjećaje, osobine, hobije… Emotikone su mogli izrezivati od ponuđenih ili sami nacrtati emotikon.

3. Aktivnost

Učenici su predali svoje ukrašene majice koje sam izložila na ploču. Učenici su pokušali prepoznati vlasnike. Bilo je uspješnih prepoznavanja.

4. Aktivnost

Učenici su nasumično odabrali svatko jednu majicu i pokušali procijeniti što su emotikoni i simboli na majici predstavljali, a vlasnik majice je po potrebi ispravljao krive dojmove i potvrdio točne procjene.

5. Aktivnost

Rasprava o zaključcima – kroz ovu aktivnost pokušali smo osvijestiti koliko je važno biti svjestan da pojedini simboli, znakovi pa i riječi mogu biti protumačeni na različite načine. Ponekad možemo ostaviti dojam kakav ne bismo htjeli, posebno je važno da smo toga svjesni u digitalnom svijetu.

Cool je biti dobar – 2. Od pasivnog promatrača do zaštitnika

Druga radionica provedena je s učenicima 6. razreda u sklopu nastave informatike. Na radionici je sudjelovao 21 učenik.

U sklopu ove aktivnosti učenici su vježbali kako identificirati četiri uloge u situaciji nasilja: zlostavljač, žrtva nasilja, promatrač i zaštitnik. Osim identificiranja uloga kroz razgovor smo zajedno dolazili do zaključaka što učiniti ako oni sami postanu promatrač ili žrtva elektroničkog nasilja te kako u pojedinim situacijama preuzeti ulogu zaštitnika.

1. Aktivnost – uvodnim razgovorom o situacijama o nasilju na internetu prisjećamo se uloga u navedenim situacijama, a to su zlostavljač i žrtva te potencijalnih uloga promatrača i zaštitnika.

2. Aktivnost – za učenike sam pripremila radne listove s tri scenarija (iz BIG kurikuluma), učenike sam podijelila u parove.

Učenici čitaju pripremljene scenarije, prepoznaju u njima nasilje, procjenjuju tko ima ulogu promatrača, a tko zaštitnika.

3. Aktivnost – nakon što su učenici o scenarijima raspravili u parovima diskutiramo o njima svi zajedno, provjeravamo jesmo li pravilno odredili uloge.

4. Aktivnost – učenici u parovima osmišljavaju četvrti scenarij nasilja i predlažu različite situacije reagiranja na njih.

Učeničke radove možete pročitati u nastavku.

Cool je biti dobar – 3. Kraljevstvo dobrote

Treća radionica provedena je s učenicima 4. razreda u sklopu nastave informatike. Sudjelovalo je 12 učenika.

Ovo je bila najzabavnija radionica, učenici su s oduševljenjem rješavali izazove u Kraljevstvu dobrote te nakon uspješno riješenih izazova preuzeli svoje certifikate. Kroz igru učenici su blokirali zlikovce i širili dobru vibru.

Pogledajte Sway prezentaciju.

Tečaj o učenju učenja

Veronika Matjašič

Sažetak

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Zanimljivo je da nam sve ono što naučimo spontano ne predstavlja velike poteškoće i ne izaziva negativne osjećaje – obično se s poteškoćama u učenju susrećemo samo u školi. Kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susrećem učenike koji imaju poteškoća u učenju. Stoga sam se odlučila za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda. Svrha ovog rada je predstaviti tečaj učenja i reakcije učenika koji su pohađali tečaj.

Ključne riječi: učenje, školsko učenje, spontano učenje, sposobnosti, motivacija, učenje učenja, tečaj.

Abstract

Learning is a process that follows us from birth. It is interesting that everything that we learn spontaneously does not present any major problems and does not cause negative feelings, usually we do not encounter difficulties in learning until going to school. As a school counselor, I often meet students who have learning difficulties. That was the reason why I decided to take a longer learning course for fifth grade students. The purpose of the article is to present the learning course and the responses of the students who attended the course.

Keywords: learning, school learning, spontaneous learning, abilities, motivation, learning to learn, course

1. Uvod

Službena i stručna definicija učenja (UNESCO/ISCED, 1993.) glasi: „Učenje je svaka promjena u ponašanju, informiranosti, znanju, razumijevanju, stavovima, vještinama ili sposobnostima, a koja je trajna i koju ne možemo pripisati fizičkom rastu ili razvoju naslijeđenih obrazaca ponašanja. ”(Marentič-Požarnik, 2012).

Mnogi stručnjaci smatraju da je učenje učenja jedna od ključnih životnih vještina (Ažman, 2008).

Dakako, učenici uče ovu vještinu u okviru gotovo svakog školskog predmeta, ali su povratne informacije učitelja svejedno potvrđivale da učenici jednostavno ne znaju učiti. U početku sam se s time borila tijekom individualnih susreta s učenicima. Istraživala sam njihove navike vezane za učenje, njihov stil učenja, vremensku organizaciju tijekom popodneva te ih pokušavala pripremiti za promjene za koje sam smatrala da su ključne za njihov napredak. Tada je priručnik Tatjane Ažman pod nazivom Učenje učenja – Kako učiti i naučiti vještine cjeloživotnog učenja našao svoj put u moj ured. Ovaj je priručnik bio glavni krivac za to da sam započela održavati tečaj učenja za pete razrede.

2. Sadržaj tečaja učenje učenja

Spomenuti priručnik bio mi je velika podrška u planiranju, a radionice sam prilagođavala učenicima naše škole jer je priručnik nastao tijekom rada sa srednjoškolcima. Dio priručnika predstavlja i CD s radnim listovima koji mi je također olakšao pripremu.

2.1 Mapa osobnog napretka

Uvodni susret posvetila sam razgovoru o učenju i važnosti mape osobnog napretka(portfolio). S učenicima smo razgovarali o svrsi osobne mape, kako ju uređivati te o tome da je njezina namjena prvenstveno praćenje vlastitog napretka u učenju. Susret smo završili uređivanjem prve stranice mape osobnog napretka.

2.2 Očekivanja učenika, pravila grupe

Cilj je bio da učenici postanu svjesni svojih očekivanja i istovremeno da kao voditelj susreta shvatim njihova očekivanja u vezi s tečajem učenja. Posebno smo se nasmijali učeniku koji je izjavio da nema nikakvih očekivanja jer ga je mama prijavila na tečaj i da je, vjerojatno, ona ta koja ima očekivanja.

Kako bi naše druženje bilo opušteno i da bismo se svi osjećali dobro, radili smo na oblikovanju pravila ponašanja i komunikacije te smo se složili da ćemo se svi zajedno potruditi da ih poštujemo. Objesili smo ih na istaknuto mjesto u učionici.

2.3 Što za mene znači učenje?

S učenicima smo upoznali uže i šire značenje pojma učenje te odredili našu definiciju učenja. Usput smo razmišljali o razlozima neuspjeha te o tome što sve pojedinac treba učiniti da bi bio uspješan. Zanimljiva je bila izjava učenika koji je rekao da konačno razumije. Upitan da objasni rekao je da ćemo tijekom svakog susreta naučiti „novi recept“ za to što treba učiniti kako bismo imali bolje ocjene.

2.4 Čimbenici učenja

Učenici su upoznali čimbenike učenja i postali svjesni njihove važnosti za vlastito učenje. Svaki učenik za sebe razmišljao je o tome koji ga čimbenici podržavaju u učenju i koji ga ometaju. Svoja saznanja podijelili smo s cijelom skupinom. Naš sljedeći korak bio je izrada plana promjena (na osnovi svih informacija koje su sakupili tijekom tečaja). Ovaj mi se korak činio izuzetno bitnim jer sam željela da učenici promijene, nadograde i nadopune svoj proces učenja.

