Međugeneracijsko druženje

Irena Herlah

Sažetak

Međugeneracijska druženja iznimno su važna kako za starije tako i za mlade jer potiču izmjenu iskustava i mladenačku razigranost. Bit povezivanja je prije svega dobar međuljudski odnos i ostvarenje međugeneracijske solidarnosti. Međugeneracijska suradnja donosi novu kvalitetu života svim sudionicima.

Čovjek je društveno biće i važnost druženja je gotovo jednako važna kao i hrana i piće.

Ključne riječi: druženje, zabava, razmjena iskustava.

1. Uvod

Zreli stariji ljudi imali su tijekom vremena – i dan danas još uvijek imaju – posebnu ulogu u društvu, ulogu mudraca. Čovjeku je teško doći do istinske životne mudrosti ako godinama ne stekne dovoljno iskustva i ne nauči tijekom godina odvajati žito od kukolja. Sazrijeva samo čovjek koji tome s veseljem teži, koji unatoč svemu što je proživio još uvijek ima obilje svojih želja i potreba. Stoga, ako želimo kvalitetno stariti, moramo imati pozitivan stav prema starosti i stvarati dobar suživot između starijih i mlađih generacija.

2. Sudjelovanje i druženje sa štićenicima

Djelatnici Doma za brigu o odraslim osobama Velenje svjesni su važnosti druženja i zabave za svoje štićenike pa surađuju s vrtićima, školama, glazbenicima i brojnim društvima te pozvanim gostima, koji im u raznim prigodama uljepšavaju dane. Sudjeluju i u međugeneracijskim kampovima.

I ja sam se odlučila povezati naše učenike sa štićenicima Doma za brigu o odraslim osobama Velenje. Proveli smo razne radionice u kojima smo zajedno stvarali uoči Božića i Valentinova. Družili smo se i smijali tijekom društvenih igara poput Čovječe ne ljuti se i Tombola. Kako je za starije osobe vrlo važno kretanje, zajedno s njima smo organizirali natjecanja u kuglanju i bacanju lopte u koš.

Također volimo sudjelovati u njihovim satima četvrtkom u grupama. Svaku grupu ujedinjuju različiti interesi i ima svoje ime te voditelja grupe. Broji desetak štićenika. Najprije skuhaju kavu, zatim čavrljaju o aktualnim vijestima i igraju neke igre u kojima uvijek ima puno smijeha. Ako netko taj tjedan ima rođendan, svi mu pjevaju, a slavljenik svoje prijatelje počasti kolačićima. U grupama je uvijek vrlo ugodna atmosfera.

Slika 1. Druženje učenika sa štićenicima tijekom društvene igre Čovječe ne ljuti se (osobna arhiva)

Slika 2. Natjecanje u kuglanju (osobna arhiva)     Slika 3. Natjecanje u bacanju lopte u koš između starijih i učenika (osobna arhiva)

Slika 4. Ugodno druženje i čavrljanje uz čaj i ukusne kroasane (osobna arhiva)

Sudjelovali smo i u velikoj akciji koju su uspješno proveli djelatnici doma. Sve štićenike u invalidskim kolicima odveli smo do Titovog trga. Osjećali smo se vrlo počašćenim i važnim što nam je povjeren tako izazovan zadatak.

Slika 5. U šetnji sa štićenicima koji su u invalidskim kolicima (osobna arhiva)

3. Zaključak

Nakon svakog druženja učenika sa starijima svi su uzbuđeni jer je uvijek puno zabave i smijeha. Ljubaznost štićenika uvijek nas dirne u srce.

Iskustvo i mudrost starijih prenosi se na mlade, a mladi svojom razigranošću, radošću i otvorenošću uljepšavaju trenutke starijima i ulijevaju im samopouzdanje i mladenački nestašluk koji je jako dobrodošao. Isprepliću se pozitivna energija i nestašluk mladih te na drugoj strani smirenost starijih.

Učenicima koji su već ostali bez bake i djeda svaki posjet je jako nostalgičan jer se prisjećaju lijepih trenutaka koje su proveli s bakom i djedom.

Prošle i ove školske godine naši su posjeti onemogućeni zbog korone. Nadamo se da će se situacija što prije srediti kako bismo mogli nastaviti s našim sastancima.

4. Literatura

1. DOMSKI ŠTRUKL’I, Glasilo Doma za varstvo odraslih Velenje, leto 2021, številka 1 pomlad/poletje 2021

Očuvanje starih običaja

– komušanje kukuruza

Martina Križman Tavčar

Sažetak

Nekada je komušanje kukuruza bio jedan od najvažnijih jesenskih zadataka, a danas se to većinom obavlja zbog očuvanja tradicije. Budući da u prvom razredu u sklopu predmeta Priroda i društvo (u Sloveniji tzv. “spoznavanje okolja”, što bi u prijevodu značilo upoznavanje okoline) učimo o životu u prošlosti, odlučila sam da jedan dan preživimo u znaku ovog, djeci nepoznatog, pučkog običaja – komušanje kukuruza. Time sam djeci htjela približiti spoznaju da je život ljudi u prošlosti bio drugačiji nego što je danas.

Ključne riječi: kukuruz, komušanje, običaj, posao, “kozolec”, druženje.

1. Uvod

Kukuruz je bio važna hrana kako za ljude, tako i za životinje, pa su ga stoga sijali gotovo na svakoj farmi. U jesen, kada je urod sazrio, trebalo ga je pobrati i spremiti. U polju su lomili zrele klipove kukuruza i dopeljali ih kući. U selu su si ljudi oko seoskih poslova međusobno pomagali, pa su tako dolazili stari i mladi i počeli komušati. Kukuruz su objesili na “kozolec” (slovenski naziv za tradicionalnu drvenu konstrukciju za sušenje sjena), da se osušio. Kada su završili s poslom, slijedilo je ugošćavanje i zabava sa harmonikašem.

