Reciklirana odjeća i modni dodaci

andreja_kocjan

Andreja Kocjan

Sažetak

U članku opisujem kako smo s učenicima sedmih razreda naše škole tijekom nastave obaveznog izbornog predmeta Likovni dizajn, maštovito ostvarili četiri školska sata na temu Dizajna odjeće i modnih dodataka, i uz naš doprinos obogatili projekt Pogum (Hrabrost), kojeg je u školskoj godini 2018./19. raspisao Zavod RS za školstvo. Vodeći principi našega stvaranja bili su prije svega održivi razvoj, kritičko razmišljanje, sudjelovanje i kreativnost.

Psiholog i otac humanističke psihologije Abraham Maslow je postavio koncept »hijerarhije čovjekovih potreba« u kojem je jasno odredio čovjekove potrebe. Među »potrebama biti« je na vrhu hijerarhijske ljestvice definirao čovjekovu potrebu za samoostvarenjem, samopotvrđivanjem i kreativnosti. Taj njegov koncept na neki način također potvrđuje antičko poimanje riječi kreativnost, koja izvire iz latinske riječi creatio, a isprva su je koristili samo za djela Boga/Stvaratelja. Tek u doba renesanse su je povezivali također i s ljudskim dostignućima. Stoga možemo zaključiti da je kreativnost nešto što je čovjeku potrebno za samoostvarenje i samorazvoj te je više nego samo pusto zadovoljenje fizičkih, socijalnih i emocionalnih potreba. Kreativnost čovjeku donosi samopouzdanje, radost, ispunjenost i ostvarenje sebe (sažeto iz knjige Kogoj N.: Vožnja u slobodu).

Ključni pojmovi: likovna umjetnost, otpadni materijal, održivi razvoj, modni dizajn, sudjelovanje, kreativnost.

Uvod

U školskoj godini 2019./20. se naša škola, Osnovna škola Solkan, priključila projektu Pogum (Hrabrost), koji je raspisan od strane Zavoda RS za školstvo. Ključni ciljevi projekta POGUM su jačanje kompetencija poduzetništva i poticanje fleksibilnog prijelaza između obrazovanja i okoliša u osnovnim školama (POduzetništvo, Građenje povjerenja (zaUpanja) Mladih).

Budući da su među glavnim ciljevima projekta, a po mom mišljenju i najbitnijim, bili istaknuti i kritičko razmišljanje, kreativnost i održivi razvoj, s učenicima smo se s veseljem odazvali suradnji.

Odlučila sam da će osnova našeg likovnog izaziva biti problematika onečišćenja okoliša, koja je po mom mišljenju jedan od ključnih problema modernog društva. Zato je potrebno našu djecu i učenike svakodnevno upozoravati na katastrofalne učinke nepromišljenog onečišćenja okoliša, koji ostavljaju trajne posljedice na životinje, biljke, zrak, vodu i tla. Konstantno osvješćivanje djece o toj problematici je po mom mišljenju temelj odgoja i obrazovanja u budućnosti. Odrasli naravno moraju pružati pozitivan primjer djeci.

Središnji dio

U nastavni plan predmeta Likovna umjetnost i Likovni dizajn za 7.razred osnovne škole, je također uključeno područje modnog dizajna i modnih dodataka. Prvo smo se s učenicima usredotočili na različite modne kreacije te spomenuli i upoznali njihove autore – modne dizajnere. Razgovarali smo o korištenju različitih materijala i vrsta robe. Kroz slikovne materijale su analizirali različite likovne elemente kao što su linija, boja, oblik, prostor, svijetlo/tamno. Učenici su kroz teoriju, a kasnije i praktično iskustvo prepoznavali važnost dizajniranja odjeće, obuće i modnih dodataka. Objašnjavali su važnost usklađenosti boja i oblika te materijala u modnom dizajnu.

Općenito su upoznavali rad modnog dizajnera. Saznali su da to igra veliku, a moguće i ključnu ulogu u tome kakav će stil odijevanja biti moderan. Učenici su kroz razgovor i raspravu spoznali da modni dizajn ima veliki utjecaj na moderno društvo i širi prostor. Osvijestili su činjenicu, da primarna namjena odjeće da nas štiti od hladnoće, topline i ostalih nepoželjnih utjecaja okoliša, već dugo nije osnovna nit vodilja modnih dizajnera. Na modnim pistama, a također i na našim ulicama, iako sigurno rjeđe, vidimo kreacije koje izgledaju neudobno i nepraktično. Promatrali smo razvoj odjeće kroz povijest. Odjeća je bila dizajnirana prema potrebama, namjeni i mogućnosti korištenja materijala. Kroz slikovni materijal smo proučili sve od skromne odjeće napravljene od životinjske kože, koja je u davna vremena štitila naše pretke od hladnoće i kiše, pa do moderne znanstveno-fantastične odjeće napravljene od umjetnih materijala, koja najprije ima za cilj privlačenje pozornosti.

