Osnove virtualnog podučavanja

Foundations of Virtual Instruction

jelena_horvat

Jelena Horvat, profesorica engleskog jezika i književnosti i pedagogije

Znatiželjna kao i uvijek i željna novih znanja, ponovno sam se okušala u još jednom MOOC-u (o kojima sam ukratko već pisala). Iako sam još ranije odslušala odličan CARNET-ov “e-tečaj za e-mentore”, htjela sam vidjeti kako se to radi na onom famoznom Zapadu u kojeg se toliko volimo ugledati, pa sam se na Courseri prijavila na tečaj “Foundations of Virtual Instruction”. Tečaj je vodila Cindy Carbajal sa University of California, Irvine. Prethodno mi je iskustvo dalo temelje što se tiče tematike, a i dobru polaznu točku za usporedbu. A kako je to izgledalo? Pročitajte u nastavku.

Sučelje Coursera sa sadržajem tečaja.
Slika 1. Sučelje Coursere sa sadržajem tečaja

U sučelju tipičnom za Courseru nas je nekoliko tisuća (opet, teško je odrediti točan broj) krenulo u avanturu istraživanja virtualnog podučavanja. Na slici gore vidite dio silabusa. Ukratko, tečaj je bio predviđenog trajanja od pet tjedana, sastojao se od video predavanja, diskusija na forumu, čitanja literature, tjednih testića i zadataka te završnog testa i zadatka. Da se ne izgubim u vlastitim mislima, provest ću se još jednom kroz tečaj kronološkim redom, tjedan po tjedan.

Tjedan 1.

Kao pravi geek i ljubitelj tehnologije, odlučila sam nadobudno početi tečaj u društvu svoje nove igračke, tableta. Ideja se pokazala odličnom jer sam napokon mogla udobno zavaljena gledati predavanja i bilježiti misli u svoju digitalnu tekicu.

Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.Neki su se polaznici na forumima odmah počeli žaliti kako su video snimke suhoparne i kako profesorica nabraja činjenice sa slajdova. Neki su joj čak zamjerili što se u pozadini izležavao jedan vrlo simpatičan pas. Pas na stranu, ali i meni su taj prvi tjedan predavanja bila poprilično dosadna. Najveći mi je problem predstavljao amerocentrizam – predavanja su više nalikovala predstavljanju sveučilišta i državnih agencija, na što su neki korisnici van SAD-a (čini mi se ipak u manjini) izrazili negodovanje.

Slika 2. Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.

U tom smo tjednu ukratko pokrili definicije učenja na daljinu, razliku sinkronog i asinkronog učenja, ukrako se upoznali s poviješću učenja na daljinu (jeste li znali da se dopisni tečajevi, pradjedovi današnjeg online učenja, pojavljuju pred više od stotinu godina?)… Kao pozitivne strane virtualnog podučavanja autorica je navela veći broj dostupnih kolegija, mogućnost rada s kvalificiranim i motiviranim učiteljima, fleksibilnost u vremenskom rasporedu, veće mogućnosti za deprivirane učenike i mogućnost profesionalnog usavršavanja za učitelje.

Neke zablude koje se javljaju kod onih koji u virtualno učenje nisu toliko upućeni su da je ono vrlo “high-tech” i zahtijeva posebne vještine i od učitelja i od učenika, da je jeftinije, te da su učenici izolirani od učitelja. Javilo se i pitanje što s varanjem i prepisivanjem – jasno je da će učenici nešto slično pokušati češće ako ih učitelj ne vidi. Kao potrebe učenika naveden je stalan pristup obrazovnim sadržajima, vremenska fleksibilnost, individualizacija, upotreba različitih stilova učenja, okružje sigurno za učenje, te obrazovanje usmjereno na učenika. Online tečajevi odlični su za učenike s posebnim potrebama, koji mogu po želji određenu lekciju odslušati više puta, pauzira, prilagoditi sadržaje po vlastitoj želji (povećati veličinu slova i slično). Isto je i sa učenicima koji nemaju teškoća, ali trebaju dodatne materijale.

Na kraju svakog, pa i prvog tjedna, svi su polaznici pristupili testiću. Nažalost, test je bio potpuno štreberski i od nas tražio točno navođenje rečenica i informacija iz videa. Mnogi su se polaznici pobunili i zbog takvog pristupa. Sva su četiri testića zajedno nosila 40% konačne ocjene ili 38 bodova. Jedna od stvari koja me zasmetala bila je i ta da literaturu za tečaj nisam mogla nabaviti, barem ne u zadanom roku. Nasreću, ono što mi se u tečaju svidjelo je to da je autorica napravila web stranicu tečaja na kojoj smo mogli pronaći pregršt materijala.

Tjedan 2.

