Važnost doručka za osnovnoškolca

vilma_TS

Vilma Trošt Stenovec

Sažetak

Doručak kao prvi jutarnji obrok u danu ima veoma važnu ulogu za osnovnoškolsko dijete. To je zdrava prehrambena navika koja se oblikuje još u djetinjstvu i predstavlja uvjet za očuvanje zdravlja, bolje osjećanje i kvalitetniji život. Propuštanje doručka kao prvog obroka u danu predstavlja čimbenik rizika za zaštitu zdravlja.

U našoj školi se već više godina zaredom trudimo kako bismo učenike odgojili sa zdravim prehrambenim navikama. Zato učenicima svake godine u trećem tjednu u studenom nudimo tradicionalni slovenski doručak. Ovim projektom, koji svake godine cjelovito postavljamo, želimo mlade podučiti o redovnom svakodnevnom doručkovanju i pravilnom odnosu te odnosu poštovanja prema domaćoj hrani. U nastavku teksta predstavljen je projekt tradicionalni slovenski doručak i odgojni učinci ovog projekta kroz vrijeme u osnovnoj školi Ig.

Ključne riječi: doručak, učenik, tradicionalni slovenski doručak

Uvod

Čovjek se zdravo prehranjuje kada jede raznovrsnu, kvalitetnu i raznoliku hranu. Zato je potrebno: u tijelo unijeti dovoljno povrća i voća, što osigurava dovoljno visok unos prehrambenih vlakana, ograničiti unošenje energijski guste i prehrambeno siromašne hrane, u koju spadaju slatkiši i slatka pića i redovno jesti od tri do pet obroka hrane.

Redovno doručkovanje

Doručak tijelo opskrbljuje potrebnom energijom i hranjivim tvarima nakon duljeg razdoblja gladovanja ponoći. Jutarnji obrok u tijelu napuni glikogenske rezerve u jetrima, koje su se smanjile za vrijeme spavanja, povisuje se razina glukoze u krvi, što organizmu osigurava energiju, pozitivno utječe na funkcije pamćenja i akceptiranja te tako poboljšava jutarnje raspoloženje, a posljedično povoljno utječe na rad cijelog tijela. Punovrijedni žitni proizvod u kombinaciji s proteinskom hranom tijelo opremaju potrebnom energijom i hranjivim tvarima te se pobrinu za povoljno (sporo) podizanje šećera u krvi, a time i dulji osjećaj sitosti. Uzimanjem doručka pokrivamo četvrtinu dnevnih potreba za energijom i hranjivim tvarima, kao što su kalcij, željezo, magnezij, folna kiselina i vitamini skupine B, a smanjuje se i rizik od razvoja pretilosti. Propuštanjem doručka se neredovno prehranjujemo i posljedično koncentriramo obroke u popodnevno i večernje vrijeme i s time povećavamo rizik od razvoja pretilosti. Propuštanje doručka ili neodgovarajući doručak bitno doprinosi slabijoj učinkovitosti u školi, posljedično učenik ima loš uspjeh zbog slabijih funkcija pamćenja. Redovno uzimanje doručka kod školske djece znatno poboljšava njihove kognitivne funkcije.

Tradicionalni slovenski doručak – TSZ

Ovo je projekt koji već nekoliko godina u Sloveniji vodi i usklađuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i prehrane. Osim škola u provođenje projekta uključuju se i ostali javni i privatni zavodi. Država Slovenija s promocijom uzimanja zdravog doručka već niz godina utječe na poboljšanje odnosa prema hrani, njezinoj proizvodnji, zaštiti okoline i zdravlja populacije. Spomenutim projektom država školama s financijskom potporom omogućuje kupovinu hrane za besplatan doručak učenicima za dan slovenske hrane. Škola kupuje hranu i od nje priprema jela u skladu s normativima. Učenicima nudi jela na početku radnog dana. Paralelno s uzimanjem doručka u školi škola za učenike provodi odgojno-obrazovne djelatnosti.

U našoj školi se u provođenje ovih djelatnosti osim učitelja uključuju i drugi strukovni radnici škole: knjižničarka, informatičar, sekretarica, računovotkinja, administratorka, kuharsko osoblje, tehničko osoblje (čistačice, domar), roditelji i lokalna zajednica (Pčelarsko društvo Ig, Društvo žena i djevojaka na selu Ig, gradonačelnik).

Predstavljanje odgojno-obrazovnih sadržaja

Učitelji učenicima predstavljamo pojedine teme na način da im je na razvojnom stupnju prijatno iskustvo. Pritom uzimamo u obzir kulturne specifike. Koristimo različite oblike rada, individualni, timski rad na određenom zadatku i grupni gdje je ključno sudjelovanje učenika. Metode rada su različite, prevladava praktični rad (priprema jela i degustacija, izrada plakata i praktičnih proizvoda) na temu slovenski doručak. Istovremeno učenike s razgovorom i objašnjenjem potičemo te navikavamo na redovno uzimanje kvalitetnog doručka, kako bi upotrijebili znanje o mudrom odlučivanju o vlastitoj prehrani i u smislu osiguravanja zdravlja.

U sklopu projekta koji se na našoj školi odvija od 2011. godine, u trećem tjednu u studenom, događaj obilježavamo na različite načine s različitim aktivnostima:

  • Na radijskom satu učenici s mentoricama pripremaju kulturni program, za osvješćivanje o važnosti doručkovanja i promociji kulturnog prehranjivanja. Kod te djelatnosti učenici razgovaraju s gostima, pjevaju i sviraju na instrumente, recitiraju pjesme, pripovijedaju priče.
  • Na nastavi domaćinstva u 5. i 6. razredu i izbornom predmetu Suvremena priprema hrane upoznajemo sadržaje koji su povezani sa zdravom prehranom, razgovaramo o važnosti doručka i korištenju lokalno proizvedene hrane.
  • Na temu zdrav doručak učenici riječima i likovno stvaraju na slovenskom jeziku, likovnoj umjetnosti u produženom boravku.
  • Na razrednom satu upoznajemo zdrave navike doručkovanja, učenici izrađuju plakate.
  • Svake godine učenici 4., 5. i 6. razreda s mentoricama pripremaju izložbu o zdravom doručku na izložbenom panou pred zbornicom i u predvorju škole.
  • Na nastavi domaćinstva i izbornom predmetu Suvremena priprema hrane učenici kuhaju izabrana jela za doručak i za vrijeme nastave i na odmorima nude ih na degustaciju i ostalim učenicima.
  • Za učenike od 1. do 4. razreda organiziramo prirodoslovni dan, gdje lokalni pčelari s predavanjem i degustacijom različitih vrsta meda predstavljaju pčelarstvo i važnost pčela.
  • Lokalni dobavljači hrane (Žito, Ljubljanske mlekarne, mlekarna Krepko) učenicima predstavljaju svoje proizvode.
  • Ponuda besplatnog doručka za sve (učenike i zaposlene OŠ Ig) za dan slovenske hrane.
  • Posjet gradonačelnika na dan izvođenja doručka, upoznavanje lokalne zajednice o pripremama i tijeku projekta.
  • Pisanje članaka o aktivnostima povezanih s TSZ u lokalni časopis Mostiščar.
  • Posjet farme, upoznavanje s proizvodnjom hrane, posjet voćnjaka, branje jabuka, prešanje jabučnog soka.
  • Posjet sajma Priroda zdravlje i degustacija ekoloških proizvoda.
  • Degustacija domaćeg kruha i dobrota društva seoskih žena i djevojaka. Prezentacija njihovog rada na zajedničkoj priredbi
  • Prezentacija lokalne farme Strle na priredbi i višegodišnja donacija mlijeka školi za dan slovenske hrane.

