Creative writing

Urška Tičar

Summary

I am a teacher at a small elementary school and in the fourth grade I enriched my Slovene language lessons with creative writing. This year, I set myself a goal for students to be successful at writing fantasy stories.

Creativity is the process of creating new ideas by combining existing words and creating new text.

Writing is about the creation of creative texts based on the creative use of language with an emphasis on written expression (Blažić, manual, p. 3).

In the following text, I will present the aims of youth literature and creative writing, the phases of creative writing and the methods of work and educational elements that promote learning through creation.

Here are some of the best examples of 4th grade students.

Key words: creative writing, Slovenian, development of linguistic creativity, vocabulary enrichmen.

Introduction

Creativity is the process of creating new ideas by combining existing words and creating new text.

Writing is about the creation of creative texts based on the creative use of language with an emphasis on written expression (Blažić, manual, p. 3).

Slovenian language lessons consist of language, communication and literature. We introduce creative writing as an extra standard in order to develop the main goal of literary didactics, i.e. developing reading and writing skills.

In the following, I will present the aims of youth literature and creative writing, the phases of creative writing and the methods of work and educational elements that promote learning through creation.

Creative writing

Creativity is the process of creating new ideas by combining existing words and creating new text.

Writing is about the creation of creative texts based on the creative use of language with an emphasis on written expression (Blažić, creative writing 2, manual, p. 3).

Creative writing is about creating creative texts. It is based on the creative use of language with special emphasis on written expression. Slovenian language lessons consist of language, communication and literature. We introduce creative writing as an extra standard in order to develop student’s main goal of literary didactics, i.e. developing reading and writing skills and deepening the literary skills of more motivated students (Blažić, creative writing 2, manual, p.3).

Creative writing in the school period up to 5th grade

The conditions for creative writing in lower-level students are a pleasant and democratic atmosphere, relaxed relationships and reading texts, comics, advertisements, newspapers, etc.

We provide oral feedback to students and thereby also encourage literary sensitivity, literary perception, intellectual effort and imagination. With these games we sensitize the child to the conscious choice of words, sentences, thoughts, etc. (Blažić, Creative Writing, 1992).

The purpose of creative writing is:

1. Functional – creative writing as re-reading of a literary text.
2. Educational – the student is in the position of a creator and acquires personal creative experience.
3. Educational – testing various creative techniques and raising awareness of selective means of expression.
4. Creative – development of verbal creativity, oral and written expression.

(Blažić, Creative Writing, Handbook, p. 3).

Some pre-pubescent students in 4th and 5th grade love to read, so we adapt themes for imaginary and creative writings that we take from adventure literature, science fiction literature, and the quest for lost treasure.

Students in this period are most interested in the story and the literary hero, who should be dexterous, honest capable and their age. They are interested in theatre, puppets, TV, movies, and newspapers. There should be a lot of exercises in slang and jargon, so there should be a lot of exercises in which the characters of their stories use slang and jargon uninterruptedly (Blažić, Creative Writing, p. 37).

During this period, the child is already thinking about the motives why someone did something, and this is called the process of internalizing problems, when he begins to think about himself and the world. Students are encouraged to describe events and situations. We sensitize them to search for ordinary and unusual phrases and families of meaning (Blažič, Creative Writing, p. 38).

Methods of work and educational elements

1. TOLERANCE FOR AMBIGUITY

We develop it in all elements of the Slovenian language, speaking, writing and reading. Many ambiguities are found in poetry, prose, sayings, proverbs, aphorisms, advertisements, graffiti.

2. IMPROVISATION

It is the ability to solve the task quickly and imaginatively. Here, unusual ideas, solutions, connections.

3. REDEFINITON

It is the ability to combine known elements into a new imaginative whole. We are looking for new meanings and qualities of the whole. The prime exercise for redefinition is the so-called confusing of fairy tales, when you form a new whole from already known elements (Sneguljčica, Janko in Metka, Pepelka, …).

4. HUMOR

Examples of humor at school provoke great verbal comedians and create a relaxed atmosphere (small as a mountain, fast as a rabbit,…)

(Blažič, Creative Writing, handbook, p. 7, 8.)

Teaching methods with creativity

They are the same as working methods in general didactics:

• Method of conversation,
• Method of display,
• Method of working with a text,
• Method of literature work,
• Method of leading.

The method of administration of the substance should be varied and relaxed. (Blažič, Creative Writing, Handbook, p. 10.)