2.5 Organizacija prostora i vremena za učenje te tako i samoga sebe

Upoznali smo značajke dobre organizacije prostora i vremena za učenje. Definirali smo kako bi trebao izgledati idealni prostor za učenje i što oni, učenici, mogu učiniti kako bi svoj prostor za učenje približili tom idealu. Nastavili smo sa stjecanjem uvida u to kako upravljamo svojim vremenom. Pri tome su učenici naučili osnovne principe upravljanja vremenom i postali svjesni kako mogu planirati svoje vrijeme za učenje. Slijedio je uvid u to kako samoga sebe pripremiti za učenje. Učenici su otkrili da je samopriprema jednako važna kao i sve ostale pripreme (prostor, organizacija vremena).

2.6 Pamćenje i zapamćivanje

Tijekom susreta koji su bili namijenjeni pamćenju i zapamćivanju učenici su stekli nova znanja o pamćenju. Procijenili su svoje pamćenje i upoznali različite tehnike za treniranje pamćenja. Također su upoznali uzroke zaboravljanja. Temu smo zaključili lekcijom posvećenom vježbama pamćenja koje su se učenicima posebice svidjele. Pogledali smo i neke od vježbi koncentracije.

2.7 Navike učenja, razlozi za učenje

Učenici su istraživali svoje navike učenja i pokušavali pronaći načine za njihovo poboljšanje. Također su istraživali razloge za učenje. Otkrili su da su njihovi razlozi za učenje sljedeći: učenje zbog ocjena, strah od roditelja, priprema za život itd. Ponovno su pregledali svoje planove za promjene te ih nadopunili, odnosno izmijenili.

2.8 Učenje iz duljih tekstova, rješavanje testova

S učenicima smo proučavali upute za učenje iz duljih tekstova te upute za rješavanje testova. Pregledali smo i prijedloge pojedinih nastavnika za učenje pojedinih predmeta.

2.9 Moj percepcijski stil

Ovoj smo temi posvetili mnogo vremena. Na početku smo se usredotočili na test percepcijskih kanala koji autorica nudi u priručniku. Kroz izmišljenu priču učenike sam povela na izlet u neko strano mjesto s uputama kako doći do muzeja u tom mjestu. Zatim sam ih zamolila da u bilježnicu napišu što bi učinili. Test im je bio zabavan, ali su svejedno bili malo zbunjeni.

Nastavili smo identificirati osjetila putem kojih prikupljamo informacije iz okoline te stekli znanje o tome što je to stil percepcije. Zatim su učenici uz pomoć testa upoznali svatko svoj percepcijski stil. Uočeni percepcijski stil uspoređen je sa zabilježenim odgovorom na testu percepcijskih kanala. Učenici sa slušnim percepcijskim stilom bi poslušali upute te ih slijedili do muzeja. Vidni tipovi učenika zatražili bi zemljopisnu kartu. Kinestetični bi tipovi od vodiča zatražili da ih odvede u muzej, a put natrag našli bi sami. Većina učenika imala je odgovor na priču u skladu s ustanovljenim percepcijskim stilom.

2.10 Metode i tehnike učenja

I ova je tema također bila vrlo zahtjevna i za nju je bilo potrebno nekoliko susreta. Učenici su svoj stil percepcije povezali s metodama i tehnikama učenja. Prepoznali su metode i tehnike koje su koristili već prije te odabrali nove, koje su testirali. Otkrili su da različiti sadržaji učenja te ciljevi učenja zahtijevaju i različite metode i tehnike učenja.

Većina učenika bila je voljna isprobati nove metode, dok su ih neki tek upoznavali i nisu ih željeli koristiti u praksi.

2.11 Bilješke

Učenici su uvježbavali umjetnost pronalaženja suštine u tekstu. Mnogi od njih imali su poteškoća u ovom području. Ne samo da nisu bili vješti u pronalaženju bitnih podataka, već nisu znali ni svojim riječima ukratko prepričati pročitano. Većina je koristila iste riječi koje koristi autor teksta. Bilo je potrebno mnogo vježbe s različitim tekstovima. Nastavili smo učiti uz pomoć raznih vrsta bilješki te otkrivali koje im vrste zapisa odgovaraju. Pregledali su svoje bilješke i tražili načine kako ih poboljšati. Učinivši to, otkrili su da su im učitelji diktirali materijal koji su morali zapisati u bilježnicu te su zaključili da im to znanje još uvijek nije potrebno.

3. Zaključak

Moja glavna namjera bila je osposobiti učenike da sami planiraju proces učenja te da postanu svjesni toga da na njihov uspjeh ili neuspjeh utječu mnogi čimbenici. Ne bi bilo pošteno tvrditi da sam cilj postigla s apsolutno svim učenicima uključenim na tečaj, ali sam s tečajem nastavila i sljedeće godine, mijenjajući ga i iskušavajući svake godine nove stvari.

Literatura

1. Ažman, T. (2008). Učenje učenja – kako učiti in se naučiti spretnosti vseživljenjskega učenja. Priročnik za učence, dijake, učitelje, razrednike in svetovalne delavce. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
2. Ažman T., Brejc M. in Koren A. (2014). Učenje učenja: primeri metod za učitelje in šole. [e-knjiga]. Kranj: Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru in Šola za ravnatelje. Dostopno na: https://solazaravnatelje.si/ISBN/978-961-6637-61-9.pdf [31. 10. 2018].
3. Marentič-Požarnik, B. (2012). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS
4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.

Erasmus+ KA1 projekt I. gimnazije Osijek

Ivana Štiglec

U prosincu 2015. godine I. gimnaziji Osijek je odobren Erasmus+ KA1 projekt, usmjeren stručnom usavršavanju nastavnika u zemljama EU.Za provođenje projekta pod nazivom Destination-European school škola je dobila financijsku potporu od 20.579,00 eura, a projekt traje godinu dana. Stručna usavršavanja su vezana za tri prioritetna područja škole, a to su poboljšanje IKT vještina nastavnika, internacionalizacija škole, te poboljšanje jezičnih kompetencija nastavnika Na stručno usavršavanje u inozemstvo odlazi devet profesora I.gimnazije, a u ovoj školskoj godini održana su četiri stručna usavršavanja.

U organizaciji Alpha College of English održan je tečaj pod nazivom Tehnologija u učionici(Technology in the Classroom) u trajanju od tjedan dana, a tečaj je pohađala profesorica stranih jezika Radmila Završki. Cilj stručnog usavršavanja bio je poboljšati vještine u uporabi određenih digitalnih aplikacija i web alata , korištenje programa s kojima su se polaznici upoznali tijekom tečaja, prilagodba gotovih programa potrebama učionice, poboljšanje metodike i kreativnosti, poboljšanje jezičnih vještina te ostvarenje kontakata s nastavnicima iz različitih europskih zemalja. U sklopu tečaja organiziran je posjet Trinity Collegu, te obilazak grada sa stručnim vodstvom i razgledavanje Guinness Storehouse.

