Različito o istom

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Dan sigurnijeg interneta 2014. u OŠ Veliki Bukovec

Obilježavanje ovogodišnjeg Dana sigurnijeg interneta u OŠ Veliki Bukovec proteklo je vrlo dinamično, s puno različitih aktivnosti i u svim razrednim odjelima.

Za učenike prvih razreda pripremljena je nastavna jedinica “Moraju li svi znati tko IMG_0270sam?”. Učitelj informatike, Petar Žugec, održao je sat na kojem je učenicima objasnio zašto i kako moraju čuvati svoje osobne podatke, ali i osobne podate prijatelja, braće i ukućana. Kako bi naši najmlađi učenici zaista postali svjesni o čemu se radi, odigrali su primjerene igre na internetu za koje je bilo potrebno unijeti korisničko ime. Umjesto vlastitog imena unosili su šaljive nazive i tako naučili da je to jedan od načina da zaštite svoju privatnost. Tako su na zabavan i jednostavan način postali svjesni činjenice  da se i u svijetu interneta potrebno zaštititi od  nepoželjnih “gostiju”, baš kao i u stvarnom životu.

Kako “Od lopte do interneta”, saznali su učenici drugih razreda. Učitelj informatike Petar Žugec pripremio im je strip koji se sastojao samo od sličica, a oni su morali dopisati vlastiti tekst prateći razvoj događaja. Iako su tekstovi i priče bili različiti, svi su se složili da je ugodnije vrijeme provoditi s prijateljima u igri s loptom, nego ispred zaslona računala u kući. Učenici su komentirali i plakate o internetskoj sigurnosti koji su izloženi po školskim hodnicima, a kao najveće prijetnje sigurnosti naveli su krađu identiteta, lažno predstavljanje, vrijeđanje i iznuđivanje novaca.

Vjerovali ili ne – ” I internet ima pravila”! Koja su i pridržavaju li ih se, o tome su s učiteljicom Teom Toplak raspravljali učenici trećih razreda. Nakon igre asocijacija o bontonu, učenicima su prezentirane različite situacijske priče iz internetske svakodnevice koje su obrađivale načine ponašanja na internetu (predstavljanje tuđim imenom, vrijeđanje). Kao rezultat sata nastao je plakat s 10 internetskih zapovijedi.

Za učenike četvrtih, petih i šestih razreda pripremljena je dramska igra “Kad si upleten u mrežu” koju je osmislila učiteljica Brankica Kovaček, a izveli učenici 4. b razreda: Anđela, Elena, Viktor i Florijan, koji su ujedno imali i ulogu digitalnih savjetnika. Učenici su odglumili tipičnu situaciju vrijeđanja kojih su društvene mreže prepune, a četvrtaši, petaši i šestaši su trebali osmisliti kraj koji je ujedno bio i savjet što učiniti kad te netko vrijeđa online. Iako je ovo dob u kojoj učenici ne smiju imati profile na društvenim mrežama za odrasle, svjesni smo da u praksi nije tako i da djeci mlađoj od 13 godina profil najčešće otvaraju roditelji. Upravo je zato osmišljena ova aktivnost kako bi učenici promišljali o svojem ponašanju, komunikaciji, dijeljenju sadržaja, zaštiti vlastite privatnosti. Nakon rasprava po razredima, vidljivo je da su premladi za neke sadržaje i da često ne razumiju gdje su pogriješili i zašto bi nešto trebali učiniti drugačije. Prijedlozi za rješenje odglumljenog problema bili su primjereni, a za rješenje problema koji sami ne znaju riješiti, učenici se najčešće obraćaju svojim roditeljima čija je uloga u odgoju odgovornog korisnika interneta u ovoj dobi presudna.

Radionicom “I ti si nasilnik” učenici 7. i 8. razreda naučili su kako prepoznati elektroničko nasilje, što napraviti ako se nađu u položaju žrtve takvog nasilja te kako pomoći nekome tko je izložen nasilju. Uz konkretne primjere, anketu o virtualnom nasilju te savjete učenika – digitalnih savjetnika zaključili su da postoji niz načina na koji svatko od nas može spriječiti elektroničko nasilje. radionicu su osmislile i provele učiteljice Gordana Lohajner i Stela Pavetić.

IMG_0283Interaktivni okrugli stol na kojem su gosti bili Ivan Vidaković, direktor Microsofta Hrvatska, Ivan Ante Nikolić, direktor Blinka, Zvonko Hlebar, načelnik općine Veliki Bukovec i Darko Marković, načelnik općine Mali Bukovec održan je navečer za roditelje, članove lokalne zajednice te starije učenike. Tijekom okruglog stola raspravljalo se o pitanjima mobilnih aplikacija, dijeljenju slika, elektroničkom nasilju i sprječavanju govora mržnje, a odraslima su pri donošenju zaključaka pomagale digitalne savjetnice Maja, Petra, Marta, Elena i Josipa. Dolazak gostiju u školu bio je i prilika da isprobaju mogućnosti našeg novog mobilnog okruženja za učenje opremljenog tabletima i interaktivnom pločom.

IMG_0310IMG_0317IMG_0318

Svi nastavni materijali, prezentacije, kvizovi te fotografije i videozapisi bit će objavljeni na mrežnim stranicama EU projekta petzanet.HR.

Projekt „Sigurnost djece na internetu“

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

imageKako to izgleda kad vam o sigurnosti na internetu govori osoba koja je međunarodno priznati stručnjak o tom pitanju, imali smo se prilike uvjeriti na radionici koja je održana na Plitvičkim Jezerima od 27. do 31. listopada 2013. godine.

Projekt „Sigurnost djece na internetu“ odvija se punom parom u školama koje sudjeluju u njemu, a da bi im posao bio donekle lakši i jasniji, itekako su pomogla predavanja Karla Hopwooda, našeg glavnog predavača.

Karl Hopwood je savjetnik u INSAFE-u, koordinator programa o sigurnosti na internetu i nacionalnih linija za pomoć (Helplines) koje trenutačno broje 31 članicu, tj. europsku državu (Hrvatska još uvijek nije članica). Nezavisni je stručnjak za e-sigurnost, član savjetodavnih odbora u nekoliko organizacija u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske koje se bave pitanjima sigurnosti na internetu.

Što je Karl Hopwood rekao o sebi i svom poslu, predavanjima i viđenju Hrvatske u svijetu internetske sigurnosti, možete pogledati u videointervjuu.

Ono što se nama posebno svidjelo je da je Karl po zanimanju učitelj i da se i dalje bavi učeničkom populacijom, ali u ponešto drugačijem kontekstu. Primjeri kojima je svjedočio u praksi i problemi koje je pomogao riješiti, slični su onima koji se javljaju i u hrvatskim školama, odnosno među hrvatskim učenicima.

Predavanja su započela općim informacijama o internetskoj sigurnosti i najčešćim problemima s kojima se danas mladi susreću u korištenju digitalnih tehnologija i u virtualnom svijetu (sexting, cyberbullyng, doxing). Razgovarali smo o sveprisutnoj moći društvenih mreža, poplavi dostupnih aplikacija te, uz analizu puno problema koje su doživjeli učenici različitih uzrasta, svojom ili tuđom krivnjom, dobili pregled njihovih najčešćih aktivnosti, ali i pokušali pronaći rješenja za nastale probleme.
Uslijedio je dio koji se ticao ponašanja učenika i njihovog dijeljenja osobnih podataka, ali i zamkama koje se skrivaju u ispunjavanju različitih obrazaca te njihovoj zloupotrebi, odnosno ugrožavanju privatnosti svakoga od nas. Uz gledanje mnoštva primjera i videozapisa, svatko od nas postao je svjestan koliko smo podataka o sebi podijelili s drugima (banke, telefonske kompanije, digitalni obrasci..), a nismo trebali i na koje se načine može o svakoj pojedinoj osobi saznati jako puno podataka. To se posebno tiče i nas, učitelja, jer je naš ugled svakodnevno izložen mogućim napadima u virtualnome svijetu. Koliko smo u njegovom narušavanju sami krivi objavljivanjem vlastitih neprimjerenih fotografija, toliko su krivi i oni koji objavljuju takve fotografije ili videozapise bez našega znanja. Jedini lijek za takve situacije je – ne naći se u situaciji koja je neprimjerena.

Bilo je riječi i o lozinkama i kako izraditi lako pamtljivu snažnu lozinku koju je nemoguće probiti. Naravno, komentirali smo i najčešće svjetske lozinke i one koje treba izbjegavati.

Upoznali smo se s AUP-om ili Ppk-om, tj. politikom prihvatljivog korištenja (Acceptable Use Policy), dokumentom o prihvatljivom korištenju interneta i mobilnih uređaja koji bi svaka škola trebala imati. Zanimljiv je prijedlog da u svakoj školi osnujemo digitalno vijeće koje bi činili predstavnici učenika, učitelja, stručnih suradnika i ostalih djelatnika škole. Učenike svakodnevno podučavamo o internetskoj sigurnosti, a često se dogodi da odrasla osoba koja radi u školi načini neki sigurnosni problem ili objavi neprimjerene sadržaje. Takvo bi vijeće svima kojima je u školi dostupna tehnologija pomagalo da sve odredbe iz politike prihvatljivog korištenja razumiju i primjereno koriste. Članovi iz različitih dobnih skupina, različitih razina obrazovanja i sposobnosti pružali bi najprimjereniju podršku onima kojima je potrebna.

Uz svako je predavanje bilo vezano i niz aktivnosti koje smo odrađivali u mješovitim imagegrupama (po jedan član iz svake škole). Na taj smo način dodatno izmjenjivali mišljenja o različitim problemima, tražili i prilagođavali sadržaje koji bi bili iskoristivi u nastavi, uspoređivali prijedloge za izradu politike prihvatljivog korištenja. Mnoštvo materijala (fotografija, videozapisa, tiskanog materijala, poveznica na stranice koje se bave internetskom sigurnošću) doprinijelo je stvaranju šire slike o problematici dječje sigurnosti na internetu, ali i pružilo određenu sigurnost de ćemo posao kojeg smo se prihvatili – moći odraditi.

Kako izgledaju materijali britanskih kurikuluma o internetskoj sigurnosti, saznali smo posljednjeg dana predavanja. Karl Hopwood nam je podijelio materijale koji su vrlo korisni i koji će pomoći u pisanju našeg kurikuluma. Četiri dana druženja s takvim predavačem bilo je od neprocjenjive koristi i uistinu brzo prošlo.

Rad smo nastavili dogovorima kako pojedinim temama pristupiti na pojedinoj razini, tj. razredu te koje su teme koje trebaju biti obavezne za sve učenike.

imageU nastavku rada je Gordana Sokol iz udruge Suradnici u učenju predstavila dosadašnje aktivnosti udruge vezane uz sigurnost na internetu te prikazala mnoštvo primjera dobre prakse nastalih u Hrvatskoj koje su izradili učitelji i učenici imageuključeni u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta.

