Upotreba kamišibaja u nastavi

lucija_andric

Lucija Andric

Sažetak

Kamišibaj je umjetnički oblik pripovijedanja uz slike, koji može biti i didaktično pomagalo. U članku ću opisati, kako koristiti kamišibaj u nastavi književnosti, likovne umjetnosti i stranog jezika s učenicima 3. razreda.

Ključne riječi: kamišibaj, književnost, bajke, likovna umjetnost, strani jezik.

Kamišibaj

Kamišibaj je umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj pozornici (Društvo Kamišibaj, 2020.).

Pripovjedač, koji se naziva kamišibajkar, stoji uz malenu drvenu pozornicu i priča priču. Slike se ubacuju u butaj, to je mala pozornica na kojoj se izvodi kamišibaj (Kaj je kamišibaj? / Što je kamišibaj?, 2020.).

To je tradicionalna tehnika pripovijedanja koja dolazi iz Japana. Počeci kamišibaja sežu u vrijeme budističkih hramova, kada su redovnici kroz slike ljudima pripovijedali svete priče (Društvo Kamišibaj, 2020.).

Kamišibaj se u Japanu proširio početkom 20. stoljeća, kada je izbila ekonomska kriza i mnogi ljudi koji su se prije bavili kazalištem, ilustracijom ili filmom, pripovijedanjem i glumom ostali su bez posla i osnovnih sredstava za život. Tako su počeli koristiti korisnu tehniku pripovijedanja zvanu kamišibaj (Kavčič i Nagode, 2017.).

Kamišibaj slika 1Nekada je kamišibajkar dolazio s biciklom. Drvena pozornica bila je pričvršćena na prtljažnik, a pod drvenim poklopcem našlo se mjesta i za slatkiše. Udarajući s dva drvena štapića jednim od drugog, kamišibajkar je djeci oglašavao svoj dolazak. Ubrzo bi djeca i mještani došli pogledati predstavu (Kaj je kamišibaj? / Što je kamišibaj?, 2020.).

Slika 1. Kamišibajkar u Japanu početkom 20. stoljeća.

Na vrhuncu njegove uporabe, koja je trajala čak dva desetljeća, samo je u Tokiju bilo tri tisuće Kamišibaja. Na kraju buma, međutim, zamijenila ga je televizija, koju su Japanci u početku prozvali električni kamišibaj. Sada zbog globalizacije svijeta postaje vrlo zanimljiv, a naočito je popularan kod pedagoga kao izvrstan didaktički alat (Društvo Kamišibaj, 2020.).

Upotreba kamišibaja u nastavi

U pronalaženju novih metoda poučavanja, s kojima bi učenicima nastavu učinili raznolikijom i motivirali ih za rad, rijetko se slučajno susrećemo s pomagalima koja nam to omogućuju. S kamišibajem sam se susrela kad se u našem gradu odvijao Kamišibaj festival na kojem sam odgledala neke predstave te sam kao učiteljica odmah dobila ideju koliko će ova drvena stolna pozornica biti svestrana u radu s učenicima. Ubrzo nakon toga sam od kartonske kutije napravila prvu pozornicu za upotrebu u učionici, a kasnije i manju drvenu, pogodnu za listove A4 veličine.

kamišibaj slika 2kamišibaj slika 3
Slika 2. Pozornica od drvene kutije        Slika 3. Drvena pozornica      

S međupredmetnim povezivanjem likovne umjetnosti i književnosti obradu bajki smo u skupinama učinili zanimljivijim predstavljajući ih uz pomoć kamišibaja. Učenici su se podijelili u tri skupine i svaka skupina je odabrala jednu od predloženih bajki. Prva skupina odabrala je bajku Rukavica, druga O velikoj repi i treća Pijetao je otišao po svijetu. Nakon zajedničkog čitanja i razgovora o sadržaju, podijelili su rad u skupini.

kamišibaj slika 4kamišibaj slika 5
Slika 4 i 5. Obrada bajki

Kod likovne umjetnosti su po prethodnom dogovoru s bojicama oslikali pojedine scene bajki.

