Tečaj o učenju učenja

veronika_matjasic

Veronika Matjašič

Sažetak

Učenje je proces koji nas prati od rođenja. Zanimljivo je da nam sve ono što naučimo spontano ne predstavlja velike poteškoće i ne izaziva negativne osjećaje – obično se s poteškoćama u učenju susrećemo samo u školi. Kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susrećem učenike koji imaju poteškoća u učenju. Stoga sam se odlučila za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda. Svrha ovog rada je predstaviti tečaj učenja i reakcije učenika koji su pohađali tečaj.

Ključne riječi: učenje, školsko učenje, spontano učenje, sposobnosti, motivacija, učenje učenja, tečaj.

Abstract

Learning is a process that follows us from birth. It is interesting that everything that we learn spontaneously does not present any major problems and does not cause negative feelings, usually we do not encounter difficulties in learning until going to school. As a school counselor, I often meet students who have learning difficulties. That was the reason why I decided to take a longer learning course for fifth grade students. The purpose of the article is to present the learning course and the responses of the students who attended the course.

Keywords: learning, school learning, spontaneous learning, abilities, motivation, learning to learn, course

1. Uvod

Službena i stručna definicija učenja (UNESCO/ISCED, 1993.) glasi: „Učenje je svaka promjena u ponašanju, informiranosti, znanju, razumijevanju, stavovima, vještinama ili sposobnostima, a koja je trajna i koju ne možemo pripisati fizičkom rastu ili razvoju naslijeđenih obrazaca ponašanja. ”(Marentič-Požarnik, 2012).

Mnogi stručnjaci smatraju da je učenje učenja jedna od ključnih životnih vještina (Ažman, 2008).

Dakako, učenici uče ovu vještinu u okviru gotovo svakog školskog predmeta, ali su povratne informacije učitelja svejedno potvrđivale da učenici jednostavno ne znaju učiti. U početku sam se s time borila tijekom individualnih susreta s učenicima. Istraživala sam njihove navike vezane za učenje, njihov stil učenja, vremensku organizaciju tijekom popodneva te ih pokušavala pripremiti za promjene za koje sam smatrala da su ključne za njihov napredak. Tada je priručnik Tatjane Ažman pod nazivom Učenje učenja – Kako učiti i naučiti vještine cjeloživotnog učenja našao svoj put u moj ured. Ovaj je priručnik bio glavni krivac za to da sam započela održavati tečaj učenja za pete razrede.

2. Sadržaj tečaja učenje učenja

Spomenuti priručnik bio mi je velika podrška u planiranju, a radionice sam prilagođavala učenicima naše škole jer je priručnik nastao tijekom rada sa srednjoškolcima. Dio priručnika predstavlja i CD s radnim listovima koji mi je također olakšao pripremu.

2.1 Mapa osobnog napretka

Uvodni susret posvetila sam razgovoru o učenju i važnosti mape osobnog napretka(portfolio). S učenicima smo razgovarali o svrsi osobne mape, kako ju uređivati te o tome da je njezina namjena prvenstveno praćenje vlastitog napretka u učenju. Susret smo završili uređivanjem prve stranice mape osobnog napretka.

2.2 Očekivanja učenika, pravila grupe

Cilj je bio da učenici postanu svjesni svojih očekivanja i istovremeno da kao voditelj susreta shvatim njihova očekivanja u vezi s tečajem učenja. Posebno smo se nasmijali učeniku koji je izjavio da nema nikakvih očekivanja jer ga je mama prijavila na tečaj i da je, vjerojatno, ona ta koja ima očekivanja.

Kako bi naše druženje bilo opušteno i da bismo se svi osjećali dobro, radili smo na oblikovanju pravila ponašanja i komunikacije te smo se složili da ćemo se svi zajedno potruditi da ih poštujemo. Objesili smo ih na istaknuto mjesto u učionici.

2.3 Što za mene znači učenje?

S učenicima smo upoznali uže i šire značenje pojma učenje te odredili našu definiciju učenja. Usput smo razmišljali o razlozima neuspjeha te o tome što sve pojedinac treba učiniti da bi bio uspješan. Zanimljiva je bila izjava učenika koji je rekao da konačno razumije. Upitan da objasni rekao je da ćemo tijekom svakog susreta naučiti „novi recept“ za to što treba učiniti kako bismo imali bolje ocjene.

2.4 Čimbenici učenja

Učenici su upoznali čimbenike učenja i postali svjesni njihove važnosti za vlastito učenje. Svaki učenik za sebe razmišljao je o tome koji ga čimbenici podržavaju u učenju i koji ga ometaju. Svoja saznanja podijelili smo s cijelom skupinom. Naš sljedeći korak bio je izrada plana promjena (na osnovi svih informacija koje su sakupili tijekom tečaja). Ovaj mi se korak činio izuzetno bitnim jer sam željela da učenici promijene, nadograde i nadopune svoj proces učenja.

2.5 Organizacija prostora i vremena za učenje te tako i samoga sebe

Upoznali smo značajke dobre organizacije prostora i vremena za učenje. Definirali smo kako bi trebao izgledati idealni prostor za učenje i što oni, učenici, mogu učiniti kako bi svoj prostor za učenje približili tom idealu. Nastavili smo sa stjecanjem uvida u to kako upravljamo svojim vremenom. Pri tome su učenici naučili osnovne principe upravljanja vremenom i postali svjesni kako mogu planirati svoje vrijeme za učenje. Slijedio je uvid u to kako samoga sebe pripremiti za učenje. Učenici su otkrili da je samopriprema jednako važna kao i sve ostale pripreme (prostor, organizacija vremena).

2.6 Pamćenje i zapamćivanje

Tijekom susreta koji su bili namijenjeni pamćenju i zapamćivanju učenici su stekli nova znanja o pamćenju. Procijenili su svoje pamćenje i upoznali različite tehnike za treniranje pamćenja. Također su upoznali uzroke zaboravljanja. Temu smo zaključili lekcijom posvećenom vježbama pamćenja koje su se učenicima posebice svidjele. Pogledali smo i neke od vježbi koncentracije.