Profesorica hrvatskog jezika Ivana Tolušić-Lacković i profesorica likovne umjetnosti Nataša Tram sudjelovale su na tečaju usavršavanja engleskoga jezika pod nazivom English for teachers (A2,B1). Na sedmodnevnom tečaju svakodnevno su se razvijale jezične vještine i usavršavalo znanje engleskoga jezika kako bi se isti mogao u što većoj mjeri iskoristiti u nastavi, te je na taj način osuvremeniti. Osim osvježavanja znanja engleskog jezika nastavnici su se upoznali i sa suvremenim nastavnim metodama, IKT alatima, kako bi osuvremenili nastavu i učinili je zanimljivijom i dinamičnijom. Također, saznali su jako puno o Irskoj, njezinoj kulturi i običajima. Posebno zanimljivo bilo je predavanje o irskom obrazovnom sustavu koje je ujedno bilo i prilika sudionicima, iz čak 14 zemalja,  da ukratko prikažu kako funkcionira školstvo u njihovoj zemlji. Tečaj je bio zamišljen tako da se u prijepodnevnim satima održavala učionička nastava koja je podrazumijevala radionice, predavanja i skupni rad. Poslijepodnevni program bio je osmišljen kao terenska nastava i omogućio je upoznavanje s irskom kulturom i društvom.Nastavnici su posjetili srednjovjekovne gradove Kilkenny i Glendalough,te kulturne institucije poput Trinity Collegea, Nacionalne galerije, Arheološkog muzeja kako bi i te sadržaje mogli implementirati u nastavu.

Matija Lucić,profesor povijesti, sudjelovao je na stručnom usavršavanju koje je bilo posvećeno primjeni web alata u nastavi,a održano je u u Pragu. Seminar je bio koristan i interaktivan,organiziran kao splet teorijskih predavanja i vježbi. Kroz predavanja polaznici su se upoznali s dostignućima IKT-a, sadržajima i aplikacijama koji su dostupni za korištenje, dok su u radionicama primjenjivali usvojeno znanje, izrađujući kvizove i web stranice.

Projekt se nastavlja početkom nove školske godine, kada još pet nastavnika I.gimnazije Osijek odlazi na stručna usavršavanja u Grčku, Italiju, Portugal i Irsku.

Web stranica projekta.

CARNetove vijesti

CARNet

Otvorena javna rasprava o prijedlogu izmjena i dopuna Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju .hr domenom

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta otvorilo je javnu raspravu o Nacrtu prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom. Više

Sastanak s predstavnicima 20 škola u projektu e-Škole

U CARNetu je u ponedjeljak, 16. ožujka 2015. godine održan prvi sastanak s predstavnicima 20 škola uključenima u pilot projekt “e-Škole – Razvoj sustava digitalne zrelosti škola”, njihovih osnivača i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Više

Novi ECDL tečajevi na portalu Nikola Tesla

Na CARNetovom Nacionalnom portalu za učenje na daljinu Nikola Tesla dostupno je 11 novih online ECDL tečajeva namijenjenih učenicima, nastavnicima i studentima. Više

CARNetov DNS na Regional Internet forumu i DIDS 2015 konferenciji u Beogradu

Predstavnice Registra .hr domena sudjelovale su na “Regional Internet forumu” u organizaciji Fondacije „Registar nacionalnog internet domena Srbije“ (RNIDS) u Beogradu 11. ožujka 2015. godine. Više

Počeo CARNet Moodle MOOC

Treća grupa polaznika CARNet Moodle MOOC-a od danas sudjeluje u tečaju i tijekom slijedećih 7 tjedana će kroz niz zanimljivih i korisnih aktivnosti naučiti kako izraditi online tečaj pomoću Moodle-a te razmijeniti iskustva i vidjeti primjere dobre prakse korištenja Moodle-a u nastavi. Više

Osnove virtualnog podučavanja

Foundations of Virtual Instruction

Jelena Horvat, profesorica engleskog jezika i književnosti i pedagogije

Znatiželjna kao i uvijek i željna novih znanja, ponovno sam se okušala u još jednom MOOC-u (o kojima sam ukratko već pisala). Iako sam još ranije odslušala odličan CARNET-ov “e-tečaj za e-mentore”, htjela sam vidjeti kako se to radi na onom famoznom Zapadu u kojeg se toliko volimo ugledati, pa sam se na Courseri prijavila na tečaj “Foundations of Virtual Instruction”. Tečaj je vodila Cindy Carbajal sa University of California, Irvine. Prethodno mi je iskustvo dalo temelje što se tiče tematike, a i dobru polaznu točku za usporedbu. A kako je to izgledalo? Pročitajte u nastavku.

Slika 1. Sučelje Coursere sa sadržajem tečaja

U sučelju tipičnom za Courseru nas je nekoliko tisuća (opet, teško je odrediti točan broj) krenulo u avanturu istraživanja virtualnog podučavanja. Na slici gore vidite dio silabusa. Ukratko, tečaj je bio predviđenog trajanja od pet tjedana, sastojao se od video predavanja, diskusija na forumu, čitanja literature, tjednih testića i zadataka te završnog testa i zadatka. Da se ne izgubim u vlastitim mislima, provest ću se još jednom kroz tečaj kronološkim redom, tjedan po tjedan.

Tjedan 1.

Kao pravi geek i ljubitelj tehnologije, odlučila sam nadobudno početi tečaj u društvu svoje nove igračke, tableta. Ideja se pokazala odličnom jer sam napokon mogla udobno zavaljena gledati predavanja i bilježiti misli u svoju digitalnu tekicu.

Neki su se polaznici na forumima odmah počeli žaliti kako su video snimke suhoparne i kako profesorica nabraja činjenice sa slajdova. Neki su joj čak zamjerili što se u pozadini izležavao jedan vrlo simpatičan pas. Pas na stranu, ali i meni su taj prvi tjedan predavanja bila poprilično dosadna. Najveći mi je problem predstavljao amerocentrizam – predavanja su više nalikovala predstavljanju sveučilišta i državnih agencija, na što su neki korisnici van SAD-a (čini mi se ipak u manjini) izrazili negodovanje.

Slika 2. Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.

U tom smo tjednu ukratko pokrili definicije učenja na daljinu, razliku sinkronog i asinkronog učenja, ukrako se upoznali s poviješću učenja na daljinu (jeste li znali da se dopisni tečajevi, pradjedovi današnjeg online učenja, pojavljuju pred više od stotinu godina?)… Kao pozitivne strane virtualnog podučavanja autorica je navela veći broj dostupnih kolegija, mogućnost rada s kvalificiranim i motiviranim učiteljima, fleksibilnost u vremenskom rasporedu, veće mogućnosti za deprivirane učenike i mogućnost profesionalnog usavršavanja za učitelje.

Neke zablude koje se javljaju kod onih koji u virtualno učenje nisu toliko upućeni su da je ono vrlo “high-tech” i zahtijeva posebne vještine i od učitelja i od učenika, da je jeftinije, te da su učenici izolirani od učitelja. Javilo se i pitanje što s varanjem i prepisivanjem – jasno je da će učenici nešto slično pokušati češće ako ih učitelj ne vidi. Kao potrebe učenika naveden je stalan pristup obrazovnim sadržajima, vremenska fleksibilnost, individualizacija, upotreba različitih stilova učenja, okružje sigurno za učenje, te obrazovanje usmjereno na učenika. Online tečajevi odlični su za učenike s posebnim potrebama, koji mogu po želji određenu lekciju odslušati više puta, pauzira, prilagoditi sadržaje po vlastitoj želji (povećati veličinu slova i slično). Isto je i sa učenicima koji nemaju teškoća, ali trebaju dodatne materijale.