Igor Smud iz CARNeta održao je predavanje o zaštiti računala ukazavši na najčešće probleme i načine kako ih riješiti.image

Darko Rakić upoznao je sve članove s načinima suradnje i komunikacije tijekom odvijanja projekta prezentacijom programa Lync za komunikaciju te SharePoint za dijeljenje sadržaja.

imageRenata Ivanković govorila je o ulozi CARNeta u edukaciji učenika o internetskoj sigurnosti i ustvrdila da se učenici kad imaju probleme na internetu najmanje obraćaju nastavnicima, da je nužna sustavna edukacija roditelja i učitelja te da učenici moraju znati kome se mogu obratiti za pomoć imaju li problema. image

Igor Vulje iz Agencije za zaštitu osobnih podataka predstavio je aktivnosti agencije koje se tiču sigurnosti djece i mladih na internetu te pričao kakva je općenito percepcija djece o sigurnosti, ali i najavio planove za razdoblje od 2014. do 2016.

Puni dojmova i informacija zaključili smo da je pred nama vrlo zanimljiv posao jer treba osmisliti puno materijala koji će nam pomoći u misiji da odgojimo odgovornog korisnika interneta i mobilnih tehnologija.

 

Studijski posjet Briselu 22. – 27. 9. 2013.

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Projekt “Sigurnost djece na internetu” koji zajednički provode OŠ Veliki Bukovec s imagepartnerima OŠ “Mato Lovrak” iz Nove Gradiške, OŠ Popovača iz Popovače, OŠ “Gripe” iz Splita i OŠ “Mladost” iz Osijeka bavi se razvijanjem i primjenom dijela školskog kurikuluma o sigurnosti djece na internetu u sklopu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) te podizanjem razine svijesti učenika, učitelja, roditelja i javnosti za pitanja koja se odnose na dječju sigurnost online u sinergiji s politikama Europske unije.

Krajnji cilj projekta obuhvaća:

  • razvoj školskog kurikuluma temeljenog na ishodima učenja o području sigurnosti djece na internetu,
  • razvoj i provedbu popratnog pedagoškog modela za učenje usmjereno na učenika,
  • poboljšavanje obrazovnih vještina i stručnosti učitelja za poučavanje usmjereno k učenicima,
  • poboljšavanje digitalne kompetencije učenika i razvijanje kritičkog stava prema odgovornoj uporabi IKT-a.

Projekt je trenutačno u prvoj od četiri faze (faza istraživanja, faza razvoja, faza testiranja i poboljšavanja školskog kurikuluma te faza diseminacije).

Za fazu razvoja predviđena su dva studijska posjeta, jedan u European Schoolnet (Insafe) u Briselu, a drugi u Veliku Britaniju.

imageStudijski posjet European Schoolnetu bio je namijenjen članovima užeg pedagoškog tima (po dva člana iz svake škole) i trajao je od 22. do 27. rujna 2013. godine. Predavanja Insafeovih stručnjaka i suradnika obuhvatila su različite teme o internetskoj sigurnosti (e-Sigurnost i djeca, Sigurnosna politika na razini EU-a, Oznaka e-Sigurnosti, Zakonski aspekti sigurnosti na internetu).

Predavanja je započela Veronica Donoso analizom projekta o djeci online koji je 2010. godine proveden u 25 europskih država i Turskoj i koji je obuhvatio preko 23000 djece u dobi od 9 do 16 godina. U obliku intervjua i upitnika ispitanici su odgovarali na teme o pristupu internetu, njegovom korištenju, primjeni i rizicima korištenja.

Tri godine stari rezultati pokazuju da je gotovo 50 % djece online u svojim sobama (49 %), da je prosječna dob kad dijete započinje koristiti internet 7 godina, a 88 minuta prosječno vrijeme koje dijete od image9 do 16 godina dnevno provodi online. Najveći postotak tog vremena otpada na igranje igrica i dopisivanje, a najmanji na gledanje videoisječaka i za potrebe škole. Istraživanje je također pokazalo koji su rizici i štete u kojoj skupini djece najizraženiji pa su tako početnici u korištenju interneta sa strogom roditeljskom kontrolom najviše izloženi štetnom utjecaju interneta jer imaju vrlo slabe vještine kojima bi se mogli zaštititi. Iako online rizici mogu biti veliki, šteta ne mora biti velika ili je uopće nema pri korisnicima koji su često online i znaju kako se nositi s rizicima.

Najčešći su rizici pri traženju prijatelja na internetu i dodavanju nepoznatih osoba za prijatelje. Većina je djece bila društveno umrežena i imala više od jednog profila, a više od polovice onih kojima su roditelji zabranjivali upotrebu društvenih mreža, imalo je profil na nekoj od njih. Roditeljska uloga i nadzor poštovali su se kod mlađe djece, a kod starije su izazvali suprotno ponašanje. Što se tiče osobnih podataka, 27 % djece je imalo javni profil na kojemu su se često našle adrese i brojevi telefona. Digitalne sposobnosti su se povećavale sa starošću djece pa je više od 50 % jedanaestogodišnjaka znalo upravljati svojim osobnim imagepostavkama, a 61 % blokirati neželjene poruke. Zaključak je da se djeca online susreću s mnogim rizicima, ali ne vode svi do štetnih posljedica. Sve mlađa djeca se uključuju u društvene mreže i često ignoriraju alate koji su im na raspolaganju, dok stariji tinejdžeri dijele više osobnih podataka. Najveća pomoć djeci u služenju internetom je zapravo vrlo jednostavna – odgoj, njegovanje pravila lijepoga ponašanja, učenje o služenju osobnim podacima jer sve što vrijedi za stvarni svijet, vrijedi i za virtualni.

U praktičnome dijelu trebalo je urediti profil na društvenoj mreži dodavanjem osnovnih podataka, pretražiti internet u potrazi za informacijama o sebi, osvijestiti koristi i mogućnosti društvenog umrežavanja te razvrstati različite elemente cybebullyinga po jačini. Posljednja aktivnost bila je najkorisnija jer smo izrađivali materijale o eSigurnosi koji se mogu iskoristiti u nastavi.

Predavanje Janice Richardson govorilo je o sigurnosnoj politici na razini EU. Prezentirani su podaci o djelatnosti Insafea u posljednjih godinu dana, od obilježavanja Dana sigurnijeg interneta 2013. do rada na terenu – izrade sadržaja o eSigurnosti, posjeta školama i obučavanja vršnjaka trenera. Zanimljivi su bili podaci za posljednje tri godine i prikaz posjedovanja IKT uređaja, posebno pametnih telefona čiji broj raste strelovitom brzinom i koji nisu samo telefoni nego mini imageračunala. Jedan od naglasaka u predavanju bile su mogućnosti, ali i izazovi koje nudi internet sa zaključkom da je linija koja ih razdvaja vrlo tanka. Što se tiče prijava i zvanja Insafeove linije za pomoć, najveći postotak otpada na neki oblik cyberbullynga, zatim na zlouporabu podataka koji se tiču ljubavi, veza i seksualnosti te na probleme tehničke prirode. Drugi je naglasak bio na odgovornosti učitelja koji ne smiju tražiti izgovor zbog nepoznavanja tehnologije jer se zapravo radi o ponašanju i odgoju koji kreće od obitelji, ali s naglaskom i na odgovornost mladih. Na djetetov život utjecaj imaju četiri područja (obitelj, vršnjaci, mediji i učitelji) i njihovo zajedničko djelovanje može dati pozitivne rezultate. Insafe nudi 5 mjera za rješavanje problema: razgovor s obitelji i dobar odgoj, obrazovanje, naglasak na pozitivno dijeljenjem iskustava i interesa, sudjelovanje mladih u učenju o suvremenim trendovima, traženju pozitivnih rješenja i izgradnji vršnjačkog odnosa te dijeljenje sredstava, iskustva i strategija među zemljama. Svaka bi škola, ali i svaka obitelj, trebala imati svoju piramidu prevencije koju čine, od najniže do najviše razine:

  • prihvatljiva politika korištenja/ponašanja
  • procedura rješavanja incidenata
  • pozitivno korištenje sredstava
  • podrška vršnjaka
  • mjera utjecaja.

Zaključak predavanja opet se sveo na djelovanje u stvarnome svijetu jer su opipljivi materijali popularniji od virtualnih i djeca trebaju savjete pri čemu su učiteljska i roditeljska uloga nezamjenjive. Treba slušati što mladi žele i rade kako bi se, u slučaju potrebe, moglo preventivno i na vrijeme djelovati.

Sylvie Hartinger održala je predavanje Oznaka eSigurnosti. Na portalu European Schoolneta esafetylabel.eu, koji služi za akreditaciju i podršku škola iz cijele Europe i koji je dostupan i na hrvatskome jeziku, svaka škola postupkom samoprocjene može utvrditi je li eSigurna prema međunarodno dogovorenim standardima. Nakon samoprocjene dobivaju akcijski plan koji im pomaže u postizanju više razine eSigurnosimageti, mogu usporediti svoju školu s drugim školama u zemlji i inozemstvu, ali i podijeliti drugima korisne savjete. Na portalu se nalazi zbirka obrazovnih sadržaja, savjeti o eSigurnosti, info-liste, popisi za provjeru i predlošci, a korisnici mogu razmjenjivati savjete, sadržaje i upute, pomagati jedni drugima i dijeliti primjere dobre prakse. U svakoj školi postoji jedan koordinator koji popunjava Obrazac procjene, a ostali učitelji nakon registracije otvaraju svoj profil, mogu se povezati s istomišljenicima u forumu, prijaviti moguće probleme te dobivati povratne informacije na svoje upite. Svaka škola na portalu ima dio koji je vidljiv samo članovima te škole. Na portalu je trenutačno 16 info-lista o eSigurnosti koje se sastoje od definicija i skupa smjernica koje pokrivaju osnovne aspekte svake teme, a uz svaku listu je i pripadajući popis za provjeru radi procjene situacije u školi. Preporuka je da se oznaka eSigurnosti obnavlja svake godine.

Posljednji je dan bio rezerviran za predavanje Zakonski aspekti sigurnosti na internetu koji imageje održala Ellen Stassart. Predavanje se sastojalo od pregleda terminologije i činjenica, općih smjernica i djelovanja, analize zakonskih problema te savjeta za učitelje s radionicama. Kako se ne bismo bavili internetskim kriminalom, treba osigurati sigurnost na internetu proaktivnim ponašanjem i prevencijom. Izazovi koje je internet donio sa sobom učiteljima donose dodatnu odgovornost jer su u stalnom kontaktu s djecom. Učitelji trebaju biti upoznati s kontekstom iz kojega dolazi učenik kako bi mogli reagirati u slučaju potrebe. Učiteljska je uloga preventivna, od podizanja svijesti o sigurnosti na internetu, preko ranog otkrivanja problema, prijave problema do osnovne intervencije, sljedeći korak je na institucijama. Radionički dio odnosio se na teme o štetnom sadržaju, privatnosti i zaštiti clip_image012podataka, kontaktu sa strancima, seksualnom zlostavljanju i nasilju na internetu, dijeljenju podataka. Svaka je tema bila popraćena primjerima iz prakse te savjetima kako riješiti problem.

Kratak film o učionici budućnosti kojom nas je proveo Benjamin Hertz možete pogledati ovdje.