U drugom smo se tjednu malo više bavili konkretnim tehnologijama vezanim uz virtualno podučavanje. Naučili smo razliku između sinkronog (istovremenog) i asinkronog (raznovremenog) učenja – dok kod raznovremenog učenik uči vlastitim tempom (čita literaturu, gleda filmove, rješava kviz), kod istovremenog do izražaja dolazi cijeli spektar programa i usluga koji i učiteljima i učenicima omogućuju učenje online, ali u realnom vremenu, to jest istovremeno. Najbolji su primjer istovremenog učenja webinari, a kao dobar primjer alata navedeni su Adobe Connect i Blackboard Collaborate. Osim tih alata, online učitelju dobro će doći i web kamere, chat, polling (ankete), alati za bilježenje, mogućnost dijeljenja datoteka i slično.

Najzanimljivija mi je informacija tog tjedna bila da kod prezentacije (koristeći popularni PowerPoint, naprimjer), predavač treba svakih 3-5 minuta ili svaka 3-4 slajda zatražiti neku informaciju od publike ili ih “probuditi” pitanjem. Šteta što se naša predavačica nije baš držala ovog pravila, pa su video isječci njenih predavanja i dalje bili pomalo dosadni.

Upoznali smo se i s LMS-ima (Learning Management System). Odmah mi je na um pala Omega, kao i Loomen. Eto, da netko ne kaže da mi nemamo konja za online trku! Najkraće rečeno, LMS je sustav učenja na daljinu koji ima svoju organizaciju tečajeva, od korisnika zahtijeva otvaranje korisničkog računa, te koristi prednosti e-maila i foruma za diskusije. Učitelj ima pristup administrativnim alatima (statistici, izvještajima), te ima uvid u aktivnosti učenika.

Naveli smo još i blogove, koji učenicima pomažu razviti vještine pisanja, wiki stranice, uobičajene alate poput PowerPointa i Worda, alate za predavanja i dijeljenje sadržaja ekrana poput Camtasie, alate za video (popularni YouTube) i stranice za skladištenje dokumenta poput Dropboxa.

Tjedan 3.

Osvrnuli smo se na razlike virtualne i prave učionice, te kako uspješno “preseliti” nastavu iz jedne u drugu. Dobili smo poveznicu na odličan video koji me oduševio do te mjere da sam poslala mail zahvale autorici (nije mi odgovorila, doduše), pa preporučam pogledati ga da se bit ne izgubi mojim prepričavanjem.

Što se samo rada u virtalnoj učionici tiče, naveli smo nekoliko alata koji mogu angažirati online učenike:

  1. video i glas – iako ne mogu zamijeniti učitelja uživo, mogu pomoći učenicima; savjet je ograničiti količinu teksta na prezentaciji, te se usredotočiti na vizualno i auditivno
  2. ploča – da, baš kao u razredu; može poslužiti za jednostavno dijeljenje ideja, oluju ideja; učenici mogu na nju na početku tečaja napisati svoja očekivanja, a što je najbolje – ne mora se brisati
  3. chat – učenici vole brbljati čak i online, a chat im omogućava trenutnu povratnu informaciju
  4. grupe – rad u grupama moguć je i online, ali kao i u učionici, grupa treba imati glasnogovornika, dok se za aktivnosti u grupi preporuča da budu kratke i strukturirane
  5. ankete – nema dijeljenja papirića po razredu! Ankete su odlične online, omogućuju brzo i jednostavno ispitivanje, a ispitivaču daju već gotovu statistiku
  6. audio diskusije – odlične za suradničke vježbe u grupama

Fascinirala me i količina pripreme koju online tečaj zahtijeva, čak nekoliko puta više vremena od običnog sata. Uloga učitelja više nije prenositelj znanja, već onaj koji potiče učenje, ne daje gotove informacije već motivira na njihovo traženje. Bilo je tu još nekih tehnikalija koje sam preletjela jer su se uglavnom odnosile na američki obrazovni sustav.

Tjedan 4.

U četvrtom smo tjednu i vrag je odnio šalu, najavljen je zadatak pa smo vrijedno krenuli na izradu. Ovaj je vikend bio najdosadniji što se tiče predavanja jer se odnosi na financiranje škola u online okruženju. Mislim da smo ga mi Europljani masovno prespavali. Svejedno, testić je trebalo napisati.

Tjedan 5.

U završnom tjednu čekao nas je veliki završni test od 40 pitanja. No, ovdje je opet došlo do pobune među učenicima jer je na 24 sata test imao samo 25 pitanja. Naravno da je nižepotpisana pojurila riješiti kraći test, pa onda opet morala rješavati i onaj veći. Što se gradiva tiče, uglavnom smo ponovili prije naučeno. Osim toga, zadatak smo objavili na stranicama i dali kolegama na ocjenjivanje. Zadatak se sastojao od pripreme za lekciju/tečaj koji bismo željeli održati online. Odlučila sam se za temu fotografije, a evo i kako je to izgledalo:

Lesson title, subject and grade level: Introduction to photography for kids – types of photography (grades 5-8)

II.  Objective(s): The student will be able to identify several photography types (portait, food, street, close-up and animal photography) and learn basic rules of composition. He will also create photos with his digital camera or cellphone.