Na kraju svakog, pa i prvog tjedna, svi su polaznici pristupili testiću. Nažalost, test je bio potpuno štreberski i od nas tražio točno navođenje rečenica i informacija iz videa. Mnogi su se polaznici pobunili i zbog takvog pristupa. Sva su četiri testića zajedno nosila 40% konačne ocjene ili 38 bodova. Jedna od stvari koja me zasmetala bila je i ta da literaturu za tečaj nisam mogla nabaviti, barem ne u zadanom roku. Nasreću, ono što mi se u tečaju svidjelo je to da je autorica napravila web stranicu tečaja na kojoj smo mogli pronaći pregršt materijala.

Tjedan 2.

U drugom smo se tjednu malo više bavili konkretnim tehnologijama vezanim uz virtualno podučavanje. Naučili smo razliku između sinkronog (istovremenog) i asinkronog (raznovremenog) učenja – dok kod raznovremenog učenik uči vlastitim tempom (čita literaturu, gleda filmove, rješava kviz), kod istovremenog do izražaja dolazi cijeli spektar programa i usluga koji i učiteljima i učenicima omogućuju učenje online, ali u realnom vremenu, to jest istovremeno. Najbolji su primjer istovremenog učenja webinari, a kao dobar primjer alata navedeni su Adobe Connect i Blackboard Collaborate. Osim tih alata, online učitelju dobro će doći i web kamere, chat, polling (ankete), alati za bilježenje, mogućnost dijeljenja datoteka i slično.

Najzanimljivija mi je informacija tog tjedna bila da kod prezentacije (koristeći popularni PowerPoint, naprimjer), predavač treba svakih 3-5 minuta ili svaka 3-4 slajda zatražiti neku informaciju od publike ili ih “probuditi” pitanjem. Šteta što se naša predavačica nije baš držala ovog pravila, pa su video isječci njenih predavanja i dalje bili pomalo dosadni.

Upoznali smo se i s LMS-ima (Learning Management System). Odmah mi je na um pala Omega, kao i Loomen. Eto, da netko ne kaže da mi nemamo konja za online trku! Najkraće rečeno, LMS je sustav učenja na daljinu koji ima svoju organizaciju tečajeva, od korisnika zahtijeva otvaranje korisničkog računa, te koristi prednosti e-maila i foruma za diskusije. Učitelj ima pristup administrativnim alatima (statistici, izvještajima), te ima uvid u aktivnosti učenika.

Naveli smo još i blogove, koji učenicima pomažu razviti vještine pisanja, wiki stranice, uobičajene alate poput PowerPointa i Worda, alate za predavanja i dijeljenje sadržaja ekrana poput Camtasie, alate za video (popularni YouTube) i stranice za skladištenje dokumenta poput Dropboxa.

Tjedan 3.

Osvrnuli smo se na razlike virtualne i prave učionice, te kako uspješno “preseliti” nastavu iz jedne u drugu. Dobili smo poveznicu na odličan video koji me oduševio do te mjere da sam poslala mail zahvale autorici (nije mi odgovorila, doduše), pa preporučam pogledati ga da se bit ne izgubi mojim prepričavanjem.

Što se samo rada u virtalnoj učionici tiče, naveli smo nekoliko alata koji mogu angažirati online učenike:

1. video i glas – iako ne mogu zamijeniti učitelja uživo, mogu pomoći učenicima; savjet je ograničiti količinu teksta na prezentaciji, te se usredotočiti na vizualno i auditivno
2. ploča – da, baš kao u razredu; može poslužiti za jednostavno dijeljenje ideja, oluju ideja; učenici mogu na nju na početku tečaja napisati svoja očekivanja, a što je najbolje – ne mora se brisati
3. chat – učenici vole brbljati čak i online, a chat im omogućava trenutnu povratnu informaciju
4. grupe – rad u grupama moguć je i online, ali kao i u učionici, grupa treba imati glasnogovornika, dok se za aktivnosti u grupi preporuča da budu kratke i strukturirane
5. ankete – nema dijeljenja papirića po razredu! Ankete su odlične online, omogućuju brzo i jednostavno ispitivanje, a ispitivaču daju već gotovu statistiku
6. audio diskusije – odlične za suradničke vježbe u grupama

Fascinirala me i količina pripreme koju online tečaj zahtijeva, čak nekoliko puta više vremena od običnog sata. Uloga učitelja više nije prenositelj znanja, već onaj koji potiče učenje, ne daje gotove informacije već motivira na njihovo traženje. Bilo je tu još nekih tehnikalija koje sam preletjela jer su se uglavnom odnosile na američki obrazovni sustav.

Tjedan 4.

U četvrtom smo tjednu i vrag je odnio šalu, najavljen je zadatak pa smo vrijedno krenuli na izradu. Ovaj je vikend bio najdosadniji što se tiče predavanja jer se odnosi na financiranje škola u online okruženju. Mislim da smo ga mi Europljani masovno prespavali. Svejedno, testić je trebalo napisati.

Tjedan 5.

U završnom tjednu čekao nas je veliki završni test od 40 pitanja. No, ovdje je opet došlo do pobune među učenicima jer je na 24 sata test imao samo 25 pitanja. Naravno da je nižepotpisana pojurila riješiti kraći test, pa onda opet morala rješavati i onaj veći. Što se gradiva tiče, uglavnom smo ponovili prije naučeno. Osim toga, zadatak smo objavili na stranicama i dali kolegama na ocjenjivanje. Zadatak se sastojao od pripreme za lekciju/tečaj koji bismo željeli održati online. Odlučila sam se za temu fotografije, a evo i kako je to izgledalo:

Lesson title, subject and grade level: Introduction to photography for kids – types of photography (grades 5-8)

II.  Objective(s): The student will be able to identify several photography types (portait, food, street, close-up and animal photography) and learn basic rules of composition. He will also create photos with his digital camera or cellphone.

III. Overview: The first activity will be a synchronous chat session in which students will talk about their previous experiences with photography and cameras. They will be invited to find a single photo they like and post it in the chat (either their own or found online).

After the chat session, the teacher will post an introductory video with PowePoint slides explaining what is photography, what types of photography there are, provide both good and bad examples for each type of photography. He/she will state why we find some photos unappealing and state several basic rules of photography composition, taking into consideration the conclusions of the chat session. Students will then take a short quiz to see what they have learned from the video.

After they had watched the video, students will be invited to find photographs they like (at least one per category discussed), post them on the message board and describe in 50-150 words why they like them (they would be given guidelines – to describe the light, the colors, the subject, the emotions they feel etc).

Students will be encougared to make their own photos, post them online and peer reivew them, just like they did with photos before. All that’s left is the final survey for the teacher.

The lesson will be fully virtual.

IV. Virtual Components and Lesson activities: As described above, tools used will be discussion forum, chat, YouTube, file sharing or photo sharing site, Google Forms for the final survey.

V. Method of evaluation: Students will be evaulated for each activity, even the simple ones, in order to motivate them.

Number of points for each activity:

Watching the introductory video and answering the quiz – max. 10 points

Chat participation – 10 points

Analysis of photos they liked – max 20 points (4 points per photo)

Posting their own photos – max 30 points (6 points per photo)

Peer review of photos – max 20 points (2 points per photo, max 10 photos)

Final survey – 10 points

Maximum number of points = 100

Students will pass the lesson if they have 50 or more points

Resources:

To help students out, several links will be provided, such as:

http://clickitupanotch.com/2011/03/fill-the-frame-composition/
http://clickitupanotch.com/2011/08/leading-lines-composition/
http://clickitupanotch.com/2010/10/composition/

And the book

http://www.amazon.com/Photography-Kids-Fun-Guide-Digital/dp/1933952768/ref=sr_1_3?ie=UTF8&qid=1305920894&sr=8-3

Potrudila sam se razraditi evaluaciju, što su moji kolege prepoznali i dali mi najviše ocjene. Nakon objave vlastite pripreme, morali smo ocijeniti tri tuđe, nasumično odabrane, po unaprijed određenim elementima. Na kraju je ostao još samo završni test i očekivanje konačnih rezultata koji su stigli početkom studenog (moj je konačni rezultat bio 96.4%).