Teaching methods of creative writing

• Introductory motivation: introduction to the literary text.
• Word motivation.

1. Central Stage – Analysis of the Literary Text.

• Final phase – synthesis and evaluation.
• New work.

Examples from practice

MAMMOTH FROM THE ICE AGE

Once upon a time there lived a mammoth in the glaciers that was old and lazy. This mammoth had a very good sense of numbers. He was the smartest mammoth around. He could quickly count up to a billion, so his mother enrolled him in school. There he made new friends who taught him how to calculate quickly. They loved playing math puzzles in the woods.

SOVA IN SOVICA (Mr. And Ms. Owl)

The owls were sitting on a branch and a twig. They had a beak. They ate a worm for breakfast. They drank a bottle of water. They had friends. They played games together. They ate soup for lunch. After lunch, they ate cake. Then they went to bed and slept. Their rest lasted until the next day. That’s how this day ended.

HOW PARSLEY GETS ITS NAME

Once upon a time, Peter lived in a fairytale mine. Peter loved to sew. One day he went for a walk. While walking, he saw a butterfly wearing a bow and an ant sitting on a strange plant (parsley was not known at that time). They decided to wait and find out which plant it was. The vilaggers would pass by and call Peter Peter-shil, Peter who likes to sew. And so the parsley got its name.

WRONG STORY

There was a horse named Kimro. This horse, Kimro, lived in a hive because the stable was too small for him. He loved carrots. He often went to a restaurant where he ordered a small supply of chestnuts and a little cherry cream. So the waiter brought him cherry cream on a platter every day. Oh no! The next day, he twisted his ankle near the ice. Because he was in great pain, he lay down by the fire in the evening and ate chestnuts with cream and cherries.

Conclusion

Students are already very good at writing and reading independently. At the beginning of the school year, they were insecure and insecure about writing, and at the end of the year, real written masterpieces were being created. They say they like to write with someone as a couple and as a group. It’s hard to write individually. They preferred to write when they had some guidance available, e.g. given words, the title of the story, etc. At first, it was harder to write imaginary stories, but they soon found courage and really high-quality products were created.

The goal I set for myself at the beginning of the school year for students to succeed in writing fantasy stories has been more than achieved.

Literature

1. Blažić, Milena: Kreativno pisanje 2., Zavod RS za šolstvo in šport, Ljubljana 1992.
2. Kobe, Marjana: Pogledi na mladinsko književnost, Ljubljana, 1987.
3. Internet.

Sa stripom do lakšega opismenjivanja

Špela Ivančič

Sažetak

S učenicima drugog razreda osnovne škole upoznavali smo strip. Pomoću stripova mnogi učenici su dobili volju za čitanjem i oblikovanjem stripa. Nekad je strip bio zaboravljen, a sada je sazrio te na njega gledamo drukčije. Učenici su u parovima izradili vlastiti strip. Na kraju su stripove predstavili svojim kolegama i priredili izložbu stripova u razredu.

Ključne riječi: likovna umjetnost, slovenski jezik, strip, kreativnost, likovni rad.

1. Uvod

S učenicima smo obrađivali strip: kako je sastavljen i što je sve važno prilikom pisanja stripa. Upoznali smo nekolicinu stripova i njihove junake. Svrha zadatka je da učenici upoznaju nešto novo te da im se probudi želja za crtanjem stripa. Strip je negdje između slikovnice koju gledaju najmlađi i knjige koju čitaju malo starija djeca. Neke učenike je strip očarao već u prvom razredu, a sada u drugom razredu to je baš popularno štivo kojeg učenici uzimaju iz knjižnice i vole čitati.

2. Strip

Stripovi privlače djecu te ih motiviraju za čitanje. Pri tome se vrlo uspješno navikavaju na čitanje, stječu potrebne vještine i znanja za kasnije čitanje opširnijih tekstova. Mnogi učenici brže otklanjaju poteškoće s razumijevanjem jezika. Pomoću stripa brže savladavaju nove riječi i obogaćuju rječnik.

Slika 1. Crtanje niza (sekvence) sličica (kadrova) s olovkom (fotografija Špela Ivančič)

2.1. Ustroj stripa

Strip je pripovijedanje priče s nizom sličica kojima je obično dodan kratki tekst. Preduvjet za nastanak stripa je slika odnosno crtež, značenje teksta je drugorazredno. Strip se može stvoriti bez teksta, ali ne i bez crteža. Tekst nije dodatak stripu nego samostalni sastavni dio koji zajedno s crtežem čini cjelinu. Tekst stripa čini grafičku komponentu kod koje se uzima u obzir oblik slova i oblačića za tekst te prostor u kojeg je tekst uključen.