U teoretskom dijelu sata su učenici otkrivali razlike i sličnosti u oblačenju među različitim društvenim kulturama svijeta. Pokraj namjene, oblika i boje odjeće, također smo se usredotočili na korištene materijale. Učenici su prepoznali, da su širom svijeta drevne civilizacije za izradu odjeće upotrebljavale isključivo materijal koji im je bio na dohvat. Upotrebljavali su prirodni materijal, koji je najprimjereniji kako za pojedinca tako i za šire društvo, prirodu i okoliš. U moderno doba se to nažalost mijenja. Pri izradi odjeće koristi se previše umjetnih materijala, kemikalija i izbjeljivača. Općenito se u toj industriji koristi prevelika količina vode zbog velike potražnje i prekomjerne potrošnje pojedinca.

Aktualni likovni izazov smo proveli kroz razgovor o problematici onečišćenja okoliša, kojoj u velikoj mjeri doprinosi prije svega modna industrija. Po statističkim podacima modna industrija proizvede više ugljika nego li svi međunarodni letovi i teretni brodovi na svijetu, što je otprilike 10 posto svih emisija. U zadnjih 20 godina se proizvodnja odjeće udvostručila, jer ljudi ne samo da kupuju više nego i ranije bacaju kupljene komade odjeće. Sasvim zastrašujuće je podatak, da na kraju više od 85 posto svog tekstila završi na odlagalištima (sažeto iz članka iz časopisa Svijet kapitala, listopad 2016).

Učenici su o problematici onečišćenja prirode i okoliša razmišljali posve kritično, i predložili mnogo konstruktivnih rješenja. Sama mislim, da je zadaća učitelja, odgojitelja i roditelja potaknuti u mladoj osobi odgovoran odnos prema sebi i prirodi, te osvijestiti međuovisnost i jednog i drugog kako bi u budućnosti tražio i dolazio do novih spoznaja i rješenja.

Nakon temeljitog teorijskog rada su uslijedile pripreme i upute za praktični dio. Učenici su se najprije rasporedili u više manjih skupina. Rad u skupinama zahtijeva od pojedinca mnogo prilagođavanja, usklađivanja i stvaranja kompromisa. Također od pojedinaca zahtijeva i mnogo međusobne suradnje, interakcije, uključivanja i poštivanja želja ostalih članova skupine. U pojedinoj skupini su učenici prvo dodijelili uloge (vođa, crtač, djelatnik odnosno izvođač, model,…). Već prilikom crtanja modne skice su morali voditi računa o materijalu koji će im trebati za izradu svoje kreacije odnosno i modnog dodatka. Za izradu su imali na raspolaganju različiti otpadni materijal. Prije svega su se služili papirom iz časopisa, žicama, kartonskim ambalažama i ostalim otpadnim materijalom.

slika1Timski rad tijekom praktičnog radaslika2Timski rad tijekom praktičnog radaslika3Timski rad tijekom praktičnog radaslika4Timski rad tijekom praktičnog rada
Slike 1., 2., 3. i 4. Timski rad tijekom praktičnog rada

Tijekom samo izrade njihovih kreacija je mnogo puta došlo do nepredviđenih situacija, koje su od učenika zahtijevale brzu reakciju i traženje novih rješenja. Kao mentorica i vođa tog likovnog izazova moram napisati da su pri radu svi sudionici iskazali veliku mjeru snalažljivosti i ustrajnosti. Rad u skupinama se pokazao izrazito učinkovitim i zbog činjenice da su učenici postali samopouzdaniji i odlučniji.

slika5Modna revija s završenim recikliranim modnim kreacijamaslika6Modna revija s završenim recikliranim modnim kreacijamaslika7Modna revija s završenim recikliranim modnim kreacijamaslika8Modna revija s završenim recikliranim modnim kreacijamaslika9Modna revija s završenim recikliranim modnim kreacijama
Slike 5., 6., 7., 8. i 9. Modna revija s završenim recikliranim modnim kreacijama

Za zaključak našeg izazova smo u likovnoj učionici dodatno pripremili pravu modnu reviju s temeljitom opisom modnih kreacija, a uz to i spikera i odabranu glazbu.

Zaključak

Svjesna sam da smo s našim doprinosom ne samo obogatili projekt Pogum (Hrabrost), nego smo postigli i mnogo više. S učenicima smo realizirali još jednu uspješnu likovnu priču i osvijestili mnogo važnih čimbenika te ostvarili postavljene ciljeve. Postigla sam to da ih se ta problematika zaista dotaknula i da su je čim jasnije doživjeli, jer jedino će tako rezultat biti trajan i učinkovit. S aktualnim i zanimljivo sastavljenim likovnim izazovom, htjela sam kod učenika probuditi zanimanje i osviještenost o tako bitnoj problematici kao što je u današnjem vremenu otpad.

Željela sam da učenici shvate kako je moguće na maštovit način ponovo upotrijebiti otpadnu ambalažu u ostale svrhe. Radi kreativnog i praktičnog rada su shvatili da se mogu opustiti, družiti, međusobno surađivati, stvarati, dobiti korisna iskustva, razviti različite vještine, a i utvrditi nastavno gradivo na zanimljiv način. Prije svega su osvijestili misao i želju da su i oni bitni članovi društva koji mogu pridonijeti boljoj budućnosti svih nas, na način da recikliraju otpadni materijal u kreativne svrhe te tako slijede principe održivog razvoja.