2.7 Navike učenja, razlozi za učenje

Učenici su istraživali svoje navike učenja i pokušavali pronaći načine za njihovo poboljšanje. Također su istraživali razloge za učenje. Otkrili su da su njihovi razlozi za učenje sljedeći: učenje zbog ocjena, strah od roditelja, priprema za život itd. Ponovno su pregledali svoje planove za promjene te ih nadopunili, odnosno izmijenili.

2.8 Učenje iz duljih tekstova, rješavanje testova

S učenicima smo proučavali upute za učenje iz duljih tekstova te upute za rješavanje testova. Pregledali smo i prijedloge pojedinih nastavnika za učenje pojedinih predmeta.

clip_image002

2.9 Moj percepcijski stil

Ovoj smo temi posvetili mnogo vremena. Na početku smo se usredotočili na test percepcijskih kanala koji autorica nudi u priručniku. Kroz izmišljenu priču učenike sam povela na izlet u neko strano mjesto s uputama kako doći do muzeja u tom mjestu. Zatim sam ih zamolila da u bilježnicu napišu što bi učinili. Test im je bio zabavan, ali su svejedno bili malo zbunjeni.

Nastavili smo identificirati osjetila putem kojih prikupljamo informacije iz okoline te stekli znanje o tome što je to stil percepcije. Zatim su učenici uz pomoć testa upoznali svatko svoj percepcijski stil. Uočeni percepcijski stil uspoređen je sa zabilježenim odgovorom na testu percepcijskih kanala. Učenici sa slušnim percepcijskim stilom bi poslušali upute te ih slijedili do muzeja. Vidni tipovi učenika zatražili bi zemljopisnu kartu. Kinestetični bi tipovi od vodiča zatražili da ih odvede u muzej, a put natrag našli bi sami. Većina učenika imala je odgovor na priču u skladu s ustanovljenim percepcijskim stilom.

2.10 Metode i tehnike učenja

I ova je tema također bila vrlo zahtjevna i za nju je bilo potrebno nekoliko susreta. Učenici su svoj stil percepcije povezali s metodama i tehnikama učenja. Prepoznali su metode i tehnike koje su koristili već prije te odabrali nove, koje su testirali. Otkrili su da različiti sadržaji učenja te ciljevi učenja zahtijevaju i različite metode i tehnike učenja.

Većina učenika bila je voljna isprobati nove metode, dok su ih neki tek upoznavali i nisu ih željeli koristiti u praksi.

2.11 Bilješke

Učenici su uvježbavali umjetnost pronalaženja suštine u tekstu. Mnogi od njih imali su poteškoća u ovom području. Ne samo da nisu bili vješti u pronalaženju bitnih podataka, već nisu znali ni svojim riječima ukratko prepričati pročitano. Većina je koristila iste riječi koje koristi autor teksta. Bilo je potrebno mnogo vježbe s različitim tekstovima. Nastavili smo učiti uz pomoć raznih vrsta bilješki te otkrivali koje im vrste zapisa odgovaraju. Pregledali su svoje bilješke i tražili načine kako ih poboljšati. Učinivši to, otkrili su da su im učitelji diktirali materijal koji su morali zapisati u bilježnicu te su zaključili da im to znanje još uvijek nije potrebno.

3. Zaključak

Moja glavna namjera bila je osposobiti učenike da sami planiraju proces učenja te da postanu svjesni toga da na njihov uspjeh ili neuspjeh utječu mnogi čimbenici. Ne bi bilo pošteno tvrditi da sam cilj postigla s apsolutno svim učenicima uključenim na tečaj, ali sam s tečajem nastavila i sljedeće godine, mijenjajući ga i iskušavajući svake godine nove stvari.

Literatura

  1. Ažman, T. (2008). Učenje učenja – kako učiti in se naučiti spretnosti vseživljenjskega učenja. Priročnik za učence, dijake, učitelje, razrednike in svetovalne delavce. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Ažman T., Brejc M. in Koren A. (2014). Učenje učenja: primeri metod za učitelje in šole. [e-knjiga]. Kranj: Filozofska fakulteta Univerze v Mariboru in Šola za ravnatelje. Dostopno na: https://solazaravnatelje.si/ISBN/978-961-6637-61-9.pdf [31. 10. 2018].
  3. Marentič-Požarnik, B. (2012). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: DZS
  4. Pečjak, V. (1977). Poti do znanja. Metode uspešnega učenja. Ljubljana: Tiskarna Tone Tomšič.

Škola plivanja u 4. razredu

jozica_ivancic

Jožica Ivančič

Sažetak

Svake školske godine učenici 4. razreda Osnovne škole Dr. Bogomira Magajne iz Divače pohađa školu plivanja u Lječilištu za mlade i odmaralištu Debeli rtič. U proljeće, najčešće u ožujku ili travnju, od ponedjeljka do petka, okupljaju se učenici matične škole i dvije područne škole. Uvijek sudjeluje više od 40 djece.

Pored provođenja 20-satnog tečaja plivanja, učenici u mediteranskom okruženju istražuju biljke i životinje u moru, uče o bilju, grmlju i drveću u tom okruženju. Flora je uzročno povezana s klimom.

Škola u prirodi završava testom sposobnosti plivanja i dodjelom diploma o završenom tečaju plivanja.

Ključne riječi: 20-satni tečaj plivanja, vožnja brodom, prirodo-znanstvene radionice, druženje djece.

1. Uvod

Nastavnici krenemo u veljači s organizacijom škole plivanja na Debelom rtiču tako da organiziramo roditeljski sastanak, gdje roditelje informiramo o lokaciji, datumu i cijeni boravka. Detaljno im opišemo najčešće aktivnosti koje se odvijaju uz tečaj plivanja. Također dobiju letak s popisom stvari, koje bi djeca trebala imati sa sobom tijekom petodnevnog boravka. Roditelje obavijestimo da u Lječilištu za mlade i odmaralištu Debeli rtič imamo i dječju liječnicu koji osigurava zdravlje djece tijekom boravka.

