Poremećaji pažnje i hiperaktivnost

dolores_stembergar

Dolores Štembergar

Učitelji u školama rade sa širokom spektrom različitih učenika koji imaju različite potrebe. Za mnogo od njih učiteljima su potrebna specijalna znanja ili barem nekoliko učinkovitih metoda, kako raditi s njima. Veliku pažnju ovaj put posvećujemo djeci s ADHD-om (poremećaj pažnje i hiperaktivnost). Pročitati možete neke činjenice o ADHD-u i primjere iz prakse koje smo odradili s učenikom na individualnim satovima dodatne stručne pomoći. U zaključku tražimo ideje kako napraviti nastavu za tu djecu još bolju.

Ključni pojmovi: škola, pažnja, ADHD.

Uvod

Učitelji se susrećemo s različitim učenicima. Neki od njih sve brzo pamte i nauče, drugi imaju probleme kod čitanja, pisanja, neki ne mogu da sjede na miru. Pri našem radu s djecom primjećujemo, da imaju poneki od učenika poremećaj nedostatka pažnje. Tu ne govorimo samo o djeci s ozbiljnim poteškoćama već i o djeci koja nisu prepoznati kao djeca s posebnim potrebama. Kako bi učenik mogao pratiti nastavu mora biti pažljiv, slušati i razumjeti šta je čuo. U članku se susrećemo s ADHD–om; poremećajem pažnje i hiperaktivnosti. Pažnju obraćamo na primjer iz prakse, na učenika koji nije dijete s ADHD-om, ali ima nekoliko naznaka i željeli smo pronaći efektivne načine rada s njim.

Šta je ADHD?

Na poteškoće s pažnjom pomislimo, kad ima učenik poteškoće kod školskog rada, ne može da sjedi na miru, nije moguće kontrolirati ponašanje. Poremećaj pažnje i hiperaktivnost može različito utjecati na osobe. Netko ne može sjediti na miru, drugi to može, ali ne može se koncentrirati. Iako se ADHD manifestira na različite načine, imamo tri osnovna područja. Prvo je područje manjkave ili lako preusmjerene pažnje. Ljudima je teško koncentrirati se. Drugo je impulzivnost. Mnogi ljudi imaju problema s kontroliranjem svog ponašanja (npr. skakanje u riječ…). Treće područje je hiperaktivnost, što znači, da se osoba stalno kreće na bilo koji način. Taj nemir tijela je nekontrolirani. Ljudi mogu imati ozbiljne probleme na jednom području ili u kombinaciji svih područja. ADHD može se manifestirati u kombinaciji s ponekim drugim poremećajima i zato ga je još teže prepoznati (Strong i O. Flanagan, 2011). Djetetu s ADHD-om škola može biti prostor zbunjenosti, izvor frustracija. Učenici će trebati pomoć kod razumijevanja uputa. Razumno je, da se upute razdjeli na više manjih dijelova. Kod djece koja još ne zna čitati dobro je upotrijebiti slike. Kad predamo upute učenik može ponoviti je za nama. Također su s ADHD povezane i poteškoće s čitanjem i pisanjem. Za djecu s ADHD teško je uskladiti finomotoričke pokrete koji su potrebni za pisanje. Neki odrasli pišu s tiskanim slovima jer im je čitanje pisanih slova previše zahtjevno, čak kad čitaju svoj rukopis. Jedan od najtežih zadatka za djecu s ADHD je održavanje pažnje u školi. Okruženje za učenje trebamo održavati dovoljno zanimljivo i poticajno u svakom trenutku. Dobro je, da koristimo povremene pauze i da se može učenik u školi razgibati. Kod sebe može imati i neke igračke koje mu omogućuju, da ih pomiče u rukama. Jedna od činjenica koju je dobro znati je ta, da djeca s ADHD-om trebaju pomoć kod organizacije. Dijete treba da nauči kako organizira svoje stvari, da nauči kako zapamtiti što ima za zadaću, kako da napravi red na svome stolu dok uči ili piše zadaću i slično (Strong i O. Flanagan, 2011).

Kako raditi s djecom s ADHD-om?

Učenicima je potrebna pomoć kod organizacije vremena. Na početku dana je dobro koristiti za mlađe učenike vizualne potpore uz pomoć kojih učeniku predstavimo šta ćemo raditi taj dan. Raspored je dobro imati na vidnom mjestu na zidu. U rasporedu možemo učeniku označiti vrijeme koje je određeno da uredi svoj prostor. Učitelj, ako treba, nudi pomoć. U tablicu možemo svaki dan zapisani važne datume. Tijekom nastave možemo uključivati vježbe za svijest o vremenu i vremenskom slijedu (npr. postavljamo specifična pitanja: šta slijedi nakon sata matematike…) Učeniku će zatrebati pomoć u organizaciji školskog pribora i prostora, npr. 5 minuta dnevno možemo imati za uređivanje pribora. Pomažemo koliko je potrebno i kod organizacije bilješka. Ima smisla dulje zadaće podijeliti na manje dijelove (Ganc, 2012). Djecu s ADHD-om potrebno je učiti organiziranju na svim područjima života. Moraju naučiti kako posložiti svoje stvari, kako urediti radnu površinu ili igraonicu (Strong i O. Flanagan, 2011).