III. Overview: The first activity will be a synchronous chat session in which students will talk about their previous experiences with photography and cameras. They will be invited to find a single photo they like and post it in the chat (either their own or found online).

After the chat session, the teacher will post an introductory video with PowePoint slides explaining what is photography, what types of photography there are, provide both good and bad examples for each type of photography. He/she will state why we find some photos unappealing and state several basic rules of photography composition, taking into consideration the conclusions of the chat session. Students will then take a short quiz to see what they have learned from the video.

After they had watched the video, students will be invited to find photographs they like (at least one per category discussed), post them on the message board and describe in 50-150 words why they like them (they would be given guidelines – to describe the light, the colors, the subject, the emotions they feel etc).

Students will be encougared to make their own photos, post them online and peer reivew them, just like they did with photos before. All that’s left is the final survey for the teacher.

The lesson will be fully virtual.

IV. Virtual Components and Lesson activities: As described above, tools used will be discussion forum, chat, YouTube, file sharing or photo sharing site, Google Forms for the final survey.

V. Method of evaluation: Students will be evaulated for each activity, even the simple ones, in order to motivate them.

Number of points for each activity:

Watching the introductory video and answering the quiz – max. 10 points

Chat participation – 10 points

Analysis of photos they liked – max 20 points (4 points per photo)

Posting their own photos – max 30 points (6 points per photo)

Peer review of photos – max 20 points (2 points per photo, max 10 photos)

Final survey – 10 points

Maximum number of points = 100

Students will pass the lesson if they have 50 or more points

Resources:

To help students out, several links will be provided, such as:

http://clickitupanotch.com/2011/03/fill-the-frame-composition/
http://clickitupanotch.com/2011/08/leading-lines-composition/
http://clickitupanotch.com/2010/10/composition/

And the book

http://www.amazon.com/Photography-Kids-Fun-Guide-Digital/dp/1933952768/ref=sr_1_3?ie=UTF8&qid=1305920894&sr=8-3

Potrudila sam se razraditi evaluaciju, što su moji kolege prepoznali i dali mi najviše ocjene. Nakon objave vlastite pripreme, morali smo ocijeniti tri tuđe, nasumično odabrane, po unaprijed određenim elementima. Na kraju je ostao još samo završni test i očekivanje konačnih rezultata koji su stigli početkom studenog (moj je konačni rezultat bio 96.4%).

Na kraju krajeva, što reći? Sama mi je tema bila vrlo zanimljiva, prateća literatura i filmići otvorili su mi neke horizonte. Šteta što je cijeli tečaj bio previše amerikaniziran, ali bih i preko toga mogla preći da nije bilo velikog propusta – uz svu teoriju, nismo dobili nimalo prakse, uvida u to što stvarno znači virtualno podučavanje i kako izgleda, pogotovo kod mlađeg uzrasta. Rado bih vidjela primjer tečaja, čula mišljenja učenika i nešto slično. Ovako je cijela stvar ostala malo nedorečena. Kad usporedim ovaj tečaj s onim CARNET-ovim, ponosno mogu reći da smo mi u Hrvatskoj ipak malo bolji. Zato se nadam i veselim većem broju online tečajeva i kod nas, i to i van fakulteta.

Biti pametniji, biti sigurniji

OS_VelikiB

Željka Marković-Bilić, Katarina Novak, Gordana Lohajner, Jelena Horvat i Lidija Kralj

naslovnaOva školska godina je u Osnovnoj školi Veliki Bukovec započela u znaku europskih projekata. Na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU dobili smo financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

U projekt će se uključiti oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Dvogodišnja suradnja uključuje mnoštvo aktivnosti:

  • razvoj upitnika o postojećim stavovima i iskustvima učenika, učitelja i roditelja o korištenju interneta i e-sigurnosti,
  • razvoj izvannastavnih programa o internetskoj sigurnosti u svakoj partnerskoj školi i u suradnji sa svim partnerima,
  • održavanje predavanja, radionica i seminara za učenike, učitelje, roditelje i lokalnu zajednicu,
  • organiziranje aktivnosti uz Dan sigurnijeg interneta,
  • radni posjeti školama partnerima.

Rezultati projekata obuhvatit će knjižice sa savjetima o sigurnosti na internetu, digitalni časopis i časopis u klasičnom obliku, smjernice za prihvatljivo korištenja interneta i mobilnih uređaja u školi, nekoliko kratkih filmova te mrežnu stranicu projekta (besmartbesafe.eu) na kojoj će biti objavljene sve navedene aktivnosti.

