Djeca s ADHD-om u školi

maja_sirca

Maja Širca

Sažetak

Članak daje smjernice za rad s učenicima s ADHD-om i naglašava važnost obrazovanja o ADHD-u. Samo obrazovanjem možemo shvatiti da je djetetovo ponašanje rezultat poremećaja, a ne nepristojnosti.

Ključne riječi: škola, ADHD, hiperaktivnost, nemir, pažnja

Svaki je učitelj u razredu već imao učenika koji je izvukao većinu njegove energije. U ponašanju je bio najistaknutiji i gotovo neukrotiv. Kroz razne pristupe učitelj ga je pokušao uvjeriti i preodgojiti da bude mirniji, tiši, poslušniji i uključeniji u nastavu. Međutim, često neuspješno. Stoga je nastao ovaj članak koji sažima neke važne smjernice u radu s djetetom s ADHD-om.

ADHD je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti. Kratica ADHD dolazi od naziva Attention Deficit Hyperactivity Disorder i koristi se i kod nas. ADHD je kronični neurobiološki poremećaj koji utječe na regulaciju razine aktivnosti (hiperaktivnost), inhibiciju ponašanja (impulzivnost) i rješavanje zadataka (nepažnja). Prema procjenama stručnjaka, ima ga oko 8 do 10 % djece u obaveznom školovanju, te se javlja čak tri puta češće kod dječaka, nego kod djevojčica. Poremećaj može imati tri oblika:

  1. Kao poremećaj pomanjkanja pažnje.
  2. Kao poremećaj hiperaktivnosti.
  3. Kao poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti.

Tko su djeca s dijagnozom ADHD-a? To su djeca koja kod nas izazivaju najveću zabrinutost i svojim ponašanjem privlače najviše pažnje u razredu. Glasni su i nesvjesni da njihovo govorenje remeti tijek nastave. Ne mogu čekati u redu, već se guraju i pretječu. Njihov je stol uvijek neuredan, pomagala za učenje često su slomljena, olovke nenaoštrene, bilježnice i udžbenici izgrebani i poderani. Oni gube stvari. Njihove su bilješke manjkave i nečitke, zaboravljaju domaću zadaću. Čini se da tijekom nastave sanjare dok gledaju kroz prozor, nemirno se miču na stolici, okreću se i lupaju nogama. Često dolaze u sukobe sa svojim vršnjacima, a u nekima su i verbalno ili čak fizički agresivni. Ponašaju se nepristojno i divlje.

Treba nam puno vremena da shvatimo da se učenici s ADHD-om ne ponašaju tako namjerno i jer bi to željeli. Ne zaboravljaju domaću zadaću jer žele biti neuspješni; nisu nemirni jer nas žele namjerno naljutiti; ne započinju sukobe jer su nepopularni među vršnjacima ili zato što ne žele prijatelje. Sve to čine jer ne mogu kontrolirati svoje ponašanje koje je posljedica ADHD poremećaja. S vremenom, odrastanjem i naporima okoline nauče živjeti s tim poremećajem i sve im je lakše funkcionirati u životu. Ako se razvijaju u okruženju koje ih prihvaća i stalno ne osuđuje; ako se promatraju njihove pozitivne osobine i vrline; ako ih se potiče na pozitivne odnose s vršnjacima i što više radi na njihovoj pozitivnoj percepciji sebe, tada učenici s ADHD-om mogu biti uspješni u školi, a i kasnije u životu.

U nastavku ću pokušati opisati ADHD poremećaj kako biste ga lakše prepoznali kod svojih učenika. ADHD se manifestira na toliko različitih načina, ali karakteristike se mogu podijeliti u ova osnovna područja:

  • Nedostatna i lako ometana pažnja: Učenici s ADHD-om imaju poteškoće s koncentracijom. Ponekad se mogu usredotočiti na nešto, a ponekad i ne. Ova fluktuacija i promjena prirode pozornosti jedna je od glavnih karakteristika poremećaja.
  • Impulzivnost: Djeca s ADHD-om imaju problema s kontroliranjem svog ponašanja (recimo, upadanje drugima u riječi, udaranje vršnjaka…).
  • Hiperaktivnost: Dijete s ADHD-om stalno je u pokretu, ali se ovaj nemir ne planira i ne kontrolira. S odrastanjem takav tjelesni nemir postaje sve manje izražen.