2. Planiranje aktivnosti

Nastavnici pratitelji i instruktori plivanja svakodnevno pomno planiraju aktivnosti. Sa zaposlenicima na Debelom rtiču se unaprijed dogovorimo za satove plivanja u bazenu i radionice koje nam mogu ponuditi kad plivanja nema. Ostale aktivnosti organiziramo sami. Tečaj plivanja se tako odvija u točno definiranim satima dopodne i popodne.

Posljednje dvije godine nam je u provođenju istraživanja mora pomagala profesorica s Pedagoškog fakulteta u Kopru. Sadržaji sporta, prirodnih i društvenih znanosti stalno se prepliću. Za vrijeme društvenih večeri ili u kišnim vremenima učenici se vesele i zabavljaju pomoću likovnog i glazbenog izričaja.

3. Ciljevi škole plivanja

  • naučiti plivati ili usavršiti tehnike plivanja
  • njegovati odgovoran odnos prema prirodi
  • potaknuti učenike na suradnju i pomaganje jedni drugima
  • usporediti prirodne i društvene sadržaje sa svojim domaćim okruženjem

4. Provedba škole plivanja u Lječilištu za mlade i odmaralištu Debeli rtič

4.1. Prvi dan, ponedjeljak

Ujutro ispred matične škole u Divači krenemo svi učenici i učitelji pratitelji s autobusom prema Ankaranu odnosno Debelom rtiču. U domu Veveriček ostavimo svoju prtljagu i krenemo moru, gdje nas već čeka brod s kojim otplovimo u Piran. Na brodu nam kapetan pokaže kako radi navigacija, a učitelji objašnjavamo učenicima koje sve primSlika 1_Na gradskim zidinima Piranaorske gradove prolazimo dok plovimo. Nakon usidrenja u Piranu, razgledamo srednjovjekovni primorski dvorac. Prolazimo kroz tijesno izgrađeni dvorac do zidina s prekrasnim pogledom. S vidikovca se pruža pogled prema crkvi Sv. Jurija, a na putu do Tartinijevog trga razgledamo još neke druge kulturne ustanove.

Slika 1. Na gradskim zidinama Pirana

Nakon povratka brodom, učenici se smještaju u sobe. Očekivanje s kim će dijeliti sobu, prvi dojam o sobi i pravila napisana u njoj su za neku djecu izazovi prilagođavanja. Još je veći izazov test plivanja, jer za učitelje trenere, cilj je postupno učenje, usavršavanje tehnika za one koji već plivaju, a za neke će to biti početno prilagođavanje vodi i početak Slika 2_Vožnja brodomučenja plivanja.

Prvog dana šetamo uz more i krećemo se u okolini u kojoj će učenici provesti 5 dana. Navečer se djeca druže uz igre i spavaju prvu noć.

Slika 2. Vožnja brodom

4.2. Središnji dio boravka, utorak, srijeda i četvrtak

Prema dogovoru s Pedagoškim fakultetom u Kopru, pozovemo k nama profesoricu da nam pomogne u istraživanju morske obale. Učenici upoznaju floru i faunu u zoni plime. Također koriste pločice s identifikacijskim ključevima. Na taj način pažljivo promatraju i usvajaju nove termine iz prirodnih znanosti. Višegodišnji dojmovi su pokazali da je ovo, osim plivanja, najzanimljivija radionica za učenike.

Po lijepom vremenu si s vrtlaricom razgledamo vegetaciju u parku odmah pored Slika 3_Obilazak vrtaVeveričeka. Biljni vrt, grmlje i drveće učenici uspoređuju s vegetacijom kućnog okoliša, povezujući to s klimom oba okruženja.

Slika 3. Obilazak vrta

U mediteranskoj prirodi uživaju u igri „Skriveno blago“, gdje orijentaciju koriste kako bi pronašli blago s nagradom. U „Čarobnoj šumici“ upoznaju drveće svojim osjetilima te se žmireći orijentiraju uz pomoć prijatelja iz razreda. Prošetaju i rade vježbe na trim stazi.

Budući da svake godine na Debelom rtiču budu i učenici drugih škola, sretnemo se s njima pretposljednju večer na glazbenoj zabavi “Debeli rtič ima talent”. Ohrabrujuće vodstvo moderatorice i povjerenstva s lijepim nagradama odvodi sve učenike na plesni podij u dvorani. Uhvaćeni u ritmu s originalnom odjećom dobivaju nagrade i međusobno se upoznaju te druže.

Ponekad večeri oživimo bingom, kvizom “Male sive ćelije” ili večernjom šetnjom. Također izrađujemo suvenir s motivom mora i napišemo razglednicu svojoj obitelji.

Svakog dana učenici napreduju u plivanju te se dobro slažu sa svojim trenerima. U četvrtak popodne hrabro pristupe testu plivanja gdje dobiju i savjete za poboljšanje brzine ili tehnike prije glavnog testa u petak.

4.3. Posjeta sportaša

Prošla školska godina bila je posebno svečana.

Slovenski Crveni križ i Zaklada Playerspromotions pozvali su na Debeli rtič najboljeg nogometnog golmana na svijetu, Jana Oblaka, s ciljem promicanja zdravog načina života i Slika 4_Učenici s Janom Oblakomsolidarnosti. U kampanji Igraj s nama, učenici su prije polaska u školu u prirodi donirali za svoje vršnjake, koji žive u manje stimulativnom okruženju i ne mogu si priuštiti odmor na moru. Susret s Janom Oblakom, fotografiranje i izvlačenje nagrada za djecu, bilo je posebno iskustvo za sve.

Slika 4. Učenici s Janom Oblakom

4.4. Zadnji dan, petak

Ovo je sjajan dan za učenike jer idu kući. Sa svom ozbiljnošću testiraju se u plivanju, nakon čega slijede čestitke trenera na predstavljanju rezultata, čišćenje soba i nakon ručka već krećemo kući. Svake godine se na putu kući zaustavljamo u Hrastovljama i posjetimo crkvu Sv. Trojstva, Slika 5_Priznanja za plivačka dostignućagdje su u unutrašnjosti najopsežnije sačuvane srednjovjekovne slike s poznatim “Mrtvačkim plesom”.