Kako bi se učenici s ovim starim seoskim običajem bolje upoznali i doživjeli ga, u prvo sam razredu izvela prirodoslovni dan na temu: očuvanje starih običaja – komušanje kukuruza.

2. Ciljevi predviđenih aktivnosti

Učenici:

• upoznaju se s drugačijim načinom života u prošlosti,
• upoznaju se z narodnim običajem komušanja kukuruza,
• okušaju se u komušanju kukuruza,
• su svjesni važnosti suradnje i međusobne pomoći,
• izrade “mini kozolec” za sušenje kukuruza,
• znaju da sami mogu doprinijeti održavanju i očuvanju okoliša u kojem žive.

3. Tijek prirodoslovnog dana

3. 1. Ponavljanje na temu jesen

Na satovima prirode i društva, odn. slovenski „spoznavanje okolja“, učili smo o osobinama jeseni. Najprije smo s učenicima uz slikovni materijal ponovili nastavni sadržaj te se potom detaljnije upoznali s jesenskim poslovima. Učenici su nabrajali što sve na jesen treba obaviti u vrtu, polju, vinogradu i voćnjaku. Među nabrojanim poslovima smo također spomenuli pohranu kukuruza. Kada sam ih upitala kako poljoprivrednici spremaju kukuruz ili što s njim naprave, nismo došli do pravog odgovora. Učenici su navodili da ga dovedu kući, ali od tuda nadalje više nisu znali što slijedi. No, znali su da iz kukuruza dobivamo brašno i krupicu za pečenje kukuruznog kruha ili kuhanje palente.

3. 2. Predstavljanje starog pučkog običaja

Zajedno smo otišli u učionicu gdje ih je dočekala hrpa kukuruznih klipova. Svako dijete uzelo je jedan klip te smo se s njima počeli upoznavati pomoću raznih osjetila. Najprije su dobili zadatak da klip opipaju i kažu kakav im se čini na dodir, potom su ga detaljno pogledali i izvijestili od čega je sve sastavljen, a na kraju smo ga još i pomirisali i opisali kakvog je mirisa.

Slika 1. Prvi kontakt s kukuruznim klipovima. upoznavanje klipova pomoću raznih osjetila

Kroz razgovor smo došli do zaključka da ovakve klipove ne možemo pospremiti nego im moramo ukloniti suvišne listove te ih objesiti na “kozolec” ili ih isplesti u pletenicu da se osuše. Učenicima sam demonstrirala kako se pravilno komuša kukuruz te im uz videosnimku predstavila ovaj tradicionalni seoski običaj.

Pogledajte videozapis.

Činilo im se zanimljivo da su u obavljanju ovog posla pomagali i ostali iz sela i djeca također, obzirom da danas žive znatno drugačije. Sviđalo im se da su se tada, unatoč poslu, znali zabavljati te se na kraju i proveseliti.

3. 3. Okusimo se u komušanju kukuruza

Unaprijed sam im najavila da ćemo i mi komušati kukuruz kao što su to nekad radili. Učenici su se posjeli oko hrpe kukuruznih klipova i započeli s poslom prema mojim uputama. Najprije smo sa klipa uklonili suvišne listove, a par smo ih ostavili i uredno poravnali, kako bi ih kasnije mogli upotrijebiti za vješanje na “kozolec”. Sa kukuruza je trebalo očistiti također kukuruzne brkove. Učenici su si međusobno pomagali i lijepo surađivali.

Budući da se ovaj posao nekada obavljao u znaku druženja i dobre volje, i sami smo također pobrinuli da nam nije bilo dosadno. Dok smo komušali kukuruz prepričavali smo zanimljive priče, šalili se i pjevali pjesme koje smo naučili na satovima glazbenog.

Slike 2. i 3. Komušanje kukuruza i priprema kukuruznih klipova za sušenje

Kad smo završili s poslom smo kukuruz, koji je bio spreman za sušenje, odnijeli u učionicu gdje nas je dočekao “mini kozolec”.

3. 4. Izrada “kozolca” i sušenje kukuruza

“Kozolec” za sušenje kukuruza smo izradili na satovima likovnog odgoja, i to od otpadne ambalaže, tuljaka toaletnog papira i raznih praznih tetrapaka. Na taj način su djeca shvatila da mogu iz neupotrebljive ambalaže ponovno napraviti upotrebljiv predmet i da ovakvim postupanjem doprinosimo očuvanju prirode.

Izrađivali smo ga u tri faze. Prvo smo tetrapake i tuljke zalijepili zajedno da je nastala čvrsta kompozicija. U drugoj fazi smo je učvrstili kaširanjem. Na kraju smo “kozolec” još obojili.

ŽSlike 4. i 5. Izrađivanje “kozolca”

Tako je “kozolec” bio gotov, pa smo na njega mogli objesiti naš kukuruz. Kukuruzne klipove smo vješali više dana po skupinama, kako bi mogla doći na red sva djeca. Kukuruz se na “kozolcu” sušio čak nekoliko mjeseci.

Slika 6. Sušenje prvih kukuruznih klipova na “kozolcu”

3. 5. Druženje i zabava

Nakon obavljenog posla smo pospremili učionicu i uslijedilo je druženje i zabava. Zaplesali i zapjevali smo uz glazbu i zasladili se keksima.

4. Zaključak

U ovom su danu učenici preko izvedenih aktivnosti shvatili da su ljudi nekada živjeli drugačije nego što oni žive danas. Došli su do zaključka da, ako su htjeli jesti, morali su si hranu uzgojiti s mnogo truda i ustrajnosti, a da ju danas većinom kupujemo u trgovini. Sviđalo im se da su si ljudi međusobno pomagali te da su u tako važnim poslovima sudjelovala i djeca. Danas skoro pa više nemaju takvu priliku. Istinski kontakt s ovim zadatkom, međutim, omogućio je učenicima da shvate da trebamo brinuti o nestajućoj kulturnoj baštini naših predaka te ju čuvati, jer će samo tako naši potomci imati mogućnost saznati kako su ljudi živjeli nekada u prošlosti.