Cipar – savršen spoj tradicije i gostoljubivosti

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Nepuna dva mjeseca nakon putovanja u Švedsku, opet smo se našli na putu, ovaj put na suprotnoj strani Europe jer je odredište bio ciparski gradić Latsia, predgrađe Nikozije. Osim geografskog položaja, i puno je drugih stvari bilo potpuno drugačije od švedske avanture. Za početak, doputovali smo u kompletu – i sudionici i prtljaga Smile. Dočekalo nas je toplo vrijeme, ne prevruće, i priroda koja izgleda poput našeg priobalja početkom kolovoza: prevladavajuća smeđe-zelena boja, palme razasute unaokolo, rascvjetani oleandri uzduž brze ceste.

imageimage
Slika 1. Nikozija – očuvana zgrada iz razdoblja mletačke vladavine, 15. stoljeće
Slika 2. Detalj iz Nikozije: u očuvanim venecijanskim zidinama iz 15. stoljeća održavaju se izložbe i koncerti

Najviše od svega nas je zbunio promet jer Ciprani, koji su bili dugogodišnja engleska kolonija, voze krivom stranom ceste, s volanom na krivoj strani automobila. Osim prilaženja autu s krive strane, pravi nam je doživljaj bila vožnja kružnim tokovima, a od neprocjenjive vrijednosti savjet da pri prelaženju ceste posebno pazimo. Međutim, ukorijenjene navike gledanja lijevo i desno se teško mijenjaju pa ipak nismo imali nikakvih prometnih incidenata. Druga stvar na koju prije puta nismo mislili je oblik utičnica koje su isto britanske. Srećom pa i za tu situaciju postoje adapteri, ali i priručni savjeti koji uključuju olovku, no mi ih nismo ni pokušali primijeniti Smile.

Učenici su bili smješteni u obiteljima učenika koji surađuju na projektu, a naši Velikobukovčani kod starih poznanika koje su u listopadu udomili u Hrvatskoj. Učitelji su pak boravili u studentskom domu/hotelu nasuprot nove zgrade Sveučilišta, a cjelodnevne aktivnosti kojima smo bili izloženi svih pet dana doprinijele su dobrom snu iako su oko nas stanovali studenti.

image

Slika 3.  Sudionici projekta „Be smart, be safe“ ispred ulaza u školu

Školu koju smo posjetili, Gimnaziju Latsia, polazi gotovo 600 učenika u dobi od 12 do 15 godina. Ciparski školski sustav dijeli se na nekoliko kategorija: od 4. do 6. godine djeca obavezno polaze predškolu, od 6. do 12. godine polaze osnovnu školu, zatim od 12. do 15. gimnaziju nakon koje se odlučuju za tehnička/obrtnička zanimanja ili za društvena i taj dio traje do 18. godine. Nakon toga slijedi fakultet, ali dečki moraju najprije na dvije godine u vojsku. Dakle, gimnazije su svojevrsni opći prijelazni period nakon kojeg slijedi pravi odabir prema sposobnostima i rezultatima. Iako većina profesora s kojima smo razgovarali smatra takav sustav školovanja dobrim, ravnateljica je napomenula da je na takav način teško raditi jer u školu dolaze djeca s različitim predznanjem pa je učiteljima teško izbalansirati nastavu. Saznali smo i da puno učenika odlazi na studij izvan Cipra – u Grčku, Veliku Britaniju, Italiju, Francusku.

Učitelji, s druge strane, svakih osam godina mijenjaju školu. Nakon što odrade sedam godina u jednoj školi, moraju tražiti premještaj pri čemu donekle mogu birati ili mogu ostati još godinu dana, ali ih tad Ministarstvo raspoređuje po svom rasporedu. Ukoliko su dosta udaljeni od mjesta stanovanja, dobivaju dodatne bodove što se poznaje na plaći, a ponekad se jednostavno presele.

Ciparsko Ministarstvo obrazovanja posebno boduje škole koje sudjeluju u nacionalnim i međunarodnim projektima pa gotovo svaka škola provodi neki projekt. Gimnazija Latsia trenutačno sudjeluje u dva međunarodna projekta i dva u kojima surađuju sa školama iz Grčke. U projekte su uključeni gotovo svi učitelji, a od velike su pomoći i roditelji koji na različite načine doprinose nesmetanom odvijanju projektnih aktivnosti (udomljavanje gostujućih učenika, pomoć u transportu, pripremanje hrane za goste…). Svi su izuzetno srdačni i voljni pomoći, pričljivi i zainteresirani za razgovor o zemljama iz kojih dolazimo. I svima je zajednička težnja da se gosti osjećaju dobrodošli.

Takav je pristup bio vidljiv od samog početka našeg druženja. Nakon priredbe dobrodošlice osjećali smo se polaskano vidjevši koliko su truda naši domaćini uložili u pripremljeni program. Svaki su nas dan iznenađivali nekom aktivnošću kojom su promovirali svoju zemlju, od dovođenja najpoznatijeg ciparskog chefa koji nam je spremao tradicionalno jelo, preko posjete crkvici Svetog Nimageikole iz 11. stoljeća, piknika u šumi platana do razgledavanja iskopina starih nekoliko tisuća godina, amfiteatra iz 3. stoljeća priimageje Krista i kupanju u moru. O svim aktivnostima možete čitati u knjižici koju su za sve sudionike pripremili naši domaćini.

Slika 4. Savršeno očuvani amfiteatar u Kourionu

Slika 5. Trenuci predaha

Ono zbog čega smo išli na Cipar, sudjelovanje u Comeniusovom projektu „Be smart, be safe“, odvijalo se u jutarnjim satima razdijeljeno na učenički i učiteljski dio. Učenici su sa sobom ponijeli mnoštvo materijala o dosadašnjim zajedničkim aktivnostima, ali i aktivnostima vezanim uz obilježavanje Dana sigurnijeg interneta te su pripremali članke za digitalni i tiskani časopis što će biti jedan od rezultata projekta. Surađivali su u radionici o e-sigurnosti i internetskoj etici te proveli po jedan sat na nastavi s ciparskim učenicima (na grčkom i starogrčkom Smile). Jedan dio prijepodneva imali su rezerviran i za kreativne
aimagektivnosti (sportska, dramska, plesna i radionica izrade grafita). Učitelji su završavali dogovore oko objavljivanja resursa o sigurnijem internetu koji će biti prevedeni na engleski jezik (kasnije i na jezike sudionika u projektu) te radili na izgledu i sadržajima interdisciplinarnog modula o sigurnosti na internetu.

Slika 6. Hrvatska ekipa ispred zida koji su ukrasili polaznici radionice izrade grafita – Hrvatska je Gabrijelinih ruku djelo (prva zdesna)

Prisjetimo se – na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU-a OŠ Veliki Bukovec je dobila financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart, be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s imagevršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Dosad su održane tri mobilnosti: domaćin prve je bila Hrvatska od 24. do 27. 10. 2012., od 23. do 28. ožujka 2013. smo bili u Švedskoj te od 13. do 18 svibnja na Cipru.

Slika 7. Vinko okružen curama

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Put pod noge pa u Švedsku!

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

U Osnovnoj školi Veliki Bukovec ova je školska godina u znaku europskih projekata. Na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU dobili smo financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

PP3181605et mjeseci nakon prvog susreta u Hrvatskoj došlo je vrijeme da i mi krenemo na put. I to, ni više ni manje, nego u daleku Švedsku. Odredište: Lulea, središte područja Norbotten, velika luka za izvoz željezne rude, odnedavno sjedište prvog Facebookovog servera izvan SAD-a i mjesto gdje je smještena Tunaskolan, škola koja s nama sudjeluje u Comeniusovom projektu. Do tamo nam je, uz dva presjedanja, u Kopenhagenu i Stockholmu, trebalo preko 15 sati. Kako nas je iz Hrvatske ispratio snijeg, nije nam teško pala bjelina koja nas je dočekala u Lulei. Kako smo se samo prevarili!

IMG_1896Nakon okupljanja u školi sljedećeg jutra, krenuli smo do Gammelstada, crkvenog grada u blizini, jednog od 14 švedskih područja koje je UNESCO proglasio svjetskom baštinom. Prekrasno sunčano jutro nije bilo odraz žive u termometru jer, kad smo izašli na -16°C i bili izloženi konstantnom puhanju povjetarca, smrzli smo se do kostiju. Najzabavnije je ipak bilo djeci i to Cipranima i Talijanima jer je većina prvi put u životu doživjela snijeg.

P3191683Popodne je bilo osigurano za međusobno predstavljanje, a sljedećeg je dana započeo i pravi rad. Naime, ujutro nas je dočekalo rezbarenje kocaka od snijega i to na temperaturi od -8°C što nam se učinilo toplim jer je sunce prekrasno sjalo. Popodne je uslijedio posjet Tehničkom muzeju pri TehIMG_1983ničkom sveučilištu u kojem su djeca i učitelji bili vrlo sudionici radionica o upravljanju robota i izradi strojeva od recikliranih materijala. Uvečer su pristigli i kolege iz Francuske pa smo nestrpljivo čekali početak rada na projektu „Be safe, be smart“ radi čega smo i došli u Švedsku.

Dok su učitelji raspravljali i uspoređivali koji su izvori o sigurnosti na internetu dostupni u kojoj zemlji i kako bi trebao izgledati interdisciplinarni didaktički model o tome, učenici su izrađivali knjižice i brošure sa savjetima o sigurnosti na internetu namijenjene djeci i roditeljima/odraslima. Poslijepodne je bilo rezervirano za „Be smart on air“, online druženje sa stručnjacima o internetu i internetskoj sigurnosti. Uspoređujući podatke koje smo čuli, nismo iznenađeni ponašanjem mladih na društvenim mrežama, ali smo pomalo začuđeni stavovima nekih sudionika koji zagovaraju skoro potpunu slobodu djece i mladih u internetskom svijetu.

IMG_2124IMG_2129IMG_2136

Sljedeći smo dan sudjelovali u radionici objavljivanja videomaterijala na internetu pomoću servisa WeVideo. Treba li uopće spominjati da su učenici uživali u spajanju videosnimki snimljenih tijekom posjeta Tehničkom muzeju? Popodne je uslijedila još jedna „poslastica“ – druženje na ledu obližnjeg riječnog ušća. Naime, kako se zimi voda smrzne, Šveđani ralicom naprave cestu na ledu, poliju je vodom i tako dobiju IMG_2235rekreacijsku stazu. U bilo koje doba dana na ledu možete susresti nekoga: šetače pasa, bicikliste, klizače, šetače i neizbježne vozače motornih sanjki. Na određenim udaljenostima podignuti su i mali zakloni od vjetra s klupicama i postoljem za roštilj. Prekrasno sunčano vrijeme na temperaturi oko 0°C na ledu se promijenilo u vjetrovitih -3°C, što je povremeno bilo zaista hladno. Uz klizanje i tople sendviče druženje se protegnulo na dobra dva sata, a hrabriji su se pojedinci u grad vratili prečicom po ledu.