Poslijepodnevni dolazak u školu u Divači je vrlo emotivan, mnogo puta čak i više za roditelje nego djecu.

Slika 5. Priznanja za plivačka dostignuća

5. Evaluacija

Škola plivanja namijenjena je posebno plivačkoj pismenosti i promociji plivanja, jer je znanje ove vještine od vitalnog značaja. O ovom zadatku brinu nastavnici koji imaju ispit za trenere plivanja. Ako u školi nema dovoljno kvalificiranih trenera, u organizaciji pomažu i djelatnici iz Lječilišta Debeli rtič koji uz nas vode brigu o provedbi škole u prirodi. Učenici čak i prepoznaju neke trenere jer su to redom sve poznati sportaši.

Za učenike je također važno vrijeme kada nisu u bazenu. Učitelji u pratnji pomno po satima određuju sve aktivnosti koje učenici osim plivanja obavljaju. Imamo i dodatne “skrivene” vježbe u slučaju lošeg vremena. Također brinemo i o tome da se osjećaju ugodno zaboravljajući na nostalgiju.

6. Zaključak

Treba naglasiti da se učenici brinu za svoje stvari, higijenu, urednost prostorija i mirne večernje minute prije spavanja prilično samostalno. Upoznaju učenike iz obje podružnice i stječu nove prijatelje. Svakog dana pregledavaju program rada koji učitelji postavljamo na oglasne ploče. Prilagođavaju se pravilima u kući Veveriček i pravilima u bazenu. Uče o novim metodama rada kao što su terenski rad, slušanje objašnjenja drugih stručnjaka i istraživački rad u prirodi.

Kada se u ponedjeljak ponovno sretnemo na nastavi, učenici zapišu svoje dojmove o tome što im se s ljetovanja svidjelo, a što ne. Najčešće spominju nostalgiju, koja je uspješno prevladana, jer su za nagradu dobili brončane, srebrne i zlatne delfine.

Literatura

  1. http://www.zdravilisce-debelirtic.org/AKTUALNO_1/Zaigraj_1/
  2. http://www.slotrips.si/slo/kulturne-znamenitosti/trip/1024/Cerkev-sv.-trojice-v-hrastovljah

Technology Outdoors MOOC

milka_ivanlic

Milka Ivanlić

U svibnju prošle godine sam bila upisala Technology Outdoors MOOC o kojem sam saznala na mrežnoj stranici Digital Learning across Boundaries (DLaB). Ovaj online tečaj je trajao četiri tjedna gdje je svaki tjedan krasila jedna aktivnost.

Aktivnosti su bile sljedeće:

Week 1 – 1st May – Creating Trails
Week 2 – 8th May – Art in the Environment
Week 3 – 15th May – Wild Writing
Week 4 – 22nd May – Science Outdoors1

Naglasak tečaja je bio na korištenju tehnologije u nastavi koja se izvodi izvan učionice. Kako predajem Informatiku i moja nastava se uvijek odvija unutar učionice, rado sam upisala tečaj kako bih isprobala nešto novo i tako obogatila nastavu. Prednost ovakvih tečajeva je što ste u kontaktu s kolegama koji dolaze iz raznih europskih zemalja, izmjenjujete iskustva te jedni druge potičete i motivirate u radu.

U svakom tjednu tečaja smo mogli odabrati jednu od nekoliko tema. U prvom tjednu sam odabrala temu „Hacking the Nature“. Kako se bližio Dan škole, odlučila sam ovu aktivnost provesti s učenicima petog razreda. Upravo smo završavali nastavnu cjelinu Obrada teksta.

Na početku sata smo razgovarali što se sve promijenilo u školi unazad godinu dana (nove izvannastavne aktivnosti, uređenje okoliša škole, kućica – knjižnica ispred škole, …).

imageObjasnila sam kako ćemo danas koristiti mobitele kako bi izašli u dvorište škole i načinili nekoliko fotografija. Svatko je trebao imati barem četiri fotografije škole. Rekla sam učenicima da pri fotografiranju zamisle kako će fotografije pokazivati osobama koje nikada nisu vidjele našu školu.

U razredu su učenici pomoću USB kabla kopirali fotografije sa svojih uređaja na računala. Pomoću programa paint.net učenici su smanjili veličinu fotografijama. Uočili su kako je to utjecalo na veličinu datoteke i njenu kvalitetu.

Zatim, učenici su radili u paru. U programu MS Word su trebali osmisliti činkvinu (pjesmu od 5 stihova) na temu „Škola“. U dokument su umetnuli i fotografije škole koje su snimili. Jedna skupina učenika je činkvinu prevela i na engleski imagejezik.

U drugoj aktivnosti sam odabrala temu „Ephemeral Art“. Ovu temu sam realizirala s učenicima i učiteljicama posebnih odjela. Izašli smo u dvorište škole, a zadatak učenika je bio od granja, lišća i kamenčića stvoriti kreaciju po želji.

imageKoristeći školski fotoaparat svaki učenike je snimio nekoliko fotografija koje smo zatim u učionici kopirali na računala. Svaki učenike je izabrao jednu fotografiju koju je ispisao na papir pa smo tako ponovili i rad s pisačem.

U trećem tjednu sam odabrala temu „Bringing the outside in“. Cilj je bio da učenici kroz svoje radove vanjski svijet dovedu u učionicu. Učenici osmih razreda su trebali izraditi tablicu „Gradovi“ u programu Microsoft Access. Tablica je trebala sadržavati sljedeća polja: država (kratki tekst), EU (da/ne), broj stanovnika (broj), zastava (privitak), himna (poveznica), kulturna znamenitost (kratki tekst), glavni grad (kratki tekst). Učenici su popunili tablicu sa sedam zapisa.