Sve spomenute aktivnosti svake godine provodimo s namjenom osvješćivanja djece o važnosti redovnog doručkovanja.

Zaključak

Učinci našeg višegodišnjeg rada za poboljšanje navika doručkovanja učenika u Osnovnoj školi Ig su vidljivi.

Grafički prikaz: Frekvencija doručkovanja učenika OŠ Ig kroz vrijeme

doručak

U školskoj godini 2011/2012, kada smo započeli s projektom TSZ, s anketom o školskoj prehrani učenike smo ispitivali o frekvenciji doručkovanja. 24,3 % učenika nije doručkovalo, 28,9 % učenika je povremeno doručkovalo i 46,8 % učenika je pred dolaskom u školu kod kuće doručkovalo.

Anketu smo ponovili nakon četiri godine s namjerom provjeravanja kako su organizirane aktivnosti u vezi s poticanjem navika doručkovanja utjecale na učenike.

Utvrdili smo da se smanjio udio učenika koji su u školu došli bez doručka na 22,2 % učenika, 27,4 % je povremeno doručkovalo i narastao je udio učenika na 50,4 %, koji su kod kuće doručkovali.

Na zadnjem istraživanju 2019. smo utvrdili da je u školu došlo samo 9,5 % učenika bez doručka, povremeno je doručkovalo 34,4 %, povećao se udio učenika na 56,1%, koji redovno svaki dan kod kuće doručkuju.

Kao odgojno-obrazovna institucija i dalje ćemo inzistirati na projektu Tradicionalni slovenski doručak, pošto su naši višegodišnji napori urodili plodom.

I dalje ćemo s novim promocijskim sadržajima poticati i osvješćivati o važnosti zdravog doručka među našim školarcima i s time utjecati i na one učenike koji pred odlaskom u školu ne doručkuju. Svi dobro znamo da škola nije samo ustanova koja obrazuje, već i odgaja za život. Odgoj o zdravim prehrambenim navikama je bitan dio zdravog načina života pojedinca.

Literatura

  1. Gabrijelčič Blenkuš, M., Gregorič, M., Fajdiga Turk, V. Prehrambene navike i prehrambeni status. V: Jeriček, H., Lavtar, D., Pokrajac, T., Sa zdravljem povezano ponašanje u školskom razdoblju. Ljubljana: Institut za zaštitu zdravlja Republike Slovenije, 2007., 31–52.

  2. Jeriček, H., Lavtar, D., Pokrajc, T. (2007). HBSC Slovenija sa zdravljem povezano ponašanje u školskom razdoblju. Ljubljana. Institut za zaštitu zdravlja Republike Slovenije[MM1] .
  3. Tradicionalni slovenski doručak. Dostupno na naslovu: http://tradicionalni-zajtrk.si/

[MM1]Prvi in drugi vir sta različno navedena

Kako možemo izgraditi međusobne odnose

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Moderni učitelj mora biti svjestan da u njegovom razredu sjede učenici koji na različite načine reagiraju na pritiske koji nastaju kao posljedica modernog i stresnog načina života. Vježbanje usredotočene svjesnosti jedan je od načina da se učenici nauče kako se lakše mogu suočiti s tim pritiscima. Djeca mogu prepoznati koliko je važno da se smire i da u svakom trenutku – dobrom ili lošem – poslušaju sebe i okolinu. U školi se s takvim problemima moramo pozabaviti razborito, kreativno i primjereno trenutnoj situaciji. Tako će djeca možda postati pozornija, motiviranija, koncentriranija, a zbog toga i uspješnija, zadovoljnija sa sobom i okolinom. Odrasti će u samopouzdane, odgovorne, psihički stabilne osobe, koje će život prihvaćati takav kakav i je, znajući da ne mogu mijenjati prošlost, da se ne smiju pretjerano opterećivati s budućnošću i da mogu živjeti punim životom stvarajući svaki trenutak u sadašnjosti.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, emocije, stres, opuštanje, učenik, međusobni odnosi

Uvod

Današnji učitelji živimo i radimo na drugačiji način od naših prethodnika, a krajnji cilj još uvijek ostaje isti: zadovoljni učenici koji u školi na različite načine stječu znanje i uz to se i dobro osjećaju.

Postizanje tog cilja nije tako jednostavno. Naime, djeca žive u jako brzim vremenima, cijeli dan izloženi su različitim obvezama, a time i pritiscima i stresu. S vremenom gospodari školaraca postaju školsko zvono i sat. Često i nemaju slobodnog vremena. Ako usprkos svim obvezama i pronađu malo slobodnog vremena, najčešće ga provode ispred televizije, računala, telefona, u virtualnom svijetu igara i na društvenim mrežama.

Sve navedeno utječe i na uspjeh u školi i međusobne odnose. Učenici sve više imaju poteškoća s pozornošću, a puno stvari rade usput bez da su ih svjesni. Teško pokazuju svoje emocije, manje imaju suosjećanja i empatije prema drugim ljudima, postaju sve veći individualisti i na žalost i egoisti. Ne znaju kako se zaustaviti, promatrati, smiriti se, razgovarati, isključiti sve ometajuće podražaje i jednostavno uživati u danom trenutku.

1. Što je usredotočena svjesnost?

Spasojević (2015) kaže da je usredotočena svjesnost svijest o sadašnjem trenutku i samoga sebe, svojih misli i osjećaja, svojega tijela i okoline. Ujedno, radi se i o prihvaćanju samoga sebe i svojih osjećaja, misli, tijela i okoline. Sve navedeno prihvaćamo bez rezerve, odnosno, tako kakvo jest. Sve je točno takvo kakvo jest u danom trenutku. Vježbanje usredotočene svjesnosti vodi nas prema danom trenutku u kojemu nema prošlosti i budućnosti (Spasojević, 2015).

»Riječ usredotočena svjesnost znači »izoštrena svijest« osjećaj da u svakom trenutku znamo što radimo dok se nešto događa« (Williams u Penman, 2016, str. 9).

2. Vježbanje usredotočene svjesnosti u razredu

Usredotočena svjesnost pozitivno utječe na djecu. Dugoročno, omogućuje im puniji život, zadovoljstvo sa samima sobom, samopouzdanje i razvoj unutrašnjeg mira.

Vježbe koristim kao motivaciju u uvodnim nastavnim aktivnostima, kao smirenje u završnim nastavnim aktivnostima, za povećanje koncentracije prije provjere i ocjenjivanja znanja i za opuštanje u različitim zahtjevnijim situacijama.

3. Primjeri vježbi

Vježba Vibriranje, da »istresemo stres«

Tu vježbu koristimo, kada su učenici nemirni, razdražljivi i pod stresom. Vježbu izvodimo stojeći, skidamo obuću, zamračimo prostor. Na taj način djeca jedni druge ne vide, ne smiju se, svatko se može posvetiti samom sebi. Vježbu uz živahnu instrumentalnu glazbu izvodimo oko sedam minuta. Pravilo je da nema pravila. Jednostavno započinjemo vibriranjem pojedinih dijelova tijela i tako istresemo sve što nas tišti i iz sebe „istresemo“ sve što nas opterećuje.

