Tečaj o učenju učenja

veronika_matjasic

Veronika Matjašič

Sažetak

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Zanimljivo je da nam sve ono što naučimo spontano ne predstavlja velike poteškoće i ne izaziva negativne osjećaje – obično se s poteškoćama u učenju susrećemo samo u školi. Kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susrećem učenike koji imaju poteškoća u učenju. Stoga sam se odlučila za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda. Svrha ovog rada je predstaviti tečaj učenja i reakcije učenika koji su pohađali tečaj.

Ključne riječi: učenje, školsko učenje, spontano učenje, sposobnosti, motivacija, učenje učenja, tečaj.

Abstract

Learning is a process that follows us from birth. It is interesting that everything that we learn spontaneously does not present any major problems and does not cause negative feelings, usually we do not encounter difficulties in learning until going to school. As a school counselor, I often meet students who have learning difficulties. That was the reason why I decided to take a longer learning course for fifth grade students. The purpose of the article is to present the learning course and the responses of the students who attended the course.

Keywords: learning, school learning, spontaneous learning, abilities, motivation, learning to learn, course

1. Uvod

Službena i stručna definicija učenja (UNESCO/ISCED, 1993.) glasi: „Učenje je svaka promjena u ponašanju, informiranosti, znanju, razumijevanju, stavovima, vještinama ili sposobnostima, a koja je trajna i koju ne možemo pripisati fizičkom rastu ili razvoju naslijeđenih obrazaca ponašanja. ”(Marentič-Požarnik, 2012).

Mnogi stručnjaci smatraju da je učenje učenja jedna od ključnih životnih vještina (Ažman, 2008).

Dakako, učenici uče ovu vještinu u okviru gotovo svakog školskog predmeta, ali su povratne informacije učitelja svejedno potvrđivale da učenici jednostavno ne znaju učiti. U početku sam se s time borila tijekom individualnih susreta s učenicima. Istraživala sam njihove navike vezane za učenje, njihov stil učenja, vremensku organizaciju tijekom popodneva te ih pokušavala pripremiti za promjene za koje sam smatrala da su ključne za njihov napredak. Tada je priručnik Tatjane Ažman pod nazivom Učenje učenja – Kako učiti i naučiti vještine cjeloživotnog učenja našao svoj put u moj ured. Ovaj je priručnik bio glavni krivac za to da sam započela održavati tečaj učenja za pete razrede.

2. Sadržaj tečaja učenje učenja

Spomenuti priručnik bio mi je velika podrška u planiranju, a radionice sam prilagođavala učenicima naše škole jer je priručnik nastao tijekom rada sa srednjoškolcima. Dio priručnika predstavlja i CD s radnim listovima koji mi je također olakšao pripremu.

2.1 Mapa osobnog napretka

Uvodni susret posvetila sam razgovoru o učenju i važnosti mape osobnog napretka(portfolio). S učenicima smo razgovarali o svrsi osobne mape, kako ju uređivati te o tome da je njezina namjena prvenstveno praćenje vlastitog napretka u učenju. Susret smo završili uređivanjem prve stranice mape osobnog napretka.

2.2 Očekivanja učenika, pravila grupe

Cilj je bio da učenici postanu svjesni svojih očekivanja i istovremeno da kao voditelj susreta shvatim njihova očekivanja u vezi s tečajem učenja. Posebno smo se nasmijali učeniku koji je izjavio da nema nikakvih očekivanja jer ga je mama prijavila na tečaj i da je, vjerojatno, ona ta koja ima očekivanja.

Kako bi naše druženje bilo opušteno i da bismo se svi osjećali dobro, radili smo na oblikovanju pravila ponašanja i komunikacije te smo se složili da ćemo se svi zajedno potruditi da ih poštujemo. Objesili smo ih na istaknuto mjesto u učionici.

2.3 Što za mene znači učenje?