Kamišibaj 6kamišibaj slika 7
Slika 6 i 7. Likovno stvaranje

Nakon dovršetka likovnog stvaranja vježbali su jezični dio predstavljanja, a nakon vježbe međusobno su predstavili svoje radove.

kamišibaj slika 8kamišibaj slika 9
Slika 8. Predstavljanje bajke O velikoj repi        Slika 9. Predstavljanje bajke Rukavica

kamišibaj slika 10Slika 10. Predstavljanje bajke Pijetao je otišao po svijetu

Istovremeno s našim radom, u našoj se školi odvijao i kamišibaj slika 11kulturni tjedan, pa smo u sklopu projekta, koji je podrazumijevao i povezivanje različitih dobnih skupina u školi, izveli predstavljanje bajki s kamišibajem drugim mlađim učenicima.

Slika 11. Predstavljanje u okviru kulturnog tjedna

kamišibaj slika 12Kamišibaj je također vrlo koristan u učenju riječi stranog jezika. Kod engleskom jezika često ga koristimo za učenje novih riječi pomoću slikovnih kartica.

Slika 12. Slikovne kartice

Također smo ga koristili za obradu priče na engleskom jeziku. Učenici su napravili svoje prizore priče i pomoću butaj pozornice se isprobali kao pripovjedači priča na engleskom jeziku. U ovom slučaju dobro su se iskazali također učenici koji obično imaju poteškoće u izgovaranju stranog vokabulara, međutim, pozornica im je očito ponudila dodatni zaslon, zbog kojeg nisu bili izravno izloženi, pa su imali veći osjećaj sigurnosti i na tuđem jeziku opuštenije razgovarali.

Zaključak

Upotrebljivost kamišibija u nastavi je zaista svestrana, može se koristiti kao motivacijski alat, za obradu nove materije ili za ponavljanje i utvrđivanje već obrađenih sadržaja, a istodobno je učenicima pomagalo za kreativno i aktivno postizanje ciljeva učenja.

Literatura

  1. Društvo kamišibaj Slovenije. Dobiveno 18. 2. 2020., http://www.kamisibaj.si/kamisibaj/
  2. Kaj je kamišibaj? Dobiveno 18. 2. 2020., http://slikovedke.com/kaj-je-kamisibaj/.
  3. Kavčič, S. i Nagode, S. (2017.). In vratca se odpro. Šolski razgledi, 68(3), 6.
  4. Slika 1. dobiveno 18. 2. 2020., https://www.meonbook.com/blog_en/kamishibai/

Vođenje portfolia u 5. razredu

matjaz_palcic

Matjaž Palčič

Sažetak

Jedan od načina kontinuiranog praćenja znanja i napretka učenika je portfolio. Kod nastave likovne umjetnosti vođenje učeničkih portfolia je apsolutno neophodno. Koristimo ga u svrhu prikupljanja proizvoda na jednom mjestu, osiguravajući veću transparentnost proizvoda, uvid u napredak učenika i kao pripomoć u razgovoru s roditeljima, te mogućnost višestrukog proučavanja. Zbirka radova učenika pokazuje učenikove napore, razvoj, napredak, rezultate i refleksiju procesa učenja na jednom ili više područja. Vođenje portfolia kod likovne umjetnosti u učeniku promiče refleksivan odnos prema učenju i omogućuje mu da dokumentira osobni proces učenja. S učiteljima, roditeljima i kolegama proučava svoj proces učenja. Portfolio utječe na ponašanje učitelja u razredu. Učitelj je prvenstveno mentor, koji usmjerava učenike, daje savjete, potiče, podržava. S učenikom postavljaju ciljeve koje učenik bilježi u portfoliu.

Ključne riječi: portfolio, mapa, likovna umjetnost

Uvod

Izvođenje likovne aktivnosti od učitelja zahtijeva planiranje likovnog zadatka. Polazište za oblikovanje likovnog zadatka najčešće je u teoretskom likovnom problemu, u čijem se temelju nalaze podređeni likovni pojam, likovna tehnika i motiv.