Susret u Hrvatskoj

Prvi radni posjet, u okviru kojega se družilo 50 učenika i učitelja iz 5 zemalja, održan je u OŠ Veliki Bukovec od 24. do 27. listopada 2012. Budući da je vrijeme trajanja posjeta bilo CIMG1348kratko (tri radna dana), vrlo je važna bila organizacija aktivnosti kako bi gosti uz projektne zadatke imali priliku upoznati kulturu, običaje i neke znamenitosti sjeverozapadne Hrvatske. Cijeli kolektiv OŠ Veliki Bukovec, učenici, roditelji, tvrtke, poduzetnici i lokalno stanovništvo udružili su snage i sinergijom ostvarili nezaboravan doživljaj za sve goste. Obitelji naših učenika ugostile su djecu pruživši im domaći ugođaj, a privatni poduzetnici rado su podržali projekt donacijama i poklonima za goste. Zaista je bio izuzetan osjećaj vidjeti sve te ljude angažirane oko projekta i dolaska gostiju. Vjerujemo da su gosti na najbolji mogući način doživjeli hrvatsku gostoljubivost i toplinu.

Interaktivni sadržaji, društvene mreže i foto potraga

Tijekom prvog dana održana je radionica o izradi interaktivnih sadržaja korištenjem zondleprograma Zondle. Sudionici su najprije mogli vidjeti Zondle „u akciji“ tijekom ekipnog natjecanja (Team Play) o poznavanju država sudionica projekta. Kao posebni sudionik videokonferencijski nam se iz Škotske pridružio i sam autor programa, Dough Lapsley. Nakon upoznavanja programa učenici su, podijeljeni u međunarodne skupine, dobili zadatak izrađivati svoje igre u Zondleu. Neke od tema o kojima su nastale igre bili su virusi i računalni rizici, opasnosti na društvenim mrežama, zaštita autorskih prava i plagijati, prijevare preko elektroničke pošte te zaštita osobnih podataka. Uz stvaranje zanimljivih obrazovnih sadržaja, učenici su usvojili i razumjeli moguće rizike različitih načina korištenja internetskih programa.

Tema druge radionica bile su društvene mreže. Učenici su u skupinama razgovarali o temama poput korištenja društvenih mreža u obrazovanju, roditeljskoj zaštiti i kontroli, uvjetima korištenja društvenih mreža, online komunikaciji i zaštiti privatnosti te ovisnosti o društvenim mrežama. Zaključke su prezentirali pred cjelokupnim projektnim timom i gostima iz CARNeta, skrenuvši pažnju na određene aspekte korištenja društvenih mreža i pokazavši dobro znanje o mogućnostima korištenja, ali i o nedostacima tih istih mreža. Učitelji su nakon prezentacija komentirali kakva je politika korištenja društvenih mreža u njihovim državama. Učenici su, na kraju, zaključili da teško mogu zamisliti život bez njih, dok učitelji smatraju da treba dogovoriti jasna pravila o njihovom korištenju u školama.

Srijeda poslijepodne bila je rezervirana za upoznavanje Velikog Bukovca. Kako bi šetnja, uz zabavni i turistički, imala i obrazovni karakter, učenici su tsetnjarebali pronaći određene objekte u selu korištenjem pripremljenih uputa. Od učenika se očekivalo snalaženje na karti i u prostoru, dobro oko za uočavanje detalja te prikupljanje digitalnih sadržaja za izradu filma. Nakon razgledavanja crkve sv. Franje Asiškog u kojoj se nalaze jedne od većih i boljih orgulja u ovome dijelu Europe i komentara o izgledu crkava u njihovim zemljama, bili smo spremni slijediti upute. Naši su gosti imali priliku vidjeti način života ljudi u selu. Posebno su znatiželjno promatrali traktore na ulicama i fotografirali različite motive po dvorištima, a učiteljima su bile zanimljive različite biljke koje ne rastu u njihovom kraju (primjerice, orasi na sjeveru Švedske i bundeve na Cipru). Uz puno razgovora i smijeha, u dva i pol sata šetnje, učitelji su s puno uspjeha svladali neke hrvatske fraze i čitali imena ulica, uspoređujući način života u svojim državama, vrijeme (u Švedskoj je tada bilo -5°C, na Cipru 26°C dok smo mi šetali uz prohladnih 10°C). Razgledavanje je završilo na Eko-etno selu Franje Asiškog, ekološkom imanju gdje su glavne zvijezde bili patuljasti poniji, a domaćini su nas počastili zdravim voćnim grickalicama i ekološki spravljenim voćnim sokovima.

Usporedbe kurikuluma i rezultata upitnika

PA258362Drugi dan međunarodne školske suradnje iznjedrio je rezultate koji se mogu smatrati početkom kvalitetnijeg korištenja interneta. Naime, raščlamba rezultata učeničkog upitnika o korištenju interneta i sigurnosti prilikom korištenja društvenih mreža, koju su zajednički pripremili međunarodni timovi, pokazala je njihove stavove i iskustava o izazovima interneta i društvenih mreža. Budući da upitnici uključuju podatke zabilježene među ispitanicima vrlo udaljenih i različitih kultura od Cipra, preko Hrvatske, Francuske, Italije pa do Švedske, možemo reći da smo prikupili relevantne podatke.