Vježba Osjećam glazbu

Učenici sjede na tlu. Puštamo glazbu koja je najprije divlja, brza i glasna. Djeca se u sjedećem položaju na tlu jednu minutu gibaju u ritmu brze i glasne glazbe. U slijedeće četiri minute glazba svake minute postaje tiša i smirenija. Učenici slijede njezin tempo i jačinu. Zadnja minuta vježbe je bez glazbe, kada učenici tiho sa spuštenim rukama i zatvorenim očima mirno sjede na tlu.

Vježbe disanja

Prije nego što započnemo s vježbama disanja važno je da se dobro namjestimo. Vježbe možemo izvoditi na nogama i u sjedećem ili ležećem položaju. Važno je da je kralježnica u uspravnom i ravnom položaju te da nam je udobno.

Kada stojimo kralježnica mora biti ravna, ruke su spuštene uz tijelo, dlanovi okrenuti prema nogama, stopala u laganom raskoraku. Ako vježbu izvodimo u sjedećem položaju, sjedimo uspravno na stolici s ravnim naslonjačem i odgovarajućom visinom sjedala. Leđa malo odmaknemo od naslonjača, stražnjicu pomaknemo unatrag, opustimo ramena, stopala stavljamo na tlo. Ako vježbe disanja izvodimo u ležećem položaju, legnemo na leđa, ruke stavimo uz tijelo, dlanovi su okrenuti prema stropu, noge su istegnute i nisu prekrižene. U svim položajima oči držimo zatvorene ili spustimo pogled.

Na početku izvodili smo vježbe kod kojih pazimo na svoje disanje, vježbe trbušnog i meditacijskog disanja, a kasnije vježbe su malo i zahtjevnije (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Fotoaparat

Vježbu izvodimo u prirodi, određujemo prostor za gibanje i promatramo ga. Učenici se podijele u parove, jedan je fotograf, a drugi fotoaparat. Onaj koji igra ulogu fotoaparata žmiri, a fotograf ga odvodi na određeno mjesto. Fotoaparat usmjerava prema određenom motivu. Na određeni znak (klik) učenik koji igra ulogu fotoaparata na pet sekundi otvara oči i pokušava najbolje što može zapamtiti sadržaj „snimljene fotografije“ i što više njezinih detalja. »Fotoaparat« uslika tri fotografije i potom učenici zamijene uloge. Nakon završetka vježbe razgovaramo o njezinoj izvedbi, osjećajima učenika, razlikama između „snimljenih“ fotografija i promatranju izdaleka.

Vježba Meditacija, vizualizacija

U razredu često koristimo meditacije, sakupljene u knjizi Relax kids = Opustite se djeco!. Zvjezdica želja (Viegas, 2012).

Prostor zatamnimo i uz nježnu meditacijsku glazbu udobno se namjestimo u sjedeći ili ležeći položaj. Učitelj govori tiho, jasno i cijelo vrijeme u istom ritmu. Učenici u mislima putuju prema zvijezdama u svemir, na planinu…

Vežba Mandale

Mandala znači magični krug. To je meditativna slika koja uvijek ima sredinu oko koje se oblikuje kružni motiv. Bavljenje s mandalama pomaže nam da se smirimo, poboljšava sposobnost koncentracije, vježba motoričke sposobnosti i način je spoznavanja samoga sebe (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Što kažem, kada se dogodi

Učitelj navede primjer događaja koji se svakom od nas može dogoditi u svakodnevnom životu. Zatim jedan od učenika napušta razred, ostali se u jednoj minuti dogovore, kako da ga prime u razred, što će mu kazati o tom veselom ili žalosnom događaju.

Primjeri događaja: kolega odlazi na zahtjevno natjecanje u plesu, kolega je osvojio medalju na atletskom natjecanju, kolegica je dobila brata, nekome je umro djed (u tom slučaju učitelj napušta razred) …

Vježba Stvaramo zajedno ali ipak svatko na svoj način

Učitelj pripremi velike prazne listove papira i stavlja ih na stolove. Učenici u grupama sjednu oko stolova. U potpunosti su tihi, cijelo vrijeme crtanja na papir ne dogovaraju se o tome što će i gdje će crtati. Znaju da na crtežu ne smiju ništa popravljati, dodavati, precrtavati. Na učiteljev znak prvi učenik svoju ideju počinje crtati na papir. Na dogovoreni znak s crtanjem nastavlja i drugi učenik. Nakon ponovnog znaka završava sa crtanjem (možda i tijekom poteza), onaj koji je crtao prije njega kaže kako se osjećao dok je kolega crtao. Poteškoće se pojave, kada netko precrta ili šara preko nečega što je nacrtao drugi učenik. Povrijeđeni učenik reagira neprimjereno, ljuti se, protestira, viče. Kako će reagirati slijedeći? Pokušat će popraviti sliku ili će hladno i neosobno crtati neku svoju temu? Na kraju vježbe obavezno mora uslijediti razgovor o osjećajima. Naime, učenici moraju biti svjesni da ponekad možemo biti ljuti, žalosni ili slično. Važno je da o tome govorimo i da je naša reakcija primjerena.

Zaključak

Život u modernom društvu za odrasle i za djecu postao je jako zahtjevan. Usredotočena svjesnost može biti put do zadovoljstva, sreće i unutrašnjeg mira.

Budući da djeca veći dio dana provode u školi, ona je nesumnjivo prostor za vježbanje te sposobnosti.

Moje iskustvo s uvođenjem usredotočene svjesnosti u svoju nastavu je pozitivno i zato ću nastaviti s vježbama. Mislim da ih učenici trebaju i da vježbanje usredotočene svjesnosti u današnjem svijetu stvarno predstavlja dodatnu vrijednost u modernoj nastavi.

Literatura

  1. Penman, D. (2016). Usredotočena svjesnost za kreativnost. Tržič: Učila International.
  2. Spasojević, N. (2015). 6 načina na koje u svakidašnjicu unosimo usredotočenu svjesnost. Dobiveno 3. 6. 2018 s https://www.svetloba.si/cujecnost/5-nacinov-kako-vnesti-cujecnost-v-vsakdan
  3. Srebot, R. in Menih, K. (1996). Putovanje u tišinu. Opuštajući odgoj za djecu. Ljubljana: DZS.
  4. Viegas, M. (2012). Relax kids = Opustite se djeco! Zvjezdica želja: 52 meditacije za djecu. Ljubljana: Star Elysium.

Govorilne ure z aktivno udeležbo učencev

suzana_RZ

Suzana Rajgl Zidar

Povzetek

Dobro sodelovanje med šolo in domom sodi med pomembne kazalce kakovostnega vzgojno-izobraževalnega dela. Skozi večletno delo v osnovni šoli se mi je kot dobra praksa pokazala možnost, da na govorilnih urah aktivno sodelujejo vsi trije udeleženci (učitelj, starš, učenec), saj lahko le na takšen način prispevamo k boljši kvaliteti življenja v šoli. Ker pa v prebrani literaturi do sedaj nisem zasledila govora o tem, sem se odločila, da naredim raziskavo in ugotovim, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike, ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna, razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje izkušnje ter ali se vsi trije udeleženci na takšen način bolj učinkovito in odkrito pogovorijo o učno-vzgojnih temah.

Sodelovanje med učitelji (šolo) in starši (domom)

»Otroci so del družinskega in del šolskega sistema. Ko pridejo v šolo, prinašajo s seboj tudi svojo družino, in ko odhajajo domov, odnašajo s seboj šolo, probleme in radosti šolskega življenja.«

(Ličen 2003, 63)

Tema o sodelovanju med šolo in starši je prisotna skozi vso zgodovino šolstva. Šola in dom sta dve družbeni instituciji, ki se z vzgojno-izobraževalnim delom otrok in mladine ukvarjata najbolj kompleksno. To je osnovni razlog njunega medsebojnega sodelovanja, ki temelji na skupni skrbi za celovit, kakovosten razvoj in napredek otroka in mladostnika, zapišeta Intiharjeva in Kepčeva (Intihar in Kepec 2002).