Literatura

  1. Časopis Svijet kapitala URL:https://svetkapitala.delo.si/trendi/modna-industrija-najhujsa-onesnazevalka-okolja/ (listopad 2016)
  2. Kogoj N.: Vožnja u slobodu
  3. Projekt Pogum, Zavod RS za školstvo. URL: https://www.zrss.si/projekti/projekt-pogum/
  4. Tacol T., Frelih Č., Muhovič J.: Udžbenik likovno izražavanje za 7. razred, 2015
  5. Mrežna stranica: https://sl.wikipedia.org/wiki/Obleka

Sa stripom do lakšega opismenjivanja

spela_ivancic

Špela Ivančič

Sažetak

S učenicima drugog razreda osnovne škole upoznavali smo strip. Pomoću stripova mnogi učenici su dobili volju za čitanjem i oblikovanjem stripa. Nekad je strip bio zaboravljen, a sada je sazrio te na njega gledamo drukčije. Učenici su u parovima izradili vlastiti strip. Na kraju su stripove predstavili svojim kolegama i priredili izložbu stripova u razredu.

Ključne riječi: likovna umjetnost, slovenski jezik, strip, kreativnost, likovni rad.

1. Uvod

S učenicima smo obrađivali strip: kako je sastavljen i što je sve važno prilikom pisanja stripa. Upoznali smo nekolicinu stripova i njihove junake. Svrha zadatka je da učenici upoznaju nešto novo te da im se probudi želja za crtanjem stripa. Strip je negdje između slikovnice koju gledaju najmlađi i knjige koju čitaju malo starija djeca. Neke učenike je strip očarao već u prvom razredu, a sada u drugom razredu to je baš popularno štivo kojeg učenici uzimaju iz knjižnice i vole čitati.

2. Strip

20191216_130216, slika 1Stripovi privlače djecu te ih motiviraju za čitanje. Pri tome se vrlo uspješno navikavaju na čitanje, stječu potrebne vještine i znanja za kasnije čitanje opširnijih tekstova. Mnogi učenici brže otklanjaju poteškoće s razumijevanjem jezika. Pomoću stripa brže savladavaju nove riječi i obogaćuju rječnik.

Slika 1. Crtanje niza (sekvence) sličica (kadrova) s olovkom (fotografija Špela Ivančič)

2.1. Ustroj stripa

Strip je pripovijedanje priče s nizom sličica kojima je obično dodan kratki tekst. Preduvjet za nastanak stripa je slika odnosno crtež, značenje teksta je drugorazredno. Strip se može stvoriti bez teksta, ali ne i bez crteža. Tekst nije dodatak stripu nego samostalni sastavni dio koji zajedno s crtežem čini cjelinu. Tekst stripa čini grafičku komponentu kod koje se uzima u obzir oblik slova i oblačića za tekst te prostor u kojeg je tekst uključen.

Likovi moraju biti nacrtani jednostavno da čitatelj može prepoznati njihovu priču. Crtač likove prikazuje tako da su uvijek jednako odjeveni i imaju svoje karakteristike kao što su brkovi, šešir, brada, naočale … Tekst možemo nadomjestiti različitim znakovima ili simbolima.

2.1.1. Zvučni efekti

Stripovi uključuju i zvučne efekte. Što su slova veća i riječi duže, to je glasniji i duži zvuk. Nekim grafičkim simbolima predstavimo izgovoren i neizgovoren tekst (npr. simbol za hrkanje ZZZZZ, nešto se dogodi … Bang!, Booom, Auuuuuuč). Ovisno o priči, mijenjaju se i oblici (veličina, širina, visina, međusobna prepletenost ….) sličica.

20191217_130753, slika 220191217_130813, slika 2
Slika 2: Crtanje stripa u parovima (fotografija Špela Ivančič)

2.1.2. Oblici oblačića

Najčešće vidimo uobičajene oblike oblačića s “repićem” koji ilustriraju što lik govori. Oblačići koji su s likom povezani s manjim oblačićima ilustriraju njegove misli. Nazubljeni oblik oblačića je rezerviran za glasne krikove, viku, lupanje … Popratni tekst koji dodatno opisuje prizor zapisan je iznad ili ispod oblačića u pravokutnom okviru.

3. Izrada stripa

Učenici su strip najprije u cijelosti nacrtali olovkom. Iscrtali su okviriće i niz sličica (kadrova). Ovaj raspored je važan za zoran tijek priče. Sami su odredili grafički oblik stripa, veličinu sličica, oblik oblačića, vrstu fonta i izgled pojedinih sličica. Glavne junake 20191217_125042, slika 3odnosno osobe u priči iscrtali su u različitim položajima, karakternim situacijama, … Pritom su odabirali između totala odnosno općeg plana (osobe su malene, beznačajne) i krupnog plana (osobe su predstavljene izbliza, još uvijek vidljive u cijelosti). Kad su željeli povećati emocionalnu napetost izabrali su krupni plan. Potom su počeli zapisivati sastavljen strip, bojati i dodavati detalje, koji nisu bili zapisani olovkom.

