Lucija Ademoski
Sažetak
Članak predstavlja svojstva slikovnica kao vrlo omiljene literature za mlade uz čiju pomoć djeca čine prve korake u svijet književnosti. Jednostavne priče djecu privlače na čitanje, a primamljive ilustracije kroz cijelu priču pomoć su im u razumijevanju novih riječi i dubljem doživljavanju sadržaja slikovnice. Prikazana je priprema za provedbu i sam tijek omiljenog vremena za bajke u knjižnici s učenicima nižih razreda Osnovne škole France Bevka. Njihova je svrha vježbanje pozornosti i slušne koncentracije, širenje vokabulara, učenje izražavanja riječima i detaljnog promatranja ilustracija koje djeci pomažu u razumijevanju cijelog teksta.
Ključne riječi: slikovnice, ilustracije, vrijeme za bajke, školske knjižnice, čitanje
Uvod
Slikovnice su vrlo popularna i široko rasprostranjena literatura s kojom se djeca susreću već u predškolskoj dobi, a rado za njima posežu i u nižim razredima osnovne škole. Riječ je o djetetovim prvim “pravim knjigama” s jednostavnim tekstom koji krase šarene i maštovite ilustracije uz koje se lakše užive u priču. U slikovnicama se obično logički isprepliću i nadopunjuju tekstualni i likovni elementi, što je jedan od glavnih razloga zašto ih najmlađi učenici toliko vole. Slikovnice ih pozivaju na čitanje i intenzivno doživljavanje nevjerojatnog svijeta mašte, stoga knjižničari kod savjetovanja prilikom posudbe trebaju posebnu pozornost obratiti na čitateljeve sposobnosti i iskustva, razinu zahtjevnosti slikovnica te na prepoznavanje njihovih različitih funkcija (estetska, poučna, odgojna, maštovita, zabavna i iskustvena).
Privlačnost slikovnica
U radu s najmlađim čitateljima i posjetiteljima školske knjižnice, svake godine promatram kako nakon ulaska u knjižnicu žure do polica na kojima se nalaze njima najprivlačnije knjige. Prije posudbe uzmu si vremena za slikovnice i dobro ih pregledaju. Posebnu pozornost posvećuju koricama, koje moraju biti dovoljno zanimljive i uvjerljive. Na osnovi njihova izgleda najčešće odlučuju hoće li slikovnicu posuditi ili ne. Ilustracije moraju biti žive, smiješne, šarene i dovoljno privlačne za dječje oči. Čitatelje početnike najviše privlači vizualni izgled knjiga, ali s vremenom važni postaju kako tekst tako i razumijevanje priče. Kratke rečenice s jednostavnim rječnikom djeci donose veliku radost i privlače ih na posudbu, a detaljne i bogate ilustracije pomažu im razumjeti značenje nerazumljivih riječi i lijepo ih vode kroz priču.
Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici
Učenici nižih razreda vole posjećivati školsku knjižnicu tijekom cijele školske godine.
O grupnim posjetima uvijek se unaprijed dogovorim s učiteljima jer je knjižnica tada namijenjena samo odabranom dijelu učenika, zato su bibliopedagoški sati oni koje jedva čekaju. Učenici upoznaju knjižnicu kao cjelinu, a posebnu pozornost posvećujem našem druženju s knjigama, odnosno vremenu za bajke.
U prvim godinama školovanja djeca knjige i čitanje još ne povezuju s nastavom i školskim obvezama, nego im predstavljaju ugodu. Za tu svrhu biram zanimljive bajke u obliku slikovnica duljine primjerene dobi djece, jer ih želim privući na pozorno slušanje i gledanje ilustracija. Kriterij za izbor su likovna i literarna kvaliteta slikovnica. Odlučujem se za one koje same po sebi potiču djecu na opažanje, ispitivanje i pričanje o posebnim doživljajima. Svjesna sam da je svako književno djelo svijet za sebe te da se i djeca međusobno vrlo razlikuju, zato dinamiku vremena za bajke stalno prilagođavam reakcijama i raspoloženju učenika. Želim im ponuditi cjelovit doživljaj knjige, zato čitanju pristupam promišljeno i interaktivno. S čitanjem nikada ne brzam, jer spontanom uključivanju djece u čitateljski doživljaj pridajem veliku važnost.