Mills (Mills 1996) poudarja, da je sodelovanje staršev izjemnega pomena za šolanje otrok. Le izjemoma se dogaja, da otrok v celoti razvije svoje zmožnosti, ne da bi mu pri tem pomagali starši in učitelji. Partnerstvo med starši in šolo ponuja veliko možnosti. Vključevanje staršev in njihovo sodelovanje je vedno intenzivnejše, pomembnejše, zato sta obe strani soodgovorni za otrokov napredek in razvoj. Ker sem tudi sama mnenja, da lahko govorilne ure potekajo v drugačni obliki, se na tem mestu opiram na besede Pergar Kuščerjeve (Pergar Kuščar 1999), ki meni, da bi se morala na marsikateri šoli zgoditi velika »prenova« pri najbolj utečenih oblikah sodelovanja s starši (govorilne ure in roditeljski sestanki). Kako pa so te besede upravičene z moje strani, je predstavljeno v raziskavi.

Namen in cilj raziskave

S kvalitativno in delno kvantitativno raziskavo sem skušala ugotoviti, ali se staršem in učiteljem zdi koristno, da bi na govorilnih urah bil aktivno prisoten tudi učenec, ugotoviti sem želela njihove razloge za in proti, njihove morebitne dosedanje takšne izkušnje, izvedeti, ali se vsi trije udeleženci resnično (bolj) odkrito, učinkovito in uspešno pogovorijo o učno-vzgojnih temah ter zakaj se jim takšna oblika govorilnih ur zdi primerna oz. neprimerna.

Zastavila sem si tri raziskovalna vprašanja:

  1. Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?
  2. Ali se staršem in učiteljem zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?
  3. Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

Metoda dela

Vzorec oseb

Velikost vzorca staršev in učencev skupaj je 22 oseb (11 staršev in 11 učencev). Raziskava je bila izvedena v petem razredu osnovne šole.

Merski instrumentarij (pripomočki)

Instrumenta sta anketni vprašalnik in intervju.

Anketni vprašalnik vsebuje 4 vprašanja odprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali se staršem in učiteljem zdi oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učencev koristna (razlogi za in proti) ter kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Intervju vsebuje sedem vprašanj zaprtega tipa. Z njim sem ugotavljala, ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur. Ta del raziskave je analiziran pretežno kvalitativno in deloma kvantitativno.

Oba instrumenta sem izdelala sama.

Postopek raziskave

V razredu sem izvedla tri govorilne ure, na katerih so bili poleg staršev aktivno prisotni tudi učenci. Podatke z anketnim vprašalnikom in intervjujem sem pridobila po tretji izvedeni govorilni uri.

Statistične obdelave in vrednotenje zbranega gradiva

Obdelavo odgovorov zbranih z intervjujem in anketiranjem sem izvedla kvantitativno (s pomočjo programa SPSS) in kvalitativno (kodiranje ključnih pojmov, poimenovanjem nadrednih kategorij in oblikovanjem poskusne teorije).

Rezultati raziskave

1. raziskovalno vprašanje: Ali so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev bolj učinkovite in uspešne od ustaljene oblike govorilnih ur?

Ugotovljeno je bilo, v kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih sklenili na govorilnih urah, ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog, kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oz. doseženih ciljev), kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil), ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …), ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo in ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel.

1. vprašanje: V kolikšni meri je učenec uresničil dogovore, ki smo jih predhodno sklenili na govorilnih urah?

graf1Graf 1. Mnenja učiteljev

tablica1

 

 

Tabela 1. Mnenja učencev

Skoraj dve tretjini (63,6%) učencev je uresničilo dogovore v večji meri kot pri običajni obliki govorilnih ur, malo več kot pri eni tretjini (36,4%) pa ni bilo sprememb. Delež učencev, pri katerih ni bilo sprememb, je dokaj visok zato, ker sta v razredu učenca, pri katerih ni potrebno sklepati posebnih dogovorov, saj sta za delo motivirana in nimata učno-vzgojnih težav. Dva učenca pa imata konstantne učno-vzgojne težave in tako doma kot v šoli ne upoštevata dogovorjenega. Sodelovanje s temi starši je dokaj redno, do uresničevanja dogovorov pa ne pride.

2. vprašanje: Ali je učenec s takšno obliko govorilnih ur v treh mesecih zmanjšal število neopravljenih domačih nalog?

graf2Graf 2. Mnenja staršev

tablica2Tabela 2. Mnenja staršev

Število neopravljenih domačih nalog se je pri več kot polovici učencev (54,5%) zmanjšalo, pri manj kot polovici (45,5%) pa se ni spremenilo. Sprememb ni bilo opaziti pri učencih, ki redno opravljajo domače naloge in pri učencu z učnimi težavami. Stanje pa se je spremenilo le pri tistih učencih, kateri nalog pred tem niso opravljali redno.

3. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na učnem področju (izboljšanje ocen oziroma doseženih ciljev)?

graf3Graf 3. Mnenje staršev

tablica3Tabela 3. Mnenja staršev

Pri več kot tretjini učencev (36, 4%) ni bilo sprememb, pri več kot dveh tretjinah (63, 6%) pa je bil napredek viden. Napredek je bil viden pri učencih s slabšim učnim uspehom, saj smo se na govorilnih urah skupaj s starši in z učencem temeljito pogovorili o ustreznih oblikah in načinih učenja, ki bodo učencu omogočili priti do želenega cilja. Povečala pa se je tudi vloga staršev, saj so otrokovo delo doma ustrezno nadzirali, v šoli pa sem ga sama.

4. vprašanje: Kakšen je bil napredek učenca na vzgojnem področju (število kršitev šolskih in razrednih pravil)?

graf4Graf 4. Mnenja staršev

tablica4Tabela 4. Mnenja staršev

Štiri petine učencev (81, 2%) je s pomočjo takšne oblike govorilnih ur naredilo manj kršitev šolskih in razrednih pravil, pri eni petini učencev (18, 2%) pa ni bilo vidnih sprememb v primerjavi z običajno obliko govorilnih ur. Slednje odstotke pripisujem učencem, ki nimajo oziroma ne povzročajo vzgojnih težav. Z učenci, ki so pogosto kršili šolska in razredna pravila, smo skupaj s starši na govorilnih urah oblikovali dogovor o primernem oziroma pričakovanem vedenju. Potekalo pa je tudi sprotno beleženje kršitev, obveščanje staršev in izrekanje pohval.

5. vprašanje: Ali je učenčeva udeležba na govorilnih urah pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju (npr. na izboljšanje ocen, na bolj redno opravljanje domačih nalog, na bolj učinkovito upoštevanje razrednih in šolskih pravil …)?

graf5Graf 5. Mnenja staršev

tablica5Tabela 5. Mnenja staršev

Osem od enajst staršev (72,7%) je bilo mnenja, da je prisotnost učencev na govorilnih urah v manjši meri (delno) pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca na učno-vzgojnem področju, dva od enajst (18,2%) sta menila, da je pripomogla v večji meri, en (9,1%) pa je bil mnenja, da ni bistveno pripomogla k hitrejšemu odpravljanju določenih pomanjkljivosti učenca. Rezultate tega vprašanja povezujem z obstoječim učno-vzgojnim stanjem otrok. Tistim učencem, ki imajo kakršne koli težave, je takšna oblika govorilnih ur dejansko pripomogla zaradi skupnih dogovorov, oblikovanja načrta za doseganje cilja, sprotnega preverjanja stanja in obveščanja staršev.