S učenicima smo upoznali uže i šire značenje pojma učenje te odredili našu definiciju učenja. Usput smo razmišljali o razlozima neuspjeha te o tome što sve pojedinac treba učiniti da bi bio uspješan. Zanimljiva je bila izjava učenika koji je rekao da konačno razumije. Upitan da objasni rekao je da ćemo tijekom svakog susreta naučiti „novi recept“ za to što treba učiniti kako bismo imali bolje ocjene.

2.4 Čimbenici učenja

Učenici su upoznali čimbenike učenja i postali svjesni njihove važnosti za vlastito učenje. Svaki učenik za sebe razmišljao je o tome koji ga čimbenici podržavaju u učenju i koji ga ometaju. Svoja saznanja podijelili smo s cijelom skupinom. Naš sljedeći korak bio je izrada plana promjena (na osnovi svih informacija koje su sakupili tijekom tečaja). Ovaj mi se korak činio izuzetno bitnim jer sam željela da učenici promijene, nadograde i nadopune svoj proces učenja.

2.5 Organizacija prostora i vremena za učenje te tako i samoga sebe

Upoznali smo značajke dobre organizacije prostora i vremena za učenje. Definirali smo kako bi trebao izgledati idealni prostor za učenje i što oni, učenici, mogu učiniti kako bi svoj prostor za učenje približili tom idealu. Nastavili smo sa stjecanjem uvida u to kako upravljamo svojim vremenom. Pri tome su učenici naučili osnovne principe upravljanja vremenom i postali svjesni kako mogu planirati svoje vrijeme za učenje. Slijedio je uvid u to kako samoga sebe pripremiti za učenje. Učenici su otkrili da je samopriprema jednako važna kao i sve ostale pripreme (prostor, organizacija vremena).

2.6 Pamćenje i zapamćivanje

Tijekom susreta koji su bili namijenjeni pamćenju i zapamćivanju učenici su stekli nova znanja o pamćenju. Procijenili su svoje pamćenje i upoznali različite tehnike za treniranje pamćenja. Također su upoznali uzroke zaboravljanja. Temu smo zaključili lekcijom posvećenom vježbama pamćenja koje su se učenicima posebice svidjele. Pogledali smo i neke od vježbi koncentracije.

2.7 Navike učenja, razlozi za učenje

Učenici su istraživali svoje navike učenja i pokušavali pronaći načine za njihovo poboljšanje. Također su istraživali razloge za učenje. Otkrili su da su njihovi razlozi za učenje sljedeći: učenje zbog ocjena, strah od roditelja, priprema za život itd. Ponovno su pregledali svoje planove za promjene te ih nadopunili, odnosno izmijenili.

2.8 Učenje iz duljih tekstova, rješavanje testova

S učenicima smo proučavali upute za učenje iz duljih tekstova te upute za rješavanje testova. Pregledali smo i prijedloge pojedinih nastavnika za učenje pojedinih predmeta.

clip_image002

2.9 Moj percepcijski stil

Ovoj smo temi posvetili mnogo vremena. Na početku smo se usredotočili na test percepcijskih kanala koji autorica nudi u priručniku. Kroz izmišljenu priču učenike sam povela na izlet u neko strano mjesto s uputama kako doći do muzeja u tom mjestu. Zatim sam ih zamolila da u bilježnicu napišu što bi učinili. Test im je bio zabavan, ali su svejedno bili malo zbunjeni.

Nastavili smo identificirati osjetila putem kojih prikupljamo informacije iz okoline te stekli znanje o tome što je to stil percepcije. Zatim su učenici uz pomoć testa upoznali svatko svoj percepcijski stil. Uočeni percepcijski stil uspoređen je sa zabilježenim odgovorom na testu percepcijskih kanala. Učenici sa slušnim percepcijskim stilom bi poslušali upute te ih slijedili do muzeja. Vidni tipovi učenika zatražili bi zemljopisnu kartu. Kinestetični bi tipovi od vodiča zatražili da ih odvede u muzej, a put natrag našli bi sami. Većina učenika imala je odgovor na priču u skladu s ustanovljenim percepcijskim stilom.