Stoga, tijekom nastave obratite pažnju na učenike koji:

  • Teško prelaze s jedne aktivnosti na drugu: imaju poteškoće s prilagodbom na nove situacije, promjene im stvaraju nelagodu i poteškoće.
  • Imaju problema s pažnjom: pažnja im se brzo omete, teško se koncentriraju na dulje vrijeme pa imaju problema s izvršavanjem zadataka.
  • Ne paze na detalje: površni su.
  • Osjetljivi su na podražaje iz okoline: buka ih naročito brzo omete, a često su i preosjetljivi na zvuk.
  • Fizički nemir: stalno su u pokretu, čak i dok sjede, ljuljaju se, cupkaju nogama i slično.
  • Problemi u ponašanju: Svi gore navedeni problemi dovode do problema u ponašanju, jer ti učenici nisu u stanju obraditi sve podražaje koje dobivaju pa često reagiraju impulzivno. Istraživanja sugeriraju kako se očekuje da hiperaktivna djeca zaostaju dvije do tri godine u odnosu na svoje vršnjake u smislu socijalne i emocionalne zrelosti.

Kako možemo pomoći u organizaciji prostora i nastave kako bi suživot s učenikom s ADHD-om za cijeli razred bio što uspješniji?

  • Neka učenik sjedi podalje od ometajućih podražaja. Učionica bi trebala biti što urednija.
  • Neka sjedi sam ili s tihim pojedincima.
  • Obično je dobro da sjedi sprijeda kako bi ga učitelj mogao neprestano usmjeravati.
  • Obratimo pažnju na njegov radni prostor: na stolu bi trebao imati samo ono što mu treba.
  • Mirni kutak: učenik bi trebao imati priliku povući se u kutak gdje se može opustiti.
  • Omogućimo mu više odmora: možemo mu dodijeliti posebne zadatke koji uključuju kretanje (recimo, brisanje ploče, slanje u kuhinju po kruh ili čaj…).
  • Učenik bi trebao imati posebnu informativku u kojoj mu pomažemo zapisati što ima za domaću zadaću.
  • Raspored mora biti jasan, može biti napisan piktogramima, slikama…)

Pri komunikaciji s djetetom i o djetetu dobro je pridržavati se sljedećih smjernica:

  • Komuniciramo jednostavno i jasno, gledamo učenika u oči, ton bi nam trebao biti smiren i opušten. Ne vičemo.
  • Učeniku objašnjavamo posljedice njegovih postupaka i ne osuđujemo ga.
  • Ne fokusirajmo se na pogreške, već na njihovo ispravljanje.
  • Upute trebaju biti kratke i razumljive.
  • Redovno komunicirajmo s roditeljima.
  • Moramo uspostaviti odnos sa što više povjerenja s učenikom.

Dodatni savjeti koji mogu ublažiti probleme s kojima se suočavamo kada u nastavi imamo učenika s ADHD-om. Uglavnom utječu na njegovu pažnju i koncentraciju, ponašanje i motivaciju.

  • Sjedenje s djetetom pomaže u održavanju pažnje i usmjeravanju. To je često nemoguće ako je dijete samo. Pokušajmo mu ipak svaki dan omogućiti nekoliko takvih trenutaka.
  • Učeniku dajemo što više zadataka tijekom nastave. Rado su učiteljevi pomoćnici.
  • Koristite se raznim priborom i vidljivim znakovima, poput lopatica s natpisima Stani, vidi, slušaj, razmišljaj; poslužimo se pješčanim satom; bojama za isticanje važnih informacija.
  • Uključite rad u paru što je češće moguće.