IMG_2194IMG_2209

To je ujedno bilo i zadnje druženje u punom sastavu jer smo se sljedeći dan polako počeli pakirati i vraćati svojim domovima. Evo što su o skandinavskoj avanturi rekle naše učenice:

Mihaela: „To mi je bilo najljepše iskustvo od svih aktivnosti i projekata u osnovnoj školi. Najviše su mi se dopali ljudi. Svi su prijazni, susretljivi, pažljivi, smireni, a prije svega veoma zabavni i šaljivi. Grad je drugačiji od naših gradova, a posebno me začudilo zaleđeno more. Škola je prekrasna, ali mislim da učenici imaju previše slobode, nitko ih ne opominje. Mi na to nismo naučeni pa nam je bilo čudno.“

Marinela:“ Najviše mi se svidjela obitelj kod koje sam bila, svi su bili jako dragi i voljni pružiti bilo kakvu pomoć. Nešto od hrane koju smo jeli za mene je bilo novo, ali se nisam ustručavala probati. Njihova mi se škola svidjela iako je drugačija nego naša. Tamo sam upoznala nove prijatelje. Uglavnom, svi su bili dobri prema meni i nikad ih neću zaboraviti.“

Silvija: „Većina mojih dojmova o Švedskoj je pozitivna. U Lulei su mi se najviše svidjeli ljudi – obitelj kod koje sam bila i zaleđeno more po kojem smo autom išli na jedan od otoka blizu Lulee. Lijepo mi je bilo i druženje uz roštilj na ledu. Za uspomenu smo dobili lijepe darove i nekoliko švedskih delicija. Još uvijek sam u kontaktu s novom prijateljicom Agnes. Škola je lijepo opremljena i svaki učenik ima svoje računalo.“

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Dan sigurnijeg interneta 2013.

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

imageKrajem siječnja zahuktavaju se aktivnosti vezane uz temu sigurnosti djece i mladih na internetu: dogovaraju se predavanja stručnjaka, dovršavaju radionice za djecu, roditelje i javnost, objavljuju obrazovne igre, prevode se odgovarajući sadržaji iz drugih zemalja, otvara natječaj za učenike osnovnih i srednjih škola koji izrađuju multimedijske sadržaje te poziva učitelje i nastavnike da se aktivno uključe u provođenje aktivnosti o ovoj izrazito važnoj temi. Zašto? U prvoj polovici veljače, zna se, obilježava se Dan sigurnijeg interneta.

Ovogodišnji Dan sigurnijeg interneta obilježit će se 5. veljače 2013. diljem svijeta. Hrvatska unatrag nekoliko godina vrlo aktivno sudjeluje i u njegovom obilježavanju i u provođenju cjelogodišnjih aktivnosti vezanih uz temu sigurnosti djece i mladih na internetu. Predvodnik i organizator nacionalne kampanje je udruga Suradnici u učenju kao član Safer Internet Committea u INSAFE-u.

Prošlogodišnjoj nacionalnoj kampanji odazvao se velik broj učitelja, nastavnika i učenika čiji su radovi predstavljeni na multimedijskoj izložbi i u metodičkom priručniku „Kako poučavati djecu o sigurnijem, primjerenijem i odgovornijem ponašanju na internetu“. U aktivnosti je direktno bilo uključeno oko 5 000 sudionika, a indirektno preko 50 000. Zbog tih je aktivnosti udruga Suradnici u učenju proglašena za najbolji Safer Internet Committee između 99 zemalja. Na portalu ucitelji.hr možete pročitati više o dosadašnjim obilježavanjima Dana sigurnijeg interneta. 

clip_image002[1]Tema ovogodišnje nacionalne kampanje “Sigurniji internet za djecu i mlade” su online prava i odgovornosti i naša udruga organizira niz aktivnosti:

  • Učenike pozivamo na izradu multimedijskih radova kojima objašnjavaju online prava i odgovornosti, upozoravaju vršnjake na moguće opasnosti na internetu i daju savjete kako ih izbjeći. Detaljnije uvjete možete pročitati u Pozivu za učenike.
  • Učitelje i nastavnike pozivamo da osmisle i održe predavanje, radionicu ili neku drugu aktivnost o primjerenom, odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu. Više pročitajte u Pozivu za učitelje.
  • Za roditelje i sve odrasle pripremamo predavanja o sigurnosti djece koja će se održati u osnovnim i srednjim školama i knjižnicama širom Hrvatske te korištenjem online webinara. U predavanju će se govoriti o online pravima i odgovornostima, prednostima i nedostacima interneta, mogućnostima komunikacije korištenjem interneta, zaštiti osobnih podataka, internetskim prevarama, nasilju preko interneta, mogućim opasnostima i zamkama društvenih mreža te načinima na koje u takvim situacijama možete zaštititi dijete i svoju obitelj. Posebna pozornost bit će na primjerenom, odgovornom i sigurnom korištenju interneta.
    Predavanje će biti usmjereno na savjete i iskustva koja mogu pomoći roditeljima i djeci da se lakše snađu u svijetu suvremenih tehnologija.

Vjerujemo da će naše aktivnosti biti tek nadogradnja svim osobama koje se bave odgojem djece, kako svoje, tako i tuđe, i da će im pomoći svojim idejama i savjetima u komunikaciji s djecom koja rastu i mijenjaju se iz dana u dan, zajedno s mijenjanjem i razvijanjem tehnologije. Na kraju nije na odmet ponoviti da ono što dijete nauči u stvarnom svijetu treba prenositi i u virtualni jer se radi o istim odgojnim smjernicama. Biti odgovoran roditelj znači i naučiti dijete da ono bude odgovorno. Svako dijete mora imati i pravo na odgovornost pa mu pomognimo da ga i ostvari. Koliko je to važno, pokazuje i tema ovogodišnje akcije: Online prava i odgovornosti.

Akcije vezane uz Sigurniji internet za djecu i mlade podržavaju: Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Agencija za mobilnost i programe EU, Agencija za zaštitu osobnih podataka, Nacionalni CERT, Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Hakom, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Hrvatski telekom, Hrabri telefon, CARNet, mojamatura.net, klinfo.hr, Agencija za odgoj i obrazovanje, Profil, Algoritam, Perpetuum mobile, Forum za slobodu odgoja, Peek&Poke, Otvoreni radio, Računarstvo visoka škola, Algebra, Eska, Prekini lanac!, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Cognita, netokracija.hr, Krazy fish.

Biti pametniji, biti sigurniji

OS_VelikiB

Željka Marković-Bilić, Katarina Novak, Gordana Lohajner, Jelena Horvat i Lidija Kralj

naslovnaOva školska godina je u Osnovnoj školi Veliki Bukovec započela u znaku europskih projekata. Na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU dobili smo financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

U projekt će se uključiti oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Dvogodišnja suradnja uključuje mnoštvo aktivnosti:

  • razvoj upitnika o postojećim stavovima i iskustvima učenika, učitelja i roditelja o korištenju interneta i e-sigurnosti,
  • razvoj izvannastavnih programa o internetskoj sigurnosti u svakoj partnerskoj školi i u suradnji sa svim partnerima,
  • održavanje predavanja, radionica i seminara za učenike, učitelje, roditelje i lokalnu zajednicu,
  • organiziranje aktivnosti uz Dan sigurnijeg interneta,
  • radni posjeti školama partnerima.

Rezultati projekata obuhvatit će knjižice sa savjetima o sigurnosti na internetu, digitalni časopis i časopis u klasičnom obliku, smjernice za prihvatljivo korištenja interneta i mobilnih uređaja u školi, nekoliko kratkih filmova te mrežnu stranicu projekta (besmartbesafe.eu) na kojoj će biti objavljene sve navedene aktivnosti.

Susret u Hrvatskoj

Prvi radni posjet, u okviru kojega se družilo 50 učenika i učitelja iz 5 zemalja, održan je u OŠ Veliki Bukovec od 24. do 27. listopada 2012. Budući da je vrijeme trajanja posjeta bilo CIMG1348kratko (tri radna dana), vrlo je važna bila organizacija aktivnosti kako bi gosti uz projektne zadatke imali priliku upoznati kulturu, običaje i neke znamenitosti sjeverozapadne Hrvatske. Cijeli kolektiv OŠ Veliki Bukovec, učenici, roditelji, tvrtke, poduzetnici i lokalno stanovništvo udružili su snage i sinergijom ostvarili nezaboravan doživljaj za sve goste. Obitelji naših učenika ugostile su djecu pruživši im domaći ugođaj, a privatni poduzetnici rado su podržali projekt donacijama i poklonima za goste. Zaista je bio izuzetan osjećaj vidjeti sve te ljude angažirane oko projekta i dolaska gostiju. Vjerujemo da su gosti na najbolji mogući način doživjeli hrvatsku gostoljubivost i toplinu.

Interaktivni sadržaji, društvene mreže i foto potraga

Tijekom prvog dana održana je radionica o izradi interaktivnih sadržaja korištenjem zondleprograma Zondle. Sudionici su najprije mogli vidjeti Zondle „u akciji“ tijekom ekipnog natjecanja (Team Play) o poznavanju država sudionica projekta. Kao posebni sudionik videokonferencijski nam se iz Škotske pridružio i sam autor programa, Dough Lapsley. Nakon upoznavanja programa učenici su, podijeljeni u međunarodne skupine, dobili zadatak izrađivati svoje igre u Zondleu. Neke od tema o kojima su nastale igre bili su virusi i računalni rizici, opasnosti na društvenim mrežama, zaštita autorskih prava i plagijati, prijevare preko elektroničke pošte te zaštita osobnih podataka. Uz stvaranje zanimljivih obrazovnih sadržaja, učenici su usvojili i razumjeli moguće rizike različitih načina korištenja internetskih programa.

Tema druge radionica bile su društvene mreže. Učenici su u skupinama razgovarali o temama poput korištenja društvenih mreža u obrazovanju, roditeljskoj zaštiti i kontroli, uvjetima korištenja društvenih mreža, online komunikaciji i zaštiti privatnosti te ovisnosti o društvenim mrežama. Zaključke su prezentirali pred cjelokupnim projektnim timom i gostima iz CARNeta, skrenuvši pažnju na određene aspekte korištenja društvenih mreža i pokazavši dobro znanje o mogućnostima korištenja, ali i o nedostacima tih istih mreža. Učitelji su nakon prezentacija komentirali kakva je politika korištenja društvenih mreža u njihovim državama. Učenici su, na kraju, zaključili da teško mogu zamisliti život bez njih, dok učitelji smatraju da treba dogovoriti jasna pravila o njihovom korištenju u školama.

Srijeda poslijepodne bila je rezervirana za upoznavanje Velikog Bukovca. Kako bi šetnja, uz zabavni i turistički, imala i obrazovni karakter, učenici su tsetnjarebali pronaći određene objekte u selu korištenjem pripremljenih uputa. Od učenika se očekivalo snalaženje na karti i u prostoru, dobro oko za uočavanje detalja te prikupljanje digitalnih sadržaja za izradu filma. Nakon razgledavanja crkve sv. Franje Asiškog u kojoj se nalaze jedne od većih i boljih orgulja u ovome dijelu Europe i komentara o izgledu crkava u njihovim zemljama, bili smo spremni slijediti upute. Naši su gosti imali priliku vidjeti način života ljudi u selu. Posebno su znatiželjno promatrali traktore na ulicama i fotografirali različite motive po dvorištima, a učiteljima su bile zanimljive različite biljke koje ne rastu u njihovom kraju (primjerice, orasi na sjeveru Švedske i bundeve na Cipru). Uz puno razgovora i smijeha, u dva i pol sata šetnje, učitelji su s puno uspjeha svladali neke hrvatske fraze i čitali imena ulica, uspoređujući način života u svojim državama, vrijeme (u Švedskoj je tada bilo -5°C, na Cipru 26°C dok smo mi šetali uz prohladnih 10°C). Razgledavanje je završilo na Eko-etno selu Franje Asiškog, ekološkom imanju gdje su glavne zvijezde bili patuljasti poniji, a domaćini su nas počastili zdravim voćnim grickalicama i ekološki spravljenim voćnim sokovima.