Likovi moraju biti nacrtani jednostavno da čitatelj može prepoznati njihovu priču. Crtač likove prikazuje tako da su uvijek jednako odjeveni i imaju svoje karakteristike kao što su brkovi, šešir, brada, naočale … Tekst možemo nadomjestiti različitim znakovima ili simbolima.

2.1.1. Zvučni efekti

Stripovi uključuju i zvučne efekte. Što su slova veća i riječi duže, to je glasniji i duži zvuk. Nekim grafičkim simbolima predstavimo izgovoren i neizgovoren tekst (npr. simbol za hrkanje ZZZZZ, nešto se dogodi … Bang!, Booom, Auuuuuuč). Ovisno o priči, mijenjaju se i oblici (veličina, širina, visina, međusobna prepletenost ….) sličica.

Slika 2: Crtanje stripa u parovima (fotografija Špela Ivančič)

2.1.2. Oblici oblačića

Najčešće vidimo uobičajene oblike oblačića s “repićem” koji ilustriraju što lik govori. Oblačići koji su s likom povezani s manjim oblačićima ilustriraju njegove misli. Nazubljeni oblik oblačića je rezerviran za glasne krikove, viku, lupanje … Popratni tekst koji dodatno opisuje prizor zapisan je iznad ili ispod oblačića u pravokutnom okviru.

3. Izrada stripa

Učenici su strip najprije u cijelosti nacrtali olovkom. Iscrtali su okviriće i niz sličica (kadrova). Ovaj raspored je važan za zoran tijek priče. Sami su odredili grafički oblik stripa, veličinu sličica, oblik oblačića, vrstu fonta i izgled pojedinih sličica. Glavne junake odnosno osobe u priči iscrtali su u različitim položajima, karakternim situacijama, … Pritom su odabirali između totala odnosno općeg plana (osobe su malene, beznačajne) i krupnog plana (osobe su predstavljene izbliza, još uvijek vidljive u cijelosti). Kad su željeli povećati emocionalnu napetost izabrali su krupni plan. Potom su počeli zapisivati sastavljen strip, bojati i dodavati detalje, koji nisu bili zapisani olovkom.

Slika 3. Bojanje stripa po nizu sličica (fotografija Špela Ivančič)

3.1. Sličice

Učenici su sličice razvrstali u redove. Sličice se čitaju slijeva udesno, a zatim odozgo prema dolje. U većini primjera su sličice jednake veličine. S većim sličicama željeli su naglasiti značajnije događaje. U stripu se može prikazati i brzina kretanja. Tako u stripu dobijemo ritam događanja, kako priča raste ili se smiruje. Strip nas podsjeća na filmsku traku. Sličice mogu imati različite oblike: pogled kroz bravu ili dvogled, nazubljene rubove kod akcijskih prizora, oblik srca kod romantičnih prizora, valovite rubove kod scena fantastike. Ako lik skoči iz sličice i više se ne vidi, to dodatno naglašava radnju. Sličice mogu biti i bez ruba što ilustrira beskonačnost.

4. Evaluacija

Crtanje stripa je za učenike predstavljalo veliki izazov. Za vrijeme crtanja su upoznali mnogo novih stvari i pritom osjetili veliko zadovoljstvo što su uspjeli napraviti strip. Učenici su upoznali značajke stripa. Opažamo kako su istovremeno crtali i drugačije i slično. Njihovi su glavni junaci imali svoje priče koje su na kraju pročitali kolegama iz razreda.

Slika 4. Pričanje stripova kolegama iz razreda (fotografija Špela Ivančič)

5. Zaključak

Strip je prvo čitalačko iskustvo učenika s kojim obogaćuju riječnik i utažuju želju za maštanjem. Strip je jedan od dobrih načina poticanja kreativnog stvaralaštva na nastavi. Pomoću stripa možemo uspješno postići pismenost učenika u osnovnoj školi, što sam željela pokazati ovim člankom. Svi učenici su bili predani crtanju stripova i veseli konačnim uratkom.