2.10 Metode i tehnike učenja

I ova je tema također bila vrlo zahtjevna i za nju je bilo potrebno nekoliko susreta. Učenici su svoj stil percepcije povezali s metodama i tehnikama učenja. Prepoznali su metode i tehnike koje su koristili već prije te odabrali nove, koje su testirali. Otkrili su da različiti sadržaji učenja te ciljevi učenja zahtijevaju i različite metode i tehnike učenja.

Većina učenika bila je voljna isprobati nove metode, dok su ih neki tek upoznavali i nisu ih željeli koristiti u praksi.

2.11 Bilješke

Učenici su uvježbavali umjetnost pronalaženja suštine u tekstu. Mnogi od njih imali su poteškoća u ovom području. Ne samo da nisu bili vješti u pronalaženju bitnih podataka, već nisu znali ni svojim riječima ukratko prepričati pročitano. Većina je koristila iste riječi koje koristi autor teksta. Bilo je potrebno mnogo vježbe s različitim tekstovima. Nastavili smo učiti uz pomoć raznih vrsta bilješki te otkrivali koje im vrste zapisa odgovaraju. Pregledali su svoje bilješke i tražili načine kako ih poboljšati. Učinivši to, otkrili su da su im učitelji diktirali materijal koji su morali zapisati u bilježnicu te su zaključili da im to znanje još uvijek nije potrebno.

3. Zaključak

Moja glavna namjera bila je osposobiti učenike da sami planiraju proces učenja te da postanu svjesni toga da na njihov uspjeh ili neuspjeh utječu mnogi čimbenici. Ne bi bilo pošteno tvrditi da sam cilj postigla s apsolutno svim učenicima uključenim na tečaj, ali sam s tečajem nastavila i sljedeće godine, mijenjajući ga i iskušavajući svake godine nove stvari.

Literatura

  1. Ažman, T. (2008). Učenje učenja – kako učiti in se naučiti spretnosti vseživljenjskega učenja. Priročnik za učence, dijake, učitelje, razrednike in svetovalne delavce. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Ažman T., Brejc M. in Koren A. (2014). Učenje učenja: primeri metod za učitelje in šole. [e-knjiga]. Kranj: Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru in Šola za ravnatelje. Dostopno na: https://solazaravnatelje.si/ISBN/978-961-6637-61-9.pdf [31. 10. 2018].
  3. Marentič-Požarnik, B. (2012). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS
  4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.

Poboljšajmo čitanje

veronika_matjasic

Veronika Matjašič

Sažetak

Čitanje. Sa sigurnošću možemo reći da je ovo vještina koja zahtijeva od učenika puno vježbe, vremena i podrške od roditelja i škole. Neki roditelji se mogu pohvaliti da ni sami ne znaju kada je njihovo dijete naučilo ovu vještinu, dok drugi provode sa svojim djetetom puno vremena i ulažu puno energije, pa možda s napretkom čak i nisu zadovoljni.

U svakom slučaju, suglasni smo u uvjerenju da je ovo vještina koja je neophodna za život. Osobno vjerujem da odgoj dobrog čitatelja počinje vrlo rano, mnogo prije nego što dijete ulazi u svijet školskih klupa.

U prvim godinama osnovne škole učenici razvijaju osnovne vještine kao što su čitanje i pisanje. Jednom riječju možemo reći da se djeca opismenjavaju. Zašto? Jednostavno, da znaju pisati i čitati. (Kavkler, 1991.) Naš cilj je postići da se pročitani tekst također razumije. Čak i više od toga, želimo da djeca samoinicijativno koriste tiskanu riječ i čitaju sa zadovoljstvom.