Usporedbe kurikuluma i rezultata upitnika

PA258362Drugi dan međunarodne školske suradnje iznjedrio je rezultate koji se mogu smatrati početkom kvalitetnijeg korištenja interneta. Naime, raščlamba rezultata učeničkog upitnika o korištenju interneta i sigurnosti prilikom korištenja društvenih mreža, koju su zajednički pripremili međunarodni timovi, pokazala je njihove stavove i iskustava o izazovima interneta i društvenih mreža. Budući da upitnici uključuju podatke zabilježene među ispitanicima vrlo udaljenih i različitih kultura od Cipra, preko Hrvatske, Francuske, Italije pa do Švedske, možemo reći da smo prikupili relevantne podatke.

Prva analiza pokazala je da dnevno najviše vremena internet koriste Šveđani, a najmanje Talijani. Uspoređujući odgovore na pitanje „Jeste li bili informirani o pravilima sigurnog surfanja internetom?“, uočili smo da je postotak informiranih u svim zemljama veći od 80 %, ali u raspravi uz to pitanje primijećeno je da učenici nisu sigurni o kojim pravilima se radi te kako i kada ih slijediti. Na upit o izvorima informacija o sigurnom i odgovornom korištenja interneta, većina učenika iz svih zemalja navodi školu, a zatim prijatelje i obitelj. Ti rezultati ujedno stavljaju jasan naglasak na odgovornost i obavezu škole u obrazovanju učenika za primjereno korištenje modernih tehnologija.
PA258361Na upit o korištenju društvenih mreža postotak učenika koji imaju korisničke račune na njima kretao se od 62 % u Francuskoj, 78 % u Hrvatskoj, 79 % u Italiji, 87 % na Cipru do 100 % u Švedskoj.
Analize rezultata upitnika radili su učenici, čime su dobili priliku razgovarati o različitim rezultatima između država te usporediti školska i kućna pravila koja su djelomično i odredila njihove odgovore.

Dok su učenici uspoređivali prikupljene podatke, učitelji su raspravljali o sličnostima i razlikama kurikuluma o sigurnijem korištenju interneta u njihovim zemljama. Iako smo na prvi pogled očekivali poprilično slične planove i programe, razlike među zemljama su poprilično velike. U Francuskoj je Ministarstvo obrazovanja propisalo stroga pravila, načine korištenja pa i zabrane za korištenje interneta i mobilnih uređaja u školama. Njihov kurikulum ne uključuje informatiku kao zaseban predmet, nego je obrađivanje tema o sigurnijem internetu predloženo svim predmetima, dok zapravo ovisi o sklonostima pojedinih učitelja – hoće li ili ne obraditi te teme. Za desetogodišnjake su obavezne lekcije o e-sigurnosti. Njihovi ispiti za „maturu“ uključuju i provjeru digitalnih kompetencija učenika. Zanimljivo je da svaki učenik svake godine potpisuje ugovor o korištenju i ponašanju na internetu.

Na Cipru je temi sigurnijeg interneta posvećeno nekoliko školskih sati u svakom razredu, a njihov pružatelj internetskih usluga objavljuje niz obrazovnih sadržaja o toj temi te priređuje godišnje natjecanje i obilježavanje Dana sigurnijeg interneta. Posebnost Cipra je i u tome što Ministarstvo obrazovanja svakom učeniku osigurava 300 € za nabavu računala, no učenici ta računala ne koriste u školama. Posebnih školskih pravila za korištenje i zabranu mobilnih uređaja i interneta nema te to ovisi o pojedinoj školi odnosno učiteljima.
Iako u Švedskoj djeca započinju koristiti internet već u dobi od tri godine, ne postoji nacionalna strategija o korištenju interneta i internetskoj sigurnosti. Većina škola prošla je obuku o IKT-u, a škola naših gostiju sa sjevera Švedske donijela je i svoja pravila o korištenju IKT-a. Njihova je posebnost u tome što s Appleom surađuju na programu unutar kojeg svaki učenik njihove škole dobiva svoje prijenosno računalo i koristi ga cijelo vrijeme boravka u školi (nakon završetka školovanja ga vraća ili otkupljuje). Svaki učenik i njegovi roditelji sa školom potpisuju ugovor o primjerenom korištenju računala. Ovakvim je načinom omogućena nastava „jedan na jedan“, a naši švedski kolege kažu da se sve više javlja ovisnost o internetu jer je učenicima stalno dostupna bežična internetska veza. Ne postoji nacionalna strategija o autorskim pravima, nema posebnih podataka o e-sigurnosti, a tehnika se toliko brzo razvija da se promjene koje donosi ne stignu kvalitetno pratiti. Talijanski kolege ističu da njihovi učenici jako dobro razlikuju školsku mrežu gdje se ponašaju primjereno i poštuju sva dogovorena pravila, ali su privatno potpuno drugačiji.

Kulturološki aspekt

Iako se naš međunarodni projekt bavi internetskim prostorima, programima i mogućnostima, bilo je logično da ga nadopunimo aktivnostima koje se rade s konkretnim IMG_0311materijalom, rukama i potpuno bez tehničkih uređaja. Da bismo gostima približili Hrvatsku, organizirali smo radionicu izrade ukrasnih predmeta od kukuruzovine. Učenici i učitelji su sa zanimanjem i veseljem pratili upute i savjete kreativnih kolegica i uskoro su njihove ruke počele stvarati mala remek djela. Najkreativnija sudionica, koja je uz svoju kukuruznu lutkicu isplela i cijelu priču, nagrađena je domaćom tortom, koju je, naravno, podijelila sa svima. Koliko god je kukuruz uobičajena biljka u Hrvatskoj, toliko je našim gostima bio neobičan pa su zaželjeli da im u sljedeći posjet donesemo kukuruzni kruh.

Goste smo poveli i u obilazak Ludbrega i Varaždina te im tako predstavili povijesne, IMG_9370religijske i turističke znamenitosti našega kraja. Grad Ludbreg omogućio nam je turistički obilazak ludbreških znamenitosti, a gosti su se imali priliku upoznati i s radom Restauratorskog centra.
U naše se aktivnosti uključila i Varaždinska županija gdje je priređen prigodni prijem za sve sudionike projekta, a o našoj je županiji pričala Silvija Ladić, savjetnica za razvojne programe u Upravnom odjelu za prosvjetu, kulturu i sport Varaždinske županije. Uslijedilo je razgledavanje Varaždina, a popodnevni su izlet učenici završili druženjem u neformalnoj šetnji gradom baroka.

Dio naših europskih gostiju, Šveđani i Talijani, družio se s nama i u subotu. Kao dobri domaćini organizirali smo dan pun aktivnosti. Prvi nam je cilj bio kip sv. Vinka, najveći kip tog sveca na svijetu. Jutarnja magla sporo se dizala, rosa nam je lagano natapala cipele, a najsjeverniji su se gosti čudili mnoštvu vinograda kojih u Švedskoj gotovo i nema (nešto malo na jugu, ali kod njih ništa). Susretljivošću gospođe Ruže Zlatar, predsjednice Udruge „Ludbreško sunce“, drugi smo dio druženja preselili u Kuću sunca. Udruga se bavi podizanjem kvalitete života osoba s poteškoćama u razvoju te pomoć njihovim obiteljima.
Za dobro su se raspoloženje pobrinuli članovi tamburaškog sastava LUN MLA, bivši i sadašnji učenici naše škole. Osim pjesme i plesa „Klinček stoji pod oblokom“, koji smo učili prijašnji dan u školi, gosti su naučili još neke hrvatske plesove (s metlom, šeširima…). Uz pomoć roditelja, koji su ugostili naše posjetitelje, te mnoštva učiteljica, koje su pripremile zakusku i deserte, muški dio ekipe bio je zadužen za roštilj što je naišlo na opće oduševljenje. Tako je hrvatska gostoljubivost još jednom došla do izražaja. Kasno poslijepodne pozdravili smo se s gostima i otputili se svojim kućama veseleći se sljedećem druženju u Švedskoj, krajem ožujka. Do tada – „Be smart be safe” 🙂

LLP-logo

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorica, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Izložba multimedijskih radova 2012.

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

imageBilo je lijepo 25. svibnja 2012. godine biti dijelom obrazovne zajednice koji se okupio u prostorijama Agencije za zaštitu osobnih podataka u Martićevoj 14 u Zagrebu, kako bi se otvorenjem Izložbe multimedijskih radova zaokružila ovogodišnja događanja u sklopu akcije “Sigurniji internet za djecu i mlade”.

Izložba multimedijskih radova kruna je jednogodišnjeg rada učitelja i nastavnika okupljenih oko udruge Suradnici u učenju i teme sigurnosti djece i mladih na internetu. Ovogodišnjoj se akciji odazvalo trostruko više učenika i škola nego lani s trostruko više radova. Na Izložbi su predstavljena 564 rada na kojima je radilo 1032 učenika, od kojih najmlađi ima 8, a najstariji 19 godina, a vodilo ih je 57 učitelja i nastavnika iz 48 osnovnih i 9 srednjih škola. Pokazatelj je to koliko učitelji i nastavnici u školama ozbiljno shvaćaju temu sigurnosti na internetu, ali i koliko su sami učenici svjesni zamki koje na njih vrebaju u virtualnom svijetu te kakvo mora biti njihovo ponašanje kad su online.

image
Izložbu je otvorio ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka Dubravko Bilić, a prisutnima su se obratili voditeljica cijelog projekta Lidija Kralj, ravnatelj AZOO-a Vinko Filipović i voditelj programa Suradnici u učenju Darko Jureković iz Microsofta Hrvatska.

A da je na izložbi bilo itekako živo, možete pogledati u sljedećem fotoalbumu ili u videozapisu Darka Rakića.

image

Na otvorenje Izložbe stigli su učenici i njihovi učitelji i nastavnici iz svih krajeva Lijepe Naše. Djelatnici Agencije razveselili su ih prigodnim majicama iz svojega projekta, a preuzeli su i nagrade za sudjelovanje u ovogodišnjoj akciji.

Neki su u akciji sudjelovali prvi put, neki su već iskusni, ali sve ih veže ista tema – njihova sigurnost u često nesigurnom svijetu interneta. Pogledajte i poslušajte što su nam rekli sudionici iz OŠ Petrijanec, OŠ Augusta Harambašića, Zagreb i iz OŠ Generalski Stol.

imageIskoristili smo priliku i razgovarali i s Darkom Jurekovićem, voditeljem Microsoftovog programa Suradnici u učenju, bez čije dugogodišnje pomoći i podrške ne bi svega ni bilo. Gospodin Jureković posebno je naglasio da je naša akcija “Sigurnost djece i mladih na internetu” proglašena najboljom Insafe nacionalnom kampanjom između 99 zemalja svijeta i još jednom čestitao organizatorima cjelokupnog događanja.

Dubravko Bilić, ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka, u posebnom je razgovoru pojasnio što su podaci, kako ih treba koristiti te kako se djelatnost AZOP-a povezuje s temom sigurnosti djece na internetu. Također je najavio mogućnost da radionice o zaštiti osobnih podataka uđu u školske programe čime bi se od malih nogu razvijala svijest o njihovom odgovornom korištenju.