Slika 5. Izložba stripova u razredu (fotografija Špela Ivančič)

Literatura

1. Štandeker, Š.(2010). »Slogovna in vsebinska raznolikost stripovskega izraza« Tomaž Lavrič STRIPI/COMICS. Moderna galerija, Ljubljana, str. 5 – 10.
2. McCloud S. (2011). Kako razumeti strip: o nevidni umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
3. https://sl.wikipedia.org/wiki/Strip,(15.15), 15.3.2019.

Poticanje kreativnosti uz bajku “Snjegović”

Janja Hunjet

1. Uvod

Jedan od ciljeva suvremene osnovne škole je da su učenici aktivni sudionici u planiranju i provedbi odgojno-obrazovnog procesa. Veliku važnost ima i međupredmetno povezivanje, jer stvara uvjete za cjelovit uvid i s time bolje razumijevanje, dublje doživljavanje i potiče samoinicijativnost i veću odgovornost u nastavi i širem životu.

Počela sam provoditi projekt u međupredmetnoj povezanosti. Krenuli smo od sata slovenskog jezika, te uključili upoznavanje okoline, sport, likovnu kulturu i glazbenu kulturu.

2. Kako se odvijao naš rad

U radu smo postavili sljedeće ciljeve:

Učenici:

• doživljavaju interpretativno pročitanu priču;
• samostalno formiraju nastavak bajke;
• osjećajno maštovitu predstavu književnog svijeta izražavaju kombinacijom crtanja i pisanja;
• kod teksta prepoznaju i uočavaju razlike između realnog i imaginarnog svijeta u književnom tekstu;
• formuliraju pozitivne obrasce ponašanja, pridržavanja pravila i sportskog ponašanja;
• razvijaju upornost;
• testiraju svoje sposobnosti kod sportskih aktivnosti;
• upoznaju odgovarajuću zimsku sportsku obuću i odjeću;
• poštuju osnovna načela sigurnosti u sportu;
• izrezuju i lijepe površine u različitim bojama i koristite ih za stvaranje kompozicija – snjegoviće;
• s gnječenjem snijega, oblikuju kompoziciju – snjegovića;
• razvijaju motoričke sposobnosti i osjećaj za ravnotežu s različitim slikarskim materijalima i priborom;
• razgovaraju o godišnjim dobima s naglaskom na zimu, zimske sportove i igre;
• tijekom razgovor o ponašanju na sportskom danu formiraju SNJEŽNI BONTON kojeg zapišu na plakatu;
• pjevaju pjesmice o zimi i snjegoviću.

Bajka Snjegović, njemačke spisateljice Gerde Marie Scheidl, o kojoj se razgovaralo na predmetu Slovenskog jezika (SLJ), potaknula je učenike da napišu nastavak priče u kojem su mladi pisci kreativno tražili rješenje po kojem bi snjegović mogao vidjeti cvijeće.

Priču smo povezali i s predmetom Glazbena kultura (GK), kod kojeg su u pjesmaricama tražili pjesme o snjegoviću i naučili ih pjevati.

Kod Upoznavanja okoline (UO) planirali smo aktivnosti na snijegu, odgovarajuću odjeću, obuću i rekvizite kako bismo proveli sportski dan pravljenjem Snjegovića. Postavili smo pravila ponašanja na snijegu – Snježni bonton.

Kod Sporta (SPO) smo proveli sportski dan – zimski izlet na obližnje brdo s igrama na snijegu i pravljenje snjegovića.

Učenici su dosljedno slijedili dogovorena pravila snježnog bontona.

Kod Likovne kulture (LK) napravljeni su maštoviti proizvodi, snjegovići od čarapa i papira u boji. Proizvode su izložili u predvorju škole i u učionici.

3. Zaključak

Rad na projektu odvijao se u razdoblju od dva tjedna. Učenici su bili motivirani za rad. Oni su istovremeno bili planeri i izvođači, te ujedno su također sami formirali pravila ponašanja na snijegu, kojih su se dosljedno pridržavali. Bili su vrlo kreativni pri pisanju nastavka priče i u likovnom stvaralaštvu.

Svoje likovne proizvode izložili su u predvorju škole, a priče koje su stvorili predstavili su roditeljima na literarnoj večeri povodom slovenskog kulturnog praznika.