Literatura

1. Dolenc Orbanić, N., Plazar, J., Furlan, P., Cotič, M., Čufer, E., Felda, D., Pisk, M., Saksida, I., Selinec, V., Uršič, Z., Višček, S., Volk, M. (2017.), Naša ulica 1. Delovni zvezek za spoznavanje okolja v 1. razredu osnovne šole/Radna bilježnica za upoznavanje okoline u 1. razredu osnovne škole/, DZS, Ljubljana.
2. http://www.cirius-vipava.si/lickanje-koruze
3. Fotografije – privatna arhiva.

Prijateljstvo ne poznaje granica

Nevica Iskra

Sažetak

Prijateljstvo je poseban odnos među osobama koje nisu partneri, ali se međusobno vrlo dobro razumiju. Prijatelji ti pomognu kada imaš problema, možeš računati na njih, kao i oni na tebe. S prijateljima provedemo puno lijepih trenutaka koje nikada ne zaboravimo. Ali prijateljstvo je također i vrednota, koja je, osim obitelji, jedna od najvažnijih u životu.

Moraš se jako potruditi naći prave prijatelje u životu, također i izvan granica svoje domovine. Ta me misao vodila kada sam odlučila da, s obzirom na to da smo pogranična općina s Republikom Hrvatskom, pokušam sa svojim učenicima trećeg razreda potražiti prijatelje na drugoj strani granice, u Hrvatskoj. A niti u snovima nisam pomislila na to da bih mogla doći u kontakt s pripadnicima Slovenaca koji žive u Hrvatskoj. Sa svojim sam učenicima željela istkati prijateljske veze s njihovim vršnjacima u Hrvatskoj, dopisivati se, susretati se i družiti… Mi smo dobili oboje: Hrvatske prijatelje, od kojih su neki potomci Slovenaca, a još su i u školi učili slovenski jezik. Hrvatski vršnjaci su istkali s nama prisne prijateljske veze i mogli su s nama vježbati također i slovenski jezik.

Ključne riječi: državna granica, prijateljstvo, vršnjaci, druženje.

Uvod

Za pomoć u izvedbi plana zamolila sam kolegicu koja je prije nekoliko godina predavala u školi u Rijeci. Pronašla mi je elektronsku adresu učiteljice koja je vodila 3. razred u OŠ Pećine u Rijeci i naše je dopisivanje krenulo. Na našu veliku sreću, učenici trećeg razreda su u toj školi učili i slovenski jezik kao izborni predmet. Prvo su to bili kontakti putem elektronske pošte, ali su učenici željeli više. Naravno, mi smo ih u tome podržali. Moji su učenici za prijatelje iz Rijeke stvarali na različite načine: crtali su crteže, izrađivali čestitke, sitne darove… Isto su činili i naši prijatelji u Rijeci i pisma, fotografije, maleni paketi putovali su u Hrvatsku i dolazili iz Hrvatske. A s vremenom to nije bilo dovoljno i jedni i drugi smo se zaželjeli susreta, željeli smo se upoznati, vidjeti u živo, a ne samo na fotografijama.

1. Druženje s vršnjacima iz OŠ Pećine Rijeka

U prosincu smo ih pozvali da predblagdansko dopodne i druženje s Djedom Mrazom provedu s nama. S veseljem su se odazvali našemu pozivu.

Radoznali pogledi, topao stisak ruku, slovenske i hrvatske riječi prikrale su se na usnice. Naša je ravnateljica najprije pozdravila goste, zatim je svaki učenik pozdravio svoga hrvatskoga prijatelja, prikopčao mu oznaku s imenom, koju je sam izradio, i pozvao ga na marendu. Slijedilo je druženje s ostalim učenicima nižih razreda. Nastupili smo kratkim kulturnim programom, u kojemu su sudjelovali još i dječji pjevački zbor i školska plesna skupina te se zabavali s mišicom Minkom iz kazališne skupine Kolenc, koja je slavila rođendan. Posjetio nas je Djed Mraz i darivao nas. Zajedno smo s hrvatskim prijateljima u zahvalu Djedu Mrazu i zapjevali.

Nakon završene priredbe svojim smo gostima pokazali školu i prepustili se opuštenom čavrljanju s učenicima i učiteljima. Slijedio je zajednički ručak.

Poslijepodnevni dio druženja započeli smo šetnjom po starom dijelu grada. Razgledali smo zgradu općine i nastavili put do Hodnikovoga mlina, gdje su našli svoj dom razni predmeti, namještaj, odjeća iz prošlosti. Pogrijali smo se toplim čajem te se uputili u knjižnicu Makse Samsa. Knjižničarke su predstavile svoj rad te nas pozvale među knjižne police i knjigama darovale goste iz Rijeke. Vratili smo se u školu i zasladili se kroasanima i sokom. Sve goste, učenike i učiteljice, darivali smo sitnim darovima. Naši gosti su se uz nove utiske i doživljaje teško odvojili od nas. Obećali smo si da ćemo i u buduće imati kontakte, dopisivati se i susretati. S veseljem smo prihvatili njihov poziv da ih još u toj školskoj godini posjetimo u Rijeci.

U proljeće našim smo prijateljima u Rijeci uzvratili posjet. Ujutro smo se skupili pred školom, ukrcali se u autobus te u veselom iščekivanju krenuli prema Hrvatskoj. U Jelšanama smo prešli slovensko-hrvatsku granicu. Put smo nastavili autocestom.

Pogled na more, koje se kupalo u jutarnjem suncu, očarao nas je. Vozili smo se kroz grad Rijeku na jedan od gradskih brežuljaka gdje stoji OŠ Pećine.

Prijatelji, učenici 3. razreda, već su nas nestrpljivo čekali. Ponovni je susret bio vrlo srdačan, glasan, veseo. Nakon što smo se pozdravili, pozvali su nas na marendu. Zatim su nas pratili u razgledavanju škole. Budući da se zajedno s njima školuju također i slijepa i slabovidna djeca, prikazali su nam kako izgleda njihova nastava. Isprobali smo pomagala koja ta djeca koriste. Posjetili smo također i njihovu knjižnicu.