Pibergova (preuzeto od Tacol 2003) ističe važne ciljeve likovnog obrazovanja: obogaćivanje likovnih ideja i sjećanja, razbijanje shema i krutih oblika u likovnom izražavanju, obogaćivanje likovnih znanja. Prilikom praćenja spomenutih ciljeva i ciljeva svakog nastavnog sata, portfolio je učeniku i učitelju od velike pomoći. Portfolio se također može nazvati osobna mapa. To je skup radova učenika sa zajedničkom temom ili svrhom (Damiani, 2018). Kada se fokusiramo na formativnu ili tekuću provjeru koja se usredotočuje na samoprovjeru i reflektiranje kvaliteta vlastitog učenja i odnosa prema učenju, govorimo o takozvanom razvojnom portfoliu (Sentočnik, 2004). Kada portfolio ne sadrži samorefleksiju, potom je riječ samo o mapi u koju odlažemo učeničke proizvode (Aber, 2001).

Vođenje portfolia je stara ideja. Obrtnici su stoljećima unatrag pohranjivali svoja djela, što upućuje na početke portfolia. U razredu, međutim, proces vođenja portfolia počinje kada se učitelj i učenik dogovore oko ciljeva i očekivanja (Aurbach, 2005, preuzeto od Frigelj, 2011).

Vođenje portfolia kod likovne umjetnosti – 5. razred

Učitelj predviđa vrijeme za izradu portfolia (jedan mjesec, godinu dana …) i sadržaj. Kod predmeta likovne umjetnosti je dobro cjelogodišnje vođenje portfolia. To može biti portfolio u smislu osobne mape najboljih proizvoda ili razvojna mapa koja uključuje sve učenikove proizvode. Postavljeni ciljevi određuju izbor, sadržaj, opseg i trajanje. Važno je da je vođenje mape kvalitetno, što zahtijeva uključivanje jasnih kriterija. Razdevšek Pučkova (1999) naglašava da kriteriji pojedinih proizvoda moraju biti jasni svima, odnosno učiteljima, učenicima i roditeljima.

Proizvode koje učenici obično odlažu u mapu možemo podijeliti na ključne odnosno kriterijske proizvode i izborne proizvode. Ključni proizvodi su jednaki za sve učenike i odlažu se u mapu prema uputama učitelja. Izborne proizvode bira učitelj ili učenik. Kada proizvod odabere učitelj, to je tipičan proizvod za određenog učenika. Međutim, kada je proizvod odabran od strane učenika, to znači da je po njegovom mišljenju proizvod posebno dobar odnosno da mu se sviđa.

Razdevšek Pučkova (1999) naglašava važnost reprezentativnosti i individualnosti portfolia, što znači da mapa ne sadrži za učenike beznačajne proizvode, koji su napravljeni samo zbog mape ili zbog zahtijevanja rješavanje zadataka i vještina koje nismo provjeravali. Također nam omogućuje mogućnost uklanjanja proizvoda koji su umetnuti tijekom godine. Kada koristimo mapu nekoliko godina, možemo u njoj sačuvati samo ključne proizvode. U mapi možemo sačuvati samo jedan proizvod u slučaju kada postoji nekoliko proizvoda koji prikazuju iste pogreške učenika.

U portfoliu su učenici 5. razreda osim proizvoda uključili i ciljeve znanja, refleksiju, samoprocjenu proizvoda, povratnu informaciju učitelja, moguću povratnu informaciju od kolega iz razreda. Učenici su također datirali svaki zapis i proizvod. Svaki je učenik pažljivo vodio svoj razvojni portfolio. Učinci vođenja portfolia kod likovne umjetnosti bili su iznimno pozitivni. Učenici također mogu predstaviti svoj portfolio kolegama, učiteljima, roditeljima, prijateljima. Odazivnost učenika kod vođenja portfolia kod likovne umjetnosti je pozitivna. Ipak, učitelj može imati određene sumnje oko vođenja portfoliem, ako vođenje s njegove strane nije posebno osmišljeno. Sumnje mogu biti oko naglašavanja oblikovne strana na štetu sadržaja, potrebe za promjenom nastave, nedovoljnog vremena za organiziranje, prikupljanja i ocjenjivanja proizvoda, ne poznavanja jasnih uputa kriterije za odlaganje proizvoda od strane učenika i roditelja, formalizam.