Ključne riječi: čitanje, vještina, vježbe za poboljšanje čitanja

1. Uvod

Kao savjetnica u školi, često se susrećem s učenicima koji imaju opće ili specifične poteškoće u učenju. Budući da mnogi od njih imaju poteškoće u učenju zbog problema s čitanjem, odlučila sam učenicima četvrtog razreda ponuditi radionice za čitanje.

Pri projektiranju radionica uzela sam u obzir zajednička obilježja uključenih učenika:

  • čitanje nisu voljeli i nisu u čitanju uživali,
  • njihova tehnika čitanja bila je nepotpuna,
  • učenici nisu imali razvijeno razumijevanje čitanog teksta,
  • uključeni učenici nisu bili pripadnici djece s teškoćama u području čitanja i pisanja.

Stalno mi se postavljalo pitanje, kako da učenicima približim čitanje kao nešto lijepo (a ne samo kao nešto što je potrebno), ako niti jedna od njih ne voli čitati i vježbe čitanja doživljava kao najgoru noćnu moru?

Odlučila sam da za prve sate otkažem vježbe s kojima bi učenici poboljšali čitanje, te da ih namijenim tome da učenicima približim čitanje kao nešto lijepo.

Prve sate sam posvetila istraživanju njihovog djetinjstva i bajkama koje su pronašle mjesto u njihovom domu. Donijeli su knjige koje su voljeli slušati ili koje bi željeli čitati. Primijetila sam da učenici vole slušati bajke i žele da ih netko čita. Mnogi učenici su izvijestili da su im roditelji često čitali, ali od kada sami mogu čitati, više to ne rade.

Nakon nekoliko sati obojenih bajkama, obavijestila sam učenike o svrsi naših sastanaka – poboljšanje čitanja. Na moje iznenađenje, nisu izrazili nezadovoljstvo, samo su bili zabrinuti da im ja više neću čitati. Izrazili su želju da odaberu dulju knjigu koju bih ja pročitala kroz poglavlja. Uvažila sam njihovu želju, jer sam vidjela u njoj mogućnost da ih dalje motiviram.

Budući da sam ih htjela motivirati za čitanje kod kuće, dogovorili smo se da na svakom sastanku mogu reći koju knjigu ili bajku su pročitali i da to obnovimo.

U planiranju naših sastanaka bio mi je od velike pomoć priručnik Sonje Pečjak pod naslovom “Kako do boljeg čitanja”. U radu sam koristila metode i tehnike za poboljšanje učinkovitosti čitanja iz navedenog priručnika.

2. Radionice čitanja

I počeli smo s ozbiljnim radom. Sat smo obično započinjali pripovijedanjem jednog od učenika o sadržaju koje je pročitao kod kuće. U početku sam ja imala tu ulogu. Namjerno sam izabrala knjige za koje sam znala da će im se po sadržaju dopasti.

Kada bih završila s pripovijedanjem, uvijek sam učenike izazvala tvrdnjom da u knjižnici ima puno knjiga koje čekaju na policama da ih pročitaju. Budući da ih ovo nije pretjerano oduševilo za čitanje kod kuće, predložila sam da izvučemo nekoga tko će s nama sljedeći sat podijeliti što je pročitao i da bi zadatak bio lakši, otišli smo zajedno u školsku knjižnicu i odabrali knjigu. Taj je pristup je doveo do čitanja u kućnom okruženju. Čak i više od toga, također su naučili vještinu javnog pripovijedanja jer su podijelili sadržaj s nama.

Glavni dio sata bio je posvećen vježbama za poboljšanje čitanja, a zaključili smo ga s mojim čitanjem knjige (po njihovom izboru) iz zbirke Pet prijatelja spisateljice Enid Blyton.

2.1 Sklopovi vježbi (Pečjak, 1996):

a. Vježbe za percepciju, podijeljene u dvije skupine:

  • Vježbe za razvoj percepcije u najširem smislu

S ovim vježbama željela sam postići da učenici slijede određenu liniju, jer ta sposobnost ima veliku važnost također u čitanju.