Djeca se na literarno-estetski doživljaj knjige pripremaju tako da se udobno smjeste na jastuke na sredini knjižnice, umire se i u tišini pričekaju da slikovnica „progovori“. Kod pokazivanja korica pitam ih mogu li već iz njezina naslova i izgleda predvidjeti priču koju knjiga nudi. Djeca pažljivim promatranjem i razmišljanjem uspostavljaju prvi kontakt s knjigom. Slikovnice im uvijek predstavljam tako da su stranice okrenute prema djeci. Posebnu pozornost posvećujem „govoru“ ilustracija koje djecu za vrijeme slušanja posebno privlače i dobar su temelj za kasniji razvoj razgovora. Tijekom dinamičnog čitanja koje prilagođavam karakteristikama književnih likova i raspoloženju koje pobuđuju ilustracije stalno provjeravam prate li učenici priču i razumiju li značenje riječi. Želim postići da ih tekstovi dirnu, da ih osjete i da o njima razmišljaju. Glasno čitanje teksta, kojim razvijaju slušnu percepciju informacija i obogaćuju fond riječi, djeca istodobno prate promatranjem ilustracija na koje različito reagiraju. Neka su djeca pomni promatrači, dok druga trebaju neke poticaje i naputke u otkrivanju svih pojedinosti koje one nude. Sadržaj bajki povezuju s doživljajima iz svoje svakidašnjice i paralelno razvijaju razgovor o proteklim događajima, tako da tijekom vremena za bajke često saznam nešto novo.
Nakon završetka slušanja bajke djeca na kratkom odmoru srede svoje dojmove, a zatim slijede njihove reakcije na tekst. Još jednom polako prolazimo kroz slikovnicu i pažljivo promatramo ilustracije. Djeca tako uče detaljno promatrati, usmjeravati pozornost, razvijati koncentraciju i povezati svijet mašte sa stvarnim svijetom. Postavljam im različita pitanja u vezi sa sadržajem knjige, primjerice zašto im se bajka svidjela, koji ih je lik najviše zabavio, što su najviše zapamtili. Razgovaramo o naučenim novim riječima, neobičnim frazama, kujemo rime, poigravamo se sa slovima i riječima, a mnogo vremena posvećujemo i razgovoru o postupcima, ponašanju i karakteristikama književnih junaka. Djeca reagiraju spontano, uče izražavati se riječima, strpljivo prate razmišljanja i reakcije svojih školskih kolega i otkrivaju svoje osjećaje te osjećaje drugih. Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici pozitivno je iskustvo i dobra motivacija za otkrivanje nepoznatoga, jer učenicima predstavlja putovanje u svijet nezaboravnih doživljaja za kojima stalno žude.
Zaključak
Slikovnice nude bogatstvo riječi, misli i znanja kojima djeca grade svoj pogled na svijet. Slušanje bajki koje se čitaju naglas u školskoj knjižnici i pozorno pregledavanje ilustracija svojevrstan je događaj koji učenicima omogućuje odmak od svakidašnjice i putovanje u zemlju mašte. Uz pomoć ilustracija djeca lakše prate priču, a uz usredotočenost na slušanje razvijaju svoju slušnu percepciju i obogaćuju fond riječi. Slikovnice su s malom količinom teksta i bogatstvom likovnih elemenata izvrstan poticaj za zabavno čitanje i dobar izazov za zajedničke završne razgovore o pročitanim tekstovima te kreativne aktivnosti.
Literatura
- BEREMO skupaj: priročnik za spodbujanje branja. (2003.). Ljubljana: Mladinska knjiga.
- Newman, N. (2017.). Vzgajanje strastnih bralcev: 5 preprostih korakov do uspeha v šoli in življenju. Maribor: Hiša knjig, Založba KMŠ.
- Sarto, M. (2015.). Strategije motiviranja za branje: z izkušnjami slovenskih motivatork in motivatorjev. Medvode: Malinc.
Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si