Zaključak

Učitelj kroz upravljanje portfoliem potiče učenika da: zabilježi ciljeve, tekuće prati, prati vlastiti razvoj, poveže nova znanja i vještine s već poznatim, preuzme odgovornost za svoj razvoj, stalno razvijanje i poboljšavanje svojih sposobnosti. Učenik se upućuje na procjenu o vlastitom razvoju i refleksiju o vlastitom proizvodu, likovnom znanju. Također, uz pomoć portfolia traži način za svoj razvoj te razvoj svojih jakih i slabih područja. Portfolio kod likovne umjetnosti pomaže učitelju u planiranju i predstavlja učeniku, učitelju i roditeljima povratnu informaciju o razvoju i napretku. Istodobno, omogućuje kritički osvrt o učenikovom osobnom razvoju. Na temelju svega učenik spoznaje što je postigao i što može bolje. Omogućuje učeniku da planira svoj napredak, tj. kako će postići ciljeve koji još nije.

Literatura

  1. Aber, N. (2001). Uporaba portfolija na razredni stopnji OŠ. Pedagoška obzorja 16 (3), str. 88-99.
  2. Damiani B. V. (2018). Portfolijo assessment in the classroom.
  3. Frigelj, J. (2011). Kaj je portfolijo.
  4. Razdevšek Pučko, C. (1999). Opisno ocenjevanje. Ljubljana: Pedagoška fakulteta univerze v Ljubljani.
  5. Sentočnik, S. (2004). Portfelj kot alternativna oblika vrednotenja učenčevega napredka – možnosti njegove uporabe v slovenskih šolah. Sodobna pedagogika 55 (1), str. 70-91.
  6. Tacol, T. (2003). Likovno izražanje. Didaktična izhodišča za problemski pouk likovne vzgoje v devetletni osnovni šoli. Ljubljana: Debora.

Poučavanje narodnih pjesama uz kamišibaj

maja_miklavz_sintic

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Kamišibaj je japanski umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj drvenoj pozornici – butaj. Možemo ga nazvati i papirnato kazalište (kami znači papir, a šibaj – kazalište) te udružuje različite umjetničke oblike: kazališnu, glazbenu i likovnu umjetnost. U članku ću prikazati upotrebu kamišibaj kazališta kao didaktičnog pomagala za poučavanje narodnog pjevanja i tekstova narodnih pjesama. Učenici si tekst pjesme uz slike lakše zapamte te je iskrenije zapjevaju. Pjevanjem uz slike pobjeđuju tremu pred nastupom i uvjerljivije se povežu s publikom. Pri tome je vrlo važno da je kamišibaj likovno usavršen jer samo tako može biti uvjerljiv i doseže svoju namjenu. Uz stvaranje i učenje novih pjesama uz sliku nastaje raznovrstan kamišibaj repertoar kojeg bi mogli nazvati slikovna pjesmarica narodnih pjesama.

Ključne riječi: kamišibaj, kazalište, narodna glazba, likovna umjetnost

1. O kamišibaju

U posljednje vrijeme kamišibaj dobiva na važnosti te se je raširio po cijelom svijetu. Izuzetno je popularan u Sloveniji i Hrvatskoj. Pedagozi su u kamišibaju našli odlično didaktičko sredstvo, a umjetnici posebne umjetničke izazove. Najviše od toga ima publika koja uživa u predstavama i pripovijedanju najrazličitijih priča. Japanci kažu da je kod kamišibaja najvažniji »kyokan«, posebna povezanost izvođača s publikom te nastanak specifične, za kamišibaj značajne atmosfere koja udružuje različite umjetničke oblike u jedno i uz to stvara poseban svijet umjetnosti i mašte usporedan sa stvarnošću (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

