Igrifikacija u nastavi

Kompjutorske daktilografije

Sanja Cetinjanin Thes, prof.

Sažetak

Igrifikacija nastavnog procesa suvremena je nastavna metoda sve više popularna u posljednje vrijeme te je većina nastavnika uglavnom koristi za osvježavanje i moderniziranje vlastite nastave. Svrha je ovog članka ukazati na mogućnost implementiranja igrifikacije u nastavu Kompjutorske daktilografije s ciljem povezivanja sadržaja općeobrazovnih i strukovnih nastavnih predmeta, povoljnog utjecanja na motivaciju učenika te praćenja napretka i vrednovanja postignutih rezultata. Budući da je Kompjutorska daktilografija strukovni predmet u kojem je za postizanje zadovoljavajućih rezultata neophodno kontinuirano vježbanje, upravo uvođenjem igrifikacije možemo pozitivno utjecati na ustrajnost učenika u usavršavanju brzog i točnog tipkanja, ali i napraviti moderan zaokret u nastavnom procesu od klasičnog prepisivanja tekstova iz udžbenika ili s nastavnih listića koji današnjim generacijama vrlo brzo postanu zamoran i nezanimljiv oblik vježbanja. Dodana vrijednost pri implementiranju igrifikacije je istovremeno uvježbavanje pravilnog daktilografskog zahvata na tipkovnici i ponavljanje nastavnih sadržaja nekog drugog općeobrazovnog ili strukovnog predmeta kroz predmetnu korelaciju. Mnogi digitalni alati nude besplatnu mogućnost praćenja individualnog napretka korisnika što nastavnicima može poslužiti u svrhu praćenja napretka učenika i vrednovanja postignutih rezultata.

Ključni pojmovi: igrifikacija, kompjutorska daktilografija, korelacija, motivacija, praćenje, digitalni alati.

Uvod

Igrifikacija kao suvremena nastavna metoda vrlo se često koristi kako bi se učenicima olakšalo usvajanje ishoda nekog nastavnog predmeta i/ili za provjeravanje usvojenosti određenih ishoda u obliku raznih kvizova i igara. Ova nastavna metoda pozitivno utječe na motivaciju i uključenost učenika, podrazumijeva element zabave i natjecanja, potiče kritičko promišljanje i logično povezivanje, a u nastavi Kompjutorske daktilografije može se koristiti i u službi predmetne korelacije kao spona za povezivanje potpuno različitih nastavnih sadržaja općeobrazovnih i strukovnih predmeta. Predmetna korelacija u strukovnom obrazovanju je posebno važna kako bi se dodatno istaknula važnost usvajanja ishoda svih nastavnih predmeta i učenicima olakšalo razumijevanje šireg konteksta, odnosno kako u svijesti učenika ne bi došlo do podjele na „manje ili više važne“ nastavne predmete.

Igrifikacija u službi motivacije

Kompjutorska daktilografija je vještina točnog i brzog tipkanja kojoj prethodi proces savladavanja pravilnog slijepog deseteroprstnog zahvata na slova na tipkovnici. Proces je to koji zahtijeva upornost i kontinuirano vježbanje, ali i strpljenje, jer su rezultati marljivog rada vidljivi postupno i mjerljivi tek s određenim vremenskim odmakom. Današnje generacije koje odrastaju u digitalnom okruženju i kojima je sve vrlo lako i brzo dostupno jednim klikom miša (on demand ili na zahtjev), vrlo brzo gube interes i otežano zadržavaju pažnju te ih je potrebno stalno poticati na ustrajno vježbanje i dodatni rad kod kuće. Mnogi učenici nisu svjesni da se radi o temeljnoj strukovnoj vještini zanimanja u kojem se obrazuju, a ujedno i vrlo korisnoj i nezaobilaznoj vještini modernog doba sveprisutnoj u svim zanimanjima na suvremenom tržištu rada.

Upravo iz tog razloga poticajno je već u prvom razredu u nastavu uvesti suvremene metode poučavanja i korištenje raznih digitalnih alata i platformi za vježbanje tipkanja koji omogućuju odmak od ustaljenog načina vježbanja i čine nastavane sadržaje ovog predmeta zanimljivim i današnjim generacijama. Mnoge digitalne platforme sadrže razne igrifikacijske elemente koji omogućuju praćenje individualnog napretka, ali i mogućnost usporedbe s drugim korisnicima kroz ljestvice poretka, sustav osvajanja bodova i znački i slično, što pozitivno utječe na motivaciju učenika i potiče ih na obaranje vlastitih i tuđih rezultata i rekorda.

Igrifikacija u službi korelacije

Kod osmišljavanja i pripremanja zadataka za dodatni rad kod kuće naglasak uvijek stavljam na širinu i izbor tema koje učenici mogu koristiti za vježbanje tipkanja ovisno o njihovim individualnim preferencijama i interesima te nastojim uvažiti prijedloge tema koje učenici ponude ili istaknu kao njima zanimljive.

No zamijetila sam da učenici često ni sami ne znaju što ih zapravo zanima i teško samostalno pronalaze tekstove koje bi koristili kao predložak za vježbu tipkanja. Istovremeno sam uočila da učenici ponekad nedovoljno razumiju neke općepoznate pojmove i sadržaje s kojima su se već susreli u drugim nastavnim predmetima.

Budući da mnoge mrežne aplikacije za vježbanje tipkanja nude opciju učitavanja vlastitog teksta za prijepis, vrlo je jednostavno ostvariti korelaciju s nastavnim sadržajima drugih nastavnih predmeta. Dovoljno je osmisliti i pripremiti tekst za prijepis s temom nekog drugog nastavnog predmeta (na primjer tekst vezan uz određeni naslov lektire ili povijesni događaj i slično), te ga učitati na odabranu platformu i ponuditi učenicima za vježbu prijepisa. Učenici na taj način vježbaju pravilno i brzo tipkanje te istovremeno ponavljaju nastavne sadržaje drugog predmeta.

Igrifikacija u službi praćenja i vrednovanja

Važno je istaknuti da neke od digitalnih platformi nude besplatnu mogućnost registracije (prijave) korisnika s osobnim podacima, kreiranje razrednih odjeljenja, učitavanje vlastitih nastavnih materijala te prikaz ljestvice poretka prema zadanim parametrima (točnost prijepisa, broj pokušaja i učestalost vježbanja i slično). Nastavnik stoga može koristiti ponuđene značajke u svrhu praćenja rada i napretka svakog pojedinog učenika te u konačnici i vrednovati rezultate koje učenik postiže.

Igrifikacija u nastavi

U nastavi Kompjutorske daktilografije igrifikacija se može provoditi u svim razredima i povezati s gotovo svim nastavnim cjelinama te poslužiti za moderniziranje klasičnog načina poučavanja.

Za provjeru usvojenosti ishoda koji se odnose na teorijske sadržaje ovog predmeta mogu se koristiti obrazovne igre kao što su kvizovi, igre povezivanja, igre popunjavanja i slično, a za savladavanje i utvrđivanje pravilnog zahvata na slova na tipkovnici i vježbanje točnosti i brzine tipkanja mogu se koristiti daktilografske igre koje uključuju vremensko ograničenje i sustav bodovanja.

Kod odabira odgovarajućeg digitalnog alata ili platforme potrebo je uzeti u obzir ponuđene igrifikacije elemente koji trebaju biti u skladu s nastavnom cjelinom i planiranim ishodima te razmotriti mogućnost korelacije s drugim nastavnim predmetima.