Na kraju krajeva, što reći? Sama mi je tema bila vrlo zanimljiva, prateća literatura i filmići otvorili su mi neke horizonte. Šteta što je cijeli tečaj bio previše amerikaniziran, ali bih i preko toga mogla preći da nije bilo velikog propusta – uz svu teoriju, nismo dobili nimalo prakse, uvida u to što stvarno znači virtualno podučavanje i kako izgleda, pogotovo kod mlađeg uzrasta. Rado bih vidjela primjer tečaja, čula mišljenja učenika i nešto slično. Ovako je cijela stvar ostala malo nedorečena. Kad usporedim ovaj tečaj s onim CARNET-ovim, ponosno mogu reći da smo mi u Hrvatskoj ipak malo bolji. Zato se nadam i veselim većem broju online tečajeva i kod nas, i to i van fakulteta.

Kako sam vodio tečaj videokomunikacije za osnovce?

Darko Horvatić

Kao predavač u Pučkom otvorenom učilištu (dalje POU), spletom okolnosti, dobio sam prijedlog da vodim tečaj videa za učenike osmogodišnje škole. Odmah sam sve preimenovao u videokomunikaciju, jer sama tehnologija nije toliko bitna kao ono drugo: pravila ponašanja, sigurnost zapisa i osoba, jednostavnost rada, prodor materijala do ciljnih grupa i slično.

Na prvo predavanje došlo je desetak učenica sedmog razreda zajedno s profesoricom koja uz svoja predavanja glazbene kulture vodi i foto-odjel škole. Odmah sam započeo s nekoliko osnovnih informacija koje su uključivale što je to zapravo video, koje su prednosti i opasnosti te sam iznio kratku povijest i informaciju kako je trenutno moderan internetski video dok je onaj programski – televizijski, zastario ili na odlasku. Dobio sam na korištenje elektroničku učionicu s desetak računala i projektorom. Ta mi je učionica ukazala na probleme i propuste koji onemogućavaju minimalan razvoj vizualne pismenosti, no o tome poslije.

Zaštita i pozitivan pristup prije svega

Prvo sam pokazao da je iz prazne, izbrisane i formatirane memorijske kartice moguće dobiti fotografije koje su tu nekada bile, a sada mislimo da ih nema. Na osnovi tog iznenađenja zaslužio sam pažnju do kraja termina od tri školska sata. Naravno, koristio sam jedan recovery program. Zaključak da se memorijske kartice ne posuđuju bio je prihvaćen jer nikada ne znamo što će se dogoditi sa slikama koje smo ranije snimili.

Sljedeće s čime sam ih upoznao jest činjenica da trebamo snimati samo dobre i pozitivne stvari jer je video tu da nas razveseljava, a ne plaši. Tako smo se složili da ne treba koristiti video da bi se nekog ponizilo i ismijalo.

Zainteresirao sam slušatelje upoznavši ih s bitnim razlikama fotografiranja i snimanja videa. Dok kod prvog možemo bilo gdje doći, snimiti i odmah koristiti sliku, kod videa je potreban plan snimanja, montaža te neki oblik korištenja: internetski kanal ili DVD. Na planu snimanja upoznali smo se s izradom nekog oblika scenarija, snimanja prema njemu, klasificiranja snimljenoga materijala i rad s montažom. Do tog su trenutka bili uvjereni da je ono što se snimi kamerom dovoljno da bi netko to zainteresirano gledao, no sada su se uvjerili u suprotno.

Metodički pristup

Prilikom izrade scenarija upoznao sam ih sa sličnostima pisanja sastavka i scenarija (uz moje male opaske o klasičnoj grčkoj drami u pet činova s katarzom kao četvrtim). Uvod, razrada i zaključak bile su nam ključne riječi. Prihvatili su važnost izbacivanja nepotrebnih, pripovjednih detalja koji odvlače pažnju, ali uz rezervu. Tu rezervu objašnjavam utjecajem televizijskih sapunica na djecu jer ih očito gledaju. Kako su te sapunice usredotočene na manje bitnim pripovjednim detaljima, čime se produžuje glavna radnja, djeca očekuju isto i u vlastitom videu. Naravno da se daje značaj “glumatanju” – prenaglašenom glumačkom izričaju pred jednostavnosti “stvarnog života”.

Čitatelj ovoga teksta primijetit će da mi do ovoga trenutka nismo koristili nikakvu tehniku, a ponajmanje snimali kamerom. Važnost toga je priprema i korištenje videomedija kao komunikacije. Tako su prošla dva školska sata bez snimanja i uključivanja računala.

Konkretan zadatak

Zadatak trećega sata bio je izraditi prilog za televizijske vijesti u trajanju od dvije minute o njihovom prvom danu tečaja. To smo učinili tako da smo:

1. Izradili plan snimanja
2. Podijelili uloge
3. Provjerili ispravnost opreme, memorijske kartice, baterije, reflektora itd.
4. Odredili lokaciju snimanja
5. Snimili videomaterijal
6. Prebacili ga u računalo
7. Izradili potrebne špice i tekstualne zapise
8. Ubacili cijeli videomaterijal i špice u program za montažu
9. Obavili postupak grube u finu montažu
10. Prekontrolirali gotovu vježbu i osjenčali (renderirali) video
11. Gotov videoprilog postavili smo na prethodno izrađen kanal na Youtubeu i to tako da posjetitelj bez korisničkog imena i zaporke ne vidi materijal, ako mu mi ne proslijedimo poveznicu.
12. Polaznice su materijal kasnije postavile na svoje društvene profile
13. Pogledajte naš videouradak!

Kao što ponavljam kroz tekst, u ovom tečaju nipošto nisu bitne tehnike snimanja i montiranja, tu je bitna sistematičnost rada i još više – sigurnost, pod uvjetom da se nikoga ne uvrijedi.

Zašto je naša videokultura daleko iza sličnih zemalja?

Elektronička učionica opremljena je odličnim računalima, ekranima, zvučnicima, profesionalnim programom za montiranje i svime što možemo koristiti za snimanje ozbiljnih priloga i spotova, no to sve nije bilo dovoljno.

Prvo je zapeo internet koji zbog određenih tehničkih problema treba “otključati” pa je brzina s obzirom na korištenje Youtubea pala, a nakon toga shvatili smo da ne postoje jednostavni početnički programi za obradu videa, tona i slika. Prethodni sastanak u trajanju od jednoga sata sa sistemskim operaterom nije donio koristi jer je sve prilagođeno jako naprednim korisnicima, a ne onima koji samo žele svoj video vidjeti na internetu.