Naši su nam prijatelji željeli pokazati svoj grad. Prvo smo se spustili do rijeke Riječine te se prošetali Korzom do Pomorsko-povijesnoga muzeja, gdje smo razgledali zanimljivu izložbu o Titaniku. Zatim smo posjetili Prirodoslovni muzej. Kustos Boštjan Surina (rodom iz Ilirske Bistrice) predstavio nam je životinjski svijet okolice Rijeke. Vrlo su nas oduševile preparirane morske i kopnene životinje u prirodnoj veličini. Najviše nas je privukao akvarij s morskim životinjama.

Put smo nastavili pored znamenitih Riječkih vrata, koja izviru još iz rimskih vremena, do pristaništa i dalje na tržnicu. Raznobojnost, šarolikost, buka i gužva potpuno su nas obuzeli. Riječinu smo prešli preko Mosta branitelja, kojega su izgradili u spomen borcima Domovinskog rata 1991.

Vratili smo se u školu gdje su nas počastili s ukusnim ručkom. Nakon ručka uputili smo se na obližnju plažu gdje smo se igrali, razgovarali, bacali kamenčiće u more te si u njemu osvježili prevruće nožice. Kasno popodne vratili smo se u školu, žalosni se pozdravili s prijateljima i obećali daljnju suradnju. Jedni drugima smo zaželjeli vesele i razigrane ljetne praznike. Puni novih doživljaja i prelijepih sjećanja na druženje vratili smo se kući.

Slijedeću je školsku godinu u OŠ Pećine došlo do kadrovskih promjena i dopisivanje se završilo. Moja su djeca napredovala u 4. razred i dobila novu učiteljicu koja nije bila spremna nastaviti tamo gdje smo mi stali. Treba biti svjestan da su to još uvijek malena djeca, koja trebaju puno poticanja, pomoći, volje, rada… da se takav projekt nastavi.

2. Druženje s učenicima dopunske nastave slovenskoga jezika u SKD Istra Pula

U početku slijedeće školske godine dobila sam novu generaciju trećaša koje sam opet potakla na suradnju i zajedno smo zavirili preko granice, ovaj put u Pulu. Već sam u OŠ Pećine sudjelovala s divnom učiteljicom, gđom.Vidom Srdoč. Naša se suradnja nastavila i ona nas je dovela u Pulu, gdje u Slovenskom kulturnom društvu Istra predaje slovenskim potomcima u Hrvatskoj dopunsku nastavu slovenskoga jezika. Poučavala je i oduševila za suradnju sedmero djece od 4. do 7. razreda.

Opet su putovala pisma, fotografije, sitni darovi koje smo izradili sami…

Ali i ovaj put nas to nije zadovoljilo i poželjeli smo druženja. Budući da je do Pule i natrag do Bistrice malo dalje nego do Rijeke, naišli smo na financijske prepreke, jer prijevoz nije jeftin.

Gđa. Srdoč i predsjednica Slovenskog kulturnog društva Istra Pula gđa. Danica Avbelj pronašle su rješenje: prijavile su nas na projekt Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta – Zavoda Republike Slovenije za školstvo: UKLJUČIVANJE SLOVENSKIH POTOMAKA U HRVATSKOJ U KVALITETNO I TRAJNO UČENJE SLOVENSKOGA JEZIKA.

S gđom. Srdoč smo pripremile svu potrebnu dokumentaciju koju je Slovensko kulturno društvo Istra Pula poslalo u Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta – Zavod Republike Slovenije za školstvo. Uspjeli smo na natječaju i dobili financijska sredstva koja smo trebali za dva susreta naših učenika.

Pripreme za susret su kod nas u Sloveniji krenule. Svi smo nestrpljivo očekivali susret koji se dogodio u ožujku na datum obilježavanja materinskog dana u Sloveniji. Prvo smo se susreli u našoj školi. Opet radoznali pogledi, topao stisak ruku, slovenske i hrvatske riječi na usnama i poneka kretnja rukom… Slijedilo je razgledavanje naše škole i, naravno, zajednička marenda, koja je probila još i zadnji komadić leda koji je još ostao i riječi su vrele iz djece. Naša su djeca željela sve pokazati, ispričati, dok su učenici iz Pule bili radoznali te su željeli puno toga doznati, razgledati, isprobati… Jezik više nije bio prepreka, razgovor je potekao, prijateljstva su se tkala.

Zatim je slijedio sat nastave slovenskoga jezika. Zajedno smo obradili pjesmu Tone Pavčeka MAMA JE JEDNA JEDINA. Svaki je učenik glasno pročitao jednu kiticu. Poklonili smo se mamama za njihov praznik. Od krep papira izradili smo karanfil, koji su učenici odnijeli svojim mamama.

Naše se druženje nastavilo. Autobusom smo se najprije odvezli u Škocjanske jame te u pratnji vodiča pogledali znamenitosti Škocjanskih jama i njihove okolice.

Put smo nastavili na seosko imanje u Narinu. Vlasnik nas je najprije proveo po imanju te nam objasnio put od sjemena do kruha. Pokazao nam je također i alate i strojeve koje još uvijek koristi u radu. Gazdarica nam je pripremila domaću marendu, koja nas je svih oduševila i glasno smo je pospremili u svoje trbuščiće. Zatim smo išli u crnu kuhinju, to je kuhinja iz starih vremena. Odjenuli smo pregače, zaštitili glave kapom za dečke i maramom za djevojčice te se prihvatili pečenja kruha. Gazdarica je najprije zamijesila krušno tijesto. Svaki učenik je dobio komad tijesta, koji je mjesio i oblikovao u štručicu. Kruh se zatim dizao u košarici. Gazdarica je svaku štručicu posebnim loparom dala u krušnu peć, gdje se kruh ispekao. Svako je dijete svoju štručicu odnijelo kući. Čitav je autobus mirisao po svježe pečenom kruhu kada smo se vračali u Bistricu. Na školskom smo se dvorištu sa suzama u očima oprostili od hrvatskih prijatelja uz obećanje da ćemo se uskoro sresti u Puli.