Tablica 1. Mogućnost uvođenja igrifikacije u nastavu strukovnog predmeta Kompjutorska daktilografija

Zaključak

Igrifikacija u nastavnom procesu ne predstavlja izazov samo za učenike, nego i za nastavnike jer iziskuje dodatno vrijeme za pripremu i osmišljavanje nastavnog sata, no razvoj digitalnih tehnologija i široka ponuda lako dostupnih, intuitivnih i besplatnih digitalnih alata nastavnicima uvelike olakšava implementiranje ove metode u vlastiti rad.

Dodatno vrijeme koje nastavnik uloži u osmišljavanje suvremenih metoda poučavanja vlastitog predmeta sigurno će pozitivno utjecati na učeničku motivaciju i aktivnost i radno okruženje, a vrlo vjerojatno će pridonijeti i lakšem i boljem usvajanju planiranih ishoda. Kreativan i motiviran nastavnik vlastitim primjerom potiče razvoj sličnih osobina kod svojih učenika te ih potiče na cjeloživotno učenje.

Literatura

1. https://genial.ly/
2. https://intersteno.it/
3. https://jezicneigre.com/
4. https://kahoot.it/
5. https://rjecnik.hr/mreznik/
6. https://school.keyhero.com/
7. https://stenograf.hr/
8. https://typing.com/
9. https://zty.pe/
10. https://wordwall.net/hr
11. https://10fastfingers.com/

Suvremene metode podučavanja

iz predmeta Priroda

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi trude se nastavu približiti djeci, učiniti je čim zanimljivijom, privlačnom i aktivnom. Pri tome nastojimo postići da bi učenici znanje što ga pridobiju znali upotrijebiti u svom životu. Prečesto se naime dešava da zbog količine informacija i isključivo teoretske osnove učenici zaborave informacije koje su dobili.

Ključne riječi: priroda, metode podučavanje, učenje.

ABSTRACT

We schoolteachers try to make classes more understandable for the children, to make them more interesting, varied and active. In doing so we are striving to make it possible for the children to be able to use the achieved knowledge in their lives. Too often it happens that because of the amount of information and an exclusively theoretical basis of teaching the children forget the information they have been given.

Keywords: nature study, teaching methods, learning

1. Uvod

Nastavni predmet Priroda omogućuje izuzetno mnogo praktičnog rada i aktivnog uključivanja djece tijekom nastave. Istina, upravo to zahtijeva od učitelja mnogo pripreme i vremena, no zato su rezultati takvog načina podučavanja bitno bolji.

Svaki nastavni sat Prirode – upoznavanje okoliša – kojeg pripremimo prema modelu praktičnog učenja, istraživanja, eksperimentiranja, učenicima je zanimljiv i u svom su radu kreativni i aktivni. U radu s učenicima nemamo poteškoća, no takav način rada zahtijeva od nas mnogo dodatnog pripremanja i planiranja, a od djece zahtijeva dobru mjeru međusobne suradnje, strpljivosti i aktivnog uključivanja.

2. Teorijski dio

2.1. Učenje

Učenje nije samo pridobivanje znanja, spretnosti i navika već i progresivno mijenjanje pojedinca na osnovu vlastite aktivnosti, pri čemu se postojeće znanje povezuje s novim(Ferjan, 2005).

Novija saznanja o prirodi učenja nadovezuju se na konstruktivistično, iskustveno i inovativno učenje koje približavaju proces učenja životu i pripremaju učenika na rješavanje teoretskih i praktičnih pitanja (Marentič Požarnik, 1998).

Podučavanje mora biti stvaranje situacija za otkrivanje i izgrađivanje znanja u kojima učitelj prije svega usmjerava i podstiče. Govorimo o spoznajnom procesu u kojem nije više samo naglasak na proizvodnosti nego na kreativnosti, istraživanju i suradnji (Rutar Ilc i Sentočnik, 2001).

Suvremeni pristupi podučavanju predmeta Priroda nadilaze klasični način podučavanja i učenicima daju priliku za razmišljanje (Gnidovec, 2012).

Na području podučavanja zadnjih se 15 godina razvijaju suvremeni pristupi kao protuteža klasičnom načinu podučavanja.

2.2. Konstruktivistički model podučavanja

Konstruktivistička nastava naglašava učenje kao aktivni misaoni proces. Učenici vlastitom mentalnom aktivnošću razvijaju spretnosti kritičkog razmišljanja i traže kreativna rješenja za zadane probleme. Kod takve nastave važniji je sam proces od rezultata (Marentič Požarnik, 2003). Učenik pristupa nastavnoj situaciji s prethodnim informacijama i razumijevanjem. Konstruktivistički usmjerena nastava daje središnje mjesto učeniku i njegovom predznanju (Marentič Požarnik in Cenčič, 2003).

2.3. Učenje iskustvom

Kod učenja iskustvom polazimo od učenikovog zanimanja. Učenici kod takve nastave aktivno pridobivaju vlastita iskustva koja im pomažu razumjeti, osmisliti i pridobivati znanje (Plut Pregelj, 2005).

Kod učenja iskustvom cjelovito osobno iskustvo igra važnu ulogu. Iskustvo nije rezultat kratkotrajnog sjećanja nego rezultat proteklih aktivnosti (Ivanuš Grmek in Hus, 2006). Vlastito istraživanje, eksperimentiranje, rješavanje realnih problema, učenje sudjelovanjem te navikavanje na učenje u skupini i učenje sudjelovanjem predstavljaju osnovu za postizanje ciljeva vrijednosnog i spoznajnog područja (Golob, 2001).

2.4. Inovativno učenje

Inovativno učenje usmjereno je u budućnost, njegov je glavni sadržaj predviđanje – ono stoji umjesto prilagođavanja nekom znanju. Riječ je dakle o poticanju razmišljanja, angažiranja i odgovornosti te aktiviranju mašte (Marentič Požarnik, 2005).

2.5. Uporaba IKT

Postoji mnogo razloga za uvođenje IKT (informacijsko-komunikacijska tehnologija) u škole. Jedan je od razloga sasvim sigurno postojanje informacijskog društva u kojem živimo. Zato bi morao biti cilj kojeg bi morala ostvarivati škola također i navikavanje na IKT te razvijanje spretnosti i znanja koja omogućuju uporabu IKT prilikom učenja. Pomoću IKT učenje bi se trebalo pojednostaviti, postati zanimljivijim, učinkovitijim i samostalnijim (Krnel, 2008).

3. Metode podučavanja

Metoda je način rada pri poučavanju i jednako je važna kao i nastavni sadržaj. Na izbor metoda utječu ciljevi. Za sve te nove modele podučavanja primjerene su sve metode koje u učeniku proizvedu razmišljanje, nova saznanja, šire interese i daju nove horizonte (Marentič Požarnik, 2005). U suvremenom načinu podučavanja predmeta priroda dolaze u prvi plan dolje navedene metode.

3.1. Projektni rad

Projektni rad povezuje učiteljevo vodstvo i uključuje samostalni rad učenika. Učitelj je u ulozi inicijatora a učenici su akteri i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Takav oblik učenja nastao je na osnovu želje da bi se učenici naučili samostalno i slobodno razmišljati.

3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje tom metodom odvija se uz aktivno uključivanje pojedinaca u proces mišljenja, doživljavanja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja. Tom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u izmišljenim životnim situacijama. Kroz igru učenik preuzima ulogu neke druge osobe i glumi ju. Kroz simulaciju pak učenik igra ulogu samoga sebe u izmišljenoj situaciji kao da je stvarna.