Sve sam riješio tako što sam iz torbe izvadio svoj laptop opremljen operativnim sustavom Linux Ubuntu na kome su bili instalirani jednostavni i – besplatni – programi. Učenici i profesorica su vrlo brzo prihvatili jednostavno i prijateljsko okruženje Linuxa. Čak su prihvatili i moje izraze, npr.: “spremanje pod tepih” za “trimming video” ili “kuhanje” za “renderiranje”…

Koristili smo programe: OpenShot za montažu, InkScape za izradu špica i Audacity za obradu glazbe i tona. Učenicama i učiteljici trebalo je manje od pet minuta da potpuno ovladaju programima i tehnikom izrade videa.

Nakon što je krajem prvoga dana stigao internet sve smo prebacili na Youtube kanal koji smo formirali za tu svrhu. Ponovili smo dio montaže u samom kanalu, s bitno manjim mogućnostima, ali bilo je online. Brzo smo riješili manje probleme sa snimkama s različitih fotoaparata.

Učiteljica me na kraju tečaja upitala kako bi ona koristila jednostavan Linux za svoje potrebe u školi i je li to nešto zabranjeno? Iznenadila se kada sam objasnio da to nisu nikakve piratske stvari, nego nešto besplatno i dobro. Posebno je interesantno, korisnički daleko jednostavnije od skupih programa. Samo prilagođavanje prema mojem iskustvu nije trajalo duže nego prijelaz na intuitivno sučelje Androida ili sličnih pametnih telefona. Kao profesorica glazbene kulture zainteresirala se i za komponiranje s pomoću računala, što radim već nekoliko godina kao podlogu mojim videoradovima, iako nemam glazbenu naobrazbu.

Zaključak

Pismenost je danas daleko od pravopisa (kojega moramo ipak znati), od nas se očekuje napisati korektno sms poruku, tvit na Twitteru, izraditi profil na Facebooku, odgovoriti na neki post na blogu, formirati vlastiti blog, fotografirati nešto i to nekome poslati internetom i konačno: snimiti vlastiti video, montirati ga i prestaviti, tako da ne ugrozimo tuđu i svoju privatnost. Za sve ove poslove više ne trebamo “sistem operatera”, snimatelja ili montažera, isto kao što ako tvrtka u kojoj radimo ima automobil, mi ga moramo znati voziti (B kategorija) jer se više ne očekuje da dobijemo vozača.

Kako bi se netko znao koristiti videom, treba usvojiti pravopis videa, isto kao što Michelangelo nije bio klesar, a usvojio je osnove klesanja. Kompletna oprema za snimanje unatrag pet godina potpuno je promijenjena. Nestale su i one male DV kasete, sada se snima na memorijske kartice, kamere polako izumiru i ostavljaju svoje mjesto digitalnim fotoaparatima i mobitelima. Računala više nisu one „kante“ na stolu ili ispod njega, zamjenjuju ih laptopi, a njih ubrzano prestižu razni oblici tableta. Zato je glupo učiti završne razrede osmogodišnje škole bilo čemu drugome osim onim tehnologijama koje su danas prisutne.

U sljedećih će pet godina dominirati razni tableti sa svojim operativnim sustavima pa učenje montaže na raznim profesionalnim programima danas izgleda smiješno, posebno ako su jako skupi. Jednostavan i intuitivan način je stvar budućnosti, programi koje ćemo usvajati za najviše nekoliko sati, kamere i računala koja će stalno biti s nama, jednostavnih sučelja.

Upravo se ovakvim tečajevima i prezentacijama želim posvetiti, bilo da ih predajem korisnicima, učenicima i studentima ili ljudima koji će to znanje nekome drugome predavati.

O autoru:

Darko Horvatić mag. art diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Nikole Tanhofera, trenutno je dizajner scenske rasvjete na Hrvatskoj televiziji, a tijekom karijere režirao je i snimio stotine videospotova različitih namjena te više od tisuću priloga u informativnom programu. Osnivač je Custos produkcije d.o.o. koja je uglavnom posvećena internetskom i medicinskom videu.

Web stranica: www.custos.hr
Email: dhorvatic@gmail.com
Twitter: @dhorvatic

Tečaj „Osnove programa za tablično računanje MS Excel 2007”

Sanda Šutalo

Početkom veljače ove godine upisala sam mentorirani CARNetov online tečaj za svladavanje osnova izrade online tečaja pomoću sustava Moodle. Tijekom šest tjedana učila sam kako oblikovati vlastiti tečaj pa je nastao tečaj „Osnove programa za tablično računanje MS Excel 2007”.

Tečaj nije u potpunosti završen jer je Moodle sustav izrazito velikih mogućnosti koje se tek naziru tijekom učenja o njemu. Kako bih popravila tečaj, ispravila načinjene pogrješke i po potrebi nadogradila sadržaj, potrebna mi je pomoć zainteresiranih entuzijasta koji će tečaj isprobati, a potom se na njega kritički osvrnuti s ciljem poboljšanja kvalitete. Bit ću vrlo zahvalna svima koji se jave na e-adresu sanda.sutalo@gmail.com sa svojim razmišljanjima, kritikama i prijedlozima.

1. Ciljana skupina polaznika i obrazovni ciljevi

Tečaj „Osnove programa za tablično računanje MS Excel 2007” namijenila sam učenicima srednjih škola kojima je Računalstvo/Informatika redoviti predmet i učenicima osnovnih škola kojima je Informatika izborni predmet. Tečaj je usklađen s Nastavnim planom i programom predmeta Računalstvo/Informatika. Naravno, mogu ga koristiti i svi oni kojima je želja naučiti rukovati osnovnim mogućnostima programa MS Excel 2007.

Slika 1. Izgled naslovne stranice tečaja

2. Nastavni sadržaj

Tečaj je podijeljen u šest tematskih cjelina. Svaka se sastoji od jednog ili više poglavlja, a svako poglavlje od niza lekcija.

• Prva cjelina: Uvod u program, Prozor programa
• Druga cjelina: Podatci, Oblikovanje podataka
• Treća cjelina: Brojevi i formule
• Četvrta cjelina: Razne mogućnosti programa, Oblikovanje izgleda stranice, Držač ispune
• Peta cjelina: Grafikoni
• Šesta cjelina: Funkcije

Slika 2. Prikaz tematskih cjelina

Kao uvod u svaku od tematskih cjelina navedeni su obrazovni ciljevi i aktivnosti koje se očekuju od korisnika.

Slika 3. Jedan od uvoda u pripadajuću tematsku cjelinu

Lekcije su oblikovane na jednostavan način, pisane su jednostavnim jezikom, obimom nisu prevelike, a sadržaj je obilno popraćen slikama koje olakšavaju usvajanje gradiva (preko 300 slika).

Slika 4. Primjer lekcije

Navigacija između poglavlja i lekcija je vrlo jednostavna. Po odabiru poglavlja prikazuje se popis lekcija. Nazivi lekcija ujedno su i poveznice koje vode do pripadajućih lekcija. Za kretanje naprijed – natrag služe navigacijski gumbi sa strjelicama.

Slika 5. Prikaz navigacije

Svaka tematska cjelina sadrži pripadajuću Vježbenicu, Zadatak i Test.

2.1. Vježbenice

Uz pomoć Vježbenica korisnik kroz praktični rad na računalu treba isprobati i uvježbati naučeno. Vježbenice se sastoje od vježbi. Datoteke za vježbanje korisnik može izraditi sam ili na svoje računalo preuzeti gotove pripremljene datoteke.

Slika 6. Prikaz dijela jedne od Vježbenica

2.2. Zadatci

Zadatci se, poput Vježbenica, izrađuju u datotekama koje korisnici izrađuju sami ili preuzimaju sa sustava na svoje računalo. Kad izrade zadatak, korisnici datoteke trebaju učitati u sustav. Učitane zadatke pregledava nastavnik–mentor i vrjednuje ih. Uspješnost rješavanja zadataka (uz testove) određuje uspješnost svladavanja tečaja.