Udruga Suradnici u učenju kontinuirano tijekom cijele godine provodi aktivnosti vezane uz sigurnost djece i mladih na internetu. Vrhunac je veljača i Dan sigurnijeg interneta u čije se obilježavanje sve više uključuju i mediji pa su naše aktivnosti itekako vidljive. Kako je to bilo ove godine, podsjetite se u Pogledu kroz prozor br. 38.

Nadamo se da ćemo i sljedeće godine u akciji imati brojke koje će biti pokazatelj što se sve u godinu dana promijenilo i koliko smo osvijestili javnost o ovoj izuzetno važnoj temi. A do tada, budite odgovorni i sigurni, zaštitite djecu od opasnosti u virtualnome svijetu na isti način kako ih štitite i u stvarnom.

Sponzori ovogodišnje akcije “Sigurniji internet za djecu i mlade” osigurali su dovoljno poklona tako da je svaki sudionik dobio prigodnu nagradu: brisalicu za mobitel, kapu, torbu ili knjige i, naravno, diplome.

Do nekih škola nagrade su već stigle pa evo i prvih nekoliko fotografija.

OS-CetingradTOS-Umag
OŠ Cetingrad                                           Talijanska OŠ “Galileo Galilei”, Umag

2_OS_22.LIPNJA_SisakOS-Sela-1
OŠ “22. lipanj”, Sisak                                   OŠ Sela

 

Zahvaljujemo sponzorima na podršci.

imageimageimageimageimageimage

Motivacijski sat za čitanje lektire u osnovnoj školi

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

imagePočetkom ove školske godine u većini se (ako ne i u svim) zbornicama podigla poprilična bura. Kolegice i kolege koji su sudjelovali u radu županijskih stručnih vijeća za pojedine predmete (za koje su održana prije početka nastave) došli su na prvu sjednicu s mnoštvom informacija. U mojoj su školi razredna nastava i engleski jezik raspolagali s povećim brojem smjernica koje se tiču vođenja pedagoške dokumentacije, izrade vremenika, planova, kurikuluma… Informacijama se pridružila i kolegica koja je u susjednoj županiji (Koprivničko-križevačka) prije početka nastave upoznata i kako sve to treba raditi unutar predmeta Hrvatski jezik.

Informacija je bilo puno, neke su se poklapale, neke su bile dijametralno suprotne; nekima nismo vidjeli svrhu ni cilj… Naravno, govorim o svom predmetu s pozicije osobe koja nije bila upoznata niti s jednom od njih. Nakon prvobitne zbunjenosti i propitkivanja što, kako i koliko od toga uzeti u obzir, u školi smo postigli dogovor kako ćemo riješiti neke opće stvari koje se tiču svakog predmeta (od vremenika do toga kojom bojom se smiju upisivati ocjene u imenik). Moram priznati da smo mnogi burno reagirali i na zahtjeve i na izvršavanje tih istih zahtjeva jer, eto, neki smo brži, odgovorniji, težimo sustavnosti i jasnoći i volimo se držati dogovora i rokova…

Kakve to veze ima s nastavom mojega predmeta? Ne raspolažući informacijama ili raspolažući poluinformacijama u čekanju da se dobiju potpune, kolegica i ja smo odlučile uzeti u obzir i držati se nekih smjernica iz susjedne nam županije. Jedna od njih je i obaveza (?) održavanja motivacijskog sata za čitanje lektire.

Kako je bilo dosad?

clip_image001Istraživanja pokazuju da učitelji u prvim godinama svoje službe formiraju stavove i donose kriterije koje kasnije teško mijenjaju. Priznajem da sam i sama iz tog razdoblja zadržala stroži pristup ocjenjivanju i vrjednovanju, ali i da sam tijekom godinama često mijenjala i propitkivala pristupe pojedinim temama, zadaćama i ostvarivanju ciljeva nastave. Najčešće sam mijenjala pristup lektiri. Na početku svog rada čak sam jedne godine imala i radne bilježnice za lektiru (i nikad više jer su moji učenici bili skloni prepisivanju). Poučena tim negativnim iskustvom, otad uvijek pripremim pitanja na koje svaki učenik mora odgovoriti na svoj način. Pitanja se odnose i na sadržaj, i na davanje vlastitog mišljenja ili komentiranja dijela teksta, i pisanje sastavka na određenu temu iz teksta. Ponekad učenici pripremaju pitanja za svoje suučenike (naravno, moraju imati i odgovore), ponekad trebaju napisati samo kratak sadržaj (sažeto prepričavanje) ili naučiti prepričati jednu priču (primjerice, Kod kuće je najgore E. Kishona). Zadaci su različiti i mijenjaju se u skladu s mojim učenicima. Nastojim da budu zanimljivi i poticajni. Znam kolegice koje rade na sličan način, ali vjerujem da mnogi rade drugačije, vodeći računa o interesima, željama i mogućnostima svojih učenika.

Nakon čitanja uz pripremljena pitanja, uslijedila bi dva sata interpretacije lektire (opet na različite načine, ali najviše u obliku razgovora).

Što se promijenilo?

Kolegica iz paralelnog razreda i ja smo i dalje zadržale ovakav način sastavljanja pitanja uz čitanje (pitanja je najviše 5), ali smo uvele i motivacijski sat za čitanje lektire.

Početna je dvojba bila kako ugurati još taj jedan sat u godišnji plan koji smo pripremile tijekom ljeta. Rješenje se nametnulo samo od sebe, nakon male početne frustracije: imamo li motivacijski sat za čitanje, ne trebamo imati dva sata za interpretaciju. Zašto? Shvatimo li motivacijski sat kao sat književnosti (što i jest) i pristupimo li mu na taj način, na tom ćemo satu odraditi dio interpretacije. Tako sam ja u osmim razredima imala motivacijske satove za čitanje Breze Slavka Kolara i Starca i mora Ernesta Hemingwayja, a kolegica za Malog princa A. de Saint Exuperyja.

Kako je izgledao motivacijski sat?

Kao i kod većine stvari vezanih uz rad u nastavi, ne postoji gotov recept kako izvesti imageovakav sat. Izgled i uspješnost ovisit će ponajviše o nama. I to je dobro jer nitko nije jednak i imamo različite pristupe temi koja, u konačnici, mora svakom učeniku pružiti jednake informacije. Dobra je stvar što na ovakvom satu ne trebate obraditi sve ono što biste inače obradili da je to uobičajeni sat književnosti (sjetimo se, imamo još i sat lektire!) pa možemo izvedbu sata prilagoditi pojedinom razredu. U mojem je slučaju to značilo da smo upoznali elemente iz životopisa Slavka Kolara, da smo pri čitanju ulomka posebnu pozornost pridali atmosferi i sociološkom aspektu novele pri čemu sam učenike usmjerila na promišljanje o odnosu između spolova i položaju žene u obitelji, da smo dotakli Kolarov kajkavski i usporedili ga s našim.

Motivacijski sat za čitanje djela Starac i more isto je sadržavao dio o piščevom životopisu (koji je itekako zanimljiv) s posebnim naglaskom da je volio lov i ribolov i da je dio života proveo na Kubi. Ukoliko volite koristiti IKT u nastavi, prezentacija na ovakvom satu itekako dobro dođe: lov na sabljarke, morski psi, ribolovni pribor, Kuba, čamci… Svaka kreativnost zlata vrijedi.

Na oba sata učenici su pokazali interes za temu (vrijeme će pokazati je li to bilo zato što su to bili prvi takvi satovi ili ih je zanimalo o čemu će čitati ili ih je nešto drugo zainteresiralo), tako da mogu reći da sam bila izuzetno zadovoljna njihovom aktivnošću na satu.

Moram priznati da je meni motivacijski sat olakšao sat lektire: dio gradiva sam obradila tijekom tog sata, istodobno usmjeravajući učenike na elemente koje sam željela da prate što je njima olakšalo čitanje jer su ih mogli prepoznati u tekstu i nisu morali „lutati“ unutar sadržaja. Korist je, dakle, obostrana.

Sat lektire

Ne znam što je razlog (kratak sadržaj, zanimljiva djela, želja za čitanjem?), ali većina učenika je bila spremna za sat. Jesu li u potpunosti pročitali djelo ili nisu do kraja ili su se, možda, služili nekim drugim izvorima u pripremi za sat, svaki učitelj u jednostavnom imagerazgovoru i praćenju aktivnosti lako uoči. Što se tiče Starca i mora, većina učenika je bila spremna za sat, tek su dvoje ili troje za koje se to i očekivalo, zakazali. Iz aktivnosti na satu činilo se da su Brezu pročitali svi, iako provjera pokazuje da troje učenika nije zadovoljavajuće shvatilo sadržaj. Uzmemo li u obzir da bi se interpretacija ipak trebala odvijati isključivo u usmenom obliku, onda i za to troje učenika mogu reći da su pročitali knjigu jer su sudjelovanjem u razgovoru pokazali da znaju o čemu je riječ (treba uzeti u obzir i da neki učenici loše reagiraju na pismene provjere zbog različitih razloga).

Zaključak

U doba kad nas sa svih strana zasiplju kratkim informacijama svakakvog sadržaja do kojih je brzo i lako doći, a djeca žive u okruženju stalnih podražaja koje primaju istovremeno, zainteresirati nekoga na čitanje lektire – nije lako. Pridodate li tome i nezanimljive ili sadržaje s kojima se ne mogu poistovjetiti, lako ćete se obeshrabriti u namjeri da od svojih učenika načinite čitatelje. Niz je čimbenika koji djecu odvraćaju od čitanja pa su učitelji stalno u potrazi za načinima kako okrenuti taj negativni trend. Lektira se često u nastavi doživljava kao najgora moguća tlaka. Svaki učitelj može izdvojiti pisce ili sadržaje koje učenici vole čitati i one koji izbjegavaju. Isto tako, često može i objasniti koji su razlozi zašto se nešto voli čitati, koliko je na interes za čitanje o nekoj temi utjecao, primjerice, korelacijski sadržaj s nekim drugim predmetom (primjerice, Dnevnik Ane Frank i nastava povijesti) te koliko su učenici sposobni povezivati sadržaje različitih predmeta. Lektira se nikako ne bi trebala doživljavati izdvojeno, kao nešto što je samo sebi svrhom, nego kao želja da se o nekoj temi sazna nešto više. Kako u tu želju uklopiti popis djela za čitanje? Osim obaveznih naslova (za koje se također može pronaći odgovarajuća motivacija za čitanje), možda bismo trebali odabrati djela koja će slijediti našu početnu namjeru (primjerice, pri čitanju knjige Sadako hoće živjeti to će biti korelacija sa sadržajima iz povijesti, geografije, vjeronauka, sporta (TZK), likovne kulture).

Motivacijski satovi za čitanje odabranih djela trebali bi za svrhu imati upravo to – omogućiti da učenici znaju razlog zašto će nešto čitati, da povežu i smjeste informacije koje će čitanjem dobiti jer, ruku na srce, neki od njih nikad neće sami poželjeti pročitati neko djelo. Potaknemo li ih na ovakvo „usmjereno“ čitanje, postigli smo puno. Za utjehu, naravno da postoje i učenici koje ne treba dodatno motivirati na čitanje, ali ih je sve manje i manje.

Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta na Zrinjevcu

zeljkaMB_anaI

Željka Marković-Bilić i Ana Ivaković

Koliko se u hrvatskoj javnosti u samo godinu dana promijenila svijest o važnosti OLYMPUS DIGITAL CAMERA         promoviranja sigurnosti djece na internetu, najbolje je 5. veljače 2011. pokazalo zajedničko druženje na zagrebačkom Trgu Nikole Šubića Zrinskog. Te se subote, u organizaciji Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, na Zrinjevcu okupilo šaroliko mnoštvo s istim ciljem i u istoj misiji: poručiti svima da naša djeca u virtualnom svijetu interneta nisu ništa manje sigurna nego u stvarnom životu.

Da sve izgleda ljepše i veselije, pobrinulo se i zubato sunce, obasjavajući naše štandove svojim skoro pa toplim zrakama Smiješak. Ukoliko ste propustili doći na Zrinjevac i s nama podijeliti pozitivnu energiju proizašlu iz jednostavne želje da u korištenju interneta zaštitimo one najnemoćnije, donosimo vam pregled „ponude“.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA         OLYMPUS DIGITAL CAMERA         OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Zajednica Suradnici u učenju drugu godinu zaredom obilježava Dan sigurnijeg interneta (drugi dan u drugom tjednu, drugog mjeseca) koji je ove godine pao 8. veljače. Svjesni odgovornosti odraslih, prije svega učitelja i roditelja, za sigurno i odgovorno dječje služenje računalom i internetom, željeli smo javnost opet podsjetiti na jednostavne stvari koje za zaštitu djece može učiniti svatko od nas.

Organizator središnjeg obilježavanja Dana sigurnijeg interneta i zagrebačkog događanja bio je Središnji državni ured za e-Hrvatsku. Zahvaljujemo im za cjelokupnu organizaciju (prigodna reklamna mjesta, okupljanje izlagača iz svih krajeva Republike Hrvatske, popratna događanja – nastup dječjeg zbora Zagrebački mališani i pjevačke nade Kim Verson), a na njihovim stranicama možete pronaći i dodatne materijale posvećene Danu sigurnijeg interneta.

Pogledajte razgovor s Igorom Lučićem, državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku:

i Ivanom Andrijašević, zamjenicom državnog tajnika za e-Hrvatsku:

Udruga Hrabri telefon zainteresiranima je dijelila svoje obrazovne publikacije o dječjim pravima, uputama i savjetima za djecu i roditelje, dječjoj kući Borovje. Publikacije možete, u PDF obliku preuzeti s njihovih stranica.
Uz Dan sigurnijeg interneta organizirali su predavanja i radionice za djecu u Dječjoj kući Borovje, a mi smo razgovarali s Ivanom Azenić, programskom koordinatoricom Dječje kuće Borovje.

S nama su bili i predstavnici Centra za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka. Evo što nam je rekao voditelj centra, Tomislav Ramljak:

Predstavnici CARNeta, Hrvatske akademske i istraživačke mreže i Nacionalnog CERT-a dijelili su brošure namijenjene informiranju korisnika koje korake trebaju poduzeti da bi zaštitili svoju privatnost na internetu.:

Razgovarali smo i sa Zvonimirom Stanićem, ravnateljem CARNeta:

U obilježavanju internetske sigurnosti ove nam se godina pridružila i NetAkademija sa sljedećim materijalima:

  • Letak: Savjeti za djecu i roditelje
  • Knjižica: Savjeti za roditelje.

Na Zrinjevcu su bili i predstavnici Algebra učilišta, promovirajući svoje aktivnosti i dijeleći prigodne materijale o programima obrazovanja kreativnih tehnologija, specijalističkim edukacijama za Microsoftove programe te kako doći do boljeg radnog mjesta.

O sigurnosti djece na internetu, brigu vodi i HAKOM, Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije. Oni su za ovu akciju pripremili Letak za promicanje sigurnije uporabe interneta, mrežnih tehnologija i mobilnih telefona.

Predstavnici Agencije za zaštitu osobnih podataka (azop) pripremili su niz materijala o zakonskim obvezama voditelja zbirki osobnih podataka, zaštititi osobnih podataka i privatnosti. Njihovi se materijali mogu preuzeti ovdje.

I Ambidekster klub Zagreb je promovirao svoje aktivnosti. Zainteresiranima su dijelili publikacije o zdravom stilu, bontonu, kreativnosti, znatiželji i riziku, koje možete preuzeti OLYMPUS DIGITAL CAMERA         ovdje.

S nam su bili i Vip te Učilica.

Obilježavanju dana sigurnijeg interneta pridružile su se i dvije osnovne škole, jedna iz Podravine, druga iz Dalmacije.

S nama su bili učenici iz Osnovne škole Tučepi s ravnateljicom Lolitom Pašalić i svojom učiteljicom Marlenom Bogdanović voditeljicom Virtualne učionice. Razgovarali smo i s njom:

Što rade mali tučepski osnovnoškolci, možete pročitati i u Marleninom članku u ovom broju Pogleda.

Učenice iz Osnovne škole Veliki Bukovec i njihova učiteljica Lidija Kralj predstavile su svoje obrazovne igrice o sigurnijem internetu, dijelile letke o sigurnosti i bombone sa sigurnosnim porukama Smiješak. I o njihovim aktivnostima možete čitati u zasebnom članku.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA         OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Cijelog događanja ipak ne bi bilo bez podrške Microsofta Hrvatska i Darka Jurekovića, voditelja Microsoftovog akademskog programa.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA         Osim promotivnih materijala, nismo ostali ni gladni ni žedni. Topli je čaj bio neizostavan u prohladno subotnje jutro, a fritulice pomogle utažiti želju za slatkim. Mirisi i okusi tople Dalmacije iz OŠ Tučepi dodatno su uljepšali ionako prekrasan dan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Svima koji su željeli iskušati surfanje u stvarnom svijetu, ekipa iz Surf kluba Tri strijele pomagala je da se održe na dasci za surfanje usred Zrinjevca.

Imamo dojam da se cijeli svemir dogovorio kako će obilježavanje sigurnosti na internetu biti i vremenski u top formi. Ljudi su bili puni pozitivne energije znajući kako ovo što se događa na Zrinjevcu, ima duboki smisao za sadašnjost, ali i budućnost generacija koje dolaze. clip_image002

Sa željom da se družimo i sljedeće godine, sa Zrinjevca vas pozdravlja nepotpuno uredništvo Portala Suradnici u učenju!

O čitanju i knjigama, ali i o još puno toga…

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Razmišljajući kako započeti pregled jednogodišnjeg bloganja, svakakve su mi ideje padale na pamet. Jer bila je ovo, za mene, godina velikih previranja u svemu što se tiče školstva pa je možda početna rečenica mogla biti provokativna poput „Ponekad se čini da je bolje pregristi neku misao, nego otvoriti usta“ ili potpuno drugačija poput „Biti učiteljica/učitelj je cjeloživotno učenje“. I obje bi sažele ono što me je toliko zaokupljalo ove godine da sam o tome morala pisati. Kad ste učitelj, niti jedan dan nije jednak, često balansirate na tankoj liniji između oduševljenja i razočaranja tražeći sredinu koja će biti prihvatljiva za sve. Je li to dobar ili loš put, gdje se „u traženju sredine“ nalaze iznadprosječni i ispodprosječni, dilema je koju učitelj sam ne može razriješiti. Može samo pisati o tome.

Godina je započela vječitom temom – pisanjem o kreativnosti. Koje su zamke u razvoju kreativnosti i koliko je vrijeme važan faktor za njen razvoj, kako učitelj može potaknuti razvoj urođene kreativnosti, pisala sam u blogu O kreativnosti (potraga za vremenom). Kako nekoliko dana bez računala može biti povezano s imagevještinom brzog čitanja, nije ni meni bilo jasno dok nisam proučila hrpu materijala o Brzom čitanju. Nažalost, želja da svladam tu vještinu, i dalje je u ladici želja. Ponekad mi se čini da bi bilo bolje da živim bez praćenja domaćih medija jer u njima ima previše neistina, zlobe i podmetanja. Razmišljanja o tome što je i tko uzor današnjoj djeci, navelo me na temu Slika o sebi ili kakve poruke šaljemo djeci.

Krajem siječnja bilo je vrijeme za pisanje o tome Kako napisati čestitku za Valentinovo s nekoliko savjeta koji uvijek dobro dođu te za malo reklame o Školskoj televiziji na velikobukovečki način.

Veljača je donijela školska natjecanja i propitkivanje o njihovom smislu i načinu provođenja pa je Brisanje prašine ili o školskim natjecanjima iznjedrilo i imagenekoliko komentara kolega i kolegica, a ponovno čitanje teksta stvorilo dilemu oko toga što učiniti ove godine. Kako smo u šestom razredu obrađivali glagolske oblike, tako sam pisala i o Hot Potatoesu u nastavi gramatike: uvježbavanje glagolskih oblika.

Tekst Dnevnik Ane Frank i sudbina Lee Deutsch, korelacija hrvatskog jezika i povijesti, jedan mi je od najdražih jer je proizašao kao rezultat uspješne korelacije s predmetom povijesti i temelji se mnogobrojnim izvorima. Objavljen je i na Povijesnom portalu, zahvaljujući njegovom uredniku, kolegi Miljenku Hajdaroviću.

image

U ožujku je zajednička tema bila riječ: u tekstu Ponešto i digitaliziranim knjigama mogu se pronaći poveznice prema stranicama s digitaliziranim knjigama i slikovnicama, a pišući Riječ-dvije o riječi neizmjerno sam uživala u knjizi profesorice Opačić i njenom kritiziranju i ismijavanju pomodnih govornika. Opet sam se bavila i problemima koji muče svakog rimageazrednika. U tekstu Povratne informacije – muke po razredništvu, 2. dio sam na zornom primjeru iz prakse prepričala kako se daje povratna informacija prema savjetima stručnjaka. Zapis Ideja za lektiru Tajni leksikon Želimira Hercigonje uvjerljivi je rekorder po broju pregleda mojih postova, ali ne donosi učenicima najdraži oblik informacija – prepričani sadržaj Smiješak. Namijenjen je drugačijem izvođenju nastave lektire koji je mojim učenicima bio izuzetno zanimljiv.

U travnju me je, s povratkom lijepog vremena, zaokupljala tema Igra – smisao života svakog djeteta. Kako ostati u razredu i uspješno raditi kad vas to isto sunce mami van, a sva osjetila upravo „divljaju“ od želje za aktivnošću, pročitajte u postu Uhvatimo sunce – interpretacija pjesme Tratinčica Ljubice Balog.

Lijepo nas je vrijeme pratilo i na Izletu u Krapinu koji je moja škola organizirala za sve učenike koji su sudjelovali u natjecanjima. Što osmaši misle o knjigama koje su čitali za lektiru, tema je teksta O ukusima ne raspravlja!. Krajem imagesvibnja iz većine se predmeta ponavlja gradivo za završno ispitivanje pa je dobro to ponavljanje učiniti što zanimljivijim. Tražeći kako, na različitim sam stranicama naletjela na različite Online kvizove za male i malo veće (hrvatski jezik) i skupila ih na jedno mjesto.