3.3. Učenje kroz sudjelovanje

Ovdje učenici rade u manjim grupama s namjerom postizanja zajedničkog cilja. Od svojih vršnjaka dobivaju važne informacije. Prednost takvog podučavanja jest u tome da djeca znaju kako se uživjeti u način razmišljanja svog vršnjaka. S druge strane poteškoća takvog načina nastave može biti nejednakomjerna aktivnost učenika.

3.4. Terenski rad

Terenski rad odvija se u stvarnom životnom okruženju i potiče suradnju. Takav način rada zahtijeva temeljitu i produbljenu pripremu, veliko opterećenje učitelja i brigu za sigurnost učenika.

3.5. Problemska nastava

U središtu je učenik. Do novih saznanja dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja (Strmčnik, 1992).

4. Zaključak

Nastavu upoznavanja okoliša izvodimo kad god je to moguće u prirodi uz promatranje šetnjom i istraživanjem u prirodi. Učenici također izvode igranje uloga, u razredu planiramo projekte, postavljamo zadatke kod kojih moraju sami rješavati probleme. Takva nastava odvija se u blok satovima ili čak cjelodnevno. S obzirom da u prvom razredu učitelji imamo mogućnost prilagođavati raspored sati – to onda i obilno iskoristimo, naročito za upoznavanje okoliša. Nastava zasnovana na gore opisanim modelima učenicima donosi zadovoljstvo i aktivno učešće. U takvom radu vrlo rado surađuju. Pri tome se uče međusobne suradnje i komunikacije.

5. Literatura

1. Ferjan T, (2005). Nekaj misli o konstruktivistično naravnanem pouku. Pedagoška Obzorja, 20(3-4) str. 147-150.
2. Gnidovec, L. (2012). Odnos srednješolcev do biologije (Diplomsko delo). Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta.
3. Golob, N. (2001). Naravoslovje in izkustveno učenje. Okoljska vzgoja v šoli. 3(1-2), str. 14-18.
4. Ivanuš Grmek, M. in Hus, V. (2006). Odprti pouk pri predmetu spoznavanju okolja. Sodobna pedagogika, 57(2), str. 68-83.
5. Krnel D. (2008). Uporaba Informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) pri pouku v nižjih razredih osnovne šole. Ljubljana, Naravoslovna solnica 13(1), str. 6-12.
6. Marentič, Požarnik, B. (1998). Dejavniki in metode uspešnega učenja. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, str. 81-103.
7. Marentič, Požarnik, B. (2003). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
8. Marentič Požarnik, B.(2005). Spreminjanje paradigme poučevanja in učenja ter njunega odnosa – eden temeljnih izzivov sodobnega izobraževanja. Sodobna pedagogika, 56(1), 58–74.
9. Marentič, Požarnik, B. in Cenčič, M. (2003). Konstruktivizem v izobraževanju. Pedagoška obzorja, 18, št. 2, str. 34-3.
10. Plut Pregelj, L. (2005). Sodobna šola ostaja šola: kaj pa se je spremenilo? Sodobna pedagogika, 56(1), str. 16-32.
11. Rutar Ilc, Z. in Sentočnik, S. (2001). Koncepti znanja, učenje za razumevanje. V Modeli učenja in poučevanja, Zbornik prispevkov 2000, Ljubljana: ZŠ, str. 19–45.
12. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Ljubljana : Didakta.

Dan prirodnih znanosti

o invazivnim stranim vrstama na Škalskom jezeru

Ines Pirmanšek

Sažetak

Dani znanosti su oblik rada u učionici koji omogućavaju učenicima produbljivanje i proširivanje znanja o prirodnim sadržajima kroz razne aktivnosti. Znanstveni sadržaj važan je sastojak svakodnevnog života. Priroda je temelj ljudskog opstanka, te je važno znati za održivost suživota i djelovanje u korist prirode. Poznavanje prirodnih znanosti temelj je za bolji ekonomski uspjeh, čemu svi težimo. Zadatak učitelja je nadahnuti učenike za sadržaje znanosti, a kroz sadržaje dana znanosti, ti se interesi učenika produbljuju. Učenici motivirani učenjem brže pamte sadržaj, uče sa zadovoljstvom i postižu bolje rezultate. Zbog toga dane znanosti treba dobro planirati, jer u protivnom možemo postići još manje interesa.

Ključne riječi: dan znanosti, invazivne strane vrste, istraživačko učenje, motivacija

1. Uvod

Dani znanosti u srednjoškolskim programima su dio aktivnosti od interesa, a broj sati određuje se obrazovnim programom. Učitelju je omogućeno da odabere tematsko područje koje treba konsolidirati i nadograditi, sadržaj se može samostalno odraditi kao znanstveni dan ili se može isprepletati s drugim područjima tijekom projektnih dana i stručnih ekskurzija. Uključivanje znanstvenih sadržaja u projektne dane zahtijeva timski rad nastavnika, a istodobno studenti razvijaju vještine povezivanja znanja iz različitih područja.

Slika 11 Rješavanje radnog lista pod vodstvom učitelja (osobna arhiva)

2. Dan prirodnih znanosti o invazivnim stranim vrstama na Škalskom jezeru

Prirodoslovne sadržaje o prepoznavanju invazivnih stranih vrsta na terenu uključujem u programe srednjeg strukovnog i srednjeg strukovnog obrazovanja iz predmeta prirodnih znanosti i biologije. Pitanje invazivnih vrsta uvrštavam u sadržaje Ekosistema i zaštite okoliša, klimatske promjene i čovjeka.

Umjetni ekosustav, Škalsko jezero, stvoren uslijed vađenja ugljena u Šaleškoj dolini, idealan je prostor za učenje i prepoznavanje invazivnih vrsta na terenu. Vodeni okoliš dodatno potiče širenje ovih vrsta. Dane znanosti provodimo tijekom vegetacije biljaka u proljetnim i jesenskim mjesecima. Metodom promatranja i istraživanja studentima objašnjavam utjecaj invazivnih stranih vrsta na određeni ekosustav. Studenti rješavaju radni list u odabranim točkama na putu učenja.

Slika 2. Dan prirodnih znanosti u proljeće 2021. uz Škalsko jezero (osobna arhiva)

Studenti su uključeni u cijelosti u integrirani proces učenja, jer učenje s otkrivanjem i istraživačko učenje vrlo su dobri oblici stjecanja novih znanja.

Slika 3. Prepoznavanje japanskog dresnika na livadi uz jezero Skal (osobna arhiva))

3. Zaključak

Čovjek se sve više otuđuje od prirode. Da bi nam priroda opet bila blizu, moramo početi razvijati već kod djece tijekom šetnji prirodom s njihovim roditeljima ili bakama i djedovima, na prvom mikroskopu, uz poklon knjige o životinjama ili dok gledamo popularne znanstvene emisije. U svim spomenutim slučajevima susrećemo se s praktičnim radom u znanosti. Važno je da učenici s pruženim sadržajem formiraju pozitivan stav prema prirodi, posebno da im se omogući stjecanja iskustva u prirodi.