6. vprašanje: Ali je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo?

graf6Graf 6. Mnenja staršev

tablica6

Tabela 6. Mnenja staršev

Da je učenec po takšni obliki govorilnih ur bolj motiviran za šolsko delo, meni malo manj kot dve tretjini staršev (63,6%), več kot tretjina (36,4%) pa jih meni, da spremembe niso vidne. Spremembe niso vidne pri tistih učencih, ki so za šolsko delo notranje motivirani in ne potrebujejo zunanjih motivatorjev. Večjo motiviranost za šolsko delo pripisujem tudi večjemu in hitrejšemu napredku učenca s pomočjo tovrstnih govorilnih ur, saj pri njih učenci sami aktivno sodelujejo.

7. vprašanje: Ali je interes staršev za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel?

graf7Graf 7. Mnenja staršev

tablica7

Tabela 7. Mnenja staršev

Pri malo manj kot dveh tretjinah (63, 6%) staršev je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur narasel, saj starše že učenci spomnijo, da se morajo udeležiti govorilnih ur, ker bi sami želeli izvedeti, kaj bo učiteljica povedala o njih, kaj jim bo svetovala in o čem vse se bodo pogovarjali. Pri malo več kot tretjini (36,4 %) staršev pa je interes za obisk tovrstnih govorilnih ur ostal enak. Slednji delež pripisujem predvsem tistim staršem, ki redno spremljajo delo svojih otrok in se tudi redno in samoiniciativno udeležujejo govorilnih ur.

2. raziskovalno vprašanje: Ali se staršem in učitelju zdi takšna oblika govorilnih ur koristna (razlogi za in proti)?

9 anketiranih staršev (81,8%) je dejalo, da se jim zdi govorilna ura z aktivno udeležbo učenca pomembna, koristna, 2 (18,2%) pa sta dejala, da se jima zdi delno koristno oz. delno pomembna. Rezultate pripisujem individualnim značilnostim posameznih učencev, saj večina učencev uspešno napreduje v okviru svojih zmožnosti, dva učenca pa sta učno-vzgojno manj uspešna. Pri ostalih osmih učencih pa je dejansko viden napredek, saj se učenci bolj zavedajo, da se učijo zase, ne upajo tudi staršem zamolčati ocen, občasnega neupoštevanja šolskih in razrednih pravil in podobno, saj vedo, da se bomo na govorilnih urah vsi trije soočili in se temeljito pogovorili o učno-vzgojnem delu. Opazila pa sem tudi, da se učenci zaradi svoje prisotnosti na govorilnih urah bolj trudijo, ker jim laska, ko jih vpričo njih staršem pohvalim, dobijo pa tudi občutek, da so pomembni in slišani. Menim, da s takšnim načinom izvajanja govorilnih ur pripomoremo k bolj kakovostnemu in poglobljenemu odnosu med učitelji, starši in učenci.

Starši, ki so dejali, da se jim zdi takšna oblika govorilnih ur pomembna, koristna, so svoj odgovor utemeljili s tem, da se na takšni obliki govorilnih ur vsi trije partnerji bolj odkrito pogovorijo o pridobljenih ocenah oz. o usvojenih učnih ciljih, o primernem vedenju, o učnih navadah, bolj učinkovito in hitreje se rešijo morebitne težave, učenec sprejme učenje bolj resno, kot življenjsko pomembno, učenec lahko neposredno učitelju izrazi pogled na delo pri pouku, izrazi svoje doživljanje, počutje v določeni situaciji, počuti se kot enakopraven partner, v otroku se krepi odgovornost do šolskega dela.

Starša, ki sta dejala, da se jima zdi takšna oblika govorilnih ur dokaj pomembna, koristna, sta svoj odgovor utemeljila s tem, da naj bo učenec prisoten le, če si to sam želi in da vse izrečene besede na govorilni uri niso za učenčeva ušesa.

8 staršev (72,7%) v takšni obliki govorilnih ur ni našlo nič negativnih, slabih strani. Trije (27,3%) pa so omenili, da lahko na takšni obliki govorilnih ur učenec učitelja ne razume pravilno oz. ne razume sporočila učitelja, da mora učitelj paziti, da vpričo učenca ne govori o ostalih učencih, razen v primeru, ko so le-ti vpleteni v situacijo oziroma v dogodek, ki se tiče tamkaj prisotnega učenca, in da lahko starš učitelju zaupa kakšno stvar, da lahko potem brez vednosti učenca spremlja in opazuje otroka (npr. ob ločitvi staršev).

3. raziskovalno vprašanje: Kakšne so morebitne dosedanje izkušnje staršev s takšno obliko govorilnih ur?

7 staršev (63,6%) je do sedaj imelo izkušnje s takšno obliko govorilnih ur, vendar v večji meri le takrat, kadar je bil njihov učenec udeležen v konfliktni situaciji. Tam so poiskali vzrok problema, se o njem pogovorili in oblikovali smernice za drugačno, bolj primerno vedenje. Vseh sedem staršev je imelo s takšno obliko govorilnih ur pozitivne izkušnje, saj so vedeli, da učitelj povabi učenca zraven zato, da se vsi trije udeleženci odkrito pogovorijo in skušajo skupaj izboljšati učno-vzgojno področje učenca. 4-je starši (36,4%) pa do sedaj niso imeli izkušenj s takšno obliko govorilnih ur.

Sklep

Na podlagi rezultatov lahko sklepam, da je oblika govorilnih ur z aktivno udeležbo učenca v primerjavi z ustaljeno obliko govorilnih ur (starši in učitelj) bolj učinkovita in uspešna. Ta sklep je oblikovan samo za vzorec 11-ih učencev in njihovih staršev ter ga zaradi majhnosti in nereprezentativnosti ne morem posplošiti na celotno populacijo. Za potrebe moje raziskave pa je zadoščal.

Trdim pa lahko tudi, da so govorilne ure z aktivno udeležbo učencev koristne, saj so s pomočjo takšne oblike govorilnih ur starši prepoznali veliko pozitivnih učinkov na učence. Tudi ta sklep zaradi majhnosti vzorca ne morem posplošiti na celotno populacijo. Pri zadnjem raziskovalnem vprašanju posebnih sklepov ne morem oblikovati. Bi pa predlagala učiteljem, da možnost aktivne udeležbe učencev na govorilnih urah predstavijo na prvem roditeljskem sestanku.

Literatura

  1. Intihar Darja, Kepec Marjeta (2002). Partnerstvo med šolo in domom: priročnik za učitelje, svetovalne delavce in ravnatelje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  2. Ličen Nives (2003). Šola uči o družini, družina o šoli … obe učita o življenju. V: A. Trnavčevič Anita (ur.), Sodelovanje s starši da, toda kako?: Zbornik/VI. Strokovni posvet v Menedžmentu v izobraževanju. Ljubljana: Šola za ravnatelje.
  3. Mills Jean (1996). Partnership in the primary school: working in Collaboration. London, New York: Routledge.
  4. Pergar Kuščar Marjanca (1999). Šola in otrokov razvoj: mlajši otrok v šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Nastava usmjerena na učenika

marina_mirkovic

Marina Mirković

Svaka bi suvremena nastava trebala biti usmjerena na učenike. U njoj je promijenjena uloga nastavnika iz predavača (kojega je zagovarala tradicionalna nastava) u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Planiranje i programiranje odgoja i obrazovanja u školi stavlja se u kontekst kurikuluma uvažavajući sve njegove posebnosti. Važna je uporaba suvremenih medija koji su uključeni u nastavu.