1.1. Kamišibaj terminologija

Kad učenicima predstavljam taj poseban umjetnički oblik, objasnim im terminologiju povezanu s njim:
Glumac/glumica kamišibaja, je kamišibajac/kamišibajica.
Uradak koji izradi i predstavi je kamišibaj.
U kamišibaj kazalištu se igraju predstave i pripovijedaju priče uz slike.
Butaj je naziv za malu pozornicu na kojem se izvodi kamišibaj.
Hiošigi je naziv za drvene štapiće (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

2. Narodna pjesma

Prije nego što počnemo stvarati kamišibaj s ciljem učenja teksta i melodije narodne pjesme, s učenicima najprije zapjevamo već poznate pjesme iz našeg repertoara. Uz to učenici sami otkrivaju koje pjesme si teže zapamte. Narodnu pjesmu uvijek prati melodija, pjeva se bez glazbene pratnje te se je ne recitira. Dijelimo ih na pripovjedne, dječačke, svatovske poskočnice, rastuće, žalopojke, mrtvačke, pobožne, pastirske te pjesme o prirodi i ljubavi.

Dr. Marko Terseglav u knjizi Petelinček Petelanček dodaje još brojalice, igrarije, šaljive pjesme o životinjama, rugalice (Terseglav, 2010). U dječjoj predaji su još neizostavne uspavanke i domoljubne pjesme.

Posebnost narodne pjesme je da nema naslova. Kao naslov navodimo samo prvi stih prve kitice ili se kao naslov zapiše nekakav sažetak sadržaja tj. ključna riječ.

U svojstva slovenske narodne pjesme ubrajamo višeglasje – troglasje, gdje vodeći glas, obično solist, započne s pjevanjem, a pridruže mu se dva prateća glasa: drugi glas i najniži glas – bas.

U Dječjoj folklornoj skupini Šentlora u OŠ Šentjernej brižno njegujemo slovensku narodnu pjesmu. U pjevačkoj skupini njegujemo troglasno pjevanje, što je vrlo zahtjevan zadatak za mlade glasove. Prateći glasovi u sastavu moraju imati sposobnost prilagodbe te osjećaj za harmoniju. Narodne pjesme su zapisane i pjevaju se na narječjima u kojima su nastale i u kojima žive. Neki tekstovi, posebice oni pripovjednih pjesama, imaju duboko značenje. Pošto su takve pjesme vrlo duge, djeca ih teže zapamte. Zato za poučavanje tekstova pjesama često upotrebljavam metodu kamišibaj kazališta, gdje im pjesmu predstavim sa slikovnim gradivom te ih motiviram da sami izrade svoj kamišibaj.

2.1. Učenje narodne pjesme uz kamišibaj

Pri učenju nove narodne pjesme uz pomoć kamišibaj kazališta učenicima prikažem demonstracijsku predstavu već izrađenog kamišibaja, narodnu pjesmu, Lepo mi poje črni kos. Između učenika i mene se stvori tako zvani »kyokan«, povezanost između izvođača i publike jer se posebno trudim da predstavu izvedem što uvjerljivije. Pritom su mi pomogle posebno kvalitetne slike (odgovarajuća likovna tehnika te logična povezanost sa sadržajem, uvjerljivost) koje je naslikao student arhitekture. Prije nastanka slikovnog gradiva za kamišibaj sam s likovnim umjetnikom mnogo razgovarala o sadržaju, važnim sadržajnim detaljima koji su ključnog značenja za uvjerljiv nastup i lakše pamćenje teksta. Nakon predstave su učenici izrazili oduševljenje i želju da nauče tu pjesmu. Prvo smo pjevali jednoglasno. Tekst su vrlo brzo zapamtili pošto su slike vrlo jasne. Jednoglasnom pjevanju smo dodali prateći glas, u našem primjeru tercu više te potom dodali i treći glas – bas. U nastavku su učenici predstavili pjesmu uz butaj, a potom je slijedila analiza njihovih predstava.