Biti s prirodom,
gledati je i razgovarati s njom je stvarna sreća.
Lev Nikolajevič Tolstoj

4. Literatura

1. Skupina autora. Terenski vodič za prepoznavanje tuđih vrsta u šumama.
2. Ljubljana: Založba Silva Slovenica, Gozdarski inštitut Slovenije. 2019
3. Skupina autora. Iskustveno učenje. Ljubljana: Založba Emka. 2019
4. SMOLE DJORDJEVIĆ, Maja. Održivi razvoj s odabranim poglavljima iz biologije. Ljubljana: Zavod IRC. 2010

Obrnuta učionica 3. razreda OŠ

Natalia Rogoznica Nađ

Sažetak

Posljednjih godina polako se napušta tradicionalni školski pristup u kojem je učenik samo pasivan promatrač, a učitelj nositelj odgojno-obrazovnog procesa.  Važnost poticanja kreativnog mišljenja te uključivanje učenika u odgojno-obrazovni proces jedno je od temeljnih obilježja suvremene nastave u svijetu. Obrnuta učionica (eng. flipped classroom) je oblik nastave u kojem učenik preuzima ulogu učitelja, a samim time i voditelja cijelog nastavnog procesa. Naravno, u takvom obliku nastave, učitelj i dalje ima vrlo važnu ulogu. Obrnuta učionica je jedan od novijih oblika učenja i poučavanja, a koristi se od razredne nastave pa sve do završnih razreda srednje škole.

Ključni pojmovi: nastavni proces, učenik, učitelj, flipped classroom, obrnuta učionica

Uvod

Nastava, organizirani proces učenja i poučavanja, mijenja se u humanističku, stvaralačku i otvorenu, a u središtu cijelog odgojno-obrazovnog procesa je učenik (Koludrović i Ercegovac, 2010).

Glavni cilj nastave je osposobiti učenike za život te mu pružiti sve kompetencije potrebne za to. Od samog početka školovanja učenici stječu iskustva sudjelovanjem u različitim individualnim projektima, suradničkim projektima (rad u parovima, rad u grupi), razrednim projektima, školskim projektima, drugačijim pristupima učenju, itd. (Matijević, 2010). Koncept obrnute učionice može se koristiti samo jedan ili nekoliko nastavnih sati,tijekom jednog dana, tjedna ili nastavne godine… Ne preuzima nastavni proces u potpunosti te se može koristiti prema potrebi. Učitelj i dalje planira i priprema svaki nastavni sat (Ash, 2012).

3.b razred jedne zagrebačke škole ovu nastavnu godinu većinom je proveo u školskim klupama.  Od prvog razreda učenici su uključeni u razne eTwinning i Erasmus+ projekte, sudjeluju u različitim aktivnostima, organiziraju i sudjeluju na radionicama te posjećuju muzeje i manifestacije u središtu grada. U svibnju im je njihova učiteljica predložila da pokušaju jednu potpuno novu aktivnost. S obzirom na to da umne mape često koriste u motivacijskim etapama sata odlučila im je svoju ideju prezentirati upravo umnom mapom. U središte je napisala OBRNUTA UČIONICA, a učenici su olujom ideja iznosili svoje misli. Našle su se tu mnoge kreativne ideje, a posebno je zanimljivo kako u mnoštvu ideja ipak nitko nije pomislio da se nudi zamjena mjesta učiteljice i učenika.

Središnji dio

U 3. razredu OŠ Ivana Gundulića kroz mjesec svibanj i lipanj (2021.) koristio se koncept obrnute učionice. U razredu ukupno ima 22 učenika.

1. Od ideje do realizacije

Učenicima se ideja zamjene mjesta učiteljice i učenika se jako svidjela. Većina učenika (14) je odmah pristala, neki su htjeli još razmisliti, a neki su odmah odlučili da ne žele sudjelovati u ulozi učitelja. Kao glavni razlog navode tremu. Sa svojom učiteljicom razgovarali su o tome kako se pripremiti za sat, što je sve potrebno da bi sat bio uspješan, što je cilj svakog sata i kako prebroditi tremu i stati pred prijatelje u ulozi učiteljice.

2. Pripreme

Svaki učenik koji se javio za sudjelovanje odabrao je nastavni predmet čiji sat bi vodio (Matematika, Hrvatski jezik – književnost i Priroda i društvo). Za svaki nastavni predmet ponuđene su nastavne jedinice, a svaki učenik je odabrao koju nastavnu jedinicu želi pripremiti. Nekoliko dana prije sata sa svojom učiteljicom pogledali online video lekciju, prošli plan sata te zajednički složili završni izgled i tijek sata. Neki učenici su odlučili koristiti digitalne alate, poput zvučne čitanke i Youtube, neki ne. U razredu se nalazi pametna ploča kupljena sredstvima Erasmus+ projekta koju su neki učenici koristili samo u svrhu ploče, dok su neki koristili i interaktivne sadržaje.

3. Obrnuta učionica

Osim što ovakav koncept nastave stavlja učenike u potpuno novu i drugačiju ulogu iz cijelog iskustva ne uče samo oni, nego i učitelj. Tijekom sati u kojima učenici vode nastavni sat čujemo svoje riječi, pokrete i šale koje sad oni izgovaraju. Poštapalica koju taj tjedan učitelj izgovori nekoliko puta, a da ni ne primijeti, čuje se i po nekoliko puta na tim satima.  Neki učenici su imali tremu, neki su odustali netom prije sata, neki su stali pred svoj razred i održali sat kao da to rade svaki dan…

4. Dojmovi

Svi koji su sudjelovali žele ponovno sudjelovati, a također bi se i oni koji nisu bili u ulozi učitelja sad odvažili na taj korak.

Zaključak

Zanimljivo je da unatoč dobroj informatičkoj opremljenosti učionice (laptop, projektor i pametna ploča) većina učenika nije koristila tehnologiju. Od ukupno 12 učenika, njih 8 nije koristilo tehnologiju (pametna ploča – svrha ploča).

Jedan učenik je koristio Powerpoint prezentaciju i zvučnu čitanku (HJ), dva učenika su koristila Google maps (PID) i jedna učenik prikaz fotografija (HJ). Učenici su za motivacijski dio sata koristili većinom umnu mapu, zagonetke ili predmete povezane s temom pjesme/priče (HJ).

Iduće školske godine ponovno ćemo isprobati koncept obrnute učionice. Učenici koji se nisu javili za održavanje sata iskazali su interes za to u budućnosti, a svi učenici koji su sudjelovali žele ponoviti.

Literatura

1. Ash, K. (2012) Educators View ‘Flipped’ Model’ With a More Critical Eye. Education Week, pS6-S7
2. Koludrović, M., Ercegovac, I. (2010). Poticanje učenika na kreativno mišljenje u suvremenoj nastavi, 12(2), 427-439.
3. Matijević, M. (2010), Između didaktike nastave usmjerene na učenika i kurikulumske teorije. Zbornik radova Četvrtog kongresa matematike, 391-408.

Lokalne ekskurzije pri nastavi povijesti

Suzana Petek

Sažetak

Ekskurzije su važan dio moderne nastave povijesti u osnovnoj školi. U procesu obrazovanja predstavljaju važnu didaktičku metodu rada. Pogotovo predmet Povijesti je onaj koji samo na temelju faktografskih podataka brzo postaje monotoni predmet koji učenik vidi samo kao bazu podataka koje je potrebno zapamtiti. Stoga moramo učitelji neprestano birati inovativne pristupe i metode poučavanja koje su bliske učenicima. Osim kvalitetne prezentacije lekcije u razredu, učenicima također možemo približiti povijest kroz oblik iskustvenog učenja: lokalne ekskurzije ili edukativnog razgledavanja. U blizini svake škole sigurno se nalazi povijesna ili kulturna zgrada, spomenik ili druga materijalna baština. S njima možemo privući učenike i premjestiti svoje učionice na teren barem na školski sat ili dva. Istodobno, učitelji se također moramo dobro pripremiti, pronaći odgovarajuće točke, povezati se s lokalnom zajednicom i udrugama. Općina Cirkulane povijesno je vrlo bogata općina. Kroz ovu vrstu iskustvenog učenja, učenici treće trijade također upoznaju lokalnu povijest, znaju je cijeniti i vrednovati, a nadasve je poistovjećuju sa svojim nacionalnim identitetom. Međupredmetna integracija također je u prvom planu. U ovom prilogu predstavljam provjereni rad na terenu na satovima povijesti u domaćem okruženju, pomoću kojega učenici postižu nastavne ciljeve na satima povijesti, a istovremeno upoznaju kulturnu baštinu lokalne sredine.