Slika 3. Bojanje stripa po nizu sličica (fotografija Špela Ivančič)

3.1. Sličice

Učenici su sličice razvrstali u redove. Sličice se čitaju slijeva udesno, a zatim odozgo prema dolje. U većini primjera su sličice jednake veličine. S većim sličicama željeli su naglasiti značajnije događaje. U stripu se može prikazati i brzina kretanja. Tako u stripu dobijemo ritam događanja, kako priča raste ili se smiruje. Strip nas podsjeća na filmsku traku. Sličice mogu imati različite oblike: pogled kroz bravu ili dvogled, nazubljene rubove kod akcijskih prizora, oblik srca kod romantičnih prizora, valovite rubove kod scena fantastike. Ako lik skoči iz sličice i više se ne vidi, to dodatno naglašava radnju. Sličice mogu biti i bez ruba što ilustrira beskonačnost.

4. Evaluacija

Crtanje stripa je za učenike predstavljalo veliki izazov. Za vrijeme crtanja su upoznali mnogo novih stvari i pritom osjetili veliko zadovoljstvo što su uspjeli napraviti strip. Učenici su upoznali znača20191218_150801, slika 4jke stripa. Opažamo kako su istovremeno crtali i drugačije i slično. Njihovi su glavni junaci imali svoje priče koje su na kraju pročitali kolegama iz razreda.

Slika 4. Pričanje stripova kolegama iz razreda (fotografija Špela Ivančič)

5. Zaključak

Strip je prvo čitalačko iskustvo učenika s kojim obogaćuju riječnik i utažuju želju za maštanjem. Strip je jedan od dobrih načina poticanja kreati20191218_150210, slika 4vnog stvaralaštva na nastavi. Pomoću stripa možemo uspješno postići pismenost učenika u osnovnoj školi, što sam željela pokazati ovim člankom. Svi učenici su bili predani crtanju stripova i veseli konačnim uratkom.

Slika 5. Izložba stripova u razredu (fotografija Špela Ivančič)

Literatura

  1. Štandeker, Š.(2010). »Slogovna in vsebinska raznolikost stripovskega izraza« Tomaž Lavrič STRIPI/COMICS. Moderna galerija, Ljubljana, str. 5 – 10.
  2. McCloud S. (2011). Kako razumeti strip: o nevidni umetnosti. Ljubljana: Cankarjeva založba.
  3. https://sl.wikipedia.org/wiki/Strip,(15.15), 15.3.2019.

Upotreba kamišibaja u nastavi

lucija_andric

Lucija Andric

Sažetak

Kamišibaj je umjetnički oblik pripovijedanja uz slike, koji može biti i didaktično pomagalo. U članku ću opisati, kako koristiti kamišibaj u nastavi književnosti, likovne umjetnosti i stranog jezika s učenicima 3. razreda.

Ključne riječi: kamišibaj, književnost, bajke, likovna umjetnost, strani jezik.

Kamišibaj

Kamišibaj je umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj pozornici (Društvo Kamišibaj, 2020.).

Pripovjedač, koji se naziva kamišibajkar, stoji uz malenu drvenu pozornicu i priča priču. Slike se ubacuju u butaj, to je mala pozornica na kojoj se izvodi kamišibaj (Kaj je kamišibaj? / Što je kamišibaj?, 2020.).

To je tradicionalna tehnika pripovijedanja koja dolazi iz Japana. Počeci kamišibaja sežu u vrijeme budističkih hramova, kada su redovnici kroz slike ljudima pripovijedali svete priče (Društvo Kamišibaj, 2020.).

Kamišibaj se u Japanu proširio početkom 20. stoljeća, kada je izbila ekonomska kriza i mnogi ljudi koji su se prije bavili kazalištem, ilustracijom ili filmom, pripovijedanjem i glumom ostali su bez posla i osnovnih sredstava za život. Tako su počeli koristiti korisnu tehniku pripovijedanja zvanu kamišibaj (Kavčič i Nagode, 2017.).

Kamišibaj slika 1Nekada je kamišibajkar dolazio s biciklom. Drvena pozornica bila je pričvršćena na prtljažnik, a pod drvenim poklopcem našlo se mjesta i za slatkiše. Udarajući s dva drvena štapića jednim od drugog, kamišibajkar je djeci oglašavao svoj dolazak. Ubrzo bi djeca i mještani došli pogledati predstavu (Kaj je kamišibaj? / Što je kamišibaj?, 2020.).

Slika 1. Kamišibajkar u Japanu početkom 20. stoljeća.

Na vrhuncu njegove uporabe, koja je trajala čak dva desetljeća, samo je u Tokiju bilo tri tisuće Kamišibaja. Na kraju buma, međutim, zamijenila ga je televizija, koju su Japanci u početku prozvali električni kamišibaj. Sada zbog globalizacije svijeta postaje vrlo zanimljiv, a naočito je popularan kod pedagoga kao izvrstan didaktički alat (Društvo Kamišibaj, 2020.).