Slika 1Slika 2
Slika 1. Učionica prošlosti                   Slika 2. Učionica budućnosti

Promijenjena uloga učenika iz pasivnog slušatelja i gledatelja u aktivnoga sudionika odgojno-obrazovnog procesa omogućuje učenicima da budu organizatori i realizatori takve nastave. Ciljevi su iskazani iz perspektive učenika pa je Slika 3jasno vidljivo što će učenici raditi i koje će kompetencije stjecati tijekom pojedinih aktivnosti. Važan je tjedni i dnevni raspored sati čija se uspješnost vidi u primjeni blok-sati i blok-nastave kako bi se dnevna raznolikost sadržaja svela na minimalnu mjeru.

Slika 3. Usporedba nastave usmjerene na nastavnika i nastave usmjerene na učenika

Tablica 1. Karakteristike tradicionalne i nastave usmjerene na učenika

tablica1

Takvoj nastavi pridonosi projektna nastava i projektno učenje pa je važno da se na nastavničkim fakultetima i u programima za cjeloživotno usavršavanje posebna pozornost posveti stjecanju kompetencija za organiziranje projektne nastave. Za nastavu u kojoj će svaki učenik biti aktivan pretpostavlja se izmjena socijalnih oblika koji zadržavaju učenikovu pažnju, ali i stvaraju ugodnu odgojno-obrazovnu klimu koja je poticaj za učenje, a proizlazi iz upravljanja razredom i stvaranjem razredne discipline.

Slika 4Vrednovanje kao važan dio odgojno-obrazovnog procesa ovdje zauzima značajno mjesto jer nudi povratne informacije na nastavu od strane svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.

Slika 4. Model promjene

Alternativne škole

Alternativne škole primjeri su organiziranja nastave usmjerene na učenike. Montessori pedagogiju utemeljila je Maria Montessori. Montessori metoda ostvaruje se kroz nastavni plan i program koji se provodi uz pomoć posebno izrađenih didaktičkih materijala. Nije bit samo u usvajanju činjenica već se djeci pomaže da shvate pojave i pojmove jer tada dolaze do znanja. Da bi ovakav način rada postigao rezultate, miješaju se uzrasti u razrednim grupama. Starija djeca uče pomoći mlađoj djeci, a mlađa uče tražiti pomoć od starije djece. Materijali su u Montessori školama u potpunosti prilagođeni djeci i pomažu im da postanu neovisni o pomoći odraslih pa su tako stolice, stolovi i materijali prilagođeni dječjoj veličini, kako bi ih djeca mogla sama nositi i premještati. Učiteljice nastoje što manje poučavati, one pripremaju materijale i pokazuju kako se nešto koristi. Dosta se pozornosti posvećuje samostalnosti djece i samovrednovanju.

Utemeljitelj waldorfske pedagogije je Rudolf Steiner. Osnovna podloga waldorfske pedagogije je antropozofija – znanost o tijelu, duhu i duši te kao takva omogućuje bolje razumijevanje svega što se događa u waldorfskoj školi. U waldorfskoj se pedagogiji osjetila provlače kroz sva područja učenja jer se smatra da svi dojmovi koji dolaze preko osjetila jesu istiniti, lijepi i dobri. Učitelj ima ulogu osobe koja usmjerava i pomaže dječji razvoj i učenje. Učitelji imaju veliku slobodu u definiranju kurikuluma i strukture pojedinih predmeta. Tijekom 12 godina školovanja svi učenici su obuhvaćeni nekom vrstom umjetničke aktivnosti.

Značajka obje pedagogije jest zajednička suradnja roditelja i učitelja. Mnogi od roditelja sudjelovali su ne samo u osnivanju ovih škola, nego i danas sudjeluju u organizaciji rada škole, na stručnim konferencijama i predavanjima i mnogim drugim svečanostima.

Celestin Freinet svoj je koncept razvio u 20. stoljeću, no interes za njegove ideje javlja se tek nakon drugog svjetskog rata. Elementi Freinetove pedagogije su razredna samouprava u obliku suradnje, samostalnost u radu i učenju, učenje otkrivanjem u poticajnoj okolini.

Na temelju naznačenih okvirnih smjernica za školske programe učitelji u Freinetovim školama rade vlastite izvedbene programe, ali tek kada upoznaju djecu s kojom će Slika 5surađivati. U životu škole značajnu ulogu imaju učiteljevi i učenikovi tjedni planovi aktivnosti. Na kraju svakog tjedna učenik uz pomoć učitelja definira plan svojih aktivnosti za idući tjedan. Freinetova škola prestaje biti zatvorena i izolirana od svoje okoline; organiziraju se razni posjeti tvornicama, radionicama i gradilištima.

Slika 5. Prednosti koje donosi nastava usmjerena na učenika

Suvremene nastavne strategije

Važno je pitanje subjekta u nastavi prema kojemu se određuje primjena i tip nastavne strategije i metode. Njih treba primijeniti na kognitivno, afektivno i psihomotorno područje koje je važno za razvoj cjelokupne ljudske jedinke i ostSlika 6varenje njenog punog potencijala. Tradicionalna nastava usmjerena je uglavnom samo na kognitivno područje dok se ostala dva zanemaruju. Daleov stožac iskustva je polazište za izbor nastavnih metoda, didaktičkih strategija i nastavnih medija.

Slika 6. Metode nastave i učenja koje podržavaju učenje usmjereno na učenika

Informacijska tehnologija koristi se sve više u svakodnevnom životu pa je nužna njena primjena u nastavnom procesu. Uvođenje e-obrazovanja postaje tehnološki imperativ, poboljšava se poučavanje i učenje i razvijaju se navike cjeloživotnog učenja koje će učenike pratiti kroz daljnje školovanje, ali i na radnim mjestima. Središte online nastave je sustav Slika 7za upravljanje učenjem; za učenike i nastavnike on predstavlja virtualnu učionicu koja unosi nove moderne elemente učenja i poučavanja u odnosu na tradicionalnu klasičnu nastavu.

Slika 7. Računalna tehnologija omogućuje aktivnu ulogu učenika u školi i kod kuće pri učenju

Uloga nastavnika

Nastavnik mora utvrditi osnovna pravila kako bi se stvorila radna atmosfera za grupu, osigurati pozitivno okruženje za učenje. U razgovoru sa učenicima, mora utvrditi Slika 8individualne ciljeve učenja, pružiti svoje iskustvo i znanje kada se to od njega/nje traži. Nastavnik će u nastavnom procesu ukloniti barijere za učenje, pratiti vrijeme, razviti ključne kompetencije učenika postavljanjem otvorenih pitanja, pružati konstruktivnu povratnu informaciju.

Slika 8. Dijagram učenja

Osnova uspješnog rada je planiranje i priprema nastavnog procesa. Važno je istraživanje vlastite nastave radi unapređivanja odgojno-obrazovnog procesa i stvaranja ugodnog i poticajnog ozračja za učenike i nastavnike.