Prva analiza pokazala je da dnevno najviše vremena internet koriste Šveđani, a najmanje Talijani. Uspoređujući odgovore na pitanje „Jeste li bili informirani o pravilima sigurnog surfanja internetom?“, uočili smo da je postotak informiranih u svim zemljama veći od 80 %, ali u raspravi uz to pitanje primijećeno je da učenici nisu sigurni o kojim pravilima se radi te kako i kada ih slijediti. Na upit o izvorima informacija o sigurnom i odgovornom korištenja interneta, većina učenika iz svih zemalja navodi školu, a zatim prijatelje i obitelj. Ti rezultati ujedno stavljaju jasan naglasak na odgovornost i obavezu škole u obrazovanju učenika za primjereno korištenje modernih tehnologija.
PA258361Na upit o korištenju društvenih mreža postotak učenika koji imaju korisničke račune na njima kretao se od 62 % u Francuskoj, 78 % u Hrvatskoj, 79 % u Italiji, 87 % na Cipru do 100 % u Švedskoj.
Analize rezultata upitnika radili su učenici, čime su dobili priliku razgovarati o različitim rezultatima između država te usporediti školska i kućna pravila koja su djelomično i odredila njihove odgovore.

Dok su učenici uspoređivali prikupljene podatke, učitelji su raspravljali o sličnostima i razlikama kurikuluma o sigurnijem korištenju interneta u njihovim zemljama. Iako smo na prvi pogled očekivali poprilično slične planove i programe, razlike među zemljama su poprilično velike. U Francuskoj je Ministarstvo obrazovanja propisalo stroga pravila, načine korištenja pa i zabrane za korištenje interneta i mobilnih uređaja u školama. Njihov kurikulum ne uključuje informatiku kao zaseban predmet, nego je obrađivanje tema o sigurnijem internetu predloženo svim predmetima, dok zapravo ovisi o sklonostima pojedinih učitelja – hoće li ili ne obraditi te teme. Za desetogodišnjake su obavezne lekcije o e-sigurnosti. Njihovi ispiti za „maturu“ uključuju i provjeru digitalnih kompetencija učenika. Zanimljivo je da svaki učenik svake godine potpisuje ugovor o korištenju i ponašanju na internetu.

Na Cipru je temi sigurnijeg interneta posvećeno nekoliko školskih sati u svakom razredu, a njihov pružatelj internetskih usluga objavljuje niz obrazovnih sadržaja o toj temi te priređuje godišnje natjecanje i obilježavanje Dana sigurnijeg interneta. Posebnost Cipra je i u tome što Ministarstvo obrazovanja svakom učeniku osigurava 300 € za nabavu računala, no učenici ta računala ne koriste u školama. Posebnih školskih pravila za korištenje i zabranu mobilnih uređaja i interneta nema te to ovisi o pojedinoj školi odnosno učiteljima.
Iako u Švedskoj djeca započinju koristiti internet već u dobi od tri godine, ne postoji nacionalna strategija o korištenju interneta i internetskoj sigurnosti. Većina škola prošla je obuku o IKT-u, a škola naših gostiju sa sjevera Švedske donijela je i svoja pravila o korištenju IKT-a. Njihova je posebnost u tome što s Appleom surađuju na programu unutar kojeg svaki učenik njihove škole dobiva svoje prijenosno računalo i koristi ga cijelo vrijeme boravka u školi (nakon završetka školovanja ga vraća ili otkupljuje). Svaki učenik i njegovi roditelji sa školom potpisuju ugovor o primjerenom korištenju računala. Ovakvim je načinom omogućena nastava „jedan na jedan“, a naši švedski kolege kažu da se sve više javlja ovisnost o internetu jer je učenicima stalno dostupna bežična internetska veza. Ne postoji nacionalna strategija o autorskim pravima, nema posebnih podataka o e-sigurnosti, a tehnika se toliko brzo razvija da se promjene koje donosi ne stignu kvalitetno pratiti. Talijanski kolege ističu da njihovi učenici jako dobro razlikuju školsku mrežu gdje se ponašaju primjereno i poštuju sva dogovorena pravila, ali su privatno potpuno drugačiji.

Kulturološki aspekt

Iako se naš međunarodni projekt bavi internetskim prostorima, programima i mogućnostima, bilo je logično da ga nadopunimo aktivnostima koje se rade s konkretnim IMG_0311materijalom, rukama i potpuno bez tehničkih uređaja. Da bismo gostima približili Hrvatsku, organizirali smo radionicu izrade ukrasnih predmeta od kukuruzovine. Učenici i učitelji su sa zanimanjem i veseljem pratili upute i savjete kreativnih kolegica i uskoro su njihove ruke počele stvarati mala remek djela. Najkreativnija sudionica, koja je uz svoju kukuruznu lutkicu isplela i cijelu priču, nagrađena je domaćom tortom, koju je, naravno, podijelila sa svima. Koliko god je kukuruz uobičajena biljka u Hrvatskoj, toliko je našim gostima bio neobičan pa su zaželjeli da im u sljedeći posjet donesemo kukuruzni kruh.