U lipnju smo održali obećanje i krenuli prema Puli. Atmosfera u autobusu bila je vesela, učenici su bili nestrpljivi i jedva su čekali susret s prijateljima. Susret je bio glasan, pun zagrljaja, slovenskih i hrvatskih riječi… Hrvatski su nas prijatelji vodili na razgledavanje najvećega akvarija u Hrvatskoj koji se nalazi u staroj tvrđavi Verudela.

Slijedilo je razgledavanje Arene, gdje su nam ispričali kako su u prošlosti živjeli stanovnici toga drevnoga grada, o gladijatorskim igrama nekoć i o priredbama koje se u Areni održavaju danas.

Nakon ručka prijatelji su nam željeli pokazati grad. Put nas je vodio kroz znamenita Zlatna vrata, koja potiču iz rimskih vremena, u centar grada. Posjetili smo Slovenski dom gdje se naši prijatelji druže i uče slovenski jezik. Upoznali smo također i predsjednicu Slovenskoga kulturnoga društva Istra Pula gđu. Danicu Avbelj.

Druženje je bilo neopisno, kao da se znamo već dugo godina.

O našim su druženjima izvjestili također i mediji: internetni portal Slovenci u susjednim državama i glasilo Mavrica koji izdaje SKD Istra Pula.

Zaključak

Prijateljstvo je nešto najlepše što čovjek može doživjeti. Jedna je od najvažnijih vrednota u životu. Boksar Muhamed Ali o prijateljstvu je dao nekoliko zanimljivih misli: »Što je to prijateljstvo najteže je objasniti. Ne možeš ga naučiti u školi. Ali, ako nisi naučio što prijateljstvo znači, nisi u životu naučio ništa.« Svatko od nas treba prijatelja, ponekad i više od jednoga, da mu povjeri sve tajne, sve dobre i loše vijesti te zna da te nikada neće izdati. Na svome životnom putu upoznamo puno prijatelja s kojima dijelimo zajedničke interese i mnijenja, s njima provodimo vrijeme i otkrivamo skrivene kutke domovine i svijeta. S trećašima smo slično tako satkali prijateljske veze s njihovim vršnjacima u Hrvatskoj. Oni su na neki način isto tako povezani sa Slovenijom, jer su neki potomci Slovenaca, koji ujedno uče slovenski jezik. Prisne prijateljske veze koje smo satkali traju još i danas; s nekima se od njih još uvijek dopisujemo, a vršnjaci iz Pule na taj način s nama utvrđuju stečeno znanje slovenskoga jezika.

Literarura

1. CARNEGIE, DALE. 2000 Kako si pridobiš prijatelje. Ljubljana. Mladinska knjiga
2.  https://sl.wikipedia.org/wiki/Prijateljstvo

Od čaja do čajanke

Andreja Trobec,

Bez tekućine može čovjek preživjeti samo nekoliko dana. U školi je čaj najčešće piće koje učenici dobivaju za školsku marendu. Školski čaj koji priprema kuharica nezaslađen je jer na ovaj način potičemo učenike da piju zdrava pića. Danas su učenici od kuće navikli da sve više pribjegavaju vodi koja im je uvijek na raspolaganju u školi.

Odakle čaj? Odgovor na ovo i mnoga druga pitanja dobili su učenici trećih razreda kada su tijekom nastave slovenskog jezika razgovarali o nastavnom sadržaju pod naslovom “Od čajevca do šalice čaja”. Sam sadržaj izazvao je veliko zanimanje učenika koji su nadogradili ovu edukativnu priču istražujući spomenuto jedinstveno piće i zaključili ga društvenim događajem „Novogodišnja čajanka“.

Ključne riječi: čaj, čajevac, čajanka, piće, druženje, motivacijski tekst.

1. Uvod

Čaj je piće koje pijemo kad smo bolesni. Ugasi žeđ ili nas zagrijava tijekom hladnih zimskih dana te se uz njega družimo s prijateljima. Iz povijesti učimo da se čaj, uvezen iz Kine, natjecao s kavom i postao nacionalno piće u Velikoj Britaniji. Čaj iz Kine donijeli su nizozemski pomorci u Europu početkom 17. stoljeća a prvi čaj bio je zeleni čaj. U Japanu je od velike važnosti ritual pijenja čaja koji su razvili do najsitnijih detalja.

S učenicima smo obrađujući neumjetničke tekstove osjetili šire značenje ovog sadržaja. Odlučili smo proširiti temu i provesti više aktivnosti na području međunastavne integracije nastavnih predmeta slovenski jezik, poznavanje okoliša, likovna umjetnost i glazbena umjetnost

Ciljevi provedenih aktivnosti:

• sustavno razvijanje čitanja razumijevanjem i pisanje jednostavnih tekstova,
• sažimanje tematike, ključnih podataka te ponavljanje tekstova,
• istovremeno uz obavljanje aktivnosti kuhanja čaja te promatranje događanja, korištenje u usmenom ili pismenom izražavanju odgovarajućih izraza prema slijedu događaja s riječima naprijed, tada, i onda, zatim, konačno, na kraju, dok, nakon,
• priprema i provedba društvenog događaja – čajanke.