Upotreba kamišibaja u nastavi

U pronalaženju novih metoda poučavanja, s kojima bi učenicima nastavu učinili raznolikijom i motivirali ih za rad, rijetko se slučajno susrećemo s pomagalima koja nam to omogućuju. S kamišibajem sam se susrela kad se u našem gradu odvijao Kamišibaj festival na kojem sam odgledala neke predstave te sam kao učiteljica odmah dobila ideju koliko će ova drvena stolna pozornica biti svestrana u radu s učenicima. Ubrzo nakon toga sam od kartonske kutije napravila prvu pozornicu za upotrebu u učionici, a kasnije i manju drvenu, pogodnu za listove A4 veličine.

kamišibaj slika 2kamišibaj slika 3
Slika 2. Pozornica od drvene kutije        Slika 3. Drvena pozornica      

S međupredmetnim povezivanjem likovne umjetnosti i književnosti obradu bajki smo u skupinama učinili zanimljivijim predstavljajući ih uz pomoć kamišibaja. Učenici su se podijelili u tri skupine i svaka skupina je odabrala jednu od predloženih bajki. Prva skupina odabrala je bajku Rukavica, druga O velikoj repi i treća Pijetao je otišao po svijetu. Nakon zajedničkog čitanja i razgovora o sadržaju, podijelili su rad u skupini.

kamišibaj slika 4kamišibaj slika 5
Slika 4 i 5. Obrada bajki

Kod likovne umjetnosti su po prethodnom dogovoru s bojicama oslikali pojedine scene bajki.

Kamišibaj 6kamišibaj slika 7
Slika 6 i 7. Likovno stvaranje

Nakon dovršetka likovnog stvaranja vježbali su jezični dio predstavljanja, a nakon vježbe međusobno su predstavili svoje radove.

kamišibaj slika 8kamišibaj slika 9
Slika 8. Predstavljanje bajke O velikoj repi        Slika 9. Predstavljanje bajke Rukavica

kamišibaj slika 10Slika 10. Predstavljanje bajke Pijetao je otišao po svijetu

Istovremeno s našim radom, u našoj se školi odvijao i kamišibaj slika 11kulturni tjedan, pa smo u sklopu projekta, koji je podrazumijevao i povezivanje različitih dobnih skupina u školi, izveli predstavljanje bajki s kamišibajem drugim mlađim učenicima.

Slika 11. Predstavljanje u okviru kulturnog tjedna

kamišibaj slika 12Kamišibaj je također vrlo koristan u učenju riječi stranog jezika. Kod engleskom jezika često ga koristimo za učenje novih riječi pomoću slikovnih kartica.

Slika 12. Slikovne kartice

Također smo ga koristili za obradu priče na engleskom jeziku. Učenici su napravili svoje prizore priče i pomoću butaj pozornice se isprobali kao pripovjedači priča na engleskom jeziku. U ovom slučaju dobro su se iskazali također učenici koji obično imaju poteškoće u izgovaranju stranog vokabulara, međutim, pozornica im je očito ponudila dodatni zaslon, zbog kojeg nisu bili izravno izloženi, pa su imali veći osjećaj sigurnosti i na tuđem jeziku opuštenije razgovarali.

Zaključak

Upotrebljivost kamišibija u nastavi je zaista svestrana, može se koristiti kao motivacijski alat, za obradu nove materije ili za ponavljanje i utvrđivanje već obrađenih sadržaja, a istodobno je učenicima pomagalo za kreativno i aktivno postizanje ciljeva učenja.

Literatura

  1. Društvo kamišibaj Slovenije. Dobiveno 18. 2. 2020., http://www.kamisibaj.si/kamisibaj/
  2. Kaj je kamišibaj? Dobiveno 18. 2. 2020., http://slikovedke.com/kaj-je-kamisibaj/.
  3. Kavčič, S. i Nagode, S. (2017.). In vratca se odpro. Šolski razgledi, 68(3), 6.
  4. Slika 1. dobiveno 18. 2. 2020., https://www.meonbook.com/blog_en/kamishibai/

Vođenje portfolia u 5. razredu

matjaz_palcic

Matjaž Palčič

Sažetak

Jedan od načina kontinuiranog praćenja znanja i napretka učenika je portfolio. Kod nastave likovne umjetnosti vođenje učeničkih portfolia je apsolutno neophodno. Koristimo ga u svrhu prikupljanja proizvoda na jednom mjestu, osiguravajući veću transparentnost proizvoda, uvid u napredak učenika i kao pripomoć u razgovoru s roditeljima, te mogućnost višestrukog proučavanja. Zbirka radova učenika pokazuje učenikove napore, razvoj, napredak, rezultate i refleksiju procesa učenja na jednom ili više područja. Vođenje portfolia kod likovne umjetnosti u učeniku promiče refleksivan odnos prema učenju i omogućuje mu da dokumentira osobni proces učenja. S učiteljima, roditeljima i kolegama proučava svoj proces učenja. Portfolio utječe na ponašanje učitelja u razredu. Učitelj je prvenstveno mentor, koji usmjerava učenike, daje savjete, potiče, podržava. S učenikom postavljaju ciljeve koje učenik bilježi u portfoliu.

Ključne riječi: portfolio, mapa, likovna umjetnost

Uvod

Izvođenje likovne aktivnosti od učitelja zahtijeva planiranje likovnog zadatka. Polazište za oblikovanje likovnog zadatka najčešće je u teoretskom likovnom problemu, u čijem se temelju nalaze podređeni likovni pojam, likovna tehnika i motiv.

