Osnove virtualnog podučavanja

Foundations of Virtual Instruction

jelena_horvat

Jelena Horvat, profesorica engleskog jezika i književnosti i pedagogije

Znatiželjna kao i uvijek i željna novih znanja, ponovno sam se okušala u još jednom MOOC-u (o kojima sam ukratko već pisala). Iako sam još ranije odslušala odličan CARNET-ov “e-tečaj za e-mentore”, htjela sam vidjeti kako se to radi na onom famoznom Zapadu u kojeg se toliko volimo ugledati, pa sam se na Courseri prijavila na tečaj “Foundations of Virtual Instruction”. Tečaj je vodila Cindy Carbajal sa University of California, Irvine. Prethodno mi je iskustvo dalo temelje što se tiče tematike, a i dobru polaznu točku za usporedbu. A kako je to izgledalo? Pročitajte u nastavku.

Sučelje Coursera sa sadržajem tečaja.
Slika 1. Sučelje Coursere sa sadržajem tečaja

U sučelju tipičnom za Courseru nas je nekoliko tisuća (opet, teško je odrediti točan broj) krenulo u avanturu istraživanja virtualnog podučavanja. Na slici gore vidite dio silabusa. Ukratko, tečaj je bio predviđenog trajanja od pet tjedana, sastojao se od video predavanja, diskusija na forumu, čitanja literature, tjednih testića i zadataka te završnog testa i zadatka. Da se ne izgubim u vlastitim mislima, provest ću se još jednom kroz tečaj kronološkim redom, tjedan po tjedan.

Tjedan 1.

Kao pravi geek i ljubitelj tehnologije, odlučila sam nadobudno početi tečaj u društvu svoje nove igračke, tableta. Ideja se pokazala odličnom jer sam napokon mogla udobno zavaljena gledati predavanja i bilježiti misli u svoju digitalnu tekicu.

Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.Neki su se polaznici na forumima odmah počeli žaliti kako su video snimke suhoparne i kako profesorica nabraja činjenice sa slajdova. Neki su joj čak zamjerili što se u pozadini izležavao jedan vrlo simpatičan pas. Pas na stranu, ali i meni su taj prvi tjedan predavanja bila poprilično dosadna. Najveći mi je problem predstavljao amerocentrizam – predavanja su više nalikovala predstavljanju sveučilišta i državnih agencija, na što su neki korisnici van SAD-a (čini mi se ipak u manjini) izrazili negodovanje.

Slika 2. Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.

U tom smo tjednu ukratko pokrili definicije učenja na daljinu, razliku sinkronog i asinkronog učenja, ukrako se upoznali s poviješću učenja na daljinu (jeste li znali da se dopisni tečajevi, pradjedovi današnjeg online učenja, pojavljuju pred više od stotinu godina?)… Kao pozitivne strane virtualnog podučavanja autorica je navela veći broj dostupnih kolegija, mogućnost rada s kvalificiranim i motiviranim učiteljima, fleksibilnost u vremenskom rasporedu, veće mogućnosti za deprivirane učenike i mogućnost profesionalnog usavršavanja za učitelje.

Neke zablude koje se javljaju kod onih koji u virtualno učenje nisu toliko upućeni su da je ono vrlo “high-tech” i zahtijeva posebne vještine i od učitelja i od učenika, da je jeftinije, te da su učenici izolirani od učitelja. Javilo se i pitanje što s varanjem i prepisivanjem – jasno je da će učenici nešto slično pokušati češće ako ih učitelj ne vidi. Kao potrebe učenika naveden je stalan pristup obrazovnim sadržajima, vremenska fleksibilnost, individualizacija, upotreba različitih stilova učenja, okružje sigurno za učenje, te obrazovanje usmjereno na učenika. Online tečajevi odlični su za učenike s posebnim potrebama, koji mogu po želji određenu lekciju odslušati više puta, pauzira, prilagoditi sadržaje po vlastitoj želji (povećati veličinu slova i slično). Isto je i sa učenicima koji nemaju teškoća, ali trebaju dodatne materijale.

Na kraju svakog, pa i prvog tjedna, svi su polaznici pristupili testiću. Nažalost, test je bio potpuno štreberski i od nas tražio točno navođenje rečenica i informacija iz videa. Mnogi su se polaznici pobunili i zbog takvog pristupa. Sva su četiri testića zajedno nosila 40% konačne ocjene ili 38 bodova. Jedna od stvari koja me zasmetala bila je i ta da literaturu za tečaj nisam mogla nabaviti, barem ne u zadanom roku. Nasreću, ono što mi se u tečaju svidjelo je to da je autorica napravila web stranicu tečaja na kojoj smo mogli pronaći pregršt materijala.