Primer eksperimentalnega pouka – študija primera

Nataša Meh Peer

Uvod

V šolskem letu 2017/18 sem poučevala slovenski jezik v izjemnem 4. letniku, kjer se dijaki izobražujejo v programu tehnik mehatronike. V razredu je bilo 26 dijakov, katerih sposobnosti in delovna vnema ter pozitivna klima razreda, so bile visoko nad ostalimi razredi.

Kurikul sem že v prvem letniku individualizirala in prilagodila dijakom glede na njihove sposobnosti in tako smo skozi leta postopoma, z različnimi sodobnimi metodami pristopali k učnim vsebinam.

Namen članka je skozi praktične izkušnje prikazati delo v razredu, kjer so dijaki z boljšimi sposobnostmi in predznanjem in predstaviti učiteljem, kako popestriti pouk in dijakom ponuditi boljšo učno izkušnjo, z novimi, izvirnimi učnimi metodami.

Šolski razred

Morda je prav, da najprej definiramo pojem šolski razred/razredna skupnost (govorimo razredu v srednji šoli) ni naključno oblikovan, saj so prav vsi mladostniki, ki so del razredne skupnosti del širšega zgodovinskega trenutka in dogajanja, prostora v katerem so se znašli …

Šolski razred je torej skupina mladostnikov iste starosti, z enakim/podobnim predznanjem, za katero veljajo enaki izobraževalni in vzgojni cilji.[1] Seveda ne smemo pozabiti, da ti mladostniki hodijo na isto šolo. Na šole pa lahko gledamo kot na organizacije[2] ali kot na skupnosti. V kolikor nam šole predstavljajo zgolj organizacije, potem govorimo predvsem o administrativnih vidikih, kadar pa jih razumemo kot skupine, kar počnemo v primeru ERŠ, potem opazujemo vrednote in zato pripisujemo globji pomen čustvom, pripadnosti, povezanosti, solidarnosti, sodelovanju … Ob tem je potrebno poudariti, da v sodobnem času stremimo k šolam − skupnostim, saj na tak način gojimo bolj podporne medosebne odnose, ki spodbujajo poštenje,[3] skrb za druge in osebno odgovornost.

Drugo, kar jih spet določa v točno določeno skupino je generacija, ki ji pripadajo. Ta generacija jim narekuje pravila oblačenja, besedišče ipd., vendar jih ne ločuje kulturno in etnično. Tretja determinanta, v katero razredno skupnost bo vključen mladostnik, je, kaj je v interesu njegove »klape«. Četrta determinanta pri določanju mladostnikov v razredno skupnost so njihovi poklicni interesi, zaradi katerih izberejo točno določeno šolo.

Skupina dijakov v razredu se je torej znašla skupaj, ker so bili tako razporejeni, kot tudi zato ker so se sami odločili in izbrali ravno ta izobraževalni program, in prav to šolo. Za njih je pomembno, kako bodo med sabo sodelovali in če sploh bodo, kako se bodo povezali v skupine in na podlagi česa bodo skupine oblikovali.

Torej, če izhajam pri svojem pouku iz sodobne reformirane šole, o kateri govorim, potem strnem glavna načela reformske pedagogike v naslednje točke:[4]

• otrok naj se razvija svobodno, naravno, nuditi mu je potrebno možnost za samoiniciativnost ter izražanje sebe
• otrokove interese je potrebno zadovoljiti, mu omogočiti direktne in indirektne stike z okoljem z uporabo izkušenjskega učenja
• učitelj naj usmerja otrokovo aktivnost, naj ga spodbuja k uporabi svojih čutil, naj otroka spodbuja k opazovanju in presojanju ter naj ga predvsem nauči, kako uporabiti različne vire znanja, kot so različne življenjske dejavnosti ter knjige
• učitelji morajo poznati otrokov psihični razvoj, da mu lahko prilagodijo vsebine in metode dela; pri ocenjevanju pa je ključen otrokov fizični, umski in moralni napredek
• velik poudarek je na telesni vzgoji ter higieni; v skladu s tem se zahteva tudi boljše materialne pogoje za delo: večje, bolj svetle in zračne prostore
• ključno je sodelovanje med šolo in domom z namenom, da učitelji in starši v sodelovanju delajo v dobrobit otroka
• šole naj preizkušajo nove pedagoške ideje.