U četvrtom tjednu okrenula sam se programiranju. Naime, učenici šestih i sedmih razreda su programirali micro :bit – ove. Jedan od zadataka je bio napisati program za mjerenje temperature. Nakon što smo izmjerili temperaturu u učionici, zaputili smo se ispred škole kako bi izmjerili kolika je temperatura vani. Isto tako, učenici su ponijeli micro :bit-ove kući te su izmjerili temperaturu u dogovoreno vrijeme u zatvorenom i otvorenom prostoru. Rezultate smo po dolasku u školu usporedili i zaključili da su micro :bitovi izmjerili približno istu temperaturu vanjskog prostora.

Za mene je ovaj tečaj značio puno jer sam napustila nastavu koja je izričito bazirana na radu u učionici. Imajući na umu ciljeve i ishode učenja, možemo tehniku koristiti na vrlo zanimljiv i kreativan način što doprinosi lakšem usvajanju novih vještina, a i podizanju interesa i angažmana učenika u nastavnom procesu.

1 Izvor: http://dlaberasmus.eu/mooc-technology-outdoors-course/

Osnove virtualnog podučavanja

Foundations of Virtual Instruction

jelena_horvat

Jelena Horvat, profesorica engleskog jezika i književnosti i pedagogije

Znatiželjna kao i uvijek i željna novih znanja, ponovno sam se okušala u još jednom MOOC-u (o kojima sam ukratko već pisala). Iako sam još ranije odslušala odličan CARNET-ov “e-tečaj za e-mentore”, htjela sam vidjeti kako se to radi na onom famoznom Zapadu u kojeg se toliko volimo ugledati, pa sam se na Courseri prijavila na tečaj “Foundations of Virtual Instruction”. Tečaj je vodila Cindy Carbajal sa University of California, Irvine. Prethodno mi je iskustvo dalo temelje što se tiče tematike, a i dobru polaznu točku za usporedbu. A kako je to izgledalo? Pročitajte u nastavku.

Sučelje Coursera sa sadržajem tečaja.
Slika 1. Sučelje Coursere sa sadržajem tečaja

U sučelju tipičnom za Courseru nas je nekoliko tisuća (opet, teško je odrediti točan broj) krenulo u avanturu istraživanja virtualnog podučavanja. Na slici gore vidite dio silabusa. Ukratko, tečaj je bio predviđenog trajanja od pet tjedana, sastojao se od video predavanja, diskusija na forumu, čitanja literature, tjednih testića i zadataka te završnog testa i zadatka. Da se ne izgubim u vlastitim mislima, provest ću se još jednom kroz tečaj kronološkim redom, tjedan po tjedan.

Tjedan 1.

Kao pravi geek i ljubitelj tehnologije, odlučila sam nadobudno početi tečaj u društvu svoje nove igračke, tableta. Ideja se pokazala odličnom jer sam napokon mogla udobno zavaljena gledati predavanja i bilježiti misli u svoju digitalnu tekicu.

Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.Neki su se polaznici na forumima odmah počeli žaliti kako su video snimke suhoparne i kako profesorica nabraja činjenice sa slajdova. Neki su joj čak zamjerili što se u pozadini izležavao jedan vrlo simpatičan pas. Pas na stranu, ali i meni su taj prvi tjedan predavanja bila poprilično dosadna. Najveći mi je problem predstavljao amerocentrizam – predavanja su više nalikovala predstavljanju sveučilišta i državnih agencija, na što su neki korisnici van SAD-a (čini mi se ipak u manjini) izrazili negodovanje.

Slika 2. Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.

U tom smo tjednu ukratko pokrili definicije učenja na daljinu, razliku sinkronog i asinkronog učenja, ukrako se upoznali s poviješću učenja na daljinu (jeste li znali da se dopisni tečajevi, pradjedovi današnjeg online učenja, pojavljuju pred više od stotinu godina?)… Kao pozitivne strane virtualnog podučavanja autorica je navela veći broj dostupnih kolegija, mogućnost rada s kvalificiranim i motiviranim učiteljima, fleksibilnost u vremenskom rasporedu, veće mogućnosti za deprivirane učenike i mogućnost profesionalnog usavršavanja za učitelje.

Neke zablude koje se javljaju kod onih koji u virtualno učenje nisu toliko upućeni su da je ono vrlo “high-tech” i zahtijeva posebne vještine i od učitelja i od učenika, da je jeftinije, te da su učenici izolirani od učitelja. Javilo se i pitanje što s varanjem i prepisivanjem – jasno je da će učenici nešto slično pokušati češće ako ih učitelj ne vidi. Kao potrebe učenika naveden je stalan pristup obrazovnim sadržajima, vremenska fleksibilnost, individualizacija, upotreba različitih stilova učenja, okružje sigurno za učenje, te obrazovanje usmjereno na učenika. Online tečajevi odlični su za učenike s posebnim potrebama, koji mogu po želji određenu lekciju odslušati više puta, pauzira, prilagoditi sadržaje po vlastitoj želji (povećati veličinu slova i slično). Isto je i sa učenicima koji nemaju teškoća, ali trebaju dodatne materijale.

Na kraju svakog, pa i prvog tjedna, svi su polaznici pristupili testiću. Nažalost, test je bio potpuno štreberski i od nas tražio točno navođenje rečenica i informacija iz videa. Mnogi su se polaznici pobunili i zbog takvog pristupa. Sva su četiri testića zajedno nosila 40% konačne ocjene ili 38 bodova. Jedna od stvari koja me zasmetala bila je i ta da literaturu za tečaj nisam mogla nabaviti, barem ne u zadanom roku. Nasreću, ono što mi se u tečaju svidjelo je to da je autorica napravila web stranicu tečaja na kojoj smo mogli pronaći pregršt materijala.

Tjedan 2.