2. Obrada motivacijskog teksta

Sve su aktivnosti proizašle iz motivacijskog teksta priče o čaju. Prije čitanja donijela sam listove zelenog čaja u učionicu u zatvorenoj staklenoj posudi. Učenici su zatvorenih očiju te samo pomoću njuha pogađali što bi mogao biti sadržaj posudice. Nisu prepoznali miris zelenog čaja. Kad sam listiće stavila u šalicu i prelila ih kipućom vodom, brzo su shvatili da radim čaj. Izazvala sam učenike pitajući ih što sve misle o riječi čaj te im rekla da ćemo nastaviti čitati tekst o čaju. Na ploču sam zapisala njihova mišljenja i pitanja o tome što će naučiti iz teksta. Prvo čitanje “Od čajevca do šalice čaja” proteklo je u tišini. U drugom su čitanju isticali nepoznate i manje poznate riječi. Nakon toga slijedilo je čitanje naglas te su učenici čitali tekst po dijelovima. Istovremeno, pri čitanju smo objašnjavali manje poznate i nepoznate riječi i pojmove, sama objašnjenja su potkrijepljena dodatnim fotografijama s interneta što je učenicima približilo razumijevanje pojmova plantaža čajevca i rad berača na njima. Na karti su potražili najveće države koje proizvode čaj: Kina, Indija, Šrilanka, Japan. Nakon čitanja su učenici radili u parovima te razgovarali što su zapamtili od pročitanog teksta. Na kraju su u tekstu potražili ključne podatke koji se odnose na postupak proizvodnje čaja te su kraći zapis po slijedu postupka proizvodnje zapisali u svoje bilježnice. Domaća zadaća je bila sljedeći dan u školu donijeti vrećicu čaja.

3. Praktična priprema čaja

3.1 Usmeni opis postupka

U razredu sam pripremila sav pribor koji mi je bio potreban na nastavi. Bile su to prazne kutije od čajeva, šalice, žličice, med, limun. Učenici su radili u parovima.

Učenici su detaljno pogledali pakiranja različitih čajeva te nakon toga o svojim zapažanjima izvijestili ostale. Primijetili su kako je na svim kutijama slikovni prikaz pripreme čaja.

Zatim sam im podijelila omotnice sa sličicama na kojima je prikazan postupak pripreme čaja. Učenici su radili u paru te sličice razvrstali u smislenom slijedu. Nakon razvrstavanja uslijedile su prezentacije nastalih razvrstavanja te su ih učenici međusobno uspoređivali. Kod opisivanja postupka pripreme čaja koristili su riječi: najprije, zatim, nakon toga, u međuvremenu, nakon, na kraju.

3.2 Kuhanje čaja nakon postupka

Prezentaciji je uslijedila priprema čaja kojeg su učenici donijeli u školu. Svaki učenik je rekao koju vrstu čaja donosi te su čajeve klasificirali u biljne i voćne. Uslijedio je praktični rad te sam ih prije početka upozorila na pažljivost pri radu. Zakuhali su vodu u električnom kuhalu za vodu i prelili je preko vrećica s čajem u šalici te promatrali zbivanja u njoj. Nakon nekog vremena učenici su izvadili vrećicu čaja i po želji dodali limun ili med u čaj te napomenuli da nikada nisu pili tako dobar čaj.

3.3

Nakon svih završenih aktivnosti učenici su opis postupka pripreme čaja zapisali u bilježnicu.

4. Čajanka

U rječniku slovenskog književnog jezika je riječ čajanka definirana: čajanka je društveni događaj na kojem se poslužuje čaj i mala užina (kao prigrizak). Tijekom navedenih aktivnosti učenici su izrazili želju za pripremom čajanke iako nitko od njih nije imao iskustva s takvim događajem. Prisjetili su se spisateljice Astrid Lindgren i njene priče “Pipi Duga Čarapa ide na čajanku” čiji tekst su već obrađivali na nastavi. Pogledali su animirani film te zatim razgovarali o prikladnom ponašanju na takvom događaju. Uslijedila je izrada plana za čajanku.

Učenici su:

• izradili pozivnice u obliku plakata,
• pozvali sve učenike i stariju djecu iz vrtićke grupe,
• pozvali glazbenog gosta,
• osmislili glazbeni i zabavni program,
• ispekli kekse,
• u školu donesli razne vrste domaćih ili kupljenih biljnih ili voćnih čajeva,
• pripremili stolove i prostor.

Budući da je bilo baš vrijeme novogodišnjih blagdana, odlučili smo se s čajankom oprostiti od stare godine i pozdraviti ulazak u novu. Učenici su usmeno i s plakatom na čajanku pozvali sve učenike područne škole. Pozvali su i stariju djecu iz vrtića koja su u novoj godini tek počeka pohađati školu. Svaki je razred dobio zadatak da se predstavi na čajanci s jednom točkom svog programa.

Slika 1. Pečenje keksa

Slike 2. i 3.: Priprema prostora

Učenici su u školi ispekli kolače. Već su same pripreme djecu potakla na veliko očekivanje ovog događaja. Prije početka pažljivo su pripremili stolove i prostor. Na čajanci su si djeca sama izabrala čaj i pripremila ga, pri tome su stariji pomagali mlađima. Glazbeni gost uljepšao je događaj svirajući instrumentalne pjesme na klaviru zatim je uslijedio glazbeni program trećeg razreda. Predstavili su se svirajući pjesme na harmonici, trubi i klaviru.

Slike 4. i 5.: Nastupi učenika

Učenici ostalih razreda pripremili su plesne točke. Također smo imali i tombolu te podijelili simbolične poklone pobjednicima. Druženje se nastavilo uz ples i pjevanje božićnih te novogodišnjih pjesama.

Slike 6 i 7: Na čajanci

5. Zaključak

Skup svih provedenih aktivnosti temelji se na motivacijskom tekstu koji smo već obrađivali. Sam tekst potaknuo je učenike na dodatne aktivnosti kroz koje su stekli nova znanja. Važno je znati slušati učenike i pružiti im priliku za sudjelovanje pri oblikovanju nastave te zato i samo učenje postane aktivno. Motivacija učenika za rad je zbog toga vrlo velika. Učitelj je zadužen da na nenametljiv način vodi učenike, a da ne preuzme vodstvo već ga prepusti učenicima istodobno koordinirajući rad i po potrebi pomažući učenicima. Ova vrsta učenja istovremeno je i zanimljiva i zabavna. Na taj način postane, ono što su djeca pridobila učenjem, za njih doživotno.