Pomembno pa je, da se zavedamo, da je zelo pomemben faktor, kako bodo dijaki v razredu sodelovali in se povezovali, kakšna je bila njihova socializacija. Vendar otroci v svoji socializaciji niso pasivni opazovalci in izvrševalci pravil, ampak sami sooblikujejo svojo socializacijo. Pri tem je pomembno, da je socializacija interakcija z okolico, kamor uvrščamo starše. Za to tako imenovano primarno socializacijo so značilni osebni, intimni in pristni odnosi. Tukaj si otrok pridobiva prve vzorce, izkušnje vedenja in temeljna družbena pravila.

Sekundarna socializacija pomeni stik s sovrstniki, pri čemer posameznik spozna različne vrednote, norme in se lahko odločuje o njihovem sprejemanju. Za predstavljen članek je pomembna tako primarna kot sekundarna socializacija, saj kot pravi Ingold:[5] »Socializacija je interakcija z okolico in izkušnje posameznika skozi učni proces.« Saj so se v razredu o katerem teče beseda znašli mladostniki s podobno primarno socializacijo (podobne vrednote, delovne navade, učenje …). Nazadnje se v obdobju adolescence posameznik sreča še s terciarno socializacijo, ki je v resnici priprava na vloge, ki jih bo odigral skozi življenje.

Če izhajam iz psihologije, potem primarno razumem, da se določene kulturne informacije, predvsem o spretnostih prenašajo znotraj generacij (torej znotraj družinskega kroga) in to lahko razumemo kot socialno učenje. In razred, v katerem sem preizkusila drugačne poti do znanja, se lahko skoraj teoretično opredeli kot primeren za eksperimentiranje, kar bo prikazano v naslednjem poglavju.

Delo v razredu

Z dijaki sem pripravila 4 zanimive šolske ure, pri katerih smo združili kar nekaj vsebin in jih med sabo prepletli in povezali, da smo prišli do zaključnega, željenega učinka.

1. ŠOLSKA URA

Pri obravnavi zgodovine jezika, sem dijake glede na učno obliko razporedila po skupinah (po 4 ali 5),[6] kjer so s pomočjo učbenika in delovnega zvezka samostojno obravnavali snov. V učbeniku za 4. letnik so pri zgodovini jezika predvsem fotografije aktualnih besedil, knjig iz določenega obdobja zgodovine jezika in vprašanja, ki vodijo k razmišljanju. Dijakom sem dala nalogo, naj si ogledajo besedila, jih preberejo in razmislijo o njih ter odgovorijo na nekaj izbranih vprašanj, ki so pod vsakim besedilom v učbeniku.

V zaključku so imeli navodilo, naj se dobro pripravijo, na zagovor, zakaj menijo, da je ravno njihovo obdobje, avtorji, dela največ doprineslo k razvoju slovenskega jezika, saj bodo o svojih prepričanjih argumentirano govorili na okrogli mizi.

2. ŠOLSKA URA

Okrogla miza pa je bila izbrana besedilna vrsta, o kateri smo se poučili pri naslednji uri. Spoznali smo (nekaj osnov sem predstavila frontalno, sicer pa so delali v dvojicah) njene značilnosti, kako poteka, kdo jo vodi, katere so teme obravnave in za domačo zadolžitev so morali preveriti, katere okrogle mize obravnavajo na naši televiziji.

3. ŠOLSKA URA

Naslednjo učno uro smo obravnavali besedilno vrsto zapisnik (nekaj osnov sem spet predstavila frontalno, sicer pa so delali v dvojicah), kjer smo poudarili bistvo njegovega tridelnega oblikovanja in objektivnosti. Za domačo nalogo so morali zapisati zapisnik zadnje razredne ure.

Slika 1. Fotografija iz učbenika za 4. letnik

Tako smo v 3 urah spoznali vsaka skupina svoje poglavje iz zgodovine jezika, besedilni vrsti okrogla miza in zapisnik in čakala nas je še sama izvedba okrogle mize v razredu.

4. ŠOLSKA URA

Najprej smo pripravili razred, da smo se posedli okrog miz v krogu. Vsaka skupina je morala sodelovati v celoti (ne le predstavnik – ob vsakem novem vprašanju moderatorja je moral odgovoriti drug član skupine). Izbrali smo moderatorja, kateremu sem pripravila 3 ključna vprašanja:

1. Utemeljite, zakaj je ravno vaše obdobje zgodovine jezika najbolj zaslužno za razvoj slovenskega jezika.
2. Predlagajte in utemeljite, zakaj je ravno vaš predstavnik obdobja najbolj zaslužen za razvoj slovenskega jezika.
3. Glede na predstavljene in argumentirane predloge, se zedinimo, katero obdobje in predstavnik sta najbolj zaslužna za razvoj slovenskega jezika.