U lipnju sam prenijela dvije najave: U svijetu bajki o ogulinskom Festivalu bajki potaknutom stvaralaštvom Ivani Brlić-Mažuranić te o akciji Mozaik knjige Kuna po kuna do Antuntuna.

Srpanj je bio mjesec posvećen radionicama za djecu u organizaciji Obiteljskog centra Varaždinske županije – Ljeto u gradu – daleko od mora J u kojima su mame-učiteljice uživale jednako kao i njihova djeca. Priprema i objava posta Što smo slušali kad smo mi bili djeca u mojoj je obitelji izazvala pravo oduševljenje i višemjesečno pjevušenje pojedinih pjesama. U kolovozu smo se nastavili igrati pa je nastao tekst Ljetno prijepodne – recept za radionicu.

Nova školska godina započela je i prije samoga početka, praćenjem Škole medijske kulture u Čakovcu te proučavanjem eLektire o čemu sam pisala u Pogledu kroz prozor. Kako to izgleda kad se učiteljica osim za svoj prvi tjedan, priprema i za prvi tjedan 1. razreda svog djeteta, možete pročitati u postu koji sam, naravno, imagenazvala Prvi tjedan. O pisanju SMS-ova bila je riječ u tekstu Jesmo li esemesovski pismeni ili ne?. Kako se mijenja perspektiva o težini školskih torbi, ali i što sve one sadrže i mogu li dodatni materijali zamijeniti ulogu roditelja, zaokupljalo me u tekstu Promjena perspektive ili o školskim torbama. Rujan je zaokružen temom Što očekujemo od početka? u kojoj je bilo riječi i o programu predškole i o početku prvog i petog razreda.

Listopad je donio traženje novih ideja i motivacija za nastavu jer je upravo motivacija ono što nas pokreće. U postu Nekoliko ideja za korištenje računala u nastavi hrvatskoga jezika podsjetila sam i samu sebe čime bih nastavu mogla učiniti zanimljivijom. Uslijedio je reklamni post Suradnici u učenju u emisiji eHrvatska sa snimkom priloga o našoj zajednici.

Razmišljanja o školskoj zadaći, temama i pripremi za nju, pročitajte u tekstu Školska zadaća, a razmišljanja o različitim aktivnostima koje se nude djeci u postu Izvanškolske aktivnosti ili druženje s roditeljima?. Kako izraditi Plakat u nastavi hrvatskoga jezika, zadnji je post u listopadu.

Zadnja dva mjeseca nekako su svojim temama najviše bila odraz mene kao učiteljice, ali i osobe jer su tekstovi kojima sam se bavila često bili isprovocirani onime što se događalo oko mene i oko učitelja u cjelini. Najprije me izrazito pogodio jedan slučaj u kojemu se našlo dijete koje postiže odlične rezultate – Biti odličan učenik – ponos ili sramota?. Sljedeći je tekst isprovocirala izjava jednog roditeljima o obavezama učenika pa je nastao tekst U savršenom svijetu osim prava postoje i obaveze. Uslijedio je post o manifestaciji Milenijsko čitanje bajki u SOS Dječjem selu Lekenik u koju se uključila i moja škola snimivši čitanje jedne bajke.

Kraj mjeseca dočekala sam u odličnom raspoloženju – moj je, teško motivirajući razred briljirao na satu lektire! O uzrocima zašto, ali i lektiri te problemu i kulturi čitanja općenito, pisala sam u tekstu Iz velegradskog podzemlja – opet o lektiri.

Prosinac je donio famozni tekst o učiteljima u jednim dnevnim novinama i potrebu da kažem što me sve tišti – Biti učitelj – ponos ili sramota?. Sredina mjeseca bila je rezervirana za traženje stranica s E-knjigama, a posebno su me razveselile stranice sa slikovnicama na engleskom jeziku.

Tu završava pregled, dva tjedna prije isteka tekuće godine. Ova je bila šarolika, a moje pisanje najčešće uzrokovano vanjskim poticajima, ponekad pozitivnima, ponekad ne. Kakva će biti sljedeća godina? Voljela bih da svi imaju više vremena za djecu, i roditelji i učitelji, jer smo zajedno u istoj misiji – odgoju i obrazovanju djece. Voljela bih i da medijima postane važnije isticati pozitivne primjere od negativnih. Voljela bih da svi imamo više razumijevanja jedni za druge i želju da si međusobno pomažemo. I da, za kraj, da budemo zdravi i puni radnog elana Smiješak.

Od ideje do filma

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

Tečaj „Od ideje do filma“ postoji već niz godina, no dosad se odvijao licem u lice s polaznicima na raznim videoradionicama, uglavnom ograničen mjestom održavanja. Spojem tehnologije, novih sustava, ali i želje da se film i filmska kultura približe svim zainteresiranima, nastala je i njegova online inačica. Njegov autor, dipl. učitelj informatike Darko Rakić, ističe kako u obrazovnim ustanovama često ne postoji motivacija, znanje niti dovoljno vremena za provođenje izvannastavnih aktivnosti iz područja filma, a ujedno postoji nedostatak kompetentnoga kadra pa se javlja i potreba za drugačijim načinom obrazovanja koje će biti prilagođeno i dostupno svima. Rješenje je pronašao u e-obrazovanju koje nudi poučavanje primjereno uzrastu i stupnju obrazovanja polaznika, neovisno o školi koju pohađaju i mjestu življenja, a ovisno o njihovom slobodnom vremenu.

Tečaj je nastao korištenjem Moodlea – alata otvorenog koda. Moodle je alat za izradu elektronskih obrazovnih sadržaja i održavanje nastave na daljinu, a više o njemu možete saznati na adresi http://moodle.org/.

Tečaj je sastavljen od deset poglavlja koji polaznika na jednostavan i vrlo praktičan način vode od nastanka filma do snimanja i montaže.

Prvo poglavlje obrađuje film kao medij te njegove karakteristike, a polaznika se barem na trenutak vraća u godine kada su nastajali prvi filmovi i rađala se filmska industrija. Slika1Spominju se braća Lumiere, kinetoskop, prvi zvučni i filmovi u boji. Između ostaloga, može se pogledati prvi film u boji – crtani film „Cvijeće i drveće“ iz 1932. godine te proučiti usporedba filma s drugim medijima.

Slika 1. Primjer iz lekcije Općenito o filmu

U drugom se poglavlju polaznici upoznaju s filmskim rodovima i vrstama. Kako je Slika2najlakše učiti pomoću vizualnih medija, autor tečaja svaku vrstu filma potkrepljuje videoprimjerima. Možete, primjerice, proučavati i učiti razlike između igranog, dokumentarnog i animiranog filma.

Slika 2. Primjer iz lekcije Filmski rodovi i vrste

Budući režiseri će uz brojne primjere s lakoćom svladati funkciju kadra, filmskog plana, kuta snimanja te ostalih filmskih izražajnih sredstava – sadržaje trećega poglavlja.

Prva tri poglavlja polaznicima tečaja omogućuju i olakšavaju razumijevanje kulture filma te pružaju informacije koje će budućim filmašima uvelike olakšavati posao u prvim pokušajima snimanja.

Ideju za film možemo pronaći u svakodnevnom životu, prošlosti, raznim medijima, budućnosti ili pak na filmu. A oko dobro razrađene ideje nastaju sinopsis, scenarij i knjiga snimanja. Svi ti pojmovi, kao i primjeri kako ih napraviti, sadržaj su četvrtog poglavlja kojim Slika3započinje najzanimljiviji dio tečaja. Nakon što se razradio scenarij filma, podijelile uloge i likovi te izradila knjiga snimanja, još je preostalo raspodijeliti tko će što raditi, odnosno sastaviti filmsku ekipu. Tko je tko u filmu i čija sve imena idu na najavi i/ili odjavi filma te što obuhvaća njihov posao, sadržaj je petog poglavlja.

Slika 3. Primjer iz lekcije Filmska izražajna sredstva

Za snimanje je vrlo bitan odabir kamere jer upravo o njoj ovisi cjelokupni dojam. Možemo imati vrhunski scenarij i glumce, no ako je snimano kamerom koja daje neoštre, nekvalitetne snimke, cijeli je projekt vrlo upitan. Stoga autor tečaja veliku pažnju pridaje kameri uz objašnjenja kako radi i kako se pravilno koristi te daje savjete za uspješno snimanje (sedmo poglavlje).

Uz snimanje se usko povezuje kompozicija kadra. Kako prilikom snimanja/montaže ne bi došlo do nerealnih situacija odnosa likova i pozadine (prostora u kojem se nalaze), šesto poglavlje obuhvaća kompoziciju kadra, odnosno objašnjava kako se i na koji način likovi razmještaju unutar određenog kadra.

Završetkom snimanja na red dolaze montažeri, odnosno montaža snimljenih kadrova u jednu cjelinu – film. Koju vrstu montaže odabrati, uglavnom određuju redatelj i montažer filma, ali i sam film, odnosno njegova tematika i vrsta. Slika4Kako montirati, za koju se vrstu montaže odlučiti i što se njome dobiva, opisuje osmo poglavlje.

Slika 4. Primjer zadatka iz lekcije Montaža videa

Windows Live Movie Maker je program za obradu videomaterijala, a autor tečaja ga predlaže kao jedan od najlakših i najjednostavnijih za početnike montažere. No, u njemu se mogu montirati i opsežni i zahtjevni projekti što Slika5dokazuju navedeni primjeri. Kako ga instalirati, učitati snimljeni materijal, otkud krenuti s montažom te brojna druga pitanja, donosi deveto poglavlje tečaja.

Slika 5. Primjer iz lekcije Montaža u
Windows Live Movie Makeru

Tečaj završava provjerom znanja iz svih poglavlja (deseto poglavlje). Pomoću pitanja ponavljaju se najvažniji pojmovi potrebni za snimanje i montažu filma. Važno je naglasiti da na kraju svakog poglavlja autor zadaje zadatke koji su vezani uz poglavlje koje se proučavalo kako bi polaznik tečaja sam kontrolirao koliko je znanja usvojio. Sastavni dio tečaja je i rječnik pojmova koji polazniku, koji se nikada nije susretao s filmskim žargonom, pomaže da jednostavnije prolazi kroz poglavlja.

Zadnji i završni zadatak je snimanje filma na temu po izboru. Naravno, pri izradi filma treba uzeti u obzir i primijeniti sve što se učilo u tečaju: od ideje do filmskih izražajnih sredstava, kompozicije kadra, pravila snimanja i montaže.

Slika6
Slika 6. Primjer završnog zadatka tečaja

Film, kao najvažniji dio medijske kulture, jedan je od najvećih medija današnjice sa snažnim utjecajem na živote ljudi i djece, ističe autor Darko Rakić i dodaje: „S osnovama medijske kulture djecu treba upoznavati od vrtića i nastaviti tijekom daljnjeg obrazovanja. Filmom se djeca i mladi mogu izraziti na drugačiji način – uzimajući kameru u ruke i snimajući svoje doživljaje mogu prikazati svoje stavove o životu. Upravo zbog toga izdvajam film kao medij kojim bismo se trebalo više baviti i sustavno ga istraživati.“

Tečaj „Od ideje do filma“ možete pogledati na stranicama CARnetovog sustava za online učenje.

Za ulazak u tečaj potrebno je prijaviti se s AAI@EDU.HR podacima te koristiti lozinku tečaja: cuc.