Goste smo poveli i u obilazak Ludbrega i Varaždina te im tako predstavili povijesne, IMG_9370religijske i turističke znamenitosti našega kraja. Grad Ludbreg omogućio nam je turistički obilazak ludbreških znamenitosti, a gosti su se imali priliku upoznati i s radom Restauratorskog centra.
U naše se aktivnosti uključila i Varaždinska županija gdje je priređen prigodni prijem za sve sudionike projekta, a o našoj je županiji pričala Silvija Ladić, savjetnica za razvojne programe u Upravnom odjelu za prosvjetu, kulturu i sport Varaždinske županije. Uslijedilo je razgledavanje Varaždina, a popodnevni su izlet učenici završili druženjem u neformalnoj šetnji gradom baroka.

Dio naših europskih gostiju, Šveđani i Talijani, družio se s nama i u subotu. Kao dobri domaćini organizirali smo dan pun aktivnosti. Prvi nam je cilj bio kip sv. Vinka, najveći kip tog sveca na svijetu. Jutarnja magla sporo se dizala, rosa nam je lagano natapala cipele, a najsjeverniji su se gosti čudili mnoštvu vinograda kojih u Švedskoj gotovo i nema (nešto malo na jugu, ali kod njih ništa). Susretljivošću gospođe Ruže Zlatar, predsjednice Udruge „Ludbreško sunce“, drugi smo dio druženja preselili u Kuću sunca. Udruga se bavi podizanjem kvalitete života osoba s poteškoćama u razvoju te pomoć njihovim obiteljima.
Za dobro su se raspoloženje pobrinuli članovi tamburaškog sastava LUN MLA, bivši i sadašnji učenici naše škole. Osim pjesme i plesa „Klinček stoji pod oblokom“, koji smo učili prijašnji dan u školi, gosti su naučili još neke hrvatske plesove (s metlom, šeširima…). Uz pomoć roditelja, koji su ugostili naše posjetitelje, te mnoštva učiteljica, koje su pripremile zakusku i deserte, muški dio ekipe bio je zadužen za roštilj što je naišlo na opće oduševljenje. Tako je hrvatska gostoljubivost još jednom došla do izražaja. Kasno poslijepodne pozdravili smo se s gostima i otputili se svojim kućama veseleći se sljedećem druženju u Švedskoj, krajem ožujka. Do tada – „Be smart be safe” 🙂

LLP-logo

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorica, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Semafor

jelena_horvat

Jelena Horvat

Baš kao što učitelji-početnici u sklopu polaganja stručnog ispita moraju pred komisijom održati nastavni sat, i stručni suradnici-pedagozi trebaju prikazati svoj rad. Neko sam se vrijeme dvoumila što odabrati – prezentaciju pedagoškog istraživanja ili radionicu, no na kraju sam se ipak odlučila za potonje. Nakon kraćeg dvoumljenja odabrala sam temu iz područja sigurnosti na internetu što se, igrom slučaja, odlično uklopilo u akciju „Sigurniji internet za djecu“.

Radionicu sam pisala koristeći se raznim izvorima, a na umu sam imala sve učitelje i razrednike naše škole te pokušala sastaviti radionicu koju bi mogli izvoditi i oni koji se ne snalaze baš najbolje u internetskom svijetu. Prilagođena je učenicima 7. i 8. razreda, poglavito zbog spominjanja društvenih mreža koje su mahom zabranjene mlađima od 13 godina, no uz malo se truda može prilagoditi i mlađem uzrastu. Materijali za radionicu lako su dobavljivi, ne zahtijeva se poseban prostor ni mnogo pripreme. Cijela se priprema radionice nalazi u prilogu, zajedno s listićima namijenjenim ispisu, a ovdje ću ukratko opisati njen tijek te kako su se s njom snašli učenici 7. b razreda OŠ Veliki Bukovec.

Ciljevi:

  • podići svijest o korisnosti, ali i opasnostima interneta,
  • upoznati učenike s pravilima ponašanja na internetu,
  • potaknuti ih na sigurno otkrivanje interneta te na prepoznavanje opasnosti,
  • ohrabriti učenike da neugodne situacije prijave učiteljima ili roditeljima.

Zadaci:

  • Obrazovni – naučiti koje su korisne strane interneta, prepoznati opasnosti na internetu i znati ih izbjeći.
  • Funkcionalni – utjecati na svijest učenika o stalnosti objavljenih sadržaja na internetu, razviti svijest o opasnostima interneta.
  • Odgojni – učenici će moći samostalno prepoznati rizike interneta.

Iako su svi učenici naše škole dobro upoznati s prednostima i opasnostima interneta (informatika se kao izborni predmet nudi već od prvog razreda), nije loše podsjetiti ih na neka pravila ponašanja na internetu.

Materijalno-tehničke i didaktičko-metodičke komponente u izvođenju radionice:

  • Prostorni uvjeti – uvodni i završni dio radionice izvode se u kružnom rasporedu sjedenja, dok se u središnjem dijelu radionice, nakon kraćeg uvoda u kružnom rasporedu, učenici dijele u 4 grupe te sjedaju za klupe, ovisno o broju učenika. Radionica je zamišljena za grupu od 16 do 28 učenika te je lakše izvediva s manjim brojem učenika.
  • Nastavna sredstva i pomagala – samoljepljivi papirići u 4 različite boje, pribadače (sigurnosne igle), plakat sa semaforom, radni listići za svaku grupu, školska ploča, samoljepljiva traka, klupko vune.