Pibergova (preuzeto od Tacol 2003) ističe važne ciljeve likovnog obrazovanja: obogaćivanje likovnih ideja i sjećanja, razbijanje shema i krutih oblika u likovnom izražavanju, obogaćivanje likovnih znanja. Prilikom praćenja spomenutih ciljeva i ciljeva svakog nastavnog sata, portfolio je učeniku i učitelju od velike pomoći. Portfolio se također može nazvati osobna mapa. To je skup radova učenika sa zajedničkom temom ili svrhom (Damiani, 2018). Kada se fokusiramo na formativnu ili tekuću provjeru koja se usredotočuje na samoprovjeru i reflektiranje kvaliteta vlastitog učenja i odnosa prema učenju, govorimo o takozvanom razvojnom portfoliu (Sentočnik, 2004). Kada portfolio ne sadrži samorefleksiju, potom je riječ samo o mapi u koju odlažemo učeničke proizvode (Aber, 2001).

Vođenje portfolia je stara ideja. Obrtnici su stoljećima unatrag pohranjivali svoja djela, što upućuje na početke portfolia. U razredu, međutim, proces vođenja portfolia počinje kada se učitelj i učenik dogovore oko ciljeva i očekivanja (Aurbach, 2005, preuzeto od Frigelj, 2011).

Vođenje portfolia kod likovne umjetnosti – 5. razred

Učitelj predviđa vrijeme za izradu portfolia (jedan mjesec, godinu dana …) i sadržaj. Kod predmeta likovne umjetnosti je dobro cjelogodišnje vođenje portfolia. To može biti portfolio u smislu osobne mape najboljih proizvoda ili razvojna mapa koja uključuje sve učenikove proizvode. Postavljeni ciljevi određuju izbor, sadržaj, opseg i trajanje. Važno je da je vođenje mape kvalitetno, što zahtijeva uključivanje jasnih kriterija. Razdevšek Pučkova (1999) naglašava da kriteriji pojedinih proizvoda moraju biti jasni svima, odnosno učiteljima, učenicima i roditeljima.

Proizvode koje učenici obično odlažu u mapu možemo podijeliti na ključne odnosno kriterijske proizvode i izborne proizvode. Ključni proizvodi su jednaki za sve učenike i odlažu se u mapu prema uputama učitelja. Izborne proizvode bira učitelj ili učenik. Kada proizvod odabere učitelj, to je tipičan proizvod za određenog učenika. Međutim, kada je proizvod odabran od strane učenika, to znači da je po njegovom mišljenju proizvod posebno dobar odnosno da mu se sviđa.

Razdevšek Pučkova (1999) naglašava važnost reprezentativnosti i individualnosti portfolia, što znači da mapa ne sadrži za učenike beznačajne proizvode, koji su napravljeni samo zbog mape ili zbog zahtijevanja rješavanje zadataka i vještina koje nismo provjeravali. Također nam omogućuje mogućnost uklanjanja proizvoda koji su umetnuti tijekom godine. Kada koristimo mapu nekoliko godina, možemo u njoj sačuvati samo ključne proizvode. U mapi možemo sačuvati samo jedan proizvod u slučaju kada postoji nekoliko proizvoda koji prikazuju iste pogreške učenika.

U portfoliu su učenici 5. razreda osim proizvoda uključili i ciljeve znanja, refleksiju, samoprocjenu proizvoda, povratnu informaciju učitelja, moguću povratnu informaciju od kolega iz razreda. Učenici su također datirali svaki zapis i proizvod. Svaki je učenik pažljivo vodio svoj razvojni portfolio. Učinci vođenja portfolia kod likovne umjetnosti bili su iznimno pozitivni. Učenici također mogu predstaviti svoj portfolio kolegama, učiteljima, roditeljima, prijateljima. Odazivnost učenika kod vođenja portfolia kod likovne umjetnosti je pozitivna. Ipak, učitelj može imati određene sumnje oko vođenja portfoliem, ako vođenje s njegove strane nije posebno osmišljeno. Sumnje mogu biti oko naglašavanja oblikovne strana na štetu sadržaja, potrebe za promjenom nastave, nedovoljnog vremena za organiziranje, prikupljanja i ocjenjivanja proizvoda, ne poznavanja jasnih uputa kriterije za odlaganje proizvoda od strane učenika i roditelja, formalizam.

Zaključak

Učitelj kroz upravljanje portfoliem potiče učenika da: zabilježi ciljeve, tekuće prati, prati vlastiti razvoj, poveže nova znanja i vještine s već poznatim, preuzme odgovornost za svoj razvoj, stalno razvijanje i poboljšavanje svojih sposobnosti. Učenik se upućuje na procjenu o vlastitom razvoju i refleksiju o vlastitom proizvodu, likovnom znanju. Također, uz pomoć portfolia traži način za svoj razvoj te razvoj svojih jakih i slabih područja. Portfolio kod likovne umjetnosti pomaže učitelju u planiranju i predstavlja učeniku, učitelju i roditeljima povratnu informaciju o razvoju i napretku. Istodobno, omogućuje kritički osvrt o učenikovom osobnom razvoju. Na temelju svega učenik spoznaje što je postigao i što može bolje. Omogućuje učeniku da planira svoj napredak, tj. kako će postići ciljeve koji još nije.