Ključne riječi: satovi povijesti, terenski rad, suvremene metode rada, edukativno razgledavanje, lokalna povijest

1. Uvod

Na satima povijesti neprestano ističemo koliko je učenicima važno da povijest dožive na terenu odnosno izvan učionice. Brojni učenici razumiju povijesne procese i pojave samo kad ih iskuse i doživljavaju na vlastitoj koži, čime stvaraju vlastita sjećanja koja znaju reflektirati. Uloga učitelja povijesti ovdje je vrlo važna jer učenika stavlja izvan učionice u prirodu, na teren. Iako je potrebno više vremena za rad na terenu, postoje načini na koje učenici mogu krenuti u istraživanje povijesti čak na sat ili dva. To se može postići istraživanjem lokalne povijesti. Pritom mora učitelj dobro osmisliti nastavni sat, organizirati se, povezati se s lokalnom zajednicom i, prije svega, privući učenike.

Najjednostavnije je edukativno razgledavanje i šetnje, koje imaju pripremni karakter. Njihova je svrha upoznati učenike s novom nastavnom jedinicom. Posjetiti pojedine povijesne spomenike na terenu ili u muzeju. Ovakve vrste ekskurzija odnosno razgledavanja manje su zahtjevne i traju manje vremena – jedan ili dva školska sata [2].

2. Ekskurzija kao suvremena nastavna metoda

Nastavni oblici, metode i načini rada uvijek su raznoliki na satima povijesti i neprestano se isprepliću. Ako je bila u prošlosti povijest središnji općeobrazovni društveni nastavni predmet, čija je svrha bila obrazovanje mladih u duhu državno-političke tradicije, to danas više nije slučaj. Štoviše, u prošlosti su pedagozi na satima povijesti stavljali velik naglasak na političke i državne događaje. Posebno je zanemarivana ekonomska i socijalna situacija, uzroci za političke i vojne sukobe i njihova problematizacija [3]. Također možemo tvrditi da je u prošlosti frontalna nastava bila u prvom planu, što je danas učinkovito zamijenjeno modernim nastavnim metodama i načinima rada.

Jedan od takvih oblika rada zasigurno je lokalna ekskurzija odnosno terenski rad. To može biti također i edukativna šetnja. Sve navedeno utječe na razvoj djetetovih intelektualnih, emocionalnih i socijalnih komponenata, također je takav način poučavanja prikladan za postizanje operativnih nastavnih ciljeva [1].

Svaka ekskurzija ima određene obrazovne ciljeve, koje Potočnik definira na sljedeći način [2]:

• razvijanje mišljenja učenika kroz promatranje, usporedbu i zaključivanje,
• razvijanje mišljenja i sposobnosti samostalnog učenja i istraživanja,
• uređivanje, upotreba odgovarajućih istraživačkih metoda – rad s povijesnim izvorima, statistička obrada podataka, promatranje, analiza i sinteza slikovnog i pisanog materijala i izvještavanje,
• razvijanje sposobnosti vremenske orijentacije i prostornih prikaza,
• upoznavanje sposobnosti vremenske orijentacije i prostornih prikaza,
• upoznavanje prirodne i kulturno-povijesne baštine Slovenije (usredotočimo se na ovaj cilj jer pri terenskom radu upoznajemo povijest u lokalnom okruženju).

3. Ekskurzija po putevima općine Cirkulane

Svaku ekskurziju odnosno edukativno šetnju moram kao učiteljica povijesti dobro planirati. Budući da proizlazi iz rada u školi, također je cijelo vrijeme dopunjavam. Sve što se vidi i čuje učenicima nudi iskustveno učenje koje nadopunjuje teorijsko znanje. Nakon razgledavanja učenicima također podijelim kratki zadatak, čime ih potaknem na razmišljanje o onome što su vidjeli. Zadatke za učenike prilažem uz opise obilaska povijesnih znamenitosti.

3.1. Razgledavanje dvorca Borl

U 7. razredu važno je da učenici znaju objasniti karakteristike života ljudi u srednjovjekovnim gradovima te poznaju i razumiju ekonomsko i kulturno značenje srednjovjekovnih gradova [4]. Zbog toga ih prilikom uvođenja nove nastavne jedinice o feudalizmu vodim na razgledavanje dvorca Borl. Upravo srednji vijek ostavio je veliki trag na našim prostorima. O povijesti našeg mjesta najbolje svjedoči upravo dvorac Borl koji se nalazi u općini Cirkulane. Dvorac se prvi put detaljnije spominje 1255. godine u vezi s gospodima Ptujskima, kada je mađarski kralj Bela IV. s feudnim pismom Fridriku IV. Ptujskome dvorac također izručio. Uloga učenika: zajedno s učenicima odlazimo do dvorca. Nakon toga slijedi razgledavaju vanjskog dijela dvorca, prirodnog okoliša oko Borla i procjena njegovog strateškog položaja. Učenici se upoznaju s vlasnicima, njihovom povijesnom ulogom, mogu zaviriti u unutrašnjost dvorca. Pojedini učenici također rado dijele usmene izvore koji kruže među mještanima, njihovim bakama i djedovima itd. Budući da je do sada unutrašnjost dvorca bila zatvorena, uglavnom smo razgledavali vanjštinu dvorca, no uskoro se očekuje otvaranje obnovljenog dvorca te se već radujemo lokalnim ekskurzijama kada ćemo moći razgledati unutrašnjost dvorca. U dvorcu učenici mogu iskusiti povijesnu umjetnost, znaju je vrjednovati i povezati s drugim predmetima (važnost interdisciplinarne korelacije s likovnom umjetnošću). Mogu ići korak dalje i odvesti ih u razmišljanje i pozvati ih da kreiraju vlastitu povijest. Nudim im zadatke koje mogu obaviti na licu mjesta. Učenici se stavljaju u ulogu borlskih gospodara i napišu kratko razmišljanje.

Slika 1. Primjer razmišljanja učenika o dvorcu Borl, uživljavanje u ulogu

3.2. Razgledavanje važnijih obilježja razdoblja drugog svjetskog rata u općini Cirkulane

Zajedno s učenicima devetih razreda uputimo se kroz Cirkulane. Osredotočim se na nastavni cilj, gdje želim da učenici iz različitih perspektiva objasne događanje u Sloveniji tijekom Drugog svjetskog rata [4]. To napravimo na početku učenja o Drugom svjetskom ratu na slovenskom tlu. Pritom se želim oslanjati na lokalnu povijest. U središtu Cirkulana stoji spomenik, posvećen 38 poginulim mještanima u narodnooslobodilačkoj borbi. Uloga učenikav: Učenici zastaju kod spomenika, pročitaju imena, pogledaju simboliku i karakteristike. Zajedno se prisjećamo događaja tijekom Drugog svjetskog rata na slovenskom tlu, učenici povezuju događanja u nacionalnom i lokalnom prostoru. Nakon toga se uputimo na groblje, gdje se nalazi spomen ploča palim borcima IV. Armade NOV, koji su pali 1945. u Gradiščama. Nakon jednosatne edukativne šetnje, dajem im kratki radni list sa zadacima.