Svaki nastavnik u svom radu treba pokazati i razvijati svoj integritet, osobnu snagu, profesionalizam i sposobnost upravljanja. Primjenom novih nastavnih metoda i e-obrazovanja nastavnik kao menadžer ima više uloga: organizator, planer, voditelj, suradnik, pomagač, koordinator, dijagnostičar, terapeut i evaluator. Za uspješan rad, on mora biti osposobljen za nove načine rada, koristiti nove metode u nastavi, pokazati svoju kreativnost u učionici, ali i izvan nje. On mora razvijati osobnu profesionalnost kroz odgovorno usmjeravanje vlastitog profesionalnog razvoja u procesu cjeloživotnog učenja.

Važan je timski rad (poučavanje) s drugim učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu s istim učenicima, kao i suradnja s roditeljima i drugim socijalnim partnerima. Potrebno je razvijati nova partnerstva s tvrtkama u zajednici.

Nastavnik menadžer uključuje učenike u sve faze planiranja kako bi oni unaprijed znali koje se teme i kojeg dana obrađuju. Na nastavu učenici moraju Slika 9dolaziti pripremljeni, učiti putem rasprava i time više dobivati povratnu informaciju o svom znanju. Nastavnik vodi brigu o učenikovoj motivaciji, naglašava njegove jake strane, osigurava pomoć i podršku za dostizanje uspjeha.

Slika 9. Rezultati ankete, izvor “Večernji list”, 2. prosinca 2011. godine

Zaključak

Odabirom suvremenih didaktičkih strategija u ostvarivanju ciljeva odgoja, nastavniku se pruža mogućnost stvaranja raznih metodičkih scenarija kojima se postiže nova kvaliteta nastave, povećan interes i motivacija. Učenici se od pasivnih promatrača pretvaraju u aktivne i zainteresirane sudionike koji sudjeluju u pripremi, ostvarivanju i vrednovanju nastavnih situacija. Nastavnik i učenici stvaraju interaktivni i suradnički odnos. On se zasniva na konstruktivizmu, gdje učenik sam izgrađuje vlastito znanje na temelju prijašnjih iskustava i vlastitih mogućnosti. Primjena novih metoda pridonosi boljoj nastavi u kojoj je aktivnije sudjelovanje učenika, veći interes za nastavni predmet, bolja komunikacija i radna atmosfera.

E-obrazovanje je omogućilo dodatno poboljšanje nastavnog procesa gdje dominira učenik i njegove aktivnosti u online tečajevima uz mentorstvo nastavnika.

Nastavnik je učenicima stalni izvor motivacije za rad i učenje. U svom radu on održava učeničke interese, a istovremeno pomaže u stvaranju i razvijanju radnih navika kod učenika. On je nepresušni izvor znanja, ali i procjenitelj dometa znanja i ponašanja učenika.

Nastavi usmjerenoj na učenika pridonosi projektna nastava i projektno učenje. Promijenjena je uloga nastavnika iz predavača u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Učenici postaju organizatori i realizatori takve nastave.

Literatura:

[1] E. Jensen, Super-nastava (Nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje), Educa, Zagreb, 2003.
[2] Milan Matijević, Diana Radovanović, Nastava usmjerena na učenika, Školske novine, Zagreb, 2011.
[3] Milan Matijević Alternativne škole: didaktičke i pedagoške koncepcije, Tipex, Zagreb, 2001.
[4] CARDS Project, Labour Market Reform and Workforce Development, 2008.
[5] http://www.waldorfska-skola.com/
[6] http://www.hrmdrustvo.hr/montessori_pedagogija.html

Osviještenost učenika o sigurnosti interneta

natalija_stjepanek 

Ekonomska i upravna škola Osijek

Uvod

Za obilježavanje Dana sigurnog interneta, 9. veljače, odvojila sam dva školska sata za svaki razred. Pripremajući nastavni sat, odlučila sam se za metodu debate u kojoj se u razmjeni mišljenja o zadanoj temi sukobljavaju afirmacijska i negacijska skupina. Cilj je iznijeti što više argumenata i dokazati mišljenje skupine u kojoj se nalaziš, bez obzira na osobno mišljenje o toj tezi. Pripremom za debatu učenici stječu nova znanja i usustavljuju postojeće vještine i znanja (komunikacijske, prezentacijske te vještine vezane uz pretraživanje i prikupljanje informacija). Većina učenika kojima predajem nikada nije imala takvu metodu rada na nastavnom satu pa sam odlučila temu obraditi s učenicima trećih i četvrtih razreda.

Tijek rada

Na prvom su se satu učenici pripremali za postavljenu tezu: Internet je siguran medij bez da su znali tko će biti u afirmacijskoj, a tko u negacijskoj skupini. Svi su učenici trebali razmišljati o temi, istraživati preporučene mrežne stranice ili one koje im se čine zanimljivima i važnima za ovu temu, usustaviti znanja i iskustva te raspravljati među sobom.

Preporučene mrežne stranice:

  • www.dijete.hr (preporuke pravobraniteljice za djecu),
  • www.cert.hr (preporuke Hrvatskog nacionalnog središta za računalnu sigurnost),
  • Priručnik za računalnu sigurnost korisnika interneta, popularno nazvan „Borbeni komplet“ (koji uvijek obrađujemo kad je, po Nastavnom planu i programu, na satu tema sigurnosti interneta),
  • http://sigurnost.tvz.hr/ (zanimljive i poučne interaktivne priče te priručnik o sigurnosti),
  • http://www.saferinternet.org (sadržaji Europske mreže centara osviještenosti koji promiču sigurnu i odgovornu upotrebu interneta i mobilnih uređaja među mladima),
  • http://www.skole.hr/ (u tražilicu upisati „sigurnost na internetu“ kako bi se pristupilo člancima vezanim uz temu),
  • Portal Nikola Tesla (u online sadržajima Korištenje interneta nalazi se tema Osnove računalne sigurnosti na internetu),

Učenici su istražili i dodatne mrežne stranice:

http://www.sigurnostdjece.com/ te http://www.it-infonews.com/article.php?article=1018 i bilježili i ispisivali stranice za koje su smatrali da će im biti potrebne.

Drugi nastavni sat učenici su podijeljeni na afirmacijsku i negacijsku skupinu i u svakoj skupini bilo je sedmero učenika. Petero učenika bili su suci, a ostali promatrači s mogućnošću postavljanja pitanja.

Svima sam pročitala pravila komunikacije:

  1. Afirmacijska skupina brani i argumentira zadanu tezu na racionalan način, potkrjepljuje je logičkim razlozima i provjerenim znanstvenim informacijama.
  2. Negacijska skupina brani i argumentira suprotno mišljenje od zadane teze na racionalan način, potkrjepljuje ga logičkim razlozima i provjerenim znanstvenim informacijama.
  3. Vrijeme za repliku je ograničeno – 2 minute.
  4. Sudionici ne upadaju jedni drugima u riječ.
  5. Sudionici se javljaju za riječ dizanjem ruke.
  6. Sudionici ne drže duge monologe.
  7. Sudionici u debati ne zastupaju nužno vlastiti stav.
  8. Zabranjeno je vrijeđanje i nepoštovanje tuđeg mišljenja.
  9. Suci odlučuju tko je pobijedio ocjenjujući način na koji su argumenti izneseni od strane pojedine skupine te daju obrazloženje zašto je proglašena skupina pobijedila.
  10. Nastavnik je voditelj i daje riječ sudionicima tako da mu u ruku preda dogovoreni predmet. 

Artikulacija drugog nastavnog sata

  • uvodnih pet minuta o tezi i pravilima debate
  • trideset minuta rasprave između afirmacijske i negacijske skupine
  • pet minuta da suci donesu odluku o pobjedniku i obrazlože odluku
  • pet minuta za zaključak i ocjenjivanje učenika, njihove komentare i dojmove.