Literatura

  1. Aber, N. (2001). Uporaba portfolija na razredni stopnji OŠ. Pedagoška obzorja 16 (3), str. 88-99.
  2. Damiani B. V. (2018). Portfolijo assessment in the classroom.
  3. Frigelj, J. (2011). Kaj je portfolijo.
  4. Razdevšek Pučko, C. (1999). Opisno ocenjevanje. Ljubljana: Pedagoška fakulteta univerze v Ljubljani.
  5. Sentočnik, S. (2004). Portfelj kot alternativna oblika vrednotenja učenčevega napredka – možnosti njegove uporabe v slovenskih šolah. Sodobna pedagogika 55 (1), str. 70-91.
  6. Tacol, T. (2003). Likovno izražanje. Didaktična izhodišča za problemski pouk likovne vzgoje v devetletni osnovni šoli. Ljubljana: Debora.

Poučavanje narodnih pjesama uz kamišibaj

maja_miklavz_sintic

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Kamišibaj je japanski umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj drvenoj pozornici – butaj. Možemo ga nazvati i papirnato kazalište (kami znači papir, a šibaj – kazalište) te udružuje različite umjetničke oblike: kazališnu, glazbenu i likovnu umjetnost. U članku ću prikazati upotrebu kamišibaj kazališta kao didaktičnog pomagala za poučavanje narodnog pjevanja i tekstova narodnih pjesama. Učenici si tekst pjesme uz slike lakše zapamte te je iskrenije zapjevaju. Pjevanjem uz slike pobjeđuju tremu pred nastupom i uvjerljivije se povežu s publikom. Pri tome je vrlo važno da je kamišibaj likovno usavršen jer samo tako može biti uvjerljiv i doseže svoju namjenu. Uz stvaranje i učenje novih pjesama uz sliku nastaje raznovrstan kamišibaj repertoar kojeg bi mogli nazvati slikovna pjesmarica narodnih pjesama.

Ključne riječi: kamišibaj, kazalište, narodna glazba, likovna umjetnost

1. O kamišibaju

U posljednje vrijeme kamišibaj dobiva na važnosti te se je raširio po cijelom svijetu. Izuzetno je popularan u Sloveniji i Hrvatskoj. Pedagozi su u kamišibaju našli odlično didaktičko sredstvo, a umjetnici posebne umjetničke izazove. Najviše od toga ima publika koja uživa u predstavama i pripovijedanju najrazličitijih priča. Japanci kažu da je kod kamišibaja najvažniji »kyokan«, posebna povezanost izvođača s publikom te nastanak specifične, za kamišibaj značajne atmosfere koja udružuje različite umjetničke oblike u jedno i uz to stvara poseban svijet umjetnosti i mašte usporedan sa stvarnošću (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

1.1. Kamišibaj terminologija

Kad učenicima predstavljam taj poseban umjetnički oblik, objasnim im terminologiju povezanu s njim:
Glumac/glumica kamišibaja, je kamišibajac/kamišibajica.
Uradak koji izradi i predstavi je kamišibaj.
U kamišibaj kazalištu se igraju predstave i pripovijedaju priče uz slike.
Butaj je naziv za malu pozornicu na kojem se izvodi kamišibaj.
Hiošigi je naziv za drvene štapiće (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

2. Narodna pjesma

Prije nego što počnemo stvarati kamišibaj s ciljem učenja teksta i melodije narodne pjesme, s učenicima najprije zapjevamo već poznate pjesme iz našeg repertoara. Uz to učenici sami otkrivaju koje pjesme si teže zapamte. Narodnu pjesmu uvijek prati melodija, pjeva se bez glazbene pratnje te se je ne recitira. Dijelimo ih na pripovjedne, dječačke, svatovske poskočnice, rastuće, žalopojke, mrtvačke, pobožne, pastirske te pjesme o prirodi i ljubavi.

Dr. Marko Terseglav u knjizi Petelinček Petelanček dodaje još brojalice, igrarije, šaljive pjesme o životinjama, rugalice (Terseglav, 2010). U dječjoj predaji su još neizostavne uspavanke i domoljubne pjesme.

Posebnost narodne pjesme je da nema naslova. Kao naslov navodimo samo prvi stih prve kitice ili se kao naslov zapiše nekakav sažetak sadržaja tj. ključna riječ.

U svojstva slovenske narodne pjesme ubrajamo višeglasje – troglasje, gdje vodeći glas, obično solist, započne s pjevanjem, a pridruže mu se dva prateća glasa: drugi glas i najniži glas – bas.

U Dječjoj folklornoj skupini Šentlora u OŠ Šentjernej brižno njegujemo slovensku narodnu pjesmu. U pjevačkoj skupini njegujemo troglasno pjevanje, što je vrlo zahtjevan zadatak za mlade glasove. Prateći glasovi u sastavu moraju imati sposobnost prilagodbe te osjećaj za harmoniju. Narodne pjesme su zapisane i pjevaju se na narječjima u kojima su nastale i u kojima žive. Neki tekstovi, posebice oni pripovjednih pjesama, imaju duboko značenje. Pošto su takve pjesme vrlo duge, djeca ih teže zapamte. Zato za poučavanje tekstova pjesama često upotrebljavam metodu kamišibaj kazališta, gdje im pjesmu predstavim sa slikovnim gradivom te ih motiviram da sami izrade svoj kamišibaj.

