Kako do bolje koncentracije učenika?

Anja Zima

Sažetak

Zašto sve više djece ima poteškoće s poremećajem nedostatka pažnje? To je poteškoća koja se sve češće pojavljuje. Uzroke možemo tražiti u suvremenom načinu života, premorenosti roditelja i učitelja. Žurba, bijeg od autentičnosti i primarnosti, tehnologija je prisutna na svakom koraku i djecu udaljava od realnosti. Njihov životni kompas je sve slabiji. Stoga mi, kao učitelji moramo tražiti metode s kojima pomažemo djeci da lakše uče.

Ključne riječi: pažnja, koncentracija, vježbe disanja, brain gym, bal-a-vis-x.

Uvod

Pri radu s djecom primjećujem sve više poteškoća s koncentracijom i čak poremećaj nedostatka pažnje. Nije riječ samo o djeci s ozbiljnim poteškoćama. Riječ je i o djeci kod koje koncentracija nije takva kakva se očekuje za određenu dob.

Da bi naučilo, dijete mora biti prisutno ovdje i sada, za dobar rad mozga tijekom jutra potrebno je mnogo energije. Dijete mora biti čvrsto na zemlji da bi moglo razmišljati, pratiti nastavu, biti pažljivo, razumijeti što je čulo. Učeniku koji ima nedostatak zemaljske energije, svaki će sat, čitanje svakog zadatka, biti zahtjevno i vrlo iscrpljujuće. Tada dolazi do toga što je svim učiteljima jako poznato. Učenici odlutaju u svoj svijet, gledaju kroz prozor, odsutni su, a kasnije dođe do ometanja nastave i čavrljanja. Djeca bolje djeluju kada rade individualno, tada je uz njih prisutna odrasla osoba, a oni se priklone energiji odraslog (Beznik, 2020). Mi roditelji i učitelji smo nakon takvog rada često izmoždeni. Osobno sam nekoliko godina promatrala samu sebe. Kada sam bila energijski prisutna, s dobrom podrškom, učenici su bolje učili, a rad u razredu je prolazio bolje, učenici su bili spremniji za rad, dok je s druge strane u razdoblju iscrpljenosti bilo više lutanja, gledanja kroz prozor i ometanja nastave.

Glavni dio

Do poteškoća pri učenju često dolazi zbog nejednako razvijene lijeve i desne strane moždane hemisfere kod djece. Danas većina djece ima bolje razvijenu desnu hemisferu, dok školski sustav i način učenja u prvim godinama školovanja traži više lijevu hemisferu. A djeca nisu sazrijela za to. Djeca koja su energetski iscrpljena također imaju nejednakomjerno razvijenu moždane hemsifere.

U svom radu u razredu primjenjujem različite pristupe kako bih učenicima što više olakšala rad, učenje, pamćenje i koncentraciju. Nisam fokusirana samo na učenje. Sve počinje već prije učenja. Svako jutro započinjemo s disanjem i smirivanjem. Danas ne znamo više pravilno i kvalitetno disati. Pravilno disanje je vrlo bitno jer učvršćuje naše fizičko, psihofizičko i mentalno tijelo. Yesudian, S. in Haich, E. (2004). 

Nastavljamo s tibetanskim vježbama za djecu, tibetancima. Jednostavne vježbe omogućavaju protok energije, povezuju cijelo tijelo, kretanje, um i duh. Tijelo se smiri, kroz tijelo prolazi energija, a djeca se prizemlje. Schmidt (2008).