U radu s problematičnim učenicima nagrađivanje željenog ponašanja može biti vrlo učinkovito. Evo nekoliko primjera:

  • Nagradite ih za dovršenje zadatka ili aktivnosti (naljepnicom ili šetnjom do mirnog kutka).
  • Sustav prikupljanja žetona: za obavljeni posao učenik sakuplja žetone, a kada ih sakupi dovoljno, dobiva nagradu (bombon, naljepnicu, može biti prvi u redu…).
  • Bitna je pohvala za dobro obavljen posao.

Ako se stavimo u kožu učenika s ADHD-om, možemo vidjeti da se često ne osjeća dobro u svojoj koži. Uz sve podražaje koje mora obraditi, često je neprihvaćen u okolini, označen kao glavni krivac, kao problematično dijete. Nema mnogo prijatelja, iako ih, kao i sva druga djeca, želi. Želi biti prihvaćen i voljen. Mi odrasli koji smo zaduženi za njegov odgoj i obrazovanje možemo u tome puno pomoći. Naime, mi smo ti s kojima se on mora osjećati sigurno i prihvaćeno, oni koji mu moraju biti uzor, mi smo mu učitelji. Uz našu pomoć naučit će ne samo gradivo, već i bolje socijalne vještine, steći će pozitivnu sliku o sebi i samopoštovanje. Stoga ne bismo trebali osuđivati, ali bismo trebali stalno imati na umu da njegovo ponašanje proizlazi iz njegovog poremećaja. Da taj učenik nije tu da bi nas stalno srdio i „kidao nam živce“. Važno je da se stalno obrazujemo, da usko surađujemo s roditeljima i savjetodavnom službom, kao i stručnjacima u području ADHD-a. Iznad svega, važno je da imamo veliko srce, dovoljno veliko da prihvatimo ovo toliko obrazovno zahtjevno dijete i saslušamo ga. Vidjet ćemo da se u njemu krije puno nježnosti i potrebe za ljubavlju i prihvaćanjem. Dajmo mu sve to! Neka u nama vidi osobu od povjerenja te osobu na koju uvijek može računati. S jasnim granicama, naravno. Toplo preporučujem svim nastavnicima da pogledaju film Uzvrpoljeni Bram. U njemu se lijepo pokazuje kako učitelj može utjecati na razvoj djeteta s ADHD-om.

Literatura

  1. Černe, T. 2016. Pomoč otrokom z motnjo pozornosti in aktivnosti. Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše. Ljubljana.
  2. Kavkler, M. i Končnik Goršič, N. 2004. Nekaj v pomoč učiteljem: vodnik za poučevanje skupine učencev z učnimi težavami, ki počasneje usvajajo znanja. Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše. Ljubljana.
  3. Kesič Dimic, K. 2009. Adrenalinske deklice, hitri dečki. Educa, Melios. Nova Gorica.
  4. Strong, J. i O. Flanagan, M. 2013. Motnja pozornosti in hiperaktivnosti za telebane. Pasadena. Ljubljana.
  5. Yarney, S. 2013. Can I tell you about ADHD? Jessica Kingsley Publishers. London.

Pogled uz maglu

Broj 117, studeni 2019.
ISSN 1848-2171

U ovom broju objavljeno je 15 članaka, a pet broja unaprijed je već popunjeno. Definitivno je Pogled kroz prozor postao mjesto na kojem uvijek možete pročitati dobre i pozitivne primjere iz naših škola, a po meni najbitnije što možete primijeniti i u svojem radu. Čitajmo se i dalje Smiješak

Pogled_iconU svojem intervjuu Amadeja Turnšek je predstavila iskustvo bivše profesorice engleskog jezika Naste Ovin koja je koristila različite nastavne metode i provodila inovativni projekt “Malo drugačiji nastavni sati”. Više…

Pogled_iconUčenici drugog razreda i učiteljica Anja Kancler sudjelovali su u projektnom radu gdje su kroz aktivnosti i izvođenje kazališne predstave dobili nova znanja o kazalištu, a povezali su s prirodom. Na kraju projekta učenici su bolje razumjeli što je kazališna predstava i tko je u nju uključen. Više…