U drugom smo se tjednu malo više bavili konkretnim tehnologijama vezanim uz virtualno podučavanje. Naučili smo razliku između sinkronog (istovremenog) i asinkronog (raznovremenog) učenja – dok kod raznovremenog učenik uči vlastitim tempom (čita literaturu, gleda filmove, rješava kviz), kod istovremenog do izražaja dolazi cijeli spektar programa i usluga koji i učiteljima i učenicima omogućuju učenje online, ali u realnom vremenu, to jest istovremeno. Najbolji su primjer istovremenog učenja webinari, a kao dobar primjer alata navedeni su Adobe Connect i Blackboard Collaborate. Osim tih alata, online učitelju dobro će doći i web kamere, chat, polling (ankete), alati za bilježenje, mogućnost dijeljenja datoteka i slično.

Najzanimljivija mi je informacija tog tjedna bila da kod prezentacije (koristeći popularni PowerPoint, naprimjer), predavač treba svakih 3-5 minuta ili svaka 3-4 slajda zatražiti neku informaciju od publike ili ih “probuditi” pitanjem. Šteta što se naša predavačica nije baš držala ovog pravila, pa su video isječci njenih predavanja i dalje bili pomalo dosadni.

Upoznali smo se i s LMS-ima (Learning Management System). Odmah mi je na um pala Omega, kao i Loomen. Eto, da netko ne kaže da mi nemamo konja za online trku! Najkraće rečeno, LMS je sustav učenja na daljinu koji ima svoju organizaciju tečajeva, od korisnika zahtijeva otvaranje korisničkog računa, te koristi prednosti e-maila i foruma za diskusije. Učitelj ima pristup administrativnim alatima (statistici, izvještajima), te ima uvid u aktivnosti učenika.

Naveli smo još i blogove, koji učenicima pomažu razviti vještine pisanja, wiki stranice, uobičajene alate poput PowerPointa i Worda, alate za predavanja i dijeljenje sadržaja ekrana poput Camtasie, alate za video (popularni YouTube) i stranice za skladištenje dokumenta poput Dropboxa.

Tjedan 3.

Osvrnuli smo se na razlike virtualne i prave učionice, te kako uspješno “preseliti” nastavu iz jedne u drugu. Dobili smo poveznicu na odličan video koji me oduševio do te mjere da sam poslala mail zahvale autorici (nije mi odgovorila, doduše), pa preporučam pogledati ga da se bit ne izgubi mojim prepričavanjem.

Što se samo rada u virtalnoj učionici tiče, naveli smo nekoliko alata koji mogu angažirati online učenike:

  1. video i glas – iako ne mogu zamijeniti učitelja uživo, mogu pomoći učenicima; savjet je ograničiti količinu teksta na prezentaciji, te se usredotočiti na vizualno i auditivno
  2. ploča – da, baš kao u razredu; može poslužiti za jednostavno dijeljenje ideja, oluju ideja; učenici mogu na nju na početku tečaja napisati svoja očekivanja, a što je najbolje – ne mora se brisati
  3. chat – učenici vole brbljati čak i online, a chat im omogućava trenutnu povratnu informaciju
  4. grupe – rad u grupama moguć je i online, ali kao i u učionici, grupa treba imati glasnogovornika, dok se za aktivnosti u grupi preporuča da budu kratke i strukturirane
  5. ankete – nema dijeljenja papirića po razredu! Ankete su odlične online, omogućuju brzo i jednostavno ispitivanje, a ispitivaču daju već gotovu statistiku
  6. audio diskusije – odlične za suradničke vježbe u grupama

Fascinirala me i količina pripreme koju online tečaj zahtijeva, čak nekoliko puta više vremena od običnog sata. Uloga učitelja više nije prenositelj znanja, već onaj koji potiče učenje, ne daje gotove informacije već motivira na njihovo traženje. Bilo je tu još nekih tehnikalija koje sam preletjela jer su se uglavnom odnosile na američki obrazovni sustav.

Tjedan 4.

U četvrtom smo tjednu i vrag je odnio šalu, najavljen je zadatak pa smo vrijedno krenuli na izradu. Ovaj je vikend bio najdosadniji što se tiče predavanja jer se odnosi na financiranje škola u online okruženju. Mislim da smo ga mi Europljani masovno prespavali. Svejedno, testić je trebalo napisati.

Tjedan 5.

U završnom tjednu čekao nas je veliki završni test od 40 pitanja. No, ovdje je opet došlo do pobune među učenicima jer je na 24 sata test imao samo 25 pitanja. Naravno da je nižepotpisana pojurila riješiti kraći test, pa onda opet morala rješavati i onaj veći. Što se gradiva tiče, uglavnom smo ponovili prije naučeno. Osim toga, zadatak smo objavili na stranicama i dali kolegama na ocjenjivanje. Zadatak se sastojao od pripreme za lekciju/tečaj koji bismo željeli održati online. Odlučila sam se za temu fotografije, a evo i kako je to izgledalo:

Lesson title, subject and grade level: Introduction to photography for kids – types of photography (grades 5-8)

II.  Objective(s): The student will be able to identify several photography types (portait, food, street, close-up and animal photography) and learn basic rules of composition. He will also create photos with his digital camera or cellphone.

III. Overview: The first activity will be a synchronous chat session in which students will talk about their previous experiences with photography and cameras. They will be invited to find a single photo they like and post it in the chat (either their own or found online).

After the chat session, the teacher will post an introductory video with PowePoint slides explaining what is photography, what types of photography there are, provide both good and bad examples for each type of photography. He/she will state why we find some photos unappealing and state several basic rules of photography composition, taking into consideration the conclusions of the chat session. Students will then take a short quiz to see what they have learned from the video.

After they had watched the video, students will be invited to find photographs they like (at least one per category discussed), post them on the message board and describe in 50-150 words why they like them (they would be given guidelines – to describe the light, the colors, the subject, the emotions they feel etc).

Students will be encougared to make their own photos, post them online and peer reivew them, just like they did with photos before. All that’s left is the final survey for the teacher.

The lesson will be fully virtual.

IV. Virtual Components and Lesson activities: As described above, tools used will be discussion forum, chat, YouTube, file sharing or photo sharing site, Google Forms for the final survey.