Učenici su tijekom izvođenja radionice uglavnom na mjestu te hodaju samo do ploče s posterom kako bi na njega stavili svoje papiriće. Pišući radionicu, imala sam na umu razrede naše škole koji se uglavnom ne sastoje od velikog broja učenika kao i učionice u kojima nema mnogo mjesta za igre koje uključuju hodanje ili trčanje.

Metode i oblici rada:

  • Uvodni dio – frontalni oblik rada, rad u skupini, individualni rad, razgovor, diskusija.
  • Središnji dio – frontalni oblik, rad u skupini, razgovor, diskusija.
  • Završni dio – frontalni oblik rada, razgovor, igra.

Tijek izvođenja:

Uvodni dio – 5 minuta

Voditelj/-ica se predstavlja, navodi naziv radionice te učenike ukratko upoznaje s pravilima. Naglašava da u radionici nema netočnih odgovora, da svi imaju pravo na svoje mišljenje, da se u grupnom radu uvažavaju mišljenja svih članova grupe te da dok govori jedan učenik ili voditelj, svi ostali slušaju. Zatim opisuje tijek radionice („U uvodnom ćemo dijelu napraviti oznake s našim imenima, u središnjem se podijeliti u grupe i raditi zadatke, a u završnom odigrati jednu igru“).

Nakon toga voditelj/-ica nasumično dijeli papiriće u raznim bojama tako da se grupa podijeli u četvrtine. Svaki učenik na papirić zapisuje svoje ime. Nakon toga voditelj će svakom učeniku podijeliti listić s tzv. l33t abecedom (Prilog 1.) koja se koristi u komunikaciji na internetu i zamoliti učenike da svoje ime napišu i na taj „šifrirani“ način te ga pribadačom pričvrste na odjeću. Tako će, primjerice, učeniku imena Marko na papiriću pisati Marko i M4rk0. Cilj je ovog uvodnog dijela opuštanje i upoznavanje učenika.

U uvodnom je dijelu najteže bilo zadobiti pažnju učenika, ali su se vrlo brzo „razbudili“ čim su vidjeli šarene papiriće i pribadače. Pisanje imena ih je zabavilo i nasmijalo.

Središnji dio – 30-35 minuta

Kao uvod u središnji dio radionice, voditelj/-ica će učenicima postaviti nekoliko pitanja vezanih uz korištenje interneta, primjerice:

Tko od vas kod kuće ima računalo?
Gdje se ono nalazi?
Imate li vlastito računalo ili koristite tuđe?
Koliko ga često koristite i za koje svrhe?
Jeste li ikada doživjeli ili vidjeli nešto neugodno na internetu?
Za koje korisne stvari koristimo internet?
Što mislite koje sve opasnosti postoje na internetu?

Nakon kraće diskusije učenici se po bojama dijele u skupine i sjedaju na svoja mjesta. Voditelj im dijeli radne listiće i papiriće u bojama i objašnjava tijek radionice. Svaka grupa mora pročitati svoj listić (listići u Prilozima 2.-5.) te na papiriće napisati svoja mišljenja o zadanoj temi.

Prva grupa kao temu dobiva servise za razgovor preko interneta (chat, e-pošta, program za razgovor u realnom vremenu), druga preuzimanje sadržaja i trgovinu preko interneta, treća društvene mreže, a četvrta forume, blogove i interesne skupine. Svaka grupa mora na plakat sa semaforom (Prilog 6.) nalijepiti po najmanje dva papirića za svako polje, s time da zeleno polje označava pozitivne i sigurne aktivnosti na internetu, žuto one koje možemo obavljati, ali oprezno ili pak aktivnosti koje možda nisu poželjne, ali nisu ni opasne, a crveno one kojih bismo se svakako trebali kloniti. Tako bi, primjerice, prva grupa mogla u zeleno polje semafora staviti papirić na kojem piše „Možemo razgovarati s prijateljima koje poznajemo iz škole“, na žuto polje „Možemo slati lančane poruke, ali ne prečesto“ i u crveno polje „Nikad ne smijemo ugovarati sastanak s nepoznatima koje smo upoznali na internetu“. U ovoj će aktivnosti vjerojatno doći do preklapanja između grupa, ali to može poslužiti u završnoj diskusiji kako bi se porazgovaralo o tome zašto se neko ponašanje ponavlja kao poželjno ili nepoželjno.