Slika 7. Prikaz dijela jednog od zadataka

2.3. Testovi

Testovi omogućavaju online provjeru znanja. Stvorena je baza od 84 pitanja koja su različitog oblika i vrste, od zadataka višestrukog odabira, kratkih odgovora, usporedbe parova do oblika istina/laž i ugniježđenih odgovora. Svaki je test vremenski ograničen, a korištenje tečaja u praksi dat će povratnu informaciju za možebitnu korekciju predviđenog vremena rješavanja.

Korištenjem pitanja iz baze za svaku od tematskih cjelina, oblikovan je test od četrnaest pitanja. Pri stvaranju testa uključena je mogućnost miješanja redoslijeda odgovora da bi pitanja kod svakog korisnika imala drugačiji redoslijed te mogućnost promjene redoslijeda odgovora u pitanju. Ove mogućnosti smanjuju mogućnost varanja na testu.

Slika 8. Prikaz raznih vrsta pitanja u testu

Testovi se ispravljaju automatski. Takav način rada omogućava da korisnik dobije povratnu informaciju odmah po završetku testa. Tablica pokazuje povratnu informaciju koja se trenutno koristi u tečaju, a oblikovana je na osnovi postotne uspješnosti:

Odlično!	87 % – 100 %
Vaši su rezultati vrlo dobri.	73 % – 86 %
Vaši su rezultati dobri.	59 % – 72 %
Dovoljno za prolaz, ali u sljedećim lekcijama svakako uložite više truda!	45 % – 58 %
Na žalost, uloženi trud nije bio dovoljan. Sljedeći se put bolje potrudite!	0 % – 44 %

2.4. Komunikacijski alati

Budući da je online tečaj specifičan oblik obrazovnog procesa, na njegovu uspješnost utječe i mogućnost interakcije između sudionika – korisnika međusobno te nastavnika i korisnika. Primjenom odgovarajućeg oblika komunikacije u online tečaju, korisnici stječu osjećaj pripadnosti grupi, mogu dobiti pomoć drugih korisnika ili mentora, a mogu i raspravljati o nastavnim sadržajima. U tečaju se koristi asinkroni oblik komunikacije: forum.

Slika 9. Forumi

Za tečaj su pripremljena tri foruma. Jedan služi predstavljanju i upoznavanju kandidata i mentora međusobno, drugi je namijenjen objavljivanju vijesti o tečaju, a treći forum služi raspravama o problemima nastalim pri svladavanju nastavnog gradiva.

3. Opis strategija učenja

S obzirom na ciljane skupine korisnika, tečaj je moguće koristiti na dva načina – kao kombinirani oblik nastave kojim upravlja mentor-nastavnik te kao online tečaj za samostalno učenje koje može biti mentorirano ili nementorirano.

3.1. Primjena tečaja u nastavi

Prvi način podrazumijeva primjenu tečaja u nastavi pri čemu se dio nastave odvija na klasičan način u učionici, a dio online. Svi materijali koji se učenicima pružaju u klasičnom dijelu nastave, ponuđeni su i kao dio online tečaja kroz tematske cjeline pa ih učenik može dodatno rabiti.

Učenici s mentorom ili međusobno mogu komunicirati korištenjem elektroničke pošte i foruma. Forumom mogu razmjenjivati razmišljanja o problemima na koje su naišli, o spoznajama koje su stekli, a nastavnik uvijek ima mogućnost usmjeravanja rasprava ili ponude rješenja problema kada smatra da je to potrebno.

Ovakav način korištenja tečaja podrazumijeva i vremenska ograničenja pa je bitno koristiti kalendar u kome će biti zabilježeni svi datumi važni za tečaj.
Slika 10. Kalendar

Mentor–nastavnik tečaj može koristiti i na ograničeni način, tako da uz pomoć tečaja samo provjerava usvojena znanja i vještine svojih učenika. Tada će, za vrijeme nastavnog sata predviđenog za provjeru znanja određene tematske cjeline, u kontroliranom okruženju (objektivnost vrjednovanja uspješnosti rada učenika) učenike uputiti na rješavanje zadataka i online testova. Dobivene ocjene mogu biti samo dio ili jedini način vrjednovanja uspješnosti učenika pri usvajanju ove nastavne teme.

3.2. Online tečaj

Drugi način korištenja tečaja je isključivo online. Na taj način korisnik samostalno, u vrijeme kada to njemu odgovara i koliko mu odgovara, usvaja nova znanja iz ponuđenih lekcija, a potom uvježbava naučeno. Tečaj je kvalitetniji ako je mentoriran jer korisnik dobiva povratne informacije o uspješnosti izvršenih zadataka, forumom sudjeluje u raspravama, dobiva odgovore na pitanja i smjernice u radu.

S obzirom na ponuđene materijale, vježbe i upute, smatram da bi i nementorirani način rada trebao biti posve zadovoljavajući te da bi prosječno motiviran i prosječno marljiv korisnik uz pomoć ovog tečaja mogao postići odlične rezultate.

4. Plan vremenskog trajanja tečaja

Predviđeno vrijeme za trajanje nementoriranog online tečaja je šest tjedana. Tijekom tog perioda korisnici tečaju mogu pristupati u vrijeme kada im najviše odgovara. Za svladavanje nastavnog gradiva, izradu vježbi, zadataka i testova predviđeno je od četiri do šest sati tjedno. Smatram da je to za prosječno zainteresiranog korisnika vrlo zadovoljavajuće s obzirom na cilj koji želi postići.

Ako se tečaj izvodi kombiniranim načinom, mentor-nastavnik, ovisno o dobi učenika, njihovim sposobnostima i interesima, tečaj može izvoditi kraći ili dulji period.

5. Elementi za vrjednovanje znanja

Konačni uspjeh ovisi o rezultatima postignutim rješavanjem šest zadataka i šest testova. Zamišljeno je da ukupan broj bodova bude 100 (zadatci 60 bodova, a testovi 40 bodova).

Testovi se ocjenjuju automatski. Prema postotnoj uspješnosti potrebno je oblikovati skale ocjena te odrediti udio svakog testa u ukupnom rezultatu uspješnosti rješavanja testova. To još nije učinjeno za ovaj tečaj.

Također još nisu oblikovane skale ocjenjivanja svakog zadatka pojedinačno te određivanje udjela svakog zadatka u ukupnom rezultatu uspješnosti rješavanja zadataka. Taj je dio tečaja još u izradbi, ali se nadam da će uskoro biti oblikovan i ponuđen na korištenje.

6. Kako do tečaja?

I za kraj, kako do tečaja?! To je moguće na više načina, primjerice, odabirom poveznice

https://moodle.carnet.hr/course/view.php?id=1153 .

Budući da je tečaj načinjen u CARNetovom sustavu Moodle, po odabiru navedene poveznice treba se prijaviti u sustav. Poveznica korisnika odvodi na stranicu za autentifikaciju. Korisnik treba upisati svoje podatke, korisničku oznaku i zaporku iz Edu.hr sustava (npr. ime.prezime@ustanova.hr).

Po prijavi u sustav, korisnika dočekuje pristupna stranica za tečaj. Korisnici u testnoj fazi za pristup tečaju trebaju unijeti zaporku tečaja: sandasutalo.