Slika 2. Radni list na kraju obilaska spomenika narodnooslobodilačke borbe

3.3. Razgledavanje spomen sobe Vladimira Bračiča

Ova lokalne ekskurzije namijenjena je učenicima od 7. do 9. razreda. Učenike vodim u spomen sobu koja se nalazi u centru Cirkulana te je nastala pod pokroviteljstvom lokalnog Društva za oživljavanje dvorca Borl. Prije toga, učenike upoznajem s poviješću škole u Cirkulanama u prošlom stoljeću. Uloga učenika: Najprije pogledamo stare školske zapise i audiovizualne izvore koji govore o prošlosti lokalnog školstva. Učenici istraže da je Vladimir Bračič bio mještanin, zaslužan za zemljopisna istraživanja područja Haloza i izniman pedagog i pokretač osnivanja viših škola u Mariboru. Također je bio prvi rektor Sveučilišta u Mariboru i zajedno s učenicima posjetimo njegovu bistu ispred škole. U spomen sobi učenici najprije pogledaju pisane i materijalne izvore o njegovom životu i istraživanjima. Upoznaju njegov način rada i njegov doprinos u rodnom gradu. Tura je vođena, učenici rješavaju prethodno pripremljenu mentalnu mapu koju im podijelim nakon razgledavanja spomen sobe.

Slika 3. Mentalna mapa za učenike nakon razgledavanja spomen sobe

4. Zaključak

Ekskurzije su važan dio suvremenog pristupa nastavi povijesti kao i drugih društvenih znanosti. Često zaboravimo da imamo brojne povijesne izvore, koji govore sami za sebe, upravo u rodnom mjestu. Najvažnija uloga ekskurzije jest pružiti učenicima iskustveno učenje koje nadopunjuje teorijsko znanje koje učenici stječu u školi [1]. Iako učenici svakodnevno prolaze pored njih, ne obraćaju pažnju dok ih zajedno ne pogledamo, možda nešto objasnimo. Tada čak i »obični« spomenici u njihovim očima dobivaju neku novu vrijednost i kod učenika potiču kritičko mišljenje. Ovakva istraživanja lokalne povijesti uvijek su vrlo zanimljiva i učenici različito reagiraju. Uglavnom veše zapamte, a istodobno znaju još bolje povezati lokalnu povijest s povijesnim događajima u nacionalnom prostoru.

5. Literatura

[1] Bezjak J. (1999). Didaktični model strokovne ekskurzije. Ljubljana, DZS.
[2] Potočnik, D. (2017). Sodobne učne metode pri pouku zgodovine. Annales. Series historia et sociologia, svezak 27, broj 4, str. 837–850.
[3] Potočnik, D. (2009). Zgodovina učiteljica življenja. Maribor, Izdavačka kuća Pivec.
[4] Kurikulum za predmet povijest. Dostopno na: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf, pridobljeno dne 22. 4. 2021.

Nastava usmjerena na učenika

Marina Mirković

Svaka bi suvremena nastava trebala biti usmjerena na učenike. U njoj je promijenjena uloga nastavnika iz predavača (kojega je zagovarala tradicionalna nastava) u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Planiranje i programiranje odgoja i obrazovanja u školi stavlja se u kontekst kurikuluma uvažavajući sve njegove posebnosti. Važna je uporaba suvremenih medija koji su uključeni u nastavu.

Slika 1. Učionica prošlosti                   Slika 2. Učionica budućnosti

Promijenjena uloga učenika iz pasivnog slušatelja i gledatelja u aktivnoga sudionika odgojno-obrazovnog procesa omogućuje učenicima da budu organizatori i realizatori takve nastave. Ciljevi su iskazani iz perspektive učenika pa je jasno vidljivo što će učenici raditi i koje će kompetencije stjecati tijekom pojedinih aktivnosti. Važan je tjedni i dnevni raspored sati čija se uspješnost vidi u primjeni blok-sati i blok-nastave kako bi se dnevna raznolikost sadržaja svela na minimalnu mjeru.

Slika 3. Usporedba nastave usmjerene na nastavnika i nastave usmjerene na učenika

Tablica 1. Karakteristike tradicionalne i nastave usmjerene na učenika

Takvoj nastavi pridonosi projektna nastava i projektno učenje pa je važno da se na nastavničkim fakultetima i u programima za cjeloživotno usavršavanje posebna pozornost posveti stjecanju kompetencija za organiziranje projektne nastave. Za nastavu u kojoj će svaki učenik biti aktivan pretpostavlja se izmjena socijalnih oblika koji zadržavaju učenikovu pažnju, ali i stvaraju ugodnu odgojno-obrazovnu klimu koja je poticaj za učenje, a proizlazi iz upravljanja razredom i stvaranjem razredne discipline.

Vrednovanje kao važan dio odgojno-obrazovnog procesa ovdje zauzima značajno mjesto jer nudi povratne informacije na nastavu od strane svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.

Slika 4. Model promjene

Alternativne škole

Alternativne škole primjeri su organiziranja nastave usmjerene na učenike. Montessori pedagogiju utemeljila je Maria Montessori. Montessori metoda ostvaruje se kroz nastavni plan i program koji se provodi uz pomoć posebno izrađenih didaktičkih materijala. Nije bit samo u usvajanju činjenica već se djeci pomaže da shvate pojave i pojmove jer tada dolaze do znanja. Da bi ovakav način rada postigao rezultate, miješaju se uzrasti u razrednim grupama. Starija djeca uče pomoći mlađoj djeci, a mlađa uče tražiti pomoć od starije djece. Materijali su u Montessori školama u potpunosti prilagođeni djeci i pomažu im da postanu neovisni o pomoći odraslih pa su tako stolice, stolovi i materijali prilagođeni dječjoj veličini, kako bi ih djeca mogla sama nositi i premještati. Učiteljice nastoje što manje poučavati, one pripremaju materijale i pokazuju kako se nešto koristi. Dosta se pozornosti posvećuje samostalnosti djece i samovrednovanju.

Utemeljitelj waldorfske pedagogije je Rudolf Steiner. Osnovna podloga waldorfske pedagogije je antropozofija – znanost o tijelu, duhu i duši te kao takva omogućuje bolje razumijevanje svega što se događa u waldorfskoj školi. U waldorfskoj se pedagogiji osjetila provlače kroz sva područja učenja jer se smatra da svi dojmovi koji dolaze preko osjetila jesu istiniti, lijepi i dobri. Učitelj ima ulogu osobe koja usmjerava i pomaže dječji razvoj i učenje. Učitelji imaju veliku slobodu u definiranju kurikuluma i strukture pojedinih predmeta. Tijekom 12 godina školovanja svi učenici su obuhvaćeni nekom vrstom umjetničke aktivnosti.

Značajka obje pedagogije jest zajednička suradnja roditelja i učitelja. Mnogi od roditelja sudjelovali su ne samo u osnivanju ovih škola, nego i danas sudjeluju u organizaciji rada škole, na stručnim konferencijama i predavanjima i mnogim drugim svečanostima.

Celestin Freinet svoj je koncept razvio u 20. stoljeću, no interes za njegove ideje javlja se tek nakon drugog svjetskog rata. Elementi Freinetove pedagogije su razredna samouprava u obliku suradnje, samostalnost u radu i učenju, učenje otkrivanjem u poticajnoj okolini.