Prikaz kamišibaja za pjesmu Lepo mi poje črni kos:

Slika 1Slika 2
Slika 1. Lepo mi poje črni kos, oj črni kos   Slika 2. Tam v zelenem bukovju, oj bukovju

Slika 3Slika 4
Slika 3. Mimo pa gresta jagra dva, oj jagra dva     Slika 4. Da bi kosa ustrelila, oj ustrelila

Slika 5Slika 6
Slika 5. Kos je bil en bister ptič, oj bister ptič    Slika 6. Pejta jagra se solit, oj se solit

Slika 7
Slika 7. Kraj

2. 2. Stvaranje vlastitog kamišibaja

Kod učenja nove narodne pjesmice Sijaj, sijaj, sončece, sam učenike razdijelila u skupine sa zadatkom da sami izrade slikovno gradivo za kamišibaj. Prvo sam im pjesmicu zapjevala, a učenici su učili melodiju metodom jeke. Svaka skupina je dobila tekst jedne kitice koja je bila osnova za likovno stvaranje. Učenici su se odlučili da će pri stvaranju upotrijebiti tehniku kolaža. Svaka skupina je svoj rad predstavila uz butaj. Potom smo počeli s predstavljanjem čitave pjesmice. Uključili smo i publiku.

Slika 8Slika 9
Slika 8. Sijaj, sijaj sončece, oj sonce rumeno.  Slika 9. Kako bom pa sijalo, sem zmeraj žalostno.

Slika 10Slika 11
Slika 10. Sonce zgodaj gori gre, dekleta jokajo. Bi rade še ležale pa vstati morajo.
Slika 11. Sonce zgodaj doli gre, pastirci tarnajo, domov bi radi gnali pa črede nimajo.

Slika 12
Slika 12. Kraj

2.3. Tradicionalna narodna glazbala

Kad je kamišibaj stvoren, možemo ga učiniti zanimljivijim tako da mu dodamo pratnju ritmičkih glazbala. Vrlo upotrebljiva glazbala su kamenčići, štapići, žabica, strugalica, keramički bas, stržek, pokalica… Djeca najviše vole glazbala koja daju željenu melodiju: češalj, nunalica, drvene i glinene frulice (Cvetko, 2004).

Slika 13Slika 14
Slika 13. Žabica                  Slika 14. Nunalca

Slika 15Slika 16
Slika 15. Strugalica                        Slika 16. Stržek

Važno je spomenuti da kod narodnog pjevanja u pravilu ne upotrebljavamo pratnju glazbala ili drugih didaktičkih pomagala. Upotrebljavamo ih isključivo kao metodičko sredstvo za učenje novih pjesama te kod ponavljanja naučenog. Glazbala uključimo isključivo kao ritmičku i melodičku podlogu u uvodnoj predigri, u pauzi između kitica, kod ponavljanja refrena te na kraju.

3. Zaključak

Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je upotreba kazališta kamišibaj pri poučavanju odlično didaktičko sredstvo za brže pamćenje teksta te utječe na bolju interpretaciju pripovijedanja i pjevanja. Učenici su ga uzeli za svojega te je redoviti pratitelj nastave pri motiviranju, učenju nove pjesme, utvrđivanju i ponavljanju, kod priprema za nastup te na kraju krajeva služi za zabavu i opuštanje. Bitno je da se stvori »kyokan«. Iako ga ne možemo izmjeriti, dobro se osjeti povezanost između izvođača i publike. Usto učenici izražavaju interes za ponavljanjem i želju da bi ga sami izveli te stvorili novoga. U nastavku ću predstaviti kako učenici stvaraju potpuno svoj kamišibaj – od izbora pjesme do likovnog izgleda i predstavljanja.

4. Literatura

  1. Cvetko, I. (2004). Trara pesem pelja. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Društvo kamišibaj Slovenije (b.d.). Pridobljeno 27.1.2019, http://www.kamisibaj.si/kamisibaj/
  3. Kunaver, D., Kumer, Z. in Ložar-Podlogar, H. (1987). Pesmi in šege moje dežele. Ljubljana: DZS.
  4. Pesek, A. (1996). Sijaj, sijaj, sončece. Slovenske ljudske pesmi za otroke 3. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Terseglav, M. (2010). Petelinček Petelanček. Ljubljana: Mladinska knjiga.