V. Method of evaluation: Students will be evaulated for each activity, even the simple ones, in order to motivate them.

Number of points for each activity:

Watching the introductory video and answering the quiz – max. 10 points

Chat participation – 10 points

Analysis of photos they liked – max 20 points (4 points per photo)

Posting their own photos – max 30 points (6 points per photo)

Peer review of photos – max 20 points (2 points per photo, max 10 photos)

Final survey – 10 points

Maximum number of points = 100

Students will pass the lesson if they have 50 or more points

Resources:

To help students out, several links will be provided, such as:

http://clickitupanotch.com/2011/03/fill-the-frame-composition/
http://clickitupanotch.com/2011/08/leading-lines-composition/
http://clickitupanotch.com/2010/10/composition/

And the book

http://www.amazon.com/Photography-Kids-Fun-Guide-Digital/dp/1933952768/ref=sr_1_3?ie=UTF8&qid=1305920894&sr=8-3

Potrudila sam se razraditi evaluaciju, što su moji kolege prepoznali i dali mi najviše ocjene. Nakon objave vlastite pripreme, morali smo ocijeniti tri tuđe, nasumično odabrane, po unaprijed određenim elementima. Na kraju je ostao još samo završni test i očekivanje konačnih rezultata koji su stigli početkom studenog (moj je konačni rezultat bio 96.4%).

Na kraju krajeva, što reći? Sama mi je tema bila vrlo zanimljiva, prateća literatura i filmići otvorili su mi neke horizonte. Šteta što je cijeli tečaj bio previše amerikaniziran, ali bih i preko toga mogla preći da nije bilo velikog propusta – uz svu teoriju, nismo dobili nimalo prakse, uvida u to što stvarno znači virtualno podučavanje i kako izgleda, pogotovo kod mlađeg uzrasta. Rado bih vidjela primjer tečaja, čula mišljenja učenika i nešto slično. Ovako je cijela stvar ostala malo nedorečena. Kad usporedim ovaj tečaj s onim CARNET-ovim, ponosno mogu reći da smo mi u Hrvatskoj ipak malo bolji. Zato se nadam i veselim većem broju online tečajeva i kod nas, i to i van fakulteta.

Kako sam vodio tečaj videokomunikacije za osnovce?

darko_horvatic

Darko Horvatić

Kao predavač u Pučkom otvorenom učilištu (dalje POU), spletom okolnosti, dobio sam prijedlog da vodim tečaj videa za učenike osmogodišnje škole. Odmah sam sve preimenovao u videokomunikaciju, jer sama tehnologija nije toliko bitna kao ono drugo: pravila ponašanja, sigurnost zapisa i osoba, jednostavnost rada, prodor materijala do ciljnih grupa i slično.

na í_prvi_video_1Na prvo predavanje došlo je desetak učenica sedmog razreda zajedno s profesoricom koja uz svoja predavanja glazbene kulture vodi i foto-odjel škole. Odmah sam započeo s nekoliko osnovnih informacija koje su uključivale što je to zapravo video, koje su prednosti i opasnosti te sam iznio kratku povijest i informaciju kako je trenutno moderan internetski video dok je onaj programski – televizijski, zastario ili na odlasku. Dobio sam na korištenje elektroničku učionicu s desetak računala i projektorom. Ta mi je učionica ukazala na probleme i propuste koji onemogućavaju minimalan razvoj vizualne pismenosti, no o tome poslije.

Zaštita i pozitivan pristup prije svega

Prvo sam pokazao da je iz prazne, izbrisane i formatirane memorijske kartice moguće dobiti fotografije koje su tu nekada bile, a sada mislimo da ih nema. Na osnovi tog iznenađenja zaslužio sam pažnju do kraja termina od tri školska sata. Naravno, koristio sam jedan recovery program. Zaključak da se memorijske kartice ne posuđuju bio je prihvaćen jer nikada ne znamo što će se dogoditi sa slikama koje smo ranije snimili.

Sljedeće s čime sam ih upoznao jest činjenica da trebamo snimati samo dobre i pozitivne stvari jer je video tu da nas razveseljava, a ne plaši. Tako smo se složili da ne treba koristiti video da bi se nekog ponizilo i ismijalo.

Zainteresirao sam slušatelje upoznavši ih s bitnim razlikama fotografiranja i snimanja prva vje żba_2videa. Dok kod prvog možemo bilo gdje doći, snimiti i odmah koristiti sliku, kod videa je potreban plan snimanja, montaža te neki oblik korištenja: internetski kanal ili DVD. Na planu snimanja upoznali smo se s izradom nekog oblika scenarija, snimanja prema njemu, klasificiranja snimljenoga materijala i rad s montažom. Do tog su trenutka bili uvjereni da je ono što se snimi kamerom dovoljno da bi netko to zainteresirano gledao, no sada su se uvjerili u suprotno.

Metodički pristup

Prilikom izrade scenarija upoznao sam ih sa sličnostima pisanja sastavka i scenarija (uz moje male opaske o klasičnoj grčkoj drami u pet činova s katarzom kao četvrtim). Uvod, razrada i zaključak bile su nam ključne riječi. Prihvatili su važnost izbacivanja nepotrebnih, pripovjednih detalja koji odvlače pažnju, ali uz rezervu. Tu rezervu objašnjavam utjecajem prva_1televizijskih sapunica na djecu jer ih očito gledaju. Kako su te sapunice usredotočene na manje bitnim pripovjednim detaljima, čime se produžuje glavna radnja, djeca očekuju isto i u vlastitom videu. Naravno da se daje značaj “glumatanju” – prenaglašenom glumačkom izričaju pred jednostavnosti “stvarnog života”.

Čitatelj ovoga teksta primijetit će da mi do ovoga trenutka nismo koristili nikakvu tehniku, a ponajmanje snimali kamerom. Važnost toga je priprema i korištenje videomedija kao komunikacije. Tako su prošla dva školska sata bez snimanja i uključivanja računala.