Primjer iz prakse

Kod svojeg rada sreli smo se s učenikom koji je imao znakove ADHD-a, ali nije bio dijagnosticiran. Godinu dana radili smo s njim individualno i sljedeće godine u produženom boravku. U nastavku opisat ćemo ideje, koje su mu pomogle, da je lakše odradio zadaće. Učenik je imao kratkotrajnu pažnju. Aktivnosti ili zadatke je ponekad djelomično završio uz dodatni poticaj učiteljice. Aktivnosti je odradio do kraja samo ako ga je nešto zanimalo. U razredu ga je sve ometalo, sve je vidio i čuo, nije se mogao koncentrirati. Zbog poteškoća na području pažnje je puno puta zadaće riješio zadnji ili ih uopće nije mogao riješiti samostalno. Stol i pribor su na početku bili neuredni. Vježbali smo kako pripremiti pribor na stolu, kako posložiti sve šSlika1 Organizacija na stoluto je u pernici. Za djecu koja ima problema s organiziranjem stvari na stolu, lijepljenje “granica” za bilježnice i olovku može pomoći u usmjeravanju – kako dijete treba da spremi svoje stvari.

Slika 1. Organizacija na stolu

Dijete će za neko vrijeme naučiti, gdje treba da stavi pernicu, gdje ostale stvari. Kad učenik nauči organizaciju na stolu, postupno napuštamo “okvire”. Naš učenik na početku prvog razreda nije mogao sjediti više od 5 minuta. Trebao je puno malih odmora. Kako bismo ga motivirali, upotrijebili smo razne igre, koje uključuju tjelesne aktivnosti. Učenik nije izdržao puno vremena na miru, trebao je kretanje. Na početku individualnih sati smo koristili vježbe iz Brain Gyma, koje su mu koristile i zbog drugih deficita (vježbe križnih pokreta – učenik dizao jednu nogu i dotaknuo suprotnu ruku). Slika2 Ležeća osmicaPonekad smo koristili vježbu za smirivanje i povezivanje te vježbu ležeće osmice. Ležeća osmica koristi se za vježbu pažnje, koncentracije… Osim toga uz pomoć nje vježba se vještina prelaska srednjeg polja koja je važna za učenje čitanja i pisanja. Vježbe smo koristili jer je Brain Gym namijenjen između ostalo poboljšanju koncentracije, pamćenja, kontroli hiperaktivnosti, koordinaciji pokreta… Ležeća osmica se koristi tako, da učenik s kuglicom ili prstom putuje po “putu” koji je izdubljen na ploči osmice i tako aktivira rad obje strane mozga

Slika 2. Ležeća osmica

Kako bi poboljšali koordinaciju i pažnju na aktivnost, ponudili smo učeniku dovoljno kretanja i motivirali ga za rad tijekom nastave i na druSlika 3 Reketi bez ručkege načine. Za odmore koristili smo loptice i rekete bez ručke. Dodavali smo loptice; prvo držali reket objema rukama, pa naizmjenično jednom, pa drugom.

Slika 3. Reketi bez ručke

Učenik je trebao na različite načine nositi loptice i “ježeve” na reketima, različito brzo Slika 4 Loptice i ježevihodati, nositi ih na različite načine. Učenik je loptice vodio po podu oko prepreka jednom nogom, pa onda drugom. Ponekad je kombinirao lijevu i desnu nogu, najviše na početku kad je imao poteškoće sa hvatanjem loptica nogom.

Slika 4. Različite loptice i ježevi

Da bi zapamtio što ima za zadaću dogovorilo smo, da zaokruži broj stranice ili zadaće i doda samoljepljivi listić. Otkrili smo, da jasna struktura pomaže učeniku. Tijekom nastave smo učeniku rekli npr. sada završimo zadaću, a onda kad završiš s njom, igramo se… U produženom boravku smo primijetili, da učenik voli slikati i crtati. Najviše je volio stranice za bojanje. Nije birao samo jednostavne koje bi mogao brzo obojiti već više puta i kompliciranije. Ipak ih uglavnom nije završio jer je trebao odmor. U drugoj godini poteškoće na području pažnje su se smanjile. To ne znači, da ih više nije bilo. Učenik je još uvijek trebao pomoć učitelja, da mu dodatno objasni upute i podjeli ih na manje dijelove, da usmjerava pažnju.

Zaključak

Kod djece koja ima poteškoće na području pažnje i hiperaktivnosti ili samo neke od znakova ADHD-a bitno je uključivati odmore, vježbe, kretanje, provjeravati razumijevanje uputa i davati učeniku poticaj, usmjeravati ga. Ako ima poteškoće kod organizacije stvari na stolu ima smisla, da upotrijebimo “granice” na kojima je pernica, prostor za bilježnicu. Tjelesnu aktivnosti ima smisla organizirati u kombinaciji da dođemo do nekog našega cilja (npr. učenik 5 minuta radi s loptom), ali i želja učenika (npr. “Danas ne bi htio raditi s lopticama, možemo se igrati s nekom drugom igračkom?”).

Literatura

  1. Ganc, A. (2012). Trening organizacijskih veščin pri učencu z motnjo pozornosti in hiperaktivnosti. Bilten Društvo Bravo 16 (8), 47-56. Dostupno na poveznici https://drive.google.com/file/d/0B7MnkoJaLpDiNlc4QW9pd3BCYXM/view?resourcekey=0-OCDZe1FQRmCVKtGBvmciTA (2. 1. 2021).
  2. Strong, J. i O. Flanagan, M. (2011). Motnja pozornosti in hiperaktivnosti za telebane. Ljubljana: Pasadena.