Pogled_iconU članku Barbare Čeh prikazano je kako prenositi ekološke sadržaje učenicima kroz čitanje i pročitane tekstove. U Eko čitalačkoj znački nastojalo se potaknuti učenike kreativnom razmišljanju u vezi s učenjem o ekološkim sadržajima i očuvanju ekološke kulture kroz knjigu. Više…

Pogled_iconU OŠ Tučepi, Marlena Bogdanović izvodila je različite aktivnosti koje su podrazumijevale upotrebu moderne tehnologije tj. tableta jer se jedino na tabletima može do mile volje brisati, pisati, provjeravati i ispravljati pogreške, a da na kraju završni uradak bude uredan, čitljiv i zanimljiv. Više…

Pogled_iconPod vodstvom razredne učiteljice Daniele Kuić proveden je projekt Hajduk u srcu u 2.b razredu Osnovne škole Žnjan-Pazdigrad iz Splita. Cilj projekta bio je učenike upoznati s najvećim nogometnim klubom i simbolom grada Splita – Hajdukom, ali i učiti o povijesti grada, baštini i običajima, u potpunosti integrirano u nastavni proces. Više…

Pogled_iconUkoliko se i vi želite okušati u snimanju vlastitih videozapisa, Gordana Lohajner i Gordana Sokol preporučile su jednostavan program za snimanje videozapisa i isječka zaslona koji je dio operacijskog sustava Windows. Više…

Pogled_iconIda Veselovac je predstavila aktivnosti 2.c/3.c razreda u koje su integrirani učenici s teškoćama i daroviti učenici u sklopu Erasmus+ KA2 projekta pod imenom „Innovate Together“ u trajanju od dvije godine. Više…

Pogled_iconOdgojiteljica Jerica Česnik Antler ispričala nam je kako su u dječjem vrtiću osmislili projekt Vrtiček kako bi pomogli u podizanju svijesti o zdravoj prehrani i zdravom načinu života i samodostatnosti. Više…

Pogled_iconUčiteljica Katja Porčnik Gortnar već duži niz godina praktirica meditaciju, tehniku opuštanja, i željela je svojim učenicima omogućiti da iskuse tibetanske vježbe koje vraćaju mir i energiju. Više…

Pogled_iconVrtić ne mora biti jedino mjesto igre. Odgajateljica Klavdija Novak koristi šumsku igraonicu koja nudi beskrajne mogućnosti za igru gdje uvijek pronalaze nešto novo, istražuju, puno se kreću na svježem zraku što omogućava kvalitetno i zdravo trošenje vrijeme. Više…

Pogled_iconLucija Jager je opisala kooperativne igre koje je izvodila tijekom nastave tjelesnog odgoja s učenicima drugog razreda. Igra je motivacija, a kad su učenici motivirani i učenje im je zabavno. Više…

Pogled_iconDjeca zbog svakodnevnih pritisaka, učestalog psihičkog opterećenja i premalog gibanja uvelike utječe na njihovu tjelesnu težinu. Ti se problemi mogu umanjiti provođenjem sportskim aktivnostima, a zbog toga je odgojiteljica Magdalena Štampah uvela sportsku aktivnost „Mini olimpijada“. Više…

Pogled_iconMaja Miklavž Sintič pri poučavanju narodnog plesa upotrebljava različite metodičke pristupe koje sistematički razvija kod plesača na folkloru od 7. godine nadalje, a u svom članku prikazala izvedbu plesne igre preuzete iz slovenske narodne predaje Kaj boš Janko jutri delal (Što ćeš Janko raditi sutra) ili inačicu iste pjesme Jutri se bom v mesto peljal (Sutra ću se odvesti u grad) tako da osnovni plesni uzorak, melodička i ritmička podloga ostaju nepromijenjeni, a riječi smo zamijenili oponašanjem pjeva ptica. Više…

Pogled_iconJe li za učenike s poremećajem pažnje (ADHD) bolji tradicionalni pristup učenja ili korištenje elektroničkih medija ? Pročitajte što je saznala Maja Trunkelj. Više…