Konkretan zadatak

Zadatak trećega sata bio je izraditi prilog za televizijske vijesti u trajanju od dvije minute o njihovom prvom danu tečaja. To smo učinili tako da smo:

  1. Izradili plan snimanja
  2. Podijelili uloge
  3. Provjerili ispravnost opreme, memorijske kartice, baterije, reflektora itd.
  4. Odredili lokaciju snimanja
  5. Snimili videomaterijal
  6. Prebacili ga u računalo
  7. Izradili potrebne špice i tekstualne zapise
  8. Ubacili cijeli videomaterijal i špice u program za montažu
  9. Obavili postupak grube u finu montažu
  10. Prekontrolirali gotovu vježbu i osjenčali (renderirali) video
  11. Gotov videoprilog postavili smo na prethodno izrađen kanal na Youtubeu i to tako da posjetitelj bez korisničkog imena i zaporke ne vidi materijal, ako mu mi ne proslijedimo poveznicu.
  12. Polaznice su materijal kasnije postavile na svoje društvene profile
  13. Pogledajte naš videouradak!

Kao što ponavljam kroz tekst, u ovom tečaju nipošto nisu bitne tehnike snimanja i montiranja, tu je bitna sistematičnost rada i još više – sigurnost, pod uvjetom da se nikoga ne uvrijedi.

Zašto je naša videokultura daleko iza sličnih zemalja?

Elektronička učionica opremljena je odličnim računalima, ekranima, zvučnicima, profesionalnim programom za montiranje i svime što možemo koristiti za snimanje ozbiljnih priloga i spotova, no to sve nije bilo dovoljno.

Prvo je zapeo internet koji zbog određenih tehničkih problema treba “otključati” pa je brzina s obzirom na korištenje Youtubea pala, a nakon toga shvatili smo da ne postoje jednostavni početnički programi za obradu videa, tona i slika. Prethodni sastanak u trajanju od jednoga sata sa sistemskim operaterom nije donio koristi jer je sve prilagođeno jako naprednim korisnicima, a ne onima koji samo žele svoj video vidjeti na internetu.

rect3836Sve sam riješio tako što sam iz torbe izvadio svoj laptop opremljen operativnim sustavom Linux Ubuntu na kome su bili instalirani jednostavni i – besplatni – programi. Učenici i profesorica su vrlo brzo prihvatili jednostavno i prijateljsko okruženje Linuxa. Čak su prihvatili i moje izraze, npr.: “spremanje pod tepih” za “trimming video” ili “kuhanje” za “renderiranje”…

Koristili smo programe: OpenShot za montažu, InkScape za izradu špica i Audacity za obradu glazbe i tona. Učenicama i učiteljici trebalo je manje od pet minuta da potpuno ovladaju programima i tehnikom izrade videa.

Nakon što je krajem prvoga dana stigao internet sve smo prebacili na Youtube kanal koji smo formirali za tu svrhu. Ponovili smo dio montaže u samom kanalu, s bitno manjim mogućnostima, ali bilo je online. Brzo smo riješili manje probleme sa snimkama s različitih fotoaparata.

Učiteljica me na kraju tečaja upitala kako bi ona koristila jednostavan Linux za svoje potrebe u školi i je li to nešto zabranjeno? Iznenadila se kada sam objasnio da to nisu nikakve piratske stvari, nego nešto besplatno i dobro. Posebno je interesantno, korisnički daleko jednostavnije od skupih programa. Samo prilagođavanje prema mojem iskustvu nije trajalo duže nego prijelaz na intuitivno sučelje Androida ili sličnih pametnih telefona. Kao profesorica glazbene kulture zainteresirala se i za komponiranje s pomoću računala, što radim već nekoliko godina kao podlogu mojim videoradovima, iako nemam glazbenu naobrazbu.

Zaključak

Pismenost je danas daleko od pravopisa (kojega moramo ipak znati), od nas se očekuje napisati korektno sms poruku, tvit na Twitteru, izraditi profil na Facebooku, odgovoriti na neki post na blogu, formirati vlastiti blog, fotografirati nešto i to nekome poslati internetom i konačno: snimiti vlastiti video, montirati ga i prestaviti, tako da ne ugrozimo tuđu i svoju privatnost. Za sve ove poslove više ne trebamo “sistem operatera”, snimatelja ili montažera, isto kao što ako tvrtka u kojoj radimo ima automobil, mi ga moramo znati voziti (B kategorija) jer se više ne očekuje da dobijemo vozača.

Kako bi se netko znao koristiti videom, treba usvojiti pravopis videa, isto kao što Michelangelo nije bio klesar, a usvojio je osnove klesanja. Kompletna oprema za snimanje unatrag pet godina potpuno je promijenjena. Nestale su i one male DV kasete, sada se snima na memorijske kartice, kamere polako izumiru i ostavljaju svoje mjesto digitalnim fotoaparatima i mobitelima. Računala više nisu one „kante“ na stolu ili ispod njega, zamjenjuju ih laptopi, a njih ubrzano prestižu razni oblici tableta. Zato je glupo učiti završne razrede osmogodišnje škole bilo čemu drugome osim onim tehnologijama koje su danas prisutne.

U sljedećih će pet godina dominirati razni tableti sa svojim operativnim sustavima pa učenje montaže na raznim profesionalnim programima danas izgleda smiješno, posebno ako su jako skupi. Jednostavan i intuitivan način je stvar budućnosti, programi koje ćemo usvajati za najviše nekoliko sati, kamere i računala koja će stalno biti s nama, jednostavnih sučelja.

Upravo se ovakvim tečajevima i prezentacijama želim posvetiti, bilo da ih predajem korisnicima, učenicima i studentima ili ljudima koji će to znanje nekome drugome predavati.

O autoru:

Darko Horvatić mag. art diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Nikole Tanhofera, trenutno je dizajner scenske rasvjete na Hrvatskoj televiziji, a tijekom karijere režirao je i snimio stotine videospotova različitih namjena te više od tisuću priloga u informativnom programu. Osnivač je Custos produkcije d.o.o. koja je uglavnom posvećena internetskom i medicinskom videu.

Web stranica: www.custos.hr
Email: dhorvatic@gmail.com
Twitter
: @dhorvatic