Tijekom rada grupa voditelj/-ica kruži između učenika i pomaže s idejama ili objašnjava nejasnoće te potiče na razmišljanje. Za smišljanje pravila učenici imaju 15 minuta, nakon čega odabrani predstavnici grupa čitaju listiće, pitanja za razmišljanje i svoje odgovore. Učenici iz ostalih grupa mogu komentirati odgovore i dodavati svoja promišljanja. Nakon što su sve grupe nalijepile svoje papiriće na semafor, voditelj/-ica potiče diskusiju o pravilima koja su se pojavila češće, pita zašto baš ta. Dok učenici još sjede u grupama, voditelj/-ica ispituje grupu po grupu jesu li naučili nešto što nisu znali ranije, čini li im se da znaju više o rizicima korištenja interneta te kako novostečena znanja mogu primijeniti. Diskusija se po potrebi može produljiti ili skratiti ovisno o aktivnosti učenika i preostalom vremenu.

Učenici su upoznati s radom na računalu i s internetom, većina ih kod kuće ima računalo i rado su porazgovarali o svojim aktivnostima. Iz razgovora se zaključilo da su svjesni opasnosti i prednosti interneta, ali sam dobila dojam da ga olako shvaćaju i možda pravila ponašanja znaju samo u teoriji. Rad u skupinama je prošao bez ikakvih problema, učenici su radili vrlo zainteresirano i usredotočeno, što mi je bio znak da su materijali dobro pripremljeni i lako ih navode na odgovore. Nekim je grupama trebala mala pomoć, ali su u razgovoru došli do dobrih zaključaka. Prilikom stavljanja papirića na ploču, razred je pomno pratio što se događa i ispravljao, po njima, krive odgovore. Ovo su svi odgovori učenika:

CRVENO POLJE:

Ne smijemo se ružno izražavati!
Ne smijemo odavati svoju adresu i osobne podatke!
Kada pišemo blog, ne smijemo odavati svoje osobne podatke.
Ne smijemo skidati sadržaje koji nisu primjereni našoj dobi.
Ne smijemo nasjedati na primamljive ponude pri kupnji preko interneta!
Na YouTubeu ne smijemo gledati sadržaje neprimjerene za našu dob.
Mlađi od 13 godina ne smiju imati Facebook ili MySpace profil.
Ne bismo smjeli prihvaćati nepoznate osobe za prijatelje.

ŽUTO POLJE:

Možemo imati svoj profil, ali ga moramo zaštititi.
Smijemo kupovati s interneta samo uz dopuštenje roditelja.
Svaki sadržaj skinut s interneta moramo provjeriti antivirusnim programom.
Odabrati nadimak koji ne opisuje naše karakteristike!
Možemo se sresti s nepoznatom osobom uz pratnju odrasle osobe na javnom mjestu!
Kada se netko stalno upušta u svađe, treba razgovarati s njim i upozoriti ga da ne upada u svađe.
Na forumu možemo pisati poruke, samo moramo paziti kakve stvari pišemo.

ZELENO POLJE:

Ako imamo 13 ili više godina, smijemo se koristiti Facebookom.
Na YouTubeu smijemo gledati sadržaje primjerene za svoju dob.
Smijemo skidati samo one datoteke koje su free.
Svoju adresu i podatke smijemo davati svojim prijateljima!
Trebamo se držati pravila!
Možemo pisati o temama koje su korisne drugim članovima. (forum, op. a.)
Možemo biti korisni tako da odgovaramo na različita pitanja. (na internetskim forumima, op. a.)

Završni dio – 5 minuta

Učenici se vraćaju u kružni raspored. Voditelj/-ica im objašnjava da su, između ostalog, naučili da na internetu ostaje zapisano sve lijepo i ružno te da će za vježbu odigrati jednu igru u kojoj će svojim suučenicima reći nešto lijepo. Voditelj/-ica će započeti igru tako da nekome od učenike kaže nešto lijepo (npr. „Sviđa mi se tvoja majica“) i dobaci mu/joj klupko vune, držeći slobodan kraj u ruci. Odabrani učenik treba primiti vunu, reći nešto lijepo idućem učeniku i dobaciti mu klupko i tako redom. Ako se učenici poznaju otprije, mogu si reći i stvari poput „Uvijek si dobar prema ostalima“ ili „Volim kad mi pomogneš oko zadaće“. Na kraju igre svi će učenici biti isprepleteni te će im za kraj voditelj reći da su i na internetu svi njegovi korisnici spojeni na sličan način te da samo oni mogu učiniti da internet postane ugodno i korisno mjesto za sve.

Gotovo nevjerojatno, ali istinito – ovaj je dio radionice učenicima bio najteži. Neki su dugo razmišljali o tome što reći svojem prijatelju ili prijateljici iz razreda, iste su se rečenice ponavljale nekoliko puta, razmišljalo se i mozgalo do uzavrelosti. Kao svojevrsnu sam pouku naglasila činjenicu da je znatno lakše nekome uputiti ružnu riječ ili uvredu nego kompliment, čega su i učenici postali svjesni. Tom smo mišlju zaokružili radionicu i složili se da bismo sve pravila ponašanja na internetu mogli svesti pod jedno – ponašaj se onako kako bi se ponašao i u svakodnevnom životu.