Tjedan 2.

U drugom smo se tjednu malo više bavili konkretnim tehnologijama vezanim uz virtualno podučavanje. Naučili smo razliku između sinkronog (istovremenog) i asinkronog (raznovremenog) učenja – dok kod raznovremenog učenik uči vlastitim tempom (čita literaturu, gleda filmove, rješava kviz), kod istovremenog do izražaja dolazi cijeli spektar programa i usluga koji i učiteljima i učenicima omogućuju učenje online, ali u realnom vremenu, to jest istovremeno. Najbolji su primjer istovremenog učenja webinari, a kao dobar primjer alata navedeni su Adobe Connect i Blackboard Collaborate. Osim tih alata, online učitelju dobro će doći i web kamere, chat, polling (ankete), alati za bilježenje, mogućnost dijeljenja datoteka i slično.

Najzanimljivija mi je informacija tog tjedna bila da kod prezentacije (koristeći popularni PowerPoint, naprimjer), predavač treba svakih 3-5 minuta ili svaka 3-4 slajda zatražiti neku informaciju od publike ili ih “probuditi” pitanjem. Šteta što se naša predavačica nije baš držala ovog pravila, pa su video isječci njenih predavanja i dalje bili pomalo dosadni.

Upoznali smo se i s LMS-ima (Learning Management System). Odmah mi je na um pala Omega, kao i Loomen. Eto, da netko ne kaže da mi nemamo konja za online trku! Najkraće rečeno, LMS je sustav učenja na daljinu koji ima svoju organizaciju tečajeva, od korisnika zahtijeva otvaranje korisničkog računa, te koristi prednosti e-maila i foruma za diskusije. Učitelj ima pristup administrativnim alatima (statistici, izvještajima), te ima uvid u aktivnosti učenika.

Naveli smo još i blogove, koji učenicima pomažu razviti vještine pisanja, wiki stranice, uobičajene alate poput PowerPointa i Worda, alate za predavanja i dijeljenje sadržaja ekrana poput Camtasie, alate za video (popularni YouTube) i stranice za skladištenje dokumenta poput Dropboxa.

Tjedan 3.

Osvrnuli smo se na razlike virtualne i prave učionice, te kako uspješno “preseliti” nastavu iz jedne u drugu. Dobili smo poveznicu na odličan video koji me oduševio do te mjere da sam poslala mail zahvale autorici (nije mi odgovorila, doduše), pa preporučam pogledati ga da se bit ne izgubi mojim prepričavanjem.

Što se samo rada u virtalnoj učionici tiče, naveli smo nekoliko alata koji mogu angažirati online učenike:

  1. video i glas – iako ne mogu zamijeniti učitelja uživo, mogu pomoći učenicima; savjet je ograničiti količinu teksta na prezentaciji, te se usredotočiti na vizualno i auditivno
  2. ploča – da, baš kao u razredu; može poslužiti za jednostavno dijeljenje ideja, oluju ideja; učenici mogu na nju na početku tečaja napisati svoja očekivanja, a što je najbolje – ne mora se brisati
  3. chat – učenici vole brbljati čak i online, a chat im omogućava trenutnu povratnu informaciju
  4. grupe – rad u grupama moguć je i online, ali kao i u učionici, grupa treba imati glasnogovornika, dok se za aktivnosti u grupi preporuča da budu kratke i strukturirane
  5. ankete – nema dijeljenja papirića po razredu! Ankete su odlične online, omogućuju brzo i jednostavno ispitivanje, a ispitivaču daju već gotovu statistiku
  6. audio diskusije – odlične za suradničke vježbe u grupama

Fascinirala me i količina pripreme koju online tečaj zahtijeva, čak nekoliko puta više vremena od običnog sata. Uloga učitelja više nije prenositelj znanja, već onaj koji potiče učenje, ne daje gotove informacije već motivira na njihovo traženje. Bilo je tu još nekih tehnikalija koje sam preletjela jer su se uglavnom odnosile na američki obrazovni sustav.

Tjedan 4.