Pogled_iconU sklopu Erasmus+ projekta DARE and SHARE! pokrenut je eTwinning projekt Country from a box kojem je cilj bio upoznavanje ostalih europskih država obilježavajući pritom 2018. godinu kao Europsku godinu kulturne baštine. Glavnu ulogu su imali učenici, a učitelji su bili samo mentori koji su ih vodili i usmjeravali u njihovom istraživačkom radu, kažu Samanta Matejčić Čotar i Suzana Poljak. Više…

Gordana Lohajner

Upotreba elektroničkih medija i ADHD

maja_trunkelj

Maja Trunkelj

Uvod

Današnje društvo, socijalne interakcije te način života ljudi doživljava velike promjene. U zadnjem desetljeću je u prvom planu rast upotrebe elektroničkih uređaja, društvenih mreža i internetskih komunikacijskih izvora. Sve mlađa djeca upotrebljavaju pametne elektroničke uređaje i različite internetske komunikacijske kanale. Stručni suradnici u školama opažamo sve više poteškoća na području usmjerenosti te održavanja procesa pažnje i koncentracije. Učenici su općenito slabiji na području osnovnih vještina – čitanja, pisanja, računanja. Pregledom strane literature nalazimo izvore informacija koji povezuju porast poremećaja pažnje i koncentracije s opširnijom upotrebom elektroničkih uređaja.

Sažetak

ADHD je neurofiziološki poremećaj čiji uzrok još nije točno određen. Na pojavu ADHD utječe neurofiziološka struktura mozga, a kao važan čimbenik i okolina. Broj djece s ADHD je zadnjih godina strmo narastao, kao što se i povećava dio vremena kojeg djeca i adolescenti prežive u doticaju s elektroničkim medijima. Računalne igre, crtani filmovi i ostali medijski sadržaji su se s vremenom promijenili; pratimo sve nasilnije i uzbudljivije sadržaje. Pretjerano uzbuđenje uz praćenje takvih sadržaja s vremenom može dovesti do hipersenzibilnosti na uobičajene podražaje. Posljedično, učenici i adolescenti imaju poteškoće pri izvođenju i praćenju uobičajenih školskih i izvanškolskih aktivnosti. Članak predstavlja korelacije te utjecaj elektroničkih medija na pojavu ADHD. Sažete su teorije te otkrića stranih autora koje pokušavam prenijeti u školski prostor.

Ključne riječi: ADHD, mediji, pozornost, koncentracija, impulzivnost

Pitanja suvremenog društva

Opća javnost je zabrinuta zbog moguće korelacije između česte upotrebe elektroničkih medija i porastom broja djece s ADHD (Schmidt i Vanderwater, 2008). Mediji s kojima se djeca susreću su se korjenito promijenili u zadnjih 40 godina. Crtani filmovi, TV emisije, računalne igre su postali nasilniji, uzbudljiviji te se emitiraju u bitno bržem tempu. Upravo u zadnja četiri desetljeća opažamo i izrazit porast udjela djece s poremećajima pažnje, koncentracije i impulzivnosti (Visser idr., 2014 v Nikkelen, Valkenburg, Bushman i Huizinga, 2014). Šokantno istraživanje je pokazalo da američka djeca i adolescenti od 8 do 18 godine starosti upotrebi elektroničkih medija dnevno namijene 6 sati i 21 minutu, više vremena namjenjuju samo spavanju (Ray in Ram Jat, 2010). Negativni utjecaji su preko medija i Interneta na dosegu ruke u svakom domu, virtualni svijet je lako dostupan za gotovo sve pojedince svih starosti (Ray in Ram Jat, 2010).

Definicija ADHD

Autorice S. Pulec Lah i L. Rotvejn Pajič (2011a, str. 161) ADHD definiraju kao:»Razvojno uvjetovane poteškoće s nedovoljnom pozornošću, hiperaktivnost i impulzivnost koji bitno odstupaju od uobičajene slike ponašanja vršnjaka iste mentalne starosti te pojedinca izrazito ometaju u njegovu funkcioniranju na temeljnim područjima života: učenju, socijalnom te kasnije radnom, označavaju dijagnostičke pojmove hiperkinetički poremećaj, tj. pojam pomanjkanja pozornosti i hiperaktivnost«. Pojam hiperkinetički poremećaj proizlazi iz međunarodne dijagnostičke klasifikacije Svjetske zdravstvene organizacije MKB-10, pojam poremećaj pomanjkanja pozornosti i hiperaktivnost definira međunarodna dijagnostička klasifikacija Američkog psihijatrijskog udruženja DSM V.