Slika 11. EduHr

A nakon toga… Pogledajte. Kritizirajte, tražite pogrješke i mane. I, lijepo molim, obavijestite me o svemu što smatrate da je bitno kako bi se tečaj poboljšao.

Budući da je u ovaj posao uloženo puno rada, truda i entuzijazma, bilo bi lijepo kada bi po ispravcima i nadogradnji bio dostupan svim zainteresiranim nastavnicima za korištenje u našim školama.

Slika 12. Pristup tečaju

Od ideje do filma

Željka Marković-Bilić

Tečaj „Od ideje do filma“ postoji već niz godina, no dosad se odvijao licem u lice s polaznicima na raznim videoradionicama, uglavnom ograničen mjestom održavanja. Spojem tehnologije, novih sustava, ali i želje da se film i filmska kultura približe svim zainteresiranima, nastala je i njegova online inačica. Njegov autor, dipl. učitelj informatike Darko Rakić, ističe kako u obrazovnim ustanovama često ne postoji motivacija, znanje niti dovoljno vremena za provođenje izvannastavnih aktivnosti iz područja filma, a ujedno postoji nedostatak kompetentnoga kadra pa se javlja i potreba za drugačijim načinom obrazovanja koje će biti prilagođeno i dostupno svima. Rješenje je pronašao u e-obrazovanju koje nudi poučavanje primjereno uzrastu i stupnju obrazovanja polaznika, neovisno o školi koju pohađaju i mjestu življenja, a ovisno o njihovom slobodnom vremenu.

Tečaj je nastao korištenjem Moodlea – alata otvorenog koda. Moodle je alat za izradu elektronskih obrazovnih sadržaja i održavanje nastave na daljinu, a više o njemu možete saznati na adresi http://moodle.org/.

Tečaj je sastavljen od deset poglavlja koji polaznika na jednostavan i vrlo praktičan način vode od nastanka filma do snimanja i montaže.

Prvo poglavlje obrađuje film kao medij te njegove karakteristike, a polaznika se barem na trenutak vraća u godine kada su nastajali prvi filmovi i rađala se filmska industrija. Spominju se braća Lumiere, kinetoskop, prvi zvučni i filmovi u boji. Između ostaloga, može se pogledati prvi film u boji – crtani film „Cvijeće i drveće“ iz 1932. godine te proučiti usporedba filma s drugim medijima.

Slika 1. Primjer iz lekcije Općenito o filmu

U drugom se poglavlju polaznici upoznaju s filmskim rodovima i vrstama. Kako je najlakše učiti pomoću vizualnih medija, autor tečaja svaku vrstu filma potkrepljuje videoprimjerima. Možete, primjerice, proučavati i učiti razlike između igranog, dokumentarnog i animiranog filma.

Slika 2. Primjer iz lekcije Filmski rodovi i vrste

Budući režiseri će uz brojne primjere s lakoćom svladati funkciju kadra, filmskog plana, kuta snimanja te ostalih filmskih izražajnih sredstava – sadržaje trećega poglavlja.

Prva tri poglavlja polaznicima tečaja omogućuju i olakšavaju razumijevanje kulture filma te pružaju informacije koje će budućim filmašima uvelike olakšavati posao u prvim pokušajima snimanja.

Ideju za film možemo pronaći u svakodnevnom životu, prošlosti, raznim medijima, budućnosti ili pak na filmu. A oko dobro razrađene ideje nastaju sinopsis, scenarij i knjiga snimanja. Svi ti pojmovi, kao i primjeri kako ih napraviti, sadržaj su četvrtog poglavlja kojim započinje najzanimljiviji dio tečaja. Nakon što se razradio scenarij filma, podijelile uloge i likovi te izradila knjiga snimanja, još je preostalo raspodijeliti tko će što raditi, odnosno sastaviti filmsku ekipu. Tko je tko u filmu i čija sve imena idu na najavi i/ili odjavi filma te što obuhvaća njihov posao, sadržaj je petog poglavlja.

Slika 3. Primjer iz lekcije Filmska izražajna sredstva

Za snimanje je vrlo bitan odabir kamere jer upravo o njoj ovisi cjelokupni dojam. Možemo imati vrhunski scenarij i glumce, no ako je snimano kamerom koja daje neoštre, nekvalitetne snimke, cijeli je projekt vrlo upitan. Stoga autor tečaja veliku pažnju pridaje kameri uz objašnjenja kako radi i kako se pravilno koristi te daje savjete za uspješno snimanje (sedmo poglavlje).

Uz snimanje se usko povezuje kompozicija kadra. Kako prilikom snimanja/montaže ne bi došlo do nerealnih situacija odnosa likova i pozadine (prostora u kojem se nalaze), šesto poglavlje obuhvaća kompoziciju kadra, odnosno objašnjava kako se i na koji način likovi razmještaju unutar određenog kadra.

Završetkom snimanja na red dolaze montažeri, odnosno montaža snimljenih kadrova u jednu cjelinu – film. Koju vrstu montaže odabrati, uglavnom određuju redatelj i montažer filma, ali i sam film, odnosno njegova tematika i vrsta. Kako montirati, za koju se vrstu montaže odlučiti i što se njome dobiva, opisuje osmo poglavlje.

Slika 4. Primjer zadatka iz lekcije Montaža videa

Windows Live Movie Maker je program za obradu videomaterijala, a autor tečaja ga predlaže kao jedan od najlakših i najjednostavnijih za početnike montažere. No, u njemu se mogu montirati i opsežni i zahtjevni projekti što dokazuju navedeni primjeri. Kako ga instalirati, učitati snimljeni materijal, otkud krenuti s montažom te brojna druga pitanja, donosi deveto poglavlje tečaja.

Slika 5. Primjer iz lekcije Montaža u
Windows Live Movie Makeru

Tečaj završava provjerom znanja iz svih poglavlja (deseto poglavlje). Pomoću pitanja ponavljaju se najvažniji pojmovi potrebni za snimanje i montažu filma. Važno je naglasiti da na kraju svakog poglavlja autor zadaje zadatke koji su vezani uz poglavlje koje se proučavalo kako bi polaznik tečaja sam kontrolirao koliko je znanja usvojio. Sastavni dio tečaja je i rječnik pojmova koji polazniku, koji se nikada nije susretao s filmskim žargonom, pomaže da jednostavnije prolazi kroz poglavlja.

Zadnji i završni zadatak je snimanje filma na temu po izboru. Naravno, pri izradi filma treba uzeti u obzir i primijeniti sve što se učilo u tečaju: od ideje do filmskih izražajnih sredstava, kompozicije kadra, pravila snimanja i montaže.

Slika 6. Primjer završnog zadatka tečaja

Film, kao najvažniji dio medijske kulture, jedan je od najvećih medija današnjice sa snažnim utjecajem na živote ljudi i djece, ističe autor Darko Rakić i dodaje: „S osnovama medijske kulture djecu treba upoznavati od vrtića i nastaviti tijekom daljnjeg obrazovanja. Filmom se djeca i mladi mogu izraziti na drugačiji način – uzimajući kameru u ruke i snimajući svoje doživljaje mogu prikazati svoje stavove o životu. Upravo zbog toga izdvajam film kao medij kojim bismo se trebalo više baviti i sustavno ga istraživati.“

Tečaj „Od ideje do filma“ možete pogledati na stranicama CARnetovog sustava za online učenje.

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Za ulazak u tečaj potrebno je prijaviti se s AAI@EDU.HR podacima te koristiti lozinku tečaja: cuc.