Na temelju naznačenih okvirnih smjernica za školske programe učitelji u Freinetovim školama rade vlastite izvedbene programe, ali tek kada upoznaju djecu s kojom će surađivati. U životu škole značajnu ulogu imaju učiteljevi i učenikovi tjedni planovi aktivnosti. Na kraju svakog tjedna učenik uz pomoć učitelja definira plan svojih aktivnosti za idući tjedan. Freinetova škola prestaje biti zatvorena i izolirana od svoje okoline; organiziraju se razni posjeti tvornicama, radionicama i gradilištima.

Slika 5. Prednosti koje donosi nastava usmjerena na učenika

Suvremene nastavne strategije

Važno je pitanje subjekta u nastavi prema kojemu se određuje primjena i tip nastavne strategije i metode. Njih treba primijeniti na kognitivno, afektivno i psihomotorno područje koje je važno za razvoj cjelokupne ljudske jedinke i ostvarenje njenog punog potencijala. Tradicionalna nastava usmjerena je uglavnom samo na kognitivno područje dok se ostala dva zanemaruju. Daleov stožac iskustva je polazište za izbor nastavnih metoda, didaktičkih strategija i nastavnih medija.

Slika 6. Metode nastave i učenja koje podržavaju učenje usmjereno na učenika

Informacijska tehnologija koristi se sve više u svakodnevnom životu pa je nužna njena primjena u nastavnom procesu. Uvođenje e-obrazovanja postaje tehnološki imperativ, poboljšava se poučavanje i učenje i razvijaju se navike cjeloživotnog učenja koje će učenike pratiti kroz daljnje školovanje, ali i na radnim mjestima. Središte online nastave je sustav za upravljanje učenjem; za učenike i nastavnike on predstavlja virtualnu učionicu koja unosi nove moderne elemente učenja i poučavanja u odnosu na tradicionalnu klasičnu nastavu.

Slika 7. Računalna tehnologija omogućuje aktivnu ulogu učenika u školi i kod kuće pri učenju

Uloga nastavnika

Nastavnik mora utvrditi osnovna pravila kako bi se stvorila radna atmosfera za grupu, osigurati pozitivno okruženje za učenje. U razgovoru sa učenicima, mora utvrditi individualne ciljeve učenja, pružiti svoje iskustvo i znanje kada se to od njega/nje traži. Nastavnik će u nastavnom procesu ukloniti barijere za učenje, pratiti vrijeme, razviti ključne kompetencije učenika postavljanjem otvorenih pitanja, pružati konstruktivnu povratnu informaciju.

Slika 8. Dijagram učenja

Osnova uspješnog rada je planiranje i priprema nastavnog procesa. Važno je istraživanje vlastite nastave radi unapređivanja odgojno-obrazovnog procesa i stvaranja ugodnog i poticajnog ozračja za učenike i nastavnike.

Svaki nastavnik u svom radu treba pokazati i razvijati svoj integritet, osobnu snagu, profesionalizam i sposobnost upravljanja. Primjenom novih nastavnih metoda i e-obrazovanja nastavnik kao menadžer ima više uloga: organizator, planer, voditelj, suradnik, pomagač, koordinator, dijagnostičar, terapeut i evaluator. Za uspješan rad, on mora biti osposobljen za nove načine rada, koristiti nove metode u nastavi, pokazati svoju kreativnost u učionici, ali i izvan nje. On mora razvijati osobnu profesionalnost kroz odgovorno usmjeravanje vlastitog profesionalnog razvoja u procesu cjeloživotnog učenja.

Važan je timski rad (poučavanje) s drugim učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu s istim učenicima, kao i suradnja s roditeljima i drugim socijalnim partnerima. Potrebno je razvijati nova partnerstva s tvrtkama u zajednici.

Nastavnik menadžer uključuje učenike u sve faze planiranja kako bi oni unaprijed znali koje se teme i kojeg dana obrađuju. Na nastavu učenici moraju dolaziti pripremljeni, učiti putem rasprava i time više dobivati povratnu informaciju o svom znanju. Nastavnik vodi brigu o učenikovoj motivaciji, naglašava njegove jake strane, osigurava pomoć i podršku za dostizanje uspjeha.

Slika 9. Rezultati ankete, izvor “Večernji list”, 2. prosinca 2011. godine

Zaključak

Odabirom suvremenih didaktičkih strategija u ostvarivanju ciljeva odgoja, nastavniku se pruža mogućnost stvaranja raznih metodičkih scenarija kojima se postiže nova kvaliteta nastave, povećan interes i motivacija. Učenici se od pasivnih promatrača pretvaraju u aktivne i zainteresirane sudionike koji sudjeluju u pripremi, ostvarivanju i vrednovanju nastavnih situacija. Nastavnik i učenici stvaraju interaktivni i suradnički odnos. On se zasniva na konstruktivizmu, gdje učenik sam izgrađuje vlastito znanje na temelju prijašnjih iskustava i vlastitih mogućnosti. Primjena novih metoda pridonosi boljoj nastavi u kojoj je aktivnije sudjelovanje učenika, veći interes za nastavni predmet, bolja komunikacija i radna atmosfera.

E-obrazovanje je omogućilo dodatno poboljšanje nastavnog procesa gdje dominira učenik i njegove aktivnosti u online tečajevima uz mentorstvo nastavnika.

Nastavnik je učenicima stalni izvor motivacije za rad i učenje. U svom radu on održava učeničke interese, a istovremeno pomaže u stvaranju i razvijanju radnih navika kod učenika. On je nepresušni izvor znanja, ali i procjenitelj dometa znanja i ponašanja učenika.

Nastavi usmjerenoj na učenika pridonosi projektna nastava i projektno učenje. Promijenjena je uloga nastavnika iz predavača u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Učenici postaju organizatori i realizatori takve nastave.

Literatura:

[1] E. Jensen, Super-nastava (Nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje), Educa, Zagreb, 2003.
[2] Milan Matijević, Diana Radovanović, Nastava usmjerena na učenika, Školske novine, Zagreb, 2011.
[3] Milan Matijević Alternativne škole: didaktičke i pedagoške koncepcije, Tipex, Zagreb, 2001.
[4] CARDS Project, Labour Market Reform and Workforce Development, 2008.
[5] http://www.waldorfska-skola.com/
[6] http://www.hrmdrustvo.hr/montessori_pedagogija.html

Nastavne metode sustava kritičkog mišljenja u informatici/računalstvu

 

Marina Mirković

Cilj je svakog nastavnika u nastavnom procesu postići dobru nastavu koja obuhvaća raznolikost metoda, zanimljivu koncepciju, jasna pravila, dobru radnu atmosferu i primjerenu stručnu razinu. Nužna je dobra suradnja nastavnika i učenika na stručnoj i osobnoj razini. Učenici trebaju biti aktivni kako bi se formirali kao osobe. Osnovne metode u informatici/računalstvu su:

1. metoda usmenog izlaganja,
2. metoda demonstracije,
3. metoda razgovora,
4. metoda vježbi (praktičnog rada) i
5. metoda čitanja i rada na tekstu.

Kako u nastavi ne bi dominiralo nastavničko predavanje kao kombinacija metode usmenog izlaganja i metode demonstracije te bi se omogućila primjena i ostalih metoda, Forum za slobodu odgoja nastavnicima pruža obrazovanje za primjenu novih, atraktivnih metoda.Forum za slobodu odgoja (Forum ili FSO) je nevladina, neprofitabilna ogranizacija aktivna u Hrvatskoj od 1992. godine. Forumov osnovni cilj je predstaviti, upoznati i ohrabriti uvođenje obrazovnih standarda suvremenog demokratskog društva u hrvatski obrazovni sustav. Članovi Foruma su obrazovni stručnjaci, profesori i učitelji, ali i roditelji, studenti i učenici zainteresirani za probleme u obrazovanju te oni koji planiraju postati učitelji. Forumov cilj usredotočen je na uspostavu obrazovnog okvira i uvjeta za razvoj mladih ljudi kao kreativnih i informiranih pojedinaca što uključuje otvorenost i kritičko mišljenje.