Razred smo preuredili v soočenje ob okrogli mizi in s pomočjo moderatorja vroče razpravljali. Ob tem je iz vsake skupine en dijak pisal zapisnik o dogajanju. Na koncu smo zapisnike primerjali.

Ugotovitve

S pomočjo teorije o tem, kdo so mladostniki, ki se naključno ali pa tudi ne, kot smo ugotovili znajdejo v razredu, kako vplivajo na medsebojne odnose, kako sodelujejo, sem pomagala odstreti tančico skrivnosti, zakaj je bila prav ta razred tako izjemen. Prav tako pa sem s pomočjo predstavljene teorije reformske pedagogike, tem reformam tudi sama poskušala vdahniti vsebino in jih preizkusiti v razredu. Prav tako pa je bila tudi teorija socializacije ključna pri tem, da imajo dijaki v tem razredu veliko skupnih točk. In glede na to, da ugotavljamo, da je frontalni pouk »pase« in se učitelji trudimo, da bi dijakom približali učno snov, jo popestrili, naredili zanimivo, moram zapisati, da nam je to v teh 4. urah odlično uspelo.

Razlogi pa so naslednji:

Dijaki imajo radi delo v skupinah, s čimer smo začeli prvo uro. Skupaj so raziskovali obdobje zgodovine slovenskega jezika, za katero sem jih zadolžila in si o njem ustvarili svojo sliko, saj so vedeli, da bodo na koncu morali argumentirati in predstaviti svoje obdobje.

Druga ura, ki je bila namenjena raziskovanju besedilne vrste okrogla miza, je bilo delo v dvojicah, ker med seboj radi sodelujejo, jim je bilo zelo zanimivo. Sveda sem jim osnovne zakonitosti pomagala poiskati.

Tretja ura, kjer smo se spoznali z besedilno vrsto zapisnik, smo spet spoznali skozi moj kratek vpogled in samostojno delo v dvojicah.

Četrta ura pa je bila spet izstop iz ustaljenega, že dekonstrukcija prostora je bila izziv. Dijaki so resno vzeli svoje argumentacije. Njihova lastna vloga v procesu učenja je bila pomembna. Za svoje argumente so se pripravili in trudili so se prepričati ostale, da imajo prav. Ob tem pa so spoznali še, kako nastaja zapisnik.

Takšna obravnava učne snovi zahteva inovativnost učitelja in veliko dodatne priprave za učitelja. Se pa izkaže za izjemno zanimivo učno izkušnjo, tako za dijake kot za učitelja samega. Kajti že sama dekonstrukcija običajnega učnega prostora za šolskimi klopmi v skupine in ob okroglo mizo je dodatna motivacija dijakom, da se potrudijo, ker se dogaja.

Literatura

1. Ingold, T. (2007): »The Social Child«, v: Fogel A., King, B., Shanker, S. ur., Human Development in the Twenty-First Century. A Dynamic Systems Approach to the Life Sciences, Cambridge University Press.
2. Mikek, K. (2015): Organizacijska kultura in klima v šoli, Doktorska disertacija. PEF v Ljubljani.
3. Ule, M.; Miheljak, V. (1995): Prihodnost mladine, Ljubljana, DZS.
4. Žlebnik, L. (1978): Obča zgodovina pedagogike, Ljubljana, DZS.

---

[1] Ule, 1988.
[2] Sergiovanni, Starratt. 1993. (v Mikek 2015.)
[3] Schaps, 2003. (v Mikek 2015)
[4] Žlebnik, 1978.
[5] Ingold, 2007.
[6] Delo v skupinah: cilji: aktivno sodelovanje, predstavitev lastnih izkušenj, ozaveščanje že znanih stvari in razvijanje sposobnosti samostojnega obravnavanja informacij in reševanja problemov. Skupine sestavljamo naključno, ker je pri novih skupinah v začetni fazi značilna izrazita potreba po stikih in spoznavanju drug drugega. Naključne skupine imajo to prednost, da izničijo že pridobljene vzorce dela v paru ali v skupini. Napoved teme oz. vsebinske delovne naloge pred oblikovanjem skupine ima določene prednosti. Če se najprej napove oblikovanje, se pozornost dijakov usmeri na to. Ko sestavimo skupine, razdelimo delo.