Tijekom dana više puta napravimo brain gym vježbe. Mozak može uspješno djelovati ukoliko su usklađene lijeva i desna strana mozga. Jednostavne brain gym vježbe možemo izvesti brzo, prije nastave, s njima rasterećujemo učenike i povezujemo obe strane mozga, emocije te mišljenje. Za dobro djelovanje jedne i druge strane mozga prije svega je potrebna osnovna energija. Vrlo su bitne učinkovite veze svih neuronskih puteva. Ukoliko previše koristimo samo jednu polovicu mozga, to dovodi do stresa. Gledanje televizije, igranje video igrica su najčešće aktivnosti u kojima djeca razvijaju samo jednu stranu mozga. Za učinkovito djelovanje mozga važne su sve tri dimenzije, književna (bitna za čitanje, pisanje, komunikaciju, …), centralna (emocije, organizacija, opuštanje, pamćenje, podsjećanje, koordinacija, …) i fokusna (razumijevanje, sposobnost reagiranja u situacijama).  Brain gym aktivnosti omogućavaju koordiniranu komunikaciju između svih dijelova mozga, kako bi učenje išlo svojim  prirodnom putem. Eržen (2000)

U svoj rad uvodim i  metodu Bal-a-vis-x. Niz precizno oblikovanih ritmičkih vježbi zahtjeva koordinaciju cijelog tijela, vizualno praćenje, usmjerenu pažnju te samokontrolu ponašanja. Bal-a-vis-x sastoji se od široke palete vježba, protokol počinje s jednoručnim prenošenjem vrećice, zatim loptice, slijede vježbe s dvjema vrećicama i lopticama. Vježbe radimo jedan na jedan, zatim u paru te na kraju u grupi. Vježbe uz koncentraciju i koordinaciju potiču i sudjelovanje, propitivanje sebe, a podržavaju i međuvršnjačko učenje. Vježbe zahtjevaju strpljivost, poštovanje i odgovornost, a sve to učenicima donosi samopoštovanje te motivaciju. Kod izvođenja metode preporučuju se daske za ravnotežu. Ravnoteža je jedna od najvažnijih osjetila, no na žalost je zaboravljena. Za dobru ravnotežu važno je vizualno praćenje. Većina djece s poteškoćama u učenju, ADHD-om ima loše vizualno praćenje. Metoda se na početku koristila za djecu s posebnim potrebama, ali se pokazalo kako odlično djeluje na sve, odrasle i starije. Kao vrlo uspješna pokazala se u radu s osobama sa specifičnim poteškoćama učenja, s ADD, ADHD, s cerebralnom paralizom, osobama iz autističnog spektra, anksioznošću, depresijom. Učenici koji nemaju poteškoća koristeći tu metodu poboljšavaju svoja postignuća. Eržen (2020).

Zaključak

Učitelj nije samo učitelj koji predaje gradivo. Djecu moramo naučiti i vještine za što lakše usvajanje novih znanja, metoda za smanjenje stresa i napora. Moramo im osigurati što bolje uvjete za rad, koncentraciju i usvajanje novih znanja. Učenike tijekom učenja nastojimo što više prizemljiti i očuvati kontakt sa sobom. Najučinkovitije učenje je kroz kretanje, stoga pokušavam što češće unositi kretanje u sve sate nastave. Kada učenici odlutaju s mislima mogu popiti gutljaj vode te se brzo vratiti. Moji učenici imaju bocu s vodom cijelo vrijeme na stolu. Kada primijetim da je netko nekoncentriran, opomenem ga, voda ga razbistri, a rad lakše krene dalje. Nažalost, spomenute metode ne donose rezultate preko noći, potrebna je ustrajnost i preciznost.

Učenicima nije naporno samo dopodne u školi već cijeli trend u kojem živimo. Neprestana žurba, užurbavanje djece, često previše tražimo od njih. U njima se gomilaju stres, nemir, strahovi. Stoga je važno i opuštanje. Djeca vole i vizualizaciju koja se dosta koristi u praksi.

Literatura

1. Beznik, L.  (2020). Izčrpani starši, izčrpani otroci. Radovljica: Platea
2. Eržen, M. (2020). Brain gym. Dostupno prosinac 12, 2020, na: https://avevita.si/brain-gym/
3. Eržen, M. (2020). Bal-a-vis-x. Dostupno prosinac 17, 2020, na: https://avevita.si/bal-a-vis-x/
4. Schmidt, G. (2008). Tibetančki za otroke. Dostupno prosinac 17, 2020, na: http://www2.arnes.si/~gschmi/
5. Yesudian, S. in Haich, E. (2004). Joga za zdravje. Ljubljana: Aurora.