U jednom razredu negacijska grupa je prezentacijom pokazala pedofiliju, pornografiju i nasilje na internetu, drugi su napravili strip kojim će u uvodnom dijelu zastupati svoju tezu afirmacijske grupe: Internet je siguran medij.

U uvodnom izlaganju obih skupina učenici su se dotakli različitih karakteristika interneta: 

  • Danas se za posao i razonodu u svakodnevnom životu koriste računala.
  • Pomoću računala se možemo spojiti na internet.
  • Internet je najveća računalna mreža na svijetu.
  • Internet nema prirodne ni državne granice.
  • Internet ima nekoliko servisa i različite društvene mreže.
  • Na internetu možemo pronaći sadržaje iz različitih područja: poslovnog svijeta, obrazovanja, zabave i razonode.
  • Možemo čitati knjige u elektroničkom izdanju, obavljati online kupovinu, plaćati račune online bankarstvom, posjetiti turističke agencije…

Negacijska skupina iznijela je argumente zašto misli da je internet nesiguran medij:

  • Internet je ogromna mreža korisnih informacija i zabave. No, tu je i druga strana medalje – internet je izvor opasnosti za računalo te njegove korisnike. Pruža mogućnost kriminalnim aktivnostima protiv osobne sigurnosti kao što su zloba, osveta, terorizam, rasizam, nasilje, pedofilija…
  • Djeca se služe internetom za pričanje na različitim chatovima, pronalaženje različitih informacija iz svijeta glazbe, sporta ili znanosti. Kada trebaju napraviti referat, najbliži izvor znanja im je internet. Sve informacije na internetu nisu istinite.
  • Djecu jako privlače različite društvene mreže poput Facebooka, Twittera, Myspacea, Neopetsa, Miniclipa ili Guildwarsa. Jedna od negativnosti društvenih mreža je izlaganje vlastite privatnosti svakog korisnika. Osim toga, djeci na internetu može pristupiti bilo koja odrasla osoba koja nema poštene i časne namjere te ih emocionalno i psihički zlostavljati. Osim odraslih osoba, prisutno je i zlostavljanje od strane vršnjaka, ismijavanje, ruganje, prijetnje, vrijeđanje, laži i smicalice.
  • Na stranicama za nelegalno preuzimanje igrica kojima dječaci često pristupaju, ima dosta nepotrebnih stvari i poveznica koje vode na zaražene stranice pa se računalo može zaraziti virusom ili nekim drugim zlonamjernim programom koji može napraviti veliku štetu na računalu ili obrisati važne podatke. Zlonamjerni programi žele prodrijeti u naše računalo. Osim virusa, crva i trojanaca, postoje i drugi štetni programi: spyware (uhode nas i bilježe naše navike), adware (zatrpavaju nas reklamnim porukama), dialeri (neugodna iznenađenja na telefonskom računu). Internet nema prirodne ni državne granice i zato je lakše izložen različitim sigurnosnim napadima.
  • Puno različitih trgovina ima svoje mrežne stranice na kojima je moguće obaviti kupnju online. Takva kupovina ima velike prednosti zato što ima veći izbor nego u trgovinama, nema velikih gužvi i štedi vrijeme. Najčešće je takva kupovina čak i jeftinija, ali morate dati broj kreditne kartice tako da se kreditna kartica može zlouporabiti i iskoristiti na druge načine. Na internetu postoje brojni zlonamjerni ljudi pa djeca ne trebaju sama kupovati bez nadzora roditelja ili odraslih.

Negacijska skupina potkrijepila je svoje tvrdnje argumentima:

„Pedofilija, pornografija i nasilje na internetu u stalnom su porastu pa ne čudi da se gotovo 30 % djece korisnika susrelo s nepodobnim stranicama vezanim uz seks, a 8 % dobilo je ponudu da se nađe s nepoznatima“.

„U posljednjih 5 godina povećao se broj razvoda koji su povezani s internetom, tvrdi psihologinja Karen Moores“.

„Prema statistikama, polovica djece u svijetu od 9 do 16 godina posjećuje internetske stranice sa pornografskim sadržajima, a samo 20 % roditelja toga je i svjesno“.

„Internet je napravljen da bude slobodan, a ne siguran“…

Ovo su bile teme kojih su se učenici dotakli u uvodnom izlaganju negacijskih skupina.

Nakon toga su uslijedile replike i argumenti kojima su afirmacijske skupine branile tezu: Internet je siguran medij.

Internet je siguran koliko ga korisnik učini sigurnim:

  • Prema vlastitim željama, korisnik Facebooka može sakriti svoj profil i fotografije od nepoznatih ljudi.
  • Roditelj treba brinuti kada i koliko vremena njegovo dijete provodi na internetu. Treba nadzirati koje stranice dijete posjećuje. Računalo treba stajati u dnevnoj sobi i dijete treba ograničiti u vremenu koje provodi za računalom i internetom. Ovaj korak olakšava nadgledavanje djetetovih radnji. Treba obrazovati i roditelje i nastavnike o sigurnosnim pravilima na internetu.
  • Potrebno je upozoriti djecu i pridržavati se sljedećih pravila: nikada ne otkrivati osobne informacije, paziti kome šaljete svoje fotografije, ne razgovarati sa strancima (preko MSN-a, e-pošte…), povjeriti se roditeljima ili nastavnicima u slučaju problema.
  • Postoje programi koji automatski zaključavaju internet nakon određenog vremena. Isto tako, postoje programi koji blokiraju posjete nepoželjnim stranicama, a postoje i oni pomoću kojih se mogu vidjeti posjećene stranice.
  • Računalo se od zlonamjernih programa može zaštititi pravilnim postupcima tijekom rada: instalirati Firewal, instalirati antivirusni program, ažurirati antivirusni program,
    koristiti antispam, koristiti zaporke za prijavu korisnika na računalo kako bi pristup računalu imali samo članovi obitelji.
  • Ako su neki programi nesigurni (neki preglednici), postoje alternativni programi, svaka stranica vezana uz financije, online kupovinu i bankarstvo posjeduje certifikat te ga je potrebno provjeriti prije transakcija. Povjerljive podatke potrebno je slati šifrirane preko interneta te zaštićene zaporkom.

I afirmacijska skupina potkrijepila je svoje tvrdnje argumentima:

„Akcija je ujedno potvrdila opravdanost realiziranog projekta Za sigurni internet u osnovnim školama koji su zajednički proveli Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, tvrtka SPAZ i Grad Osijek. Želeći zaštititi djecu u školi i kod kuće, Centar je počeo izrađivati originalni hrvatski program kakav ne postoji u ovom dijelu Europe. Završetak testne inačice za kućna računala očekuje se 21. prosinca, a roditelji će ga u siječnju 2010. moći besplatno „skinuti“ sa stranice www.cnzd.org.“.

„MasterCard SecureCode je nova usluga MasterCarda i izdavatelja vaše kartice koja vam pruža dodatnu sigurnost prilikom online kupovine“…

Zaključak

Učenici su srčano i argumentirano branili svoja stajališta. Učenici promatrači i suci su aktivno sudjelovali postavljajući pitanja afirmacijskoj i negacijskoj skupini. Suci su imali tešku odluku proglasiti pobjednika. Nastavni sat bio je ispunjen, učenici zadovoljni i motivirani za drugu debatu.

Cilj nastavnog sata bio je postignut. Učenici su u potpunosti pokazali svoju zrelost i ozbiljnost te kritičnost u promišljanju, a učiteljica je bila zadovoljna učinjenim.