Literatura

1. Lindgren, A. 2009. Pika Nogavička. Mladinska knjiga. Ljubljana
2. Pisk, M. Saksida, I., Boj, S., Tekalec, R., Višček, S.. 2017. Naša ulica 3. Delovni zvezek za slovenščino v 3. razredu osnovne šole – 1. del. DZS. Ljubljana.
3. Standage, T. 2008. Zgodovina sveta v šestih kozarcih. Študentska založba. Ljubljana.
4. Slovar slovenskega knjižnega jezika. Preuzeto sa interneta 7. 12. 2019:
5. https://fran.si/iskanje?FilteredDictionaryIds=133&View=1&Query=%C4%8Dajanka.
6. Fotografije – osobna arhiva.

Obogaćivanje sportskih sati

Natalija Rovan, prof. sportskog odgoja

Sažetak

U posljednjem tromjesječju osnovnoškolskog obrazovanja učenici mogu izabrati sport kao jedna od mogućnosti u obaveznim izbornim predmetima. Mogu izabrati između jednogodišnjim programima kao što su sport za opuštanje, sport za zdravlje ili odabrani sport (npr. atletika, nogomet, rukomet, …). Za sve učenike koji izaberu sport kao izborni predmet, to je dodatni sat gibanja, opuštanja, ugodnog druženja s vršnjacima.

Tijekom radnog vremena pratimo nastavni plan i program, koji je propisan za pojedinačne obavezne programe. Svojim učenicima uvijek želim obogatiti sate izbornih predmeta sa sportovima, kojim inače u redovnim programima ne posvećujemo preveliku pažnju. Na tim satima spajam ugodno s korisnim, potičem veselje do sportskih aktivnosti te želim postaviti temelje učenicima, da budu u zrelijim godinama svjesni važnosti gibanja i da imaju mogućnost posegnuli za aktivnostima, koje su im bile predstavljene u okviru izbornih sportskih predmeta. U vezi s time, pokušavam svake godine izabrati drugu sportsku aktivnost te je učenicima u poslije podnevnim satima ili u subotu tu aktivnost prezentiram uz pomoć ljudi, koji su kvalificirani za takvu vrstu aktivnosti. Pokušavam sve aktivnosti organizirati tako, da budu besplatne za sve učenike.

Ključne riječi: sport, gibanje, opuštanje, druženje.

Uvod

Kao učiteljica sporta u osnovnoj školi želim učenicima predmet sport približiti do te mjere, da će ga voljeti i njegovati i u kasnijim godinama svojega života. Cijelo vrijeme naglašavam važnost gibanja, posebno u današnje vreme gdje djeca puno vremena provede sjedeći ili u školi ili doma ispred televizora, računala, igara. Sport nas povezuje, u nama potiče osjećaj zadovoljstva i opušta nas.

Učenicima su u posljednjem tromjesječju svake godine ponuđena tri izborna predmeta iz sporta:

• sport za opuštanje,
• sport za zdravlje,
• odabrani sport (atletika, nogomet, rukomet, odbojka, …)

Svaki učenik može u svakom razredu u posljednjem tromjesječju odabrati jedan izborni predmet sport, jer su to jednogodišnji programi. Učenik, koji odabere izborni predmet šport, dobiva dodatni sat gibanja, opuštanja, ugodnog druženja s vršnjacima. Svake godine učenicima nudim novu mogućnost između izbornim sadržajima sporta te prezentiram sportove, koje se u redovnim satima sportskog obrazovanja ne mogu upoznati. Odabir nove sportske aktivnosti zavisi i od učenika, jer ne želim da bi se sadržaj previše puta ponavljao, isto tako prilagođavamo se rasporedu vanjskih suradnika i obrazovni program obavljamo u poslijepodnevnim satima ili u subotu.

Ronjenje

U okviru izbornog predmeta sport za opuštanje nudim mogućnost prezentiranja ronjenja, kojeg izvodimo na obližnjem bazenu pored škole. Ronioci iz PD Krško uvijek se z veseljem odazovu i učenicima prezentiraju pravu ronilačku opremu te ukratko opisuju svoja najvažnija ronjenja. Tako se učenici upoznaju s osnovnom ABC- opremom, u koju spadaju maske, dihalice, različite duge peraje, ronilačke instrumente, ronilačku odjeću, različite ronilačke dodatke, ronilačke noževe, ronilačke oznake, regulatore i boce. Za svaku stvar doznaju zašto je važna i kada se upotrebljava. Ronioci im objasne, koliko ronjena je potrebno napraviti, da bi postao pravi ronilac i objasne najvažnije pravilo, a to je da se nikada ne roni sam, nego u paru. Nauče ih neke osnovne ronilačke znakove koje ronioci moraju znati i upotrebljavati ispod vode. Pokazuju im razliku između ABC – ronjenjem i autonomnim ronjenjem, gdje upotrebljavamo bocu sa svom potrebnom ronilačkom opremom.

Slika 1. Predstavljanje opreme

Učenici uvijek jedva čekaju odlazak na bazen, da sami probaju roniti s bocom i regulatorom u ustima. Neki se od njih opuste i uživaju u ronjenju u bazenu te više puta zarone, dok drugi učenici nisu tako opušteni jer je to za njih, normalno, put u nepoznato, novo okruženje te trebaju više vremena za opuštanje. Ronioci su cijelo vrijeme s njima, hrabre ih, kao što isto tako i ja sama uz rub bazena dajem ohrabrujuće riječi. Većina učenika oduševljena je nad prezentacijom ronjenja, ostaje im u sjećanju te svoje oduševljenje dijele s ostalim učenicima.

Slika 2 i 3. Ronjenje

Skijaško trčanje

U školi smo prije dvije godine kupili svu potrebnu opremu za rekreativni angažman glede skijaškog trčanja. Posljednjih godina najveći problem predstavlja nedostatak snijega te zbog toga teže obavljamo izabranu aktivnost tijekom sportskih sati. Kada i ako imamo mogućnost, odmah je iskoristimo.