Projekt „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“ (Reading & Writing for Critical Thinking Project – RWCT), čiji je nositelj FSO, namijenjen je podučavateljima koji traže načine kojima bi potaknuli i poboljšali proces obrazovanja. Poučavanje nastavnika ostvaruje se u osam cjelodnevnih radionica. Projekt pruža pomoć kojom se u nastavu uvode nove metode poučavanja čijom se primjenom potiče kritičko mišljenje. Te metode mogu se primijeniti u svim predmetima i na svim razinama obrazovanja pa tako i u nastavi informatike/računalstva. Cilj primjene novih metoda je uspostaviti razred u kojemu će se poticati i ohrabrivati otvorena i odgovorna interakcija. Korištenjem palete efikasnih metoda promiče se kritičko mišljenje te neovisno učenje u okviru cijelog kurikuluma. Učenici postaju odgovorni za svoje učenje, rade i uče u suradnji s drugima, pripremaju se za cjeloživotno učenje.

Slika 1: Promotivni letak projekta „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“ 

Sustav kritičkog mišljenja ne sadrži, kao tradicionalni nastavni sat, uvodni, glavni i završni dio sata, već ga čini okvirni sustav koji je obrazac metoda poučavanja primjerenih za početak, sredinu i završetak nastavnog sata: evokacija, razumijevanje značenja i refleksija pa ga zovemo ERR sustav.

Evokacija

Evokacija je prva etapa ERR sustava u kojoj se vrši nekoliko važnih kognitivnih aktivnosti. Učenici se aktivno prisjećaju svega što znaju o nekoj temi, preispituju vlastito znanje i ujedno povezuju poznato s nepoznatim. Učenike treba aktivirati kako bi došli do sadržajnog, trajnog i kritičkog razumijevanja. U ovoj etapi se od njih traži da razmisle što znaju o nekoj temi, da o njoj postavljaju pitanja i odrede svrhu učenja. Kroz početnu aktivnost izlučuju temelje osobnog znanja na koje se može dograditi novo znanje.

Razumijevanje značenja

U drugoj etapi učenici dolaze u kontakt s novim informacijama ili idejama. Zadaća je održati aktivnost, zanimanje i zamah postignut u etapi evokacije. Treba podržati pokušaje učenika da prate svoje razumijevanje. Od njih tražimo da istražuju i preispituju spoznaje te smisleno povezuju novo s poznatim. Rezultat ovog procesa je zaključivanje ili shvaćanje značenja.

Refleksija

Refleksija je treća etapa u kojoj učenici stvarno usvajaju novo znanje i u njoj dolazi do trajnog učenja. Od učenika se očekuje da vlastitim riječima počnu izražavati nove postavke i informacije jer najbolje pamte ono što razumiju u vlastitom kontekstu. Potrebno je omogućiti razmjenu ideja između učenika, čime se proširuje njihov rječnik te ih izložiti raznim shemama dok grade vlastitu. Od učenika se traži da iznova razmišljaju o idejama s kojima su se susreli i značenju koje su shvatili, te da propituju, tumače, primjenjuju, raspravljaju i proširuju to značenje na novo područje aktivnosti.

Metode ERR sustava

Početna metoda brain storming
Pisani razgovor
Petominutni sastav (slobodno pisanje)
Razmisli/u paru razmijeni
Grozdovi
Metoda INSERT
Kategorizacijski pregled
Vennov dijagram
Kockarenje
Konceptualna tablica
T-tablica
Ispremiješane rečenice
KWL tablica
Mreža diskusije
Debata
Suradničko učenje
Metoda slagalice

Slika 2. Učenici izmjenjuju iskustva i odgovore u paru      Slika 3. Prikaz grozdova vezanih uz pojam datoteka

     
Slika 4. Vennov dijagram s usporedbom svojstava datoteka i mapa

Slika 5. Izrada konceptualne tablice programskih petlji   Slika 6. Radovi ekspertnih grupa s temom oblikovanja teksta

            
Slika 7. Debata s afirmacijskom i negacijskom ekipom

Analiza primjene novih metoda u nastavi

Nastavne metode EER sustava koriste se u osnovnim i srednjim školama te na visokim učilištima. Sve je veći broj nastavnika koji završavaju RWCT seminar Foruma za slobodu odgoja prema preporukama kolega i ravnatelja škola. Premda navedene metode imaju veću primjenu u nastavnim predmetima jezične i društvene kategorije, uz određenu prilagodbu mogu se primijeniti i u tehničkim i prirodnim predmetima. Više pažnje treba posvetiti ocjenjivanju i vrjednovanju učeničkoga rada odnosno učeničkog samovrjednovanja.

Najpopularnije metode u nastavi su oluja mozgova, grozdovi, INSERT metoda, suradničko učenje, slagalica i KWL tablica. Njihovom su primjenom u nastavi i radu nastavnika uočene promjene: ostvarena je ležernija i zanimljivija nastava, opće poboljšanje, veće sudjelovanje i motiviranost učenika, bolja komunikacija s učenicima te bolja radna atmosfera. Nažalost, sve metode zahtijevaju više vremena za pripremu nastave.Nastavnici su aktivniji i zauzetiji u pripremi i provedbi nastave. Pomažu učenicima u njihovim projektima, potiču individualni i rad u grupama, potiču i slušaju diskusije učenika na zadanu temu.

Uočene su i znatne promjene kod učenika: aktivnije sudjelovanje, veći interes za nastavni predmet, bolja komunikacija i radna atmosfera, opušteniji pristup nastavi. Poboljšao se je i odnos prema nastavniku, želja za učenjem, veća je zainteresiranost. Učenici ostvaruju bolju suradnju s razrednim kolegama i imaju bolji pristup prezentiranim informacijama. Za vrijeme nastave svi učenici imaju priliku izraziti što misle ili znaju, učiti u suradnji s drugima, koristiti literaturu i aktivno sudjelovati u zanimljivoj nastavi.

Navedene nastavne metode i strategije najbolje potiču kreativnost učenika i nastavnika. Nastavnici koji koriste alternativni oblik poučavanja bolji su poticatelji kreativnosti svojih učenika od učitelja koji još uvijek koriste tradicionalan način poučavanja.Svim nastavnicima savjetujem da završe RWCT seminar. Primjena novih metoda pridonosi boljoj nastavi u kojoj je aktivnije sudjelovanje učenika, veći interes za nastavni predmet, bolja komunikacija i radna atmosfera. U komibnaciji s e-učenjem omogućeno je dodatno poboljšanje nastavnog procesa u kojemu dominira učenik i njegove aktivnosti uz mentorstvo nastavnika.

Literatura:

• E. Terhart: Metode poučavanja i učenja, Educa, Zagreb, 2001.
• J. L. Steele, K. S. Meredith, C. Temple, S. Walter: Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje, vodiči kroz projekt (I.-VIII.), Forum za slobodu odgoja, Zagreb, 2001. 
• E. Jensen: Super-nastava (Nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje), Educa, Zagreb, 2003. 
• W. Mattes: Nastavne metode (75 kompaktnih pregleda za nastavnike i učenike), Naklada Ljevak, Zagreb, 2007. 
• Forum za slobodu odgoja, mrežna stranica http://www.fso.hr/forumM/