Primjer: Što prije preleti nacrtan uzorak od prvog lika do posljednjeg.

slika1

  • Vježbe za razvoj vizualnog i slušnog razlikovanja

Sposobnost vizualne i slušne percepcije i razlikovanja vrlo je važna u procesu opismenjavanja. Razvili smo sposobnost razlikovanja pojedinačnih slova i njihovih pripadajućih glasova.

Primjer vizualnog razlikovanja: Riječ lijevo skrivena je između pet riječi s desne strane. Pokušaj je pronaći što je prije moguće i podcrtaj je!

stol                drvo       stolica       sol         krevet          stol

Primjer zvučnog razlikovanja: Pročitat ću riječ. Dobro je zapamtite. Potom ću pročitati još pet sličnih riječi. Među njima je skrivena riječ koju sam prvo pročitala. Kad je čuješ, klimni glavom.

stol                drvo       stolica       sol         krevet          stol

b. Vježbe za širenje vidnog polja

Postupno smo napredovali od tehnike čitanja pojedinih riječi do tehnike čitanja grupa riječi. Napravili smo čitačke kartice (10,5 x 7,5 cm), u sredini je bio otvor, širine 1 cm i dužine 4 cm.

Primjer: Riječi su napisane u stupcima. Čitačka kartica je postavljena na prvu riječ u prvom stupcu tako da se riječ u trenutku prikaže u otvoru. Pokušaj je pročitati s jednim pogledom. Zatim, pomoću kartice, otkrij drugu riječ u prvom stupcu, pokušaj je pročitati s jednim pogledom, skoči do treće riječi u prvom stupcu i tako dalje. Kada završiš s prvim stupcem, pročitaj drugi i treći stupac na isti način.

svjetlo      stol              škola
otac          dućan          more
drvo         staklo          noć

c. Vježbe skokovitog čitanja

Pokušali smo učvrstiti širinu vidnog polja s vježbama skokovitog čitanja.

Primjer: S jednim pogledom pročitaj prvu riječ u prvom stupcu, skoči pogledom na prvu riječ u drugom stupcu, pročitaj je s jednim pogledom, a zatim skoči na prvu riječ u trećem stupcu i pročitaj se s jednim pogledom. Tako nastavi do kraja. Važan je tempo.

slika2

d. Vježbe za razvijanje razumijevanja pročitanog teksta

Kao glavni cilj ovog sklopa odlučila sam da pokušamo poboljšati vokabular i tako pridonijeti boljem razumijevanju. Razumijevanje pročitanog teksta provjeravali smo s ponavljanjem, odgovaranjem na pitanja, zadacima dopunjavanja itd.

e. Vježbe za koncentraciju tijekom čitanja

Učili smo se usredotočiti pozornost na tekst. Ove vježbe su učenici sa zadovoljstvom provodili i natjecali se.

Primjer: Zaokruži sve parne brojeve (one koji su djeljivi sa 2). Radi brzo!

          258            352           477            891            356           589
          587            222           111            873            468           980

3. Zaključak

Zajedničkim snagama smo uspjeli postići da su radionice za čitanje bile raznovrsne i unatoč teškom radu zanimljive. Učenici su sa zadovoljstvom dolazili i naposljetku saželi da bi im trebao nastavni predmet, koji bi se zvao Učenje čitanja. Moram priznati da se slažem s njima. U okviru samostalnog učenja predmeta bi imali više vremena da učenicima približimo čitanje kao nešto zabavno i to je svakako najbolja uputa za dobar uspjeh

Literatura

  1. Kavkler, M. in sodelavke (1991): Brati, pisati, računati. Murska Sobota: Pomurska založba.
  2. Pečjak, S. (1996): Kako do boljšega branja: tehnike in metode za izboljšanje bralne učinkovitosti. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.