Utjecaj elektroničkih naprava, medija

Pregledom strane literature možemo pronaći više teoretskih obrazloženja s kojima je moguće definirati i potvrditi utjecaj upotrebe elektroničkih medija na porast broja djece s ADHD. Ipak je još uvijek premalo empiričkih dokaza i utvrđenja o tome koji su ključni čimbenici upotrebe elektroničkih medija koji utječu na poteškoće s pozornošću, hiperaktivnost i impulzivnost (Nikkelen idr. 2014).

B. A. Primack (2008 u Ray in Ram Jat, 2010) je sa suradnicima utvrdio da gledanje televizije ima važnu ulogu u razvoju djeteta te pri pojavi poremećaja pažnje i koncentracije s/bez hiperaktivnosti. Djeca i adolescenti s ADHD u prosijeku više gledaju televiziju od vršnjaka (Acevedo-Polakovich, 2008 u Ray in Ram Jat, 2010). Izloženost nasilnim sadržajima u medijima je povezana s agresivnim ponašanjem, razmišljanjem, živčanim uzbuđenjem i ljutnjom (Ray i Ram Jat, 2010). J. Johnson (2007 u Schmidt i Vanderwater, 2008) je sa suradnicima istraživao korelacije između vremena gledanja televizije i pojavom poremećaja pažnje. Utvrdili su da adolescenti koji gledaju televiziju više od tri sata na dan spadaju u skupinu rizičnih pojedinaca za poremećaj pažnje. Turski učenici drugog i trećeg razreda koji gledaju televiziju više od dva sata na dan, na ocjenjivačkoj ljestvici CBCL također dosežu slabije rezultate u odnosu na vršnjake koji gledaju televiziju manje od dva sata na dan. (Ozmert idr. 2002 u Schmidt i Vanderwater, 2008). Po izvještajima roditelja djece s ADHD, su ta djeca sposobna gledati televiziju vrlo dugo bez da bi odvratili pozornost i koncentraciju (Sprafkin idr., 1984 u Schmidt i Vanderwater, 2008). I. D. Acevado-Polakovich (2007 u Schmidt i Vanderwater, 2008) je sa suradnicima utvrdio da osmogodišnjaci s potvrđenom dijagnozom ADHD u dvaput više slučajeva imaju televizor u svojoj sobi. Iz toga proizlazi da imaju više dostupa do televizijskih sadržaja. Istovremeno djeca s ADHD koja nemaju televizor u svojoj sobi svejedno više gledaju televiziju nego djeca bez ADHD i bez televizora. Dakle, utvrđeno je da djeca s ADHD prežive više vremena pred televizorom od vršnjaka. Po izvještajima roditelja, djeca s ADHD često gledaju televiziju s roditeljima jer takvo zajedničko druženje ne izaziva konflikte i ne predstavlja dodatan stres za dijete ili roditelja. Što više vremena dijete preživi pred televizorom, s tabletom ili mobilnim telefonom u rukama, to mu manje vremena preostane za kvalitetnije aktivnosti u slobodnom vremenu koje u znatno većoj mjeri pozitivno utječu na njegov cjelovit razvoj, npr. sport, fizički socijalni kontakt, kulturne aktivnosti i vrijeme koje preživi s obitelji (Ray i Ram Jat, 2010; Nikkelen idr., 2014). Elektronički mediji mogu negativno utjecati na razvoj djece koja nisu dovoljno zrela da bi razlikovala fantazijski svijet od stvarnosti. što su djeca mlađa, to su osjetljivija na utjecaj medija – djeca mlađa od 7 godina nisu sposobna jasno razlikovati između stvarnosti i fantazijskog svijeta (Valkenburg i Cantor, 2001 u Nikkelen idr., 2014).