U četvrtom smo tjednu i vrag je odnio šalu, najavljen je zadatak pa smo vrijedno krenuli na izradu. Ovaj je vikend bio najdosadniji što se tiče predavanja jer se odnosi na financiranje škola u online okruženju. Mislim da smo ga mi Europljani masovno prespavali. Svejedno, testić je trebalo napisati.

Tjedan 5.

U završnom tjednu čekao nas je veliki završni test od 40 pitanja. No, ovdje je opet došlo do pobune među učenicima jer je na 24 sata test imao samo 25 pitanja. Naravno da je nižepotpisana pojurila riješiti kraći test, pa onda opet morala rješavati i onaj veći. Što se gradiva tiče, uglavnom smo ponovili prije naučeno. Osim toga, zadatak smo objavili na stranicama i dali kolegama na ocjenjivanje. Zadatak se sastojao od pripreme za lekciju/tečaj koji bismo željeli održati online. Odlučila sam se za temu fotografije, a evo i kako je to izgledalo:

Lesson title, subject and grade level: Introduction to photography for kids – types of photography (grades 5-8)

II.  Objective(s): The student will be able to identify several photography types (portait, food, street, close-up and animal photography) and learn basic rules of composition. He will also create photos with his digital camera or cellphone.

III. Overview: The first activity will be a synchronous chat session in which students will talk about their previous experiences with photography and cameras. They will be invited to find a single photo they like and post it in the chat (either their own or found online).

After the chat session, the teacher will post an introductory video with PowePoint slides explaining what is photography, what types of photography there are, provide both good and bad examples for each type of photography. He/she will state why we find some photos unappealing and state several basic rules of photography composition, taking into consideration the conclusions of the chat session. Students will then take a short quiz to see what they have learned from the video.

After they had watched the video, students will be invited to find photographs they like (at least one per category discussed), post them on the message board and describe in 50-150 words why they like them (they would be given guidelines – to describe the light, the colors, the subject, the emotions they feel etc).

Students will be encougared to make their own photos, post them online and peer reivew them, just like they did with photos before. All that’s left is the final survey for the teacher.

The lesson will be fully virtual.

IV. Virtual Components and Lesson activities: As described above, tools used will be discussion forum, chat, YouTube, file sharing or photo sharing site, Google Forms for the final survey.

V. Method of evaluation: Students will be evaulated for each activity, even the simple ones, in order to motivate them.

Number of points for each activity:

Watching the introductory video and answering the quiz – max. 10 points

Chat participation – 10 points

Analysis of photos they liked – max 20 points (4 points per photo)

Posting their own photos – max 30 points (6 points per photo)

Peer review of photos – max 20 points (2 points per photo, max 10 photos)

Final survey – 10 points

Maximum number of points = 100

Students will pass the lesson if they have 50 or more points

Resources:

To help students out, several links will be provided, such as:

http://clickitupanotch.com/2011/03/fill-the-frame-composition/
http://clickitupanotch.com/2011/08/leading-lines-composition/
http://clickitupanotch.com/2010/10/composition/

And the book

http://www.amazon.com/Photography-Kids-Fun-Guide-Digital/dp/1933952768/ref=sr_1_3?ie=UTF8&qid=1305920894&sr=8-3

Potrudila sam se razraditi evaluaciju, što su moji kolege prepoznali i dali mi najviše ocjene. Nakon objave vlastite pripreme, morali smo ocijeniti tri tuđe, nasumično odabrane, po unaprijed određenim elementima. Na kraju je ostao još samo završni test i očekivanje konačnih rezultata koji su stigli početkom studenog (moj je konačni rezultat bio 96.4%).

Na kraju krajeva, što reći? Sama mi je tema bila vrlo zanimljiva, prateća literatura i filmići otvorili su mi neke horizonte. Šteta što je cijeli tečaj bio previše amerikaniziran, ali bih i preko toga mogla preći da nije bilo velikog propusta – uz svu teoriju, nismo dobili nimalo prakse, uvida u to što stvarno znači virtualno podučavanje i kako izgleda, pogotovo kod mlađeg uzrasta. Rado bih vidjela primjer tečaja, čula mišljenja učenika i nešto slično. Ovako je cijela stvar ostala malo nedorečena. Kad usporedim ovaj tečaj s onim CARNET-ovim, ponosno mogu reći da smo mi u Hrvatskoj ipak malo bolji. Zato se nadam i veselim većem broju online tečajeva i kod nas, i to i van fakulteta.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Tečajevi i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.