U okviru izbornog predmeta sport za opuštanje smo prošle godine prvi puta otišli na Pokljuški maraton. Tako su svi učenici izbornoga predmeta imali mogućnost trčanja na skijama na uređenom skijaškom poligonu u Planici. Svi učenici su znali, da moraju prvo otrčati dvokilometarsku stazu, gdje nam je cilj bio sudjelovati i ne pobijediti. Dvokilometarsko trčanje na skijama na Pokljuci je rekreativnoga značaja, gdje svaki sudionik u cilju dobije čaj i roladu. Kada smo došli u Planicu, učenici su bili istinski zapanjeni nad snježnom idilom, koja nas je dočekala. Sunce, snijeg i planine, okružene snijegom, što ćeš ljepše.

Uživala sam dok sam gledala sudjelovanje mladih koji žele probati skijaško trčanje i gdje vrijeme nije važno, važno je uživanje i gibanje na svježem zraku, s prijateljima. Svi su učenici s lakoćom svladali dužinu staze, neki su nastavili sa skijaškim trčanjem najmanje još dva sata. Neki su od njih prošli stazu četiri puta drugi pet puta, većina njih je uživala u snježnoj idili u Planici, spoznajući nove prijatelje ili obnavljajući svoja stara prijateljstva. Nitko od učenika u tom razdoblju nije posegnuo za telefonom, nego je njihov “telefon” bilo skijaško trčanje.

Slika 3. Planica 2018

Većina učenika je pri odlasku pitala, kada ćemo ponovo prisustvovati maratonu te smo zbog toga i ove godine odlučili otići na Pokljuku, ovaj put na Rudnom polju. Pored poligona za skijaško trčanje, koji je bio dugačak kao i prošle godine – dva kilometra, učenici su mogli otići i na vojnički poligon, upoznati se s biatlonom, sanjkati, grudati, sanjkali s gumama. Ponovo su preživjeli zanimljiv, sportski obojen i aktivan dan, za kojega vjerujem da će im ostati u pamćenju.

Slika 4. Pokljuka 2019

Zaključak

Već vrapci na grani cvrkuću, da se se danas ljudi, a posebno djeca, ne kreću previše. I zato, ako se hoćemo pokrenuti, nije potrebno biti vrhunski sportaš. Pored redovnih sati sporta u školi imaju učenici danas paletu različitih sportova koji im se nude na tržištu. Ali još uvijek ima djece koja rijetko zavole bilo koju sportsku disciplinu.

Kod izbornih predmeta imaju sjajnu mogućnost upoznati druge sportove s kojima se inače u redovnim satima sportskog odgoja ne bi upoznali te zbog toga imaju, isto tako, veću opciju posegnuti za tim aktivnostima i u svojim zrelijim godinama.

Ako nađemo aktivnost koja nam se sviđa, odgovara i koja nam je ugodna, koristit će našem tjelesnom kako i duševnom zdravlju. I ako svakome učeniku dam samo mali dio u mozaiku koja će mu pomoći da se nađe u bilo kojom sportskoj disciplini te ju kasnije njegovati, pobijedila sam.

Literatura

1. Videmšek, M., Stančevič, B., Permanšek, M. : Igrive športne urice, Inštitut v Ljubljani, Fakulteta za šport. Ljubljana, 2014.
2. Mountain,A.:Ronjenje; otkrijte svijet podmorja, Dušević & Kršovnik, Rijeka, 1996.

Fotografije: osobni arhiv.

Kruna međunarodnog druženja i suradnje!

Daniela Ružić Mrak

Kada su vam mogućnosti da iskoristite čari ljeta iz raznih razloga nedostupne jedino što vam preostaje je druženje preko računala.

To i ne pada teško kada su vam sugovornici znanci vaše struke iz cijeloga svijeta. Ne da samo razmjenjujete rezultate mjerenja, već vam stižu fotografije njihovih zemalja, njihovih učenika, a nerijetko i njihovih obitelji pa i kućnih ljubimaca. Ovakva druženja otkriju vam da tamo negdje postoje vaše srodne duše i da valja prikupiti koju kunu kako biste mogli uzvratiti poziv da ih dođete posjetiti. Uistinu lijepo zvuči kada napišu…., a moja su ti vrata uvijek otvorena….

Eric, kolega iz Francuske, glavna osoba u Eratostenovom pokusu, ove je godine petnaestak dana proveo u Indiji u kojoj je nastava u tijeku. Sva mjerenja opsega ekvatora o kojima sam do sada pisala, bila su orijentirana na Mumbai, nama znan kao Bankok. Dakle, svaka od zemalja učesnica komparirala je mjerenja provedena u svom gradu sa Bankokom.

Klikom na poveznicu koje objavljujem moći ćete vidjeti mjerenja provedena 27.07.2015. diljem svijeta. Osnovna škola kneza Branimira u Donjem Muću jedina je iz Hrvatske sudjelovala u mjerenjima kao i u videokonferencii održanoj 03.08.2015.

Naći ćete opis Eratostenova pokusa kako ga je on izveo prije 2000 godina, učesnike, fotografije mjerenja, rezultate u Geogebri. Danima prije videokonferencije imali smo pokusna spajanja i ona su uvijek bila prilika da sa kolegama iz Grčke, s kojom sam ja bila u najčešćem kontaktu, popričate o školskim, ali i o neobaveznim temama.

Mjerenjima su se u školskom dvorištu pridružila dva člana Fizića, Karla Soldo i Paško Jurić, budući osmaši. 

Ovom prilikom pozivam sve kolege matematičare, fizičare, geografe i informatičare da se priključe eTwinning zajednici. Ništa ne obvezuje, radite kad hoćete i koliko hoćete, a ako u nekom od kolega dobijete dobrog suradnika i prijatelja, neprocjenjivo je!