Nasilni sadržaj može pokrenuti pretjerano intenzivno uzbuđenje u djetetovom funkcioniranju. Nakon takve dugotrajne ispostavljenosti djeca postanu neuspješna u funkcioniranju u preostalim aktivnostima (školskim i izvanškolskim) koje ne izazivaju takvo uzbuđenje (Ballard idr., 2006 u Nikkelen idr., 2014). Upravo se preniska razina uzbuđenja kod ostalih aktivnosti manifestira kao poteškoća na području pažnje, koncentracije i hiperaktivnosti (Nigg, 2006; White, 1999 u Nikkelen idr., 2014). Brz tempo prikazivanja pomaka, brzi i mogući slušni podražaji u djetetu bude način funkcioniranja i razmišljanja kod kojih su podražaji uvjetovani s neposrednim i brzim odgovorima. Takav način funkcioniranja može učenika ometati u izvođenju zadataka koji zahtijevaju održavanje i čuvanje pažnje (Lang idr., 2000 u Nikkelen idr., 2014). Čestim ispostavljanjem brzim i snažnim vizualnim i slušnim podražajima te brzom tempu pomičnih slika, se učenici naviknu na snažno senzoričko uzbuđenje što snižava uobičajenu razinu uzbuđenja kod ostalih aktivnosti.

Zaključak

Povećana upotreba medija bez nadzora mora u budućnosti biti jasno prepoznata kao rizični čimbenik za razvoj poteškoća na području pažnje i koncentracije kod djece i adolescenata. Masovni mediji su važno prodrla u domaću okolinu kao i u školski prostor. Interaktivne ploče, interaktivne vježbe, tableti postaju sve atraktivniji i sve češće korišten oblik rada s učenicima. Učenici su obično više unutarnje motivirani kod takvog oblika rada. Uz to treba očuvati svijest o tome da trenutno ne postoje empirički dokazi s kojima bi utemeljili veću učinkovitost i kakvoću takvog načina poučavanja u odnosu na klasični pristup. Dakle, učitelj je stručnjak koji pažljivo planira sadržaj i trajanje rada s elektroničkim medijima te ih upotrebljava kao dopunski, svakako ne kao središnji ili jedini oblik rada. S. Pulec Lah i L. Rotvejn Pajič (2011b) pojašnjavaju da su za učenike s ADHD još uvijek korisni tradicionalni pristupi, tj. da unutar školskog sata izmjenjujemo aktivnosti koje zahtijevaju intenzivnu mislenu usredotočenost s manje zahtjevnim, opuštajućim aktivnostima. Poželjno je mijenjanje oblika zadataka, tempa rada i pomagala, učenicima ponudimo mogućnost izbora kod zadataka i s time potičemo usredotočenost i ustrajanje pri zadatku. Kad uvodimo promjene u procesu učenja, moramo paziti na održavanje jasne i pregledne strukture tijeka aktivnosti to jest zadataka.

Literatura

  1. Nikkelen S. W. C, Valkenburg P. M., Bushman B. J. in Huizinga M. (2014). Media use and ADHD-related behaviours in children and adolescents: a meta-analysis (50), 2228 – 2241.
  2. Pulec Lah, S., Rotvejn Pajič, L. (2011a). Prepoznavanje in diagnostično ocenjevanje motenj pozornosti in hiperaktivnosti. V L. Magajna in M. Velikonja (ur.), Učenci z učnimi težavami – prepoznavanje in diagnostično ocenjevanje (str. 161 – 187). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerza v Ljubljani.
  3. Pulec Lah, S., Rotvejn Pajič, L. (2011b). Spodbujanje učne uspešnosti učencev z učnimi težavami zaradi motnje pozornosti in hiperaktivnosti. V  M. Košak Babuder in M. Velikonja (ur.), Učenci z učnimi težavami: Pomoč in podpora (str. 158 – 175). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerza v Ljubljani.
  4. Ray, M. in Ram Jat K. (2010). Effect of electronic media on children 47 (17), 561 – 568.
  5. Schmidt M. E. in Vanderwater E. A. (2008). Media and attention, cognition, and school achievement (18)1, 63 – 85.