2.1. Učenje narodne pjesme uz kamišibaj

Pri učenju nove narodne pjesme uz pomoć kamišibaj kazališta učenicima prikažem demonstracijsku predstavu već izrađenog kamišibaja, narodnu pjesmu, Lepo mi poje črni kos. Između učenika i mene se stvori tako zvani »kyokan«, povezanost između izvođača i publike jer se posebno trudim da predstavu izvedem što uvjerljivije. Pritom su mi pomogle posebno kvalitetne slike (odgovarajuća likovna tehnika te logična povezanost sa sadržajem, uvjerljivost) koje je naslikao student arhitekture. Prije nastanka slikovnog gradiva za kamišibaj sam s likovnim umjetnikom mnogo razgovarala o sadržaju, važnim sadržajnim detaljima koji su ključnog značenja za uvjerljiv nastup i lakše pamćenje teksta. Nakon predstave su učenici izrazili oduševljenje i želju da nauče tu pjesmu. Prvo smo pjevali jednoglasno. Tekst su vrlo brzo zapamtili pošto su slike vrlo jasne. Jednoglasnom pjevanju smo dodali prateći glas, u našem primjeru tercu više te potom dodali i treći glas – bas. U nastavku su učenici predstavili pjesmu uz butaj, a potom je slijedila analiza njihovih predstava.

Prikaz kamišibaja za pjesmu Lepo mi poje črni kos:

Slika 1Slika 2
Slika 1. Lepo mi poje črni kos, oj črni kos   Slika 2. Tam v zelenem bukovju, oj bukovju

Slika 3Slika 4
Slika 3. Mimo pa gresta jagra dva, oj jagra dva     Slika 4. Da bi kosa ustrelila, oj ustrelila

Slika 5Slika 6
Slika 5. Kos je bil en bister ptič, oj bister ptič    Slika 6. Pejta jagra se solit, oj se solit

Slika 7
Slika 7. Kraj

2. 2. Stvaranje vlastitog kamišibaja

Kod učenja nove narodne pjesmice Sijaj, sijaj, sončece, sam učenike razdijelila u skupine sa zadatkom da sami izrade slikovno gradivo za kamišibaj. Prvo sam im pjesmicu zapjevala, a učenici su učili melodiju metodom jeke. Svaka skupina je dobila tekst jedne kitice koja je bila osnova za likovno stvaranje. Učenici su se odlučili da će pri stvaranju upotrijebiti tehniku kolaža. Svaka skupina je svoj rad predstavila uz butaj. Potom smo počeli s predstavljanjem čitave pjesmice. Uključili smo i publiku.

Slika 8Slika 9
Slika 8. Sijaj, sijaj sončece, oj sonce rumeno.  Slika 9. Kako bom pa sijalo, sem zmeraj žalostno.

Slika 10Slika 11
Slika 10. Sonce zgodaj gori gre, dekleta jokajo. Bi rade še ležale pa vstati morajo.
Slika 11. Sonce zgodaj doli gre, pastirci tarnajo, domov bi radi gnali pa črede nimajo.

Slika 12
Slika 12. Kraj

2.3. Tradicionalna narodna glazbala

Kad je kamišibaj stvoren, možemo ga učiniti zanimljivijim tako da mu dodamo pratnju ritmičkih glazbala. Vrlo upotrebljiva glazbala su kamenčići, štapići, žabica, strugalica, keramički bas, stržek, pokalica… Djeca najviše vole glazbala koja daju željenu melodiju: češalj, nunalica, drvene i glinene frulice (Cvetko, 2004).

Slika 13Slika 14
Slika 13. Žabica                  Slika 14. Nunalca

Slika 15Slika 16
Slika 15. Strugalica                        Slika 16. Stržek

Važno je spomenuti da kod narodnog pjevanja u pravilu ne upotrebljavamo pratnju glazbala ili drugih didaktičkih pomagala. Upotrebljavamo ih isključivo kao metodičko sredstvo za učenje novih pjesama te kod ponavljanja naučenog. Glazbala uključimo isključivo kao ritmičku i melodičku podlogu u uvodnoj predigri, u pauzi između kitica, kod ponavljanja refrena te na kraju.

3. Zaključak

Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je upotreba kazališta kamišibaj pri poučavanju odlično didaktičko sredstvo za brže pamćenje teksta te utječe na bolju interpretaciju pripovijedanja i pjevanja. Učenici su ga uzeli za svojega te je redoviti pratitelj nastave pri motiviranju, učenju nove pjesme, utvrđivanju i ponavljanju, kod priprema za nastup te na kraju krajeva služi za zabavu i opuštanje. Bitno je da se stvori »kyokan«. Iako ga ne možemo izmjeriti, dobro se osjeti povezanost između izvođača i publike. Usto učenici izražavaju interes za ponavljanjem i želju da bi ga sami izveli te stvorili novoga. U nastavku ću predstaviti kako učenici stvaraju potpuno svoj kamišibaj – od izbora pjesme do likovnog izgleda i predstavljanja.

4. Literatura

  1. Cvetko, I. (2004). Trara pesem pelja. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Društvo kamišibaj Slovenije (b.d.). Pridobljeno 27.1.2019, http://www.kamisibaj.si/kamisibaj/
  3. Kunaver, D., Kumer, Z. in Ložar-Podlogar, H. (1987). Pesmi in šege moje dežele. Ljubljana: DZS.
  4. Pesek, A. (1996). Sijaj, sijaj, sončece. Slovenske ljudske pesmi za otroke 3. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Terseglav, M. (2010). Petelinček Petelanček. Ljubljana: Mladinska knjiga.